315

©ta je humanizam?

Taj veliki period, koji oznaËava poËetakmodernog doba i kojeg se obiËno nazivahumanizmom i renesansom, ima iza se-be krizu skolastike, veÊ naËete iznutrasukobima oko razliËitih interpretacijaaristotelizma, kao i kritkom upuÊe-noj joj od franjevaca i okamista(sljedbenici engleskog franjevcaOckhama). Kao u svakom histo-rijskom procesu, teπko je utvr-diti toËan Ëas nastanka no-vog doba, koje se javlja u XIVstoljeÊu s Petrarcom i Bocac-ciom i s nekim obiljeæjima mo-numentalnog Danteovog epa.

Prvi izrazi nove kulture bili su an-tiskolastiËka polemika - usredoteËenana obnovu i revalorizaciju antiËke kul-ture - a ona donosi probueni interesza probleme ljudi, za „zemaljski grad“,odnosno za ovozemaljske stvari, te za æi-vot slobodnih i potpunih ljudi. Humanizamafirmira svijest o „preporodu - renesansi“, oprekidu sa srednjevjekovnim svijetom, a izraznalazi u ponovnom otkrivanju i oponaπanjuantike: Ëitanjem grËkih i rimskih klasika i ob-novljenim poπtovanjem koje im se ukazuje, tedivljenjem za umjetniËka djela antiËkogsvijeta. Taj preporoeni polet duha tre-ba razumjeti kao nov interes za proble-me i tematike koji su bili zapostavljeniunutar medievalne kulture, kao interesza izrazito mondane, svjetske, ovozema-ljske vrijednosti i za probleme konkretnogæivota ljudi. U tom smislu, knjiæevnostpostaje sredstvo komunikacije i obznanji-vanja novog odnosa ljudi prema vlasti-tom æivotu, kao i prema umjetnosti.Javlja se uvaæavanje „dignitas hominis“

kao i “vita civile“, u kojoj se Ëovjek historijski afirmira.Sve to znaËi javljanje moderniteta.

Tako je spasavanje i novo vrednovanje antiËkekulture posluæilo kao instrument novog shvaÊa-

nja ljudskog æivota, koji stiËe centralnu i em-blematsku poziciju u renesansi, od koje se

humanizam samo vjeπtaËki razlikuje.

Smisao historije

I u doba humanizma znalo se da sui u srednjem vijeku Ëitali izvjesne klasike.

No, glavno je pitanje: kako su ih Ëitali? Huma-nizam protestira zbog svoenja klasika iskljuËi-vo na ono πto je bilo korisno skolastici, te na in-

terpretiranja i uËenja klasika koja se uopÊe nisu po-dudarala s antiËkim autorima. Humanizam sad do-nosi potpuno drugaËiji pogled i razumijevanje proπ-losti, te zalaganje za autentiËnost postaje vrsta po-lemiËkog oruæja protiv autoriteta tradicije. Novogledanje drugaËije sudi Ëak i Sveto pismo i Kon-stantinov edikt, πto je vidjivo iz tekstova Erasmusa

Rotterdamskog. Na formiranje novih pogleda inove znanosti znatno su utjecali Platon i Plotinkao filozofi, a u znanosti Arhimed i Eron.

Kultura renesanse

Ljubav prema klasicima, osjeÊajljudskog digniteta i pozitivan odnosprema prirodi i Ëovjeku nisu bili sva-kako potpuno nove pojave, ali origi-nalnost humanizma i renesanse nepredstavljaju samo nove tematike,veÊ naËin na koji im se prilazi i ka-ko se one obrauju. HistoriËar Eu-genio Garin istiËe kako originalnostrenesanse treba traæiti „u novom

duhu, novom obliku, novom po-gledu na stvari i, prije svega, unovom naËinu shvaÊanja kultur-

KKuullttuurraa

Rinascimento - Rinascimento - Renesansa

DDoonnaatteelllloo,, DDaavviidd,, bbrroonnccaa,, cc..11444400..,, MMuusseeooNNaazziioonnaallee ddeell BBaarrggeelllloo,, FFiirreennzzaa.. OOvvoo jjee pprrvvaa sslloobbooddnnoossttoojjeeÊÊaa ggoollaa mmuuππkkaa ffiigguurraa oodd ddoobbaaAAnnttiikkee

JJaassnnaa TTkkaalleecc

316

ne funkcije, njene uloge u formiranju Ëovjeka i svih ljud-skih odnosa, u organizaciji civilnog æivota, u ljudskoj upo-trebi snaga prirode.“

U tom smislu, nisu toliko indikativne ovjeπtale filozofskeπkole, koliko „filozofija nefilozofa“ nastala iz odnosa Ëov-jeka i prirode. Taj se novi odnos odraæava kod pisaca (na-rodni jezik), u procvatu svih umjetnosti i u tekstovima his-toriËara i znanstvenika. U centar paænje sad dolazi moral-ni kodeks i istinski æivot, kao πto se studiraju i prirodni fe-nomeni.

Svi predmeti zanimanja i sve pojave æele se svesti naljudske dimenzije i nova se svijest upuÊuje ka svjetovnimpojavama. „Istina Renesanse”, piπe Garin, “krije se u osje-Êajima koji nas obuzimaju kad se zbiljski pribliæimo i shva-timo to vrijeme, kad razumijemo Albertija i Valla, Masa-ccia i Bruneleschija, zatim Leonarda, pa Michelangela inaposljetku Galileo Galileia. Nisu od njih manji ni politiËkii historijski pisci kao Gucciardini i Machiavelli, ili promaπe-ni profeti kao Savonarola.“ RazliËitim iskustvima i pristupi-ma, koji se isprepliÊu u renesansi, zajedniËko je sve πto jepo mjeri Ëovjeka, kao i afirmacija svjetovnih ciljeva ljud-skog znanja. Znanje se sad organizira u samostalnim for-mama po razliËitim metodama, izvan medievalne filozofi-je, koja je rijeËi pretpostavljala realnim stvarima. Prevazi-en je teoloπki horizont (iako se joπ ne negira vrijednostvjere kao iskustva koje nadilazi ljudski realitet). StiËe sesvijest o pozitivnoj vrijednosti konkretnih Ëinjenica, raz-miπlja se o problemima proizaπlim iz politiËkih sukoba i ci-vilne organizacije æivota, nastaje novo shvaÊanje ljudskihmoguÊnosti i nova vjera u ljudske sposobnosti i snagu,Ëak i kad se ista mora ogledati, u dramatiËnim terminimaborbe, sa promjenjivom sreÊom i sudbinom. Novi Ëovjek,kojem renesansa daje novu ulogu, naπao se pred histori-jom i pred realnim fiziËkim svijetom, s ciljem da ga upoz-na i slijedi njegove unutarnje principe, te da ga podvrgne,poπto ga je spoznao, vlastitoj dominaciji. Upravo zato serenesansa smatra pokretaËem historije modernog doba.

ZnaËenje renesanse((Vasari: Rinascita , Michelet: Renaissance)

Renesansa je najvaæniji pokret moderne civilizacije (odkraja XIV do XVI vijeka), a najËeπÊe je predstavljaju kao re-akciju na dogmatizam i asketizam srednjeg vijeka, madasu stvari neπto sloæenije. Iako je izvjesne individualistiËkeklice renesansa posudila iz srednjeg vijeka, ona Êe ih razvi-ti i usavrπiti do afirmiranja slobodnog duha i slobodne ljud-ske volje te ËovjeËanske snage u ovozemaljskom postoja-nju. Antika Êe svojim neposrednim odnosom prema Ëovje-ku i kozmosu posluæiti kao poticaj za okretanje prema Ëov-jeku i njegovim problemima i realnom ljudskom iskustvu.Miπljenje se emancipira od utvrenih i nepokretnih, sakro-sanktnih istina i okreÊe se ljudima, svijetu i æivotu na novnaËin, posmatrajuÊi æivotne pojave u njihovoj zbilji i shva-ÊajuÊi i ocjenjujuÊi moÊ ljudskog stvaralaπtva, ne zaziruÊiod problematike svijeta i ljudi u njemu. Javljaju se novi sen-zibiliteti, nova osjeÊajnost i osjetljivost, koja Êe se ispoljiti iu kritiËkom stavu prema uvrijeæenim autoritetima, te poli-tikama sile i moÊi zasnovane na feudalnim privilegijama.

Iako je krenula iz Italije, zapoËevπi humanizmom, u dje-lima Petrarche i Boccaccia, renesansa je obuhvatila sve as-

pekte ljudskog æivota, doprla do svih zemalja Evrope i is-poljila se u svim aspektima ljudskog stvaralaπtva. Ukolikoje u knjiæevnosti ona znaËila novu estetiku i novo uæivanjeu klasicima, u plastiËnim umjetnostima pribliæila se real-nom prikazivanju objekta i njegove povezanosti s prirod-nim, a u filozofiji probudila kult Ëovjeka i svijesti o vlasti-toj vrijednosti (Leonardo, Bacon, Ficino, Giordano Bruno).Iz Italije humanista renesansa se kao pokret πiri u Francus-ku, gdje joj je najistaknutiji predstavnik Rablais, u Engles-ku, gdje Êe naÊi odraza u djelima Shakespearea, zatim u©paniju i u NjemaËku, gdje Êe, na suprotne naËine, ali sliË-nim efektom, biti zaustavljena reformacijom.

Renesansni Ëovjek

OpÊi zanos antikom rezultat je novonastalih druπtvenihi ekonomskih prilika, razvoja gradova dræava i „civilizacijekomuna“ do koje je doπlo najprije u Italiji, veÊ u dvanaes-tom i trinaestom stoljeÊu, da bi taj ekonomski i politiËkiuspon u sljedeÊa dva stoljeÊa doæivio svoj najveÊi procvati vrhunac. Nakon rascvjetane renesanse, koja se raπirila ta-daπnjim svijetom i iznjedrila velike umjetnike, stvaraoce imislioce, potpuno specifiËan svijet mediteranske gradske,komunalne kulture doæivjet Êe, nakon zenita uspjeha i sla-ve, pad i zaostajanje, nastankom velikih nacionalnih dræa-va, te otkriÊem novog kontinenta i uspostavom Atlantikakao glavnog prometnog pravca. Mediteranska civilizacija,sa svojom kolosalnom kulturnom historijom, ostat ÊeograniËena na sporedno more.

Jedan od postulata renesanse predstavlja zahtjev zaboljim ureenjem ljudskih stvari, uprava i dræave (regnumhominis), te je odraz onog specifiËnog ambijenta nasta-log u relativno naglo obogaÊenim talijanskim slobodnimgradovima, u njihovoj civilizaciji i kulturi. Njihovi graanisada su poËeli stvarati po vlastitoj mjeri i zahtijevati rjeπe-nja onih problematika koje im je nametao æivot. Rehabili-tacija osjetilnosti, kritiËki odnos prema autoritetima, inte-res za prirodu, prevlast laicizma, prouËavanja anatomijeljudskog tijela, prouËavanje prirode, moralna autonomija,

KKuullttuurraa

LLeeoonn BBaattttiissttaa AAllbbeerrttii,, FFaassaaddaa ccrrkkvvee SSaannttaa MMaarriiaa NNoovveellllaa,, FFiirreennccaa,, 11447700..((ffoottooggrraaffiirraaoo GGeeoorrggeess JJaannssoooonnee))

317

odraz su politiËke i ekonomske autonomije, koju je steklatakozvana „civilizacija gradskih komuna“, slobodnih gra-dova Italije, u kojima poËinje jaËati i razvijati se graanskistaleæ kao i urbana aristokracija, koja, obogaÊena trgovi-nom, nameÊe nov pristup æivotu i novo shvaÊanje njego-vog smisla. Teænja za nesputanim uæicima i za svestranimznanjem te produbljivanjem svih spoznaja i iskustava kaoi izraæajnih moguÊnosti Ëovjeka, univerzalnog stvaraoca -homo faber - formiraju sliku novog renesansnog Ëovjeka.Novi Ëovjek nije samo homo faber, njegovi su interesi uni-verzalistiËki, a njegova dostignuÊa u umjetnosti, graditelj-stvu, kiparstvu, kao i u zanatskim vjeπtinama, ostavljajustoljeÊima promatraËe bez daha. Renesansni Ëovjek pos-jeduje svestrane interese i sposobnosti - on je i univerzal-ni stvaralac, uomo universale. Ideja univerzalizma postajerevolucionarnom dominantnom idejom Ëitave te epohe.

