KKAATTAARRIINNAA MMIICCHH

GGOODDIINNEE

VVJJEERRNNOOSSTTII

James Cranston zaustavi automobil ispred svoje kuće. Lice mu je obasjavao osmijeh sreće. Odlučio

se vratiti u svoj grad, i to zauvijek. Nakon završenog koledţa, čekao ga je posao u očevom poduzeću,

ali je on ţelio neko vrijeme provesti bez obaveza. Iza njega je bilo naporno školovanje, a najteţe je

podnosio to što je morao ţivjeti daleko od svojeg grada, od ljudi koji su obiljeţili njegovo djetinjstvo i

mladost. Najteţe mu je padala odvojenost od Teri. S njom je bio prijatelj još od najranijeg djetinjstva.

Nedostajao mu je njen vedar osmijeh, iskrenost, povjerenje s kojim ga je promatrala i način na koji ga

je samo ona znala slušati, iako je bio pet godina stariji od nje, to njihovom prijateljstvu nimalo nije

smetalo.

Skinuo je sunčane naočale i pogledao prema kući u kojoj je roĎen. Velebno zdanje; kultiviranom

okućnicom ujedno je bio njegov dom, ali i statusni simbol. Sve je ukazivalo na to koliko je obitelj

bogata, ali to njega nimalo nije diralo. Nikada se nije izdvajao od ostalih, niti je to ţelio. Novac njemu

nikada nije značio ništa. Kad god bi ga imao, dijelio ga je sa svima koji su bili s 'njim. Jednostavno je

bio takav, a to nije ni ţelio promijeniti. Bio je ponosan na to što je imao sluha za one koji su imali

manje sreće u ţivotu. Pomagao je kome god je stigao, a tako će i nastaviti, obećao je samom sebi.

– James! – uzvik njegove sestre Eve zaparao je tišinu koja je vladala oko njega.

– Stigao si? – pošla je prema njemu i bacila mu se u zagrljaj.

– Znaš… – odmaknula se od njega.

– Sve je pusto otkad tebe nema – rekla je s onim svojim čudnim izrazom lica.

– Znam. Nemaš se s kim svaĎati – James se nasmiješio.

– Nije to – Eva je odmahnula rukom.

– Valjda sam prerasla te dječje svaĎe – uhvatila ga je pod ruku i povela prema kući.

– Sada imam drugu vrstu zabave – šapnula mu je u povjerenju.

– Koju? – James ju je upitao.

– Muškarce – šapnula je još tiše.

James se trgnuo, lako je znao da njegova sestra ima skoro dvadeset godina, ipak je bio iznenaĎen.

Kao brat, gotovo je zanemario situaciju u kojoj će ona jednog dana igrati ulogu odrasle ţene. Za njega

je bila ona malena Eva, djevojčica koja je sve voljela znati.

– Zatečen sam – James joj je iskreno priznao.

– Zašto? – Eva je stala ispred njega.

– Odrasla sam. Uskoro bih se trebala i zaručiti.

– Preskočio sam veliki dio tvojeg odrastanja.

– Čini mi se – Eva je veselo rekla.

– Majka će se radovati kada te vidi. Otac je na poslu, a večeras sam organizirala doček u našem

omiljenom kafiću. Okupila sam sve tvoje prijatelje.

– Sve? – James se nasmiješio.

– Da, i Teri, ako te to zanima – Eva mu je namignula.

– Naravno da me zanima – James nije ni pokušao skriti zadovoljstvo onime što mu je ona priredila.

– Silno je ţelim vidjeti. Ona je tako posebna, i samo ona…

– Još uvijek si zaljubljen u nju? –Eva se nastavila šaliti.

– Ne. Nikada nisam ni bio. Ona mi je samo prijateljica. Poput sestre mi je – pokušao je objasniti

mladoj sestri svoje osjećaje, ali je znao da nije uspio u tome.

– Mi se najbolje razumijemo – priznao je Evi.

– Da. Znali ste satima razgovarati, šetati uz obalu rijeke. Da sam ja bila na njenom mjestu, odavno

bih te izbacila iz svojeg ţivota. Komu treba netko poput tebe?

– Ja sam ti brat – James je prasnuo u smijeh. Promatrao je svoju sestru koja je i dalje stajala ispred

njega. Promijenila se u potpunosti. Ona nestašna štrkljava djevojčica netragom je nestala. Pred njim je

stajala samosvjesna i samouvjerena mlada djevojka, lijepa poput priviĎenja. Doista je bio ponosan na

njen novi izgled. Oboje su od majke naslijedili bujnu crnu kosu i tople smeĎe oči. Njihova je majka

bila poznata po svojoj ljepoti, a na sreću, njeni su geni prevagnuli.

– To i jest problem – šalila se.

– Evo majke – rukom je pokazala prema ulaznim vratima.

James je pošao prema majci. Još uvijek je izgledala prelijepo i godine kao da nisu ostavljale trag na

njenom licu. Nakon dirljivog zagrljaja, ona ga je uhvatila za ruku.

– Promijenio si se – promotrila je njegovu vitku i visoku figuru.

– Sve više nalikuješ ocu – bio je to kompliment, a James je to znao.

Njegova majka je oboţavala njihovog oca. Bila je to ljubav o kakvoj su mnogi sanjali ili je gledali

na malim ekranima. Njihova ljubav kao da je neprestano rasla. Nije bilo stagnacije, a njihov nevjeroja-

tan odnos oduševljavao je Jamesa otkad zna za sebe. Ponašali su se kao da su jedno tijelo, jedna duša.

Bili su poput odraza samih sebe i vidjeli su sebe u očima onog drugog.

Ako ikada bude imao ljubav, silno bi ga radovalo da ona bude poput njihove. Bili su mu uzor u

svemu, i ostat će, ponosno je pomislio.

– A ti majci – opet ju je zagrlio i poljubio. Oduvijek su bili prisni. Bogatstvo su imali, ali to nikada

nije naglašavano. Za sve što su posebno ţeljeli kao djeca, ali i kasnije, trebali su i zaraditi. Ljubav je

bila ta na koju su njihovi roditelji stavljali poseban naglasak, i uspjeli su u tome.

– To me baš čudi – majka je uzvratila.

– Drago mi je što si došao – krenula je prema kući.

James se neprestano osmjehivao. Lice mu je bilo opušteno, isto kao i tijelo. Bio je u svom domu, u

svojoj obitelji, a to je sve mijenjalo. Koledţ je bio iza njega. Još je jedno ţivotno razdoblje zauvijek

završeno. Nije ţalio za tim. Znao je da mu ţivot daje druge

mogućnosti, da će imati bezbroj prilika da se dokaţe u svakom polju. Nakon svega, ţelio je jedno

vrijeme provesti odmarajući se, obnavljajući stare veze i uţivajući u slobodi, odmoru bez ikakvih oba-

veza. Koliko ga je njegova obitelj voljela, to mu je odavno bilo jasno. Paţnja kojom su ga obasipali

silno mu je nedostajala sve proteklo vrijeme. Kad se majka udaljila od njega i Eve, ona mu je prišla.

– Mnogo toga si propustio – sa ţaljenjem je rekla.

– Moţda – James je odmahnuo rukom.

– Ţivot sam obogatio na drugačiji način. Nikada nije sve crno ili bijelo. Znaš da je obrazovanje ja-

ko vaţno. Jednog dana ću naslijediti posao koji otac radi, a za sada… Znam da ću početi od dna. Bez

obzira na moje kvalifikacije, počet ću kao običan radnik. Samo ako uspijem njega zadovoljiti, dobit ću

bolje radno mjesto. Mislim da je to pravedno. Nikada nisam ni mislio da će biti drugačije. On samo

ţeli da naučim cijeniti svaki posao. To što sam njegov sin ne daje mi nikakve privilegije – James joj je

objašnjavao.

– Daje, ali ih trebaš zasluţiti. Nije to vaţno – Eva je odmahnula rukom.

– Idući mjesec će biti objavljene moje zaruke. Čekala sam da se ti vratiš. Moţeš li zamisliti koliko

smo odrasli? Nekada sam mislila da se to nikada neće dogoditi. Vrijeme tako leti… – zagrlila je Jame-

sa i poljubila ga.

– Ponekad mi nedostaju oni bezbriţni dani djetinjstva.

– I meni – James je prošaputao.

– Često razmišljam o njima. To je dio ţivota u kojem smo upoznavali svijet, ali imam osjećaj kako

dugujemo ţivotu da zauvijek ostanemo onako veseli, neiskvareni i radoznali.

– Sanjaš – Eva ga je ukorila.

– Što je s Teri? – James ju je pogledao u oči.

– Uvijek je ista. Ona se ne mijenja – Eva nikada nije osobito voljela Teri.

Ona je bila previše slobodna, ponekad bez manira, a to je Evu strašno ţivciralo. To što se ona nije

voljela igrati lutkama, već je tumarala prirodom, bilo je dovoljno da je Eva, ali i većina grada smatra

čudakinjom. Mnogi su imali iskrivljeno mišljenje o njoj, a samo je James znao što se krije ispod povr-

šine koju je ona pokazivala ostatku svijeta.

– Nije ona onakva kakvom je smatraš – James ju je branio.

– Kako ti kaţeš – Eva je ravnodušno rekla.

– Zločesta si – James ju je upozorio.

– Nisu li nas roditelji učili…

– Ono što odgovara tebi, ne mora i meni. Ako je ţeliš vidjeti, prošetaj pored rijeke. Ona je sigurno

ondje. Znaš li da je upisala ekologiju? To i jest za nju – Eva se promeškoljila.

– Radi ono što voli. Kada malo bolje razmislim, mislim da ću ipak otići do rijeke – ustao je i kre-

nuo prema kuhinji.

Rekao je majci kamo ide i izišao, lako je osjećao umor, on kao da je netragom nestao kada je pomi-

slio na rijeku koja je pretjecala nedaleko od njihovog imanja. Znao je satima sjediti i promatrati to

veličanstveno djelo prirode. Lijepo je bilo to promatrati, ali je taj dojam bio mnogo upečatljiviji kada

bi mu se Teri pridruţila. Tako mnogo je znala o svemu. Svaka biljka za nju je bila čudesna i na sve je

promatrala kao na savršenstvo. Ljepotu je vidjela čak i u običnoj travki i zaboravljenom cvijetu koji bi

se nalazio pored puta. Ona je doista bila osoba koja je ţivjela za prirodu i jednom će vrijednost koju

ona posjeduje biti prepoznata.

Lagano je šetao. Cvrkut ptica ga je opuštao. Njihov pjev gotovo da i nije narušavao tišinu. Bez nje-

ga priroda ne bi imala onu svoju draţ. Kad se pribliţio rijeci, osjetio je njenu hladnoću. Osmijeh mu je

zatitrao na usnama. Poţurio je prema mjestu na kojem je prije provodio mnogo vremena. Uvala je bila

malena, ali ga je uvijek ostavljala bez daha. Kad je prišao rijeci, uzdahnuo je. Morao je sebi priznati da

je bio pomalo razočaran. Očekivao je da će Teri biti ondje, ali nije bila. Sjeo je i uzeo nekoliko ka-

menčića. Odsutno ih je bacao u rijeku. Razmišljao je o godinama koje je proveo daleko od sve te pri-

rodne ljepote. Teško mu je bilo priviknuti se na ţivot koji je vodio u koledţu, ali je bio prisiljen navik-

nuti se.

Nije čuo korake, već je osjetio nečiju prisutnost. Kad se okrenuo, vidio je Teri. S nevjericom je

odmahivao glavom. Da, to je bila ona, ali je bila potpuno drugačija od one djevojke koje se sjećao.

– James! – uzviknula je i krenula prema njemu.

James je ustao i raširio ruke. Poletjela mu je u zagrljaj. Čvrsto ju je drţao u njemu. Bila je tako…

Ni sam nije znao kako je mogao opisati njen izgled. Zatvorio je oči, upijajući miris svjeţine koji je

dolazio s njenog tijela. Nakon dugog zagrljaja, odmaknuo ju je od sebe. Te oči… Bile su plave kao da

se komadić neba zadrţao u njima. Njena bujna tamna kosa u bogatim je slapovima padala niz njena

krhka leda. Bila je neukrotiva, isto kao i ona. Srcoliko lice, pune usne, sve je bilo nekako drugačije.

Nekad punašno tijelo sada je bilo profinjeno, pred njim je stajala prelijepa djevojka, i od njene ljepote

je ostao bez daha. Pogledom je kliznuo niz njeno tijelo, lako je bila sitna, bujne obline bile su naglaše-

ne i njihov obris je bio jasno vidljiv ispod lagane ljetne haljine u koju je bila odjevena.

– Teri – izgovorio je njeno ime s neskrivenim oduševljenjem.

– Promijenila si se – morao je to reći.

– Ja se s tobom ne bih sloţila – Teri se odmaknula od njega i sjela.

– Sve je isto kao nekad – pokušala je zvučati uvjerljivo, ali joj to nije polazilo za rukom.

– Ako ti misliš da je tako, tko sam ja da pokušavam promijeniti tvoje mišljenje? Ti si uvijek u pra-

vu! – James se našalio. James ju je uhvatio za ruku.

– Naše mjesto čeka samo na nas – poveo ju je prema mjestu gdje su uvijek sjedili.

