Izazovi roditeljstva

Roditeljstvo

• Roditeljstvo je težak posao koji uključuje zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba

poput hrane i fizičke sigurnosti, ali i emocionalnih potreba, što se postiže

odgojem.

Odgoj

• podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav, podršku i ohrabrenje koju roditelj pruža djetetu te kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor a ona se može protezati od potpune kontrole do zanemarivanja djeteta.

• obzirom na ove dvije dimenzije odgoja (toplina i zahtjevnost), postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti.

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:Autoritarni (krut i strog odgojni stil)• roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve pred

dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške.

• usmjereni su na postavljanje granica i pravila, skloni kažnjavanju kada se isto ne poštuje ili se prekrši.

• glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti.

• djeca su često nesigurna, povučena ali mogu biti i agresivna, niskog praga tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju.

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:Autoritativni (demokratski i dosljedan) • to je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i

emocionalnu toplinu. • roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su

primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu.

• potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i vode računa o djetetovim emocijama.

• takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole, odgovorna.

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:

Permisivan (popustljiv odgojni stil) • podrazumijeva emocionalnu toplinu ali slabu kontrolu. • takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi,

pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem.

• primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. • takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva,

impulzivna, slabe samokontrole, sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnim neispunjavanju želja i zahtjeva.

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:Indiferentan (zanemarujući odgojni stil)• podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću

roditelja. • roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad

djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. • emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove

aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom, rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.

• takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.

Četiri tipa roditeljskog stila odgoja:

Kontrola AUTORITARNI AUTORITATIVNI

INDIFERENTAN PERMISIVNI

Toplina

Toplina

Zašto je važna dosljednost u odgoju

• Dijete treba upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno odnosno neprikladno.

• Važno da su roditelji dosljedni u odgoju, time šalju djeci poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati.

• Odgoj treba biti prilagođen razvojnoj fazi i individualnosti djeteta, pri čemu treba prepoznati i razumijeti djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije.

Naredbe i postavljanje granica• Naredbe se najčešće temelje na kazni te na djetetovu

strahu od kazne i ljutnje roditelja, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece.

• Važno unaprijed objasniti koje ponašanje se od djeteta očekuje i to što jasnije i detaljnije kako bi ono razumjelo koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne.

• Treba ga upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno/neprikladno. Tako postavljanjem granica se izbjegava nastanak problema jer ih postavljamo unaprijed, prije nego što problem nastane.

• Prijetnje, ucjene, uvrede i ponižavanje djeteta ukazuju na moć odraslih odn. na bezvrijednost i nesposobnost djeteta.

Naredbe i postavljanje granica

• U situacijama kada dijete viče ili plače jer nije dobilo ono što je tražilo,  treba djetetu objasniti zašto ne može dobiti ono što želi i ponudi mu rješenja koja uključuju odlaganje zadovoljenja trenutnih želja ili zamjenu za traženo.

• Ukoliko se popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo (neželjeno) ponašanje više pojavljivati.

• Samo zato što je neka metoda uspješna u jednom trenutku i pomaže kontrolirati djetetovo ponašanje, ne znači da je dobra za dijete ili da će uvijek ”upaliti”.

Moć nagrađivanja, pohvala i privilegija

• Postoje mnogi postupci kojima djeca uče razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Jedan od najmoćnijih je nagrađivanje, pogotovo u obliku pohvala i privilegija (podrazumijeva omogućavanje djetetu nečeg što ga veseli poput duljeg gledanja televizije).

• Negativne posljedice: izostanak privilegije poput duljeg gledanja televizije i sl.

• Dijete se ne smije kažnjavati tako da mu se uskraćuju bazične potrebe kao na primjer hrana, sigurnost, ljubav…, niti ga fizički kažnjavati

Moć nagrađivanja, pohvala i privilegija

• Dijete treba nagrađivati kada promijeni nešto u svojem neprimjerenom ponašanju, a dosljednošću u tome dijete će početi mijenjati svoje ponašanje u pozitivnom smjeru.

Roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice (pravila

ponašanja) te objasniti koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti odn. pod kojim ih

uvjetima mogu izgubiti.

Roditeljski stres

• Stresni događaji koji nas dovedu u stanje stresa i uznemirenosti su oni koje procjenjujemo kao prijetnju, kao neki mogući gubitak, ali i kao izazov. Stres roditeljske uloge ili roditeljski stres, spada u takve situacije, ali je ipak kvalitativno različito iskustvo od stresa u drugim životnim ulogama.

• Pokazalo se da je roditeljstvo stresnije za one roditelje koji imaju manje znanja, koji sebe vide manje kompetentnima za roditeljsku ulogu, imaju manje emocionalne i praktične podrške u životu, ali i kad dijete ima određene zdravstvene ili ponašajne teškoće.

Roditeljski stres

• roditeljski stres se ne pojavljuje samo u iznimno teškim situacijama (npr. uz tešku bolest ili teškoće djeteta), nego i u svakodnevnim situacijama

• moguće da se javi kod mnogih jer se većina roditelja suočava sa svakodnevnim teškoćama roditeljstva – stresnim događajima.

• roditelji koji su pod intenzivnijim roditeljski stresom češće svoju djecu opažaju negativno i skloniji su neadekvatnim roditeljskim postupcima. A neadekvatni roditeljski postupci povezani su kasnije s teškoćama kod djeteta.

Izvori roditeljskog stresa nisu za sve jedinstveni, odnose se na više aspekata

roditeljstva.

Stres povezan s karakteristikama djeteta:• zahtjevnost djeteta,• zdravlje djeteta,• adaptiranost,• neispunjena očekivanja od djeteta

Stres koji prati interakciju roditelja i djeteta: * Vezanost za dijete * Nekompetencija * Discipliniranje djeteta * Komunikacija s djetetom

Stres koji se odnosi na karakteristike roditelja i njegove socijalne mreže:

• Nedostatak podrške• Ograničenja rod. uloge• Odnosi sa supružnikom• Materijalna situacija• Zahtjevnost drugih uloga

Roditeljski stres• Ono što pomaže roditelju koji je pod stresom jest briga

za sebe, jer je važno da roditelj nauči brinuti i o svojim potrebama, kako bi otkrio vlastite načine suočavanja sa stresom, potrebu za podrškom i izgradio podršku.

• Tada se primjerenije može usmjeriti i na potrebe djeteta

• Kao što se dijete mijenja, mijenja se i roditelj

• Bolje razumijevanje sebe i djeteta vodit će smanjenju neučinkovitih rješavanja sukoba.

Kako pomoći

• Roditelju pod stresom treba: vrijeme, podrška, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju i da im drugi žele pomoći.

• Roditelju treba uvažavanje njegovih/njenih osobitosti i osobitosti djeteta.

Kako pomoći

• Dobro je primijeniti sve ono što inače pomaže: aktiviranje vlastite kreativnosti, izražavanje emocija, primjenjivanje opuštanja i relaksacije, koristiti svoje učinkovite načine nošenja sa stresom (koje smo možda i zaboravili), pokušati naći još neki novi…

• Tražiti pomoć i podršku u tome!

• Podrška bliskih osoba je najvažniji zaštitni faktor, ukoliko je nedovoljna – potražiti pomoć stručnjaka.

- Kraj -

Hvala na pažnji!