Joseph Needhaxn

Kineska znanost i ZapadVelika titracija

Prevela

Branka odan

' f

Zagreb,. 1984.

Sadraj

Joseph Needham kao historiar znanosti i sinolog (r Drago G r d e n i ) .............................................................................. 5

Tekst na drugoj strani om ota engleskog izdanja . . . . 12Napomena o transkripciji i izgovoru kineskih rijei (Mario

R e b a c ) ........................................................................................ 13

U v o d .................................................................................................. 17

1. Bijeda i uspjeh kineske znanstvene tradicije . . . 20Znanost i tehnologija u drevnoj K i n i .......................... 22Suprotnosti Kine i Z a p a d a ................................................26Drutveni poloaj znanstvenika i inenjera udrevnoj K i n i ............................................................................ 28Feudalno inovniko d r u t v o ...............................................35I/um i i radna s n a g a .................................................................... 37Filozofski i teoloki fa k to r i...................................................... 38Lingvistiki f a k t o r .................................................................... 41Uloga tr g o v c a ...................................................................................42Staro porijeklo nove z n a n o s t i ............................................... 44

2. Znanost 1 kineski utjecaj na s v i j e t ....................................56

3. O znanosti 1 drutvenim p rom jenam a................................ 116

4. Znanost 1 drutvo u drevnoj K in i ........................................142

5. Razmiljanja o drutvenim odnosim a u Kini . . . . 162

6. Znanost 1 drutvo na Istoku i Z ap ad u .................................174

7. Istonjaci i v r i j e m e ....................................................................197Vrijeme u kineskoj filozofiji i filozofiji prirode . . . 198Vrijeme, kronologija i kineska historiografija . . . . 210Mehaniko i hidromehaniko m jerenje vremena . . . 219

Bioloke promjene u vremenu .

D aTonTiV lSr3 d

Uvod

Kineska civilizacija je uz indijsku i evropslko-semitsku jedna od triju najveih civilizacija na svijetu, iako se njen doprinos znanosti d tehnologiji poeo ispitivati tak posljednjih godina. Kinezi nisu poznavali tamu srednjeg vijeka, i izuzmemo ili veliike ideje i sisteme starih Guka, moemo rei da su, openito, bili znatno ispred Evropljana u razdoblju izmeu I do XV stoljea. Tek nakon znanstvene revolucije, u kasnoj renesansi, Evropa je naglo stekla prednost. Prije toga, otkria i izumi koji su pristizali iz Kime i istone Azije snano su utjecali na Zapad, ne samo na njegov tehniki razvitak, ve i na isame drutvene strukture i promjene. Nisu samo tisak, barut i magnetski kompas, tri izuma koje je spomenuo lord Bacon, imala ponekad i izuzetni utjecaj na drutveno nestabilnu Evropu; bilo je tu stotinu drugih: mehaniki isat, lijevanje eljeza, stremeni i uspjena konjska orma, kardanisiko ovjeenje i Pascalov trokut, most od isegmentnih lukova, mostovi i ustave na kanalima, kormilo na krmenoj, statvi, jedrenje uzdunim jedrima, kvantitativna kartografija . . .

Zato se onda m odem a znanost (sa svim to podrazumijeva u pogledu politike moi), za razliku od antike i srednjovjekovne znanosti, razvila samo u zapadnom svijetu? Odgovor na ovo pitanje d a t e moda samo paljiva analiza, istinska titracija kultura Istoka i Zapada. Nema sumnje da su na to utjecali mnogi faktori intelektualne i filozofske prirode, ali postojali isu svakako i drugi vani socijalni i ekonomski irazlozi koje valja istraiti.

Danas, kad svi ue osnove kemije u koli, moemo slobodno govoriti o titraiaijii. Veina ljudi drala je u ruci bire-

- ]2 K ineska znanost i Z apad 17

tu i vidjela kako se nakon zavretka reakcije m ijenja boja. Iako leksikografi niiisu ba uspjeno definirali ovaj termin u rjenicima kojima se svakodnevno koristimo, iipalk moemo rei da titracijom odreujemo koliinu danog kemijskog spoja u otopini tako da prom atram o koliko je otopine nekog drugog ispoja, poznate koncentracije, potrebno da se prvi spoj pretvori u neki tred spoj, a zavretak reakcije oituje se promjenom boje ili na neki drugi nain. To je ono to nazivamo volumetrijskom analizom, i novijeg je datum a nego to se najee misli. Dananjem postupku prethodio je postupak Guytona de Morveaua 1782, ali metodu je potpuno sistematizirao John Dalton i opisao je u izvjetaju 1819. Naziv, meutim, jo uvijek nije postojao i tek je 1864. zabiljeen term in titracija izveden bez sumnje od francuskog termina titre, koji se upotrebljavao mnogo ranije za oznaavanje stupnja istoe zlata u legurama.

U iradu isa svojim suradnicima na povijesti otkria i izuma u kineskoj i drugim kulturama uvijek smo nastojali u tvrditi datum prva ustava na kanalu u Kini 984. g., prvi kanal za natapanje u Asiriji 690, g. pr. n. e., prvi kanal za transport u Kini 219. g. pr. n. e., prvi monokli ili naoale u Italiji 1286. g. i takc dalje. Na taj nain mogu se velike civilizacije titrirati jedna s dragom da bi se ustanovila zasluga i odailo priznanje onome tko ga zasluuje, a isto je tako, ini se, potrebno analizirati drutvene ili intelektualne komponente velikih civilizaaija da bi se ustanovilo zato je jedna kombinacija bila tako odluujua u srednjem vlijeku, dok se ona druga, koja je stvorila modernu znanost, razvila tek kasnije.

Otud i naslov ovoj knjizi koja sadri izvjetaje, predavanja i eseje napisane u raznim prilikam a i koja svojim sadrajem odgovara knjizi Science and. Civilisation in China (Znanost i civilizacija u Kini), a da se ni jednim dijelom ne ponavlja.1 Sakupljeni ovdje na nagovor moje prijateljice Ruth Nanda AnsJhen, ovi napisi e, nadam se, privremeno osvijetliti ovu veliku osebujnu temu s podruja komparativne sociologije znanja.

Preostaje mi jo da se zahvalim svojim suradnicima iz Cathayja i Manzia* na stalnoj pomoi u toku tridesetogodi

1 J. Neediham u su ra d n ji s W ang Liingom (W ang ChingnNiingom), Lu Gwei- -Djenom , Ho Piiing-Yom, K ennetham iRob.lnsomom, T shao Thien-C hhinom i d ru gim a, Science and Civilisation in China ((sedam svezaka u dvan aest diijeilova), CaniifcurMge, 1954; u d a ljn jem te k stu sk raeno SCC.

* K ataj i M andi su isjevarna i juna Kima. Pod tim i>h liimenom. p rv i spom in je Mairco Polo. Naz'ifV K ataj i l i K ita j p o tjee od im ena m ongolskog n a ro d a

18

njeg marljivog istraivanja Wang Ching-Ningu, Lu Gwei- -Djenu, Tshao Thien-Chhiinu, Ho Piinig-Yu bez ikojih ne bismo mogli probiti barijeru izmeu civilizacije s lieograf- skim i civilizacije s abecednim pismoim**. I na kraju hvala mojoj siupruzi, koja je paljivim itanjem pridonijela jasnoi svega to je napisano.

J. N.

K idan ili Kitaij (ffcilneskl: Qildan) :kqji ie osnovao zap ad n u dina&tijiu L iao. Naaiiv Mandii dolazi *3d ikimeskog -nazdiva Iza june , bar'bars.ke n arode Main. \(op. iuir.)

** Iraiena N eadham ovih siuiradoka: W ang Liinga i(Wan,g IChilng^Milng), Lu Gwei-Djema, H o Piing-Ya, T sh ao Thien-Ghhiina, iu piny inu pSu se: W ang O n g (W ang JimigrMing), iLu Girizhen, H e Biiingyu Si1 Calo Tianqfiin. (,qp. itir.)

19

1Bijeda i uspjeh kineske znanstvene

tradicije*

Pokuat u opisati neke osnovne prednosti i nedostatke u rastu i razvitku kineske tradicije na polju znanosti i izuma i usporediti ih s evropskom tradicijom. Naslov je, naravno, inspiriran poznatim izrekama faneuskih pisaca prolog stoljea. Pri tome mislim na Robovanje i veliinu vojnikog ivota Alfreda de Vignyja, a zatim i na Sjaj i bijedu kurtizana, Honorea de Balzaca. I Istok i Zapad imaju jake i slabe strane koje ise danas jasno ocrtavaju gledamo unatrag na razliite putove kojima je kroio ovjek u razliitim dijelovima Staroga svijeta da toi upoznao prirodu i ovladao njome. Namjeravam opisati neke izrazite suprotnosti izmeu kineske i evropske tradicije na podruju istih i primijenjenih prirodnih znanosti, a zatim elim neto rei o poloaju znanstvenika i inenjera u kineskom drutvu, pa naposljetku razmotriti neke vidove znanosti u odnosu prema filozofiji, religiji, pravu, jeziku i stvarnim uvjetima proizvodnje i razmjene dobara.

Vrlo je vano najprije odrediti razliku izmeu znanosti starog d srednjeg vijeka, s jedne strane, i moderne znanosti, s druge strane. Mislim da izmeu njih postoji znaajna razlika. Kad kaemo da se moderna znanost razvila samo u zapadnoj Evropi za vrijeme Galileija, u kasnoj renesaosii, sigurno pri tome mislimo da su se tamo i tada razvile osnovne

* Prvi purt objavljeno tu asopisu Scientific Change ((Izvjetaj sa Simpozija o povijesti znanosti, Oxford, I91), izdava A. C. Cromoie, London, 1963v

20

strukture prirodnih znanosti kakve danas poznajemo, tj. primjena matematikih hipoteza na priirodu, potpuno razumijevanje i upotreba eksperimentalne metode, razlika izmeu pri,marnih i sekundarnih isvoj stava, geometriizacija prostora i prihvaanje mehanikog modela stvarnosti. Hipoteze primitivnog ili srednjovjekovnog tipa jasno se razlikuju od hipoteza modernog tipa. Budui da su u osnovi ibiile nejasne i zamrene, nije ih se moglo nd dokazati ni oboriti i lako su se uklapale u fantastine sisteme spoznajnih korelacija. Kada je rije o brojevima unutar hipoteza, oni isu se upotrebljavali u formi numerologije ili mistike brojeva stvorene a priori, a ne kao materijal kvantitativnog mjerenja koji se usporeuje a posteriori. Poznate su nam primitivne i srednjovjekovne znanstvene teorije Zapada; etiri Aristotelova elementa, etiri galenska temperamenta, uenje o fiziologiji i patologiji pneiume, o sklonosti i nesklonosti u aleksandrijskoj prvotnoj kemiji, kao i tria prima alkemiara i kabalistika filozofija prirode. Slabije poznajemo odgovarajue teorije drugih civilizacija, na primjer, kinesku teoriju o dvjema osnovnim silama yinu i yangu, ili teoriju o pet elemenata, ili istanan sistem simbolinih korelacija. Na Zapadu je sjajni i inventivni um, Leonardo da Vinci, jo uvijek ivio u starom svijetu; Galilei je preao njegove granice. Zbog toga se kae da su kineska znanost i tehnologija jo donedavno bile u osnovi leonardovs'ke i da su se galilejevske ideje iiirile samo na Zapadu. To je naa prva polazna toka.

Prirodna znanost nije mogla biti zajedniko dobro ovjeanstva dok je nije spajanje s matematikom uinilo univerzalnom. Znanosti srednjeg vdjeka bile su esto povezane s etnikom okolinom iz koje su iznikle, pa je ljudima razliitih kultura veoma teko, moda i nemogue, nai neki zajedniki jezik. To ne znai da se izumi velikoga drutvenog znaaja nisu mogli slobodno prenositi iz jedne civilizacije u drugu, zapravo najee s Istoka na Zapad. Ali ufcajamno nerazumijevanje pojmovnih sistema vezanih za razna etnika podruja, otro su ograniili mogunost dodira i prenoenja znanstvenih ideja. Zbog toga su se elementi tehnologije proirili starim svijetom, dok elementi znanosti uglavnom nisu uspjeli u tome.

Unato tome, velike su civilizacije imale vrlo znaajnu znanstvenu razmjenu. Danas je jasno da u povijesti znanosti i tehnologije Stari svijet valja smatrati jednom cjelinom. ak bi i Afrika mogla biti njegov dio. Ali nakon openitog

21

promatranja, jaivlja se paradoks. Zato se modema znanost, primjena matematike na hipoteze o prirodi, tako naglo razvila samo na Zapadu u doba Galileija? To je pitanje koje se ismo namee; mnogi su ga postavili, ali je malo njih na njega odgovorilo. Isto je tako vano pitanje kako to da je izmeu II st. pr. n. e. i XVI ;st. n. e. istonoazijska kultura bila mnogo djelotvornija od evropskog Zapada u primjeni znanja o pmrodi u korisne svirhe? Samo analizom drutvene i ekonomske strukture istone ii zapadne kulture, ne zaboravljajui pri tome odluujuu ulogu sistema ideja, moi emo naposljetku objasniti ta dva fenomena.

