1

2

Dale Carnegie KAKO STEI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDI BIBLIOTEKA POPULARNE PSIHOLOGIJE Urednik MLADEN BLAEKOVI Tehniki urednik KATICA KRSNIK Naslov originala HOW TO WIN FRIENDS AND INFLUENCE PEOPLE 1936. by DALE

CARNEGIE renewed 1964. by DOROTHY CARNEGIE Objavljeno s dozvolom SIMON & SCHUSTER, New York, preko G. P. A. Miinchen DALE CARNEGIE

3

DALE CARNEGIE

KAKO STEI PRIJATELJE I NAKLONOST LJUDI

S engleskoga preveo

MLADEN BLAEKOVIC ZAGREB, 1981.

4

Predgovor izdavaa Znati postupati s ljudima zacijelo je jedna od najveih tekoa s kojima se susree

poslovni ovjek. To umijee nije, dakako, nita manje vano ni za domaicu, arhitekta, inenjera... pie autor ove knjige u svom predgovoru, koji je naslovio pitanjem: Kako sam i zato napisao ovu knjigu?

Pitanja to ih sebi postavlja samostalni izdava koji je itateljima nudi u ponovljenom izdanju ima toliko da bi ga ona zasigurno obeshrabrila i u zametku prekinula svaku pomisao o njezinu izdavanju, kad ne bi vrsto vjerovao u njezinu trajnu aktualnost f potrebu za svakome dostupnom literaturom o psihologiji meuljudskih odnosa dakle o psihologiji uspjeha to je tematika ove knjige.

Autor Psihologije uspjeha, ameriki psiholog i publicist Dale Carnegie, studirao je, a zatim prouavao i pouavao znanost koja ga je zaokupljala u tijeku cijeloga njegova plodnog ivota i koja je stara kao i svijet, a ipak nezastariva, uvijek aktualna i svakom od nas potrebna mudrost i umjenost u ophoenju s ljudima.

Podnaslov Kako stei prijatelje i naklonost ljudi sadri daljnju informaciju o tome to e itatelj koji se s njome sree prvi put nai na njezinim stranicama. Oni pak itatelji koji je ve due vremena uzalud naruuju oigledno su upueni u njezinu tematiku, ili su samo informirani o njoj, i izdava im je zahvalan na strpljenju koje e sada biti nagraeno ljepim i suvremenijim izdanjem.

Na podnaslov koji se kao lajtmotiv namee pri itanju svakog poglavlja star je koliko i narod (itaj: narodne poslovice!) i zvui narodski prisno: Kako ije, tako e i leti!, ili: Lijepa rije i eljezna vrata otvara. U te dvije prastare poslovice sadrana je mudrost i trajna aktualnost ove knjige svakodnevna potreba za naukom: kako sijati da bi bila dobra etva, kako odabrati pravu rije, a jo vie: kako u nervozi i zahuktalosti svakodnevice izbjei krivu pogrenu. U tome je i glavna motivacija izdavaa da je ponovno objavi.

U emu je, dakle, mudrost toga nauka, to to ovjek sam o sebi ne zna emu bi ga ova knjiga mogla pouiti?

U emu je njezina aktualnost, ako je pisana u tridesetim godinama naega tako dinaminog stoljea, a u emu pouka i poruka za naeg itatelja danas i u nas? Poznati filozof Emerson jednom je rekao: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nain vrjedniji od mene, jer od svakoga poneto nauim. Ovo je knjiga o iskustvima mnogih ljudi pa ako jedan slavni filozof priznaje da od svakoga poneto naui, nije naodmet da pokuamo slijediti njegov primjer. ak i oni koji vjeruju da su uvijek u pravu iznenadit e se usporeujui svoje postupke s primjerima iz ove knjige i s osobnim rezultatima, koji nisu uvijek zadovoljavajui za obje strane za ovjeka samog i za njegovu okolinu.

Nastala i prvi put objavljena prije pola stoljea ova knjiga ostaje aktualna dok god postoje ljudi koji razmiljaju o svojim postupcima i ponaanju i imaju potrebu da ih usuglase sa zahtjevima okoline i izglade, kako bi sa to manje trenja prolazili kroz svakodnevni i poslovni ivot. Jer, trenje rada zagrijavanje, dovodi ak do usijanja... Sijui zlovolju oko sebe nesvjesno izazivamo oboje. Njezina je problematika dakle sveopa i usudimo se ustvrditi vjena. Unato napretku drutva, razvoju tehnike i tehnologije, obrazovanju i vanosti funkcije pojedinca iza svega i nakon svega ostaje i stoji ovjek. ovjek sa sve vie optereenja, briga i zahtjeva; osobnih: u granicama svojih mogunosti (esto i preko njih!) i drutvenih: nemali broj obaveza, dunosti i angamana na raznim podrujima. I PITANJE: kako to uskladiti; kako izbjei zamke koje vrebaju na ovjeka u svakodnevnom i poslovnom ivotu, u svakodnevnoj trci za napretkom i napredovanjem za USPJEHOM; za RAVNOTEOM, bez koje nema ni napretka, ni napredovanja, ni toliko eljenog uspjeha.

tovie, u svakodnevnoj trci i utrci na koje nas osuuje tempo vremena i u kojoj esto ne dospijemo odmjeriti duljinu staze prema svojim mogunostima i ne stignemo se osvrnuti i razmisliti o vlastitim postupcima i ponaanju te njihovim posljedicama ili odjecima i te kako nam dobro moe doi mudar savjet o tome kako izbjei, kontrolirati i najzad korigirati svoje postupke i ponaanje, da bismo izbjegli i njihove negativne posljedice: trenje i usijanje atmosfere oko sebe, pa nerijetko i poar koji bukne u trenutku u ljudskim odnosima i razori drago prijateljstvo, onemogui uspostavljanje novog, uniti naa dugotrajna korisna i pozitivna stremljenja.

5

Upravo toj problematici posveena je ova knjiga. Nenametljiva i diskretna, zabavnim i zanimljivim primjerima iz ivota slavnih i neznanih ljudi ilustrirana

ona je uiteljica ivota, savjetnica, blaga, mudra, ponekad i naivna u svom uvjerenju da su njezine pouke doista korisne za svakog uenika. Njezina je prednost, meutim, u tome to smo je za uiteljicu i savjetnika sami odabrali. Njome se moemo koristiti u tiini svoje radne sobe ili je uzeti u ruke kao zabavno-pouno tivo prije spavanja. Onako kako ponekad u slast proitamo krimi ili zabavni roman koji su nam pruili potajno zadovoljstvo, iako to javno ne bismo uvijek priznali.

Smjekajui se njezinoj naivnosti, zatei emo na svakoj stranici sebe. Ili svoje blinje, znance, ljude koje smo danas prvi put sreli. Prepoznati svoje i njihove postupke i zauditi se kako je malo potrebno da umjesto krive ili preuene rijei upotrijebimo, izgovorimo PRAVU RIJE, onu koja otvara ta uena eljezna vrata u staloeniji, skladniji i uspjeniji ivot. I moda, moda emo drugujui s njom prihvatiti njezinu mudru i nenametljivu ivotnu filozofiju neosuivanja, neoptuivanja i analiziranja vlastitih postupaka, te uz njezinu pomo mirnije usnuti i s nekom novom odlukom krenuti u novi dan.

U tome i jest njezina svrha, a ako ona bude ak i polovino postignuta uspjeh nee izostati.

Izdava U Zagrebu, oujka 1981.

6

Kako sam i zato napisao ovu knjigu U posljednjih nekoliko desetljea izdavake kue u Americi objavile su vie od pet milijuna

knjiga. Pokazalo se da je veina tih knjiga posve nezanimljiva za italaku publiku, te da mnoge od njih predstavljaju pravu financijsku propast za izdavaa. Direktor jedne od najveih svjetskih izdavakih kua nedavno mi je priznao da njegovo poduzee i nakon sedamdeset pet godina izdavakog iskustva gubi na sedam od osam objavljenih knjiga.

Zacijelo ete se pitati kako sam svjestan tih poraznih injenica skupio hrabrosti da napiem ovu knjigu. I zato biste je vi morali itati!

Pitanja su sasvim umjesna, pa u se potruditi da vam na njih odgovorim. 1912. godine poeo sam u New Yorku voditi teajeve za dopunsko obrazovanje poslovnih

ljudi. Iz poetka su ti teajevi bili namijenjeni samo razvijanju vjetine govornitva, to jest poduavanju ljudi kako e, suoeni s odreenom temom, izraziti svoje misli jasnijim, primjerenijim rijeima, bilo da govore na poslovnim sastancima ili pred javnou.

Malo-pomalo poeo sam uviati da je mojim polaznicima osim vjetine govornitva potrebno jo neto, to moda mnogo potrebnije: poduka iz umjetnosti ophoenja s ljudima na radnom mjestu i u svakidanjem ivotu.

Razmiljajui, shvatio sam da bi takva poduka i meni bila korisna. Kad danas pomislim na prolost, stid me je vlastite mladenake grubosti i netaktinosti u ophoenju s ljudima. Kamo sree da mi je pred dvadeset godina netko gurnuo u ruke ovakvu knjigu! Kakvu bi mi dragocjenu uslugu bio uinio!

Znati postupati s ljudima, zacijelo je jedna od najveih tekoa s kojima se susree poslovni ovjek. To umijee nije, dakako, nita manje vano ni za domaicu, arhitekta ili inenjera. Nedavna istraivanja pod pokroviteljtsvom fundacije Carnegie otkrila su nam veoma vanu i znaajnu injenicu to su je kasnije potvrdila prouavanja Carnegiejeva instituta za tehnologiju. Spomenuta istraivanja dokazala su da i u tako strogo tehnikim zanimanjima kao to je inenjerska struka tek 15% inenjerova uspjeha otpada na njegovo tehniko znanje, dok itavih 85% ovisi o njegovoj sposobnosti pravilnog postupanja s ljudima, to jest o njegovim karakternim i ljudskim osobinama i o nainu rukovoenja ljudima.

Godinama sam vodio teajeve u filadelfijskom Klubu inenjera i u njujorkom Institutu za elektrotehniku. Ukupan broj mojih polaznika iznosi vie od 1500 inenjera. Ti su ljudi dolazili k meni zbog toga to su nakon dugih godina iskustva najzad uvidjeli da najbolje plaeni u njihovoj struci nisu nuno oni koji posjeduju najvie tehnikog znanja. Jer nije teko dobiti dobrog strunjaka, bilo da je on inenjer, knjigovoa ili arhitekt. Takvih je uvijek dovoljno. Mnogo je tee pronai dobrog strunjaka koji uz svoje tehniko znanje posjeduje i sposobnost jasnog izraavanja misli, nadahnjivanja i voenja svojih suradnika, a takva emo ovjeka, priznajmo, uvijek biti spremni bolje platiti.

John D. Rockefeller je na vrhuncu svoje uspjene karijere jednom rekao: Vjetina ophoenja s ljudima isto je tako kurentna roba kao to su eer ili kava. Za tu vjetinu spreman sam platiti vie nego za bilo to drugo pod suncem.

Potaknut ovim, itatelj bi mogao pomisliti da svaka via kola posveuje mnogo panje razvijanju te najdragocjenije vjetine pod suncem. Na alost nije tako. Ukoliko pri nekom amerikom koledu i postoji kakav teaj te vrste, tada je do trenutka kad piem ove retke potpuno izmakao mojoj panji.

ikako sveuilite i Udruenje kranske mladei (YMCA) proveli su nedavno anketu da utvrde to odrasli Amerikanci doista ele studirati. Anketa je trajala dvije godine i stajala 25 000 dolara. Zakljuni dio ankete proveden je u Meridenu, u dravi Connecticut. Meriden je izabran kao tipian ameriki grad. Svaki odrasli stanovnik toga grada odgovorio je na 156 pitanja,, kao na primjer: to vam je struka i gdje radite? Kakva vam je naobrazba? Koliko zaraujete? Kako provodite slobodno vrijeme? Imate li hobi? Sto elite postii u ivotu? to vas mui? Koja vas podruja najvie zanimaju? I tako dalje. Anketa je utvrdila da odrasle najvie zanima problem zdravlja, a odmah iza toga ljudi, to jest kako razumjeti druge i kako se s njima sloiti, kako osvojiti njihovu naklonost i kako ih prikloniti svome nainu miljenja.

Odbor koji je proveo spomenutu anketu odluio je nakon toga u Meridenu organizirati teaj po eljama ispitanika. Dali su se na marljivo traganje za makar kakvim udbenikom, ali ga nigdje

7

nisu mogli nai. Naposljetku su se obratili jednom poznatom svjetskom strunjaku za obrazovanje odraslih s molbom da im savjetuje knjigu koja bi bila primjerena njihovim potrebama. Nema je, odgovorio im je. Tono znam to bi ti ljudi htjeli. No knjigu koja im je potrebna jo nitko nije napisao.

