SVJETLOST PRASKOZORJA - Jure Ujevi, naklada Napredak Split, ISBN953-96356-3-2

SVJETLOST PRASKOZORJA - Jure Ujevi, naklada Napredak Split, ISBN953-96356-3-2

vihorne zore

moja je pjesmakrik moje duetko je ubije umrijet etko je itaprovidan e bitiona budi zore i vihore ona je tama i svjetlosti mono ueto me za rodni kamene veea godine bjeeko galeb po puinimoja je pjesmasvjetlost u daljinisvjetlost praskozorja

davno je bilo ve

sve je ve odavno poznatosve zapisano u pjesmamaista tuga isti bola ljubav pee kao soli galeb to puinom lutai brod svijesti to traiputanju svoga putai jesen koja e doii rua uta koja e uvenutii ja i ti kilometrima razdvojeniu daljine smjetenii u prostore zrakoprazapjevati to je zarazakad se mora govoriti rijesve to je zapisanodavno je bilo vejablanovi

vitki jablanovi poredani uz rijekuvrhovi im se u nebo zabolikorijenje duboko u zemljioni ume na vjetru kako rijeke tekuljubavnu tajnu skrivaju nekuponekad ume priupod njima vrbe spustile glavuko djevojka neiskusna pogledlijep je taj drvored djetinjstvas obje strane rijeke ivotageorgina cvjeta kraj plotacvijet joj rumen ko poljubac

od svega ostaje tek stih

od svega moda ostane taj stihu meni cvjetaju zore i vihorivalovito je more bijesne valovigaleb je skitnica u daljinudok ja podiem pogled u visinui molim boga da mi te vratito je u ovoj pjesmiti moda nee znati i nee proitatii svaki dan u pjesmu svratitvoj njeni likbilo je ljeto i galeba krikod svega moda ostane taj stih

volim te vie

nebo nad nama puno arolija zvijezdamjesec ietao sam kontradoms rukom u ruci krijemo se kradomdok neonska svjetla sjaju naim gradomsva su moja proljea u tebisva ljeta sve jeseni i zimei more i vjetar ume tvoje imekad ape val dok ljubi aljo uvijek u meni te imaskrita u mojim snimatajna si dragulja i dubinai visina misli do samog bogaini mi se volim te vie od svega i svakoga

kad proe ljeto

u mojoj dui spava demon i udnjai tiine beskrajni muknad rodnom kuom zlatno rumena veerpod rojem zvijezda uje se ukmoja gitara ranjava tiinuakord je srca pratikad proe ljeto snove mi vratinek moja dua spavapod maslinom i zlatnim boromod suhe trave postelja prava

tiina

na krilima vjetraja u sii s planinebijelo lice da ti milujemmirisom cvijea da te osvjeima ti nemoj zaplakatisvaka e ti suza sjati radouto se tako dugo nismo vidjelimore e ti ogrlicu od biseraisprat gorkom vodomgaleb e ti u oku poletjetiput daljinai bit e tiina tiina

jednom kad ostari

gazi poljem crvenih makovavjetar ti haljinu podieire se mirisizuje zlaane peleruke bi htjele da zagrle visinuda dohvate daljinujednom e o tome priati svome sinumirisat e bosiljak u tvojoj kosisuza e slana sjati u prvoj rosi

za novi susret

svaka tvoja rije je draguljskriven u koljci morai svaki dan je sunces one strane ivotatvoj glas grliin pjev u zalaz suncatvoji koraci mek srnin hodi da se dogodi togoduma e sauvati tvoj miru prvi suton letjet e netopirnepogreiv izmeu granjatakvog je stanja srcekoje kuca za tebei od enje zebeza svaki novi susret

za jedan lijepi san

bure i oluje sve smo preivjelida odsanjamo jedan lijepi sandok svie dan i budi se nadavani kia pada kao iz kablaprolaznicima stope u plonikukojemu peru lice istai ulicemiris cvijea sobom iri seu daljini neba sretna zvijezdaskriva se

ja i ona

leptiri i zvijezdei sjaj u travinjene su suze biserito svjetlucaju sjeanjemdan za danommjesec za mjesecomgodina za godinomi tako u vjenostja i ona i galebto presvodi nebonad plavom puinom

