Janko BelajIće i piće. Pr ije.

iz ložba fotograf i ja

Galer i ja C inkuš Siječanj 2013 .

Fotografije Janka Belaja lako je prepoznati po redukciji koja na njima uklanja sve suvišno ostavljajući prizor bez nedoumica, naizgled jasan i čist. No da li je tome baš tako? Izložbom ‘’Iće i piće’’, mada bi joj bolje pristajao naziv ‘’Jelo i pilo prije početaka’’, autor nas dovodi u očiglednu zabunu. Ne zbog toga što bi odustao ili promijenio fotografski izraz, već zato što na duhovit način istražuje gastrozofsku zbilju. Tu se onaj poznati fotografski postupak svođenja na minimalno i bitno produžuje izvan same fotografije, na model koji se slika, dakle na ono što je postojalo prije i od čega je poslije postalo jelo i piće da bi, potom, od toga nastala fotografija.

U ovoj igri između umjetnosti, svjetla, apetita, sjena, bilja, mesa, gemišta i dobre probave najbolje su dakako, same fotografije. Odišu staloženim dojmom da umjetnik dobro poznaje ne samo medij izražavanja već i sve ostalo što prethodi pokazanom. Dakle, i gastrozofske dileme. Teško se odlučiti koja bi bila tu bila najpotrebnija i najoriginalnija ponuđena fotografija. Nekako između prikaza češnjovki prije postanka, ili pak, pileće juhe, krpica sa zeljem ili kakvih drugih delicija, svakako dobar dio popularnosti pripada onoj koja oslikava kredit za ručak gdje su na okrugloj drvenoj dasci za rezanje sira snimljene kreditne kartice i nož pogodan da se njima prereže i nešto teže.

U ovo vrijeme u kojem je korizma i post i tako zbog velike neimaštine izgubila svoj smisao budući da narod i tako oskudijeva, Jankove fotografije poprimaju i dimenziju rezerviranu za avangardu, dakle, za one kojima jelo i pilo nije tek nužda već i izazov. Za razliku od nebrojenih fotografa koji bojom nadopunjuju crvenilo pečenog mesa šefa kuhinje iz nekog restorana, ili pak namještaju osmijehe na lica navodno zadovoljnih servirki hamburgera, njegov je interes u umjetničkom postupku koji prethodi kasnijem raspoloženju. Na taj način dovodi nas pred estetski izazov koji potvrđuje ne samo fotografijom već i njenim značenjem odnosno osjećanjem koje u nama bude asocijacije na burbone, povrtne juhe ili pak one slasno ispijene travarice.

Dosjetka i izvedba osnovne su karakteristike ciklusa fotografija ‘’Iće i piće’’ Janka Belaja. Bez zezanja, stvarno divne fotografije.

Marijan Grakalić, Zagreb, siječnja 2013.

Na naslovnici:Tri šalice kave, prije mlinčeka. Nakon obilnog obroka, ili barem ukusnog obroka, pravi je užitak popiti šalicu kave… ja volim arapsku (tek su kasnije Turci mazbuli i preradili recept) — kažu da mora biti jaka kao deva, vruća kao pustinja i slatka kao ljubav. Tko želi gorču, skuham i takvu.

Pivo s perecima, prije kupovine. Baka je umijesila tijesto za perece, njena unuka ih je s dedom frkala i nasolila. Deda je napravio stalak od suhe grane, baka je ispekla perece. Donijeli su mi ih doma, krigla je spremna i sad još samo moram skočiti do dućana po mrzlu pivu. Neki ljudi konzumiraju pivu umjesto juhe, a neki pak perece kao predjelo.

Travarica, prije alkohola.Skupili smo biljke, sabrali ih u kitice, sad samo treba natočiti domaće loze u tu flašu i ostaviti neko vrijeme da trave puste svoje mirise i okuse. Rabiti kao aperitiv.

Povrtna juha, prije kuhanja.Moram priznati da je ne znam kuhati. Ja sam mesožder, ali baka radi izvrsne povrtne juhice koje čak i ja rado pojedem. I guste i bistre.

Gemišt, prije kupovine.Bijelo stolno i kiselica. Jamnička. Eventualno može pomoći “Radajner”. Ni u ludilu pokušati načiniti gemišt s Donatom ili Knjazom Milošem! Preferira se graševina. Daruvarska ili Iločka. No, može i jeftinije. Poželjno hladno. Čaša nek je od 2 dcl., možda tri (Slovenci takav gemišt zovu “hrvaški gemišt”). Omjer 2u8 za uz ručak, do pol-pol ako se nešto radi.

Burbon, prije destilacije.Ne bih znao recept za ovo piće. Znam da mi se ponekad dopada. Da mi češće paše kao desert, ali i da mi je bilo servirano i kao aperitiv. Hladno. Zlatno.

Kokošja juhica, prije kuhanja.Valja uzeti raznog sitniša: nogice, krilca, dobro očišćene iznutrice. Zasoliti i staviti na laganu vatru. Povremeno dodavati svježe vode jer ne smije zakipiti. Nakon sat ili dva dodati začinsko bilje. Barem mrkvu. Procijediti, te zakuhati s rezancima. Ili knedlicama od jetrica?

Bijelo vino, prije prešanja.Stara domaća poslovica veli 40 kapi poslije juhe. Pravi recept za dobro vino se čuva kao obiteljska tajna. Meni je hladno najdraže. Bilo bijelo bilo crno. Čaša je važna, kažu znalci — usmjerava miris nosnicama i dozira napitak u pravoj mjeri.