Ambijent renesanse

Italija postaje centar svjetskog historijskog preporoda ibit Êe kroz stoljeÊa uzor za Ëitavu Evropu vlastitom obno-vom i promiπljanjem antike. Kolijevka renesanse bila je Fi-renca, bogat grad s burnom historijom graanskih borbi,u kojem je grandiozni Danteov ep, po obliku joπ medieval-no koncipiran kao srednjevjekovna katedrala, ali po osje-Êajnosti i shvaÊanju ljudskih naravi, po promiπljanju ljudskihpostupaka - na puËkom jeziku - veÊ snaæno najavio novuepohu. Nakon Bocaccia i Petrarce, nakon velikih arhiteka-ta i figurativnih stvaralaca, koji su od Firence stvorili kolijev-ku rane renesanse i u njoj utvrdili i koncipirali puteve zrelei kasne renesanse, nitko viπe nije mogao zaustaviti prova-lu preporoda miπljenja, poimanja æivota i ponaπanja πto seπirila po Italiji i Evropi. Raskoπ i uæivanje u æivotu, vjera uËovjeka i njegove sposobnosti, skoncentriranost na ovoze-maljsku problematiku i neizvjesnu ljudsku sudbinu, izraz sunovih koncepcija æivota i novog odnosa ljudi prema sebi idrugima. AntiËki zahtjev za harmonijom postaje perentor-ni zahtjev za ljepotom i skladom, koji Êe se pomjeriti pre-ma velebnosti i raskoπi u doba visoke renesanse, πto Êepreplaviti Italiju, a zatim i susjedne zemlje.

Sve to poteklo je iz grada na Arnu, koji nije trpio pre-potenciju moÊnika i bio izrazito ponosan na vlastite gra-

anske slobode te stvorio vlas-tite oblike samouprave i razviovlastito shvaÊanje naËina æivo-ta, estetike, morala i etike. Ia-ko grad vrijednih zanatlija, tr-govaca i novËara, bile su mudobro znane sve pretjeranosti isve okrutnosti, svi talenti i do-sezi stvarlaπtva i ljudi, kao i svipadovi i nesreÊe. Iz Ëega je iz-raslo to ogromno stablo pre-poroda, renesanse, Ëija Êekroπnja natkriliti cijeli svijet?Moæda iz oËajniËkih jecajaGemme Donati Alighieri, kadsu joj protivnici njenog muæaDantea spalili kuÊu i konfiscira-li imovinu, a ona ostala samoh-rana na zgariπtu sa Ëetvoro sit-

ne djece, mada je poticala iz porodice Donati, πto je bilana strani pobjednika, ili iz gorkih Danteovih rijeËi upuÊe-nih sugraanima ili iz njegovih stihova, misaonih i dubo-kih, koji su, mada je Dante formom joπ pripadao protek-lom vremenu, dirljivo bliski svemu ljudskom. FirentinciDanteovog i Bocacciovog doba, usprkos medievalnih sje-na, po osjeÊajima i strastima, moderni su ljudi.

Firenca i Medici

Nitko nije uspio na neosporan naËin objasniti primat Fi-rence od XIV do XVI stoljeÊa, ne samo u Italiji nego i u Ëi-tavoj Evropi. ReÊi da je on ovisio o bogatstvu uopÊe nijedovoljno, jer ne postoji neko uvjerljivo objaπnjenje za bo-gatstvo Firence. Grad nije imao osobitih prirodnih pred-nosti. Usred skromne okolice, koja nipoπto nije bila boga-tija od ostalih, nije imao ni sirovina, ni mora, ni plovne ri-jeke, jer je Arno suh veÊi dio godine.

I sam politiËki æivot Firence, vrlo buran, jamËio je sveosim Ëvrstog poretka i mira. Signoria, kako se nazivalavlada grada, nipoπto nije bila stabilna. Razni oblici uprave- magistrature - bile su daleko od toga da racionalno po-dijele vlast u gradu, jer su se pojedine zavaene strankeneprestano za nju otimale. Postojao je Gonfaloniere di gi-ustizia - Barjaktar pravde, koji je bdio nad zakonima, izri-canjem pravde i donoπenjem sudskih akata i presuda; za-tim je postojalo osam priora, koji su predstavljali skup mi-nistarstava; uz to je funkcioniralo joπ i Consiglio del popo-lo - Narodno vijeÊe, koje je imalo ulogu parlamenta.

Ovakva bi organizacija u naËelu mogla izgledati demo-kratska i funkcionalna, po podjeli vlasti, ali samo u teoriji.Pojam narod u Firenzi nije imao ono znaËenje koje mu sedanas pridaje. U narod su se ubrajali samo oni koji su bi-li upisani u arti, vjeπtine - umijeÊa, to jest u korporacije naj-razliËitijih zanata i profesija. Naime, arti su se dijelile namaggiori i minori, veÊe i manje, vaænije i manje vaæne.Najvaænijih arti bilo je sedam i u njih su se ubrajala naj-uglednija i najbogatija zvanja: suci i notari (biljeænici), in-dustrijalci (vlasnici manufaktura) πto su obraivali svilu ivunu i izraivali odjeÊu, trgovci, bankari, lijeËnici, apoteka-ri i sliËno. Arti minori - niæih zvanja - bilo je Ëetrnaest iobuhvaÊala su takozvane siromaπne zanate: kovaËe, me-sare, stolare, vinare, zidare itd. Te su dvije kategorije gra-ana Firence vodile dugotrajnu borbu, kako bi iπËupalevlast iz ruku zemljiπne aristokracije, i na kraju XIII stoljeÊasu u tome i uspjele. Veliki dio dvoraca s visokim tornjevi-ma, πto su strπali nebu s vrhova toskanskih breæuljaka teprijetili gradu i onemoguÊavali sigurne komunikacije okoFirence, Firentinci puËani sravnili su sa zemljom. Oni, pak,Ëiji zamci nisu bili razoreni, osiromaπili su, a grananska ihje vlast Firence prisilila da se presele u grad, kako bi ih mo-gla πto bolje nadzirati. Gradska opÊina - municipij - pobi-jedila je u svojoj vjekovnoj borbi protiv zamka i gradski slo-jevi sa svojom manufakturnom industrijom nadvladali sururalnu aristokraciju i njezino poljodjeljstvo.

Kad su jednom dostigli taj cilj, solidarnost arti, zanat-skih profesija, se razbila. Samo oni koji su se nalazili naspiskovima razliËitih zvanja bili su punopravni graani, abila je to priliËno æestoka diskriminacija, kako pokazuju iz-borne liste. Polovinom XIV stoljeÊa, na oko 90.000 sta-novnika Firence, samo njih 3.000 raspolagalo je izbornim

KKuullttuurraa

LLeeoonn BBaattttiissttaa AAllbbeerrttii,,PPaallaazzzzoo RRuucceellllaaii,, FFiirreennccaa,,

11445511..

318

pravom - moglo je birati ili biti izabran. Unutar te privile-girane manjine bilo je velikih nejednakosti, πto su pokazi-vali i sami nazivi: il popolo grasso - krupan narod - Ëinili supredstavnici Arti Maggiori, Visokih zvanja, dok je il popo-lo minuto - sitan narod - pripadao u Arti Minori, Niæim zva-njima. Postojao je joπ i popolo magro - mrπav narod, grad-ski proletarijat, kojeg su saËinjavali skoraπnji imigranti ugrad - siromaπni seljaci iz okolice. Oni uopÊe nisu bili nika-ko predstavljeni, te nisu imali nikakvih prava i æivjeli su odnajteæih i najmanje plaÊenih poslova.

Il popolo grasso - krupan narod - imao je tada u ruka-ma veÊ svu ekonomsku moÊ, jer je prvenstvo dræala ma-nufakturna industrija, banke i trgovina. UpravljaËko kor-milo, to jest politiËku vlast u Firenci, imao je il popolograsso - krupni graanski staleæ - buduÊi da su najmanjeËetiri od osam priora kao i polovina Narodnog vijeÊa -Consiglio del popolo - morali poticati iz Arti Maggiori, Vi-πih zvanja. Niæa zvanja, iako jako brojna, nisu imala odgo-varajuÊe predstavnike u vlasti, niti je njihovo predstavniπt-vo odgovaralo njihovoj istinskoj snazi.

Firentinski ustav nije bio baπ suπti primjer demokracije. Bi-la je to korporativna dræava, koja nije integrirala narodnemase. Stoga ni firentinske mase nisu mirovale: 1345. osu-en je na smrt Cinto Bandini sa joπ osam sitnih zanatlijazbog pokuπaja bune. Godine 1368. izbio je joπ jedan takavpokuπaj, a deset godina kasnije, 1378. doπlo je do Ëuvene„rivolta dei Ciompi,“ bune radnika iz Arte della Lana, najam-nih radnika vunarskog zanata, na Ëelu s Micheleom Lando,kojima je Ëak poπlo za rukom da preuzmu vlast. Nisu je du-go zadræali, jer su se njom dosta nespretno posluæili, te suih uspjeli podijeliti i slomiti. Time se teæak poloæaj tekstilnihradnika u Firenci nije nimalo izmijenio. Joπ je oteæan svire-poπÊu kazni, koje su uslijedile nakon guπenja pobune.

Uprkos tih nemira politiËke i socijalne prirode, „eko-nomsko Ëudo“ Firence nije imalo premca u Evropi. Taj ne-veliki grad imao je prihod veÊi od Ëitave Engleske u dobaElizabete II: Firenca je imala 80 velikih banaka i engleskikralj Edvard III u njima se zaduæio za milion i pol florina,a zatim je, ne mogavπi platiti dug, proglasio bankrot. Ia-ko se engleski kralj ponio gore nego kakav trgovËiÊ, firen-tinsko bankarstvo moglo je odoljeti tom udarcu. Izvrsnoorganizirani, firentinski bankari nadoknadili su πtetu nadrugim træiπtima. Firenca je izmislila osiguravajuÊe police,Ëekove odnosno kreditna pisma, dræavne zajmove i sis-tem dvostrukog raËunovodstva.

U tekstilnoj industriji Firentinci su ostajali nenadmaπivi.Pogotovo otkad su ovladali izvjesnim procedurama i ke-mijskim vjeπtinama u bojenju tkanina. Otkrivπi da mor-chella daje dragocjen ljubiËasti pigment, bojadisari tkani-na, pomoÊu firentinskih banaka Ëiji su bili dioniËari, opre-mili su svoje radionice novim napravama, te su njihove vu-ne prolazile sukcesivno kroz tridesetak procesa i vrlo subrzo stekli visokokvalificirane radnike. Bili su to prvi zaËe-ci industrijske proizvodnje.

U taj kapitalizam u povojima veÊ se ubacivala i na nje-mu rasla novËana aristokracija, koja je zahtijevala prvomjesto. Nakon Ëuvenih i moÊnih porodica prvo guelfa i gi-belina, a kasnije bijelih i crnih guelfa, Ëije su frakcijske bor-be u XIII i XIV stoljeÊu zakrvarile Firencu i kojima je uzeouËeπÊa i Dante, dosta dugo su najjaËa porodica u Firencibili Albizzi. Kako su upravljali Firencom nakon krvavog

razdoblja graanskih nemira i smutnji, Albizzi su bili do-voljno mudri da nikad otvoreno ne preuzmu vodeÊe mjes-to, nego su vladali ispod stola, preko treÊih lica na prela-zu XIV u XV stoljeÊe i prvih godina XV stoljeÊa, nikad ot-voreno ne sudjelujuÊi u vlasti, kako ne bi povrijedili osjet-ljive Firentince, ponosne na vlastitu slobodu i samoupra-vu. Oko dvadesetih godina XV stoljeÊa javlja se porodicaMedici, koja Êe opasno zaprijetiti firentinskoj samoupravi.

Medici

Godine 1421. izvjesni Giovanni Medici bio je na Ëelusudske vlasti Firence - Gonfaloniere della Giustizia. Brzo jepostao popularan, no uskoro je izazvao na sebe bijesimuÊnih Firentinaca, kad je uveo nov porez od 7 % na ka-pital, kojeg je nazvao catasto (katastar). Mada je veÊ u tri-naestom stoljeÊu postojao neki Medici kao savjetnik ugradskoj upravi, porodica Medici je stekla kapital prvihgodina XIV stoljeÊa i to izvjesnom aktivnoπÊu, koja se neubraja u najËasnije - radilo se, naime, o progonima politiË-ki nepodobnih, ili reËeno danaπnjim jezikom, o politiËkimËistkama. Dogodilo se to u vrijeme kad je stradao i Dan-te, kada su crni guelfi pobijedili bijele guelfe. Tada su oni,koji su se naπli na strani pobjednika, izradili vrlo aæuranspisak imuÊnih neprijatelja, odnosno „kolaboracionista“.Izvjesni Averardo Medici, istinski osnivaË dinastije, posti-gao je da mu dodijele pravo na pljenidbu odnosno pljaË-ku kuÊa i imetka politiËki nepodobnih. Politika je na Ape-ninskom poluotoku, kao i svugdje, rijetko sluæila drugom,a u Firenci toga doba pobjednici su bili otvoreno nasilniprema pobijeenima. Avelardo Medici izvrπio je pljaËkanjeporaæenih s mnogo revnosti i poleta: oteto je pripalogradskoj upravi, ali oËito ne samo njoj. S tako steËenimplijenom, Averardo Medici osnovao je banku. Sa bankomje potom stekao milione, a milioni su znaËili vlast. A vlastumnoæava milione.