svakodnevlje

zvijezde iznad oblakaulicom ritam korakato se skitnica sprema konaitusve je ve odsanjanosve je poznato odavnoi tko e pjevati pjesmeza svetice i kurvei tko e priati prieispod stare murveo brodu koji plovi niz puinuo onom koji ljubi kamenu dolinukoji o vatri snatria nas emo dva tri igrati kartei da znate pit emo grko vinomolit u fino novi dvolitar na stoloena koji jesi kruh vino i sol

mudrost je preivjeti

kroz pukotine vremenaprolaze sjene ivotatrag svjetlostii svako je zrnce krviu venama kieto oplakuje odlaskemudrost je preivjetiod danas do sutraa ti sanja blistava jutrasunce na jarbolu brodakoji se na vjetru ljulja

srcopis

ta pjesma koju vrijeme pieiz dana u dan iz godine u godinukoju pamte po sonom stihui gangaju u distihute pjesme koje pjevaju ivoti u kojima je pitanje to je ivotivjet e i poslije nasba kao prava ljubavkad srcopis svoj peaturezan na kori stablaskrije u gustoj umidaleko od svjetala grada

pramajka zemlja

sunce izlazi iz tvoga elakorov ti oko nogu rastejesen mirie na trule dunjekie e oprati plonikestope e ostati utisnutekamen do kamena kamena usudbapramajka zemlja rodit ebogate plodovezmiju u njedrima

orfejeva pjesma

grad koji gradi od temelja se rastresasa zidina njegovih sa kula najviihkroz pukarnice zagledan u svijetvid u nevid u magleno jutrosamo sunev krug razdanjuje svjetlomto sja milijardama godina ponad zemljepune lisnatih uma i rodnih poljakoje presijecaju rijeke nemirnih tokovato teku guste kao krv u venamadok igraju se vrbe nemirnim sjenamai ruji se cvijee u proljee

notturno

putuju oblaci i pticei vrele suze teku joj niz licekad proe mladost niti zlatne iceoporo vrijeme nosi niz ulicei pjesma se zgodi zorama se rodiidu spavat ponone skitnicea bude se ptice

zrele dunje

zrele dunje u jesen miriugroe vedro ko djevojako okoberaica mlada rumeni joj obrazivjetar joj sa planine kose mrsismilje joj mirie za reverommiriu joj rijei meu trsjem

mnogi e izostati

krabuljni ples lica prepoznatljivaovaj je ivot satkan od ironijeonaj koji je govorio lijepe rijeiostao je usamljen i prezrennisu ga razumjeli nisu mu odali poastsmatrali su ga zadnjim romantikomi kovali mono oruje svakodnevljakoje e svijetu suditi prijekim sudomvapijui za toplinom lijepe rijeimnogi e izostati na peronu sree

kao nita se ne dogaa

no iza tebe san koji se moe ostvaritimata iz koje proizlazi sretan domiljajsve je to u dnevnom horoskopu dogaanjamir koji si negdje izgubio u tiinamai mala ikona djetinjstva koja se vraau sjeanju ostaje slika s okvirom duea pue sjeverac i mrznu osjeaji na burivrijeme polako uri u trei milenija mi oremo polje drvenim plugomrazmiemo liajeve i alge nigdje ivotakraj starog plota krepao crni paslajao na glas uvajui kuuu granju i pruu bio mu sprovodda odrim govor dao mi povod

lula mira

aka zvijezdau zarakoprazu pogledadubina neba je nedokuivaivot tek estica atomau krvotoku jezgrezmija i guter okaminei praptica dugih nogumisli u kovitalac viramirno sjede marsijancii pue lulu mira

romantika

plave oi boje jadranagrimizno plave boje nebaljeto u smirajugaleb otisnut puinipijani brod se valja valovimatijelo kupaice prueno po aluodbaenu knjigu lista maestral

cestom beskraja

gazi cestom beskrajabijela ti zastava na kopljunade sasvim male i neznatnetoranj utvrde prokinjavai uruava se tvr srcademon i udnja spavaju nauznakbijele vjetice predu kudjeljumrak okolo mrak i tama stoljeakroz koje mirka svjetlost suneve galaksijei okree se oko svoje osinigdje ovjeka s kojimrije da podijeli

stojimo suelice

svijet se u bezakonje pretvaradan u no i sve je pod zvijezdamai cvijet i plod i emerika suevjetrovi mijenjaju pravce otpuhasamo mi stojimo suelice i pogledavamo sepraznim duama i praznim zjenicamanigdje puta kojim bismo trebalinigdje glazbe koja bi nas vodilazora uzalud svie sa sunevom krunomoni koji su igosani trnjemmoda su zakasnili na gozbu