Znanost i tehnologija u drevnoj Kini

Prije nego to se rijeka kineske znanosti ulila u more modeme znanosti kao i sve druge rijeke, dola je do znaajnih dostignua na podruju matematike. U zemlji ute irijeke otkrili su, iranije nego igdje drugdje, vrijednost decimalnog mjesta, prazno mjesto za nulu i decimalnu metrologiju, koja je pratila ovo otkrie. Ve su u I. st. pr. n. e. kineski zanatlije upotrebljavali pominu mjerku koja je (imala decimalnu podjelu. Kineska matematika misao bila je uvijek izraizito algebarska, a ne geometrijska, i za vrijeme dinastije Sonig (Sung) Yuan (od X II do X IV st.) kineska ije kola Ibila prva u svijetu pri rjeavanju jednadbi, tako da je trokut nazvan Pascalovim imenom bio u Kini 1300. g. ve odavno poznat. esto nailazimo na primjere ove vrste: sistem zglobno povezanih prstenova, koji nam je poznat kao (kardansko ovjeenje, upotrebljavao se tisuu godina prije Cardana. Kada je rije o astronomiji, valja rei da isu Kinezi bili najustrajniji i najpailjiviji promatrai nebeskih pojava prije renesanse. Iako se geometrijska planetarna teorija u Kini nije razvila, u toj se zemlji zaela kozmologija, izraivale su se karte nebeskog svoda pomou naih modernih koordinata, i vodile biljeke o pomrinama Sunca i Mjeseoa, kometima, novama i meteorima, kojima se jo i danas koriste radio-asitronomi. U Kini je zabiljeen i znaajan razvitak astronomskih instrumenata, ukljuujui i pronailazak ekvatorijalne montae :i satnog pogona; i taj je razvitak bio izravno ovisan o sposobnostima kineskih

22

inenjera onog doba. Njihova vjetina utjecala je i na dinuge znanosti, kao to je sei-zmologija; kineski znanstvenik Zhang Heng nainio je prvi upotrebljev seizmograf oko 130. godine.

U staroj i srednjovjekovnoj Kini biile su naroito razvijene tri grane fizike optika, akustika i nauka o magne- tizmiu. Oita je suprotnost u usporedbi sa Zapadam, gdje je razvoj mehanike i dinamike relativno napredovao, ali je magnetski fenomen bio gotovo nepoznat. Razlika izmeu Kine i Evrope moda se jo vie oitovala u velikoj raspravi za ili protiv kontinuiteta ili diskontimuiteta, jer kao to se kineska matematika viie bavila algebrom nego geometrijom, tako je kineska fizika bila odana prvotnoj valnoj teoriji, a trajno nesklona atomistikoj. Takve suprotnosti u sklonostima moemo uoiti i u strojarstvu; inenjer je u staroj Kini postavio kota horizontalno kad god je to mogao, dok su ga nai preci vie voljeli postaviti vertikalno. Tipini primjeri za to siu vodenice i vjetrenjae.

Usporeujui kineska ii evropska dostignua, esto uoavamo istu pravilnost: iako se Kinezi iz razdoblja dinastije Zhou, Qin i Han nisu uzdigli tako visoko kao njihovi suvreme- nidi stari Grci, u kasnijem stoljeima Kina nije poznavala nita to bii odgovaralo znansitvenoj stagnaciji u srednjovjekovnoj Evropi. To se naroito oituje u geografiji i kartografiji. Iako su Kinezi poznavali krune kozmografske karte svti- jeta, nikad se nisu na njih ograniili. Kvantitativna kartografija poinje u iKinli sa Zhang Hengom i Pei Xiuom, otprilike u vrijeme kad je Ptolemejev rad padao u zaborav, zapravo neto poslije njegove smrti, i ravnomjerno se razvija uz stalnu upotrebu pravokutne mree sve do dolaska jezuita u X V II st. Naprednim geodetskim metodama i izradom reljefnih karata Kinezi su bili pioniri na tom podruju. U geologiji i meteorologiji susreemo istu pravilnost.

Kineska je kultura postigla zavidne uspjehe na podruju strojarstva i tehnike openito. Oba uspjena tipa konjske orme problem povezivanja nastala su na podruju kineske kulture. U Kini je prvi, put upotrijebljena snaga vode u industriji priblino u isto vrijeme kad i na Zapadu (I st.), ali ne toliko za mljevenje iitairica koliko za pokretanje metalurkih puhala. Razvitak tehnologije eljeza i elika u Kini predstavlja pravu epopeju, jer su Kinezi ovladali tehnikom lijevanja eljeza petnaest stoljea prije Evrope. Suprotno onome to se najee misli, mehaniki sat nije nastao u Evropi u rano renesansno doba, ve u Kini za vrijeme

23

Slika 1. Kineska slatka ivnseeg mosta^ Iako se takvi mostovi od kovanih eljeznih lanaca javljanju snaijikasnije za dinastije Suii (VI st.), mnogo prlije evropsk?n nacrta (X V I st.) i prvih evropskih izvedbi (X V lI I I .st.), nji'hoive su slike u tradicionalnom stilu malobrojne, Ova je uzeta diz Meishan Tuzhi (Ilus triran i zapiso planini Omei u Sichuanu). Most je malen u usporedbi s jaikim konstrukcijama uobiajenim iu zapadnim poikraomama. Zove se Most bez tuige (za svjetovnim ivotom ), preko njega prelazi tro je Ljudi hodoastei u budistiki hram u

u planini.

24

dinastije Tang, iaiko je distoonoazijska civilizacija imala izrazito zemljoradniki (karakter. Brojna znaajna dostignua postignuta su i u graevinarstvu, na primjer, eljezni lanani visei mostovi (si. 1) i prve strukture segmentnih lukova, na primjer, velianstveni most to ga je izgradio Lii Chun 610. godine. U Kini je oduvijek bila razvijena hidrograidnja, zbog kontrole vodenih putova, ouvanja nijenih tokova (radi obrane od poplava), natapanja i prijevoza ita prikupljenog za porez.

Kinezi su i u ratnoj tehnologiji pokazali veliku inventivnost. Barut se prvi put pojavio u Kini u IX st., d od 1000. g. traje snaan razvitak vatrenog oruja oko tri stoljea prije nego to se ono javlja u Evropi. Izum koji je potaikao taj razvitak bio je vjerojatno baca plamena poetkom XII. st.; u bambusovu cijev stavljala se zapaljiva smjesa i ta je cijev sluila kao oruje za borbu izbliza. Od tog su se oruja razvile sve kasnije vrite puaka ii topova.

Bile su razvijene i razne diruge tehnologije, naroito tehnologija dobivanja svile, kojom su se Kinezi ve zarana isticali. ini se da je vjetina obrade veoma dugih tekstilnih vlakana potakla razvitak vanih tehnikih naprava, kao to su remenski prijenos i lanani prijenos. Takoer moemo dokazati da je pojava standardne metode pretvaranja rotacionog gibanja u uzduno u vezi s kasnijim formama metalurkih puhala to sam ih ve prije spomenuo, a da o nekim drugim poznatim izumima, kao to su tehnologija papira, neke metode tampanja (tampanje s ploa i tipografija) ili udesna pria o porculanu, i ne govorim.

Kina nije zaostajala ni -na podruju biologije. Brojni su drevni umi vezani za zemljoradnju. Postoje zapisi o ovom podruju, kao uostalom i o drugim podrujima, koji se mogu usporediti sa zapisima Rimljana Varona i Kolumele iz istog razdoblja. Mogli bi se navesti d primjeri o zatiti bilja, meu ostalima i najranija primjena bioloke kontrole tetnih insekata. Medicina je pobuivala interes Kineza u svim razdobljima. Razvili su je genijalno, slijedei (tokove koj'i znatno odudaraju cd evropskih, moda vie ba u ovom nego u drugim podrujima. Ovdje valja napomenuti vanu injenicu. Kinezi, naime, nisu imali onih predrasuda prema lijekovima prireenih od minerala koje su bile tako snane na Zapadu; njima nije bio potreban Paracelsus da ih probudi iz galen- skog sna, jer u takav san nisu ni utonuli. Prije svih ostalih razvili su tehniku cijepljenja.

25

Suprotnosti Kine i Zapada

Ispitajmo poblie ndke od pniije spomenutih velikih suprotnosti. Pinije svega, potanko moemo dokazati da je kineska philosophia perennis organski materijalizam. To pokazuju izreke filozofa i znanstvenika svih epoiha. Kineska misao naprosto nije razvila mehanicistiku viziju svijeta, i meu kineskim misliocima je potpuno prevladalo organicistiko shvaanje prema kojem su sve pojave vezane jedna za drugu hijerarhijskim redom. To, meutim, nije sprijeilo pojavu velikih znanstvenih izuma kao to je scizmograf, to smo ga ve prije spomenuli. U stanovitom smislu tome je doprinijela filozofija prirode. injenica da magnet pokazuje pol nije bila mi tako udna, ni neoekivana ako je postojalo ope uvjerenje da u kozmosu vlada organski red. A-ko su se, kao to je o>idje sluaj, Kinezi bavili magnetskom deklinacijom prtije nego to su Evropljani znali za polarnost, to je vjerojatno zato to ih nije uznemiravala pomisao da je za neki uinak potrebno da jedan zaseban predmet djeluje na drugi; drugim rijeima, oni su priori bili skloni teorijama polja i ta sklonost moe takoer objasniti zato su tako rano objasnili uzrok plime i oseke. Ve u raz- dooiju San Guo* mogu se nai znaajne izjave o djelovanju na daljiinu koje se odvijalo bez ikakvog fizikog kontakta na golemim udaljenostima.

Ve smo rekli da su kineska matematika misao i praksa bile neprestano algebarske, a ne geometrijske. Kinezi nisu poznavali Euiklidovu geometriju, to je bez sumnje zakoilo njihovo napredovanje na podruj-u optike, ali ih u tome nije ometala prilino apsurdna ideja starih Grka da oko odailje zrake. Euklidova je geometrija vjerojatno prenesena u Kinu za vladavine mongolske dinastije Yuan, ali nije naila na plodno tlo sve do dolaska jezuita. To ipak nije sprijeilo uspjeno ostvarenje velikih tehnikih izuma od kojih smo dva ve spomenuli. Najprije veoma korisnu metodu meusobnog pretvaranja rotacionog i pravocrtnog gibanja pomou ekscentra, ojnice i sitapajice, a zatim uspjeno ostvarenje najstarijeg 'tripa mehanikog isata. Ovo posljednje razumijevalo je pronalazak jedne vrste zapinjaa, tj. mehanike naprave kojom se usporavalo okretanje skupine zupanika tako da ono bude usklaeno is prvim ljudskim satom, prividnim dnevnim kretanjem neba. S tim u vezi zanimljivo je inapo-

* Tri kraljevstva.

26

menuti da kineska praksa nije bila sasvim empirika, kao to bi se pomislilo na prvi pogled. Izgradnji Su Songovog sata tornja u Kaifengu 1088. g. prethodila je vrlo detaljna teorijska raisprava njegova pomonika Han Gongliana, u kojoj su objanjeni zupasti prijenosi d opi mehanizmi od samih poetaka. Neto slino uinjeno je ranije kad su Yixing i Liang Lingzan umili prvi tip tog sata poetkom V III sit., est stoljea prije prvih evropskih mehanikih satova sa zapi- njaima s krunastim zupanikom i prekom. Iako Kina nije imala Euklida, Kinezi su razvili i dosljedno primjenjivali astronomske koordinate, koje su kasnije potpuno prevladale u modernoj astronomiji te se upotrebljavaju ii danas. Takoer su izumili d ekvatorijalnu montau, iako jo nisiu imali teleskopa, ve samo cijev za gledanje.

Na treem je mjestu antiteza val-estica. Prvotna valna teorija koja je zaokupljala Kineze jo od vremena dinastija Qin i Han, bila je vezana za vjenu izmjenu dvaju osnovnih naela yanga i yina. Od II ist. atomistike isu teorije dopirale u Kinu naroito preko budistikih kontakata s Indijom, ali u kineskoj kulturi nikad nisiu naile na plodno tlo. Nedostatak teorije o esticama nije, meutim, sprijeio Kineze da dou do jednostavnih otkria, kao to su hefcsaigonski sustav kristala snjenih pahuljica, mnogo stoljea prije nego na Zapadu. To dh isto tako nije sprijeilo da pridonesu osnovama. o poznavanju kemijskog afiniteta, o emu svjedoe neke alkemijske rasprave iz razdoblja dinastije Tang, Song i Yuan. NedOiStatak koirpuskularnog shvaanja nije vjerojatno imao tako negativan uinak kao to je mogao riimati, jer su cve teorije postale znaajne za razvitak moderne kemije u Evropi tek nakon renesanse.