– Čeka na tebe, a ne na nas – Teri se pobunila.

– Znala si da ću se vratiti – James nije skidao pogled s njenog lica.

– Znala sam – Teri je prošaputala.

– To su znali svi. Duge su godine bez tebe, duge i osamljene. Kad god bi mi trebao prijatelj, tebe

nije bilo – ponašala se poput malenog djeteta i kao da nije shvaćala da je on morao otići.

– Vratio sam se – James se osmjehnuo.

– Najbolje da nisi – osmijeh je još više uljepšao njeno prekrasno lice.

– Da se nisi vratio, potraţila bih te, pa makar ti bio na kraju svijeta. Rekao si da ćemo zauvijek biti

zajedno, sve do smrti – podsjetila ga je.

– Ipak, pronašla sam nekog tko mi je zamjenjivao tebe – rekla je mirno.

James se trgnuo.

– Ne razumijem – odmahnuo je glavom.

– A što bi se tu trebalo razumjeti? Izlazim s nekim dečkom, i…

James je bio zapanjen. Malena divljakuša… Nije bilo ni čudo. Bila je tako lijepa. Njen nevin pog-

led, naivnost upakirana u prelijep osmijeh, boţanstveno tijelo… Što je mislio? Da će ga ona čekati?

Dječje obećanje nije vrijedilo u svakom pogledu. Nije joj imao što prigovarati, i on je imao svoj ţivot

koji nije bio povezan s njenim. Imao je djevojke, uţivao je u strastima, ali je srce čuvao samo za nju.

Ona je bila nastanjena u njemu, a za nekog drugog nije bilo mjesta. Tko bi mogao i pomisliti da će

njene riječi u njemu izazvati ljubomoru? Je li doista ljubomora bila u pitanju? Nije znao. Bio je zate-

čen i trebao je razmisliti o svemu. Jednom, kada se njegovi osjećaji posloţe, znat će što se dogaĎa s

njim, a za sada… Nije znao i bio je potpuno nemoćan. Morat će se povoditi za instinktima, za onim što

je njegovo srce ţeljelo.

– Imaš dečka? – James ju je ozbiljno pogledao.

– Tako nekako – Teri je rekla mirno.

– Drag je, dobar i nije od onih koji navaljuju ako nešto ne dobiju. Tek sam s njim mjesec dana. Ne-

kako me je podsjetio na tebe… – zamuckivala je.

– Na mene? – James je bio zaprepašten njenim priznanjem.

– Zna slušati.

– I zbog toga si s njim? Nisi zaljubljena? – zanimalo ga je.

Uzeo je opet nekoliko kamenčića u ruku i bacio ih u rijeku.

Ljubav dolazi postepeno. Ne vjerujem u jubav na prvi pogled. Znam da ne moţeš voljeti nekog ko-

ga ne poznaješ.

– Nekad si sanjala upravo o takvoj ljubavi – James ju je podsjetio.

– Nekad sam i mislila da je ţivot poput sna, ili nije. Ljubav? Nije li ona poput ove rijeke? mamo je

cijeli ţivot, ali na različite načine. a nemam razloga buniti se. Majka me voli, otac takoĎer, a ti…

– I ja, naravno – James ju je prekinuo.

Imamo divno prijateljstvo. U vrijeme kada su svi zazirali od mene i smatrali me čudakinjom, ti si

mi bio rame za plakanje. Ne znam. Nikada se nisam mogla uklopiti u ţivot kakav vode moje vršnjaki-

nje. Mene ne zanimaju moda, izlasci, šminkanje, mene zanima ţivot u svakom obliku. Zanima me

priroda, sva čuda koja se nalaze u njoj. Oni me ne shvaćaju, kao ni ja njih. Ipak se nešto promijenilo,

nisam više onako nedruštvena.

– Večeras je zabava u moju čast – James ju je podsjetio.

– Znam. Pozvana sam – Teri je rekla.

– Eva me je pozvala. Znam da nikada nismo pronašle zajednički jezik, ali to s odrastanjem nestane.

Nekad sam tako ţeljela premlatiti je… – Teri je prasnula u smijeh.

– Bila je poput porculanske lutke. Tako krhka, opsjednuta izgledom. Bila je sve ono što ja nisam.

Tada sam mislila da se samo pravi vaţna, ali to nije bila istina. Ona je ţivjela ţivot na kakav je navik-

la, na svoj način, a ja na svoj. Bili su to lijepi dani, ali su tako brzo prošli – Teri je rekla sa ţaljenjem.

James ju je pogledao. Ona malena djevojčica netragom je nestala, ili se skrila od njegovog pogleda.

Pred njim je stajala mlada ţena, ona koja je obećala da će ga čekati. Što je mislila kada je izgovarala te

riječi? Bili su premladi da bi osjećali teţinu obećanja. Sve je to bila samo igra, zaključio je.

– Ti si se promijenila, ali ne i ovo mjesto. Ono još uvijek ima onu istu čar. Ti si me naučila kako da

volim ovu ljepotu. Znao sam te satima slušati. Čak i sada se mogu sjetiti svakog našeg razgovora. Sve

što znam o ovim biljkama i ţivotinjama, saznao sam od tebe. Poklonila si mi lijep poklon. Znam i ja

ponešto čemu bih te mogao podučiti – našalio se.

Teri je zastala u pola pokreta. Osmijeh koji se nalazio na njenom licu naglo je nestao. Lagano ru-

menilo oblilo joj je lice. Pokušavala mu je nešto reći, ali joj to nije polazilo za rukom. Bila je potpuno

zbunjena. Sada je znao koja je njena slaba točka. Osjećaji. Ako je djevojčicu skrila u sebi, ipak ju je on

pronašao.

– Ne sumnjam – Teri je kruto rekla.

– Ako si mislio na ljubavni ţivot…

– Ne – James se nasmiješio.

– To mi nije bilo ni na kraj pameti, i ja sam ponešto saznao o svemu. Na to sam mislio – nakon tih

njegovih riječi činilo mu se da je ona postala još zbunjenija.

– Oprosti. Doista sam nesigurna kada netko spominje nešto što bih trebala znati, a ne znam – priz-

nala mu je.

– Zar postoji nešto što ne znaš? – James ju je pogledao sa zanimanjem.

– Ne zezaj me – Teri je ustala i okrenula se od njega.

– Nitko nije roĎen da sve zna. Većinu znanja stječemo tijekom ţivota. Ja sam još mlada i preda

mnom je mnogo ţivotnih ispita.

– I mnogo ljubavi – James se šalio.

– Da, i mnogo ljubavi – kada se okrenula prema njemu, pogled joj je bio hladan.

– Ne tjeraj me da pomislim kako si poput ostalih. To nije istina. Onako kako te ja poznajem, ne po-

znaje te nitko.

– Poznaješ samo jedan moj djelić – napomenuo joj je.

– Dovoljno – Teri mu je odbrusila.

– Sada nemamo iste apetite kao kada smo bili djeca. Sve se promijenilo. Ti više nisi djevojčica, a ni

ja nisam dječak. Čini mi se da se sve promijenilo.

– Ne ţelim da se promijeni – Teri je krenula prema njemu.

– Ţelim da zauvijek budeš mirna luka u kojoj ću pronaći ono što mi treba.

Kleknula je ispred njega i pogledala ga uoči.

– Ono što jesmo, to i ostajemo. Odrastanje nosi promjene, ali ne mijenja našu nutrinu. Znaš da sam

te uvijek voljela, da si imao svu moju ljubav, a to se nije promijenilo, niti će se ikada promijeniti. Ti si

jedino biće koje nesebično volim i za koje bih sve učinila. To se nije promijenilo, a nikada i neće. Imaš

moje obećanje da će tako biti – rekla je šapatom.

Kad je krenuo prema kući, Teri je bila s njim jedan dio puta. Veselo je govorila o svojim planovima

i kao da nije primjećivala što se s njim dogaĎa. Slušao ju je, ali nije bio svjestan riječi koje je izgovara-

la. One nisu dopirale do njegovog uma. Postojala je jedna prepreka, a to su bili osjećaji. Nikada se

tako nije osjećao kao u njenoj prisutnosti. Ona je bila poput leptira. Raširenih krila je krenula u ţivot, a

je li on imao pravo uhvatiti je u zamku koja je čučala u njemu? Sve se promijenilo, sve. Nije očekivao

da će biti toliko lijepa i da će njegovo srce naprosto poludjeti u njenoj prisutnosti. Poznavao ju je. To

je bila istina, ali ju je ţelio upoznati još i više, još bolje, u svakom pogledu. Osjetio je kako ga je ona

gurnula.

– Što je? – pogledao ju je u oči.

– Ti mene ne slušaš. Trudim se objasniti ti, a ti si odsutan. Poznajem taj pogled.

– Oprosti. Malo sam umoran. Trebao bih se odmoriti prije slavlja. Doći ćeš? – osmjehnuo joj se.

– Da – kratko je odgovorila.

Mahnula mu je i krenula putem koji je vodio prema njenoj kući. James je ostao stajati na istom

mjestu. Pratio je kako se njeno tijelo njiše, kako ponosno korača kroz prirodu čiji je i ona dio bila.

Kad je došao kući, rekao je majci da će se odmoriti. Doista je osjećao umor. Duga voţnja je bila iza

njega, a pred njim večer u kojoj će on biti glavni gost. Mrzio je sva okupljanja, ali je znao da Eva ima

pravo. Na taj način će vidjeti sve svoje bivše prijatelje na okupu. Lukava je ona bila. Iza tog prelijepog

lica krio se talent za organizaciju. Bila je poput majke. RoĎena da bi vodila domaćinstvo, organizirala

prijeme, a on su u svemu tome nimalo nije snalazio. Kad je legao, Terino lice mu je iskrsnulo u misli-

ma. Bila je doista prelijepa, iznenaĎujuće lijepa. Rekla mu je da ona vjeruje u prijateljstvo, a je li on to

doista i ţelio? Prijatelji? Takav opis njihovog odnosa bio je dostatan u djetinjstvu, jer je tada sve bilo

jednostavno, ali se s odrastanjem sve promijenilo. Kakav bi on bio muškarac kada ne bi vidio sve draţi

njenog mladog tijela, ljepotu koja je bila savršena, ali i podatnost te mlade djevojke? I sam je bio zbu-

njen utiskom koji je ona ostavila na njega. A kakav je on ostavio na nju? Ona je pričala o prijateljstvu

iz djetinjstva. Smiješna je bila u toj svojoj naivnosti. Ponašala se kao da ništa ne vidi, kao da djetinj-

stvo nije iza njih, nego ispred. Odrasli su, a to je sve promijenilo. Bili su muškarac i ţena, a ne djeca

koja su sjedila na obali rijeke i maštala o snovima kakve samo djeca imaju. Ţelio je… Ni sam nije

znao što. Ona mu je jasno dala do znanja da nije sama, da postoji netko u njenom ţivotu, a kako ju je

on shvatio, u pitanju je bilo samo prijateljstvo, moţda drugačije nego ono koje su oni imali, ali ipak

prijateljstvo. Samo rijetki su nju mogli shvatiti, a on je bio jedan od tih, a ako ne i jedini. Znao je sve

njene tajne, sve ţelje, sva maštanja, a godine koje su proveli odvojeno to nisu mogle promijeniti.

Kratak san je bio dovoljan da se njegovo tijelo odmori. Kada je ustao, Evu nije vidio, ali je znao da

je ona zaokupljena pripremama. Ni on nije bio ravnodušan. Osjetio je uzbuĎenje. Znao je da će to biti

večer u kojem će uočiti sve promjene koje su se dogodile u gradu, ali i s njegovim prijateljima. Znao

je da je mnogo toga propustio. Godine odvojenosti uzet će svoj danak, u to nije ni sumnjao.

Spremio se i u dogovoreno vrijeme krenuo prema mjestu na kojem se odrţavala zabava. Kad je

ušao, nastalo je opće oduševljenje. James nije bio nimalo sretan zbog toga. Ako je išta mrzio, bila su to

okupljanja koje nisu imala ozbiljan povod. Ako se ţelio zabaviti, za to mu nije trebala polovica grada,

pomislio je u sebi. Ipak, i nije sve to trebao gledati iz jedne perspektive. Kao što je i prije pomislio, sve

prijatelje će vidjeti na istom mjestu.

Galama, veselje, oduševljenje što se napokon vratio, uvjerilo ga je da je pogriješio. Sve se promije-

nilo, ali je jedan dio toga ostao i isti. Opet je sve bilo kao nekad, samo nije uspio vidjeti Teri. Obećala

je da će doći, ali je nije vidio. Pokušavao je gledati u svim pravcima, zaviriti u svaki kutak, ali uzalud.

Nije je bilo. Osjetio je navalu razočaranja. Ţelio je vidjeti je, ali…

– Što je? – Eva ga je upitala.

– Izgledaš kao da nisi sretan. Doista sam mislila da je ovo nešto što moramo učiniti.

– Teško se iz jedne sredine prebaciti u drugu, i iz jednog načina ţivota u drugi.

– Poznajem te – Eva mu je priprijetila.

– Drago mi je što si pozvala Jeri – James ju je uhvatio za ruku.

– Zašto ne bih? Pozvala sam sve one koji su nešto značili u tvojem ţivotu. Trudila sam se nikoga

ne izostaviti. Ona mi je bila prva na spisku – odala mu je tajnu.