prolaznici

ljudi prolaze ulicama svatko u svome svijetubijele breze ih natkriljuju granamasatkan od ironije ovjek se klanja eirombijela koprena oblaka putuje nebesimagdje uzalud diemo poglede

trag povratka

podigni oi nebukora zemlje ti je pod nogamavrsto si korijenje pustiovidokrug ti oznauje doseg mozgazamisli i ono to ne dokuujei spoznaj da si travanj i blagi vjetar pred kiukoja zamjenjuje suze u noima besanicea svaka je stopa trag povratkai kad si uzalud traio

kua koju zida

kua koju zida od nesna je od eljau temelju joj pjesma i rijei nepreuenea rije je mono oruje nijemih ustaednih svoje ei svojih sunih ljetai nijedna zvijer na pojilitu mir da naeda se naloe tiine sa zadovoljstvomtek golub koji presvodi neboms maslinovom granicom u kljunu preletjet eu srcu koje pokuava pjevati ostat e stihtih odmjeren i svean

razmak vjenosti

nebo iznad oblaka dubina svemiraudaljenost od zemlje nevid dubinenjegova svjetlost um je dokuujetisue godine poslije i prije naszemlja se okree oko svoje osiovjek okolo zemnih stvarisamo je ljubav vjeno pitanjesatkano od slatkih rijei i sumnje

san je nedokuiv

iza sputenih roletasan je nedokuivnjeno je tijelo nagodua praznanjeno srce drugog eliali to nije moguevjenani joj prsten na prstusja na mjeseini

prevalio je duga puta

to je onajkoji dolazi u ime tvojeiz ume iz lova iz zasjedeelo mu puno brigaruka mu tekabreme mu na leimatko e ga odmoritihropac je njegovo disanjekap po kap na cjevicu mu znojprevalio je duga putado tvoje ulicepod neonskim svjetlom zbunjenmirie ruin grmu ruci mu olovkazapisuje ali ne pamtii sve oprata

jesen

jesen utosmea arabeskavjetar raznosi lienebo je olovno sivokii bez prestankaulicu pretrava crni pasnigdje nas ni u pjesmi ni u tuzipolako uzmi svoju bolgrku kao sol i u more je bacisudbu u aci zadrima kako bol ti duu grizei oi pri gavran nad gradomizmeu mlazova kieprovui se kradomdo prve krme na jednu ljutusrest e crnu maku na putuolinjalu i ljutunastavi tako daljeteturaj ali ne priznaj stanjetmice i vinske omaglicedaleko je toplo gnijezdo ptice

sudbina

etamo pod zvijezdamacestom beskraja putujuinije nam bilo drukije suenodnevnik ivota pun je uspomenasuhih cvjetova i pustih nadakia olovnih suza po nama padarijei su bremenita smislaa ljubavi kao da nije ni bilosamo kap rose na dlanukoja nestaje na suncu

svakidanjost

sjever je hladana jug je vreoza smrt sasvim zreo

crn ko crni avoko crni gavranko crna udovicako crna sudbinaiz pepela u pepeo izrastam

oslonjen o anku maloga kafiapuim zadnje cigaretepijem zadnja piaa vani je zimazima je i snijeia meni se nekud u daljine bjei

u oku zore prva rosa blistanjena je ljubav mirisna i istagrudi joj paklene naraneusne joj divlje jagodeu no je momci odvodepoljube pa je ostave

i rije bje

ivot polako prolazidan za danom mjesec za mjesecom godina za godinompo nekom kalendaru samoeivot ide kao rijeka izmeu obala tjeskobea ti ostaje uspravan kao jablaniji vrh povija olujno jugo problemai povija se lijevo i desno ali stablo izdrii tako tisuljeima na zemljiljudi prolaze u mravinjaku ivotai ostavljaju iza sebe tragove prepoznatljivostia najprije bje slovo i slovo bje od bogai rije bje od usta do usta

i bit e gozba

koji trai tajanstvo svemirai luta milijardama godina svjetlostiod praha satkan i u prah e se pretvoritiod ara vatre ostat e plamiak ljubavii bit e gozba na kojoj e uzvanici utjetimir koji e vladati u njihovim duamaosnait e tiine postojanjai sve to trpi primuat e mudroda bi strpljivo nosio breme ivota