Iz iskustva znam da je njegov odgovor bio posve toan, jer sam i sam godinama uzalud traio prikladan udbenik o meuljudskim odnosima. Budui da takva knjiga nije postojala, pokuao sam je sam napisati za potrebe polaznika mojih teajeva. Sada je ona pred vama, a ja se nadam da e vam se svidjeti.

Prije nego to sam se latio pisanja proitao sam sve do ega sam mogu doi u vezi s mojom temom: od djela Dorothy Dix, preko izvjetaja o brakorazvodnim parnicama i lanaka iz asopisa Parent's Magazine do napisa Harryja Overstreeta, Alfreda Adlera i Williama Jamesa. Pored toga, imao sam marljiva pomonika, ovjeka koji je vie od godinu dana proveo po bibliotekama, itajui sve to je meni promaklo: debele i uene knjige o psihologiji, tisue lanaka iz asopisa, bezbrojne biografijama iz kojih se moglo zakljuiti kako su veliki ljudi u prolosti prilazili svojim blinjima. Zajedno smo prouili biografije velikana svih vremena. itali smo ivotopise velikih voa, od Julija Cezara do Thomasa Edisona. Sjeam se da smo proitali vie od stotinjak biografija samo Theodorea Roosevelta. Nismo alili truda ni vremena u nastojanju da otkrijemo najdjelotvornije naine kojima su se nai veliki preci sluili kako bi osvojili naklonjenost ljudi i utjecali na oblikovanje njihova miljenja.

Osobno sam vodio razgovore s nizom uspjenih ljudi kako bih proniknuo u tajne njihova ophoenja s ljudima, a meu mojim ispitanicima bilo je i svjetski poznatih imena: Marconi, Franklin D. Roosevelt, Owen D. Young, Clark Gable, Mary Pickford, Martin Johnson.

Na temelju prikupljena gradiva pripremio sam kratko predavanje pod naslovom Kako stei prijatelje i utjecati na ljude. Isprva je to doista bilo kratko predavanje, ali je uskoro preraslo u govor od jednog sata i trideset minuta. Godinama sam ga na poetku svakog semestra drao novim polaznicima njujorkog Instituta Carnegie. Na kraju bih polaznike zamolio da dobivene naputke iskuaju u svom poslovnom i drutvenom ivotu, te da se zatim vrate u predavaonicu i priaju mi o iskustvima i rezultatima do kojih su doli. Kako je to za njih bio zanimljiv zadatak! Svi ti mukarci i ene eljni samousavravanja bili su oarani milju da su postali suradnici jedne nove vrste laboratorija jedinstvene ustanove za izuavanje odnosa meu ljudima.

Ova knjiga nije napisana napreac. Rasla je kao dijete. Rasla je i razvijala se iz spomenute ustanove i iz iskustava tisua odraslih ljudi.

Prije mnogo godina zapoeli smo s nizom pravila tiskanih na listiu papira koji nije bio vei od potanske dopisnice. Naredne godine izdali smo vei listi, a zatim knjiicu, pa nekoliko knjiica koje su opsegom i sadrajem bivale uvijek opirnije od prethodnih. I sada, nakon petnaest godina pokusa i istraivanja, na je trud prerastao u knjigu.

Pravila to sam ih ovdje zacrtao nisu tek teoretske postavke i gruba nagaanja. Ona se u praksi ostvaruju snagom arolije. Moe se initi nevjerojatnim, no ja sam mnogo puta bio svjedokom korjenite promjene sudbina mnogih ljudi, promjene to je nastupila primjenom ovdje razloenih naela.

Prole godine, primjerice, moja je predavanja pohaao ovjek koji je upravljao poduzeem od 314 zaposlenih ljudi. Taj je ovjek godinama bez ikakva ustezanja i takta kritizirao i grdio podreene. Iz njegovih usta nikada se nije ula ljubazna rije uvaavanja i ohrabrenja. Nakon to je prouio naela ove knjige moj je polaznik posve promijenio ivotnu filozofiju, a meu ljudima u njegovu poduzeu zavladao je duh dotad nepoznate sloge, radnog oduevljenja i suradnje. Dotadanjih tristo etrnaest neprijatelja pretvorilo se sada u tri stotine etrnaest prijatelja. Ili, kako je sam ponosno priao polaznicima moga teaja: Prije, kad bih se proetao poduzeem, nitko me nije pozdravljao. im bi osjetili da im se pribliavam, slubenici su skretali pogled u stranu. A sada su mi svi prijatelji, pa me ak i vratar naziva imenom.

Tome poslodavcu posao sada bolje ide, ima mnogo vie slobodnog vremena i to je najvanije nalazi mnogo vie zadovoljstva i u poslovnom i u osobnom ivotu.

Primjenom ovih naela bezbrojni trgovci su u vrlo kratkom vremenu uspjeli poveati prodaju. Mnogi su stvorili nove veze o kojima su dotada mogli tek sanjati. Predsjednici mnogih udruenja dobili su vea ovlatenja i bolje plae. Jedan mi je direktor prole godine priao kako mu je dohodak porastao za itavih pet tisua dolara godinje, i to uglavnom zato to je na poslu primjenjivao istine

8

iz ove knjige. Jednom od direktora filadelfijske plinare prijetilo je otputanje s posla zbog toga to je uvijek nastupao ratoborno i to nije bio vjet rukovoenju ljudima. Znanje steeno na mojim teajevima pomoglo mu je ne samo da u ezdeset petoj godini ivota izbjegne opasnost od otputanja, nego mu je donijelo unapreenje na poslu.

Kako na kraju svakog naeg teaja obiavamo upriliiti malu zabavu, supruge mojih polaznika bezbroj su mi puta priale da su im domovi postali mnogo sretniji otkad njihovi muevi pohaaju ove teajeve.

Ljudi su esto zapanjeni iznenadnim uspjesima to ih postiu sve im se to ini poput neke arolije. esto se dogaa da me u aru oduevljenja nazivaju kui ak i nedjeljom, jer se ne mogu strpjeti dvadeset etiri sata da bi mi pred ostalim polaznicima ispriali o svojim uspjesima.

Sjeam se jednog polaznika kojega je razgovor o ovim naelima toliko uzbudio da je do kasno u no raspravljao o njima s ostalim polaznicima. Kad su u tri sata ujutro drugi poli kui na spavanje, on je i dalje ostao sjediti u predavaonici. Vlastite greke toliko su ga potresle, a vizija jednog novog i bogatijeg svijeta to se ukazao pred njim toliko ga je oduevila da nije spavao jo itave dvije noi. Kakav je to ovjek bio? Moda ete pomisliti da je rije o nekolovanoj, naivnoj osobi, spremnoj da se zanese svakom novotarijom koja joj doe pod ruku. No, nije tako. Bio je to visoko obrazovan trgovac umjetninama, ugledan graanin koji je govorio tri jezika i posjedovao diplome dvaju inozemnih sveuilita. Jedan stari Njujoranin, ovjek s harvardskom diplomom, uglednik njujorkih drutvenih krugova i vlasnik tvornice sagova, rekao mi je da je u tijeku tri i po mjeseca na mome teaju nauio vie o umijeu ophoenja s ljudima negoli u pune etiri godine na sveuilitu. Vama se to moda ini smijenim, neumjesnim i pretjeranim? Vae je pravo da mislite to hoete. Imajte ipak na umu da vam priani o posljedicama, da vam bez komentara navodim izjavu jednog uspjenog Harvardskog aka, javno izreenu u njujorkom Yale klubu 23. veljae 1933. godine pred sluateljstvom od oko est stotina ljudi. Velika je razlika izmeu onoga to jesmo i to bismo trebali biti, rekao je ameriki filozof William James. Koristimo samo mali dio naih tjelesnih i umnih zaliha. Uopeno govorei, ljudsko bie ivi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakojakim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne slui.

Jedini cilj ove knjige je upravo da vam pomogne otkriti, razviti i upotrijebiti te neiskoritene sposobnosti. Kao to je rekao dr John G. Hibben, nekadanji predsjednik sveuilita Princeton, obrazovanje je doraslost svim ivotnim situacijama.

Pa ako na kraju prva tri poglavlja ove knjige osjetite da niste nimalo vie dorasli nekim ivotnim situacijama, smatrat u da sam barem to se vas tie posve promaio cilj. Jer, po Herbertu Spenceru veliki cilj obrazovanja nije znanje, nego akcija. A ovo je knjiga akcije.

Moj uvod je, poput svih uvoda, suvie dugaak. Zato krenimo dalje! Uhvatimo se ukotac s onim to vam nedostaje. Proitajte, molim vas, prvo poglavlje!

9

Prvi dio OSNOVNA NAELA OPHOENJA S LJUDIMA

10

1. elite li skupljati med, ne udarajte po konici

7. svibnja 1931. New York je bio svjedokom najsenzacionalnijeg lova na ovjeka to se odigrao na njegovim ulicama. Policija je nakon vietjednog traganja nanjuila Crowleyja, okorjelog revolveraa, ubojicu koji uzgred reeno nije ni pio ni puio, te ga opkolila u stanu njegove prijateljice u aveniji West End.

Stotinu i pedeset policajaca i detektiva zaposjelo je Crowleyjevo tavansko skrovite. Probivi rupe na krovu, pokuali su suzavcem istjerati Crowleyja iz stana. Zatim su na krovove susjednih kua namjestili strojnice, pa su se najljepom njujorkom stambenom etvrti puni sat razlijegali zvukovi revolverskih hitaca i tektanja strojnica. uuren iza glomaznog naslonjaa,

Crowley je neumorno odgovarao na policijsku vatru. Deset tisua uzbuenih graana promatralo je bitku kakvu nitko dotada nije vidio na ulicama New Yorka.

Kad su Crowleyja najzad uhvatili, policijski komesar Mulrooney izjavio je da je okorjeli revolvera jedan od najopasnijih zloinaca u povijesti New Yorka. Spreman je ubiti ovjeka za najmanju glupost, rekao je Mulrooney. Zanimljivo je, ipak, znati to je sam Crowley mislio o sebi. To nam je ostalo zapisano jer je Crowley, dok je policija pucala u njegovo skrovite, na brzinu nadrljao pismo koje je naslovio: Svima kojih se to tie. Dok je pisao, krv mu je kapala iz rana ostavljajui na papiru grimizne tragove. Evo to je napisao: Pod ovim kaputom krije se umorno ali meko srce, srce koje nikome ne eli zlo.

Nedugo prije spomenutog dogaaja, Crowley se s nekom djevojkom odvezao prema oblinjem Long Islandu. Parkiranom automobilu priao je iznenada policajac i zamolio mladia da mu pokae vozaku dozvolu.

Crowley je bez rijei izvukao pitolj i zasuo policajca kiom metaka. Zatim je iskoio iz automobila, zgrabio pitolj umirueg policajca i opalio posljednji metak u napola mrtvo tijelo. Takav je bio ubojica koji je kasnije za sebe rekao: Pod ovim kaputom krije se umorno ali meko srce, srce koje nikome ne eli zlo.

Osuen je na smrt na elektrinoj stolici. Kad su ga u zatvoru Sing Sing uveli u eliju smrti Crowley nije rekao: Ovo sam zasluio zato to sam ubijao ljude, nego: Ovo sam zasluio zato to sam branio vlastiti ivot.

Kakva je pouka ove prie? Ta da Crowley sebe ni za to nije drao krivim, to nije neuobiajeno meu zloincima. Ukoliko se ne slaete, posluajte ovo: Najljepe godine svog ivota proveo sam trudei se da olakam ljudima ivot pruajui im zabavu i razonodu. Za nagradu sam dobio jedino prezir i ivot pun straha od proganjanja.

To su rijei Al Caponea, najopasnijeg ikakog gangstera i neprijatelja broj l amerike javnosti. Kao to vidimo, Al Capone sebe ni za to nije osuivao. Smatrao se javnim dobroiniteljem, nepriznatim i neshvaenim, ali ipak dobroiniteljem.

Isto je o sebi rekao Dutch Schultz nedugo prije nego to je podlegao mecima konkurentske gangsterske bande u Newarku. Dutch Schultz, jedan od najprljavijih njujorkih gangstera, izjavio je novinarima da sebe dri javnim dobroiniteljem. On je u to doista i vjerovao.

Lawes, upravitelj kaznenog zatvora Sing Sing, napisao je da rijetki zloinci u Sing Singu smatraju sebe zlikovcima. Dre da su ljudska bia, ba kao i svi ostali. Stoga se pokuavaju opravdati, trae razloge koji su ih naveli na pljaku i ubijanje. Veina pribjegava svakojakom umovanju, loginom i neloginom, kako bi i pred sobom opravdali svoje protudrutvene ine, pa stoga uporno tvrde da zatvor nipoto nisu zasluili.

Pa ako se Al Capone, Crowley, Dutch Schultz i svi oni oajnici iza reetaka ne smatraju nimalo krivim, to o sebi misle brojni ljudi s kojima svakodnevno dolazimo u dodir?

John Wanamaker jednom je priznao: Ja sam ve prije trideset godina shvatio da je nerazborito oitavati ljudima lekcije. Dovoljno se borim s vlastitim nesavrenostima da bih se muio pitanjima zato bog nije svakog ovjeka obdario istom koliinom mudrosti.