U stanovitoj mjeri sloio bih se s tvrdnjom da su Kinezi biiili u osnovi praktian narod, nepovjerljiv prema teorijama, iako ne valja pretjerivati, jer je neokonfucijamzam u XI, X II ii X III st. dao izvanrednu filozofsku sintezu, neobino slinu tadanjoj evropskoj skolastiikoj sintezi. Moglo bi se rei da je nenaklonjenost Kineza prema teorijama, naroito prema geometrijskoj teoriji, imala i neke prednosti. Kineski astronomi, na primjer, nisu razmiljali o zvjezdanom nebu kao Eudokso ili Ptolemej, ali su zato izbjegli teoriju o kristalnim nebeskim sferama koja je prevladala u srednjovjekovnoj Evropi. udnog li paradoksa: kad je Matteo Ricci doao u Klinu potkraj XVI sit., u jednom od svojih pisama spomenuo je stanovit broj budalastih kineskih ideja, a naro

27

ito je istakao injenicu da oni ne vjeruju u kristalne nebeske sfere. Nije prolo mnogo vremena, pa su i Evropljani prestali u njih vjerovati. Osim toga, taj smisao za praktinost ne razumijeva ujedno ii um to ga je lako zadovoljiti. U staroj kineskoj kulturi eksperimenti su se izvodili vrlo paljivo. Tako, na primjer, ne bi nikad dolo do otkria magnetske deklinacije da geomanti nisu veoma paljivo pratili poloaj svojih igala. Keramika industrija ne bi nikad postigla takve uspjehe da nije bilo tonog mjerenja temperature i da se uvjeti oksidacije ii redukcije nisu mogli u pei po elji ponoviti. 0 oviim tehnikim pojedinostima je vrlo malo pisanih dokumenata jer isu drutveni faktori spreavali objavljivanje biljeaka to su ih veliki majstori sigurno vodili. Ipak, ih je ostalo dovoljno bilo kao naslovi (kao Mu jing, Tesarski prirunik), bilo kao rukopisi (prirunik brodograditelja iz Fujiana), to dokazuje tvrdnju.

Drutveni poloaj znanstvenika i inenjera u drevnoj Kini

A sada da neto kaemo o drutvenom poloaju znanstvenika, inenjera i zanatlija u kineskom inovnikom feudalnom drutvu.

U drevnoj Kini odmah se uoava relativno slubeni karakter iste i primijenjene znanosti. Astronom nije bio, kao to je s pravom primijeeno, graanin na rubu drutvenih konvencija kao u grkim polisima, nego dravni inovnik ikoji je ponekad bio 'smjeten u carskoj palai (i pripadao jednom odjelu u dravnoj slubi. Zanatlije i inenjeri, na niem intelektualnom stupnju, takoer isu bili ukljueni u taj inovniki sustav, dijelom zato jer su za vrijeme vladanja gotovo svih dinastija postojale organizirane carske radionice i arsenali, a dijelom zbog toga to su u nekim razdobljima zanati, barem oni tehniki najnapredniji, bili nacionalizirani i, na primjer, za vrijeme starije dinastije Han, bili pod Upravom za eljezo i sol. Zanatlije su oito teili da ise okupe oko nekog istaknutog inovnika, koji ih je poticao i pruao im podrku kao svojim osobnim pratiocima.

Meutim, neovisno o tome stoljeima je postojala velika zanatska proizvodnja kojom su se bavili obini ljudi za potrebe naroda. Ali izgradnja novog (ili izuzetno sloenog stroja

28

(na primjer, -prvih vodenica i prvih mehanikih satova) ili nekog izuzetno velikoga graevinskog projekta obavljala se u carskim radionicama ili pod strogim nadzorom visokih inovnika. Carske isiu radionice imale razliita imena najuobiajenije je biilo shangfang. limena nekih zanatlija iz tih radionica sauvala su se i do naih dana. Na poklopcu orne lakirane kutije iz 4. g. pr. n. e. ouvan je zanimljiv natpis koji osim imena sedmorice zanatlija spominje imena ak petorice inovnika. Moemo zakljuiti da je neto poput Par- kinsonova zakona ve dolo do izraaja u staroj Kini.

Carske radionice nalazile su se u prijestolnicama niza dinasitija i u najvanijim gradovima provincija, koji su bili administrativna sredita. Kada je rije o relativno privatnom sektoru, pojedini su krajevi stekli slavu zbog vjetina koje su .se naroito razvijale pri izvorima pojedinih sirovina. Spominju se proizvoai laka iz Fuzhou, lonari iz Jingdezhena, ili buai izvora (slane vode i prirodnog plina) iz Ziliujmga u Sichuanu. Kineske zanatske vjetine prenosile su se nadaleko i nairoko: kineski metalurzi i buai izvora spominju ise u II st. u Parti ii Fergani, dok su u Samarkandu u V III st. bili poznati kineski tkalci i proizvoai papira. K ineske zanatlije bilii su uvijek traeni. Kad su, na primjer, 1126. g. Tatami koji su zasnovali dinastiju Jin opsjeli Kaifeng, prijestolnicu dinastije Song, traili su sve vrste zanatlija kao taoce, a ruska je diplomatska misija 1675. g. slubeno zatraila da se kineski graditelji mostova poalju u Rusiju.

Teiko je odgovoriti na pitanje o njihovom drutvenom statusu koji i dalje ostaje predmet istraivanja. Spomenuti zanatlije bili su uglavnom slobodni puani (shuren ili liang- ren). Robovi ili polurdbovi spominju se samo u nekoliko sluajeva kao proizvoai dobara. Neki stari zapisi doslovce spominju slobodne radnike, na primjer, one ikoji su radili u tvornicama soli za dinastije Han. Naravno, foez obzira na opseg proizvodnje to ju je u pojedinim razdobljima organizirala drava, ona ise mogla osloniti na neiscrpni izvor besplatnog rada u farmi tlake ( ili gongyou). U razdoblju dinastije Han, svaki mukarac puanin izmeu dvadesete i pedeseteste godine morao je raditi mjesec dana godinje za dravu. Zanatlije su izvravali- tu obavezu u carskim radionicama ili u nacionaliziranim tvornicama u kojima robovi nikad nisu bili glavna radna snaga. Nakon nekog vremena ta je obaveza zamijenjena plaanjem poreza, to je izazvalo velik broj stalno zaposlenih (changshang) zanatlija. Meu robovima i polurobovima bilo je bez sumnje i za

29

natlija, ali malo je vjerojatno da je u bilo kojem razdoblju kineske povijesti njihov broj bio vei od deset poisto. O drutvenom s t a tu s u ropstva i poluropstva u kineskoj civilizaciji jo se uvije/k mnogo raspravlja. Veina zapadnih strunjaka smatra da je ono bilo ponajprije domaeg karaktera i da se robom postajalo putem krivinog postupka. Postati kanje- nik znaiilo je biti dravni rob stanovit broj godina ili doivotno. Zatvorenik je poslan u kuu nekog visokog inovnika, ili u carsku radioniicu, ili u dravnu tvornicu.

Istraivanja to su sada u toku bolje e osvijetliti vrste ropstva i poluropstva, slobodni rad i sistem tlake u tradicionalnom kineskom, drutvu. Ma kakvi bili zakljuci do kojih emo doi, ve sada moemo- primijetiti da radni uvjeti u staroj srednjovjekovnoj Kini nisu spreavali niz izuma kojima je bio cilj smanjenje ljudskog rada i koji su se javili mnogo ranije od onih u Evropi i u islamskom svijetu. Q tome u kasnije rei neto vile.

Najprije bih elio dati letimian pregled nekih glavnih kategorija kojima su pripadali ugledni znanstvenici i inenjeri u starom i srednjovjekovnom kineskom drutvu. Oni se mogu svrstati u pet skupina. Prvoj skupini pripadaju visoki inovnici, ueni ljudi s uspjenom i plodnom karijerom, u drugoj su skupini puani, fcreou skupinu ine poliurobovi dok su u etvrtoj robovi. Petoj, vrlo znaajnoj skupini pripadaju nii inovnici, tj. oni ueni ljudi koji nisu mogli napredovati u redove viih inovnika. Broj primjera koje smo nali u itoku naeg rada osjetno se razlikuje od skupine do skupine.

Skupini visokih slubenika pripadao je ve spomenuti Zhang Heng. On nije bio samo izumitelj prvog seizmografa, ve je i prvi primijenio pogonsku snagu za okretanje astronomskih instrumenata. Bio je izuzetan matematiar svog vremena, otac modela armiilame sifere. Postao je predsjednik Carskog ureda. Vana tehnika ostvarenja povjesniari es- sto pripisuju visokim provincijskim inovnicima. Tako se uvoenje hidraulikog metalurkog puhala pripisuje Du Shiu, prefektu Nanyanga 31. godine. Ponekad su i eunusi imali vanu ulogu u razvitku tehnike; najpoznatiji je sluaj Cai Luna koji je poeo ikao carev povjerljivi tajnik, zatiim je 97. g. imenovan direktorom carskih radionica, a 105. g objavio je pronalazak papira.

O doprinosu koji isu prinevi i daljnjii roaci carske kue dali znanosti mogla bi se napisati zanimljiva studija. iv

30

jeli su u dokolici, ialko uglavnom veoma obrazovani, nisu bili birani u dravnu -slubu za vrijeme vladanja veine dinastija, a raspolagali su velikim imetkom. Veina njih nije nita uinila za buidoe narataje, ali oni koji su svoj ivot i imetak posvetili nauci uvijek e se spominjati. Liu An, knez od Huai-nana (oko 130. g. pr. n. e.), okruen prirodoslovcima, alkemiar na i astronomima, jedna je od najslavnijih linosti kineske povijesti. Potrebno- je spomenuti jo jednog kneza iz dinastije Han, Liu Chonga (oko 173. g.), koji je izumio niansku reetku za samostrel i proslavio se kao strijelac tim orujem. U razdoblju dinastije Tang susreemo ime Li Gaoa, kneza od Caoa (oko 784. g.) koji se bavio akustikom i fizikom, ali ga ovdje spominjemo zbog tehnikog ostvarenja ratnih brodova na kotae s lopaticama, koji su se pokretali pritiskom stopala.

Zaudo, samo iu izuzetnim -sluajevima n-aiii em-o na inenjera koji je zauzimao visok poloaj u Ministarstvu raa, barem u razdoblju prije -dinastije Ming. To je vjerojatno zato to su stvarni -po-sao obavljali nepismeni ili polupismeni zanatlije i majstori koji nikad niisu mogli premostiti jaz to ih je dijelio od pismenih s bijelim ovratnikom u slubi ministarstva. Ipak je bilo i izuzetaka. Youwen Kai (oko 600. g.) bio je glavni inenjer dinastije S-ui u toku trideset godina. Vrio je radove oko natapanja i zatite od poplava, nad- gledavao izgradnju dijela Velikog kanala. Konstruirao je velika kola na jedra ii s Geng Xunorn izumi-o klepsidru s ljestvicom, tipinu za razdoblje dinastije Tang i Song. Potrebno je dodati da su se tehniiiari openito okupljali Oko visokih dravnih inovnika, svojih zatitnika, pa gotovo sigurno moemo tvrditi da su prve vodenice i metalurka puhala bili djelo tehniara u slubi Du Shi-a. Izvanredan primjer navodi Shen Gua (oko 1080. g.), jedan od najveih znanstvenih umova u kineskoj povijesti, ambasador i uvaeni dravnik. U zanimljivom i obuhvatnom znanstvenom djelu Mengchi Bitan (Eseji s bazena snova) on opisuje kako je Bi She-ng oko 1045. g izumio tipografiju. Izmeu ostalog kae kako je nakon smrti t-og puanima postupak lijevanja slova preao u ruke mojih ljudi, koji ga i -danas uvaju kao dragocjenu imovinu. Ovaj izvanredan primjer dokazuje raniju tvrdnju o okupljanju tehniara oko njihovih zatitnika uglednih dravnih inovnika.