u tiinama

kao krug na voditvoje se rijei gube u prostranstvuu tiinama koje se dodiruju neujnotreptanjem lia i apatom kiei sve to die polako iri pluakad vjetar razmie prua stabluduu su dali vragu i on je nosaivot je ulicom proako vodonoa u arka ljetarije je bila zakon i svetapela to leta od cvijeta do cvijeta

ovjek je vjean

molekule krue oko svoje jezgretom je atom hrpa papira i nita vieod jela do djela tee se diea zrak je gust sveanovjek je vjean nastavlja sevjetar nasuprot ne da na selijepe rijei svakodnevlje kraseonaj koji je odluio ne da se

dua se mjeri dubinom

etnjom ispod zvijezdaveer jeblagi i tihi apat rijeivjetar je u tvojoj kosipogled te nosi u daljinuu divljinugdje su stope zvijeridua se mjeri dubinommisao visinompo zemlji okomicani zvijer ni pticatek vinska omaglicabjee brda bjei ravnicaoblak praine se dieastan je onaj koji prvi stiemnogima cilj je daleksmijeh je lelek

plonikom kao mravinjakom

grad se budi iz nesanicesvjetla pogaava jutrojutros je procvala ruanjen se miris iri ispod prozorablago onima koji prolazeplonikom kao mravinjakomi svatko uri nekom ciljunetko za kruhom pijanac za vinoma odasvud pitoma glazba proljea

u krug ivota

mislim dakle traim oaze u pustinjiedni kaktusi poredani na rubu usanagospode piti rujnu tenost vinaod bistrog jutra sunce misli iritiu krug ivota unijeti kocku vedrineod zemne misli nek u nebo sinebiti u svojoj biti opor ko stari hrastna raskru gdje putovi vode u svijet

ovjek opaljen suncem

od stola do krevetafilozofija ljubavnikato je onaj drugito tamu razgrei mata o sreipodatan za sveane prilikei okien bor iarkamai boinim kuglicamajo samo na brzakuzrnce zlata istresaiz gustog siraovjek opaljen suncem

u privitku ivota

prepuklo zvono u podnevuotkucaji su u muku rijeistarac je mudrost skrio u zvijezdemilijune asocijacijapitanja smrti izbjegavau privitku ivotadim iz lule otpuhujena jasnoj mjeseinisnove zakopava u noi smije se prolaznicima ivota

arabeska

pejza koji je zarobio pogledarabeska zeleno utog liakoje se njie na vjetru prolaznostitihi suklad boja i kompozicija melodijakoje odlaze u daleka prostranstva prirodei ruke ispruene praznim nebesimamolitva koja se izgovara u trenucima potrebei puk koji posre pred ciljem

susret

na dugoj cesti mi emo se srestii ne kao stranci rei dobar dankad ljubav bude samo stvaran sankad zadnja suza padne na moj dlan

etnja u suton

sunane aleje ispod grana brezaetnja u suton ispod zrelih zvijezdai lirska pria kao na klavirui udimo se crnom netopirune vidi leti i nita da takneba kao rije to s usana maknebez unutarnje boje osjeajakad se troi ljubav pria bude starasamo pjesnik o njoj novi sonet pjevasa mnogo due i sa mnogo ara

pogled iza stakala

treptaj dalekih zvijezdapogledi iza stakala prozoraova je kua imala duusad joj krov prokinjavazidovi miriu vlagomkonoba ruinommir vlada u njenom okruenjurue nisu podrezane u njenom vrtustara murva na dvoritu jo se korom drivremena prolaze okolnim brdimasvako vrijeme ima svoje zakon

pod jednom zastavom srca

grade sa tvojih najviih utvrdasa tvojih zidinakroz pukarnice zagledan u svijetvidim predak s kuburom otac s pukomsin sa toljagom brane slobodusve se diglo i raja i gospodapod jednom zastavom srcatop oznauje podnepucanj odjekuje ko rije pjesnikaa meni je molitva daj nam ga danasi blagi pogled prema nebu

biti cjelovit

raznolik svijet u svojoj razliitostipokuava biti cjelovitskupljam dio po dio sebe po uglovimarije po rije slaem u ambisu srcai zovem to ljubav i suodnossmiju mi se planine svojom oporoumakara me svakodnevnica svojom zakonitouneizvjesnost mi prijeti budunoua ja krpicu po krpicu slaem u zeleniloproljea koje se sprema rascvasti