Blago Wanamakeru kad je tako brzo doao do spomenute spoznaje! Ja sam cijelu treinu stoljea tapkao u tami prije nego to sam shvatio da gotovo nema ovjeka koji e osuditi samoga sebe, ma koliko grijeio.

Sjetimo se poznate svae izmeu Theodorea Roosevelta i predsjednika Tafta, svae koja je razjedinila republikansku stranku, u Bijelu kuu dovela Woodrowa Wilsona, potakla jedan svjetski rat i tako posve promijenila tijek povijesti. Da vas podsjetim: kada je 1908. Theodore Roosevelt

11

napustio Bijelu kuu, prepustio je predsjedniko mjesto Taftu, a zatim krenuo u Afriku u lov na lavove. Nakon povratka iz Afrike, poeo je pokazivati otvoreno neslaganje s novonastalim stanjem u stranci. Optuio je Tafta za konzervativnost, osnovao vlastitu disidentsku stranku i pokuao se po trei put kandidirati za predsjednika. Time je gotovo upropastio staru republikansku stranku. Na iduim izborima republikanci su doivjeli dotad nezapameni poraz: uspjeli su proi samo u dvjema amerikim dravama Vermontu i Utahu.

Roosevelt je za poraz okrivio Tafta, no je li Taft sam sebe okrivljavao: Dakako da nije. Sa suzama u oima Taft je izjavio: Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti!

Tko je, dakle krivac? Roosevelt ili Taft? Iskreno da vam kaem ne znam, a mislim da u ovom trenutku to nije ni vano. Pokuao sam vam samo pokazati da Rooseveltova kritika nije mogla uvjeriti Tafta kako nema pravo. Naprotiv, ona ga je samo natjerala da se opravdava i da suznih oiju ponavlja jedno te isto:

Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti. Uzmimo jo jedan primjer: krupni naftni skandal to je buknuo 1924. godine, za vrijeme

predsjednika Hardinga.Taj je skandal godinama izazivao zgraanje amerikog tiska i uzbuivao sve ivo. Evo vam injenica: Albert Fall,

Hardingov ministar unutranjih poslova morao je po naputku vlade iznajmiti vladina naftna polja u Teapot Domeu, to jest naftne rezerve namijenjene amerikoj vojnoj mornarici. Mislite li da je ministar Fali objavio javnu licitaciju? Varate se. On je taj masni zalogaj prepustio svome prijatelju Dohenyju koji inu je u znak zahvalnosti dao pozajmicu od sto tisua dolara! No, to nije kraj prie. Kako bi se pokazao velikodunim pred Dohenyjem, ministar Fali je na spomenuta polja poslao vojsku da otjera takmace sa susjednih zemljita, to jest ljude koji su crpli naftu iz istih rezervi. Protjerani s vlastitih posjeda, vlasnici okolnih zemljita naoruali su se do grla i pohitali ravno u palau pravde gdje su najzad raskrinkali motive Fallove stotisudolarske tajne. Buknuo je skandal koji je gotovo oborio Hardingovu vladu, izazvao muninu itave javnosti, a ministra Falla otjerao iza reetaka.

Fali je bio nemilosrdno kanjen. A da li se pokajao? Nikada! Nekoliko godina kasnije Herbert Hoover je javno rekao da su predsjednika Hardinga otjerali u grob tjeskoba i alost zbog prijateljeve izdaje. uvi te rijei, Fallova je ena zaplakala od bijesa, te maui stisnutim pesnicama povikala: to! Da je Fali izdao Hardinga! Moj mu nikoga nikad nije izdao. Nema novca koji bi njega mogao natjerati na izdaju. Nije on izdao, nego su njega izdali, nagnali u klaonicu i pribili na kri.

Takva je, dakle, ljudska priroda: krivac e za svoja djela okrivljivati svakoga osim samoga sebe. Svi smo mi takvi. Doete li sutradan u napast da kritizirate ljude oko sebe, sjetite se Al Caponea, okorjelog revolveraa Crowleyja i ministra Falla. Imajte na umu da je kritika nalik na goluba listonou i da e se osoba koju kritizirate i osuujete vjerojatno eljeti opravdati, te da e vas zauzvrat osuivati, ili da e poput nesretnog predsjednika Tafta rei: Ne znam kako sam drugaije mogao postupiti.

U subotnje jutro 15. travnja 1865. leao je Abraham Lincoln na smrtnoj postelji u sobi jeftinog konaita preko puta kazalita Ford u kojem ga je prethodne veeri pogodilo Boothovo tane. Lincolnovo dugako tijelo lealo je nauznak na kratkom i dotrajalom krevetu. Iznad kreveta visila je jeftina reprodukcija glasovite slike Rose Bonheur Konjski sajam, a tuna plinska svjetiljka podrhtavala je utom svjetlou.

Stanton, ministar rata, uzviknuo je nad umiruim Lincolnom: Ovdje lei najsavreniji voa to ga je svijet ikada upoznao.

U emu bijae tajna Lincolnova uspjeha s ljudima? Deset godina prouavao sam Lincolnov ivot, a pune tri godine posvetio pisanju i dotjerivanju knjige pod naslovom Nepoznati Lincoln. Vjerujem da sam do u tanine prouio Lincolnov ivot i karakter, to jest onoliko koliko mi je to bilo mogue. Osobito mnogo panje posvetio sam Lincolnovu ophoenju s ljudima. Da li je Lincoln bio sklon kritiziranju? U poetku da. Dok je kao mladi ivio u Indijani ne samo da je usmeno kritizirao, nego je pisao pisma i pjesme u kojima je ismijavao sugraane. Takva je pisma bacao po seoskim puteljcima jer je bio siguran da e ih ondje netko nai. I doista: jedno od tih pisama raspalilo je mrnju to je gorjela itav ljudski vijek.

ak i kasnije kad je postao odvjetnikom u dravi Illinois, Lincoln je u novinama otvoreno napadao protivnike, sve dok se jednog dana najzad nije opekao.

U jesen 1842. objavio je u lokalnom asopisu podsmjeljivo anonimno pismo na adresu prgavog politiara Jamesa Sheilda. Cijeli se grad valjao od smijeha, dok je osjetljivi i ponosni Sheild

12

kiptio od gnjeva. Kad je saznao ime nepotpisanog autora, Sheild je zajaio konja, pohitao k Lincolnu i izazvao ga na dvoboj. Premda se Lincoln u naelu protivio dvoboju,, u tom trenutku nije imao drugog izbora. Dopustili su mu da bira oruje, a on se, onako dugoruk, odluio za sablju, pa je kod nekakvog oficirao poeo uiti maevanje. Dogovorenog dana Lincoln i Sheild sastali su se na pjeskovitoj obali rijeke Mississippi, spremni da se bore na ivot i smrt. Sekundanti su sreom u posljednji as sprijeili dvoboj.

Bilo je to najmranije poglavlje Lincolnova ivota koje mu je pruilo dragocjenu pouku o ljudima. Nikada se vie nije usudio pisati podsmjeljiva pisma. Nikada vie nije ismijavao i kritizirao blinje.

Kasnije, za vrijeme graanskog rata, morao je mnogo puta smjenjivati generale saveznike vojske zbog grubih, gotovo traginih greaka koje su ga ponekad tjerale u oaj. Polovica drave otro je osuivala nesposobne generale, ali je Lincoln suosjeajan prema svima, a prema nikome zloban ostajao miran. Najomiljenija mu je izreka bila: Ne sudi, da i tebi ne sude.

Jednom kad su njegova ena i prijatelji otro govorili o Junjacima, Lincoln im je odgovorio: Nemojte ih previe osuivati, jer su onakvi kakvi bismo i mi bili u slinim okolnostima.

Nitko zacijelo nikad nije imao toliko prilike za kritiku i osuivanje koliko Lincoln u graanskom ratu. Bitka kod Gettysburga vodila se prva tri dana srpnja 1863. Nou, 4. srpnja general Lee se poeo povlaiti prema jugu, praen olujom i neprekidnom kiom. Kad je s poraenom vojskom doao do rijeke Potomac, shvatio je da je uhvaen u klopku: pred njim su bile nabujale, neprohodne vode, a iza njega pobjednika sjevernjaka vojska. Lincoln je to znao. Pruala mu se zlatna, bogomdana prilika da potue Leejevu vojsku i dokraji rat. Zato je vrhovnom komandantu Meadeu smjesta brzojavio da ne saziva ratno vijee, nego da odmah napadne Leeja.

Meade je, meutim, postupio suprotno Lincolnovu nareenju. Sazvao je ratno vijee, a zatim poeo odugovlaiti, slati telegrame sa svakojakim izgovorima, te napokon otvoreno odbio napad na junjaku vojsku.

Rijeka se u meuvremenu povukla, a Lee sa svojim snagama umakao na drugu obalu. Lincoln je bio bijesan. to to znai? povikao je svome sinu Robertu. Bili su nam pred

nosom, trebali smo samo pruiti ruke da ih dokrajimo. A ipak nita nije moglo pokrenuti nae snage. U takvim bi okolnostima i na j nesposobni j i general bio pobijedio Lee ja. Da sam se tamo zatekao, bio bih ga izbievao vlastitom rukom.

Silno razoaran, Lincoln se latio pera i napisao Meadeu pismo. A Lincoln je, ako se sjeate, u to doba ivota bio veoma oprezan i krt na kritici. Stoga je to pismo, napisano 1863, ravno najotrijem ukoru.

Dragi moj generale, Ne vjerujem da shvaate to za nas znai Leejev bijeg. Bio nam je nadohvat ruke, trebalo ga

je samo opkoliti kako bismo potpomognuti ostalim naim uspjesima u posljednje vrijeme dokrajili rat. Sada e se taj rat otegnuti u beskonanost. Ako vam prolog ponedjeljka nije polo za rukom da napadnete Leeja, mislite li da ete to moi uiniti na junoj obali kad uza s| budete imali samo treinu vojske? Bilo bi nerazumno oekivati pa stoga i ne oekujem da ete sada moi ita uiniti. Promakla vam je zlatna prilika, a mene to neizmjerno boli.

to mislite, kako je reagirao Meade kad je proitao Lincolnovo pismo? Rei u vam istinu: on ga nije ni vidio, jer ga Lincoln nikad nije poslao. Nali su ga u Lincolnovoj prepisci nakon njegove smrti.

Ja bih rekao premda samo nagaam da je Lincoln, napisavi pismo, pogledao kroz prozor i rekao sam sebi: ekaj as. Ne smije se prenagliti. Lako je tebi sjediti u Bijeloj kui i slati Meadeu nareenja za napad. Da si bio u Gettysburgu i nagledao se sve one krvi to ju je Meade vidio u zadnjih tjedan dana, da su tvoje ui probijali urlici ranjenih i umiruih, moda ni ti ne bi hitao u novi napad. Da si plah kao Meade, moda bi bio postupio ba kao i on. Uostalom, sada to vie nije vano. Poaljem li ovo pismo, dat u dui oduka, ali u postii samo to da e se Meade poeti opravdavati, te na kraju mene optuivati za vlastitu greku. Pismo e ga okrenuti protiv mene, smanjiti mu operativnost, a moda ga ak natjerati na ostavku.

I tako Lincoln nije poslao pismo, jer ga je gorko iskustvo nauilo da od otre kritike i prijekora nema nikakve koristi.

13

Kad bi se naao u nedoumici kako da postupi u nekoj sloenoj situaciji, predsjednik Theodore Roosevelt obino bi se zagledao u veliki Lincolnov portret to mu je visio iznad pisaeg stola u Bijeloj kui, pa bi se onda zapitao: Kako bi Lincoln postupio kad bi se naao pred ovakvim problemom?

Imate li moda meu znancima i prijateljima nekoga koga biste eljeli promijeniti, napraviti savrenijim? Sjajno! Nemam ja nita protiv toga. Samo zato ne biste poeli od sebe? To je iz sasvim sebinih razloga mnogo korisnije nego da pokuavate ispraviti druge. Ujedno je i mnogo bezopasnije. Cijenim ovjeka ija borba poinje u njemu samom, rekao je Browning. Prihvatite li se samousavravanja jo danas, zacijelo e vam trebati nekoliko mjeseci da neto postignete. Recimo: do Nove godine! No, zato ete za vrijeme novogodinjih praznika moi odahnuti, pa ete onda u novoj godini do mile volje mijenjati i kritizirati druge.

Ponite ipak, od sebe. Ne ali se zbog snijega na susjedovu krovu, dok ga nisi poistio pred vlastitim pragom,

rekao je Konfucije. Dok sam bio mlad i nadobudan napisao sam budalasto pismo Richardu Hardingu Davisu,

piscu koji je u to doba bio veoma popularan. Kao mladi suradnik jednog asopisa, pripremao sam lanak o amerikim piscima, pa sam zamolio Davisa da mi otkrije tajnu svoga naina pisanja. Nekoliko tjedana prije toga, na zavretku jednog pisma spazio sam opasku koja me se silno dojmila. Diktirano, ali neproitano, pisalo je. Uinilo mi se da je pismo napisala neka strano zaposlena i vana osoba. Ja sam u to doba imao i previe slobodnog vremena, ali sam se htio napraviti vanim pred Davisom, pa sam zato vlastito kratko pisamce zavrio opaskom: Diktirano, ali neproitano.