– Nezamjenjiva si – James joj je udijelio kompliment.

– Nisam vidio da je došla – ţelio je biti siguran da ne griješi.

– Doći će. Mislim da ona ovo ne bi propustila radi tebe. Koliko god čudna bila, ipak je izrasla u li-

jepu djevojku. Čuvaj se – Eva ga je savjetovala.

Znao je da se šali. Dobar dio djetinjstva proveli su u naganjanju, ali se i to promijenilo.

– Već je zauzeta – James joj je rekao.

– To je prolazno, način da se prekrati vrijeme. Poznajem ţene. Ona mi ne izgleda kao netko tko je

zaljubljen – likovala je dok je izgovarala te riječi.

– Zašto se toliko zanimaš za nju? – sumnjičavo ga je odmjerila.

– Nemoj mi ništa reći… – izgledala je zaprepašteno.

– I neću – James joj je obećao.

– Idem do zaručnika – odmahnula je rukom. James je bio siguran da je kod nje izazvao zaprepašte-

nje. Moţda se ni on nije bolje osjećao. Još uvijek nije shvaćao što je u pitanju. Zatečen osjećajima koje

je ona probudila u njemu, i sam je lutao puteljcima nečeg nepoznatog.

U tom trenutku ju je ugledao. Izgledala je poput priviĎenja. Ali nije bila sama, i to ga je pogodilo

kao munja iz vedra neba. Istina je da ju je očekivao, ali nije znao da će ona dovesti i svojeg dečka.

Nekako je smatrao da on ima najviše prava na nju. l to se promijenilo, pomislio je u sebi. Kada joj se

pribliţio, ona mu je poletjela u zagrljaj. Ona iskrenost koja je kod nje uvijek bila prisutna ni taj put

nije izostala.

– Ovo je Gavin – predstavila mu je svog pratioca.

James ga je bolje promotrio. Izgledao je jako mlado, i toplina kao da je izbijala iz svakog njegovog

pokreta. Bio bi začuĎen da je bilo drugačije. Teri je uvijek birala osjećajne ljude, one koji je mogu

razumjeti i s kojima je mogla razmijeniti mišljenje. Ponekad je stjecao dojam da je njoj to i najvaţnije.

– Samo me je dopratio. On mora poći – rekla je mirno te se okrenula prema Gavinu.

– Od sada sam u sigurnim rukama – našalila se i značajno pogledala prema Jamesu. Mladić je dje-

lovao pristojno i potpuno bezopasno. Zaključio je da mu on nije ni neće biti konkurencija ni u kojem

pogledu. Kada je Gavin otišao, James ju je uhvatio za ruku.

– Prvi ples sam čuvao za tebe – šapnuo joj je na uho.

Vidio je iznenaĎenje u njenom pogledu. Nasmiješio se. Pomno je promotrio njenu figuru. Činilo

mu se da je još ljepša nego tog popodneva. Lagana haljina je poput druge koţe ovijala njeno tijelo.

Diskretan nakit i još diskretnija šminka davali su joj dašak glamura. Izgledala je potpuno drugačije od

onog na što je navikao.

– DoĎi – privukao ju je u zagrljaj.

Podij je bio pun plesača. James ju je privinuo u zagrljaj. Miris koji je koristila podsjetio ga je na

cvijeće. Ništa drugo nije ni očekivao od nje. Lagano je rukama prelazio preko njenih leda. Nikada se

tako nije osjećao, kao da lebdi. Ona je bila u njegovom zagrljaju, a tu je i pripadala. Mogao se zavara-

vati djetinjstvom, ali je shvatio da u tom trenutku ništa djetinje prema njoj nije osjećao. Zavodljiva

mlada ţena, predivna u svakom pogledu, nije li to ono što je oduvijek ţelio?

Znao je da je ovo početak, sasvim drugačiji od onog kakav su nekada imali. Ono što je bilo iza njih

pripadalo je prošlosti. Sadašnjost je bila potpuno drugačija. Nije ni slutio da će se sve odvijati na način

na koji se odvijalo. Ona je u njemu probudila ono što nijednoj ţeni nije pošlo za rukom. Jednostavnost

je bila dio njene svakodnevnice, ali njegove neće biti. Očekivao ga je nimalo lagan zadatak, da ispita

svoje osjećaje i moţda shvati da je ona ţena kakvu ţeli, a po svemu sudeći to je bila istina.

– Prelijepa si – šapnuo joj je u uho.

– Čini mi se da si svaki put sve ljepša – udijelio joj je kompliment.

– A meni se čini da to ne spada u prijateljstvo? – Teri se ukrutila.

– Ako si lijepa, onda je primjereno da ti to i kaţem – njeno je ponašanje izmamilo osmijeh na nje-

govom licu.

– Ja sam samo Teri – podsjetila ga je.

– Koga ti pokušavaš zavarati? Mene? To ti neće poći za rukom. Sve više imam dojam da sam bio u

pravu kada sam ti rekao da ćemo biti zajedno do kraja ţivota. Nisu li to proročanske riječi? – izazivao

ju je.

– A da me prestaneš zadirkivati? – odglumila je ljutnju.

– Ozbiljan sam – pokušao joj je objasniti, ali mu ona to nije vjerovala.

– Nije li ovdje prevelika buka? Da iziĎemo? – upitao ju je tiho.

– Zašto? – Teri se ukrutila.

– Zato što su mi svih proteklih godina nedostajali razgovori koje smo nekada vodili.

– Zašto imam dojam da me mamiš u klopku? – upitala ga je uz osmijeh.

– Uostalom, ovo je tvoja zabava, ne bi li trebao biti na njoj? – upitala ga je.

– Ako je zabava moja, onda sam ja taj koji bi se trebao osjećati ugodno – rekao je mirno. Uhvatio

ju je za ruku i poveo prema terasi. Noć je bila ugodna, a lagani povjetarac kao da je tu večer činio po-

dnošljivijom. Naslonio se na ogradu, promatrajući svjetla grada. Sve mu se činilo jednostavno kada je

njegov grad bio u pitanju. Nije tu bilo previše intriga. Duh malog mjesta povezivao je sve ljude nasta-

njene u njemu. Grad je bio malen i svi su se poznavali.

– Što ţeliš? – Teri ga je upitala.

– Ovo nije mjesto za razgovor. Nisam naivna onoliko koliko ti misliš – Teri je stala pored njega.

– Nisam ni mislio da si naivna. Ti znaš da sam ja posljednja osoba koja bi ti učinila nešto naţao.

Samo sam ţelio biti s tobom – pokušavao joj je objasniti ono što ni njemu nije bilo jasno.

– Zašto si odabrao baš mene od svih ljudi koji se nalaze unutra? – zanimalo ju je.

– S tobom sam najbliskiji. Samo nas dvoje imamo mnogo zajedničkog.

– Zašto imam dojam da mi skrivaš istinu? – Teri je bila ozbiljna kada se okrenula prema njemu.

– Istinu? Što je istina? Ne otkrivamo li je cijeli ţivot?

– Zašto izbjegavaš odgovor? Ne poznajem osobu u koju si se pretvorio. Kada sam čula da se vra-

ćaš, bila sam izuzetno sretna. Mislila sam da će biti malo onog što će se promijeniti. Očito sam se pre-

varila. Vrijeme i sredina nose promjene, ali i odrastanje. Toga sam i te kako svjesna. Koliko god se mi

trudili da bude kao nekad, nikada neće biti. IzmeĎu nas je prepreka koju ne mogu objasniti, ali mi se

čini da je logična.

– Jedino se promijenilo to da nismo djeca – James ju je uvjeravao.

– Da, samo to, a to je dovoljno.

– Što to znači? – James ju je pokušao uhvatiti za ruku, ali ju je ona povukla.

– To znači da… Ništa više nije isto – zamuckivala je.

– Moţda osjećaš da pred sobom imaš muškarca? – James je logično zaključio.

– Idi do vraga – Teri je planula.

– Odeš pa se vratiš. Naivno je misliti da je sve isto. A što je najgore, i ja sam bila u stanju povjero-

vati da će tako biti. Zar misliš da sam luda i da nisam primijetila kako me odmjeravaš? Ţelja, strast,

poriv da me posjeduješ na sve načine? Što sam točno vidjela u tvojem pogledu? Ja jesam mlada, volim

prirodu, ali to ne znači da sam slijepa. Ako si se mislio poigrati sa mnom, zaboravi na to – planula je.

– Oduvijek sam volio taj tvoj ţar. Imaš ga u svemu – James se nije zabrinjavao zbog njenih riječi.

– Istina je da… da… – zamuckivala je.

– Ne volim kada netko koristi krinku prijateljstva da bi nešto postigao. Što ti je palo na um kada si

me vidio? – otvoreno ga je upitate.

– Ne znam – James je iskreno rekao.

– Radovao sam se što ću te vidjeti. Ne mogu reći da nisam bio zatečen. Pupoljak se pretvorio u ru-

ţu. Nisam mogao to ne primijetiti. Tvoja se vanjština promijenila, ali ti nisi. Znam to, osjećam. Nitko

te ne poznaje bolje od mene. Oduvijek smo bili povezani na čudan način.

– Ne zavaravaj se – Teri mu se usprotivila.

– Veze su pokidane. Dječje veze? – rekla je ljutito.

– Čemu tolika ljutnja? – James ju je upitao.

– Ne znam kakve namjere imaš. To je ono što me zbunjuje.

– Nemam namjera – James ju je pokušao uvjeriti.

– U redu – popustila je.

– Ako primijetim ikakav znak da je nešto drugačije, jednostavno će prestati naša druţenja. Moţda

ti ove riječi neće značiti ništa, ali ću tako postupiti – obećala mu je.

– Kako ţeliš – James nije htio pokazati koliko je razočaran njenim riječima. Ostavio je djevojčicu,

ali je pred njim bila mlada ţena, ona koja nije bila nimalo naivna. Bio je ljutit na samog sebe. Trebao

je naučiti kontrolirati svoje osjećaje, a on joj ih je pokazao na sve moguće načine.

– Nisam imao namjeru miješati se u tvoju vezu – rekao je odsutno.

– Upozorila sam te za svaki slučaj – Teri je bila mnogo smirenija.

– Toliko ti je stalo do Gavina? – zanimalo gaje.

– Nije to u pitanju – odmahnula je rukom.

– Tvoje me ponašanje čini nesigurnom, a ja se ne volim tako osjećati. Moţda preuveličavam, ali

mrzim kada mi se netko nabacuje i naglašava moje tjelesne atribute, a da me i ne poznaje. Od toga mi

se diţe kosa na glavi.

– Ja te poznajem – James joj je naglasio.

– To ništa ne mijenja. Vi muškarci… – odmahnula je rukom.

– Idem unutra – krenula je ne obazirući se na njega.

James je morao priznati da je bio zatečen. Od nje nije očekivao riječi koje je izgovorila. Kad je ma-

lo bolje razmislio, imala je pravo. Trebao je biti paţljiviji, trebao je, ali nije. To se više nije moglo

popraviti. Što je mislio? Ni sam nije znao odgovor na to pitanje. Oduvijek je bila otresita i svima bi

rekla ono što je mislila. Koliko god su je smatrali čudnom, na neki način su se i pribojavali njene reak-

cije. Iskrena, ali pravedna, zaključio je. U samom početku je sve pokvario, a to mu nije bila namjera.

Trebao je imati na umu da ona nije poput ostalih ţena i da neće reagirati kao one s kojima je izlazio.

Nije navikla na komplimente, a to što joj ih je udijelio, samo je pogoršalo stanje koje on nije smatrao

lošim, ali jest ona. Zašto se ponašala tako čudno? U pitanju je bio oprez. Kao i uvijek, izazvala je div-

ljenje kod njega, mada mu je oteţavala njegov pristup,njoj kao ţeni. Nije mu preostalo ništa drugo

nego pomiriti se s njenim ţeljama, barem privremeno. Slegnuo je ramenima i krenuo za njom. Cijelu

večer Teri ga je izbjegavala. Mrzio je takvo njeno ponašanje. Iskreno je sebi priznao da se toj večeri

radovao najviše zbog činjenice da će ona biti prisutna. Pokušavao je ne obraćati paţnju na nju, ali je to

bilo doista teško. Pričao je s prijateljima iz djetinjstva, zabavljao se, čak je i koketirao s nekoliko dje-

vojaka, ali je krajičkom oka pratio Teri i njeno ponašanje. Kada se sala počela prazniti, potraţio je

Teri. Pričala je s raznolikim društvom. Primijetio je da ona više nema problema kako bi se uklopila, a

znao je i zbog čega. Bila je čudakinja, ali lijepa čudakinja, a to je bila ulaznica za sve, pogotovo kada

su muškarci bili u pitanju. Ljubomorno je odmjerio društvo koje ju je okruţivalo.

– Povest ću te kući – rekao je mirno.

lako je očekivao da će ga ona odbiti, samo je slegnula ramenima. James se nasmijao. Dobio je ide-

alnu priliku da razgovara s njom i neće je propustiti, obećao je samom sebi.

– Ionako ti je usput – mirno je rekla.