povijest ivotopisa

zavodnik mjesec sam meu zvijezdamahodamo po travi gdje se rastire gusta uta mreanai su koraci spori i odmjereni kao rijeikoje se gube u blagim veerimasve se svodi na razumijevanje i na tolerancijuigra voli ne voli moe se dogoditikidanjem latica ivanicebijeli labud plovi potokom do jezerajezero je na sredini parka ljubavidrvena klupa je puna urezanih imenami smo par iz bajke priamo zgodei dogodi se da se razmimoiemo na trenutaksigurni da se volimo i lai prihvaamo istinomvijek ove ljubavi je trajan i raznolik

razmrvljen rad

razmrvljen rad svakodnevljeniz asocijacija ljubavitek grumen zemlje u acimiris vrijesa i kaduljezmijino tijelo je hladnootrov raznolik i pogubanuokolo korov i emerika

studenac snova

studenac snova hladna voda udubiniispire vid ne uje rijeito netko lamentirauje se buka samoglasnika i suglasnikakakofonija boje glasovajedan je ovo mravinjaku kome svaki mrav sprema ljeti zimnicuvue sjemenke u dubinu zemljemrazevi e prekriti koruu dnu kanala bit e toploi mnoge nedovrene prie

ljubav

vrt zabranjenog voa pun je sonih plodovani vrag ne zna koliko slatkosti skrivaljubav koja je iva mjeri se trajnoui skriva od sotone blagouvjena je zagonetka svijetaivi je svaki ovjek a najbolje je shvaa poeta

umi more

valovi udaraju u stijeneto puina rastresa bremeuz galeba kriknad otokom sunani likmadona sva u zlatuzlatni lani o mom vratuamajliju uvaplaa je gluha i pustamjeseina zlatnaod usta do usta rijei mrmoreumi more

ab ovo

dan koji slijedii no koja je izai san koji je stvarnosti ti slika budunostia prsti zakopani u praznoi razno cvijee kao dekorrijei prosute niz ulicuu oku hvata pticuzrakopraz svemiraa trebalo bi a moglo bikonkretno i opipljivoab ovo ex vivoi kad proe ljubavostaje sve ivood estica rijeislae se put ivotaa georgina dalje cvjetakraj plota

ljubav u ovjeku

kristal u kome se lomi svjetlosttvoje je oko nemir i dubinavidokrug je svemira oko izraz duetajna koja se otkriva spoznajomna kori zemlje ispucale od eiza ljubavi koja je u ovjekusvemir je dalek sa akom zvijezdai nedokuiv ko neodsanjan sanSVJETLOST PRASKOZORJA

Ova knjiga je tiskana u nakladi Napredak - Split i na forumu posveenom poeziji Udruge IMOart u sijenju 2002.Tiskano je 10 primjerka oznaenih arapskim brojevima od 1-10.ISBN 953-96356-3-2

PRIA S OKVIRIMA DUE

Da li bura povija vrh empresa iznad rodne kue, ili ee srpanjsko sunce elo kamena?Lete li divlji golubovi nad okomitim liticama na kojima divlja rua cvjeta i mirie vrijes i kadulja?Toi li se med iz starih dubova i osmijeh s usana djevojakih, bubre li im obrazi ko zrelo groe, njiu li im se kose ko zrela ita?Traje li bajka u kamenu od sna i ljubavi dok gledam niz polje zeleno? - zelene nade djeaka zamrsile se u grudve oblaka iznad rodnih breuljaka i u Kumovu slamu od sitnih zvijezda i malih elja!Zeleni li polje imotsko i rastu li borovi prisojem vitki, i mrki ko pogledi staraca? Okree li se kota mlinice vremena i rastu li okomice jablana uz rijeku ivota to tako vjekovima izvire iz grudi ovjeka?Tee li pjesma s usana i slatka i gorka, melodija kao samo iskustvo s etiri tranzverzale svijeta kud nas odvode ceste beskraja?Cvatu li uljevi na dlanovima i radost u oima s izvorima svojim sunevim ogledalima? Prelamaju li se slike dragulja Plavo i Crveno u prizmi due? ive li u tebi slike lirskih okvira s brdima hercegovakim i vrletima Biokova?Presjee li no san od guste ipke asocijacija koje kupi iskustvima godina gazei dan po otru kamenju, po pitomini due, gdje mirno eta stado u bijelim nebesima brda?Traje li mir pod beskrajem neba, tako istog neba koje ti je zaeto od utrobe majke? Prati li te kletva i molitva na putu u neizvjesno sutra?Vraa li se ili odlazi sa starog ognjita, gdje iskri vatra due na kojoj se griju sve nae nade?Kad odmori duu na bijelu kamenu, i misli pusti neka lutaju dolinom u kojoj spava i demon, i udnja, i svemir naih elja? Jesi li to ti mi zemaljski i div iz prieu kojoj traje kao i tvoj predak vjekovima?!!!