Kad je umro bankar Giovanni Medici 1428, njegov sinCosimo, gradski kapetan, bio je ujedno najbogatiji Firen-tinac sa imetkom od 200 hiljada fjorina, a pojavio se uulozi najpopularnijeg i najuglednijeg voe firentinskogproletarijata, koji je bio u neprestanom sukobu i borbi sbogataπima. Cosimo Medici smatran je takvim, jer je po-dræao i zadræao drastiËan porez na kapital, koji je uveonjegov otac. Cosimo je mudro troπio novac i znao savla-dati vlastitu nestrpljivost i ovladati vlastitim ambicijama.Nikada nije otvoreno ispoljavao moÊ i vlast, veÊ ih je vrπiopreko magistratura, koje nisu udarale u oËi, a sluæbeno jeostao samo Ëlan Savjeta desetorice - Consiglio dei dieci, ato je bila vrsta ratnog savjeta, koja je aktivno djelovala sa-mo u doba rata.

Grad Lucca pobunio se protiv premoÊi Firence. Cosimonije bio samo voa ratnih operacija, koje su Luccu natje-rale na posluπnost, nego je i sam, vlastitim novcem, finan-cirao cijeli ratni pohod, ne opteretivπi uopÊe dræavnu bla-gajnu. Tako je Cosimo, sin Ëovjeka koji je oporezovao bo-gatstvo i kapital, postao i kreditor firentinske gradskeuprave, zvane Signoria, i junak u oËima popolo minuto,narodnih masa Firence. Krupna buræoazija osjetila seugroæenom i odmah je jedan od Albizzija tuæio CosimaMedicija Signoriji, kako se on navodno sprema da preuz-me diktatorsku vlast. Cosimo se nije uzbudio ni kad ga je

KKuullttuurraa

319

Signoria, pod prijetnjom oruæja porodice Albizzi i njenihpristaπa, proglasila krivim i osudila na smrt. Mirno je po-πao u zatvor, samo se pobrinuo da se ispod stola doturidebela koverta Trezoru. Smjesta je osuda, odnosno kaz-na, bila izmijenjena u progonstvo, a Cosimo je otiπao uVeneciju, gdje je imao mnoge unosne poslove na kojimase joπ viπe obogatio. Ubrzo je osuda poniπtena i CosimoMedici vratio se trijumfalno u Firencu. No, uskoro se no-minalno povukao s vlasti, izjavivπi kako ista „kvari i duπu itijelo“.

Iako Cosimo nije direktno imao uËeπÊa u vlasti, na svimznaËajnim poloæajima bili su njegovi ljudi, a za sobom jeimao i firentinske mase. Uprkos proverbijalne skromnosti israËunate blagosti, kad su mu se potuæili, kako je Signoria,otkrivπi neku urotu, njenog vou bacila s gradskog tornja,izjavio je da se „dræavama ne upravlja pomoÊu oËenaπa“.Iz svoje avanture s vlaπÊu shvatio je kako se moæe proves-ti revolucija bez prolijevanja krvi - samo pomoÊu dræavnihporeza. Bilo je to veliko otkriÊe, na koje se i dan danas po-zivaju. I tada su mnogi bogataπi iz protesta napustili Firen-cu, a kada su Cosimu kazali kako plemeniti graani odla-ze iz grada, nije se nimalo uzbudio: „Lako ih je nadokna-diti”, bio je njegov komentar, „danas je, da se napravi ple-miÊ, dovoljno nekoliko metara crvene tkanine.“

©tedljiv u privatnom æivotu, spartanskih navika, lijegaoje s kokoπima, ustajao rano i obavljao poslove, bez uzima-nja udjela u raskoπnim sveËanostima i raspusnom æivotutadaπnjeg doba. Izuzev jednog nezakonitog sina, kojeg jedobio s nekom sluæavkom, nije imao poroka ni strasti,osim vlastitog bankarskog zanata kojeg je uvelike razvio iimao poslove i interese u svim tada znaËajnim centrimaEvrope. Dao je veliki kredit bolonjskom biskupu gotovobez garancija. Kad je taj biskup postao papa Nicolò V, Co-simo Medici postao je upravnik vatikanskih financija, πtoje bila ne samo velika Ëast nego i unosan posao. Po priro-di skroman, za uljepπanje grada Firence, za njen intelek-tualni napredak i za slavu njenih umjetnika, arhitekata -graditelja, skulptora, knjiæevnika i filozofa Cosimo nimalonije πtedio i naveliko je drijeπio kesu. U doba Cosima Me-dici, u Firenci su æivjeli i stvarali - uz odogovarajuÊu nakna-du - svi najpoznatiji umjetnici i mislioci toga vremena: Bru-neleschi je gradio, Dinatello i Ghiberti su vajali, slikari kaoBotticelli, Gozzoli, Filippo Lippi i Beato Angelico stvarali sudjela neprolazne ljepote, a u Neoplatonskoj akademiji vo-dili su burne diskusije najpoznatiji filozofi i knjiæevnici epo-he: Pico della Mirandola, Marsilio Ficino, Alberti. BibliofilNiccolò de’ Nicoli dobio je od Cosima Medicija neograni-Ëen kredit za kupovanje vrijednih knjiga i manuskripataantiËke epohe. Tako je stvorena velika dragocjena biblio-teka, koju je, nakon smrti de’ Nicolija, Cosimo pokloniosamostanu San Marco. Firentinci su ga smatrali ocem do-movine, a mnogi ga i danas dræe najzasluænijim za kultur-nu renesansu u Italiji i Evropi.

Cosimo je svom gradu nastojao dati razdoblje procvatai mira, shvaÊajuÊi da mir na Apeninskom poluotoku zavi-si od ravnoteæe Ëetiri moÊna centra: Milana, Venecije, Fi-rence i Napulja. Kad bi izmeu pojedinih od ovih gradovadoπlo do napetosti, Cosimo je to smjesta prekidao timeπto bi im uskraÊivao kredite, a pod prijetnjom financijskepropasti neprijateljstva bi brzo prestajala. Svim silama setrudio sprijeËiti provale stranih vojski na teritorij Italije.

Lorenzo Medici

Po smrti Cosima 1464, naslijedio ga je sin Piero, usko-grudan bankar bolestan od podagre. Odmah po oËevojsmrti, gotovo je izazvao pobunu, jer je povukao sve kre-dite duænicima. Machiavelli kaæe da je ta pobuna nastalaprije iz straha od protestiranih mjenica nego iz dubljih po-litiËkih razloga. Narod ga je zbog bolesti nazvao Piero „ilGottoso“, a nakon skore smrti naslijedio ga je stariji sin,Cosimov unuk-ljubimac, Lorenzo Medici. Lorenzo je imaosvega dvadeset godina kad mu je umro otac, a njegovbrat Giuliano πesnaest. Lorenzo se smjesta iskazao kaospretan novËar i politiËar, dok je Giuliano bio umjetniËkeprirode i preferirao poeziju i muziku novËarstvu i politici.Lorenzo je isprva odbio politiËku vlast i pristao je da jupreuzme tek na usrdne molbe Firentinaca. Vrlo promuÊu-ran i prepreden, iako ne izrazito naoËit, osvajao je svevlastitom gracioznoπÊu i elegancijom te sposobnoπÊu daoËara sugovornika: s pjesnicima pjesnik, s ambasadorimaambasador, s dræavnicima dræavnik, a s probisvjetima naj-veÊi od svih probisvjeta. Majka ga je oæenila RimljankomClarice Orsini, iako je Lorenzo cijelog æivota bio zaljubljenu Firentinku Lucreziju Donati, no kako je porodica Donatibila æestoko kompromitirana u borbama bijelih i crnihguelfa, neπto iz politiËkih razloga, a neπto da udovolji maj-ci, pristao je na brak s Orsinijevom, izmeu ostalog i jer jeu to vrijeme brak predstavljao i politiËki izbor. Nikad nijeprestao voljeti Lucreziju Donati, no nije zapostavljao braË-ne duænosti, te je postao otac πestoro djece.

Firenzom je vladao preko treÊih osoba, kao i CosimoMedici, ali da bi olakπao taj posao, imenovao je Consigliode Settanta, VijeÊe sedamdesetorice, sastavljeno od nje-govih ljudi, kao stalni organ zajedniËke uprave. Ni vlada-vina Lorenza Medicija, kao ni njegovog oca i djeda, nijezapoËela pod sretnom zvijezdom. Nacionalizirao je rudni-ke grada Volterre za Firencu, a kad je ova zatraæila royal-ties za njihovo koriπtenje, krvavo je kaznio taj grad. Zatimje htio Imolu, grad u Romagni, prisajediniti Firenci, πto jerazbijesnilo papu Siksta VI, koji je imanja u Romagni æeliopokloniti vlastitim mnogobrojnim potomcima, te je odu-zeo Medicima ne samo upravu nad financijama Vatikanai dao je u ruke njihovim najveÊim firentinskim rivalima, po-rodici Pazzi, veÊ je ove potakao na urotu protiv Medicija.Trebalo ih je poubijati u crkvi Santa Maria del Fiore - da-nas Duomo - u subotu uoËi Uskrsa 1478. Lorenzo je namisu otiπao sam, bez pratnje i oruæja. Giuliano je ostaokod kuÊe, ali je i on laænim pozivom domamljen u istu crk-vu. U najsvetijem trenutku mise braÊa su bila napadnutanoæevima i Giuliano smrtno izboden. Lorenzo je ranjen,ali se spasio bijegom, sakrivπi se u sakristiji. BraÊa Jacopoi Francesco Pazzi su sa pristaπama odjurili na Piazzale del-la Signoria i udarili u dreku: „Sloboda!Sloboda!“ No Firen-tinci im odgovoriπe nepristojnom gestom, aludirajuÊi nakugle na grbu Medicija.

Urota je skrπena, te je osveta izvrπena okrutno. Odletje-lo je osamdesetak glava. Objeπen je i firentinski nadbis-kup, koji se maπio oruæja u najsvetijem trenutku mise, za-jedno sa Francescom Pazzi. Dvadesetπestogodiπnji Leo-nardo da Vinci, joπ nepoznat, sa zanimanjem je pratio inacrtao prizor vjeπanja. No, odgovor pape Siksta VI navjeπanje nadbiskupa bila je ekskomunikacija Lorenza i ci-

KKuullttuurraa

320

jelog gradskog vijeÊa - Signorie. Napuljski je kralj Ferdi-nando zahtijevao da Firenca preda Lorenza Medicija, ka-ko bi ga on potom izruËio papi, pogotovo poslije izgublje-ne bitke s Napolitancima kod mjesta Poggibonsi. Lorenzose hrabro ukrcao na brod da se preda napuljskom kralju,koji se bio proËuo kao okrutni ubojica Ëak i vlastitih uzva-nika. No, Lorenzo je upotrijebio svoj πarm i bogate daro-ve napuljskom ministru financija i trezoru, te se posluæiogovorniËkom vjeπtinom, da uvjeri kralja Ferdinanda kakoje jaËanje papinske dræave ustvari za njega, koji joj je sus-jed, velika opasnost, te da bi destabilizacija Italije moglaistu predati na milost i nemilost Turcima, koji su veÊ biliosvojili Konstantinopolis i Ëije su flote harale Meditera-nom. Tako su se Lorenzo i kralj Ferdinando Napuljski ras-tali kao saveznici: papa Siksto IV je pobjesnio, no kako suTurci preko Otrantskih vrata prijetili Apeninskom poluoto-ku, na kraju je morao prihvatiti petnaest opremljenih rat-nih galija, koje mu je Lorenzo uputio.

Otada je Lorenzo vladao u punom sjaju i snazi, joπ viπedoprinoseÊi sjaju i ljepoti Firenze i njenih umjetniËkih djela,koja su postajala sve brojnija i ljepπa, a Firenca ih je Ëuva-la poput dragocjene πkrinje pune najljepπih znamentosti.Jedinu mraËnu epizodu u doba Lorenza koji je uskoroprozvan Magnifico -VeliËanstveni, predstavlja Girolamo Sa-vonarola, grub i neposredan redovnik rodom iz Ferrare,koji je u Firenci stvorio priliËno masovan pokret protiv ko-rumpiranih bogataπa, sjajnih sveËanosti, luksuza i razbaci-vanja novca steËenog avolskim poslovima banaka, protivtrgovine, bogatstva i raskoπi moÊnih, no i protiv razvratacrkve i raskalaπnosti njenih pripadnika, te pozivajuÊi na po-

vratak skromnosti i siromaπtvu, napadao i samog papu.Treba imati na umu da je po Novom zavjetu krπÊanima bi-lo zabranjeno da se bave novËarstvom. Zato su se novËar-skim poslovima u poËetku bavili iskljuËivo Jevreji, kojimaStari zavjet to nije branio. No, kako su se vremena mijenja-la, a simonija - iskupljivanje grijeha - postojala sve uËestali-ja praksa, moÊne i bogate firentinske bankarske porodicesu se za oprost grijeha prometa novcem zduπno bavile me-cenaπtvom, ukraπavanjem grada i podizanjem crkava i sa-mostana. Poklanjati novac za izgradnju i uljepπanje crkavai za umjetniËka djela, smatralo se bogougodnim Ëinom,zbog kojeg Êe im grijesi biti oproπteni.