Nema s-umnje da isu najveu skupinu izumitelja predstavljali puani, majstori i zanatlije koji nisu bili ak ni -oni nii inovnici ni polurobovi. Osim spomenutog Bi Shenga,

31

tu je i veliki graditelj pagoda Yu Hao, kojii je poznato djelo Mtijing (Tesarski prirunik) bez sumnje diktirao nekom pisaru. Yu Hao je ivio u X st. n. e., ali njemu slinih moemo nai u vrijeme vladanja svake dinastije. U II. st. poznat je Ding Huan, pionir u razvoju kardanskog ovjeenja. Doba Li Chuna, konstruktora mostova od segmentnih lukova, kojeg smo ve spomenuli, bilo je V II st. Dvanaesto stoljee bilo je doba najveeg brodograevnog inenjera u kineskoj povijesti Gao Xuana, koji se specijalizirao za gradnju ratnih brodova na vie kotaa s lopaticama. Ponekad ne nalazimo ni prezime izumitelja, to nas navodi na pomisao da je moda rije o ljudima koji su gotovo pripadali polurobovima, koji obino nisu imali prezime. Tu je, na primjer, stari zanatlija (lao- gong), koji je izraivao astronomske aparate u I st. pr. n. e., pa zanatlija iz Haizhou koji je 692. g. darovao carici neku spravu, najvjerojatnije komplicirani anaforiki sat.* U ovu kategoriju puana trebalo bi vjerojatno ubrojiti i nie vojne oficire. elio bih spomenuti Qiwu Huaiwena, ikovaa maeva, daoista**, koji je sluio u vojsci iGao Huana, stvaraoca kraljeva, osnivaa sjeverne dinastije Qi i brinuo se za njegove arsenale (oko 545. g.) Qiwu Huaiiwen je bio jedan od najranijih pobornika, ako ne ti izumitelj, dobivanja elika pretaljivanjem. Taj je postupak prethodio postupku dobivanja elika u Siemens-Martmovirn peima. Bio je poznat i zbog posebnog naina zavarivanja maeva.

A sada neto o izuzetnim sluajeviima, o onim ljudima koje povijest pamti kao sjajne znanstvenike ili zanatlije, ali koji su u ono vrijeme bili na zaista vrlo niskom drutvenom poloaju. Prema podacima koje imamo, Xindu Fang (oko 525. g.) jedini je sigurno pripadao klasi polurobova. Kao mlad stupio je u slubu kneza iz sjeverne dinastije Wei, Tuo- ba Yaniniinga, kao tienik ili pratilac. Knez je bio skupio mnoge primjerke znanstvenih siprava armilairne sfere, nebeske globuse, hidrostatske posude, seizmografe, klepsiidre, vjetromjere i drugo, a naslijedio je i vrlo veliku biblioteku. Poloaj Xindu Fanga kao tienika ili najamnika, ija je znanstvena sposobnost bila poznata, bio je u odnosu prema Tuoba Yanmingu nalik na poloaj Thomasa Hariota prema devetom grofu od Northumberlanda (oko 1610. g.). Cini

* Anaforioki sat, prema opisu V itiuvija, je klepsidra s postojanim protokom vode. iPlovak poivezam s pfrotuUtegam pomou 'bromanog lanca omotanog oko osi tako da se ona u taku s-unamog asm a jednom okrene .(prim. prav. ).

** FdjmO'Vli' dao, daoteam i .a'otilst, ikako je prema pinyinu, dosad su se ee pisah tao, taoizam i taoist (. \)

32

se da je knez namjeravao napisati neka znanstvena djela uz Xinduovu pomo, ali je zbog politikih i vojnih dogaaja bio prisiljen da 528. g. pobjegne na jug, k caru iz dinastije Liang, pa je Xindu Fang morao sam napisati knjige. Nakon toga ivio je povueno, vjerojatno u bijedi, dok nije pozvan na dvor drugog monika, Murong Baolea, guvernera Dongshana, iji ga je mlai brat preporuio Gao Huanu (spomenutom stvaraocu kraljeva). Bio je upravitelj njegovih imanja, pri emu je doao do izraaja njegov talent za geodeziju i arhitekturu. Nije nikad bio vie od tienika u bilo kojoj od velikih pohiarisitokr ats'kih kua, ali je zauzeo ugledno mjesto u kineskoj povijesti znanosti. Ovako genijalni ovjek polu- robovskog porijekla mogao je tako u nemirnim vremenima nai utoite, ako ne i slubeno priznanje i drutveni status, u domovima skromnijih plemia.

Malokad su itehnolozi bili zaista robovi. Ve smo spomenuli Geng Xuna (oko 590. g.), koji je zapoeo kao tienik guvernera u Lmgnanu. Kad je guverner umro, Geng Xun se, umjesto da ode kui, pridruio nekim pripadnicima plemena na jugu i poveo ih na ustanak. Nakon uguenja ustanka Geng Xun je uhvaen, ali je general Wang Shiji uoio njegovu nadarenost za tehniku, spasio ga od smrti i uzeo za evog porodinog roba. Njegov poloaj nije bio tako nizak, pa je mogao primati poduku sitarog prijatelja Gao Zhibaoa, koji je u meuvremenu poistao kraljevski astronom. Zahvaljujui toj podui, Geng Xun je konstruirao armilamu sferu ili nebeski globus koji se okretao na hidrauliki pogon. Car ga je za to nagradio, uinio dravnim robom i dodijelio ga Uredu za astronomiju i 'kalendar. Slijedea car ga je potpuno oslobodio, pa je napoisljetku stekao status pomonika naelnika u Uredu za astronomiju. Njegov sluaj pokazuje da dugo razdoblje ropstva nije bilo prepreka za stjecanje slubenog, ako ne i vrlo visokog poloaja.

Najbrojnija skupina tehniara sastojala se od niih inovnika. Iako niskog porijekla ti ljudi bili su obrazovani dovoljno da uu u kmgove inovnitva, ali je njihova po- posebna nadarenost ili izuzetna osobnost bila prepreka nekoj blistavoj inovnikoj karijeri. U ovu skupinu mogli bismo svrstati Li Jiea (oko 1100. g.) fcojd je, oslanjajui se na ranija djela Yu i drugih, napisao najsvedbuhvatnije djelo ikad napisano o tisuugodinjoj tradiciji kineske arhitekture i graevinske tehnologije iYingzao Fashi. Li Jie nikad nije napredovao vie od poloaja direktora za zgrade i izgradnju. Svoju slubenu karijeru zavrio je kao sudac

3 Kineska znanost i Zapad

u provincijskom gradu. Yan Su (oko 1030. g.) bio je poput Leonarda kolovan, sliilkar, tehnolog i inenjer. ivio je u doba cara Song Renzonga iz dinastije Song. Konstruirao je tip klepsidre s posudom za prelijevanje koja se upotrebljavala jo dugo poslije njega. Izumio je posebne brave ii kljueve i ostavio specifikaciju za hidrostatske posude, hodo- metre i kola s likom koji pokazuje jug.1

Njegova djela obuhvaaju rasprave o mjerenju vremena i rasprave o plimi i oseki. Najvei dio svog ivo ta proveo je kao inovnik u provincija. Tako je postao akademik u slubi Paviljona Long Tu, nikad nije napredovao dalje od poloaja slubenika glavnog naelnika u Ministarstvu obreda i nije bio ni u kakvoj vezi s Ministarstvom -rada ili drugim tehnikim ravnateljstvima. To isto moemo rei za dva ugledna ovjeka veoma znaajna za predevropsku povijest mehanikog sata. Liang Lingzan, pomonik Yi Xinga, u V III st. bio je nii inovnik u Ministarstvu rada. Han Gonglian, glavni suradnik Su Songa, 350 godina kasnije, bio je samo tajnik u Ministarstvu za kadrove. Skupina niih inovnika kojoj su oni pripadali ostavila je jedan od najznaajnijih zapisao ivotu tehnologa i znanstvenika u srednjovjekovnoj Kini sauvanih do na'ih dana. Inenjer Ma Jun (oko 260. g.) bio je izuzetno genijalan. Usavrio je tkalaki stan, konstruirao je kazalite lutaka na hidrauliki pogon, izumio je lananu pumpu s etvrtastim lopaticama, koja se zatim upotrebljavala u cijeloj Kini. Projektirao je (kao kasnije Leonardo) rotacioni samostrel i konstruirao ikola s likom koji pokazuje jug, koristei se najvjerojatnije jednostavnim oblikom diferencijalnog zupanika. Njegov imu je prijatelj Fu Xuan u znak sjeanja posvetio ve spomenuti izvanredan esej. Fu Xuan opisuje kako je Ma Jun bio potpuno nesposoban da raspravlja s uenim umovima kolovanim u duhu klasine knjievne tradicije. Usprkos svim naporima njegovih potovatelja, nikad nije mogao stei neki vaniji poloaj u dravnoj slubi, niti se domoi sredstava i u praksi dokazati vrijednost otkria do kojih je doao. Ni jedan zapis ne osvjetljava bolje oid ovoga one faktore koji su negativno utjecali na razvitak znanosti i tehnologije i koji su proizlazili iz feudalno-inovniike tradicije kolovanih ljudi.

1 Ovaj izum potjee iz I I I st. a moda je ii stanici. Lilk na ikoliiana pokazivao je jug bez obzira 'na smjer kojim su se kola kretala. Uzrok j j e tome bila sigurno mehanika naprava, vjerojatno jednostavni obI;i

Sliika 2. Pogled na terase uz Vellilki kainal kraj.) grada Lmqinga. (Graiviiira iz izvjetaja ambasade 1793. goldime. Linqiing je bio sreidiite na mrei kanala, zavrenog potkralj sit. & najstarijim poznaltilm podzemnim [kanalom. U Evropi Ibi takvoj

mrei 'kanala odgovarala nijeka od Londona do Atene.

Feudalno-inovniko drutvo

Maemo se zapitati koje su bile dugotrajne posljedice feudalno-inovniikog sistema, tj. mandari- nata. U starom kineskom drutvu neke su znanosti bile ortodoksne, a neke nisu. Vanost kalendara za drutvo, koje je bilo kao prvo poljoprivredno, i u manjoj mjeri povjerenje u dravnu astrologiju, uinili su astronomiju jednom od ortodoksnih znanosti. Matematika i fizika u stanovitoj mjeri smatrale su se pogodnim djelatnostima oenog ovjeka, naroito zato to su omoguavale (izvoenje graevinarskih radova tako svojstvenih centralnoj birokraciji.

Kineskom inovnikom drutvu bili su potrebni veliki sustavi za natapanje i zatitu od poplava zbog prijevoza ita za porez (si. 2). Zato su ueni ljudi, odani tradiciji, uvijek odobravali vodogradnju, koja je pridonosila stabilizaciji i odravanju drutva kojeg su oni bili bitni dio. Mnogi istraivai smatraju da je porijeklo i razvitak inovnikog drutva u Kini barem djelomino ovisio o injenici da su se ve vir-

35

lo davno prilikom takvih vodograevnih pothvata presijecale granice posjeda pojedinih feudalaca. Posljedica toga biila je koncentracija moi u inuikama centralizirane 'birokratske carske drave. Nasuprot ovim oblicima primijenjene znanosti, smatralo se da alkemija nije ortodoksna znanost, da je to djelatnost karakteristina za nezainteresirane, daoiste i druge samotnike. Medicina je u ovom pogledu bila negdje na sredini. S jedne strane, zbog tradicije prema kojoj je ta djelatnost prelazila s oca na sina, .ueni su je ljudi smatrali djelatnou vrijednom potovanja, a s druge strane, zbog nune veze s farmacijom bila je bliska aoistikim alkemiarima i travarima.

Na kraju emo, vjerujem, ustanoviti da je takav tiip feudalnofoiirakratskog i centraliziranog drutvenog poretka bio u ranijim stadijima povoljan za razvitak primijenjene znanosti, pa su se vrlo rano istovremeno pojavili i seizmo- graf, i pluviometar, i nivometar. Poticaj za takve izume vjerojatno je dolazio iiz razumljive elje centralizirane birokracije da predvidi (budue dogaaje. Alko bi, na primjer, meko podruje pogodio snaan potres, trebalo bi ,to doznati to prije te poslati pomo i pojaanje lokalnoj upravi u sluaju pobune puanstva. Isto siu tako pluviometri postavljeni na rubu tibetskog masiva bili vrlo korisni za poduzimanje zatitnih mjera vodoprivrednog sustava. Osim toga, kinesko je drutvo u srednjem vijeku moglo poslati mnogo vee ekspedicije i organizirati znanstveni rad na terenu bolje nego ijedno drugo srednjovjekovno drutvo. Kao primjer moe posluiti mjerenje maridijanskog luka poetkom V III st. pod pokroviteljstvom Yi Xinga i kraljevskog astronoma Nangong Yuea. Ovo geodetsko mjerenje vrilo se od Indokine do granica Mongolije na duini od 2 500 km. Otprilike u isto vrijeme bila je poslana ekspedicija u Indiju koja je promatrala sazvlijea sve do 20 prema Junom nebeskom polu. Gotovo je nevjerojatno da se u to vrijeme bilo koja drava mogla uspjeno uipustiti u takve djelatnosti.

Drava je ve vrlo rano pomagala kinesku astronomiju, ali palutajanstvenost kojom je bila obavijena donekle joj je tetila. Kineski su povjesniari to ponekad i sami shvaali. Odlomak iz vijesti dinastije Jin (2b5420) glasi:

Astronomski su se instrumenti upotrebljavali od davnine; prenosili su se s dinastije na dinastiju i slubeni astronomi budno su ih uvali. Zato ih ueni ljudi nisu mogli ispitivati, pa su se neslubene teorije o svemiru mogle proiriti i uzeti maha.