Harding se nije potrudio da mi odgovori, nego mi je naprosto vratio pismo, dodavi na dnu ove rijei: Vau neotesanost nadmauje jedino vaa neotesanost. Priznajem, pogrijeio sam, moda ak i zasluio Davisov prijekor. No, kao ljudsko bie, osjetio sam se povrijeenim. Kad sam deset godina kasnije saznao za Davisovu smrt, prvo to mi je palo na pamet stidim se priznati bila je pomisao na tu uvredu.

Ako vam je do toga da ijete oko sebe zlovolju koja e trovati ljude i boljeti ih moda do kraja ivota, uivajte u zajedljivom prigovaranju i onda kad niste sigurni da imate pravo.

Zapamtite da su ljudi krvavi pod koom, da nisu prvenstveno bia razuma, ve bia osjeaja, da su podloni predrasudama, ispunjeni ponosom i tatinom.

Zato je kritika opasna iskra iskra to u spremitu ljudskog samoljublja neminovno uzrokuje eksploziju, a ponekad ak i preuranjenu smrt. General Leonard Wood, na primjer, nije smio poi s vojskom u Francusku zbog toga to su ga prethodno kritizirali u javnosti.

Taj udarac njegovu samoljublju zacijelo je ubrzao njegovu smrt. Otra kritika natjerala je osjetljivog Thomasa Hardyja, jednoga od najboljih romanopisaca

engleske knjievnosti, da se okani pisanja. A engleskog pjesnika Thomasa Chattertona otjerala je u samoubojstvo.

Benjamin Franklin koji je u mladosti bio vrlo netaktian, postao je u zrelijim godinama takav diplomat da su ga imenovali amerikim ambasadorom u Francuskoj. Kakva je bila tajna Franklinova uspjeha? Loe neu govoriti ni o kome, rekao je, a o svakome sve dobro to o njemu znadem.

Svaka budala zna kritizirati, osuivati i zamjerati a veina budala to i ini. Treba, meutim, imati karaktera i samokontrole da bismo mogli shvaati i pratati. Carlyle je jednom rekao: Velik ovjek pokazuje svoju veliinu nainom na koji postupa s malim ljudima.

Zato, umjesto da osuujemo ljude, potrudimo se da ih razumijemo. Nastojmo dokuiti uzrok njihova ponaanja. To je mnogo korisnije, mnogo zanimljivije od kritiziranja. Razumijevanje raa suosjeanjem, tolerancijom i dobrotom.

Spoznati sve, znai sve oprostiti. Ili, kako je rekao dr Johnson: Ni sam bog, gospodine moj, ne sudi ovjeku prije smrti.

Pa zato bismo onda vi i ja?

14

2. Velika tajna ophoenja s ljudima

Postoji samo jedan nain da privolimo druge na ono to elimo. Jeste li ikada o tome razmiljali? Da, postoji samo jedan nain: pobuditi u njima elju za onim za im i mi teimo. Drugog naina upamtite nema.

Moete, dakako, privoljeti ovjeka da skine sat s ruke, ako mu gurnete revolver pod rebra. Slubenika moete navesti na suradnju, ukoliko mu zaprijetite otkazom. S djetetom moete lako izii na kraj, zastraite li ga batinama. No, svi ti surovi postupci obino imaju posve neeljene posljedice.

Jedini nain kojim ovjeka moemo privoljeti na akciju jest da mu dademo ono to eli. A to to ovjek zapravo eli? Freud je tvrdio da svim ljudskim djelovanjem upravljaju dvije pobude: elja za spolnim

zadovoljenjem i elja za osobnom veliinom. Ameriki filozof John Dewey izrazio je to neto drugaijim rijeima. On dri da je glavni

ovjekov pokreta elja da budemo vani. Upamtite tu tvrdnju, jer je ona znaajna i jer ete se s njome u ovoj knjizi esto sretati.

to ovjek eli? Ne mnogo, ali ono malo za im istinski tei pokuava dobiti svim silama, ne pristajui na odricanje. Gotovo svaki zdrav odrastao ovjek eli:

1. Zdravlje i dug ivot 2. Dovoljno hrane 3. Dovoljno sna 4. Novac i sve to novcem moe kupiti 5. Sretan spolni ivot 6. Dobrobit vlastitoj djeci 7. Osjeaj da neto znai. Gotovo sve navedene elje bivaju zadovoljene sve osim jedne, koja je isto tako duboka

kao elja za snom i jednako prijeko potrebna kao elja za hranom, a koja ipak esto ostaje nezadovoljena. To je ona koju Freud naziva eljom za osobnom veliinom, a Dewey eljom da budemo vani.

Lincoln je jedno svoje pismo zapoeo rijeima: Svi mi volimo komplimente, a William James je rekao: Najskrovitije naelo ljudske prirode je enja za priznanjem. Pazite, James ne govori o elji, potrebi ili nastojanju, nego o ovjekovoj enji da bude priznat od svijeta.

To je, dakle, taj gorui i postojani ovjekov pokreta, a rijetki pojedinci koji znaju istinski udovoljiti toj neizmjernoj gladi ljudskog srca bit e priznati i omiljeni meu blinjima. U tolikoj mjeri da e kao to se kae i pogrebnik aliti za njima kad umru.

elja za osjeanjem vanosti jedna je od glavnih osobina kojom se ovjek razlikuje od ivotinje. Evo vam primjera: dok sam rastao na oevoj farmi u Missouriju, moj je otac uzgajao svinje i plemenita bijela goveda. Stoku smo esto vodili na seoske sajmove i izlobe po cijelom. Srednjem zapadu te dobili bezbroj nagrada i priznanja. Otac je plave vrpce tih nagrada ( privrstio na komad prozirne bijele tkanine i pokazivao svim znancima i prijateljima. Uzeo bi tkaninu za jedan kraj, a ja za drugi, da svi dobro vide nae trofeje.

Svinjama i kravama nije, dakako, bilo nimalo stalo do priznanja, ali se otac njima i te kako ponosio. Pruale su mu osjeaj vanosti.

Da nae daleke pretke nije pokretala gorua potreba za osjeanjem vanosti, civilizacija bi bila posve nemogua, a ovjeanstvo bi i dalje ivjelo u mraku neznanja.

Upravo ta elja navela je jednog neukog, siromanog trgovakog pomonika na prouavanje pravnih knjiga to ih je sluajno naao na dnu bave kupljene za ciglih pedeset centi. Zacijelo znate na koga mislim. Prezime mu je bilo Lincoln. Ista ta elja za osjeajem vanosti nagnala je Dickensa na pisanje besmrtnih romana, a arhitekta Christophera Wrena na oblikovanje njegovih simfonija u kamenu. Gonjen tom eljom Rockefeller je zgrtao milijune to ih sam nikada nije mogao potroiti! Iz istih pobuda bogatai cijeloga svijeta grade kue koje su i te koliko prevelike za njihove osobne potrebe.

Zbog te elje nastojimo biti odjeveni po posljednjoj modi, voziti automobile najnovijeg tipa, svima priati o naoj genijalnoj djeci.

Ta elja mnoge mlade ljude navodi na put zloina pretvara ih u prijestupnike i ubojice. Dananji prosjeni mladi prijestupnik, rekao je bivi policijski komesar New Yorka, zaljubljen je

15

u sebe, pa im ga uhvatimo eli vidjeti novine, kako bi u senzacionalnim vijestima naao sliku o sebi junaku. Neugodna mogunost da zavri na elektrinoj stolici ini mu se suvie dalekom, sve dotle dok se fotografija njegove malenkosti koi na naslovnim stranicama dnevnog tiska, uz bok filmskim zvjezdicama, Einsteinu, Lindberghu, Toscaniniju i Rooseveltu. Reci mi kako zadovoljava svoju potrebu za vanou, pa u ti rei tko si. U njoj je sadrana sva osobitost tebe kao ovjeka. Rockefeller je, primjerice, zadovoljio tu potrebu novanom darovnicom za izgradnju suvremene bolnice u Pekingu, namijenjene lijeenju milijuna ljudi koje nikada nije vidio, niti e ih vidjeti. Dillinger je, s druge strane, svoj osjeaj vanosti crpio iz obijanja banaka i ubijanja ljudi, iz spoznaje da je dravni neprijatelj broj l. Jednom kad ga je gonila policija, upao je u neku seosku kuu u Minnesoti i uzviknuo: Ja sam Dillinger. Neu vam uiniti nita naao, ali znajte da sam ja Dillinger.

Bitna razlika izmeu Dillingera i Rockefellera je u nainu zadovoljavanja elje za vanou. Povijest vrvi smijenim primjerima iz kojih vidimo kako su uveni ljudi nastojali zadovoljiti

tu elju. ak je i George Washington htio da ga zovu Njegova visost, predsjednik Sjedinjenih Drava, a Kolumbo se borio za naslov Admiral oceana, potkralj Indije. Katarina Velika nije htjela otvarati pisma koja nisu bila naslovljena na Njezino carsko velianstvo, a Lincolnova ena se u Bijeloj kui razbjesnila na enu generala Granta i povikala: Kako se usuujete sjesti prije nego vam ja to dopustim!

Neki ameriki milijuneri novano su potpomogli Byrdovu ekspediciju na Juni pol uz preutni uvjet da ledeni vrhovi i gorje Antartika dobiju imena po njima. Victor Hugo eznuo je za tim da Pariz njemu u ast bude nazvan njegovim imenom. ak se je i . Shakespeare, najvei meu najveima, borio za plemiki grb, u elji da svome imenu doda jo vie sjaja.

U nastojanju da pobude suosjeanje i panju okoline, ljudi se ponekad pretvaraju u prave invalide. Gospoa McKinley, na primjer, prisiljavala je svoga mua, predsjednika SAD, da zanemaruje vane dravne poslove kako bi mogao satima sjediti uz njezin krevet uljuljkujui je u san. Iz bolesne potrebe za panjom, traila je od njega da prisustvuje svakom njenom posjetu zubaru, pa mu je jednom upriliila stranu scenu pred zubarom samo zato to je morao otii na vaan sastanak s dravnim sekretarom.

Znam za primjer jedne snane mlade ene koja je oboljela shvativi da joj mladost prolazi, a princa na bijelom konju jo uvijek nema. Pomiljajui na duge godine usamljenosti i jednolinog ivota, legla je u postelju i dopustila majci da je hrani i njeguje punih deset godina. Kad je iscrpljena starica najzad oboljela i umrla, umiljena bolesnica je jo tjednima ostala bespomono leati, a zatim je jednog dana iznenada ustala, odjenula se i ponovo poela ivjeti normalnim ivotom.

Neki ugledni psihijatri tvrde da ovjek ponekad bjei u luilo kako bi u izmiljenom svijetu mate zadovoljio elju za osjeajem vanosti koja mu je u ivotu krute realnosti bila uskraena. Broj pacijenata u duevnim bolnicama SAD vei je od zbroja svih ostalih bolesnika. U prosjeku svaki dvadeseti stanovnik drave New York, stariji od petnaest godina, provede sedam godina ivota u bolnici za duevne bolesti.

to je uzrok duevnim oboljenjima? Nitko zapravo ne moe odgovoriti na to sloeno pitanje, ali je poznato da neke bolesti, kao na

primjer sifilis, unitavaju modane stanice i tako uzrokuju duevna poremeenja. Priblino polovicu svih duevnih oboljenja valja pripisati fizikim uzrocima, kao to su oteenja mozga, alkohol, toksini i tjelesne povrede. Ali kod druge polovice duevnih bolesnika nemogue je ustanoviti bilo kakvo organsko poremeenje u modanim stanicama. U pravilu se prilikom obdukcije i paljivog ispitivanja modanog tkiva pod najjaim mikroskopima utvruje da se mozak duevnih bolesnika ni po emu ne razlikuje od mozga zdravog ovjeka. Zato onda takvi ljudi duevno obolijevaju? Nedavno sam to pitanje postavio primarijusu najbolje amerike bolnice za duevne bolesti. Taj uveni i priznati strunjak iskreno mi je priznao da ne zna zato tjelesno zdrav ovjek moe odjednom duevno oboljeti. To zapravo nitko ne zna. Rekao mi je, ipak, da mnogi duevni bolesnici u svom pomraenju nalaze potvrdu osobne vanosti to je nisu mogli dobiti u zbiljskom ivotu. Zatim mi je ispripovjedio ovu zgodu:

Upravo imam pacijenticu koja je doivjela branu tragediju. eljela je ljubav, spolno zadovoljenje, djecu i poloaj u drutvu, ali joj je ivot poruio sve snove. Mu je nije volio, pa ak nije htio ni jesti s njome. Morala mu je nositi hranu u spavau sobu. Nije imala djece ni zaposlenja. Najzad je, jadnica, duevno oboljela, te u svojoj pomraenosti poela umiljati da se rastavila od mua i da opet ima djevojako prezime. Sada vjeruje da je udata za nekog engleskog lorda, pa hoe da je

16

zovemo lady Smith. A to se tie djece, umilja da svaku no raa novo dijete. Svaki put kad je obiem, kae mi: 'Doktore, sino sam rodila.' Brodovi njenih sanja nasukali su se na otrim grebenima ivota. Sada mirno ivi na arobnim, sunanim otocima bezumlja, a njene sanjane lae plove u sigurne luke, nabreklih jedara, s pjesmom vjetra meu jarbolima.