Girolamo Savonarola

I pored blagostanja koje su donosili trgovina i bankar-stvo, u Firenci je uvijek bilo sirotinje, a Savonarola, koji jesvojim vatrenim propovijedima zavodio naroËito mlade,imao je mnogo sljedbenika, ne samo meu plebejcimaveÊ i meu aristokratima i umjetnicima, kakav je bio San-dro Botticelli, koji nije uniπtio samo neka od svojih dra-gocjenih djela, veÊ i vlastiti talenat, iz kojeg je nestalo na-dahnutog zamaha i stvaralaËke slobode. I mladi Miche-langelo sluπao ga je s ogromnim zanimanjem. Lorenzo ilMagnifico preminuo je 1482. i nasljedio ga je sin ponov-no imena Piero, dok Êe drugi njegov sin kasnije postatipapa Lorenzo X. Piero Medici nije, kao ni njegov djedPiero il Gottoso, imao upravljaËkih sposobnosti, a trenu-tak je bio teæak, jer je francuski kralj Karlo VIII, sin LujaXI, krenuo na osvjanje Italije. U neizvjesnosti i strahu,

KKuullttuurraa

BBiibblliiootteeccaa MMeeddiicceeaa LLaauurreennzziiaannaa,, FFiirreennccaa

321

Piero Medici je mijenjao odluke, dok je Karlo VIII pljaËkaogradiÊe u firentinskoj okolici. Poπto je Piero Medici, um-jesto da se suprotstavi francuskom kralju Karlu VIII, do-pustio slobodan prolaz njegove vojske kroz Toscanu pre-ma jugu, Firentinci su ga 1494, sa Savonarolom na Ëelu,definitivno otjerali iz grada. Tako su Savonarola i njego-ve pristaπe uspjeli istjerati Medicije iz Firence i proglasitiistinski slobodnu republiku, koja Êe potrajati osamnaestgodina, od 1484. do 1512. No i Savonarola, zapjenjenipropovjednik, koji se nije prestajao obruπavati na raska-laπenost crkve, naroËito otkad je na papinsku stolicu sjeoAleksandar Borgia, prvo je bio ekskomuniciran od pape ipotom, dvije godine kasnije, spaljen - nakon vjeπanja - naPiazza della Signoria sa joπ dva redovnika - njegova sljed-benika. Savonarolu je papa Borgia smjesta proglasio he-retikom, a i Firentinci su uvidjeli koliko je Savonarola sul-ud i opasan, poπto je 1497. javno spalio na lomaËi vrijed-ne knjige i umjetniËke slike, proglasivπi ih sablaænjivim.Godine 1498. Firentinci su ga se definitivno odrekli na-kon svjetovnog procesa dokazivanja „istine“, poπto je Gi-rolamo Savonarola ustvrdio da Êe zamoËiti πaku u kipu-Êu vodu i da Êe ga bog saËuvati, πto se, naravno, nije do-godilo, pa je opeËene πake predan Inkviziciji, gdje je pod-vrgnut teπkim muËenjima vatrom, vodom i „konjem“, na-kon Ëega je slijedilo javno vjeπanje i spaljivanje objeπenih.No, uspomena je ostala.

Prijestolnica umjetnosti, kulture i filozofske misli

Kad su Firencom zavladali Medici, Firenca je veÊ bila naglasu kao neosporna kulturna prijestolnica Evrope. U tomje gradu roena velika poezija Dante Alighierija, niπta ma-nja Boccacciova proza, bila je poznata ljepota stihova Pe-trarce, izuzetnog erudita, a u poeziji zaËetnika cijele πko-le petrarkista. U njoj su veÊ stvarali Cimabue i Giotto, ko-ji je osim slika podigao i slavan zvonik Duoma, a Ghibertije izradio vrata krstionice - Battistera. Ipak, kako tvrdi Du-

rant: „Ni jedna druga porodica na svijetu u proteæiranjukulture nikada nije postala ravna Medicima.“

Patronat nad umjetnoπÊu i kulturom zapoËeo je Cosi-mo Medici, koji je opazio koliko se mladih talenata vrzmaFirencom i Toskanom. Joπ od Danteovih vremena, Firencaje osobito cijenila pored figurativnih umjetnosti, poeziju iknjiæevnost, koliko i filozofiju. Cosimo Medici nije davaonovce samo za umjetniËka djela, veÊ i za traæenje original-nih manuskripata po Ateni, Konstantinopolisu i Aleksan-driji. No, najveÊa mu je zasluga osnivanje Neoplatonskeakademije.

Treba imati na umu da se u srednjem vijeku o grËkoj fi-lozofiji znalo malo ili niπta. UËeni ljudi poznavali su neπto,i to loπe, Aristotela, preko Tome Akvinskog i drugih sko-lastika, a ovi su od Aristotelove logike uzeli ono πto im jemoglo koristiti, a odbacili sve ostalo, πto bih ih moglosmetati. Fillozofija je u Evropi bila prije svega teologija, ateologija mjeπavina Biblije i aristotelovske logike, odnosnopokuπaj da se Aristotelova logika stavi u sluæbu Biblije.Ona je morala pokazati kako postavke Svetog pisma nisuu protuslovlju s razumom, veÊ u njemu nalaze potvrdu ijamstvo. Platon je u Evropi bio potpuno nepoznat, a nit-ko nije ni shvaÊao po Ëemu je on razliËit od Aristotela.

Godine 1439. dogodilo se neπto potpuno novo. Nazahtjev Cosima Medicija u Firenzi se sastao veliki Ekumen-ski sabor za pomirenje krπÊanskih crkava: rimokatoliËke igrËko-pravoslavne, koje su se podijelile Ëetiri stotine godi-na ranije. Na tom je saboru bizantski car Ivan Paleolog iz-ravno uzeo uËeπÊa i sa sobom je doveo svoje najuËenijeljude, Bessariona i Gemista. Iako u suπtini taj pokuπaj po-mirenja dviju crkava nije uspio, jer se navodno pobuniokler u Konstantinopolisu, æiva debata je duboko potreslafirentinsku inteligenciju, koja dotada nije poznavala grËkefilozofe. I tako su poraæeni na Koncilu postali pobjednicisvojim znanjem i kulturom te poznavanjem naroËito an-tiËke GrËke. Ogromno zanimanje, πto je ta disputa uËe-njaka izazvala, naroËito nakon knjige, koju je objavio Ge-misto, o razlici izmeu Aristotela i Platona, dala je povod

KKuullttuurraa

PPhhiilliippppoo BBrruunneelleessccii,, PPaallaazzzzoo PPiittttii uu BBoobboollii vvrrttoovviimmaa,, FFiirreennccaa ((ffoottooggrraaffiirraaoo SStteeffaannBBaauueerr))

322

Cosimu Mediciju da osnuje u Firenci Novu platonsku aka-demiju. Njeni Êe protagonisti, osim Bessariona i Gemista,doπlih iz Konstantinopolisa, biti Massimo Ficino, Pico del-la Mirandola i mladi Michelangelo. Pico della Mirandolabio je kao Ficino, ljepotan, koji je pobuivao zanose da-ma, a on sam bio je zanesen jedino antiËkom filozofijomne primjeÊujuÊi razliku ni protivurjeËnost s krπÊanskomdogmom. ©ta je duπa? Ideja, kako tvrdi Platon ili oblik, ka-ko uËi Aristotel? I kako je prokletstvo vjeËno, ako proisti-Ëe iz neËeg πto je svrπeno, kao πto je grijeh? Zanimanje Fi-rentinaca za Akademiju bilo je ogromno, a u æuËnim filo-zofskim debatama sudjelovale su Ëak i æene. No, LorenzoMedici nije æelio da kultura, kao ni umjetnost, sluæe samouskom krugu plemenitih duπa i zanesenjaka iz viπih sta-leæa, te je otvorio u Firenci prvu πtampariju i novËano po-mogao Cristoforu Landinu, koji je prvi izdao djela Horaci-ja, Virgilija, Plinija starijeg i Dantea s komentarima.

Dok su veliki umjetnici radili po palaËama i crkvama,svaka mala zanatska radionica u Firenci imala je svog„majstora“, koji je vrlo Ëesto bio genijalan, bilo kao skulp-tor ili kao draguljar, πto je sluËaj s Cellinijem, koji je tako-er bio i pisac. Leon Battista Alberti, erudit antiËkih teksto-va, napisao je prvi traktat o arhitekturi De architectura, abio je i sjajan graditelj, koji je mogao mirno stajati uz Bru-neleschija. Ovaj je za XV stoljeÊe znaËio isto πto i Miche-langelo za XVI, te Vasari piπe: „Moæe se reÊi da je Brune-leschi bio poklonjen od nebesa da dade arhitekturi novoblik, koji je bio izgubljen mnogo stotina godina ranije.“Sam Bruneleschi mnogo je nauËio prilikom posjeta Rimu,gdje se divio ostacima starih graevina i Panteonu. S pri-jateljem, kiparom Donatrellom katkad je zajedniËki radio,a s velikim trudom, inspiriran kupolon Panteona, stvorioje kupolu firentinskog Duoma, onovremeno arhitekton-sko Ëudo. Poslije tog sjajnog graevinskog uspjeha, poro-dica Pazzi, suparnici Medicija, povjerila mu je izradu jed-ne druge velike crkve, koja Êe uÊi u historiju: Santa Croce.

Donarello, skraÊenica od Donato di Nicolò, uËio je u ra-dionici Ghibertija, autora Ëuvenih vrata krstionice, ali je vr-lo brzo poËeo sam izraivati skulpture, Ëiji veliki dio danaskrasi crkvu Orsanmichele. Sa Cosimom Medicijem, kojimu je bio stalni naruËitelj, vezivalo ga je blisko prijatelj-

stvo. Smatraju ga za najveÊeg kipara XV stoljeÊa, usudiose realistiËno prikazivati gola tijela, πto je srednjovjekovnareligiozna umjetnost bila odavno zaboravila, zaËetnik jerealistiËnog pristupa umjetniËkom objektu, a taj novi rea-lizam naπao je sljedbenika u slikarstvu, Masaccia, koji jeoslikao Cappellu Brancacci u Santa Maria del Carmine.Kod Masaccia su veÊ ujedinjeni plemenitost crteæa, maes-toznost figura, jedinstvo kompozicije s pojavom perspek-tive kao i psiholoπka intenzivnost kompozicije. NaroËitosu se divili izrazima oËaja na licima Adama i Eve istjeranihiz raja. Cappella Brancacci postala je uzor najveÊih slikaratoga vremena, od Beata Angelica do Filippa Lippija i Bot-ticellija.

Beato Angelico, pravo ime Guido di Piero da Vicchio,bio je iz Mugella, nedaleko Firence, a ime je dobio po vlas-titoj skruπenosti i blagosti. Sa dvadeset godina uπao je ured dominikanaca i ukrasio samostan San Marco freska-ma i slikama izvanredne ljepote i iskrene i naivne vjere. Pa-pa Nikol_ V pozvao ga je da radi u Vatikanu, kako bi ukra-sio njegovu privatnu kapelu, ali je raskoπan i raskalaπen æi-vot Rima i kurije toliko smeo Beata Angelica, te se nakongodinu dana vratio u Firencu, da je nikad viπe ne napusti.Suvremenik Beata Angelica bio je Filippo Lippi, sin firen-tinskog mesara, u Ëijoj naravi nije bilo, za razliku od An-gelika, niËeg svetog. I njega su zaredili, poπto je rano os-tao siroËe, ali je on napustio samostan, da bi æivio punimæivotom, uæivao sa æenama i sudjelovao na banketima iraspusnim zabavama, πto je po Vasariju, πkodilo njegovojumjetnosti. O njemu postoji anegdota, da ga je CosimoMedici, da mu zavrπi naruËenu sliku, zakljuËao u sobu splatnom i bojama, ali je Filippo Lippi uspio umaËi kroz pro-zor i otiÊi pravo u bordel. Mnogo je radio po samostani-ma, naroËito æenskim, gdje se zaljubio u redovnicu Lucre-ziju Butti, oteo je i od nje uËinio svoj najkoriπteniji model.Njeno lice je na mnogim Lippijevim madonama svetaËkogizraza. Na intervenciju Cosima Medicija, papa Pio II rijeπioje redovniËkog zavjeta Lippija, koji je potom napustio od-bjeglu redovnicu zbog jedne isuviπe mlade djevojke. Skon-Ëao je otrovan iz osvete od djevojËinih roaka.

Sandro Filipepi, rodom Firentinac, nije volio knjigu, tega je otac dao u poznatu zlatarsku radionicu Botticelli.

KKuullttuurraa

LLoorreennzzoo LLaauurraannaa,, PPaallaazzzzoo DDuuccaallee,, UUrrbbiinnoo ((ffoottooggrraaffiirraaoo DDiinnoo QQuuiinnzzaannii)),, 11447799..