36

No u tome ipak ne valja pretjerivati. Uenje astronomije bilo je omogueno, ak uobiajeno u obiteljima uenih ljudi povezanih s inovnitvom, u razdoblju dinastije Song. Poznato je ida je Su Song, zahvaljujui malom modelu ar- milame sfere u svojoj kui, postupno shvatio astronomska naela. Otprilike stoljee kasnije, veliki je filozof Zhu Xi (u Hsi) takoer imao u kui armilarnu sferu i bezuspjeno se trudio da rekonstruira Su Songov hidraulini pogon. Osim toga, postojala su razdoblja, ma primjer u X I st., u kojima su matematika i astronomija imale odluujuu ulogu na poznatim slubenim ispitima za dravnu slubu.

Izumi i radna snaga

Vratimo se ranije zapoetoj temi o odnosu izuma i iradne snage. Radni uvjeti u Kini nisu bili prepreka nizu izuma kojima je bio cilj uteda ljudskog rada, bilo da je rije o uspjenoj konjskoj ormi sa trangama (IV st. pr. n. e.), bilo o pojavi jo savrenije orme s hamom u V st. ili na jednostavne take u I I I st. koje su se u Evropi pojavile tek tisuu godina kasnije. Ponovno moemo zakljuiti da se u Kini, usprkos neiscrpnoj radnoj snazi, vuenje i teglenje uvijek izbjegavalo. Neobino je da u cijeloj kineskoj povijesti ne postoji nita slino mediteranskim ratnim galijama na kojima su veslali robovi. Iako je veina kineskih voda bila okruena kopnom, jedro je bilo karakteristino za sva razdoblja. Pojava velikih dzunki u Zanzibaru ili na Kamatki znaila je samo proirenje tehnike s rijeke Yangzi* i jezera Dongting. U I st. poelo se upotrebljavati vodeniko kolo za pokretanje metalurkih puhala, pa se u zapisima o Du Shiu navodi kako je on spomenuti postupak smatrao vanim dostignuem, jer je bilo humanije i jeftinije od ljudske i ivotinjske radne snage. Ono to nas navodi na razmiljanje jest injenica da se oko 1300. g., etiri stoljea prije slinih pronalazaka u Evropi, vodena snaga iroko primjenjivala pri izradi tekstila, naroito pri sukanju svile i predenju konoplje.

Sve je ovo suprotno od stanja u Evropi gdje je odbijanje inovacija zbog straha od nezaposlenosti, koju bi nova

* U Kini je -i ei i sJubeni naziv za rijeku Yangzi (Jangce) il i Yamg- zi.jiang (Jangce i l i Jangcekjang) Changjiang, u prijevodu Duiga rijeka (op . ur.)

37

tehnologija mogla uzrokovati, bila poznata pojava. Pretpostavljam da je najpoznatiji primjer carskog Rima u kojem je odbijena upotreba naprave za pomicanje stupova za hramove po thi uz obrazloenje da bi time nosai ostali, bez posla. Drugi, isto tako poznat sluaj, odnosi se na stroj za pletenje arapa u X V II st. ini se da kineski primjer pokazuje kako nedostatak radne snage ne mora u svakoj kulturi biti jedini poticaj za pronalaske iji je cilj uteda ljudskog rada. To su vrlo sloeni problemi i zahtijevaju daljnja ispitivanja.

Filozofski i teoloki faktori

Jasno je da na kraju moramo usporediti utjecaje to su ma znanost i tehnologiju imali konfuci- jevski i daoistiki svjetonazor s jedne strane, te kranstvo i islam s diruge strane.

Konlfiucijsika kola, koja je u toku dvije tisue godiina imala dominantan utjecaj na misao uenih ljudi, bila je kao to znamo ponajprije okrenuta ovom svijetu. Propovijedala je vrst drutvene etike koja je trebala pokazati put kojim e ljudi doi do sree i meusobnog sklada unutar drutva. Konfucijanisti su se bavili ljudskim drutvom i onim to Zapad naziva prirodnim pravom, tj. onim oblikom ponaanja to je u skladu s pravom prirodom ovjeka i kojem on mora teiti. U konfucijamzmu je etiko ponaanje imalo neto od svetosti, ali ono nije bilo boansko i ni u kakvoj vezi s boanstvom, jer ideja o bogu stvaraocu tom sistemu nije bila potrebna. Nasuprot tomu, daoisti nisu bili okrenuti drutvu. Njiihov dao bio je poredak u prirodi, a ne samo poredak u ljudskom ivotu. On se u svim oblicima svoga djelovanja oitovao kao izrazito oirganski. Iako su daoisti pokazivali izrazito zanimanje za prirodu, bili su, na alost, skloni nepovjerenju prema umu i logici, pa su njihova razmatranja bila pomalo nejasna. Tako je s jedne strane postojalo zanimanje samo za ljudske cdnose i drutveni poredak, dok je s druge strane vladao iaraziti interes za prirodu, ali je bio vie mistian i eksperimentalan nego racionalan i sistematian.

Jedno od glavnih obiljeja ovdje je bez sumnje suprotnost koja postoji u shvaanju prirodnih zakona u Kini i na Zapadu. Zajedno sa svojim suradnicima vrlo isam podrob

38

no ispitao pojam prirodnih zakona u istonoazijskoj kulturi. Lako se moe dokazati da u zapadnoj civilizacija ideje o prirodnom pravu (u pravom smislu) i prirodni zakoni (u smislu prirodnih znanosti) imaju zajedniki korijen. Shvaanje da je 'Svevinji, nebeski, boanski zakonodavac domiio niz zakona kojima se minerali, kristali, biljke, ivotinje i zvijezde na svojim putanjama moraju pokoravati, ba kao to zemaljski carski zakonodavci donose pozitivne zakonike da bi ih ljudi potovali, oito je jedna od najstarijih predodbi zapadne civilizacije. Nema sumnje da je ova ideja bila vrsto vezana razvojem moderne znanosti u doba renesanse na Zapadu. Ako ona nije postojala nigdje drugdje, moe li to biti jedan od razloga zato se moderna znanost razvila samo u Evropi? Drugim rijeima, nisu li srednjovjekovni pojmovio prirodnim zakonima u -svojoj naivnoj formi bili potrebni za postanak modeme znanosti?

Pojam nebeskog zakonodavca koji donosi zakone za neljudske prirodne pojave susree se najprije kod Babilonaca. Marduk, bog Sunca, naslikan je kako donosi zakone za zvijezde. Ovo shvaanje javlja se ponovno u Grkoj, ne toliko kod predsokratika ili kod peripatetika koliko kod stoika, ija je koncepcija o svijetu imanentnom, univerzalnom zakonu ukljuivala ne-ljwdsku prirodu isto ikao i ovjeka. U prvim stoljeima kranstva, koncepcija o bogu zakonodavcu uizela je veeg maha zbog hebrejskog utjecaja. U toku srednjeg vijeka shvaanja o boanskom zakonodavcu, koji donosi zakone za neljudsku prirodu bilo je manje-vie uobiajeno, ali u renesansi se ova metafora poinje ozbiljno shvaati. Prekretnica nastaje u doba izmeu Kopernika, koji nikad nije upotrijebio izraz zakon, i Keplera kojii je to uinio, iako ga nikad nije primijenio na svoja trti veliika zakona o kretanju planeta. Zanimljivo je da se jedna od prvih primjena izraza zakon na prirodne fenomene ne susree u astronomiji ili u nekoj biolokoj znanosti ve u geoloko-mi- neralokom kontekstu jednog od Agricolinih djela.

Kinesko poimanje svijeta bilo je vezano za potpuno drukiji nain razmiljanja. Skladna suradnja svih bia nije nastala po naredbi nekog nadmonog autoriteta, izvan nj/ih samih, nego iiz injenice da su ta bia dijelovi hijerarhije ci- jelina i tvore kozmiki i organski uzorak. Sva bia pokoravaju se samo unutranjim zapovijedima vlastite prirode. Ri- nesiko poimanje zakona nije dovelo do ideje o zakonima prirode iz nekoliko razliitih razloga. Kinezi su ve vrlo rano

39

osjeali odbojnost prema precizno formuliranim apstraktnim kodificiranim zakonima, zbog jalove tiranije politiara, pripadnika legalistike kole u razdoblju prijelaza iz feudalizma u birokratizam. Kada je zatim birokratski sustav bio konano uspostavljen, stara siu se poimanja prirodnog prava u vidu ustaljenih obiaja i dobrih mores pokazala prihvatljivija od sivih drugih za kinesko drutvo u njegovu tipinom obliku. Tako su zapravo elementi prirodnog prava bili relativno vaniji u Kini nego u evropskom drutvu. Vei dio toga nikad nije dobio svoju pravnu formiu, a budui da se sadraj zakona prije svega odnosi na ljude i na etika piltanja, nije bilo lako proiriti sferu njegova utjecaja na bilo koji oblik ne-ljudske prirode. Naposljetku, a to je vjerojatno najvanije, postojee ideje o uzvienom biu, iako bez sumnje prisutne od najranijeg doba, w lo su rano bile depersonificirane. Bile su bez predodbe o stvaranju, to je prijeilo nastanak uenja o nebeskom zakonodavcu koji je na samom poetku donio- zakone za neljudsku prirodu. Tako je izostao daljnji zakljuak da druga, manje razumna bia mogu dokuiti i ponovno formulirati zakone velikog razumnog superbia ako upotrijebe metode opservacije, eksperimenta, hipoteze i matematikog rasuivanja. To, naravno, nije sprijeilo snaan razvitak znanosti i tehnologije u staroj i srednjovjekovnoj Kini (o nekim aspektima ve smo govorili), ali je bez sumnje imalo snaan utjecaj u renesansno- doba.

U modernoj znanosti nema, ini mi se, nikakvog ostatka ideje o zapovijedi i dunosti u prirodnim zakonima. O njima se danas miiisli kao o statistikim pravilnostima koje vrijede samo u danom vremenu i prostoru i u odreenim dimenzijama. Oni su opiisi, a ne propisi. Ne usuujemo se ovdje zapoeti veliku raspravu o subjektivnosti u formuliranju znanstvenih zakona, no ipak se pitamo da li se do spoznaje o statistikim pravilnostima i do njihovih matematikih izraza moglo doi nekim drugim putem od onog koji je slijedila zapadna znanost. Moamo se, na primjer, upitati je li kulturi koja je kasnije dala jednog Keplera bilo potrebno ono stanje duha u kojem je pijetao koji je snijeo jaje mogao biti krivino gonjen.

40

Lingvistiki faktor

U daljnjem prouavanju drutvenih odnosa izmeu znanoisti i tehnologije u Kimi valja svakako uzeti u obzir i ulogu jezika. Ope je prihvaeno shvaanje da je ideografski jezik bio snana prepreka razvitku moderne znanosti u Kini. Mislim da je utjecaj tog faktora grubo precijenjen. U toku naeg rada uvidjeli smo da je mogue sastaviti velike rjenike preciznih tehnikih termina za sve vrste stvari i ideja s podruja znanosti i njezine primjene, koji su se upotrebljavali u staroj i srednjovjekovnoj Kini. Osim toga, kineski jezik ni danas ne predstavlja nikakvu prepreku suvremenim znanstvenicima. Nacionalna akademija (Academia Sinica) u Beijingu (Peking) objavljuje danas velik broj znanstvenih asopisa iji sadraji obuhvaaju gotovo sva podruja istraivanja. Jezik koji se upotrebljava rezultat je pedesetogodinjeg rada Nacionalnog instituta za kompilaciju i prijevod, koji je definirao tehnike termine za modemu upotrebu. Skloni smo uvjerenju da bi jezik ve prije tri stotine godina bio prilagoen znanstvenoj upotrebi, da su drutveni i ekonomski faktori u kineskom drutvu omoguili ili olakali razvitak moderne znanosti, kao to je to bio sluaj u Evrqpi.