Tragino? Ne znam. Njezin lijenik rekao mi je: Kad bih joj jednim pokretom ruke mogao vratiti razum, ne bih to uinio. Ovako je mnogo sretnija.

Openito uzevi, duevni bolesnici sretniji su od normalnih ljudi. Mnogi uivaju u svom stanju koje im je priznajmo rijeilo sve probleme. Rado e vam potpisati ek od milijun dolara i napisati preporuku za prijem kod Age Kana. U svom nestvarnom svijetu oni nalaze osjeaj vanosti za kojim su jednom uzalud eznuli.

Pa ako su ljudi toliko eljni panje i priznanja da doslovno polude u nastojanju da ih dobiju, zamislite kakva uda moete postii odajui iskreno priznanje normalnim ljudima u svakidanjem ivotu.

Ameriki kralj elika Andrew Carnegie plaao je svome pomoniku Charlesu Schwabu basnoslovnu plau od milijun dolara godinje. Zato? Mislite li moda da je Schwab bio genije? Da je o proizvodnji elika znao vie od drugih? Kojeta! Schwab mi je sam priznao da su mnogi inenjeri u tvornici znali o proizvodnji elika vie nego on. Rekao mi je da je tako visoku plau dokivao uglavnom zbog toga to je znao pravilno postupati s ljudima. Dopustite mi da ovdje u potpunosti navedem njegove rijei, rijei to bi ih trebalo odliti u bronzu i utuviti u glavu kolskoj djeci (umjesto da ih muimo sprezanjem latinskih glagola i koliinom padalina u Brazilu!) rijei koje e nam promijeniti ivot ukoliko ih se budemo htjeli pridravati:

Drim da je najvei dar to ga posjedujem sposobnost da u drugim ljudima pobudim radni zanos, te da priznanjem i hvalom potiem, ono to je u njima najvrednije.

Nita nije tako pogubno za ovjekovu volju kao kritika od strane nadreenih. Ja nikad nikoga ne kritiziram, jer vjerujem u djelotvornost poticaja na rad. Stoga uvijek nastojim nai rijei pohvale, a mrzim pronalaziti greke. Ako sam neim zadovoljan, odajem ovjeku potpuno priznanje i obilato ga zasipam pohvalama.

Kako, meutim, postupa prosjean ovjek? Upravo obrnuto: ako mu neto nije po volji, dii e silnu graju, a ako je neim zadovoljan nee kazati ni rijei! Meu brojnim poslovnim ljudima i 'monicima u cijelome svijetu, rekao je Schwab, nikad jo nisam vidio da bi ovjek iji je posao obasut neprestanim zamjerkama radio s vie truda i ara od ovjeka iji je rad cijenjen i hvaljen.

Na spomenutoj postavci, prema Schwabovim rijeima, temelji se uspjeh Andrewa Carnegieja. Carnegie je svoje suradnike hvalio javno i u etiri oka. A nastavio ih je hvaliti ak i iz groba, jer je sam sebi sastavio ovakav nadgrobni natpis: Ovdje poiva ovjek koji se znao okruiti ljudima pametnijim od sebe. Iskrena pohvala bila je jedna od tajni Rockfellerova uspjeha. Kad je njegov suradnik Bedford nepromiljenom kupnjom zemljita u Junoj Americi otetio tvrtku za milijun dolara, Rockfeller mu je to s pravom mogao zamjeriti. No, on je shvatio da je Bedford uinio sve to je mogao, pa mu stoga nije prigovorio, nego mu jo i estitao to je uspio spasiti ezdeset posto uloenog novca. Sjajno, rekao je Rockefeller. Mi u prvom katu nismo uvijek tako sretne ruke.1 Ziegfeld, najsjajnija menederska zvijezda Broadwaya, stekao je slavu zato to je znao veliati tip amerike djevojke. U svoje je kazalite uvijek uzimao neugledna enska stvorenja za kojima se na ulici nitko i ne bi dvaput okrenuo, te od njih na pozornici stvarao oaravajue i zavodljive zvijezde. Svjestan djelotvornosti priznanja i samopouzdanja, Ziegfeld ih je, tovie, svojom panjom i potovanjem navodio da se osjeaju lijepima. Praktian kakav je bio, brzo im je podizao plau i slao brzojave priznanja, a plesaice cijelog zbora javno zasipao cvijeem.

Jednom sam pokuavao smraviti, pa sam postio est dana i est noi. Nije mi bilo teko, jer sam se na kraju estog dana osjeao manje gladnim nego na poetku dijete. Kad bi netko svoju obitelj ili suradnike izgladnjivao punih est dana, drali bismo to zloinom. No "zar ne bismo zloincima mogli nazvati one ljude koji svoje blinje danima, tjednima i godinama mue glau za priznanjem, a priznanje je ljudskom biu potrebno gotovo isto toliko koliko i hrana!

Naueni smo da svojoj djeci, prijateljima i suradnicima nudimo tjelesnu hranu, ali nam rijetko pada na pamet da bismo morali hraniti njihovo samopotovanje. Mesom i peenim krumpirima odravamo njihovu snagu, zaboravljajui da im poklonimo ljubaznu rije pohvale, koja e im godinama odzvanjati u sjeanju, nalik na najskladniju glazbu. 1 Uredi amerikih direktora obino se nalaze na prvom katu. (Op.)

17

Mnogi itatelji e zacijelo rei: Budalatine! Mlaenje prazne slame! Laskanje i ulagivanje! Sve sam ja to ve isprobao, ali ne pali, osobito ne kod pametnih ljudi.

Laskanjem emo, dakako, rijetko kada neto postii kod pametnih ljudi, jer je ono plitko, sebino i neiskreno. Puko laskanje osueno je na propast, premda na alost neki ljudi toliko ude za priznanjem da su spremni progutati bilo to, ba kao to se ovjeku koji umire od gladi nee gaditi da jede travu i korijenje.

Zato su, na primjer, braa Mdivani osvajala srca tolikih ena? ime su ti prinevi privukli u brak dvije poznate filmske ljepotice, jednu priznatu primadonu i jednu milijunaicu svjetskog glasa? Evo kako mi je na to pitanje odgovorila Pola Negri, velika umjetnica i dobra poznavateljica muke prirode: Braa Mdivani proniknuli su u umijee laskanja bolje od ikojeg mukarca to sam ga ikada upoznala. A to je umijee gotovo zaboravljeno u surovom, podrugljivom svijetu dananjice. U tome je, vjerujte mi, tajna njihove nadnaravnosti. Iskusila sam je na vlastitoj koi.

I engleska kraljica Viktorija bila je prijemljiva na laskanje. Disraeli je priznao da je uvelike iskoritavao tu njenu slabost ili, kako je sam rekao, da joj je mazao oi zidarskom lopaticom. No Disraeli je bio jedan od najspretnijih, najlukavijih dravnika koji su ikada vladali britanskim imperijem. Bio je, na svoj nain, pravi genije, pa ono to je polazilo za rukom njemu ne mora poi za rukom ni vama ni meni. Laskanje vam na kraju krajeva moe priiniti vie tete nego koristi. Laskanje je poput krivotvorena novca: pokuate li ga raspaavati, zacijelo ete nastradati.

Pitat ete kakva je razlika izmeu laskanja i priznanja? To je barem jednostavno! Priznanje je iskreno, a laskanje neiskreno. Priznanje izvire iz srca, a laskanje s jezika. Priznanje je nesebino, laskanje sebino. Dok se prvome svi dive, dotle drugo svi preziru.

Poznata izreka kae: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska. Evo jedne od omiljenih maksima engleskog kralja Georgea V: Nikad ne izrii i ne prihvaaj

jeftinu hvalu. A laskanje je upravo to: jeftina hvala. Ili, po jednoj drugoj definiciji: Laskati znai govoriti drugom ovjeku upravo ono to on sam o sebi misli.

Zato nemojte misliti da vam preporuam ulagivanje. Nikako! Kad bi se umijee ivljenja sastojalo od laskanja, svatko bi lako mogao postati majstorom u meuljudskim odnosima.

Ako nismo zabavljeni pametnijim poslom, svi mi provedemo devedeset posto slobodnog vremena razmiljajui o sebi. Ako samo mali dio toga vremena posvetimo razmiljanju o dobrim osobinama drugih ljudi, nee nam biti potrebno da pribjegavamo laskavim rijeima koje su toliko jeftine i neiskrene da ih svatko pametan prozre i prije nego to ih dokraja izgovorimo.

Emerson je rekao: Svaki ovjek kojega upoznam na neki je nain vredniji od mene, zbog toga to od svakoga poneto nauim.

Ako je to vrijedilo za Emersona, zato ne bi vrijedilo za mene i za vas? Prestanimo misliti samo na vlastita dostignua i elje; pokuajmo dobro promisliti u emu su drugi bolji od nas. Tada emo zaboraviti na laskanje, pa emo svojim blinjima moi odavati poteno i iskreno priznanje. Budemo li, poput Schwaba, suzdrani u zamjerkama, dareljivi iskrenom hvalom, ljudi e cijeniti nae rijei, sjeat e ih se cijeloga ivota i onda kad ih mi ve posve zaboravimo.

18

3. Budete li znali primijeniti ovu pouku cijeli e svijet biti va, ako ne ostat ete sami

Rei u vam neto o sebi: rado se bavim rijenim ribolovom, a meu svoja najomiljenija jela ubrajam jagode sa slatkim vrhnjem. Ribama, meutim, nije do jagoda; one vie vole crve. Stoga kad idem u ribolov ne nadijevam na udicu jagode s vrhnjem, nego se prilagoavam ribljem ukusu i dajem im muice ili crve.

Zato ne bismo to jednostavno pravilo prilagoavanja ukusu drugih primijenili i na ljude ako nam je stalo da osvojimo njihovu naklonost?

Kad su engleskog dravnika Lloyda Georgea pitali kako mu je polo za rukom da ostane na vlasti dugo nakon to su drugi voe iz prvom svjetskog rata Wilson, Orlando, Clemenceau pali u zaborav, odgovorio je da to zacijelo ima zahvaliti pravilu kojega se uvijek pridravao a koje glasi: Natakni na udicu mamac koji e odgovarati ukusu ribe.

Besmisleno je i smijeno govoriti o onome to vi elite, premda vas to, dakako, uvelike zanima. Imajte na umu da drugim ljudima to isto moe biti posve nezanimljivo. A budui da smo svi mi ljudi od krvi i mesa, svakoga najvie zanima ono to njega osobno privlai, za im kao pojedinac tei. Stoga se jedini nain da privuemo ovjeka sastoji u tome da razgovaramo s -j, njime o onome to eli, te da mu pokaemo kako e najbolje moi zadovoljiti svoje elje.

elite li, dakle, navesti ljude na suradnju, pridravajte se navedenog pravila. Ako se, na primjer, protivite sinovljevu puenju, nemojte mu drati prodike, nemojte mu priati kako elite da se ostavi cigarete. Radije mu recite da e puenje zacijelo umanjiti njegove sjajne rezultate na nogometnom polju ili u tranju na sto metara.

Spomenuto pravilo vrijedi za djecu, odrasle, pa ak i za ivotinje. Evo vam primjera: Emerson je sa sinom jednog dana pokuavao utjerati tele u staju. Ne mislei na tele i njegove trenutne elje, napravili su uobiajenu greku: silom su htjeli provesti svoju volju. Sin je vukao tele, a Emerson ga gurao odostraga. Tele je pak tvrdoglavo ostajalo pri svome: nije se dalo otjerati s livade. Vidjevi taj prizor, u pomo im je priskoila jednostavna seoska djevojka koja dodue nije znala pisati mudre knjige ni rasprave, ali je osjetila to tele eli. Njenom, gotovo majinskom kretnjom gurnula mu je prst u usta, pa je tele, iajui djevojin prst mirno i zadovoljno ulo u staju.

Sve to ste ikada u ivotu uinili, uiniti ste zato to ste time eljeli neto postii. ak i onda kad ste Crvenom kriu darovali sto dolara, niste nipoto odstupili od tog pravila. Dali ste novac Crvenom kriu jer ste htjeli pomoi ljudima, jer ste eljeli izvriti nesebino, hvale vrijedno djelo. No, da vam prilikom toga ina nije bilo stalo do zadovoljenja vlastitih moralnih osjeanja, nikada ne biste bili dali novac iz ruke. Da vam je do novca bilo stalo vie nego do spomenutog osjeaja, bili biste ga zadrali. Mogue je, dakako, da vas je bilo stid odbiti molbu za novanom pomoi, ili se pred svijetom i poslovnim prijateljima to niste usudili uiniti od straha da im se ne zamjerite. Bilo kako bilo, novac ste dali samo zato to ste time htjeli neto postii.