323

Sandro je tako sjajno nauËio cizelirati predmete, da mudadoπe ime po toj radionici Sandro Botticelli. Uskoro je ot-vorio zanatsku radnju u kojoj je najviπe radio za MediËije.Bio je vrπnjak Giuliana Medicija, s kojim je zajedno iπao umladenaËke pohode da podijeli uæitke tijela i duha. On jeprvi na svojim slikama uspio proslaviti renesansni ideal lje-pote i svojim slikarstvom, naroËito slikama ProljeÊe i Raa-nje Venere, dostiÊi vrhunac i naslikati otjelovljenje rene-sansnog poimanja savrπenog sklada i ljepote. Naæalost,kasnije je pao pod utjecaj Savonarole, uniπtio mnoga svo-ja djela, te viπe nije uspijevao dostiÊi prijaπnje stvaralaËkevrhunce. Svojim opusom ostao je najveÊim firentinskimslikarom svog vremena.

Zenit renesanse - geniji i antiheroji

Na prelasku XV u XVI stoljeÊe prilike se mijenjaju. Tali-janski gradovi obogaÊeni razvojem manufakture, trgovi-nom i bankarstvom, poveÊali su se, proljepπali i razvili, kaoπto su se vjeπtine i umjetnosti, skulptura i umjeÊe cizelira-nja i izrade skupocjenih predmeta neizmjerno razvilo, aslikari ovladali perspektivom i kompozicijom te nadmaπiliantiËke uzore, dok su djela graditelja ukrasila gradove ost-varenjima nenadmaπive ljepote. Istovremeno, to je dobastalnih ratova i pljaËki, urota i ubojstava, ucjena i otimaËi-na, u kojima su sudjelovali „condotieri“ - siromaπni plemi-Êi koji su sluæeÊi se ratnom vjeπtinom stjecali imutak ili setome nadali. Pored Firence, koja je nakon Savonarolinogprotjerivanja Medicija postala i ostala republika daljnjihosamnaest godina, javljaju se obogaÊeni gradovi i pokra-jine, Ëiji Êe vojvode i prinËevi, kao Ludovico il Moro iz po-rodice Sforza u Milanu, Gonzaga u Mantovi, Este u Ferra-ri te Montefeltro u Urbinu, stvoriti sjajne renesansne dvo-rove, na kojima se njegovalo, osim graditeljstva, koje imje podiglo sjajne palaËe, slikarstvo, kiparstvo, poezija i mu-zika. Vrijeme je protjecalo u neprekidnim zabavama, ple-sovima, prijemima, sveËanostima, turnirima, raspravamao klasiËnim i modernim knjiæevnim autorima, recitacijamai komornim teatarskim izvedbama. Pored Firence centri vi-soke renesanse postaju Verona, Ferrara, Mantova, Urbi-no.

U Rimu se pape trude da Vatikanska kurija ne zaostaneu raskoπi i intenzitetu æivota za renesansnim dvorovima,rasadnicima kulture i umjetnosti, te i oni pozivaju umjet-nike i pisce i daju im raznovrsne zadatke. Pape su u onovrijeme imali ne samo vlastite porodice, nego su se i tru-dili da πto bolje udome djecu i roake, πto je dalo povodakrvavim borbama i otimaËinama imanja po Italiji, da ihpretvore u papske posjede.

Tvrdoglav otpor slobodnih gradova, uguπen u krvi oruæ-jem kondotjera i najokrutnijim kaznama, predstavljao jepozadinu bujnog æivota u razdoblju visoke renesanse, na-bijenu dogaajima u stalnoj borbi za slobodu gradova ipokrajina i u njihovom suparniËkom nadmetanju, te u po-sizanju za vlaπÊu nad njima domaÊih gospodara. U krat-kim zlatnim razdobljima mira burno se vrijeme ispoljilodjelima ogromnih stvaralaËkih dometa u svim umjetnosti-ma.

Pape su kao i drugi velikaπi bogato nagraivali i πtitiliumjetnike, a to im je tim lakπe polazilo za rukom, jer seRim, u kojem je oko kurije gravitirao brojan kler, stalno

bogatio od novaca hodoËasnika, koji su bili voljni platiti bi-lo koju svotu za oprost grijeha. Umjetnike je posebno πti-tio papa Leone X, sin Lorenza Medicija, koji je mecenat-sku skonost naslijedio od oca. Papa Aleksandar Borgia, sasinom Cesarom Borgia, koji Êe postati vojvoda Valentinoi kÊerkom Lucrezijom, imao je ambiciozan plan da skrπisamostalnost gradova i pokrajina i da od Italije napravicentraliziranu nacionalnu dræavu sa Rimom kao prijestol-nicom. Ta nakana ni njemu ni sinu Cesaru Borgia nije poπ-la za rukom, a kako su intencije bile provoene krajnjebrutalno, Borgie su ostali u historiji zapamÊeni kao svire-pi silnici. Stvaranje jedinstva Italije bilo je napredna ideja,a okrutnost Borgia zapamÊena je kao najveÊa zato πto subili porijeklom stranci, ©panjolci, a ne Talijani. U meusob-nim borbama i Talijani su bili jednaku svirepi, gradovi za-vaeni, a plemiÊke porodice nisu se pomagale u nevolji.

Firenca je doËekala 1500. kao slobodan grad, a posto-jalo je joπ pet slobodnih pomorskih republika - Cinque re-pubbliche marinare - Venecija, Pisa (njena luka Livorno),Genova, Amalfi i Ancona, ljubomornih na vlastitu samos-talnost i u stalnoj napornoj borbi da je oËuvaju, putem ko-jih se trgovalo i u Italiju dotjecala raznovrsna roba i bogat-stvo, a izvoæeni skupocjeni predmeti manufakturne izra-de. Cvjetna zemlja tople klime i soËnih mediteranskih plo-dova nastankom moÊnih nacionalnih dræava Francuske i©panjolske postala je popriπte njihove otimaËine, a joπ suna nju polagali pravo i izdanci germanske dinastije, kaonasljednici Svetog rimskog carstva.

Milano, grad bogate okolice, koji je Lodovico il Mororazvio u æiv trgovaËki centar u kojem je stvorio raskoπandvor, ugostio je Leonarda da Vinci i Bramantea, kad je,krajem XIV stoljeÊa doæivio zlatno razdoblje. Godine1494. imperator Maksimilijan priznao je Lodovicu Sforzizvanom Moro investituru gospodara Milana, a njegovdvor bio je poznat po bogatstvu i sjaju, zabavama i Ëuve-nim umjetnicima, koji su na njemu stvarali. No, iste je go-dine francuski kralj Karlo VIII siπao u Italiju i zapoËeo rato-vati s Pizom. Lodovico il Moro prvo ga je sveËano doËe-kao i vojno pomogao, no kako se Piza udruæila s Veneci-jom, suparnicom Milana, uskratio je trupe francuskomkralju, nadajuÊi se bar diplomatskoj pomoÊi firentinske re-publike, neprijatelja Pize. No, potez je bio pogreπan, jer jeKarlo VIII u meuvremenu umro, a njegov nasljednik LujXII odluËio je da surovo kazni Lodovica Mora poslije iz-gubljene bitke kod Fornova. Moro je morao pobjeÊi u Ins-bruk Maksimilijanu Habsburπkom, a kasnije je, izdan od©vicaraca, predan Francuzima. Æivot je zavrπio u francus-kom zatoËeniπtvu, u dvorcu Loches. Nakon poraza odFrancuza, u stalnim ratovima Francuza i ©panjolaca zaposjede Sforza, Milano je pretvoren u zgariπte iz koga suse stanovnici razbjeæali, a okolinu su opustoπili soldateske,pogazivπi polja i spalivπi sela.

Genova je uspjela saËuvati privid samostalnosti i postatiaristokratska republika zahvaljujuÊi hrabrosti i politiËkoj lu-kavosti svog admirala Andree Doria, koji je prvo sluæioFrancuze, a kad su ovi zahtijevali od Andee Dorie da zanjih osvoji Napuljsko kraljevstvo, te zadræavali za sebe gradSavonu, Doria je okrenuo vjerom i postao podanik ©pa-njolske i njenog vladara Carla V. Postigao je da ga πpanjol-ski kralj postavi za guvernera enoveπke republike, podπpanjolskom zaπtitom. Kad je nedugo potom Andrea Do-

KKuullttuurraa

324

ria doznao kako mu najbliæi prijatelji kuju urotu, navodnouz pomoÊ bivπih zaπtitnika Francuza, sve ih je posmicao.

Nije dugo potrajala ni slava malenog dvora Montefeltrau Urbinu. Vojvode od Montefeltra dobili su taj naslov joπu XIII stoljeÊu, ali su im posjedi bili siromaπni, te su uglav-nom ratovali za tui raËun, a tek je pod Federicom Mon-tefeltrom, izuzetno spretnim i sretnim ratnikom, koji seborio pod zastavom Venecije, Milana, Firence i pape testekao priliËan imutak, Urbino postao znaËajno vojvod-stvo. Kad je Federico di Montefeltro 1444, po oËevoj smr-ti, postao gospodar grada i vojvoda, pokazao se praviËovjek svoga vremena: volio je raskoπ, poπtovao ljepotute poæelio da njegovo malo vojvodstvo ne zaostaje za dru-gim renesansnim dvorovima. Pomagao je izgradnju crk-ava, samostana, bolnica i sirotiπta, okupljao oko sebe um-jetnike, no najslavnije djelo bio je sam njegov dvor, Pala-zzo Ducale, kojeg je sagradio majstor s druge obale Ja-drana, Lorenzo Laurana (gradio ga je od 1466. do 1479).Unutraπnjost dvorca ukrasili su Paolo Uccello, Melozzo daForl_, Piero della Francesca i Perugino. Osnovao je i biblio-teku za koju se tvrdilo da je bogatija od vatikanske. Na-kon njegove smrti, sin Guidobaldo nije bio na oËevoj visi-ni, ali je zato zaπtitnica okupljenih umjetnika postala nje-gova æena, Elisabetta Gonzaga, sestra gospodara Manto-ve te je upravo ona od Urbina uËinila jedan od sjajnih re-nesansnih dvorova. Kad je na Urbino nasrnuo Cesare Bor-gia, prozvan Valentino, preoteo ga i protjerao vojvodu odMontefeltra sa suprugom, Isabella d’Este, osim utjeπnihrijeËi, nije ponudila niπta viπe roaci Elisabetti Gonzaga.

U Mantovi je Isabella d’Este, kÊer gospodara Ferrare,udata za vojvodu od Gonzage, stvorila takoer raskoπani rafiniran renesansni dvor, te nakon πto su Francuzi prod-rli i opljaËkali Milano, ugostila genijalnog potukaËa Leo-narda da Vincija, koji je izradio skicu za njen portret, nonije ga dovrπio. Isabella je na svojem blistavom dvoru pri-mala mnoge umjetnike i slavne ljude svog vremena, a dabi se dvorski æivot odvijao u prikladnom ambijentu, poz-

vala je slikara Mantegnu, izokolice Padove, da iznutraukrasi dvor. Mantegna je biou kontaktu s najveÊim firen-tinskim renesansim umjetni-cima kao πto su Masolino,Paolo Uccello i Masaccio, aprijateljevao je s Donatellom is Venecijancem Jacopom Bel-linijem. Nakon radova u SanZenu u Padovi ukrasio je Pala-zzo Ducale i Camera degliSposi, πto mu je donijelo veli-ku slavu. Pozvan u Rim odpape Innocenza VIII ostao jetamo vrlo kratko te se vratiozgaen u Mantovu. Manteg-na je od Mantove, uz pomoÊIsabelle d’Este, naËinio jednuod najljepπih prijestolnica Re-nesanse. A umro je u bijedi.

Pad firentinske republike

Firentinska republika, na Ëelu koje je bio vatreni pristali-ca republiËkih sloboda Soderini, za njegova vremena poz-vala je u Firencu najveÊe umjetnike, vlastite sinove, Miche-langela Buonarrotija i mnoge druge te doæivjela ponovniprocvat umjetnosti i veliki sjaj, pala 1512, kad je uz pomoÊpapa Giulia II stvorena Sv. liga sa πpanjolskim plaÊenicima,koja je oruæjem krenula na Toscanu i opljaËkala i uniπtilaMugello. Pod prijetnjom πpanjolskog oruæja firentinska jerepublika skrπena i ponovo dovedeni Medici.