Meutim, ne bi bilo pametno potcijeniti mogunosti starog jezika. Ne sjeamo se ni jednog sluaja gdje smo (nakon zrelog razmiljanja) bili u ozbiljnoj nedoumici to je drevni liili srednjovjekovni kineski pisac htio rei kad je pisao o nekom znanstvenom ili tehnikom predmetu pod uvjetom, naravno, da tekst nije bio iskrivljen i da je opis bio dovoljno iscrpan. No ne smijemo porei postojanje ope naklonosti prema lafkonskim opisima. esto isu nam nedostajali detalji, jer su ueni ljudi u 'kasnijim razdobljima skraivali zapise kad ih nisu interesirale znanstvene ili tehnoloke teme. Slino je i s nedovoljno jasnim tehnikim ilustracijama, jer konfucijevski umjetnici nisu imali strpljenja kad se od njih trailo da nacrtaju takve neotmjene i neumjetnike predmete. Ali tamo gdje ima dovoljno detalja, kao to je Su Songov opis vlastitoga astronomskog sata toirnja 1090. g. u knjizi Xin Yi Xiang Fayao (Novi opis armilarnog sata), moemo rekonstruirati do najmanjih detalja sve to je bilo uinjeno.

tovie, stari jezik je omoguavao izvanredno jasno epi- gramatsiko istraivanje koje je bilo prikladno i za najuzvtc- niju filozofsku misao. Ovo u potkrijepiti primjerom iz dje-

41

la Zbu Xija. Kada je u X II st. pisao o svojoj teoriji o razvitku organskog svijeta (nekoj vrsti emergentnog evolucioni- ma lili organskog materijalizma koji zastupa ideju o nizu sastavnih nivoa), Zhu Xi je rekao: Spoznaja ili poimanje je bitni model postojanja duha, ali postoji neto u sviijetu to to omoguava, neto to moemo nazvati duhovnost inherentna materiji. Da sve to izrazi, trebalo mu je samo etrnaest rijei: Suo jih zhe xin zhii li ; neng jih zhe, qi zhi ling ye. Drugim rijeima, funkcija uma je potpuno prirodna, neto to je materija u stanju proizvesti onog asa kad je ona sama dostigla dovoljno visok stupanj sloenosti strukture i organizacije. injenica da Ma Jun nije mogao na ovaj nain govoriti i objasniti svoje ideje oholim skoilastiarima na dvoru dinastije Jin, samo potvruje da nije bio ni filozof ni govornik, to ne znai da nije mogao svojim zanatlijama tono objasniti to eli uiniti sa zupanicima i lananicima.

Uloga trgovca

Posljednje o emu ovdje elimo govoriti jest poloaj trgovca u starom kineskom drutvu. Vraam se onome to sam ranije rekao o karakteru feudalnog birokratizma. Posljedica institucije mandariinata bilo je skupljanje najiboljiih mozgova nacije u dravnoj slubi u tofcu vie od 2 000 godina. Trgovci su mogLi stei veliko bogatstvo, ali nikad se nisu osjeali sigurnima; bili su obuhvaeni zakonima koji ograniavaju rasko, a onii sami mogli su biti lieni svog imetka pretjeranim porezima ili nekom drugom intervencijom drave. Osim toga, nikad nisu bili okrueni onom vrstom mistike koja je okruivala druge zanate. U svakom je razdoblju jedina ambicija trgovakih sinova, ak i onih bogatih, bila da stupe u dravnu slubu. Utjecaj tog kolovanog stalea bio je takav da su svi putovi drutvenog uspona vodili tuda, i svaki je mladi, bez obziira na porijeklo, elio takvu slubu. U toj situaciji trgovakoj klasi u Kinii bilo je oito nemogue stei omu mo i utjecaj u dravi to ga je trgovaka klasa u Evropi imala za vrijeme renesanse. Drugim rijeima, bez okolianja, tko eli objasniti zato se modema znanost nije razvila u kineskom drutvu, mora najprije objasniti zato se u kineskom drutvu nije razvio trgovaki, a zatim industrijski kapitalizam. Bez obzira na predira-

42

sude koje svaki povjesniar na zapadu moe imati, svi se oni moraju sloiti s injenicom da se od XV st. nadalje u Evropi dogodio niiz promjena. Renesansa je nezamisliva bez re- formacije, reformacija je nezamisliva bez razvitka moderne znanosti, a jedno i drugo je nezamislivo bez razvoja kapitalizma, kapitalistikog drutva te bez pada i nestanka feudalizma. Kao da je rije o oirgankoj cjelini, paketu promjena, koji se tek analiziraju. Na kraju e se ustanoviti da sve kole (bez obzira da li je rije o sljedbenicima Webera, (ili o marksistima, ili o onima koji vjeruju samo u intelektualne faktore) imaju neto da kau u ovoj raspravi.

injenica je da se u spontanom autohtonom razvitku kineskog drutva nije dogodila ni jedna drastina promjena koja bii nalikovala renesansi i znanstvenoj revoluciji na Zapadu. Ja najee prikazujem kinesku evoluciju krivuljom koja se blago uspinje, ali koja je vidljivo iznad, a katkad i znatno iznad krivulje evropske evolucije u razdoblju, npr. od II do XV sit. Ali poto je galilejevskom revolucijom (za koju bismo mogli rei da predstavlja otkrie osnovne tehnike samog znanstvenog otkrivanja) zapoela znanstvena renesansa na Zapadu, krivulja, koja predstavlja znanost i tehnologiju u Eviropi uspinje se na silovit, gotovo eksponencijalan nain, nadilazi stupanj -razvitka azijskih zemalja i dovodi do situacije iji smo svjedoci ve dvjesta ili trista godiina. Ovaj grnbi poremeaj ravnotee poinje se sada ispravljati. U istinskom povijesnom zakljuivanju nema mjesta pretpostavkama ikoje isu tako bliske popularnom nainu razmiljanja. Ipak bih rekao da su drutvene i ekonomske promjene sline onima u Evropi bile mogue u Kini, tada bi se i tamo razvila neka vrsta moderne znanosti. U tom sluaju oma bi vjerojatno' na poetku imala organsku, a ne mehaniku formu i vjerojatno bi trebalo proi mnogo vremena dok bi Kina upoznala grku znanost i matematiku. To bi, bez sumnje, potaklo kinesku znanost i preobrazilo je u neto slino znanosti kakvu danas poznajemo. Oito je rije o pretpostavci kao to je ona da Cezar nije preao Rubikon itd., i ja je ovdje navodim u ovoj kategorinoj formi samo da bih bolje predoio do kakvih sam openitih zakljuaka dolazio sa svojim suradnicima u toku istraivanja o doprinosu Kine na podruju znanosti.

43

Staro porijeklo nove znanosti

elio bih se vratiti temi kojiu sam zapoeo ra/nije i irei neto vie o razlici izmeu modeme znanosti i drevne i srednjovjekovne znanosti. Zato u morati podrobnije razmotriti neka pitanja koja sam ve spomenuo. Kako se postupno kao rezultat istraivanja otkriva doprinos azijskih civilizacija, tako jedna suprotna struja nastoji dokazati evropsku originalnost, preuveliavajui ulogu starih Grka i tvrdei da je od samog poetka, ne samo modema znanosti i drevne i srednjovjekovne znanosti. Zato u morati popi i samo Evropi. Za ove posljednje, objanjenje gibanja planeta u Ptolemejevu sustavu pomou Euklidove eduktivne geometrije predstavljalo je ve isamu sr znanosti, koju je renesansa samo propovijedala. Ista iteza nastoji dalje dokazati da je cijeli znanstveni razvitak u izvanevropskim civilizacijama bio zapravo samo tehnologija. Istaknuti medievalfet je, na primjer, nedavno napisao:

Ma kako bila impresivna tehnoloka dostignua Babilona, Asirije i Egipta, drevne Kine i Indije, onako kako su nam lih ljudi prikazali, njima nedostaju osnovni temelji znanosti, opi pojmovi o znanstvenom objanjenju i matematikom dokazu. ini m:i se da su do dananjeg pojma prirodnih znanosti doli Grci krenuvi od pretpostavke o stalnom, jednolinom i apstraktom redu i zakonima pomou kojih moemo dedukcijom objasniti pravilne promjene, i jer su, isto tako, imalii blistavu ideju o opoj upotrebi znanstvene teorije koja poiva na principima ne-kontradikcije i em- pirike provjere.

Ta bitna ideja starih Grka o znanstvenom objanjenju, koja je po svojoj logikoj formi euklidska, pokazala je glavne probleme znanstvene metode i filozofije znanosti kojima se bavi zapadna znanstvena tradicija.2

U zanimljivom pregledu koji je nedaivno objavljen pod naslovom Science since Babylon (Znanost od doba Babilona) moemo proitati:

Koje je porijeklo znanstvene osnove svojstvene naoj visokoj civilizaciji?... Od svih pojedinih zasebnih podruja matematika astronomija je bila najrazvijenije, najizrazitije moderno i neprekinuto podruje znanstvene spoznaje. To je ona osnovna nit koja vodi kroz djela Galileija i Keplera. kroz Newtonovu teoriju gravitacije do radova Einsteina i svih bivih i sadanjih teorijskih fiziara. U usporedbi s njom svi se drugi dijelovi moderne znanosti ine izvedeni ili se-2 A. C. Crambie, The Significance of mdival discussions o j scientific

method for the scientific rvolution, Critical Prolblems -im the iHiiistory o f Science, Mairshall Clagett4 Medison, Wiscansiin, 1959, 1979.

44

fkunarni; ili su ih izravno inspirirali uspjesi matematikog i logikog tumaenja na podruju astronomije, ili su se razvili kasnije, u susjednim podrujima, vjerojatno kao rezultat takve inspiracije... Naa civilizacija nije samo stekla intelektualnu vlast nad naukom; ona je dala i visoko znanstvenu tehnologiju. Ovo se bitno razlikuje od one ne- primjetljive male tehnologije koja je u svim civilizacijama i drutvima postojala kao dio svakodnevnog ivota. Razliite vjetine kemiara u primitivnoj industriji, ili metalurga, ili lijenika, ili poljoprivrednika, mogle su se veoma razviti, a da pri tome ne proreknu znanstvenu ili industrijsku revoluciju kakvu smo iskusili u toku tri ili etiri stoljea.3

ak i ugledni i upueni autor knjige Science in History (Znanost u povijesti) pie u pismu:

Glavna slabost kineske znanosti krila se upravo u podruju koje je Kineze najvie zanimalo, tj. u astronomiji, zato jer nikad nisu razvili grku geometriju ili, to je moda jo vanije, grki geometrijski nain vienja, koji je renesansi pruio njezino glavno intelektualno oruje za proboj. Umjesto toga Kinezi su imali izvanredno precizne rekurentne metode koje potjeu iz babilonske astronomije i koje su zbog svoje tonosti stvorile kod njih lani dojam da razumiju svemirske pojave.4

I na kraju autor poznate knjige The Ege of Objectivity (Na rubu objektivnosti) kae:

Albert Einstein je jednom primijetio da nije teko shvatiti zato znanost nije nastala u Kini ili Indiji. Pitanje je prije zato je nastala u Evropi, jer je znanost naporan i bezizgledan posao. Odgovor lei u Grkoj. Naposljetku, nauka proizlazi iz ostavtine grkih filozofa. Egipani su, istina, razvili geodetske metode i osobito vjeto izvodili neke kirurke zahvate. Babilonci su, opet, posjedovali numerike sprave, vrlo domiljato nainjene, pomou kojih su mogli proricati raspored planeta. Ali ni jedna istona civilizacija nije napredovala dalje od jednostavnih tehnika, dalje od tauma- turgije i uzdigla se do elje da spozna cjelokupnost stvari. Od svih uspjeha to ih je ostvario spektulativan duh stare Grke, najmeoekivamija i uistinu najnovija bila je upravo racionama koncepcija svemira kao jedne ureene cjeline koja djeluje prema zakonima koje misao moe dokuiti.. ,5

Spomenuta Einstainova izjava nalazi se u sada ve poznatom pismu upuenom 1953. J. E. Switzenu, iiz San Matea u Kaliifoirniji. U pismu kae:

3 D. J. de Solda iRrce, Science Since Babylon, New Haven, Oormectcul:. 1961.4 J. D. .5 C. C. GLllispie, The Edge o f Objectivity; an Essay in the H istory of Scien-

tific Ideas, Princeton, New Jersey, 1960.

45

Dragi gospodine,Razvoj zapadne znanosti temelji se na dva velika dostig

nua, na formalno-logikom sustavu (u euklidskoj geometriji), djelu grkih filozofa, i na otkriu do kojeg se dolo u renesansi, da se sistematskim eksperimentom mogu pronai uzrone veze. Mislim da se ne treba uditi to kineski mudraci nisu uinili ovaj korak. Zapanjujue je da je do tili otkria uope dolo.

Va odaniAlbert Einstein

alosno je da se oviirri pismom, to svojom lakoom podsjea na stil G. B. Shawa, koristi sada kako bi se omalo- vaila znanstvena dostignua izvanrednih civilizacija. Einstein bi prvi priznao koliko malo zapravo zna o razvoju znanosti u kineskoj sanskrtskoj i arapskoj kulturi, osim to zna da se moderna znanost nije tamo razvila. U ovoj se raspravi njegova velika reputacija ne bi smjela pozivati kao svjedok. Osobno se ne slaem s ovim ocjenama i ukratko u objasniti zato.