Kada se pokrenula, uz osmijeh i jedno mahanje rukom, oprostila se od društva s kojim je bila. Kad

se okrenula prema njemu, prostrijelila ga je pogledom. James je imao dojam da ona ţeli rat s njim, a

tom se dojmu nikako nije mogao oteti. Doista se ponašala kao da je on stranac i kao da ima samo jed-

na cilj. Ako ga je i imao, o njemu je trebao razmisliti. On nije bio osoba koja bi se povodila samo za

nagonima, ali ih je ona budila kod njega, a nije ih mogao zanemarivati. Morao ih je staviti pod kontro-

lu. Koliko god mu to teško bilo, morat će tako postupiti. Ponovno će u njoj morati probuditi dijete, ono

dijete koje je oboţavao. Samo na taj način će joj se uspjeti pribliţiti, a kada se to dogodi i kada ponov-

no osvoji njeno povjerenje, sve ostalo će biti u rukama sudbine.

– Ne trebaš se bojati. Potpuno sam bezopasan – našalio se.

– Automobil ima vrata i mislim da te na to i ne trebam podsjećati. Znam se brinuti za sebe. Oduvi-

jek sam to znala. A sada… – pogledala je prema vratima.

– Ne smijem te uhvatiti za ruku? – James ju je izazivao.

– Ja nisam tvoj posjed – odbrusila mu je.

– Svjestan sam toga. Nisi čak ni ona osoba koju sam poznavao.

– Varaš se – Teri je izišla prije njega kao da mu je na taj način htjela pokazati koliko je samostalna.

– Ja sam ostala ista, ali si se ti promijenio. Drugi grad, drugi ljudi, drugačiji mentalitet. Ovaj grad je

drugačiji od svih – napomenula mu je.

– Ti si obišla svijet pa znaš – James je bio povrijeĎen njenim riječima.

Ponašala se kao da je pored nje stranac, a neon.

– Znam. Ne trebam lutati po svijetu da bih neke stvari shvatila.

– Od tebe sve mogu čuti, ali i očekivati – priznao je.

Pomogao joj je da ude u automobil. Očekivao je da će se i protiv toga pobuniti, ali nije. Cijelim pu-

tem je šutjela kao da se duri. James je nekoliko puta pokušavao započeti razgovor s njom, ali ga ona

nije prihvaćala. Činilo mu se da je veće dijete u. tom trenutku nego što je nekad bila. Mogla je imati

tijelo ţene, ali je to bio samo okvir za dječju dušu. Bilo je očito da je ona na putu odrastanja i da ne

razumije sve promjene koje su je okruţivale. Imala je moćno oruţje u rukama i ona je njime tjerala

ljude, a ne ih privlačila sebi. Oboje su bili podjednako zbunjeni. Njega je sputavala, a kada je malo

bolje razmislio, ni sam nije znao kako da definira ono što je ona probudila u njemu. Je li u pitanju

prolazni osjećaj strasti ili nešto mnogo dublje? To je trebao otkriti. Jedino što je u tom trenutku znao je

da ga ona privlači nevjerojatnom snagom. Tek danas ju je sreo, i ima vremena, zaključio je. Ako bude

ţurio, izgubit će je. Kada ju je doveo pred kuću, izišao je da je isprati. Osjetio je kako hladan i vlaţan

zrak dolazi s rijeke i stresao se od hladnoće.

– Laku noć – Teri je rekla tiho i uskoro je njena silueta nestala iza ulaznih vrata. Jamesu nije preos-

talo ništa drugo nego da krene prema automobilu. Ipak, osmijeh mu nije silazio s usana. Ona je bjeţala

od njega ili od same sebe? Sve je bilo moguće. Kad je došao kući, laknulo mu je na neki način. Odav-

no se nije osjećao kao toga dana. DogaĎaji su se nizali jedan za drugim i dan je bio buran u svakom

pogledu. Sreo je Teri, a koliko se ona promijenila, shvatio je vrlo brzo. Bojao se da neće biti šetnja uz

rijeku, razgovora koji su oboje opuštali. Teri je bila oprezna, a samo zbog nekoliko komplimenata. A

što je trebao reći? Da je sasvim obična? To nije mogao, jer je bila prelijepa. Sjetio se dana koji su obi-

ljeţili njihovo djetinjstvo. Bili su tako lijepi, opušteni i nevini. To se više ne moţe vratiti. Znao je da je

to istina. IzmeĎu njih će uvijek postojati strah, bojazan da bi ga ono drugo moglo povrijediti. Mnogo

kasnije, dok je leţao, nastavio je s razmišljanjem koje ga nikamo nije vodilo. Ţelje je morao skrivati i

od sebe samog, a pogotovo od Teri. Uopće nije znao kako se ponašati prema njoj. Nije se mogao pra-

viti da ne vidi koliko je lijepa, a ako misli s njom ostati u kontaktu, morat će se upravo tako ponašati,

lako je idućih dana odlazio do rijeke, Teri nijednom nije došla. Osjetio je gorak okus razočaranja. Di-

vio se prirodi, ali ona nije bila toliko lijepa kao dok je Teri bila s njim. Sve više se dosaĎivao. Zamolio

je oca da počne s radom. Ţelio je biti koristan, a to mu je moglo pomoći da ne razmišlja o Teri.

– Bilo je samo pitanje trenutka kada ćeš to pitati – otac je ustao i s ponosom ga pogledao.

– Šetnje uz rijeku sada su ti manje privlačne? – značajno mu je uputio pogled.

– Na što ciljaš? – James se trgnuo.

– To je barem lako zaključiti. Teri te izbjegava? – upitno je podigao obrve, a bore na njegovom če-

lu postale su još naglašenije.

– To uopće nije vaţno – James se trudio izgledati ravnodušno.

– To je samo djevojačka igra. Neke zavode muškarce na sasvim drugačiji način – svoje je riječi po-

pratio osmijehom koji je još uvijek bio neodoljiv.

– Znaš… – upiljio je pogled u njegov.

– Ponekad me podsjeća na tvoju majku. Istina, nije profinjena kao što ti je majka bila, ali zrači ne-

čim čemu je nemoguće odoljeti – tim mu je riječima jasno pokazao da zna na koji način on razmišlja, a

ponašanje muškaraca nije imalo tajni kada je on bio u pitanju, što je i pokazao svojim riječima.

– Mi smo prijatelji – James je suho rekao.

– Da, razumijem – otac je ustao i slegnuo ramenima.

Nikada se nije volio upletati u osjećaje svoje djece, ali taj put doista nije mogao odoljeti. James je

bio očajan, iako se trudio to svoje stanje skriti iza mira koji je bio samo varka. Ţelio mu je dati do

znanja da zna kako se osjeća, ali je James sve negirao. Povukao se iz te rasprave. Znao je da mu ne

moţe pomoći. Osjećaji su bili dio odrastanja, i kakav god da mu savjet udijeli, on će slušati samo svo-

je srce. Kad je malo bolje razmislio, ne bi imao ništa protiv da se on oţeni s Teri. Ona je bila prelijepa,

mlada, i bila je dobar materijal koji se mogao prilagoĎavati situacijama. Bila je poznata po svojem

temperamentu, ali on nikada nije volio ljude koji ga nisu imali. Jednom će se sve riješiti, pomislio je u

sebi i izišao. Za sve je u ţivotu trebalo vremena i ništa se nije dobivalo na jednostavan način. Tu je

teoriju mogao primijeniti na sve u ţivotu. Trud i upornost uvijek su prethodnici nagrada, a on se za tim

povodio cijeli ţivot. Isto tako, nikada nije zbog posla zanemarivao obitelj, a najmanje svoju suprugu.

Uvijek ju je stavljao na mjesto koje joj je i pripadalo, na ono najviše na koje se neko ţivo biće moglo

postaviti. Zasluţila je to svojom nesebičnom ljubavlju i svim onim sitnicama koje su njegov ţivot

uljepšale na nevjerojatan način. Ona je bila zasluţna za svu organiziranost, a i mnogo toga je naučio

od nje. lako je bila diskretna, svime je upravljala čeličnom rukom, ali je ona bila u rukavici ljubavi.

James je počeo raditi. Vrijeme koje bi trošio na razmišljanja o Teri provodio je u radu. Ispunjavao ga

je taj rad. Od najranijeg djetinjstva je znao da će jednom zauzeti vodeću poziciju u poslu, a da bi bio

dobar voda, trebao je znati sve poslove. Uopće nije izlazio, a vremena za šetnje pored rijeke imao je

vrlo malo. Na jednoj od njih je susreo i Teri. Sjedila je na onom istom mjestu, zamišljeno promatraju-

ći, nešto što se nalazilo u daljini, lako joj je odmah htio prići, odugovlačio je. Nije skidao pogled s

njenih krhkih ramena, leĎa preko kojih je bila raspuštena njena duga i valovita kosa. Doista je imao

dojam da je ona još uvijek djevojčica, a sudeći prema njenom ponašanju, to je na neki način i bila.

Podsjetila ga je na cvijet, na jedan od onih prelijepih cvjetova koji su rasli oko rijeke. Trebao je biti

paţljiv, jer ako je povrijedi, njihovo će prijateljstvo uvenuti.

– Teri – sasvim tiho je izgovorio njeno ime, ali dovoljno glasno da nadjača šum rijeke. Istog tre-

nutka se okrenula. Njeno ozbiljno lice takvo je i ostalo. Ništa se na njemu nije promijenilo kada ga je

vidjela. Pogledala ga je onako kako bi pogledala stablo koje se nalazilo pored njega. Osjetio je tračak

boli, onu koju je izazvala njena ravnodušnost.

– Dugo se nismo vidjeli – prišao joj je laganim korakom.

– Imala sam problema – opet je okrenula glavu prema daljini.

James je pratio njen pogled. Bio je uperen prema zalasku sunca. Osmjehnuo se. Ona se ničemu ne

moţe diviti kao čudima prirode, kako je ona zvala te uobičajene pojave.

– Kojih? – dok je postavljao to pitanje, sjeo je pored nje.

– Prekinula sam s Gavinom – njena iskrenost ga je zaprepastila.

– Prekinula si? – ţelio je biti siguran da je dobro čuo.

– Da. Pokušao me je poljubiti – rekla je ozbiljno.

Iako se trudio ne prasnuti u smijeh i izgledati ozbiljno, to mu nije pošlo za rukom. Grohotom se na-

smijao.

– Što je tu smiješno? – Teri ga je prostrijelila pogledom.

– Samo te je ţelio poljubiti? – s nevjericom je odmahnuo glavom.

– On nema pravo na to. Samo smo se zabavljali i nismo bili par. On je očito sve drugačije shvatio.

Ja sam mislila na prijateljstvo, a on…

– Muškarac je – James ga je branio.

– To mu ne daje nikakva prava – pobunila se.

– Što ima loše u poljupcu? – zanimalo ga je.

– To što ga ja nisam ţeljela – hladno je rekla.

– Zašto si onda bila s njim? Ne ţeliš jedan običan poljubac, ne ţeliš vezu, a druţiš se s muškarcem.

Nije on to pogrešno shvatio, nego si ti iz pogrešnih razloga ušla u taj čudni odnos s njim. Muškarac i

ţena ne mogu biti prijatelji, barem ne kada odrastu – pokušavao joj je objasniti.

– Ne mogu biti prijatelji? – paţljivo ga je odmjerila.

– Ne – potvrdio je, iako je znao da griješi kada se odlučio to izgovoriti.

– A što mogu biti? – zajedljivo je upitala.

– Puno toga – nije znao što da joj odgovori.

– Naravno. Ţena bi trebala biti ljubavnica tom svom navodnom prijatelju. Nisam ja dijete. Neće

mene nitko ljubiti na silu, a još manje nešto drugo. Sve to čuvam za nekog tko će biti poseban. Gavin

to sigurno nije. Pokloniš nekom muškarcu malo paţnje i on te već vidi u svojem krevetu. Lijepo vi

oblikujete svijet.

– Dovoljno si odrasla da shvatiš…

– Sve je meni jasno – Ljutito je okrenula glavu od njega.

James je šutio. Lice mu je bilo poput maske. Kada je ona bila u pitanju, sve je radio naopako, i on

je bio poput nje, vjerovao je u prijateljstvo izmeĎu muškarca i ţene, u njihovo prijateljstvo, ali se to

promijenilo kada ju je ponovno vidio.

– Ako tako nastaviš, mogla bi biti mjesecima u braku, a da ne kon-zumiraš brak? – našalio se, ali se

ona trgnula.

– Muškarci su beznadna bića – odmahnula je rukom.

– Na sve gledaju iz drugačije perspektive – rekla je uz grimasu.

– Samo se nas dvoje razlikujemo – rekao je svojim dubokim glasom.

– Po čemu? Tebi nisam privlačna, pa me ne ţeliš poljubiti? – unijela mu se u lice. James je zastao.

Klopke koje mu je ona postavljala sluţile su da on upadne u njih. Riječi su joj bile upakirane u omot

naivnosti, ali su bila opake. Što da joj odgovori? Ako joj kaţe da je ţeli poljubiti, mogao bi dobiti i

pljusku, a ako joj kaţe da ne ţeli, mogla bi biti povrijeĎena.

– Zašto da uzimam ono što ti čuvaš za nekog posebnog? Cijenim tvoje mišljenje – rekao je probra-

nim riječima.

– Domišljato – rekla je uz osmijeh.

– Da budem iskrena, nje mi ţao što sam Ga-vina poslala ondje gdje mu je i mjesto. Sve teme smo

iscrpili, a poljubac je bio samo povod za prekid. Nešto mi je trebalo – priznala mu je.