Alessandro Medici poËeo je upravljati Firencom æeljez-nom pesnicom. Njegov izbor joπ je viπe poveÊao broj iz-bjeglih iz grada-republike, jer se proËuo po tiraniji i nemo-ralu, pa je za te zloËine bio i optuæen. Protivnici su traæilinjegovu glavu. Carlo V πpanjolski ustanovio je neku vrstusuda u Napulju na koji je i ovaj Medici hrabro otiπao i bioosloboen, zahvaljujuÊi rjeËitosti svojih advokata. Impera-tor Svetog rimskog carstva se pomirio s Medicijem i Ëakmu je dao za æenu svoju nezakonitu kÊer Margheritu.Alessandro Medici bio je ipak veliki razbludnik, πaputalose o njegovim “neprirodnim” odnosima sa bratiÊem Lo-renzinom, a sigurno je da mu je ovaj sluæio kao svodnik.Lorenzina su pristalice Republike nagovorile da smakneAlessandra, πto je ovaj i uËinio, probovπi ga u postelji uzpomoÊ nekog grubijana iz Mugella po imenu Scoroncon-colo, koji je dokusurio Alessandra. Lorenzino i Scoroncon-colo pobjegli su iz grada i pridruæili se izbjeglicama u na-di da Êe se probuditi republikanski duh Firence i da Êe bi-ti pozvani u grad. Firenca nije voljela Medicije, ali se joπmanje uzdala u njihove neprijatelje te je gospodarem gra-da ponovo postao joπ jedan Cosimo, sin Giovannija dalleBande Nere. Firenca je bila skeptiËna prema sinu Medici-ja, koji je bio prisiljen da postane profesionalni ratnik od-nosno plaÊenik, dok je u Firenci vladala republika, ali jemladi Cosimo u bici kod Montemurla porazio republikan-ce, zarobio ih u velikom broju, dovukao u Firencu i pogu-bio. Cosimo je imao dvadeset godina, a imperator mu jedao za æenu sedamnaestogodiπnju kÊer napuljskog vicek-ralja, koja mu je osigurala brojno potomstvo. Nakon svihtih dogaaja ovaj se Medici bezoËno nastanio u Palazzodella Signoria, simbolu Republike, i okruæio brojnom straæ-om i πpanjolskom tjelesnom gardom. Neprekidno je tra-gao preko πpijuna za roakom Lorenzinom, kojeg je us-pio pronaÊi i dao ubiti u Veneciji, ispred crkve San Paolo.Godine 1555. napao je i natjerao na predaju Sienu, kojaje bila pod francuskom zaπtitom. Toskansko vojvodstvopostalo jedno od najjaËih na Apeninskom poluotoku i du-go ulijevalo strah. Slobodnog grada viπe nije bilo.

Benvenuto Cellini

U galeriji likova zrele renesanse treba dati mjesta i Ben-venutu Celliniju, Ëija autobiografija Vita predstavlja izuzet-nu sliku renesansnog vremena i njegovih antiheroja. Ro-en 1500. u Firenci kao sin sviraËa flaute, Benvenuto Celli-ni izuËio je zlatarski zanat i umjeÊe cizeliranja kod nekogfirentinskog draguljara. Prijatelj slikara i kipara u Miche-langelu je vidio idola. Uputio se u Rim kao devetnaesto-godiπnjak i proslavio se, osim svojim radom, kao protago-nist rimskog „slatkog æivota“. NaoËit, brz, vjeπtih ruku i la-

KKuullttuurraa

BBeennvveennuuttoo CCeelllliinnii,, PPeerrzzeejj ssggllaavvoomm MMeedduuzzee,, cc.. 11554455..--11555544..,,LLooggggiiaa ddeell LLaannzzii,, FFiirreennccaa

325

æljiv, divno je jahao, bio je joπ vjeπtiji maËevalac, razbijaË iubojica, no sve πto je uzimao u ruke postajalo je remek-djelo. Kako je stalno sudjelovao u tuËama u kojima je bi-lo i mrtvih, nebrojeno je puta bjeæao iz Firence u Rim iobratno, da izbjegne zatvaranje.

ProËuo se vjeπtinom zanata te mu je papa Clement VIIdao na upravu papsku kovaËnicu novca. Iz kovaËnice su iz-lazile monete, medalje, peËati i ukrasi: sve sama remek-djela zlatarske izrade. Zaraivao je mnogo, ali je novac tro-πio po krËmama i na æene, provodeÊi cijele noÊi u veselomdruπtvu ili ljutim tuËama. Bio je vrlo hrabar i sposoban ar-tiljerac, jer se 1527. naπao u Rimu kad se dogodila neËu-vena opsada i pljaËka Rima od strane podivljalih njemaËkihvojnika. Tada su plaÊenici vojvode od Frunsdberga, lanzi-chanecchi, opustoπili Rim, opljaËkali ga do temelja, pobilivelik broj stanovnika i donijeli u njega joπ i kugu. Cellini seu obrani Rima pokazao kao izvanredan niπandæija i kaæuda je upravo njegovo streljivo ubilo vojskovou Burbona iranilo Filiberta d’Orangea. Kad se grad oporavio, papaMedici nagradio ga je za hrabrost i redovno mu opraπtaosve grijehe, osim kad je doznao da Cellini zakida na zlatunamijenjenom kovaËnici novca, da plemenite metale mije-πa s drugim kovinama, te da falsificira novac. No, prije noπto su doπli da ga hapse, Cellini je pobjegao u Napulj. Slje-deÊi papa Paolo III oprostio mu je nedjela i ponovo ga poz-vao u Rim, ali se Cellini sukobio s papinim sinom Pier Lui-giem Farnese te uputio u Pariz, kamo ga je pozvao fran-cuski kralj François I. I tamo je, poπto je istukao djevojku-model i otjerao iz kuÊe ljubavnicu, koja je rodila dijete, iz-gubio naklonost kralja Françoisa I, te je kriπom pobjegao sfrancuskog dvora u Firencu. Tu ga je vojvoda Cosimo Me-dici uzeo u sluæbu i za njega je Cellini izradio Ëuvenog Per-zeja, Ëija se kopija nalazi u Loggia dei Lanzi. »ak se i zare-dio i napisao svoju biografiju. Ni to nije potrajalo dugo: po-roci kockanja, jurenja æena i uæivanja u jelu i piÊu nisu ganikada napustili. Svrgavπi mantiju, oæenio se sa 74 godinei za sobom ostavio osmoro djece, od kojih je samo dvojebilo zakonito. S njim je nestao prototip talijanskog rene-sansnog avanturiste: upola genija, upola razbijaËa.

Niccolò Macchiavelli

Macchiavelli, pisac najËitanijeg politiËkog djela u povi-jesti, u realnom æivotu i u politici nije imao sreÊe. VeÊ sa28 godina postao je sekretar Gonfaloniera - Ministarskogsavjeta, u doba kad je Firenca bila republika 1498., iakosu stari Ëinovnici bili skandalizirani da je tu visoku duænostdobio tako mlad Ëovjek. Firentinska republika poslala gaje u Forlì, za ambasadora kod Caterine Sforza, koja seodupirala Cesaru Borgia. Zatim je poslan na dvor Luja XII,gdje je nauËio francuski. Poslije toga, bio je odaslan u spe-cijalnu misiju Cesaru Borgia, s kojim je sklopio prisno pri-jateljstvo, jer ga je Borgia iskreno zadivio. Vrativπi se u Fi-rencu, Machiavelli je Republici predloæio stvaranje vlastitevojske za obranu grada, πto mu je bilo i povjereno. Ali kadse Sv. liga sa πpanjolskim plaÊenicima obruπila na Firencu,Machiavellijeva se narodna garda razbjegla. Po povratkuMedicija, Machiavelli je nastojao da ue u milost novihgospodara Firence i gotovo je i uspio, da upravo tih dananije bila otkrivena joπ jedna urota protiv Medicija, a u dæe-pu jednog od uhapπenih urotnika pronaen je popis na

kojem je bilo i Machiavellijevo ime. Mada nije bilo drugihdokaza, bivπi je sekretar ministarskog vijeÊa uhapπen imuËen, no nakon mjesec dana proglaπen je nevinim ipuπten na slobodu. Preselio se u skromnu kuÊu u San Cas-cianu i Ëetrnaest godina æivio meu seljacima danju luta-juÊi πumama, a noÊu piπuÊi djela: Discorsi su prima decadi Livio, Il Principe (Vladar), Storie fiorentine, De naturaGallorum, komediju Mandragora.

Vladara je napisao joπ 1513. za svega nekoliko mjeseci,ali nije imao hrabrosti da ga πtampa, te je djelo kruæilo urukopisu, a objavljeno je tek nakon njegove smrti i smjes-ta steklo ogromnu slavu. Kako se knjiga smatrala praktiË-nim udæbenikom savrπenog tiranina, Ëini se da je postalanajËitanijom knjigom svih vremena. Sa zanimanjem su jeËitali vojvode, kraljevi i pape, Carlo V πpanjolski kao i Hen-rik III Valois i Henrik IV Burbonski, francuski kraljevi, Rische-lieu ga je neprestano konzultirao, a Viljem Oranski uËinioje od njega vlastiti brevijar. Machiavelli je vidio talijanskipoluotok razdrobljen na mnoπtvo siÊuπnih dræavica u ne-prestanoj meusobnoj kavzi. Venecija ratuje s Milanom, Fi-renca s Pizom, napuljski kralj s papom. Svi bi æeljeli zapo-vijedati, a svi trpe tuu vlast. Machiavelli je krivca za to vi-dio u crkvi, koja je pored nebeske, u Italiji prigrabila i svuovozemaljsku vlast, a nije „bila dovoljno moÊna niti je ima-la dovoljno kreposti da joj postane vladar.“ Machiavelli po-navlja da je krivac pobaËenog nacionalnog ujedinjenja Ita-lije crkva, koja podbada jednu dræavicu protiv druge, a ustrahu da neka od dræavica isuviπe ne ojaËa, poziva u po-moÊ strance. Tako je crkva pretvorila Italiju u bojno polje iu plijen njemaËkih, francuskih i πpanjolskih plaÊenika. No,sve bi joj to bilo oproπteno, piπe Machiavelli, da je uspjelada pod papskim grbom ujedini talijanske zemlje.

Samo jedan vladar pun kreposti i bez skrupula, jer je zavladara to krepost, mogao bi u Italiji stvoriti nacionalnudræavu kakve postoje u Francuskoj, ©panjolskoj i Engles-koj. Sve je dopuπteno ukoliko sluæi hegemoniji dræave. Ne-prijatelje treba uniπtiti na svaki naËin i svim sredstvima.Snaga dræave ovisi o njezinoj vojsci, koja nikad ne smijebiti plaÊeniËka, jer plaÊenici svuda siju nered i uæas. Samonarodna vojska moæe garantirati vjernost i sigurnost vla-daru i uËiniti ga moÊnim.

Godine 1520. po nalogu kardinala Giulia Medicija, bu-duÊeg pape Clementa VII, Machiavelli je poËeo pisati Sto-rie fiorentine, prvo doista moderno historijsko djelo sa po-litiËkim pogledom na zbivanja i oπtroumnim komentari-ma. Iako je i u djelu Storie fiorentine ponovo optuæio crk-vu zbog izazivanja zavade meu talijanskim dræavicama inesposobnosti da ih ujedini, ipak je jako uzdigao Medici-je, πto je Clementa VII potaklo da ga proteæira kod vlasti-te moÊne firentinske porodice. Medici su ga pozvali na-trag i dali mu duænost nadglednika zidina i redovitu pla-Êu. Nakon Ëetrnaest godina, Machiavelli je ponovo bio usluæbi Firence. No ne duæe od godinu dana. VeÊ 1527,kad su lanzicanchi Carla V opustoπili Rim i otjerali papuClementa VII, podigli su se i Firentinci i najurili Medicije,te ponovo proglasili Republiku. Kad je 10. juna iste godi-ne Manchiavelli podnio molbu da mu se dodijeli duænostsekretara gonfaloniera odnosno ministarskog savjeta, ko-ju je obnaπao u nekadaπnjoj republici, Firentinci su ga od-bili. Machiavelli je umro od tuge. Ostavio je æenu s pete-ro djece i mnogo dugova.

KKuullttuurraa

326

Ispod hladnog teoretiËara politiËke pragme bez skrupu-la, kucalo je srce istinskog rodoljuba. Ispod cinizma krijese gorËina. Machiavelli, okretaË kaputa, koji je izdao ide-al republike, ostao je doæivotno vjeran snu ujedinjenja Ita-lije. Da ga ostvari, bio je spreman prodati duπu ne samoMediËima ili Valentinu - Cesaru Borgi, veÊ i samom vragu.RazoËarenje je uniπtilo Ëovjeka i stvorilo pisca.