IMOTSKO SMARAGDNO NEBO

tvrdo je nebo zalo u duboku nokamen do kamena drug a put je kameno dugpod mojom glavom zemlja je usijana od podnevnog arau visu najviih visina zavija psinaa gore... visoko gore... zvijezde izgore u bijeli danimotsko smaragdno nebo u daljinu rastvara sanu krug zaaran kameni sniva sniva samotan

EMPRESI

empresi su okomice iznad krievai spomenika na kojima blijede imenaokolo ili usred starih grobljavjenih kua gdje su pomireni bogati i siromaniprijatelji i neprijateljikad zvono sa crkve otkucava oni se inedostojanstveni od sveanog mirai to ih vie promatra bivaju zelenijiko magino oko drugog proljea duekao da upiru okomicu vjenom nebuiza bijelih oblakamnoe se na vjetru i izrastaju visokiilama dotiui misaoovjee prah e postati

TVR VREMENA

Deset stoljea ziem temeljokolo sadim vrijes i kaduljuvisoku paprat iznad peinavile i vilenjaci mi donose kamenjedemoni malter mijesedeset stoljea rukama uljevitimraskopavam zemlju ziem tvr povijestitemelj budunostipele mi med donosena krilima divljih golubovarazapinjem se modrinom Modrog jezerau ogledalu vode ogledam licesvoje lice i lice prapretkasljedeih deset stoljeaziem zidine diem utvrdu srcaod kostiju osvajaa gradim pukarnicei zagledam se kroz njih u svijeti niz polje imotskou vrlet Biokova i brda imotskaotvaram ambare i prosipam gladnima itojaem krilata konja vremenazmaj im ognjen pod kopljemzastava ljubavi na bedemuu svaki dio neba ugraujem molitvui milijarde zvijezdato obasjavaju ovu tvr srcaprastaru Imotuda je vrijeme ne razruida pod njom tuin posrnei ziem tvrdu zidinupod istim nebom hrvatskim

Kitim svate imotskog kadijesvakom momku sablju dimiskijui ljut andar za pojasgledaju me mlade muslimankeude se mlade katolkinjelijepe ko rumene jabuketo kuli na bedemu tolika stoljeapalim vatre pucam prangije i makuleudi se lijepa Hasanaginicakakav to barjak na zidu vijorii crven i bijel i plavii kakav to grad ziem pod njimgrad ljubav tvr srcato danju saziemto vile nou ne mogu razruitii sljedeih stotinu stoljeapenjem se ja i moji potomciuskim stazama uz bedemeda pustim oko niz Imotsku krajinuto se ljepotom oslikaoduvijek zauvijek

IMOTSKI LABUD NA KAMENU

Spavaj moj gradeduo moje duekameni snu ispod tvraveljubavi moja u srcutajanstvo mirau tiini skalinakod spomenika Tinagdje se sputajusnenim koracima ljubavnicii nestaju kao ona i jaalejom drvoredapod svjetlou zvijezda

Snu moga snas jezerima svojimsunevim ogledalimas virovima Vrljikei vijencem planinas kricima i jaucimabijelih udovicai pjesmom momakomi sudbom teakomi puntarskomspavaj moj gradeduo moje duejutro mojih mislikad divlji kesten ocvjeta u bijelo

SLIKE KOJE TRAJU

Taj bijeli kamen i sivi liaj to mu je nakiti dua lovca meu hrastjem jasenom i grabomi zvijer to vjeno promie ko misao oprtinomi proplanak s kojeg se vidi daleko niz Krajinui dim koji se vije poput magliaste koprenei siva i bijela brda hercegovaka i imotska u meke sutonei duh Raosa Tina i imia i tambaka u rogu vjetrogonjato pomirenje u nama i rujna tenost vinai ganga to trese istrule tavanei stari drumovi i otre stijene to sijeku tabanei prie s bautela i prie s Antarktikaiz prauma savana i Elizejskih poljanai narikae i zavodljive udavae i mlade grmuei sruene mlinice i gumna na kojima igrajuvile zavodnice i zvuk dipala i gusalai izvori bistri na kojima piju konji vranii junaci iz epskih pjesamate slike koje stoje kakve jesu u mome naroduizmeu plavih prsiju Biokova i crvenih grudi Zavelimai pukao ulj od truda i ivotna pria poput pelinaa groe zrije uto i vedro ko oko djevojakoa mirie smilje i bosilje po breuljcima.