– I? – nije znao što to njeno kratko pitanje znači.

– Što? – James ju je upitao.

– Ne ţeliš me poljubiti? – izazivala ga je.

– Ne bih se zaustavio na poljupcu – upozorio ju je.

– A što ako ja to ţelim… – zatvorila je oči. Poluotvorene usne kao da su ga mamile, ali je znao da

ne smije podleći tom iskušenju.

– Kada budeš ţeljela, ti ćeš me prva poljubiti – pomaknuo se u udobniji poloţaj, izbjegavajući gle-

dati u njeno prelijepo lice.

– U redu – otvorila je oči i odmaknula se od njega.

– Poloţio sam? – upitao ju je.

– Za sada – opet je okrenula glavu od njega. James je slegnuo ramenima. Nije ju razumio, ni njene

riječi ni njeno ponašanje. Za nju je mislio da je najjednostavnije ţivo biće, ali se ispostavilo da je pog-

riješio. Bio je zatečen kada se ona okrenula prema njemu i poljubila ga. Bio je to lagan poljubac, tek

ovlaš dodirnute usne, ali je u njemu izazvao, nevjericu.

– Još jedna kušnja – rekla je uz osmijeh. James ju je uhvatio za ruke. Snaţno ju je drţao. Ţelio ju je

privući k sebi i nastaviti ono što je ona započela, ali se odupro tom svojem porivu.

– Ako zapališ vatru, svjesna si da moţeš izazvati i poţar – ukorio ju je.

– Rijeka je samo nekoliko koraka udaljena, od nas – spremno je rekla.

Pustio je njene ruke i prasnuo u smijeh.

– Prešla si me – pokušao je zadrţati bezbriţan izraz lica, ali nije znao uspijeva li u tome.

Teri ga nije gledala u oči. Očito joj je bilo neugodno, a s obzirom na to kako je postupila, znao je

da će ga i u idućem periodu izbjegavati, što nikako nije ţelio.

I bio je u pravu. Gotovo svakodnevno je dolazio na obalu rijeke, ali nje nije bilo. Doista se osjećao

poput dječaka s kojim je Teri igrala igru skrivača. Sve što je ţelio svodilo se samo na jedno, ţelio je

nju. Misli su mu se razbistrile, ţelje iskristalizirale i sve je išlo samo jednim putom, prema Teri. To mu

nije bilo teško priznati. Doista ju je oboţavao. Ona je u njemu budila čeţnju, nešto njeţno i blago, ali i

strast koja je uzimala sve veće razmjere. Boţe, postajao je svjestan da je sve više opsjednut njome. Svi

su primijetili da se s njim nešto dogaĎa, a Dn se nije ni trudio to skriti. Eva se najviše šalila na njegov

račun. Ponekad su to bile neumjesne šale, ali nikako zlonamjerne.

– Da pričekam s proslavom zaruka? – upitala ga je jednu večer.

– Zašto? – nije mu bilo jasno.

– Mogli bismo ih zajedno objaviti – lukavo se nasmiješila.

–Na što misliš? – odloţio je čašu koju je drţao u rukama i pogledao je u oči.

– Nije li Teri pronašla put do tvojeg srca? – kada je postavila to pitanje, bila je potpuno ozbiljna.

– Moţda, ali ja nisam do njenog – priznao joj je, iako nerado.

– Strpljenja, samo se naoruţaj njime. Ako si mogao osvojiti njeno dječje srce onda kada to nikomu

nije polazilo za rukom, ovo bi trebalo biti mnogo lakše. Ţena je. Pokloni joj dovoljno paţnje, poneki

jednostavan poklon, jer ona ni na što više ne bi ni pristala, i idi prema njoj korak po korak – savjetova-

la mu je.

– Ti ne bi imala ništa protiv? – iznenadio se promjeni koja je nastala kod Eve.

– Zašto bih imala nešto protiv? Da je meni netko prije nekoliko godina rekao da će mi Ed biti zaru-

čnik, u to ne bih povjerovala ni na koji način. Sve se mijenja. Ipak, moram priznati da je ona boţan-

stveno lijepa. Tračak njene divljine kao da pridonosi tome. Ona jest čudna, ali mi se čini da si i ti. To

bi značilo da biste izvrsno odgovarali jedno drugom. Samo… – uz značajan osmijeh ga je ogledala.

– Što? – Jamesa je zanimalo.

– Nije vaţno – Eva je odmahnula rukom.

– Vaţno je – James je ustao i stao pred nju.

– Bojim se da ćeš teško postići ono što ţeliš – rekla je s uţivanjem, ali i dozom poruge.

– Imam ja svoje metode – priznao joj je.

– Ako se one sastoje od odlazaka na obalu rijeke, jadne su ti metode.

– Što da radim? – upitao ju je grubo.

– Pozovi je van – savjetovala ga je.

– Kao da bi pristala. Ne, prerano je za to – James je znao da govori istinu i da je neće pozvati van.

Tko zna kako bi ona to shvatila. Kada je Teri bila u pitanju, sva su iznenaĎenja bila moguća. Teško

je u kavez staviti pticu koja slobodno leti. To mu je bilo jasno. Njen pjev ne bi uveseljavao ničiju dušu,

a najmanje njegovu. On nije ţelio okove kojima bi je zadrţao za sebe. Na to će pristati samo ako ona

bude ţeljela. Vrata krletke njegove ljubavi bila su otvorena, a to je bilo sve što je mogao učiniti u tom

trenutku. Trebalo se dogoditi čudo da je osvoji, a čuda su tako rijetka. U posljednje vrijeme sve je

češće mislio da se nije trebao odvajati od nje. Dovraga i koledţ, pomislio je u sebi. Dok se on pripre-

ma za budućnost, ono najvrjednije mu je izmicalo. Sjetio se njenog poljupca, ako je tako mogao naz-

vati dodir njenih usana. Bio je tako blag, bojaţljiv i u njemu je pokrenuo pravu oluju. Kako bi se osje-

ćao kada bi ona bila u njegovom zagrljaju, u njegovom ţivotu, i to zauvijek? Nikada nije razmišljao o

braku. Pomisao na njega bila mu je strana. Smatrao se premladim da bi se vezao za cijeli ţivot, ali je

to bio spreman promijeniti zbog Teri. Nju je mogao zamisliti pored sebe, i ţelio ju je zamisliti. Samo

kada je ona bila u pitanju, pomisao na brak činila mu se idealnom. Bio je zaljubljen. Bilo je krajnje

vrijeme da to sebi prizna. Oduvijek je smatrao da će ona biti njegova. Nevine dječje misli pretvorile su

se u proročanstvo. S ljubomorom je pazio na nju. Svi su znali da je ona pod njegovom zaštitom, iako

njoj ta zaštita nije ni trebala. Ona je znala kako postići ono što ţeli, ali i kako se obraniti od neţelje-

nog. Epitet čudakinje koji ju je pratio nije bio ni blizu istine. On je to oduvijek znao. Bila je zatvorena

za ostatak svijeta, ali ne i za njega. Samo ju je on znao slušati i bio je nagraĎen ogromnim povjerenjem

koje je ona gajila prema njemu. Nervozno je šetao po prostoriji. Njegovo je ponašanje bilo uistinu

smiješno. Stalo mu je do nje, bio je zaljubljen u nju, ali ništa nije poduzeo da bi ona i bila njegova.

Odlazio je do rijeke i čekao da se ona pojavi. Moţda su se samo mimoilazili? Njen poljubac je bio

znak na koga je ona čekala i tko je onaj pravi. Razmišljao je i o tome, ali mu se sve činilo nevjerojat-

nim. Rijetko toliko snaţni osjećaji mogu biti i uzvraćeni na isti način, a on nikada neće doći do istine

bude li se bojao njene reakcije. Kako da je izazove? Da je napravi ljubomornom? Odmah je odbacio tu

mogućnost. Ona nije bila poput ostalih djevojaka. A moţda ideja nije nimalo loša. Po njenoj reakciji

će shvatiti koliko joj je stalo. Mnogo toga mu se motalo po glavi. Neke misli su bile neosnovane, a

neke su ga tjerale na razmišljanje. Nije mogao čekati cijelu vječnost. On je doista imao strpljenja, ali

ne i kada je ona bila u pitanju. Naglo je prišao telefonu. Nazvao ju je i rekao da je čeka na obali.

– Što ţeliš? – bila je gruba dok je postavljala to pitanje.

– Samo doĎi – kratko je rekao i spustio slušalicu.

Da, bio je doista njeţan prema njoj. Osmjehnuo se. Umjesto njeţnosti, on je pokazivao grubost. Što

je time ţelio postići? Mijenjao je taktiku, traţeći pravo rješenje, ali ga nije pronalazio. Toliko nemoć-

nim nikada se nije osjećao. Uzeo je laganu majicu i prebacio je preko ramena. Znao je da će uz rijeku

biti hladno. Ako Teri ne doĎe… Nije ţelio na to ni misliti. Trebao je vjerovati da će ga poslušati. Bio

je dovoljno grub da u njoj izazove radoznalost.

Kada je došao, ona ga je već čekala. Traperice je rijetko viĎao na njoj, ali je ovaj put bila u njima.

Košulja je bila zavezana oko struka, naglašavajući njegovu vitkost. Izgledala je krhko, ali je znao da je

to samo privid. Njenu snagu je i te kako upoznao.

– Došla si? – krenuo je prema njoj s osmijehom na licu.

– Dvoumila sam se – rekla je mirno.

– Zašto si me trebao? – okrenula se prema njemu, dok je ruke prekriţila preko grudi.

– Zaţelio sam se tvojeg društva. –Zašto imam osjećaj da me izbjegavaš? – upitao ju je s odglumlje-

nim mirom.

– Zato što je to istina – Teri je odgovorila.

– Postoji razlog – pokušao je doći do istine.

– Naravno. Uvidjela sam da ovo naše druţenje nema nikakvog smisla. Čini mi se da se oboje tru-

dimo odrţati ono što smo nekada imali, ali je to netragom nestalo. Više nismo djeca. Mislim da si ti to

shvatio jednako brzo kao i ja. A i zauzeta sam – slagala je ne trepnuvši.

– Čime? – James je stajao nasuprot nje.

– Svijet se ne vrti samo oko tebe. Što misliš da sam radila dok tebe nije bilo? Sjedila na obali rijeke

i čekala te? Ne budi lud. Ja imam svoj ţivot, a ti si odavno prestao biti dio njega. Ne ţelim zaboraviti

ono što smo nekada bili. Zbog toga sam sada ovdje, a to je prošlost, James. Ona ?e ne moţe vratiti.

– Bojiš se – James ju je prozreo.

– Strah? – Teri je odmahnula glavom.

– To nije razlog. Nemam se čega bojati. Odavno sam naučila strah odagnati od sebe. Veoma sam

uspješna u tome. Ja nisam od onih ţena koje plaču nad svakom sitnicom. Nisam od onih koje se boje

bilo čega.

– Nisi ravnodušna prema meni? – James je igrao na sve ili ništa.

Teri ga je zatečeno pogledala. Nekoliko je trenutaka razmišljala. Kada ga je pogledala u oči, u nji-

ma se nalazila sjena nesigurnosti.

– Nisam ni prema biljkama koje me okruţuju. Toliko o tome – kruto je rekla.

– Što se promijenilo? – James je inzistirao na odgovoru.

– Sve. Doista sve. Nismo više djeca, a to je dovoljan razlog da se sve promijeni.

– To mi je poznato. Reci nešto što ne znam

– James je pogledao u njene ruke. Nervozno se poigravala prstima.

– Ne znaš da me tlačiš svojim ponašanjem i tjeraš od sebe. Što si umislio? Da si neodoljiv? Za što

bih ti ja trebala posluţiti? Za igru? Nakon djevojaka koje si imao do sada, ja sam malo drugačija. Pres-

tani me zvati i prestani dolaziti na ovu obalu. James je krenuo prema njoj. Privukao ju je k sebi i snaţ-

no poljubio. U početku se opirala, a zatim je prihvatila igru usnama. Bile su tako podatne, i ljubile su

ga ţarom koji je osjećao cijelim svojim bićem. Obgrlio ju je rukama. Privukao ju je još čvršće k sebi.

Ako je već gubi, onda neka barem zna razlog za to. Nije se opirala. Osjećao je kako mu se predaje,

iako je ta predaja imala i dozu opreza. Bjeţala je od njega zbog onog što je on budio u njoj. U to je bio

siguran u tom trenutku. Mogla je govoriti što je ţeljela, ali ju je njeno tijelo izdalo. Pokušala se odma-

knuti od njega, ali su joj se ruke ovile oko njegovog vrata i završile u kosi. Vitki prsti poigravali su se

kratkim pramenovima njegove kose, a njeno neiskustvo je još više budilo ţelju u njemu. Od neiskusne

ţene se moţe najviše naučiti, sjetio se rečenice koju je jednom čuo i u nju nije povjerovao. Sada je bio

u poziciji da promijeni mišljenje. Ona ga nije samo ljubila. Unosila je dio srca u to. Znao je da će se taj

pupoljak mladosti rascvjetati u njegovoj blizini, a on je ţelio biti prisutan kada se to dogodi.