Leonardo da Vinci

Roen u mjestu Vinci, nedaleko Firenze 1452, kao van-braËni sin imuÊnog notara mastra Piera i seljanke, koja jesluæila u kuÊi, bio je dosta dugo jedinac, povjeren odgojustrica i djeda, jer je otac, u meuvremenu, u Firenci oæenioæenu vlastitog ranga. U sljedeÊa dva braka mastru Pieru ro-dit Êe se dvanaestoro djece. Leonardo s braÊom nikad ne-Êe imati prisne odnose. Godine 1467. uπao je kao uËeniku radionicu Verocchia, tada najslavnijeg slikara Firence,kod koga su bili na nauku mnogi kasnije slavni slikari: Pe-rugino, Ghirlandaio, Botticelli. Leonardo je smjesta ispoljiotakav crtaËki i slikarski talenat da je zapanjio Verocchia. Ia-ko ne postoje portreti iz njegove rane mladosti, zna se daje bio ljubak, ljubazan, rafiniran u ponaπanju i ophoenju,ljubitelj muzike, da je lijepo pjevao i svirao u lutnju i uæivaou prirodi na dugim jahanjima. Godine 1492. upisao se Ar-te dei medici e speziali - Ceh lijeËnika i travara - Ëiji su Ëla-novi bili i slikari. ZapamÊen je kao neumorni radnik: cijelidan je slikao, crtao, „gutao“ rasprave iz matematike i fizi-ke, astronomije, botanike i medicine. Godine 1476, sa 25godina, upleten je u skandal zbog neprirodnih seksualnihodnosa. Anonimna dojava Signoriji optuæila je za taj pres-tup grupu veselih mladiÊa, a kako se na popisu nalazilo iime mladog Tornabuoni, sina najbogatije firentinske poro-dice, mediËejska uprava mudro je odluËila da sluËaj zataπ-ka. Leonardu su Medici naruËili oslikavanje kapele San Ber-narda kao i crteæe objeπenih urotnika iz porodice Pazzi.Godine 1481. dobio je narudæbu da nacrta Poklonstvo sv.tri kralja, ali je to djelo, kao i mnoga kasnija, ostalo nedovr-πeno. Leonardo nikad nije bio zadovoljan vlastitim radom,stotine je puta crtao, pa odbacivao skice i ponovo crtao.NaruËitelji su se ljutili, ali njega to nije uzbuivalo: teæio jesavrπenstvu i ideju pretpostavljao izvoenju. Osamdesetihgodina petnaestog stoljeÊa Leonardo odlazi u Milano kaoinæenjerski struËnjak kod Lodovica Mora, vojvode od Sfor-ze. Bavi se hidrauliËkim napravama, vojnim spravama, auskoro je dobio nalog da izradi portret vojvode i njegovesupruge. Ti portreti, jako slavni u svoje vrijeme, izgubljenisu, a jedini koji se saËuvao jest portret Dame s hermeli-nom, Cecilie Gallerani, navodno ljubavnice Lodovica Sfor-ze. Milano se svidio Leonardu, jer je veÊ tada bio grad saviπe od 100.000 stanovnika, otvorenog duha sklonog no-vinama i novim tehniËkim izumima, dok je Firenca bila pri-jestolnica zapletenih filozofskih rasprava, koje nisu privlaËi-le Leonarda, a u slikarstvu ideal ljepote, koji su njegovaliBotticelli i Ghiralndaio, Ëinio mi se isuviπe povrπnim i linear-nim. Leonardo je ponirao u stvari i stoga je s godinama sveteæe uspijevao zavrπavati svoje slike. Njegovi portreti sma-traju se najsavrπenijim, priroda kao njihova pozadina virtu-ozno je naslikana i puna zagonetnosti. Naæalost, saËuvaloih se svega nekoliko, a mnoge sam majstor nije zavrπio. UMilanu je izradio Ëuvenu fresku Posljednja veËera za Sa-

mostan Santa Maria delle Grazie. Freska je slabo oËuvana,jer je Leonardo æelio upotrebljavati uljane boje, koje se teπ-ko odræavaju na zidu, iako ga je taj rad, nebrojeno puta re-pliciran, uËinio slavnim.

Bio je i izvanredan kipar, te mu je Lodovico Moro naru-Ëio statuu njegovog oca vojvode Francesca Sforze na ko-nju, koja se trebala natjecati s kipom vojskovoe Gattame-late, radom Donatella. Leonardo je izradio sjajan model odgipsa, ali vojvoda nije imao dovoljno novaca da ga izlije ubronci. Kad su 1499. u Milano provalili Francuzi, razbili suLeonardovog konja, a kasnije je on u dijelovima stigao uFrancusku na zahtjev Françoisa I. Nakon provala francus-ke soldateske u Milano, Leonardo da Vinci sklonio se kodIsabelle d’Este u Mantovu, koja je æeljela od njega napra-viti glavnog portretistu, ali ni tu se nije skrasio, veÊ otiπaou Veneciju, koja je strahovala od turskih napada na moru,te je Leonardo crtao ratne sprave i pokretne mostove navodi i izradio nekoliko karikatura. Iz Venecije vratio se u Fi-rencu veÊ kao potvren umjetnik: kretao se Firencom upratnji sjajnih mladih prijatelja i uspijevao je sebi i njima osi-gurati ugodan æivot. Iako su narudæbe pljuπtale, Leonardasve manje zanima slikarstvo, Ëesto ne dovrπava radove, jerse udubio u studiranje matematike, fizike i inæenjerije. Is-punio je svu silu svezaka slikama kompliciranih sprava, ko-je Êe tek u buduÊnosti biti ostvarene, a crteæi su popraÊe-ni sitnim teπko Ëitljivim rukopisom, s desna na lijevo. Kaæuda je bio zaokupljen letenjem, te je izradio napravu sliËnudeltaplanu i povjerio nekom toskanskom siromahu, da is-kuπa letenje skokom s tornja. Pokus naæalost nije dobroproπao, nesretnik se slomio, a postoje dokumenti kako jeLeonardo doæivotno plaÊao unesreÊenom odπtetu odnos-no izdræavanje zbog polomljenih kostiju.

Leonardo je bio neobiËno senzibilna i osjetljiva priroda,imao je udivljenje prema prirodi i suosjeÊanja za patnjesvih, pa i onih na koje se nitko tada nije obazirao - za pat-

KKuullttuurraa

LLeeoonnaarrddoo ddaa VViinnccii,, DDjjeevviiccaa MMaarriijjaa,, ddeettaalljj sslliikkee NNaavvjjeeππtteennjjee,, uulljjee nnaa ddrrvvuu,, 11447722..--7755..,, UUffffiizzii,, FFiirreennccaa

327

nje æivotinja. Nikada nije jeo æivotinjsko meso i smatrao je„kako naπa tijela sve viπe postaju groblja æivotinja”. Bio jeduboko uvjeren da Êe u buduÊnosti doÊi vrijeme „kad Êeljudi ubijanje æivotinja smatrati jednakim umorstvom kaoubojstvo Ëovjeka”.

Godine 1502. Cesare Borgia mu je ponudio mjestovojnog inæinjera. Leonardo ga je prihvatio, a kad je poslijesmrti pape Aleksandra Borgie, Cesare pao, Leonardo sevratio u Firencu i nastavio slikati. Firentinska republika na-ruËila je njemu i Michelangelu da oslikaju veliku Salu deiCinquecento u Palazzo della Signoria. Michelangelo je tre-balo da naslika bitku kod Cascine, a Leonardo bitku kodAnghilarija, koja se odigrala 1444. godine i u kojoj su seFirentinci borili protiv Milaneza. Ni jedna ni druga freska ni-su dovrπene, jer je Michelangelo bio pozvan u Rim, a Leo-nardova se freska uruπila. Nedavno su ipak otkriveni nje-ni ostaci. Na mjestu Leonardove Bitke kod Anghiarija kas-nije je zid oslikao Vasari. Ostali su crteæi velikog majstoraza tu zidnu sliku, izrazi lica puni bijesa i uæasa, pokreti tije-la i glave, propeti konji boraca. Leonardu je bio dobro poz-nat uæas rata u svojim vanjskim manifestacijama nesreÊe ipustoπi koju izaziva kao i pokreti tijela i fizionomije ljudi ko-ji sudjeluju u toj, kako ju je Leonardo nazvao, „pazzia bes-tialissima” - bestijalnoj ludosti. Ogromnim senzibilitetomumjetnika Leonardo je duboko proæivljavao patnje, koje jeod rane mladosti bio prisiljen gledati. Nisu li mu kao sas-vim mladom slikaru MediËi naruËili da naslika objeπeneuËesnike urote Pazzi? Leonardo je nacrtao tu strahotu, iz-raæavajuÊi dubok interes za anatomiju, koju je prouËavaocijelog æivota, sa iskrenim suosjeÊanjem prema ljudskoj tra-gediji, koja mu je doslovno visila pred oËima. Taj sjajni sli-kar i inæenjer, koji je projektirao vojne sprave - viπe zamiπl-jane no ostvarljive u to vrijeme - meu Ëijim se crteæima na-laze ne samo nacrti prvog mitraljeza, veÊ i letjelice, pado-

brana, ratnih brodova, Ëak i podmornica, bio je ustvariËovjek koji je zazirao od æestine i prezirao svako nasilje,smatrajuÊi da ta silovita strana ljudi i njihovo krvavo sukob-ljavanje, pripada ludilu i to velikih razmjera. Leonardo, za-ljubljen u ljepotu prirode, zamiπljen nad njenim zakonima,opsjednut zakonima mehanike, sposoban da shvati radvanjskih i unutraπnjih sila koje djeluju na Ëovjeka, nastojaoje u svojim savrπenim crteæima i naæalost slabo saËuvanimslikama, izraziti sav razorni uæas mahnitosti, koja obuzimaljude u ratu, kad ih mraËne sile nagone da ostrvljeno na-padaju i ubijaju jedan drugoga. Æestina tih gesta vidljiva jeiz skica za bitku kod Anghilarija, s kojom je Leonardo imaovelike muke, jer je prema novoj tehnici, koju je primjenji-vao, prostoriju trebalo grijati, kako bi se boje πto bræe suπ-ile. To je uraeno nepaæljivo i slika je oπteÊena. Poslije to-ga, Leonardo je izradio svoju najslavniju sliku, Mona Lisu,portret supruge Francesa del Giocondo. Ta slika stekla jeogromnu slavu u XIX st. i bila je proglaπena za najveÊe sli-karsko dostignuÊe. U meuvremenu je Leonardu umrootac i on je od firentinske opÊine pokuπao dobiti izvjesnedokumente i s braÊom ravnopravno podijeliti nasljedstvo.Firentinski su ga Ëinovnici izludili stalnim odugovlaËenjemtraæenih dokumenata, te ih je Leonardo, srdit πto je izgu-bio toliko vremena, nazvao tranzicijama hrane i otputovaou Rim. VjeËni grad vrvio je od umjetnika, koje je pozvaopapa Leon X, sin Lorezna Medicija, koji je od Raffaela na-pravio svog oficijelnog umjetnika te je Raffaello imao sli-karski monopol. Leonardo je shvatio da mu tu nije mjestoi 1515. otputovao u Francusku na poziv kralja Françoisa I,obrazovanog i rafiniranog ljubitelja umjetnosti i zaπtitnikaumjetnika. Tu je doËekao i smrt u dvorcu Amboise 1519.

Nitko kao Leonardo nije uspio izraziti intelektualnastremljenja i æe za znanjem vlastitog vremena. Ono πtonazivaju njegovim pronalascima bile su tek intuicije. Leo-nardo se neumorno bavio svim postojeÊim znanjima i do-prinosio razvoju nauke na plodan i moderan naËin. Sma-traju ga izumiteljem prvog mitraljeza i prvog padobrana,prvih dizalica i sprava za letenje. Kao i svi, imao je i svojihslabosti i mana. Njegova radoznalost bila je neutaæiva, teje grozniËavo bez prekida tragao za novim. Manijakalnateænja za savrπenoπÊu sprijeËila ga je da realizira svojebezbrojne tehniËke projekte i da zavrπi veliki broj zapoËe-tih slikarskih djela. Bio je „najsavrπeniji Ëovjek renesanse imoæda svih vremena“.

Raffaello

Roen je 1483. u Urbinu kao sin dvorskog slikara Gio-vanni de’ Santi. VeÊ kao dijete Rafaello je pratio oca u os-likavanju dvorske palaËe u Urbinu i vrlo rano postao jevjeπt u baratanju kistom. Sa 11 godina ostao je siroËe, teje je bio povjeren kao uËenik slikarima prvo u Urbinu, a za-tim u Perugi. Radio je u radionici Piera Vannuccija zvanogPerugino, koji je u to vrijeme bio slavan koliko i Leonardoi Michelangelo. VeÊ se u Perugi proËuo, te je dekoriraobrojne crkve i samostane. Prvi njegov poznati rad, s kojimse zavrπava Rafaelov mladenaËki period, je Sposalizio del-la Vergine - VjenËanje djevice, koji je izradio za Città delCastello u Umbriji 1504. Mnogo je radio i jedina razbibri-ga bile su mu æene, kod kojih je, kao vrlo lijep mladiÊ, imaovelikog uspjeha. Drugovao je sa slikarima, te je na poziv

KKuullttuurraa

RRaaffffaaeelllloo SSaannzzii,, PPuutt GGaallaatteejjee,, ffrreesskkaa,, 11551111..,, VViillllaa FFaarrnneessssiinnaa uuookkoolliiccii RRiimmaa

328

Pinturocchia prvo otiπao u Sienu, a potom u Firencu, gdjeje upijao djela velikih slikara i vjerojatno sretao Michelan-gela i Leonarda. U Firenci je ostao do 1508, ostavivπi mno-go slika: La bella giardiniera, La deposizione, La Madonnadel cardellino, La Madonna del prao. Pozvan u Rim od pa-pe Giulia II, izradio je freske za Stanza de Segnatura i zaStanza de Eliodoro (Odaje potpisa i Eliodora). Kad je 1512.umro papa Giulio II i naslijedio ga papa Leone X Medici,Raffaello je postao njegov omiljeni slikar: papa i Raffaelloizvrsno su se slagali. Leone X bio je Ëovjek velikog znanjai kulture i s Raffaellom je dijelio zajedniËki ukus, istu hedo-nistiËku koncepciju æivota, osjeÊaj za lijepo i ljubav premaraskoπi i opulenciji. Raffaellovi radovi su bili dopadljivi i ci-jela lavina narudæbi zapljusnula je slikara. Mnogo je zara-ivao i æivio u palaËi punoj sluæinËadi, a u Vatikan je ulaziokao u vlastiti dom. Rimom se kretao u pratnji uËenika i po-moÊnika i nije bilo nijednog banketa ni zabave u Rimu ko-ju bi propuπtao. Radio je portrete, ukraπavao freskama vi-le velikaπa i bankara (Villa Tiberina), stalno je imao narudæ-be za Vatikan, radio je i kao arhitekt, izmijenivπi prethodniprojekt tlocrta bazilike Sv. Petra, te je po njegovom nacr-tu sagraena Villa Medici na Monte Mario u Rimu. Hono-rari su mu postajali sve viπi, iako je sad, zbog ogromnogbroja narudæbi, izraivao samo skice, koje su dovrπavalipomoÊnici. Slikar Giulio Romano pomagao mu je da prive-de kraju tako velik broj narudæbi i smatra se da je on dovr-πio, nakon slikareve smrti, mnoge njegove radove. Pozna-ti su i njegovi æenski portreti La fornarina i La vellata, zakoje se dræi da mu je kao model posluæila njegova rimskaljubavnica. Izadio je po narudæbi kardinala Giulia Medici, si-na Giulina Medicija, Lorenzovog brata poginulog u urotiPazzi, kasnije pape Clementa VII, triptih za katedralu uNarbonni. Iako nedovrπen, ovaj se rad smatra jednim odnajveÊih Raffaellovih dometa. Umro je u Rimu u tridesetsedmoj godini æivota (1520) od iznenadne groznice, vjero-jatno upale pluÊa. Suvremicima se svidio viπe od Leonardai Michelangela, jer je i u æivotu kao i u umjetnosti najboljeodraæavao ideale vremena. Najspretnije i najsretnije u um-jetnosti je izrazio skeptiËan i ujedno radostan duh vreme-na. U djelima je izostao osjeÊaj drame. S Raffaellom je le-gao u grob paganski duh renesanse.