Evo to kae Harry A. Overstreet u svojoj pronicljivoj knjizi o ljudskom ponaanju: Svi nai ini proizlaze iz onoga za im mi u biti teimo ... pa je najbolji savjet to ga moemo dati onima koji ele utjecati na ljude ovaj: prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem. Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne ostat e sam.

Andrew Carnegie koji je na kraju ivota u dobrotvorne svrhe razdijelio 365 milijuna dolara, poeo je svoj ivotni put kao siromani momi s plaom od dva centa na sat. Premda je imao samo etiri razreda osnovne kole, mladi kot je zarana nauio da je ljude najlake pridobiti za posao ako potujemo njihove elje i potrebe.

Primjer: Carnegijeva zaova bila je jednom silno zabrinuta zbog svoja dva sina koji su studirali na sveuilitu Yale i bili toliko zaokupljeni radom da dugo nisu odgovarali na majina brina pisma. Dosjetivi se jadu, lukavi stric Andrew okladi se sa zaovom o sto dolara, tvrdei da e mladii hitno odgovoriti napie li im on pismo, premda nee od njih traiti odgovora. Potom im napisa ljubazno pismo te na kraju uzgred doda da svakom neaku prilae novanicu od pet dolara. Novac, dakako, zaboravi uloiti u pismo. Nakon nekoliko dana primi ljubazan odgovor: Dragi strie Andrew, hvala Ti na pismu, ali... Zavretak ete, zacijelo, pogoditi sami!

Kad ubudue budete htjeli nekoga privoljeti na ostvarenje cilja to ste ga sami zamislili, uinite to promiljeno. Prije nego otvorite usta, zastanite i zapitajte se: Kako u u ovom ovjeku najbolje pobuditi elju da to uini?

19

To naoko nevano pitanje pritedjet e vam esto jalova tumaenja vlastitih elja. Za svojih dvadeset veernjih predavanja u tijeku godine dugo sam vremena iznajmljivao

veliku plesnu dvoranu jednog njujorkog hotela. Na poetku jednog semestra uprava hotela obavijestila me je da e najamnina ubudue iznositi tri puta vie nego dotada. Obavijest je stigla nakon to su ulaznice s cijenom bile ve tiskane i razaslane, a u novinama objavljeni oglasi.

Trostruko veu najamninu, naravno, nisam htio platiti,, ali sam znao da nita neu postii budem li upravi hotela priao o onome to ja elim. Znao sam da upravu zanimaju samo interesi hotela. Stoga sam nakon nekoliko dana poao u posjet direktoru hotela.

Vae me je pismo iznenadilo, rekao sam mu, ali vam ne zamjeram na njemu. Da sam u vaoj koi, zacijelo bih ga i sam bio napisao. Kao direktor, vi morate misliti na interese hotela, inae ne biste bili dobar direktor. Predlaem vam da uzmemo list papira i zapiemo sve prednosti i nedostatke to bi vam ih povienje najamnine moglo donijeti.

Uzeo sam zatim list papira, razdijelio ga na dva dijela, te na vrhu u prvi razdjeljak napisao Prednosti, a u drugi Nedostaci. Pod prednosti sam prvo zapisao slobodna plesna dvorana. Jasno je da ete dvoranu moi iznajmljivati za plesove i sjednice, rekao sam. To je velika prednost, jer e vam takvi poslovi donijeti vie novaca nego moja predavanja, osobito u sezoni. Promislimo sada o nedostacima. Umjesto da od mene dobijete triput veu najamninu, vi ete je posve izgubiti, jer vam ne mogu platiti koliko traite, pa u morati potraiti druge prostorije. Osim toga, imajte na umu jo neto: moja predavanja privlae u va hotel stotine kulturnih, obrazovanih ljudi, to je za vas velika reklama, zar ne? Zapravo, kad biste na oglaavanje hotela u novinama potroili pet tisua dolara, ne biste mogli privui u hotel onoliko ljudi koliko vam ih ja dovodim na predavanja. A priznat ete da to hotelu neto znai.

Dok sam tako govorio, zapisao sam spomenuta dva nedostatka, pruio papir direktoru i zamolio ga da jo jednom pomno razmisli o prednostima i nedostacima, te da mi za nekoliko dana odgovori to je odluio.

Odgovor sam primio ve idueg jutra. Uprava hotela javljala mi je da e najamnina biti poviena za pedeset posto, umjesto za dotadanjih tristo posto.

Zapamtite da sam postigao smanjenje najamnine, a da nijednom rijei nisam spomenuo to elim. Cijelo vrijeme govorio sam samo o interesima uprave i o nainu na koji bi mogla ostvariti svoje elje.

A to bih bio postigao da sam se ponaao prirodno i ljudski? Da sam, recimo, uletio u direktorov ured i rekao mu: Kako vam je palo na pamet da povisite najamninu za tristo posto, kad i sami znate da su ulaznice ve razaslane, a oglasi u novinama objavljeni? Tristo posto! Smijeno! Neozbiljno! Nije mi ni na kraj pameti da vam to platim!

to bi se bilo dogodilo? Dolo bi do prepirke, planula bi svaa, a vi znate kako svae obino zavravaju. ak da sam direktora pokuao uvjeriti kako nije u pravu, siguran sam da on zbog ponosa ne bi bio popustio.

Znati postupati s ljudima veliko je umijee, a jedan od najboljih savjeta za provoenje toga umijea dao nam je Henry Ford ovim rijeima: Ono se sastoji u . sposobnosti da sagledamo stav drugog ovjeka, te da uzmognemo promatrati stvari s njegova stajalita kao sa svoga vlastitog. Ovo je pravilo toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko pametan morao shvatiti njegovu vrijednost i ponaati se u skladu s njime. U ivotu, meutim, veina ljudi naprosto se na njega ne obazire.

Primjer? I sami ete ga lako nai pogledate li pisma to vas svako jutro ekaju na stolu. Shvatit ete da ljudi to ih piu neprestano kre ovo osnovno naelo zdravog razuma.

Navest u vam pismo ravnatelja radio-programa jedne reklamne agencije ije su podrunice razasute po cijelom amerikom kontinentu. Pismo je upueno ravnateljima lokalnih radio-stanica u cijeloj zemlji. U zagradama nakon svakog odlomka dajem odgovarajui komentar.

Dragi gospodine X, Naa reklamna agencija eljela bi zadrati vodee mjesto na podruju radio-oglaavanja. (Ba mene briga to bi vaa agencija eljela! Dosta mi je i vlastitih problema. Banka me je

obavijestim da mi istjee hipoteka za kuu; ui mi unitavaju povrtnjak; dionice na burzi padaju kao lude; jutros sam zakasnio na posao; Jones me nije pozvao na sinonju zabavu; a povrh svega saznajem od lijenika da imam povieni tlak i neuritis. A sada, tek to sam stupio nogom u ured, nalazim pismo nekakve smijene agencije koja mi na veliko zvono poruuje to bi joj se htjelo!

20

Kojeta! Kad bi taj tip znao kako lou reklamu postie ovim pismom, prestao bi se baviti oglaavanjem i poao ; uzgajati ovce.)

Oglasi to ih aljemo u eter ine stup cjelokupne radio-mree. Vrijeme emitiranja naih oglasa ve je godinama znatno due od vremena bilo koje druge reklamne agencije.

(Znai da imate love i da ste glavni! Briga mene za vas, sve da ste moniji od General Motorsa, General Electrica i Pentagona zajedno. Da imate imalo soli u glavi, shvatili biste da je meni stalo do moje radio-stanice, a ne do vae. Od toga vaeg bahatog razmetanja dobivam samo osjeaj manje vrijednosti.)

Zelja nam je da strankama pruimo najnovije informacije o mogunosti radio-oglaavanja. (Ma nemojte! Vi to elite! Vi! Vi! Vi! Briga mene to elite vi ili bilo tko drugi. Shvatite da je

meni do onoga to ja elim, a o tome u vaem pismu nema ni spomena!) Stoga nas svakog tjedna obavjetavajte o moguem vremenu emitiranja i priznajte nam

prednost pred ostalim reklamnim agencijama. Navedite sve pojedinosti koje e nam omoguiti da kod vas rezerviramo najpogodnije vrijeme emitiranja.

(Da vam priznamo prednost! Zaista ste drski! Prvo me hvalisanjem tjerate da se osjeam manje vrijednim, a onda traite od mene da vam priznam prednost! Mogli ste me barem uljudno zamoliti!)

Hitan odgovor na ovo pismo s podacima o vaim trenutnim planovima bio bi obostrano koristan. (Budala! alje mi pismo apirografirano na jeftinom papiru, okrunicu koju je razasuo po zemlji poput jesenskog lia, i jo ima toliko drskosti da u trenutku kad me mui stotinu vlastitih briga trai od mene vlastorunu potvrdu primitka ove bezobrazne okrunice. I to brzo! A zna li on da i ja imam posla preko glave? Da sam i ja netko i neto? I s kojim pravom on meni nareuje da mu piem?

Kae da e nam to biti obostrano korisno. Najzad ipak jedna rije kojom je spomenuo moje interese, premda mi nije ba jasno kakvu u ja korist iz toga izvui.)

S potovanjem, NN

Ravnatelj reklamnog radio-programa P. S. Vjerujem da e vas zanimati priloeni lanak iz

Blankville Journala, te da ete ga moda moi upotrijebiti kao materijal za radio-emisije. (Napokon ipak neto to bi meni moglo pomoi! Zato mi to nije spomenuo na poetku pisma?

No, kakve bi mu od toga bilo koristi? ovjek koji se bavi reklamom i koji je u stanju napisati ovakvo pismo oito nema mnogo soli u glavi. Takvome treba poslati cijankalija, a ne odgovor s podacima o naim slobodnim terminima.)

Nemojte se, dakle, uditi pismima to ih svakodnevno primate. Jer, ako ovjek kojemu je struka da se bavi reklamom moe napisati ovako nevjesto sroeno pismo, to nam je oekivati od onih koji u tome imaju manje ili nikakvo iskustvo?

Navest u vam jo jedan primjer: pismo efa stanice velikog teretnog kolodvora upueno upravi tvornice tjestenine Zerega. Pismo je, dodue, bolje od prethodnoga, ali nije bez greaka.

Potovana gospodo, Posao naeg odjela za otpremu robe uvelike je otean zbog toga to glavnina robe pristie u

kasnim poslijepodnevnim satima. Posljedice su brojne: guva i zatrpavanje slobodnog prostora, prekovremeni rad naih slubenika, nemogunost brzog istovarivanja kamiona, a ponekad ak i zastoj u otpremi robe. Vai kamioni su nam 10. listopada dopremili tovar od 510 sanduka tek u 16,20 sati.

Molimo vas da nam pomognete u otklanjanju neeljenih posljedica za koje je kriva kasna dostava robe. Moda biste se mogli potruditi da u dane kad imate vie tereta, kao to je bio sluaj gore navedenog datuma, poaljete kamione ranije poslije podne, ili da dio tereta dostavite u tijeku jutra.

Na taj nain mogli bismo vam osigurati bri istovar kamiona i hitnu otpremu robe. S potovanjem,

N. N. ef stanice

21

Kada je Edward Vermylen, ef otpreme u tvornici Zerega, proitao navedeno pismo poslao mi ga je s ovakvim komentarom: Ovo pismo imalo je suprotan uinak od onoga to ga je poiljalac elio postii. Na samom poetku pisma ef kolodvora govori o tekoama odjela za otpremu robe, koje nas, openito govorei, ne zanimaju. Zatim trai da im pomognemo, i ne razmiljajui o tome da li bi nama to bilo zgodno ili ne, a tek na kraju pisma spominje nae interese: bri istovar kamiona i hitnu otpremu robe.

Drugim rijeima, govorei uglavnom o vlastitim interesima na prilino nepomirljiv nain, on nas potie na otpor, umjesto na suradnju.

Pokuajmo vidjeti bi li se navedeno pismo moglo bolje sroiti, to jest napisati bez mnogo rijei o vlastitim tekoama. Pokuajmo po savjetu Henryja Forda sagledati stajalite drugog ovjeka, promotriti stvari s njegova gledita kao sa svoga vlastitog! Predlaem vam verziju koja, dakako, ne mora biti najbolja, ali koja je ipak bolja od one prve.

Dragi gospodine Vermylen, Vaa je tvornica ve punih etrnaest godina naa dobra muterija. Veseli nas to tako dugo i

uspjeno suraujemo s vama, pa bismo eljeli da nae usluge uvijek budu brze i djelotvorne. Moramo vam, na alost, rei da nam to nikako nee biti mogue ako vai kamioni budu dopremali velike koliine tereta u kasnim poslijepodnevnim satima, kao to se dogodilo 10. listopada. Naime, mnoge druge muterije alju nam robu kasno poslije podne, ,pa dolazi do zastoja. Ne stiemo na vrijeme istovariti kamione, to ponekad ak uzrokuje znatno zakanjenje u otpremi robe.