Kao prvo, ove definicije matematike su preu-ske. Nemogue je, naravno, zanijekati da je jedan od naj osnovni jih elemenata u Galileijevu razmiljanju bio geometrijski pristup kinematikim problemima. On uvijek nanovo hvali mo geometrije nasuprot logici. I geometrija je ostala primarno orue u prouavanju problema fizikog gibanja sve do poetka X IX st. No unato velike vanosti deuktivne geometrije, ona nikad nije iscrpila mogunosti matematike. Iako govorimo o hindusko-araipskim brojevima, Kinezi su zapravo bili prvi kojii su ve u X IV st. pr. n. e. mogli izraziti svaki eljeni broj sa samo devet znakova, ma kako velik on bio. Kineska matematika, koja je slijedila iraniju babilonsku tradiciju, bila je uvijek, kao to je ve spomenuto, preteno aritmetika i algebarska, i stvorila je takve pojmove i metode kao to su vrijednosti decimalnog mjesta, decimalni iraz- lomak i decimalna metrologija, negativni brojevi, analize neodreenih veliina, metoda konanih diferencija, kao i rjeenje numerikih jednadbi viega reda. Kinezi su ve rano izraunali vrlo tone vrijednost broja t. Matematiari iz razdoblja dinastije Han poznavali su Homerovu metodu za izraunavanje korijena viih potencija. Trokut binomnih koeficijenata, kao to smo vidjeli, smatran je u Siyuan Yujian iz 1303. neim ve davno poznatim. U X III i X IV st. prednjaili su kineski algebiristi, kao to su arapski matematiari prednjaili u toku prethodnih stoljea i kao to je pred tisuu godina to bio sluaj s indijskim matematiarima kad su

46

izumiili trigonometriju. Kada se kae da su Victa i Newton mogli sami izmisliti svaku algebru koja im je trebala, onda to nije samo nekritiko oboavanje genija, to jc neto jo gore; to je povijesno netono, jer je poznat utjecaj aziiskog naina raunanja na evropske matematiare u 'kasnom srednjem vijeku i u renesansi. I kad se poblie razmotre meusobni utjecaji, postaje oito da je Kina, izmeu 250. g. pr. n. e. i 1250, g. n. e. usprkos izolaciji i zaprekama, na podruju matematike dala vie nego to je primila.

Drugo. Primjena euklidske geometrije na astronomiju u Ptoleinejevom sustavu nije ba znaila dobitak. Osim injenice (to neki O'd ovih pisaca iz neobjanjivih razloga zaboravljaju) da je sinteza koja je iiiz toga proizala bila zapravo objektivno pogrena, ona je zapadni sviiet srednjega vijeka zatofla u tamnicu vrstih kristalnih nebeskih sfnra. Ova kozmologija bila je neusporedivo naivnija i ogranienija od beskonanih praznih prostora kineske huntian* kole ili budistikih filozofa ralativista. Vano je shvatiti da je kineska misao u svom nazoru na svijet i povijest bi Ja uvijek mnogo matovitija od evropske. Osnovna naela Huttonove geologije postavio je ve Shen Gua potkraj X I st., ali ito je bila samo dopuna razmiljanjima o vulkanskim pojavama, koja se javljaju od IV st., ona o sang tian ili planinama koje su jednom bile na morskom dnu. Ideja o procesu evolucije koji ukljuuje drutvenu kao i bioloku promjenu esto se susree kod kineskih filozofa i uenih ljudi1 sklonih znanosti, iako je taj proces ponekad bio zamiljan kao niz obnova i katastrofa. Pirema indijskoj filozofiji svijet se obnavlja nakon katastrofa i raspada u mahakalpama koje se ponavljaju. Odjek ove otvorenosti duha osjeamo i u proraunima Yi Xinga (oko 724. g.) kojima je odredio datum posljednje oipe konjukaije. Naao je da je to bilo 96 961 740 godina ramije, to se bitno razlikuje od 4004. g. pr. n. e. u est sati uveer.

Tree. Definicije znanosti koje iz ovog proizlaze takoer su vrlo uske. Mehanika je uistinu bila prva meu modernim znanostima. Sve su znanosti nastojale oponaati mehaniki primjer, pa je isticanje grke deduktivne geometrije kao osnovne moderne znanosti bilo u stanovitom smislu op- lavdano. Ali to nije isto to i rei da se cijela znanost sastoji od geometrijske kinematike. Sama modema znanost nije ostala unutar ovih kartezijanskih granica, jer su teorija polja i pojam organa u biologiji znatno izmijenili raniju me

* Hun se .moe prevesti kao: raspl-iniuto, neodreeno, maglovito, nejasno, kaotino; tian je ne*bo (op. ur.)

47

hanicistiku viziju svijeta. Ovdje je poznavanje magnetskog fenomena imalo golemu vanost, a upravo je to ono to je Kina darovala Evropi. Iako ne znamo kojim je putem to znainje stiglo u Evropu, znamo da se javilo u Kini vrlo rano. Onii koji bii eljeli vjerovati da je Evropa do tog otkria dola samostalno morali bi to i dokazati, injenica je da znanost ima i druge vidove koiji ne proizlaze iz geometrijske teorije. Prije svega, besmisleno je tvrditi da su na ideju o stalnom, jednakom, apstraktnom redu i zakonima kojima se mogu objasniti promjene u svijetu, doli samo stari Grci. Za drevne Kineze dao je bio red u prirodi, a chang dao je bdo ^nepromjenljiv put. Svaka prirodna pojava, kae knjiga Ji Nizi iz IV st. pr. n. e., je proizvod yina i yanga i ima svoj odreenii sastav i kretanje u odnosu prema drugoj stvari u mrei odnosa u prirodi. Gledajte na stvari, pisao je Shao Yong u X I st., sa stajalita stvari i vidjet ete njihovu pravu prirodu; gledajte na stvari sa svog stajalita, i vidjet ete samo vlastite osjeaje; jer priroda je neutralna i jasna, dok isu vai osjeaji puni predrasuda ii tame. Organski uzorak u prirodi je za srednjovjekovne Kineze bio li, i odraavao se u svakoj podreenoj cjelini ikao ovaj ili onaj wu li pojedinih stvari ili procesa. Budui da je kineska misao bila u svim razdobljima izrazito organicistika i depersonificira- na, Kinezi nisu smatrali da zakoni potjeu od nekog nebeskog zakonodavca. Uostalom, to nisu mislili ni istarii Grci. Lako je mogue dokazati da je shvaanje o prirodnim zakonima bilo konano priznato tek u renesansno doba.

Kinezi su, meutim, svrstali prirodne pojave i nainili izuzetno precizne znanstvene instrumente za to doba, da bi mogli promatrati ii biljeiti s ustrajnou kakva se malokad susree. Ako i nisu upotrijebili hipolteze modernog tipa (to nitko, pa ni Evropljani u srednjem vijeku nisu uinili) oni su stoljeima eksperimentirali i dobivali rezultate koje su mogli po volji ponoviti. Pogledamo li popis razliitih znanstvenih djelatnosti, teko emo shvatiti da im je itko mogao uskratiti priznanje kao bitnim komponentama svjetske znanosti biologije i kemije, astronomije i fizike osim ako to nije bila neka instinktivna pristranost.

Stari kineski izraz za znanost, , koji se i danas upotrebljava, znai znanje koje klasificira. Prvi katalozi zvijezda, vjerojatno prije Hipairha, bili su poeai povijesti znano- nosti u Kini. Ovo znaenje rijei zatim je potkrijepljeno nizom racionalnih farmakopeja to zapoinje djelom Shennong Bencao iz II st. pr. n. e. To je pomoglo u stvaranju temelja

48

naeg znanja o kemijskom afinitetu preko teorije polamosti (yi) i kategorija (lei) ikoje nalazimo u raspravama, kao to je, na primjer, Cantong Chiwu Xianglei Biyao V st. Ako je tisuu godina prije Scheinera ii' Sydenhama napravljena klasifikacija pojave parhelija na nebu (Jin Shu) i klasifikacija bolesti ljudi ii ivotinja na zemlji (Zhu Shi Bingyuan), to je samo dokaz da su Kinezi dobro svladali ovaj osnovni oblilk znanstvene djelatnosti. Moda se pogled na znanost to je ovdje kritiziram oslanja suvie jednostrano na astronomiju, a zanemaruje biologiju, mineralogiju ii kemiju.

A sada neto o spravama. Da su Grci u razdoblju hale- nizma mogli nainiti vrlo sloene znanstvene instrumente, dokazuje rijedak, zapravo jedinstven primjer naprave za raunanje naen pokraj grkog otoka Antilkithire. U toku prvih petnaest istoljea nae ere izrada instrumenata u Kini bila je mnogo naprednija od onog to je Evropa mogla pokazati. To dokazuje seizmograf i mehaniki sat. Izum satnog mehanizma bio je zapravo izravno povezan s kineskim nainom razmiljanja za koji ne postoji planetarni model. Ni iedno stvarno tijelo ne kree se po ekliptikiim koordinatama, dok su deklinacijske krunice prave putanje kretanja, pa je ekvatoirijalno-pOlami sistem bio izravan poziv na konstruiranje planetarija to se okretao na mehaniki pogon. I modama se poziciona astronomija koristi kineskim ekvatorijalnim koordinatama, a ne ekliptikim koordinatama starih Grka. Nemojmo se, meutim, ovdje ograniiti na astronomiju, jer se cijelo bogatstvo naprednih itehnika moe nai u alkemijskim raspravama kojima obiluje Dao Zang.

I ovdje je, naravno, tono i neumorno promatranje, jedan od kamena temeljaca znanosti. Koje biljeke iz antike kulture danas ivo zanimaju iradio-astronome? Nita od onog to dolazi iz Grke, ve samo popisi nova, kometa i meteora kineskih astronoma inovnika. Oni su ustanovili (najkasnije do V II st. stalnu pravilnost chang ze) da su repovi kometa usmjereni suprotno od Sunca. Renesansni astronomi, koji su se toliko prepirali oko prvenstva u prouavanju Sunevih pjega, biili bi prilino iznenaeni podatkom da su ih kineski astronomi ve od I st. pr. n. e. ne samo promatrali, ve i unosili u zapise to su sauvani sve do naih dana. Kada je Kepler napisao novogodinje pismo o heksagonalnom obliku kristala snjenih pahuljica 1611. g., nije znao da njegov suvremenik Xie Zailhang razmilja o istoj stvari, ali ne kao o neem novom, nego kao o injenici koja je ve poznata i o

4 Kineska znanost i Zapad 49

kojoj se ve raspravljalo od uljezima otkria, koje se pripisuje Han Yingu u II st. pr. n. e. Traimo li porijeklo postupka za razbijanje oblaka u slinosti kristala snjenih pahuljica i kristala razliitih soli i minerala, neemo ga nai u Wilckeovim eksperimentima iz X V III st., ve u otroumnim promatranjima Zhu Xia iz X II st. Oito je, dakle, da se osiim boga i dao bavio geometrijom, a Evropljani nisu bili jedini koji siu mogli slijediti njegove postupke u ivim i neivim oblicima. I na kraju, ako je potrebno spomenuti primjer iz biologije, sjetimo se sjajnog empinikog otkria avitamimoze lijenika Hu Sihuia u X IV st.

Stupanj tonosti pri promatranju takoer je vaan. Rije je zapravo o bitnoj karakteristici kvantitativnog mjerenja, to je jedna od osnovnih garancija prave znanosti. U starim astronomskim popisima zabiljeeni su poloaji zvijezda u stupnjevima; inenjeri hidraulike paljivo u biljeili koliine mulja u rijekama u I st. pr. n. e., a farmaceuti su rano razvili sustav doziranja. Ali drugi, manje poznat primjer, jo vie zapanjuje. Bilo je to oitavanje podataka pomou brojanika i kazaljke, ija je uloga u modernoj znanosti odluujua. Istraivanja su pokazala da su u srednjem vijeku, izmeu V III i X IV st. to imali samo kineski instrumenti. Rije je o iglama magnetskih kompasa, koje su prvi put upotrebljavali geometri, zatim pomorski kapetani bar jedno stoljee prije Evrope. Vana je injenica da su Kinezi razmiljali o uzroku magnetske deklinacije mnogo prije nego to su Evropljani uope znali za magnetsku usmjerenost. Tako je konaan oblik geometrijskoga kompasa imao dva dodatna kruga oznaka. U jednom vrijednosti kolebaju oko 7,5 istono, a u drugom oko 7,5 zapadno. Oni svjedoe o nekadanjim opaanjima deklinaoije, najprije prema istoku, oko 1000. g., a zatim prema zapadu. S razlogom vjerujemo da ovo zbunjujue otkrie potjee iz IX ili X st. i do njega ndkad ne bi bilo dolo da promatrai s izuzetnom tonou i potenjem nisu oznaavali istinski put ligle. Opravdano moemo usporediti ovu principijelnost s otkriem inertnih ili plemenitih plinova, to su ih mnogo kasnije otkrili Rayleigh i Ramsay (mjehurii to su ih drugi pripisivali pogreki' u eksperimentu ili ih jednostavno zanemarili). Potenje valja istaknuti zato to ono nije toliko dolo do izraaja kad su Evropljani otkrili ovu pojedinost etiri ili pet stoljea kasnije; mogli bisimo rei da su ovi posljednji imali veu toleranciju grdke i da su ee zadovoljavali nepotpunim rezultatima (otprilike). Povijest magnetske deklinacije na Zapa-

50

du zasjenjuje injenica da su konstruktori kompasa usklaivali instrument, postavljajui brojanik ukoso tako da bi oitovanje bilo tono, kao i injenica da o ovom predmetu nije napisano nita ili vrlo malo do XVI st. Isto je tako Robert Norman obiavao natimavati svoj kompas kako bi prisliio iglu da stoji vodoravno, dok jednog dana nije izgubio strpljenje i ispitao to toi zapravo nije u redu, i tako ponovno otkrio magnetsku mklinaciju.