VATRE NOI

Dijelim no i dan

a tvoji poljubci cvjetovi zore

moda si ti val

a ja tvoje more

ZAVEDENE LJUBAVNICE

Pokadkad sklapam ruke u molitvu

ruke koje te grle

i izgovaram ti ime usnama koje te ljube

i u elju te pretvaram duom koja te eli

i biva pjesma morem koje te govori

i napokon i drugi su o tebi pjevali pjesme

svoj san i svoje vienje

ispod savrenog ustroja zvijezda

to krunu veeri

stavlja na glavu zavedene ljubavnice

PUCANJ U ZRAKOZORJE

Zidine kojim okruuje utvrde srca

razara vrijeme

pucanj u zrakozorje u mlado sunce

u ivot ranjava tiinu

i idem nijem ko usnuli prolaznik

u daljini se vide plavi breuljci

i modrina vjenosti

i pitam se kome ova pjesma

ovaj cvijet u nevrijeme

pod kiama eljeza i munjama ognjeva

kad ni mrav ljetinu ravnoduan ne sprema

Tko zna ne prezri svoje mlade dane i ne obaraj pogled taj krug na vodi taj nestvarni san sve su idealne ljubavi apstraktneljudi smo od krvi i mesa i inova moda ba ovaj trenutak ivi istinito istinito voli a kasnije e se kajati puno je nebo zvijezda ivot arolija ije te oi prate gdje e se zaustaviti pogled u ijem srcu znai tvr ljubavi kome si sunce to obasjava ozrajem misli koje uvijek trae traak sree ili e kasno na izvor radosti tko zna rijeka ljubavi se od izvora tokom razumijevanja odreuje izmeu obala ivota

=========================================== Kratkoa lijepih trenutaka dan s tobom rasipa se na kratkou lijepih trenutaka kao to se svjetlost raslanjuje u no tisuama zraka naa je boja emocija gotov in svaka slika lijepa uspomena u prolazu tek koja rije odbljesak due suodnos ovjeka koji je pokuao jer sve postane stvar razumijevanja kad ljubav proe kao cvijet koji e dati plod i to smo okrenutiji suncu ozrajem duha spoznat emo iznad doseg svjetlosti ope tako dui potrebite jer ljubav je ono to traje i poslije pepela a nije sjeanje

==================================

Slike koje traju Taj bijeli kamen i sivi liaj to mu je nakit I dua lovca meu hrastjem, jasenom i grabom I zvijer to vjeno promie ko misao oprtinom I proplanak s kojeg se vidi daleko niz Krajinu I dim koji se vije poput magliaste koprene I siva i bijela brda hercegovaka i imotska U meke sutone I duh Raosa, Tina i imia i tambaka u rogu Vjetrogonja To pomirenje u nama i rujna tenost vina I ganga to trese istrule tavane I stari drumovi i otre stijene to sijeku tabane I prie s bautela i prie s Antarktika Iz prauma savana i Elizejskih poljana I narikae i zavodljive udavae i mlade grmue I sruene mlinice i gumna na kojima igraju Vile zavodnice i zvuk dipala i gusala I izvori bistri na kojima piju konji vrani I junaci iz epskih pjesama Te slike koje stoje kakve jesu u mome narodu Izmeu plavih prsiju Biokova i crvenih grudi Zavelima I pukao ulj od truda i ivotna pria poput Pelina A groe zrije uto i vedro ko oko djevojako A mirie smilje i bosilje po breuljcima Jure UjeviTemple Of Love00:04:38 Water (Creativity)00:09:20 It's In The Mind (Not In The Eye)00:12:34 Love Me00:15:47 Sequoia00:20:37 Valley Of Dreams00:25:24 Pharao's Dream00:32:38 Clelia00:38:21 African Love00:46:27 Voices In The Dark00:58:23 Respect (All My Relations)31