Paradajz sok, prije tiještenja.Kao mali to sam volio popiti i umjesto juhe. Neki odrasli to konzumiraju sa zericom alkohola. Zdravo je. Vjerujem da treba propasirati da se odvoje koštice.

Musaka, prije guljenja.Prije guljenja krumpira i jaja. Potom slijedi još mljeveno meso, vrhnje, začini. Sve složiti u nekoliko redova. Zapeći. Uživati.

Češnjofke, prije kolinja.S obzirom da znadem kako tu ima duša nježnih želučića, preskočit ću običaje vezane uz kolinje. Dovoljno je reć da su krvavi. Češnjofke valja ispeć na tavici ili na roštilju. Konzumirat s domaćim tamnim kruhom ili kuhanim krumpirom i kiselim zeljem… Zaliti bijelim vinom ili mrzlom pivom.

Ručak na kredit, prije odluke.Nekima bi najbolje bilo da jednostavno prerežu kartice i odu k starcima na ručak. No, nemamo svi starce u blizini… Ajd, ako ima itko tko se nije našao u ovakvoj situaciji, nek digne dva prsta i pozove ostale na klopu.

Odrezak, prije kolinja.Ne bum sad o krvavim običajima kolinja. Dobar komad mesa narezati na palac debljine, malo istući da se načne struktura, eventualno narešpanim nožem zagrebati. Potom natrljati grubom soli, majčinom dušicom i ne prefino mljevenim paprom. Baciti na tavicu. Pojesti. Tražiti još! :-)

Riba na gradele, prije bacanja mriže.Valja se ustat rano, vrlo rano. No, ako bacate mrežu (mrižu) samo za sebe dok ste na godišnjem, može valjda i predvečer. Zapravo, kad malo bolje razmislim, stric je ujutro bacao mrežu, a mi smo je predvečer išli izvlačit… Riba se očisti, dosoli, ružmarinom naulji i baci na gradele. Dobra riba pliva 3 puta: u moru, u ulju i u vinu. Gustom, bolje crnom. (Oto Reisinger je jednom narisao: “ako se pitura vodena linija, valja pit bevandu”!)

Krpice za zeljem, prije mljevenja žita.A ne, ne slijede recepti ni kako ukiseliti zelje, ni kako mljet žito, ni kako umijesiti krpice. Al znam da mi ih je kudikamo draže pojesti dopečene na tavici nego li umiješane u loncu. S malo bijelog vina pride.

Medenjaci, prije miješanja. Nazvao sam fotografiju prije miješanja jednostavno zato kaj su krpice sa zeljem prije mljevenja žita. Uglavnom, ne, zapravo ne znam radit medenjake, al ih uživam jesti! Uz gvirc. ;-)

Vanilijin puding, prije ukuhavanja. U doba ekstrakata za brze pripreme slastica, bio bi užitak napraviti pravi domaći puding. Za to uz mlijeko treba još škrob (prašak/punilo za puding), kažu neki recepti i sojino mlijeko. Šećer, ma moral bum jednom probat.

Liker od kokosa, prije fermentacije.E nemam pojma kako li se radi liker od kokosa, ali vjerujem da kokos prije svega treba otvoriti (meni je za ilustraciju poslužio obredni nož koji je otac davno donio iz Indije ili Nepala, ne sjećam se više) i da potom nešto treba i fermentirati…

Voćna salata, prije rezanja. Neki bi rekli — uzmi što imaš i pomiješaj. Ali ne ide to baš tako lako: voće ne smije biti lako raspadljivo, mora si odgovarati po bojama ali i okusima. U salati mora biti i nešto što će dati koloristički akcent, ali ne i odvući sve okuse na sebe!

Zeleni čaj, prije sušenja. Na koncu prve serije ovih sličica ića i pića, vrijeme je da se pobrinemo za razinu kolesterola. Valja ga piti barem jednom dnevno. Ja osobno više volim crni čaj, ali kad je doktorica rekla…

© 2012 Steven Fray

Janko Belaj (rođen 1965.) zagrebački je fotograf i grafičar, član fotografske

sekcije ULUPUH-a. U svijet ovih tehnika zaputio se još u ranoj mladosti kad

mu je u stručnoj literaturi objavljena prva fotografija (freska Ivana Krstitelja

Rangera s antependija oltara u Sv. Ivanu na Gorici — godine Gospodnje 1977.).

Djeluje kao fotograf, grafičar i urednik u raznim časopisima, dizajnerskim

kućama i marketinškim agencijama.

Opremio je više monografija s područja povijesti umjetnosti, te s adekvatnim

reprodukcijama opremao tematske izložbe u Muzeju Mimara, Muzeju

za umjetnost i obrt, Muzejskom prostoru, Narodnoj galeriji u Ljubljani…

Reprodukcije i rekonstrukcije fresaka Ivana Krstitelja Rangera izlagao kao

koautor s povjesničarkom umjetnosti Marijom Mirković u tri navrata o 250.

obljetnici slikareva rođenja (2003., 2004., 2006.). Sudjelovao na nekoliko

skupnih izložaba amaterske i umjetničke fotografije. Samostalne izložbe

pejsažne tematike organizirane su mu 2006. godine u Budvi, a godinu potom u

Solinu. Godine 1998. osniva i od onda vodi ponajveći fotografski portal u ovom

dijelu svijeta: fotozine.org.

Djelomični autorov portfolio možete pogledati na http://belaj.com/.

http://fotozine.org/http://belaj.com/http://fotozine.org/http://belaj.com/