– Ja… – Teri je okrenula glavu kako bi izbjegla njegov poljubac.

Ruke su joj skliznule s njegove glave i nemoćno pale niz tijelo. Iako je nije ţelio pustiti, nije mu

preostalo ništa drugo nego da to učini.

– Ovo nije bilo umjesno od tebe – optuţila ga je.

– Nisi uţivala u poljupcu? – paţljivo je promotrio rumenilo njenog lica.

– To uopće nije vaţno. Mislila sam da ti nešto treba i zato sam došla – pokušavala se pribrati, ali joj

to nije polazilo za rukom.

– Trebaš mi ti – pokušao joj je prići, ali je ona ustuknula.

– Što ţeliš od mene? Moje tijelo? Uzmi ga! – počela je vikati.

Kada je vidjela izraz njegovog lica, nešto nalik na osmijeh izobličilo joj je usne.

– To je jedino što ţeliš. Znaš li ti koje je to poniţenje za mene? Došao si ovamo da bi se ljubio sa

mnom? To je samo početak. Ţeliš me imati onako kako to tvoja muškost ţeli. Mislila sam da me cije-

niš, da cijeniš prijateljstvo koje smo imali – uzbuĎeno je govorila, gubeći kontrolu nad svojim riječi-

ma.

– Teri! – James ju je uhvatio za ruku.

– Ne preuveličavaj – upozorio ju je.

– Što ako sam te ţelio poljubiti? Nije smak svijeta. Kada si se posljednji put pogledala u ogledalo?

Što si vidjela u njemu? Jesi li svjesna koliko si privlačna? Očito je da nisi. Nijedan muškarac pored

tebe ne bi mogao ostati ravnodušan, a najmanje ja. Poznajem te. Znam da nisi odgovorila na moj po-

ljubac iz dosade, ali ni iz duţnosti, uvijek si bila spontana i ravnala si se prema osjećajima. Ti mi

mnogo značiš, previše. Ne ţelim se igrati na ovaj način. Doista se ponašamo kao da smo djeca. Dani-

ma te čekam na obali, ali ti ne dolaziš. Sve radim da ti se pribliţim, i kada mi pode za rukom da ukra-

dem jedan nevini poljubac, ti se ponašaš kao da sam te silovao. Cijenim tvoje neiskustvo, ali bi i ti

trebala cijeniti moje osjećaje. Nemam se namjeru poigrati s tobom. To nikada ne bih učinio. Trebaš

znati da mi mnogo značiš – pokušao ju je uvjeriti.

– To svakako – Teri je podrugljivo rekla.

– Značim ti puno dok ne dobiješ ono što ţeliš, a onda… – izbjegavala je njegov pogled, ali je i da-

lje bila britka na jeziku.

– Volim te. Udaj se za mene – spontano je izrekao te riječi.

Teri se zagrcnula. Lice joj je postalo blijedo. Nekoliko trenutaka je samo zijevala i nije bila sposo-

bna izgovoriti ni glasa, a kamoli riječ. Progutala je knedlu koja joj je zapela u grlu, hvatajući se za

vrat. Izgledala je kao da joj je izrekao smrtnu presudu, a ne izjavio ljubav.

– Idi dovraga – prošaputala je. Okrenula se i otrčala od njega. James je gledao za njom. Tek mu u

tom trenutku ništa nije bilo jasno. Postupio je onako kako se osjećao. Njegove su riječi bile odraz nje-

govog srca. Zašto je pobjegla? Bio je iskren, pokazao je plemenite namjere i ţelju da s njom provede

ţivot, a ona je pobjegla! Blaga bi riječ bila kada bi rekao da je šokiran. Nikada nije bio sigurniji u svo-

je osjećaje. A što je dobio svojom iskrenošću? Pobjegla je od njega. Sjeo je i zaronio lice medu dlano-

ve. Silno se trudio suzbiti suze koje su bile na rubu njegovog oka. Nije se smatrao slabim muškarcem,

ali je imao svojih slabosti. Jedna od njih je bila Teri, a to je sa sigurnošću mogao tvrditi. Imali su zaje-

dničko djetinjstvo, dio odrastanja proveli su na isti način. Ţelio je s njom provesti ostatak ţivota. Bio

je siguran da je to oduvijek znao. Čuvao ju je za sebe, njegovao je njihovo zajedništvo, a teško mu je

bilo pomisliti da je pogriješio. Tračak nade dobio je dok ju je ljubio, drţao u zagrljaju. Tijelo joj je bilo

podatno, ali srce je ostalo kruto. Nije uzvraćala osjećaje, i to je bilo moguće, ali je on u naletu zanosa i

emocija to previdio. To što je on prema njoj osjećao nije ona prema njemu. Bio je očajan. Nikada nije

ni pomislio da će se naći u tom stanju. Više nije imalo smisla zavaravati se i čekati čudo. Teri je bila

svojeglava, imala je samostalnost koju nije ţeljela izgubiti, imala je cijeli svijet koji ju je okruţivao,

ali on nije bio dio njega.

Još je dugo vremena ostao u istom poloţaju. Nije mu smetala hladnoća, niti ju je osjećao. Čekao je,

a da ni sam nije znao što. Da se Teri vrati? Znao je da se to neće dogoditi.

Za to vrijeme, Teri je išla prema svojoj kući. Oči su joj bile pune suza. Ţivot joj se okretao nagla-

vačke, a ona je samo promatrala svoju nespretnost, strah od emocija koji ju je tjerao da se ponaša kao

da je sišla s uma. Nije bila spremna na ono što joj je James nudio. Bila je zatečena svime što je bilo

vezano za njega. Znala je da će se mnogo toga promijeniti, ali da će baš,sve postati drugačije, to nije ni

pomislila. Strahovala je od susreta s njim. Traţila je snagu da se prisjeti prošlosti, da povjeruje kako ga

ona poznaje bolje nego itko, ali joj to nije pomoglo. Kad ga je vidjela, bila je zatečena. Odisao je mu-

ţevnošću, zrelošću, a ona je samo stajala ispred njega i promatrala ga kao što bi promatrala savršeno

umjetničko djelo. Pokušala je skriti divljenje, ali je sumnjala da joj je to pošlo za rukom. Učinila je

prvu grešku kada mu je dozvolila da joj se pribliţi, drugu kada ga je poljubila, a treću kada mu je doz-

volila da je ljubi, da rukama istraţuje njeno tijelo. Mislila je da ga privlači, znala je da je to istina, ali

on ju je zaprosio! Rekao joj je da je voli! Njena je nesigurnost izbila na površinu nakon tih riječi. Nit-

ko je nikada nije pripremio na oluju kakva nastaje nakon takvih riječi. Prepala se toliko da je pobjegla.

Nije bila sigurna da je on osjećao ono što je rekao. Moţda je bio ţrtva trenutka, zanesenosti, a moţda

nije bila jedina djevojka kojoj je odlučio pokloniti svoje srce. Toliko joj se misli vrzmalo po glavi da

bi dala sve da je mogla ne misliti na njega. MeĎutim, to je bilo teško, gotovo nemoguće. Koračala je

poznatim putem do kuće. Mogla ga je proći zatvorenih očiju, a to joj je pomagalo u tom trenutku. Čim

je došla kući, susrela se s majkom.

– Što je? – upitala ju je kada je vidjela njene uplakane oči.

– Ništa – Teri je odmahnula glavom. Uopće nije bila raspoloţena da bi joj se povjeravala.

– Teri – majka je stala ispred nje.

– Suze znače samo jedno, da si očajna.

– Nitko mi ne moţe pomoći – Teri se potrudila pribrati se i osmjehnuti se majci.

No, to joj nije pošlo za rukom. Majku nije mogla prevariti. Ona ju je najbolje poznavala, bolje od

Jamesa.

– Tko je krivac za suze? – uhvatila ju je za ruku i povela prema sjedalici.

– James – Teri nije imala izbora. Odlučila je priznati majci svoju najskriveniju tajnu. Uz priznanje

je trebala i savjet, a nitko joj ga nije mogao dati bolje od nje. Pogledala je prema njenom blagom licu.

Očito nije bila iznenaĎena onim što je čula.

– Za očekivati – majka je sjela nasuprot nje.

– Što je za očekivati? – Teri je osjetila kako su joj suze presahnule, a radoznalost joj je zaiskrila u

očima.

– Znala sam da ćete jednom pokrenuti i malo ozbiljniju temu. Ponekad ljudi od najranijeg djetinj-

stva osjete srodnu dušu. On je bio tvoj odraz, osoba za koju sam ja znala da će zauvijek biti uz tebe.

– On je tako… – Teri nije znala kako da joj objasni.

– On je samo muškarac, a kada to kaţem, mislim da sam sve rekla. Djevojka si, i o nekim stvarima

smo trebale razgovarati, ali nismo. Ne mogu se opravdati da nije bilo prilike, ali sam to neprestano

odgaĎala.

– Znam sve o odnosu izmeĎu muškarca i ţene. Ţivimo u dvadeset i prvom stoljeću. Komuniciram s

ljudima, imam internet, čitam, razmjenjujem iskustva ili neiskustva s ostalim djevojkama. Na sve sam

bila spremna, ali ne i na ono što je James učinio – Teri je pokazala koliko je bijesna na sebe.

– Što je on mogao učiniti? – njena se majka trgnula.

– Poljubio me je… – Teri je rekla s djetinjom povrijeĎenošću.

– To je tragedija – majka se našalila.

– To nije sve – Teri je zamucala.

Nije joj išlo povjeravanje majci. Da je u pitanju bilo nešto drugo, razgovor bi bio tečan, ali ne i ka-

da su ţenske tajne u pitanju. Još uvijek je pred njom osjećala sram, mada ni sama nije znala zbog čega.

Sasvim je normalno da počne imati i ljubavni ţivot.

– Ima još? Strašno! – grimasa koju je njena majka napravila izmamila je'osmijeh kod Teri.

– Ne znam bih li ti trebala reći – Teri je oklijevala.

– Kako ţeliš – majčino ravnodušno lice zaprepastilo ju je.

– Ipak mislim da je teret mnogo lakši ako se s nekim podijeli – nakon riječi koje nije očekivala, do-

šla su one očekivane.

– Malo mi je nezgodno – Teri joj je priznala.

– Vodili ste ljubav? – majčino lice i dalje je imalo isti izraz.

– Ne – Teri se zagrcnula.

– Rekao je da me voli i zaprosio me je – sada je Teri uţivala u izrazu majčinog lica.

Bila je sigurna da je bila zaprepaštenija od nje kada je čula Jamesove riječi. Neko vrijeme samo je

hvatala zrak. Teri ju je zbunjeno gledala. Ali pametnijeg se nije mogla sjetiti.

– Nije ni čudo što si došla u takvom stanju. I? Kakav je bio odgovor? Moţda to i ne trebam pitati.

Da si pristala, došli biste zajedno.

– Samo sam ga poslala dovraga – Teri joj se nasmiješila.

– Zašto? – majka se trgnula.

– Ne moţeš reći da ga ne voliš. Poznajem svoju kćer. Znam da ste suĎeni jedno za drugo.

– Ako smo bili prijatelji u djetinjstvu,…

– Niste sada neprijatelji – majka ju je prekinula nestrpljivo.

– Nismo ni prijatelji – Teri se pobunila.

– Sve što vama treba je jedan iskreni razgovor. Čini mi se da nijedno od vas dvoje nije svjesno mo-

ći i snage onog što drugi osjeća. Zašto nisi pristala? James je idealan muškarac, voliš ga, a to je prilika

da se tvoji snovi ispune – rukama je gestikulirala.

– Da se udam za njega? – Teri je odmahnula glavom.

– Ja neću ni ne mogu odlučivati za tebe. Jedino što ti mogu savjetovati je da slušaš svoje srce. Čak i

ako pogriješiš, učinit ćeš to iz ljubavi, a to je dovoljno opravdanje. Nitko od nas nema garanciju za

sreću. Kao i sve u ţivotu, i ljubav je kockanje. S obzirom na to da ga ti poznaješ bolje od ikoga, ti

najbolje znaš što je najbolje za tebe – njena je majka ustala, a izraz lica joj je bio zamišljen.

– Nisam spremna ni na kakav brak – Teri se pobunila.

– Kako ţeliš – glasio je odgovor.

– Idem se odmoriti i razmisliti o svemu. Teri je iskoristila priliku da se povuče u osamu. Čak joj ni

razgovor s majkom nije pomogao, premda je očekivala drugačije. Sto joj je ona i mogla savjetovati?

Odluka je bila njena i na nju nitko nije mogao utjecati. Laskalo joj je to što joj je James rekao, ali je

ona znala da je to moţda učinio iz pobude koja nije imala nikakve veze s pravom ljubavi. Moţda je

bio potaknut sjećanjima, moţda je u tom trenutku doista osjećao mnogo ljubavi prema njoj, ali sigurno

ne toliko da bi je zaprosio.