Potovaocima starih Grka koji ele sauvati evropsku superiornost valja napomenuti da Grci zapravo nisu bili eks- perimentatori. Kontrolirani eksperiment je sigurno najvee metodoloko otkrie znanstvene revolucije u renesansi i nikad se nije moglo uvjerljivo 'dokazati da iga je iitko prije u Evropi potpuno shvatio. Ne namjeravam tvrditi da ova ast pripada srednjovjekovnim Kinezima, koji su se, u teoretskom smislu, veoma pribliili, a u praksi ak esto i premaili evropska ostvarenja. Kineski su Ikeramiairi posveivali bez sumnje veliku panju temperatura' te reducirajuim i ok- sidirajuim svojstvima plinova u pei, ali o tome sada ne bih govorio. Potovaocd starih Grka vjerojatno bi i neprolazno vrijedne proizvode lonara iz razdoblja dinastije Song svrstali u one neprimjetne male tehnologije, jer je to bilo sve to siu izvanevropske kulture po njihovu miljenju mogle postii. Zato bih radije naveo druge primjere. Naziv kamene lastavice, to ga je Du Wan dao fosilima brachiopoda, svjedoi da je htio pokazati Ikako su one, ako su ikada poletjele, pale zbog procesa raspadanja. Zatim niz farmaceutskih eksperimenata to su ih na ivotinjama izvodili alkemiari od Ge Hionga do Chan Zhiixua. Tu su i mnogobrojna ispitivanja pojave rezonance zvona i ica to su ih objavili strunjaci za akustiku. Zatim sustavno ispitivanje jaine materijala koje se, prema dokazima, obavljalo prije izgradnje mostova na dugim nosaima preko estuarija Fujiana. Moemo li vjerovati da bi tako sloene sprave kao to su satovi sa zapi- njaem povezanim s vodeninim kolom, ili velik dio tekstilnih strojeva, bili konstruirani bez dugih stoljea eksperimentiranja u radionicama? iPisanih dokumenata o tome nije ostalo, to je i razumljivo u jednoj srednjovjekovnoj knjikoj kulturi. Ni jedan eksperiment nije izveden na izoliranim i pojednostavljenim predmetima, kao to je kugla koja se kotrlja kosinom, to je bilo karakteristino svuda za pred- renesansno razdoblje.

Ne kaem da grka preparatio evangelica nije zauzimala bitno mjesto u povijesti modeme znanosti. elim rei da su

51

moderne egzaktne i prirodne znanosti neto mnogo vee i ire nego euklidska geometrija i ptolemej-ska matematika astronomija; mnogo drugih rijeka slilo se u njihovo more. Ovo to kaem moda nee zadovoljiti matematiara ili fiziara, uvjerenjem kairteizijanca. Po zanimanju sam biolog i kemiiair, velik potovalac Bacona i ne smatram da samo ona otrica kojom je izvren galilejevsiki prodor ini cijelu znanost. Ono to je pomoglo da se iskristalizira primjena matematike nia hipoteze proizale iz eksperimenta, kad su za to drutveni uvjeti biili povoljni,, ne iscrpljuje samu bit znanosti. Ako je mehanika bila primarna znanost, bila je pri- mus inter pares. Ako su nebeska i zemaljska fizika stekle ratne poasti u renesansi, ne treba ih zamijeniti s ciijelom armijom znanosti, koja osim njih obuhvaa mnoge hrabre pukovnije.

Otrica, ali ne cijela znanost. Razmiljajui kaiko da na to bolji nain prikazem situaciju, dosjetio sam se da bi moda trebalo jasnije razlikovati faktore koji su izravno utjecali na povijesnu genezu moderne znanosti, od onih koji siu se javili kasnije, nakon galilejevskog prodora. Jasnije valja razgraniiti i znanost od tehnologije.

Nacrtajmo, dakle, kvadrat razdijeljen na ---------------- etiri jednaka pregratka: znanost okomito lije

vo, a tehnologija okomito desno; igornji pregrat- ci predstavljaju izravnu povijesnu genezu dok donji predstavljaju kasniju nadogradnju. Razmotrimo sada lijevii gornji pregradak. Stari G.r-

---------- ----- ci su najvie pridonijeli, jer su euklidska e-dulktivna geometrija i ptolemej-ska astronomija,

sa svim to se ovdje razumijeva, bile svakako najvaniji faktor pri stvaranju nove ili eksperimentalne znanosti. Iako iin je dosta toga prethodilo, ne smijemo potcijeniti njihovu osnovnu originalnost. Osim Ptolemeja i Arhimeda, Zapad u antiko doba, openito govorei, mje poznavao eksperimentiranje. Ovom pregratku pripada doprinos Azije svjetskoj znanosti. Ne samo da moramo ostaviti mjesto za algebru i osnovne numerike i raunske tehnike, ne smijemo zaboraviti vanost magnetizma, a zasluga za poznavanje pojava s ovog podruja pripada iskljuivo kineskoj kulturi, ikoja je preko Gil- berta i Keplera tako snano utjecala na Zapad. Moramo se takoer prisjetiti da je preuzeo kineske ekvatorijalne koordinate. Dakle, u ovom su pregratku Grci nadmoniji.

U desnom gornjem pregratku situacija je potpuno dru- ija. Kad je rije o tehnologiji, utjecaj Azije (naroito Kine

52

za) prije i u toku renesanse bio je golom. Dovo-ljno je da spomenem ve spomenutu konjsku ormu, tehnoloigiju dobivanja eljeza i elika, otkrie baruta d papira, zapinja mehanikog sata, osnovne strojarske naprave kao to su prijenosni remeni, lanani prijenos i standardna metoda za pretvaranje rotacionog u pravocrtno gibanje, kao i neke navigacijske tehnike kao to je bona sjekira i kormilo na krmenoj statvi. Udio u tome imala je i Aleksandrija.

Pogledajmo donje pregratke. U njih emo svrstati dostignua azijskih kultuira koja, liako nisu genetski vezana za prve korake moderne znanosti, nita manje ne zasluuju nau pohvalu. Ona mogu, ali ne moraju biti izravno genetski povezana s dostignuima moderne znanosti poslije renesanse. Primjer izravnog utjecaja je kineska doktrina o beskonanom praznom prostoru umjesto vrstih kristalnih nebeskih sfera, ali ona je dola do izraaja tek u razdoblju nakon Galileija. Od primjera kasnijih utjecaja je vailna teorija u fizicii u X V III ,st., koja je razradila ideje karakteristine za Kinu, ali se nije izravno na njima temeljila. Tu su zatim zapisi iz drevne i srednjovjekovne Kine kojima se danas koriste ra- dio-astronomi. Na isti se nain, atomistika teorija, a ne matematika, pokazala duom kemije, koja se pojavila mnogo kasnije od fizike. Razradila je vrlo otroumne ideje Indijacai Arapa i nesvjesno ih upotrijebila za svoju osnovu. Primjer pomanjkanja svakog utjecaja bio je seizmograf kakav se upotrebljavao u Kini od II do V II st. Iako je predstavljao znaajno dostignue, gotovo je sasvim sigurno da nije bio poznat evropskim uenjacima, konstruktorima seizmografa poslije renesanse. Isti je sluaj s kineskim sustavima bioloke i patoloke klasifikacije, koji su Linneu i Sydenhamu ostali potpuno nepoznati. Meutim, :i njih tako valja prouiti, jer nakon zavrnog rauna znat emo ime je svaka civilizacija pridonijela opam .ljudskom napretku. BiiLo ibi nepravedno oekivati da je svaka znanstvena ili tehnoloka djelatnost trebala biti doprinos evropskoj kulturi. Ono to se dogodilo u drugim civilizacijama samo je po isebi vrijedno prouavanja. Mora li povijest znanosti biti neprekinuta nit povezanih utjecaja? Ne postoji li jedna idealna povijest ljudske misli ii znanja o prirodi u kojoj svako nastojanje moe nai svoje mjesto, bez obzira na utjecaje koje prima ilii prenosi? Na kraju e moderna svjetska znanost, povijest i filozofija svjetske znanosti sve obuhvatiti.

Preostaje nam jo da trimo sadraj desnoga donjeg pregratka. Rije je o tehnikim izumima koji siu, katkad kao

53

ponovno otkrie, postali samo sastavni dio moderne tehnologije nakon renesanse. Kao primjer mogao bi posluiti brod koji pokreu kotai s lopaticama. Ali podatak je nepouzdan, jer ne znamo jesiu se evropska ostvarenja takvog broda osnivala na bizantskoj ideji, ikoja niilkad nije bila ostvarena, ili na mnotvu praktinih dostignua ostvarenih u K ini u toku prolog milenija. Diferencijalni zupanik bio bi bolji primjer. Iako su ga u drevnoj Kini imala kola koja pokazuju jug, gotovo je sigurno da ga je Evropa samostalno ponovno otkrila. To se moe rei i za kineske metode proizvodnje elika pretaljlivanjem i izravnom oksidacijom lijevanog eljeza. Iako mnogo starije od evropske ome metalurgije, one nisu mogle utjecati na nju. Ako je i dolo do utjecaja, eto je jo uvijek neizvjesno, to je bilo tek znatno poslije renesanse. Na isti nain bilo bi nerazborito govoriti o vrstoj vezi izmeu taljenja elika u loncima (Huntsmaoov postupak) i starog indijskog postupka wootz.*

U ovom sam razmatranju pokuao dati opinio concilit rixi prijatelj ski se obratiti onima ikojii su moda bili iznenaeni mojim objektivnim stavom prema evropskim pretenzijama. Ako razmislimo o svemu ovom, kao to predlaem, osjetit emo potrebu da priznamo neke vrijednosti, a to je vrijednost onoga to je kasnije omoguilo1 galilejevski prodor, vrijednost onoga to je kasnije postalo sastavni dio moderne znanosti1 i posljednju, ali zato me. najmanju, vrijednost onog to je preostalo i to druge civilizacije takoer ini vrijednim prouavanja i divljenja kao to iini evropsku.

Pogreno gledanje to ga ovdje kritiziram, dolazii do izraaja u upotrebi posvojne zamjenice u mnoini. Neki zapadni povjesniari znanosti neprestano govore o naoj modernoj kulturi i naoj visokoj civilizaciji (poitcrtao auitor). The Edge of Objectivity (Na rubu objektivnosti) jo jasnije otkriva raspoloenje s kojim neki pristupaju komparativnom prouavanju ljudskh nastojanja da shvate prirodu i ovladaju njome:

Iako je nae doba ispunjeno nemirom, ono to se danas dogaa nije konani ispit mudrosti za dravnike i vrline za narode. Teka kunja zapoet e kada orue moi, koje ic stvorio Zapad, potpuno padne u ruke ljudi koji ne pripadaju Zapadu, ve drugoj kulturi i drugoj vjeri, koje u njih

* Itndiijsfci elii'k (pojavio se u srednjem viijeku u zapadnoj Etvtrapi preko Daniasika bio poanat kao damascemslki (u naoj narodnoj ipjesmi salblja de- meiskinja). Kasnije, u 17. st., taj se eLilk prodavao na tritu pod imenom wototz iili wooz (prdim. prev.).

54

nisu razvile zapadnjaki osjeaj odgovornosti prema povijesti ovjeanstva. Svjetovna batina kranstva jo uvijek donekle sputava svijet, koliko god je postaia moralizatorska, s jedne strane, i svela se na ivotarenje, s druge strane. Ljudi s drugim tradicijama mogu prihvatiti, kao to to i ine, nau znanost i tehnologiju, ali ne i nau povijest i vrijednosti. to e se dogoditi onog dana kad Kina bude imala bombu? A Egipat? Hoe li se na Istoku pojaviti Au- rora s ruiastim tracima ili Nemeza?

Ovo je zaista na rulbu razmiljanja i moglo ibi dovesti itaoce u jadno ii nedostojno stanje duha, u kojem bi se strah nadmetao s osjeajem vlasnitva. Bilo bi, naravno, bolje priznati da su narodi azijskih kultura taikoer pomogli pri postavljanju temelja matematike i svih znanosti u njihovu srednjovjekovnom obliku d na taj nain stvorili uvjete za gaililejevski iprodor, koji se dogodio u povoljnoj drutvenoji ekonomskoj (renesansnoj sredini. Bdtlo bi, naravno, bolje posvetiti vie panje povijesti i vrijednostima izvanevropskih civilizacija Ikoje su, zapravo, isto toliko uzviene i zanosne ikao i naa. Odbaciimo taj intelektualni ponos s koijim se hvalimo da smo mi odabrani narod i da je mudrost roena s nama. Budimo ponosni na povijesnu injenicu ko