U elji da vas potedimo neeljenih prigovora na sporost dostave, molimo vas da nam aljete kamione s robom to ranije u tijeku popodneva, dakako, kada god vam to bude mogue. Na taj nain vai kamioni nee morati ni trenutka ekati, roba e biti smjesta otpremljena na odredite, a nai e se radnici vraati kui na vrijeme, da bi mogli u miru uivati u veeri od ukusne tjestenine to je proizvodi vaa cijenjena tvornica.

Molimo vas da ovo pismo ne shvatite kao pritubu s nae strane, niti kao pokuaj da vam dijelimo lekcije. Na njega nas je potakla jedino elja da i dalje uspjeno suraujemo.

Vjerujte da emo i ubudue bez obzira na vrijeme prispjea vaih poiljki rado uiniti sve kako bismo ih to hitnije otpremali.

Znam da imate mnogo posla, pa vas molim da se ne trudite s odgovorom na ovo pismo. Iskreno va,

N.N., ef stanice Na svijetu postoje tisue trgovaca koji obijaju pragove poduzea traei bolji posao. Razlog

njihovoga poslovnog neuspjeha lei u nepravilnom pristupu poslu: u tome to se ne znaju saivjeti s problemima svojih moguih kupaca. Oni ne shvaaju da ovjek zapravo ne eli da mu drugi prodaju stvari on eli sam kupiti ono to mu je potrebno. A dobar trgovac je onaj koji umije kupcu pokazati na koji nain e ponuena roba rijeiti njegove probleme. Takvom trgovcu nije potrebno da prodaje kupac od njega kupuje sam.

Gledati svoju robu ili ponudu oima kupca to je tajna koju ne znaju ili zanemaruju brojni trgovci i ljudi raznih drugih zanimanja. Ja, na primjer, ivim u Forest Hillsu, maloj njujorkoj opini koja se uglavnom sastoji od privatnih obiteljskih kua. Jednog dana dok sam urio na autobus sreo sam trgovca nekretninama koji se ve godinama bavi kupnjom i prodajom obiteljskih kua u tom kraju. U nevezanom razgovoru zapitao sam ga zna li on da li je moja kua graena od metalnih letvica ili uplje cigle. Nije mi znao odgovoriti, nego mi je savjetovao da nazovem opinsko graevinsko drutvo, te da njih upitam. Idueg jutra primio sam od njega pismo. Mislite li da mi je pisao o onome to je saznao u vezi s mojom kuom? O onome to je mene zanimalo? Varate se. U pismu mi je ponovio ono to mi je dan ranije bio rekao, a zatim me pitao da li bih mu bio voljan prepustiti brigu oko osiguranja kue, dakako uz novanu nagradu. Njemu, dakle, nije bilo stalo do toga da mi pomogne. Jedino to ga je zanimalo bilo je da pomogne sebi.

Evo primjera jednog lijenika, glasovitog filadelfijskog specijalista za bolesti nosa i grla. Prije nego mi je i pogledao mandule, pitao me je ime se bavim. Njega nije zanimala veliina mojih mandula, nego teina moga novanika. Glavna njegova briga sastojala se u tome da zaradi to vie novaca, a ne da pomogne pacijentu. Zato na meni nije zaradio ni pare. Okrenuo sam se i otiao, ne skrivajui prezir prema takvom lijeniku.

22

Svijet vrvi grabeijivcima i sebinjacima. Stoga rijetki pojedinci koji nesebino pokuavaju pomoi drugima imaju malo takmaca i puno uspjeha. Owen D. Young je rekao: ovjek koji se znade staviti u kou drugih ljudi i gledati stvari njihovim oima ne treba brinuti za vlastitu budunost.

Ako vas je itanje ove knjige ponukalo da pokuate razmiljati sa stajalita drugih ljudi, i gledati stvari njihovim oima, drim da ste napravili korak naprijed koji moe znaiti prekretnicu u vaem osobnom i poslovnom ivotu. Mnogo je mladih ljudi na svijetu koji u tijeku kolovanja ue itati Vergilijeve stihove i otkrivati tajne vie matematike, a da nikad ne proniknu u tajnu vlastite prirode. Sjeam se teaja posveenog vjetini govornitva to sam ga jednom drao skupini mladia koji su tek bili zavrili viu kolu i nadali se zaposlenju u tvornici klimatizacionih ureaja u Newarku. Jedan izmeu njih htio je privoljeti druge da igraju s njime koarku u kolskoj gimnastikoj dvorani. Sluajno sam naiao kad ih je nagovarao otprilike ovim rijeima: Momci, htio bih da igrate sa mnom koarku. Volim koarku, ali kad god odem u dvoranu, nikad nema dovoljno igraa. Neki dan smo nas nekolicina naganjali loptu, pa sam napokon zaradio ljivu ispod oka. Sutra morate doi sa mnom, deki. Oboavam koarku.

Mladi pritom nije ni pomiljao na interese svojih drugova. Zato bi oni ili u neku gimnastiku dvoranu u koju nitko iv ne zalazi, pa da jo zarade ljivu pod okom?

Mislite li, ipak, da ih je mogao zagrijati za taj sport tako da im pokae kakve e koristi iz njega izvui? Svakako. Mogao im je rei kako nekoliko sati provedenih u pokretu oivljava cirkulaciju krvi, pobuuje apetit, poviu je umne aktivnosti i prua odlinu zabavu. Tada bi ih zacijelo bio pridobio u dvoranu. Prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem, rekao je Harry Overstreet. Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne ostat e sam.

Jedan od polaznika moga teaja imao je jednom neprilika s djetetom. Djeak je bio vrlo mrav i uvijek je odbijao hranu. Roditelji su se dovijali na sve mogue naine, sluili se svim uobiajenim metodama. Neprestano su ga grdili i prigovarali mu. Mama hoe da pojede juhu; tata eli da postane velik i snaan deko. Razmislite dobro: moe li trogodinje dijete shvatiti razloge tridesetogodinjih roditelja? Uvidjet ete da je nemogue i smijeno oekivati takvu vrstu poslunosti od nerazumna djeteta. Otac je to ubrzo shvatio, pa se poeo pitati kako bi u djeaku mogao pobuditi elju za jelom. Bio je to poetak uspjeha.

Djeak je imao tricikl kojim se uivao voziti po mirnom ploniku ispred kue. U istoj ulici stanovao je malo stariji djeai, vraiak kojega je zabavljalo da mlaem djetetu otima tricikl i da se sam vozi na njemu. Ne moram vam rei da je dolazilo do svae i plaa, te da je djeakova majka neprestano morala istjerivati pravdu.

Nije vam potrebna domiljatost Sherlocka Holmesa da se dosjetite to je mlai djeai zapravo elio. Njegov ponos, bijes i elja za osjeanjem vanosti tjerali su ga u elju za osvetom nad monijim neprijateljem. Kad mu je otac rekao da e to lako postii bude li jeo ono to mu majka ponudi, djeak nije vie zanovijetao pri jelu. Gutao je i ono to zaista nije volio, tjeran eljom da ojaa i naraste, kako bi mogao biti ravan neprijatelju koji ga je toliko puta ponizio i rasplakao. Rijeivi taj problem, otac se uhvatio ukotac s iduim: mokrenjem u krevet. Djeak je spavao u sobi s bakom, koja mu je svako jutro spoitavala mokre plahte. Gledaj, Johnny, to si noas opet uinio! Nisam to ja uinio, bako, nego ti, uporno je odgovarao djeai.

Kako natjerati dijete da poeli prestati mokriti krevet?, upitali su se roditelji kad su uvidjeli da od prijetnji i prigovora nema nikakve koristi. Poeli su razmiljati o eljama djeaka. Shvatili su da mali Johnny eli imati pravu pravcatu pidamu, ba kao i tata, a ne smijenu dugu koulju kao baka, te da osim toga ne eli spavati u postelji s bakom, nego u vlastitom krevetu.

Majka ga je prvom prilikom odvela u trgovinu, na-, mignula prodavaici i rekla: Ovaj mladi gospodin eli od vas neto kupiti. Prihvativi igru, prodavaica se djeaku obratila ozbiljnim rijeima: Recite mi to elite, mladiu.

Propevi se na prste da se uini vanijim, djeak joj odgovori: Trebam krevet za sebe. Ponovno namignuvi prodavaici, majka joj je pogledom pokazala prema krevetu to ga je eljela kupiti djeaku, a vjeta prodavaica nagovorila je Johnnyja na kupnju prethodno odabranog kreveta.

Kad se otac vratio s posla, Johnny ga je doekao uzbueno viui: Tata, tata, doi vidjeti krevet to sam ga sam sebi kupio. Otac nije mogao dovoljno nahvaliti Johnnyjev ukus, a na kraju mu je uzgred rekao: Sad vie nee mokriti postelju, zar ne?

23

Neu tata. Moj lijepi novi krevet mora biti suh. Djeak je doista odrao obeanje, jer je sada u pitanju bio njegov ponos i njegova postelja. Postelja koju je sam izabrao. Nosio je pidamu kao odrasli mukarac, pa se stoga htio i ponaati kao odrastao ovjek.

Drugi moj polaznik imao je slinih neprilika sa svojom trogodinjom kerkicom. Djevojica nikako nije htjela jesti doruak. Od molbi i prijetnji nije bilo nikakve koristi, pa su se roditelji najzad zamislili kako da u djetetu probude elju za jelom.

Djevojica je voljela oponaati majku, pretvarati se da je odrasla osoba. Zato joj je majka jedno jutro dopustila da sama sebi pripremi doruak. U trenutku dok je djevojica mijeala zobene pahuljice u kuhinju je uao otac. Tata, gle, danas u za doruak pripremiti kau od zobenih pahuljica, pohvalila se djevojica ocu.

To jutro pojela je dva tanjura zobene kae. injenica da je sama sebi pripremila doruak ponukala ju je da se osjeti vanom i pobudila u njoj zanimanje za hranu. Kao to smo ve rekli, svaki ovjek ima potrebu za izraavanjem vlastite linosti. Te istine morali bismo se pridravati i u poslovnom ivotu. Padne li vam katkad na um kakva sjajna misao, nemojte se truditi da je prodate kao svoju. Radije u drugom ovjeku pobudite osjeaj da je misao plod njegova nadahnua. Tada e on radosno prihvatiti vau misao, njegovati je kao vlastitu i uiniti s njome ono to je trogodinja djevojica uinila sa svojim zobenim pahuljicama: hraniti se njome bez ikakva otpora.

elio bih vam po trei put napomenuti Overstreetovu misao: Prvo pobudi u blinjemu elju za djelovanjem. Ako to postigne, cijeli e svijet biti uza te, ako ne. ostat e sam.

24

4. Devet savjeta koji e vam pomoi da iz ove knjige izvuete to vie koristi

1. Ako zaista iskreno elite da vam ova knjiga korisno poslui, morat ete se pridravati vanog pravila. Bez njega e sav va trud ostati uzaludan, dok ete s njime postii uda. Pitate me kakvo je to udesno pravilo? Evo ga:

Ne uzimajte u ruke ovu knjigu, ako ne osjeate duboku i iskrenu elju da neto nauite, snanu potrebu da postanete ugodniji blinjima.

Kako ete to postii? Ako se budete neprestano podsjeali da vam je to neophodno potrebno. Ako uvijek budete imali na umu da e va odnos prema ljudima utjecati na vau osobnu sreu i ugled u drutvu.

2. Prelistajte paljivo svako poglavlje prije nego to ga proitate, kako biste dobili uvid u temu o kojoj ono raspravlja. Prisilite se da idue poglavlje ponete itati tek nakon to ste dobro i pomno prouili prethodno. Time ete utedjeti vrijeme i postii bolje rezultate.

3. Zaustavljajte se pri itanju, kako biste mogli razmisliti o onome to ste nauili. Pitajte se gdje biste i kako mogli primijeniti naueno. Takav nain itanja pomoi e vam mnogo vie nego bezglavo gutanje stranica.

4. itajte s olovkom u ruci. Podvucite ono to vam se ini korisnim. Tako ete se u obilju savjeta kasnije moi lake snai.

5. Imajte na umu da se naueno brzo zaboravlja i da zapamivanje postiemo jedino savjesnim i organiziranim ponavljanjem. Stoga budite spremni da savjetima iz ove knjige svaki mjesec posvetite nekoliko sati ponavljanja. Drite je na svom radnom stolu. esto je prelistavajte. Zapamtite da primjena ovih naela moe postati navikom samo ako ih budete dosljedno provodili u ivotu. Drugog naina nema.

6. Bernard Shaw je rekao: Poduavanjem nee nauiti ovjeka. Imao je pravo, jer uenje je aktivan proces koji se ostvaruje praksom. elite li, dakle, ovladati naelima ove knjige sluite se njima. Primjenjujte ih kad god vam se za to prui prilika, inae ete ih brzo zaboraviti. Pamtimo samo ono znanje to smo ga primijenili u praksi.