Teri je pokušala zaboraviti što joj je James rekao. Nije to bilo lako niti je bilo moguće. Sve njene

misli su bile upućene prema njemu. Njeni osjećaji kao da su iz trenutka u trenutak samo rasli. Na rije-

ku je odlazila u vrijeme kada je bila sigurna da je on na poslu. Tako je postojala minimalna šansa da se

susretnu. Sve je više uviĎala da se oboje ponašaju kao djeca. Ona se durila zbog njegove ljubavne

izjave i prošnje, vjerujući da se moţda samo šalio na njen račun, a on se nije javljao. Tako je i bolje,

pomislila je u sebi. Tko bi mogao i pomisliti da će se njihovo prijateljstvo rasplinuti poput mjehura od

sapunice? Nekad je mislila da se to nikada neće dogoditi, ali je to bilo tako davno. Vrijeme sve mije-

nja. Razmišljala je na koji način bi se udaljila iz mjesta. Kamo god bi krenula, sve ju je podsjećalo na

Jamesa. Šetnja uz rijeku, gledanje u daljinu, ništa od toga nije imalo smisla ni onu draţ kakvu je prije

imalo. Nešto je nedostajalo. Nije više bilo one čari, iščekivanja, a i sva maštanja

Ipak, rijeka ju je privlačila poput magneta. Vraćanje uspomenama, tako je počela zvati odlazak na

njenu obalu.

– Znala sam da ću te ovdje naći – čula je glas iza sebe.

Okrenula se i s nevjericom pogledala prema Evi. Ona je bila posljednja osoba koju je mogla očeki-

vati na tom mjestu. Tijekom cijeloga ţivota nijednom je nije vidjela.

– Mene si traţila? – Teri je rukom pokazala prema svojim grudima.

– A koga bih drugog mogla ovdje traţiti? Svi ostali ljudi se meĎusobno druţe, a ti se druţiš s bilj-

kama. Moţda imaš i pravo. Kad im okreneš leda, neće te ogovarati. Ima to i svojih prednosti – Eva je

sjela do nje.

Teri je pratila svaki njen pokret. Ako ju je James iznenadio, ona je još i više. Nije čak pazila na

svoju preskupu odjeću. Nešto se dogaĎalo, a ona je znala da će uskoro saznati što je u pitanju.

– Ne volim ogovaranja. Ljudi se ponašaju kao da ne shvaćaju da smo svi različiti. Ono što meni

odgovara, ne mora i drugima. Ja samo ţivim onako kako meni odgovara i nitko time nije povrijeĎen.

Mislim da je to u redu – pogledala je prema Evi.

– Tvoj izbor – Eva je ravnodušno rekla.

– Što si me trebala? – Teri ju je pogledala iz blizine.

Sličila je Jamesu, ali su njene crte lica bile mnogo blaţe i njeţnije. Imali su iste oči, ali ne i karak-

ter.

– Htjela sam te pozvati na svoje zaruke – Eva je s oklijevanjem rekla.

– Moram li doći? – Teri ju je sumnjičavo odmjerila.

– Da budem iskrena, nije to moja ţelja. Ne mrzim te, ali nisam ni luda za tobom. Sigurno zaruke

neću odgoditi ako ti ne doĎeš, ali znam nekog kome je stalo da ti budeš ondje – Eva je rekla bez okoli-

šanja.

– James ti je rekao da me pozoveš? – Teri je uzdahnula.

– To i sliči na njega – nadopunila se.

– Nije mi on rekao. Nije bilo potrebe da mi kaţe. Vidim što se dogaĎa. Brat mi je i ja ga volim. Ne

bih se lijepo osjećala na svojim zarukama znajući da je on tuţan – Eva je pogledala u njene oči.

Bilo je to iskreno priznanje, ono u koje Teri nije mogla sumnjati.

– Zoveš me da mu popravim raspoloţenje? – Teri nije znala bi li joj se osmjehnula ili bi samo od-

mahnula rukom na taj besmisleni poziv.

– Na neki način. Što Jamesu nedostaje? –Evin glas je bio hladan.

– Ništa. Ne znam na što misliš, ali mu zbilja ništa ne nedostaje. Moţda sam ja ta koja ima bezbroj

nedostataka. Ništa nije onako kako sam mislila da će biti. Zatečena sam. Trebam vremena da razmis-

lim o svemu. Znam da mu je stalo do mene, ali ja nisam sigurna da je to ono što ţelim – Teri je osjetila

kako joj se grlo steţe.

– Ne razumijem te. Nešto ili postoji ili ne postoji. Osjećaji s vremenom neće nestati, ali ni narasti.

Da sam ja toliko razmišljala kada sam zaprošena, bojim se da od mojih zaruka ne bi bilo ništa. Muš-

karce je dobro drţati u neizvjesnosti, ali ne predugo. Oni vrlo lako mijenjaju mišljenje. Ja sam cijeli

ţivot slušala svoje srce i nisam pogriješila, barem tako mislim. Nitko nam ne daje garanciju da će sve

biti u redu. Mislim da je lako riskirati kada voliš. To očito nije slučaj i kod tebe. Ja sam za ljubav

spremna otići i na drugi planet, ali ne razmišljamo svi na isti način. James te zaprosio, zar ne? – Eva je

promatrala izraz njenog lica koji se počeo mijenjati.

– To nikoga ne bi iznenadilo, osim tebe, pretpostavljam.

– Nije mislio ono što je rekao – Teri se branila.

– Ti njega uopće ne poznaješ. Ono što kaţe to i misli. Nije od onih koji srljaju. Moţda je ponekad

spontan, a ako te je zaprosio, zašto si odbila? – Eva joj je prigovarala. Teri ju je zatečeno promatrala.

Nakon nekoliko trenutaka spustila je pogled. Nije mogla podnijeti optuţbu koju je vidjela u njenim

očima. Kao ţena, Eva ju je trebala razumjeti, a ona ju je osuĎivala.

– Ne znam – Teri je napokon odgovorila.

– Svi se mi bojimo promjena. Ni ti nisi izuzetak. Prijateljstvo zbunjuje. Da ste se sreli iznenada,

moţda bi sve bilo mnogo lakše. Teško je prijeći iz jedne dimenzije osjećaja u drugu. To djeluje zbu-

njujuće. Mislim da te shvaćam na neki način, ali na drugi bih te bila u stanju osuditi. Koja to ţena gura

muškarca u naručje drugoj? Što ti osjećaš prema njemu? – Eva je ustala.

– Kad otkrijem, javit ću ti – Teri joj nije ţeljela otkriti ono što je nosila u srcu.

– Nemoj da to javljanje bude prekasno – Eva ju je upozorila.

Teri je samo slegnula ramenima. Što je ljudima oko nje? Svi su se ponašali kao da su oni najpame-

tniji. Ţivot joj se sveo samo na razmišljanje o Jamesu. Eva je ipak imala pravo. Sve joj je trebalo biti

kristalno jasno, ali je ona odbijala shvatiti ono što je bilo očito. Koliko god je mislila da je njegova

obitelj nikada ne bi prihvatila, očito se prevarila. Čak je i Eva bila na njenoj strani. Ako je vjerovati

onom što je odavno shvatila kada je James bio u pitanju, to se moglo primijeniti i na cijelu obitelj. Ni

sama nije znala zašto je zazirala od njegovih roditelja, ali i sestre. Ona nije bila bogata poput njih, niti

je njena obitelj posjedovala nešto vrijedno. To joj je ponekad smetalo, barem u susretima s njegovim

roditeljima, koji su bili izuzetno rijetki. Nije im imala što prigovoriti, ali bi je uvijek zapljusnuo neka-

kav čudan osjećaj, kao da su oni bolji od nje. To nije bila istina. S odrastanjem je shvatila da bi se ljudi

trebalo vrednovati drugačijim kriterijima od onih koje je većina imala. Svi su hodali svijetom i vidjeli

ono što ţele, ono što je bilo oku dostupno. A što je s dušom, nutrinom koju su ljudi nastojali skrivati

od ostalih? Koliko je ljudi poţeljelo nju upoznati? Malo, premalo, a kada je bolje razmislila, ta se

brojka svela samo na Jamesa. Nekad su bili tako bliski, imali su skoro slična mišljenja i učili su jedno

od drugog. Razmjenjivali su znanja, iskustva i svaku informaciju koju bi saznali. On je njoj pričao o

svojim putovanjima na kojima je bio sa svojim roditeljima, a ona je njega uvela u čudesan svijet priro-

de, biljaka, ţivotinja. To je bilo ono u čemu se ona najbolje snalazila. O svakoj biljci je znala gotovo

sve i iskreno joj je bilo ţao što nije mogla putovati i upoznati prirodna bogatstva kojih nije bilo u nje-

nom kraju. Zabacila je svoju bujnu kosu. Lice joj je bilo mješavina tuge i zbunjenosti. Ako je mislila

otići na Evine zaruke, trebala je kupiti haljinu, nešto što bi joj pristajalo. Potajno je znala da joj je ţelja

izgledati glamurozno. Ţeljela je da James ostane bez daha, ali se toga ipak bojala. Čega? Moţda da se

ne osramoti? Moţda ipak da ne izgubi ono što je ona bila, jednostavna djevojka iz susjedstva. Čak ni

haljinu nije imala. Znala je kako će doći do nje. Njena je majka imala iskustva u šivanju, a dobro saši-

ven komad odjeće mogao ju je potpuno promijeniti. Još je neko vrijeme ostala na istom mjestu. Nije

joj se išlo kući. Rijeka ju je mogla smiriti bolje od ikoga. Da je u tom trenutku mogla svoje misli pre-

pustiti njenom toku, moţda bi sve bilo drugačije, ali su misli bile dio nje. Osjećaji takoĎer, priznala je

samoj sebi.

Kad je došla kući, majka ju je pogledala onim svojim pogledom kojem ništa nije moglo promaći.

Po njenom izgledu je vidjela da se opet nešto dogodilo.

– Pobogu, dogaĎaji se tako lijepe za tebe u posljednje vrijeme. Čini mi se da ovo sve nadoknaĎuje,

one godine kada se ništa nije dogaĎalo – majka je preobliko-vala svoje riječi, jer očito nije ţeljela

spomenuti Jamesovo ime.

– Eva me je potraţila na obali. Pozvala me je na svoje zaruke – Teri je jedva izgovorila riječi koje

su joj zapinjale u grlu.

– Na zaruke? – i njena je majka pokazala čuĎenje.

– Ti nikada nisi bila dio ţivota koji se vodio u vili. l sama znaš da se klasne razlike osjećaju, iako ih

svi poriču. Novac zna biti čudesan, ali i prokletstvo. Kako ćeš se snaći ondje? Ja u tebe nimalo ne

sumnjam, ali… – slegnula je ramenima.

Teri je jako dobro znala što je ona htjela reći. O čemu će razgovarati s tim ljudima? Neće li se isti-

nitom pokazati ona da je čovjek najosamljeniji kada se nalazi meĎu gomilom ljudi?

– Ne pripadam onamo? – sa suzama u očima je pogledala majku.

– Nisam to htjela reći. Ponekad takvo iskustvo moţe biti bolno, iako bi trebalo biti lijepo. James će

biti ondje, a ako ga ne ţeliš susresti… – nije dovršila rečenicu, ali je Teri znala da joj je savjetovala da

ne ide.

– Ne znam što ţelim – Teri je slegnula ramenima.

– Imam još vremena za razmišljanje. Za svaki slučaj, šivanje haljine bih prepustila tebi. To je i je-

dino rješenje – Teri joj je dala do znanja da bi mogla otići. Još uvijek nije znala sa sigurnošću, ali u

slučaju da odluči otići, htjela je da sve bude spremno.

U idućih nekoliko dana nije odlazila na rijeku. Strah da ne sretne Jamesa bio je jači od ţelje da uţi-

va u prirodnim ljepotama. Znala je da se ponaša djetinjasto, ali nije mogla protiv toga. Jamesova izja-

va da je voli i to što ju je zaprosio sve su promijenili. Kad je malo bolje razmislila, nije ona bjeţala od

njega, nego od sebe. Ona je bila ta koja je podjarivala strah u sebi. Bojala se onog što se moglo dogo-

diti, a taj strah ju je paralizirao. No, podcijenila je Jamesa. Ona nije odlazila na rijeku, nije ga susreta-

la, pa je on odlučio potraţiti je u njenom domu. To nije očekivala. Zbog toga je bila i šokirana. Kad ju

je majka pozvala i rekla joj da je James traţi, nije znala što da radi. Nije ţeljela biti u njegovom druš-

tvu. To je bilo prebolno za nju. Ako je ljubav bila u pitanju, prava ljubav, to nije bio njen odabir. Tko

bi samovoljno izabrao toliku bol, toliku zbunjenost i lutanje prostranstvima koja su joj bila potpuno

nepoznata? Ona sigurno nije bila jedna od tih, ali su joj ti osjećaji bili nametnuti, ili je sjeme te njene

ljubavi oduvijek bilo u njoj, samo je to sjeme sada izraslo u prekrasan cvijet kojem se ona nije mogla

diviti, a moţda nije ni znala.

– Neće otići – majka joj je dala do znanja da bi se trebala susresti s njim.

– Onda neka stoji koliko ţeli – Teri je bila tvrdoglava.

– Vrijeme je da odrasteš. Cijelo vrijeme gledam kako se mlada ţena ponaša kao da je dijete. IziĎi i

objasni mu ono što te muči.

– Nije to tako lako – Teri se durila.

– Ovo je najgori izbor. Bijeg – majka je prezrivo odmahnula rukom.

– To od tebe nisam očekivala. Moja Teri je oduvijek bila hrabra. Suprotstavila si se svemu i uvijek

si pronalazila način.