Michelangelo Buonarroti

Michelangelo Buonarroti roen je 6. marta 1457. umjestu Caprese nedaleko Firence. Buonarrotijev otac Lu-dovico upravljao je mjestaπcem po mediËijevom nalogu imada su Bonarrotijevi pripadali graanstvu, πirili su legan-du kako potjeËu od Margarite iz Canosse. Po povratku uFirencu, Michelangelo je bio poslan na nauke, ali nije po-kazivao interesa za Ëitanje i uËenje. Sa trinaest godinauπao je kao nauËnik u radionicu Domenica Ghirlandaia,tada jednog od najËuvenijih slikara. Ghirlandaio je imaomnogo narudæbi, pa su mu uËenici sluæili i kao radnici zadovrπavanje slika. NauËnici su se poslije posla zabavljali pokrËmama i bordelima, ali mladi Michelangelo, nabusit iozbiljan, nikad ih nije pratio. Kaæu da ga je Lorenzo Me-dici zapazio u vrtu samostana Sv. Marka, kako izrauje izkomada mramora kip fauna. Zadivljen djeËakovim umije-Êem, pozvao ga je na svoj dvor i nastanio kod sebe, ma-da je Michelangelo imao svega 15 godina. Iako je i Miche-

langelo zadivljeno pratio Savonaroline propovijedi puneuvrede prema vlastima, Lorenzo mu je to opraπtao. Kadje 1492. Lorenzo umro, njegov nasljednik Piero obnovioje poziv Michelangelu da doe na mediËejski dvor. Tamoje boravio sve dok u snu nije vidio protjerivanje Medicijaiz Firence, te se prestraπio i pobjegao u Bolognu. Tu jedoznao da mu se san obistinio i da je Firenca postala re-publika, na Ëijem je Ëelu isprva bio Savonarola. Michelan-gelo je nastavio raditi povuËeno, daleko od politiËkih raz-mirica. ProËuvπi se jednim Kupidonom, kojeg je neki an-tikvar podvaljivao kao antiËku skulpturu, doπao je na glaskao kipar i bio pozvan u Rim. Nije se odmah snaπao i veÊkad se spremao vratiti u Firencu bila mu je naruËena odfrancuskog ambasadora u Rimu, Jean de Villersa, Pietà,skulptura velike ljepote, koja ga je proslavila, danas u ba-zilici Sv. Petra. Kad ju je izradio, Michelangelo je imao sve-ga 23 godine. Odsada Êe biti zatrpan narudæbama i u Ri-mu Êe postati pomodni skulptor za koga su se otimali voj-vode, kardinali i sva velika gospoda. No, uspjeh mu nijepromijenio narav: nikad nije posjeÊivao krËme ni zabave,hodao je u ritama, neuredan i razbaruπen. Nije volio æe-ne, a u ophoenju je bio grub i naprasit. Zato se dobrosloæio s papom Giuliom II, koji se ponaπao sliËno. Godine1501. vratio se ponovo u Firencu, da se pobrine za oca,koji je ostao bez posla, i za braÊu. Cijelog æivota Êe mu po-rodica, odnosno braÊa, neradnici i kavgadæije, visjeti ovratu, ne samo ekonomski. Novac, koji je Michelangelozaradio, otiÊi Êe uglavnom na njihovo izdræavanje i izgla-ivanje svaa i tuËa, koje su stalno izazivali. Danas se u Fi-renci moæe posjetiti priliËno skroman dom Michelangela ibraÊe.

I u Firenci je dobijao mnogo narudæbi i kad je izradio Ëu-venog Davida pitali su Botticellija, Ghirlandaja i Leonardakamo da ga smjeste. Kako se miπljenja nisu sloæila, zapi-tali su samog Michelangela, koji je izabrao mjesto ispredPalazzo della Signoria. Skulptura je i ostala na tom mjes-tu sve do 1873, kad je smjeπtena u Academiju delle belleArti, a na njeno mjesto postavljena je kopija. Bilo je dogo-voreno da za firentinsku republiku dekorira Veliku salu uPalazzo della Signoria, no kako je papa Gilio II pozivao Mi-

KKuullttuurraa

MMiicchheellaannggeelloo BBuuoonnaarrrroottii,, PPiieettaa,, 11449988..--9999..,, BBaazziilliikkaa SSvv.. PPeettrraa,,VVaattiikkaann ((ffoorrooggrraaffiirraaoo SSttaanniissllaavv TTrraayykkoovv))

329

chelangela u Rim, Firentinci su ga radije poslali tamo, stra-hujuÊi od papinog gnjeva. Michelangelo je pozvan da iz-radi grobnicu za papu Giulia II, te je izradio grandiozniprojekt, koji se papi uËinio preskup.

Od osam planiranih statua, izraena je samo jedna, gla-soviti Mojsije, koji se nalazi u crkvi San Pietro in Vincoli uRimu. Kad je Michelangelo Ëuo da do izrade grobnice ne-Êe doÊi, æelio je govoriti s papom, a kad ga ovaj nije pri-mio, uputio se u Firencu te kad su ga pokuπali vratiti uRim, odsjekao je: „Papa nije odræao rijeË.“ Papa Giulio IInaπao se meutim u Bologni, da bi upokorio ovaj grad iponovo zahtijevao dolazak Michelangela. Soderini, kaopredsjednik ministarskog vijeÊa Signorie ponovo je viπevolio izgubiti umjetnika nego navuÊi gnjev pape na Repu-bliku. Papa Giulio II naredio je Michelangelu oslikavanjeSikstinske kapele, πto je ovome teπko padalo, jer je viπevolio vajati, a osim toga radio je na plafonu u nemogu-Êem poloæaju, koji ga je za Ëetiri godine, koliko je trajalaizrada, gotovo obogaljio. Na Genezi u Sikstinskoj Kapeliradio je od 1508. do 1512. gotovo sasvim sam, jer nijepodnosio pomoÊnike i jako se izmuËio, a kaæu da je papasvakog dana dolazio i prijetio mu da ne prekida rad. Ipak,ta je titanska freska izrazila unutarnji æivot Michelangela,njegovu nemirnu duπu, izmuËenu razmiπljanjem o smislupostojanja i o smrti, o grijehu i iskupljenju. Protagonist ra-da je ljudsko tijelo u svim pokretima i pozama; anatomijuljudskog tijela Michelangelo je prouËavao joπ od rane mla-dosti, a priroda i pejzaæ nisu ga zanimali. Po smrti GiulijaII, s ljubaznim papom Leonom X Michelangelo nije naπaozajedniËki jezik, iako ga je poznavao od djetinjstva, dokga je papa Clement VII, takoer Medici, sin poginulogGiuliana, odmah zavolio i dodijelio mu veliku plaÊu koju jeMichelangelo dijelom davao porodici, a dijelom u dobro-tvorne svrhe. Pod njegovim okriljem Michelangelo je izra-dio dvije divne skulpture Giuliana i Lorenza Medicija zaKapelu San Lorenzo - mediËejsku grobnicu. No, nakonpljaËke Rima 1527, Giulio II nije mu mogao isplaÊivati no-vac, te se Michelangelo uposlio kao vojni inæenjer u Firen-ci, iz koje su Medici bili istjerani i ponovo uspostavljena re-publika. VeÊ 1529. Medici se ponovo vraÊaju na vlast. Mi-chelangelo je kanio pobjeÊi u Francusku, ali strahujuÊi dase ne osvete njegovoj braÊi, sakrio se kod prijatelja. Medi-Ëejci ga nisu uhapsili, veÊ mu uputili obnovljeni poziv Cle-menta VII, koji ga ponovo uzima u sluæbu. SljedeÊi papaPaolo III Ëim je sjeo na papsku stolicu, smjesta je izjaviokako se uvijek divio Michelangelu i postigao da se slikarponovo prihvati oslikavanja Sikstinske kapele i naslikaStraπni sud. I ovaj put je rad trajao punih pet godina, aMichelangelu je za inspiraciju sluæila Biblija, jedina knjigakoju je neprekidno Ëitao. U tim se freskama veÊ osjeÊamukotrpno grËenje duha, kojega se reformacija dubokodirnula. Michelangelov Krist nije viπe blagi otac, on odraæ-ava neπto od strogih sudova Kalvina i od Savonarolinihprijetnji. I tu je apoteoza golih ljudskih tijela simbol duπev-nih sumnji i unutarnjih muka. SlijedeÊi papa, Paolo IV,smatrao je toliko golotinje sablaænjivim i naredio njenoprekrivanje.

Godine 1541, kad je zavrπio Straπni sud Michelangeloje imao πezdeset πest godina i muËile su ga razne bolesti.Prijatelji su mu bili jedino Tommaso Cavalieri i Vittoria Co-lonna. Cavalieri je bio prekrasan rimski plemiÊ te su on i

Buonarroti bili nerazdvojni. Vittoria Colonna bila je kre-posna udovica, ne baπ mlada, a s Michelangelom ju je ve-zivala duhovna bliskost i zanimanje za ono πto je cijelogæivota opsjedalo Michelangela i πto je on tako veliËanstve-no izrazio na freskama Sikstinske kapele: razmiπljanje osmislu æivota i smrti, o grijehu i ovozemaljskim strastimaljudi te o znaËenju boæjeg suda. Vittoria Colonna udisalaje dah reformacije i bila dio valdeπkog (protestanskog)kruga. Vjera joj nije bila poljuljana, ali je sumnjala u crkvu.I Michelangelo s njom. Utjeπio se poslom na izradi vati-kanske kupole, koja je predstavljala onovremeno Ëudo.Osim vatikanske bazilike preradio je u baziliku i Diokleci-janove terme i dao danaπnji izgled Campidoglu - Kapito-lu. Pred samu smrt izraivao je joπ jednu Pietà, koja je os-tala nedovrπena. Umro je 1564. u osamadeset devetojgodini æivota.

Od svih velikih majstora renesanse bio je sigurno najve-Êi, jedini koji nije podlegao dopadljivom i samozadovolj-nom traganju za lijepim, niti je povlaivao ukusu vreme-na. Viπe je volio skulpturu od slikarstva, a iza svih tih tije-la, iza izvijenih pokreta i napetih miπiÊa, kriju se sumnje,tjeskobe, nemiri i muke duπe samog autora. Kaæu da jenjegova snaga, njegova veliËajnost i njegova teatralnostotvorila vrata buduÊeg stila i postala uzor baroka.

No, barok je slijedio Michelangelov stil bez onog πto jenajbolje u Michelangelu: bez njegove duπe. Michelangeloje osjetio kako Italija gubi vlastitu duπu. I to je napisao ustihovima, ispod skulpture noÊi, u Medicijevoj kapeli u Fi-renci:

„Drag mi je kam, al’ biti kam joπ viπe,Dok vrijeme jada i sramote traje,Nit Ëut, nit vidjet moja sreÊa sva jeStog me ne budi: Oh, govori tiπe.”

KKuullttuurraa

FFrraanncceessccoo BBoorrrroommiinnii,, SSaanntt'' IIvvoo aallllaa SSaappiieennzzaa uu RRIImmuu,, bblliizzuu uunnii--vveerrzziitteettaa LLaa SSaappiieennzzaa,, ssrreeddiinnaa 1177..sstt..