Znam da vam nee uvijek biti lako primjenjivati ove savjete. Znam to zbog toga to je i meni ponekad teko sluiti se onim to vama savjetujem. Svi smo mi isti. Kad nam neto nije po volji, mnogo nam je lake kritizirati nego pokuati razumjeti razloge drugih ljudi. esto je lake kuditi nego hvaliti, a prirodnije govoriti o vlastitim eljama nego proniknuti u stremljenja drugih. Stoga kad budete itali ovu knjigu, imajte na umu da to inite zato to elite stei nove navike. A za stjecanje novih navika treba nam vremena, ustrajnosti i hrabrosti da ih primijenimo. Vraajte se proitanim stranicama. Shvatite ovu knjigu kao udbenik o meuljudskim odnosima. Kad se naete u neprilici nastojte se suzdrati od trenutne i prirodne reakcije. Ona je obino pogrena. Umjesto da postupite onako kako vam nalae instinkt, prelistajte stranice i odlomke ove knjige to ste ih prilikom itanja podvukli. Tek tada isprobajte nove naine ponaanja. Vidjet ete da se neete pokajali.

7. Pretvorite uenje u zabavu. Zamolite branog partnera, dijete ili najblie suradnike da vas upozore svaki put kad prekrite neko od navedenih naela.

8. Naite vremena za razmiljanje o vlastitom ponaanju, za analiziranje vlastitih greaka. Na kraju svakog tjedna posvetite pola sata pitanjima kao to su ova: Kakve sam greke uinio ovog tjedna? to me je na njih navelo? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iz takva ponaanja?

To e vam biti dvostruko korisno. Prvo, stoga to ete upoznati sebe i postati vlastitim uiteljem. Drugo, zato to e porasti vaa sposobnost ophoenja s ljudima, te vam napokon prijei u naviku.

9. Na kraju ove knjige nai ete Dnevnik, to jest nekoliko praznih stranica u koje moete upisivati uspjehe to ste ih postigli primjenom ovih naela. Molim vas da budete odreeni. Upisujte datume, imena i rezultate. Voenje dnevnika ponukat e vas na nove napore i posluit e vam kao vodi na nimalo lakom putu samoodgajanja.

25

Drugi dio EST SAVJETA KOJI E VAM POMOI DA OSVOJITE NAKLONOST LJUDI

26

1. Kako ete uvijek biti dobrodoao gost

Umjesto da itate savjete o umijeu stjecanja prijatelja, mogli biste u ivotu prouiti tehniku najveeg umjetnika na tom polju, najveeg to ga je svijet ikada upoznao. Tko je to, pitat ete? A moda ete ga ve sutradan sresti na cesti. Pribliite li mu se na tri metra, poet e veselo mahati repom. Zastanete li i pomilujete li ga, gotovo e iskoiti iz koe da vam pokae kako mu se sviate. Njega na to nee tjerati nikakvo koristoljublje, jer on vam ne eli nita prodati, niti vam ponuditi brak.

Jeste li ikada pomislili da je pas jedina ivotinja koja ne mora raditi da bi se odrala na ivotu? Koko mora nositi jaja, krava mora davati mlijeko, kanarinac mora pjevati. Pas zarauje za ivot samo tako to nam poklanja prijateljstvo i ljubav.

Najljepa uspomena moga djetinjstva je psi Tippy, umiljato stvorenjce ute dlake koje me je svako poslijepodne ekalo pred kolom. Kad bi me ugledao na vratima kolske zgrade, Tippy bi skoio uvis od veselja, a zatim bi pojurio uz padinu, pozdravljajui me veselim laveom. Punih pet godina Tippy mi je bio vjeran drug i pratilac, sve dok ga jedne tune olujne noi nije pogodio grom. Tippyjeva pogibija bila je tragedija moga djetinjstva. a pa ipak, Tippy nikad nije itao knjige o psihologiji prijateljstva. njemu to nije bilo potrebno. on je instinktivno znao da prijatelje meu ljudima moemo stei samo ako im pokaemo da nam je do njih stalo, ako se iskreno zainteresiramo za njihove probleme. Pokuajte zapamtiti Tippyjevo nepisano pravilo: Iskrenim zanimanjem za ljude stei ete vie prijatelja u dva mjeseca nego da ih pune dvije godine nastojite zainteresirati za sebe i svoje probleme.

Pa ipak, koliko je ljudi na svijetu to se spotiu kroz ivot ponavljajui uvijek istu greku: nastoje zainteresirati druge za sebe. A od toga, dakako, nema nikakve koristi. Jer ljudi se ne zanimaju ni za vas ni za mene, nego u prvom redu za sebe same. Zapamtite: svaki dan, od jutra do mraka, ljudi se zanimaju samo za sebe.

Uprava njujorke telefonske slube napravila je jednom zanimljivu studiju u elji da sazna koja se rije u telefonskim razgovorima najee javlja. Pogodili ste! Lina zamjenica ja. Ja, ja, ja. U pet stotina telefonskih razgovora rije ja ponovljena je 3990 puta! Ja. Ja. Ja. Ja. Ja.

Ugledate li skupnu fotografiju na kojoj ste i vi, koga ete na njoj prvo potraiti? Sebe, naravno. Ako mislite da se za vas zanimaju mnogi, iskreno se zapitajte koliko bi vam ljudi dolo na

sprovod kad biste noas kojim sluajem preminuli? Ruku na srce, zato bi se drugi ljudi zanimali za vas, ako vi za njih ne pokazujete nikakva

interesa?. Ako vam je stalo samo do toga da izazovete divljenje i privuete panju blinjih, nikada neete

imati pravih, iskrenih prijatelja. Pravi prijatelji ne stjeu se na taj nain. Uzmite, na primjer, Napoleona koji je to pokuavao cijeli svoj ivot bez ikakva uspjeha.

Pri posljednjem susretu s Jozefinom, rekao joj je: Premda mi je srea bila sklona kao malo kome na svijetu, ti si u ovom trenutku jedina osoba u koju se mogu pouzdati. Povjesniari, meutim, sumnjaju u iskrenost ak i tog njegovog prijateljstva.

U svojoj knjizi to bi vam ivot morao znaiti uveni psiholog Alfred Adler kae: Upravo onaj ovjek koji ne pokazuje zanimanja za blinje ima najvie potekoa u ivotu i nanosi najvie boli ljudima. Od takvog ovjeka potjee svo ljudsko zlo.

Moete proitati tomove uenih knjiga o psihologiji, a da ne naiete na valjaniju tvrdnju od Adlerove, pa stoga mislim da ju je vrijedno ponoviti i podvui: Upravo onaj ovjek koji ne pokazuje zanimanja za. blinje ima najvie potekoa u ivotu i nanosi najvie boli ljudima. Od takvog ovjeka potjee svo ljudsko zlo.

Jednom davno pohaao sam teaj za pisanje novela. Predava, urednik poznate njujorke revije, tom nam je prilikom rekao da svakodnevno dobiva na desetke novela, te da ve pri itanju uvodnog odlomka moe prosuditi voli li pisac ljude ili ne. Ako pisac ne mari za ljude, nee ni oni mariti za njegove prie. elite li imati uspjeha u pisanju, morate pokazivati ivo zanimanje za blinje, rekao nam je taj iskusni urednik, ispriavajui se to nam dri gotovo popovske propovijedi.2

2 Na ovom mjestu ne mogu odoljeti a da itatelje ne podsjetim na jedan slian posve recentan sluaj: na gostovanja slavnog francuskog ansonjera Gilberta Becauda u Zagrebu. Becaud je osvojio publiku ve prilikom prvog gostovanja u Domu sportova do te mjere da su zajedno s mladima i vremene gospoe prilazile pozornici nakon koncerta i pruale ruke prema njemu. Da dotaknu ovjeka koji je s ve prilino istroenim glasom uinio udo: pjevao je za svakog pojedinog posjetitelja

27

Ako to vrijedi za odnos pisca i itatelja, onda sigurno jo vie vrijedi za izravan odnos ovjeka prema ovjeku.

Jednom sam imao prilike razgovarati sa slavnim i bogatim brodvejskim zabavljaem, kraljem maioniara Howardom Thurstonom, koji je svojim umijeem oduevljavao milijunsku publiku irom svijeta. Mo-KO sam ga da mi otkrije tajnu svoga uspjeha. Znao sam da ga ne duguje kolovanju, jer je kao mali djeak pobjegao od kue i bavio se svim moguim poslovima kako bi se odrao na ivotu. Mislite li da je Thurston o umijeu opsjenarstva znao vie nego drugi maioniari? Nije. Naveo mi je brojne knjige o opsjenarskim tehnikama i brojne ljude koji su u tom zanatu bili jednako vjeti, ako ne i vjetiji od njega. No Thurston je posjedovao dvije osobine: dobro poznavanje ljudske prirode i istinsko zanimanje za ljude. Sve njegove kretnje na pozornici, svaki mig obrvama, svaka modulacija glasa bili su dobro proueni, paljivo uvjebani i savreno uklopljeni u predstavu. A to se tie publike, evo kako mi je opisao svoju tajnu: Mnogi ljudi moga zanata misle da je dovoljno zaslijepiti gledatelje i prevesti ih edne preko vode. Ja se s time ne slaem. Svaki put kad stupim na pozornicu osjetim zahvalnost prema publici koja se potrudila da me doe vidjeti. Svjestan sam da mi brojnim posjetima omoguuje lagodan ivot. Stoga se uvijek trudim da dadem sve od sebe kako bih je zadovoljio. Dok izlazim na pozornicu, ja u sebi neprestano ponavljam: 'Ljudi, dragi ste mi. Volim vas.

Moda e vam se Thurstonova izjava initi smijenom i neumjesnom. Mislili vi to vam drago, istina je da se u njoj krije tajna uspjeha jednog od najuvenijih svjetskih zabavljaa.

Slino mi je o sebi pripovijedala operna pjevaica Schumann-Heinkova. Usprkos gladi i sranoj bolesti, usprkos nevoljama i tegobama to su je pratile u ivotu i zbog

kojih je jednom sebi i svojoj djeci htjela oduzeti ivot, ta neobina ena se svojim pjevanjem popela u vrhove operne scene i postala nenadmaivom tumaiteljicom Wagnerove glazbe, idolom operne publike. Svoj uspjeh ima zahvaliti ivom i nepresunom zanimanju za ljude.

Zanimanje za ljude bilo je jedan od razloga velike Rooseveltove popularnosti. Malo je onih koji Roosevelta nisu voljeli kao ovjeka. Njegov sobar James Amos napisao je o njemu knjigu pod naslovom Theodore Roosevelt, junak u oima sobara. Navest u vam kratak odlomak iz te knjige:

Moja ena je jednom upitala predsjednika kako izgleda prepelica, jer je nikad u ivotu nije vidjela. On se potrudio da joj pticu potanko opie. Nekoliko dana kasnije zazvonio nam je telefon. (Amos je sa enom ivio u kuici na Rooseveltovu imanju.) ena se odazvala. Bio je to osobno predsjednik koji je nazvao da joj kae kako pred naim prozorom upravo u tom trenutku sjedi prepelica i ako je hoe vidjeti, neka samo pogleda kroz prozor! Takve su sitnice bile svojstvene Rooseveltu. Kad god bi prolazio pored nae kuice, ak i kad nas ne bi vidio, veselo bi doviknuo: 'Zdravo, Annie! Zdravo, James!' Tek toliko da nas pozdravi.

Nije udo to je takav ovjek bio obljubljen meu blinjima. Ta kako bi se itko mogao suzdrati od simpatija prema takvom ljudskom biu?

Roosevelt je jednom navratio u Bijelu kuu ne znajui da su predsjednik Taft i njegova ena odsutni. Ne marei za etiketu, bivi predsjednik obiao je sve svoje stare znance u Bijeloj kui, te ih kao iskreni prijatelj obinih ljudi nazivao imenom. Na kraju je svratio u kuhinju da upita kuharicu Alice da li jo pee kukuruzni kruh. Alice mu je odgovorila da to sada rijetko radi, jer ga oni gore ne vole. Predsjednik nema ba najbolji ukus, i to u mu prvom prilikom saopiti, planuo je Roosevelt. Kuharica mu je na to ponudila komad kukuruznog kruha, a on ga je radosno uzeo i zadovoljno vakao nastavljajui etnju oko Bijele kue, pozdravljajui vrtlare i radnike na koje je putem nailazio ...

Svakom slubeniku Bijele kue obraao se isto onako kao to je to inio dok je sam bio predsjednik, a oni su to znali i te kako cijeniti. Jedan od njih kasnije je rekao: Bio je to za nas najsretniji dan u protekle dvije godile, dan koji ne bismo dali ni za kakve pare.

Isto ivo zanimanje za probleme drugih ljudi donijelo je uspjeh i popularnost doktoru Charlesu Eliotu, dugogodinjem rektoru Harvardskog sveuilita.

Jedan bivi harvardski student priao je kako je kao bruco pokucao jednom na rektorova vrata s molbom za pedesetdo