– Ali… ovome ne mogu. Ne znam kako bih to učinila? – Teri je zavapila.

– Prije nego iziĎeš pred njega, zaviri u svoje srce. To je jedini način. Ne poriči ono što je očito.

Znaš da te ja volim i da mi je tvoja sreća najvaţnija. Ako si ti sretna, i ja sam. Istina je da roditelji

proţivljavaju bol svoje djece, ali se i raduju njihovoj sreći. Sudbina je u tvojim rukama. Najgore što

čovjek moţe doţivjeti je da ţali za propuštenim prilikama. Nemoj da se to i tebi dogodi.

– U redu – Teri je napokon pristala izići.

– Stiţem za nekoliko trenutaka – rekla je majci.

To joj je vrijeme bilo potrebno da sabere misli, da pokuša svoj izgled učiniti što boljim, ali joj to

nije baš najbolje pošlo za rukom. Oči su joj sjale kao da je u groznici, a lice je bilo potpuno blijedo, l

sama je znala da je pred njom velika odluka. Doista je nastojala zaviriti u svoje srce. Nije li to činila

cijelo vrijeme? A što je u njemu pronašla? Dijamant ljubavi satkan od najčvršćih osjećaja? Da, to je

otkrila, ali nije znala kako sve to objasniti samoj sebi. Osjećaji ni nisu trebali objašnjenje. Nije li to

generacijama pokušavano, pa nikomu nije pošlo za rukom potpuno opisati ono što ljudi proţivljavaju

u zagrljaju ljubavi? Ljubav je opisana na sve moguće načine, ali još nitko nije napisao definiciju o

njoj. Preuzvišena i ponizna, otima i daje… Koliko joj se još moglo epiteta pripisati? Bezbroj? Ipak, u

tim se njenim mislima nije nalazilo rješenje. Kad se odvaţila i izišla, James ju je dočekao s osmije-

hom.

– Kako si? – jednostavno ju je upitao.

Teri nije imala hrabrosti pogledati ga u oči. Samo je slegnula ramenima.

– Idemo na mjesto gdje ćeš se osjećati ugodnije – James je uzdahnuo nakon te rečenice.

– A to je? – Teri ga je sumnjičavo odmjerila.

– Priroda, Teri – rekao je s toliko jednostavnosti da se i sama posra-mila svojih misli.

– Sjećaš li se koliko puta sam došao ovamo po tebe? Uvijek sam se osjećao kao osoba koja je dob-

rodošla, ali ne i ovaj put – govorio je dok su lagano koračali.

Teri nije ţeljela misliti o riječima koje je izgovarao. Znala je da je on imao samo jedan cilj, a koji,

to će s vremenom otkriti. Jesu li njegovi osjećaji bili prolazni ili postojani? Da je znala odgovor na to

pitanje, znala bi i na sva ostala.

– Promijenili smo se. Čini mi se da se oboje teško nosimo s tim. Sve je trebalo biti jednostavno, ali

nije ni nalik tome. S toliko očekivanja sam došao u rodni grad. Naivno sam mislio da se ništa nije

promijenilo, ali jest, a najviše ti – njegove su riječi bile teške i sadrţavale su veliku dozu optuţbi.

– A ja sam to isto mislila za tebe – Teri se pobunila.

– Moţda – James nije izgledao samouvjereno kao što je izgledao na obali rijeke. Čak joj se činilo

da je previše tuţan, da u njegovom glasu ima sjete, što ju je začudilo. Još uvijek joj nije otkrio razlog

posjeta. Kao i uvijek, on je sve radio polako i ponekad je iskušavao jačinu njene radoznalosti. Tako se

i tada ponašao. Jednostavno, ali potpuno različito od svega što je prije vidjela kod njega.

– Oboje smo se promijenili – zastao je na trenutak i ona je imala dojam da će još nešto reći, ali nije

progovorio ni jedne riječi. Samo ju je promatrao kao što bi ona promatrala rijetko viĎen cvijet, neko

prirodno čudo. Gotovo je ostala bez daha. Takav pogled još nije vidjela kod njega.

– Što ovo znači? – Teri ga je upitala.

– Što, Teri? – James je prošaputao.

– Ovaj pogled. Što nam se to dogaĎa? – upitala ga je.

– Ne znam. Ovako sam te i nekad gledao, ali u tom mojem pogledu su bili drugačiji osjećaji. Znam

kako se osjećaš. Ni meni nije ništa lakše. Ovo bi nas trebalo zbliţiti, a ne udaljiti – pokušao je utjecati

na njeno mišljenje, ali se ona nije slagala s njim.

– Tvoja me obitelj nikada ne bi prihvatila – traţila je izgovore, ali ih je bilo doista teško pronaći.

– Varaš se – rekao je uz jedva primjetan osmijeh.

– Moja obitelj zna što je ljubav. Mislim da bi se sloţili sa mnom po pitanju mojeg izbora – uvjerlji-

vo je rekao.

Teri je spustila pogled. Bilo je očito da on i misli to što je rekao. Ako ju je došao uvjeravati, trebao

je biti mnogo uvjerljiviji. Bila je zbunjena, a on je djelovao potpuno pribrano. Onaj prvotni šok kao da

je netragom nestao.

– Zašto si došao? – upitala ga je kruto.

– Zato postoji bezbroj razloga – rekao je s oprezom.

– Nismo djeca, James. To smo odavno prestali biti. Odrasli smo, a tako se ne ponašamo. – upozori-

la ga je da ona ne pristaje na igrice koje su kod njega postale uobičajene. To ju je zbunjivalo još i više.

Ionako je bila potpuno zbunjena, a njegov posjet kao da je tome još i više doprinio. Na koji god način

da je razmišljala, činilo joj se da je misli vode pogrešnim putem. Voljela ga je, ali je li to bila ona is-

tinska ljubav ili su ti osjećaji nastali iz sjećanja na djetinjstvo? To ju je najviše mučilo. Nije znala kako

ih definirati. Je li bila spremna ostatak ţivota provesti s njim? Ni to nije znala.

– Znam da je to istina – James se pokrenuo. Nastavili su šetati. Dugo su koračali bez riječi. Oboje

su bili zaokupljeni svojim mislima. Znali su da su idući trenutci presudni.

– Bijeg nije rješenje – James je bio taj koji je prvi prekinuo šutnju.

– Moţda – Teri je neodreĎeno rekla.

– Ne znam što sam očekivao. Sve moje nade bazirane su na djetinjstvu. Vrijeme koje smo proveli

razdvojeni na naš je odnos djelovalo pogubno. Očito je nastala velika rupa od nekoliko godina koje

nikako ne moţemo nadoknaditi. Onaj najvaţniji dio odrastanja proveo sam daleko od tebe. Nije bilo

dana da nisam pomislio na tebe. Vjeruj mi, to je istina. Nekako si uvijek u mojim mislima bila ono

dijete s kojim sam se druţio. Bio sam iznenaĎen kada sam te vidio. Osjećao sam se kao da me je mu-

nja pogodila. Ne znam što se dogodilo, ali je taj prvi trenutak bio sudbonosan. Zar je mene tako teško

voljeti? – stigli su do rijeke.

Uputili su se prema mjestu na kojem su uvijek sjedili. Teri je imala osjećaj da je sve drugačije, čak

i dobro poznat krajolik. Razmišljala je o njegovom posljednjem pitanju. Na njega je bilo doista lako

odgovoriti, ali ona nije ţeljela to učiniti.

– Ja sam mislio da je lako, barem kada si ti u pitanju – sam je odgovorio na njega.

– Nije to tako jednostavno – Teri je prošaputala.

– Jednostavno je, ali ti kompliciraš. Postoje samo dva odgovora na to pitanje. Ili me voliš, ili ne? –

pogledao ju je u oči i ona je spustila pogled.

– Na koju vrstu ljubavi misliš? – Teri se odvaţila upitati ga.

– Jedna je ljubav, ali su načini različiti.

– James – Teri je izgovorila njegovo ime.

– To nije jednostavno. Do prije nekoliko dana sam te smatrala samo prijateljem, ali se sve promije-

nilo. Zar misliš da ja nisam osjetila ono što se dogaĎa? Jesam, i nastojim pobjeći od toga – priznala mu

je.

– Ti bjeţiš od svega. Ona neustrašiva Teri samo je prošlost. Ti si rasla, ali ti se hrabrost umanjivala.

Takav dojam sam stekao. Nikada o tebi nisam razmišljao kao o osobi koja je neodlučna. Tvoje pona-

šanje mi ukazuje na to koliko sam se prevario – optuţivao ju je.

– Za što me optuţuješ? – Teri je planula.

– Ako ti ne osjećaš ono što ja osjećam, jednostavno mi reci. Ne traţim od tebe da odeš na Mjesec.

To bi trebalo biti jednostavno. Ono što si nekad osjećala, ostavi po strani. Mene zanima kako ti osjeća-

ji danas izgledaju?

– Kao ova rijeka – rukom je pokazala prema rijeci.

– Uzburkano i uznemiravajuće, barem za sada.

– Okolišaš – James je sipao optuţbe.

– Što ti ţeliš? – Teri je planula.

– Ţelim tebe. Imao sam vremena za razmišljanje. Svakim danom sve više sam shvaćao da si ti jedi-

na ţena koju ţelim pored sebe, i to zauvijek. Zašto mi ne vjeruješ? – zavapio je čudnim glasom.

– Vjerovala si mi uvijek. Gdje je nestalo to povjerenje? – on je govorio, ali je ona šutjela. Teri je

progutala knedlu koja joj je zapela u grlu. Koliko je teško govoriti o osjećajima, to je shvatila u tom

trenutku. Čak je bilo teško i razmišljati o njima.

– Nemoj mi samo reći da se sve promijenilo. Meni je to jasno, ali tebi očito nije. Čini mi se da pre-

više traţim od tebe. Samo sam ţelio iskren razgovor, a dobio sam mrmljanje, izvlačenje u svakom

pogledu. Gubim vrijeme. Teško mi je to priznati, ali je to istina. Imao sam mnogo snova kada smo mi

u pitanju, a oni su sezali do kraja ţivota. Čini mi se da sam samo sanjao. To je i očito. Došlo je vrijeme

da se suočim sa stvarnošću. Vjeruj mi, koliko god da mi je to teško, priznajem da sam poraţen. Volim

te, i to mi nije problem izgovoriti. Te riječi imaju potporu mojeg srca. Volim sve kod tebe. Tvoje lice,

tvoj osmijeh, tvoje tijelo, način na koji se krećeš, govoriš, način na koji promatraš svijet, sve je to pro-

budilo ljubav kod mene. Ne bjeţim od nje, kao što ti činiš. Razlika izmeĎu mene i tebe je upravo to što

ti ne ţeliš pogledati u stvarnost. Čega se bojiš? – upitao ju je ustajući. Teri je ovlaţila suhe usne. Znala

je da će otići, ali ona to nije ţeljela. On je rekao što je imao, a ona odgovor nije pruţala. Kad je ustao,

pogledao je na nju s visine.

– Bilo bi predivno ţivjeti uz tebe. To je ono o čemu sam sanjao. Muškarac sam i to ne krijem.

Imam svoje potrebe, ali to što su se one udruţile s ljubavlju smatrao sam izuzetnom srećom. Volim te i

to se nikada neće promijeniti. Jasno mi je da postoje ljubavi i koje nisu uzvraćene, a moja će očito biti

jedna od njih. I Teri je ustala. Stala je nasuprot njega. Promatrala je njegove jake grudi, Adamovu

jabučicu koja je podrhtavala. On je bio otvoren prema njoj, ali ona prema njemu nije. Nije ni prema

sebi, napokon je priznala. Trebala je i ona otvoriti svoje srce. Pokušala je smisliti primjerenu rečenicu,

ali joj ništa nije padalo na um. A kakve je rečenice i trebala smisliti? Trebala je samo reći ono što osje-

ća. Sada ili nikada, osjetila je da je to upravo takav trenutak.

– James, teško je u riječi pretočiti ono što osjećam – zamuckivala je.

– Trebaš samo pokušati – James ju je bodrio.

– Istina je da sam zatvarala oči pred istinom. Teško mi je bilo i pomisliti da se sve promijenilo, a

još teţe suočiti se s tim. Izgubljena sam, James – priznala mu je.

James je raširio ruke i ona je prihvatila njegov zagrljaj.

Šutjela je. U njegovom se zagrljaju osjećala doista posebno. Znala je da joj je tu i mjesto. Oduvijek

je to znala. Svih godina ona je bila vjerna samo njemu, samo njega je i čekala. To mu je trebala reći,

ali nije ţeljela prekidati taj posebni osjećaj koji je budio njegov zagrljaj.

– Tebe sam čekala svih godina – iznenada je rekla.

– Tek sada ništa ne razumijem – priznao joj je.

– Negdje u mojoj podsvijesti sam oduvijek znala da samo tebe ţelim. Moţda od prvog trenutka.

Mislila sam kako je nama suĎeno da zauvijek budemo zajedno i nisam se prevarila, zar ne? – upitala

ga je sa strahom.

James ju je odmaknuo od sebe. Promatrao ju je nekoliko trenutaka koji su se njoj činili duţima od

vječnosti.

– Teri! – uzviknuo je njeno ime.

– Ne mogu vjerovati da čujem riječi koje si izgovorila. Znači li to da me voliš? – nestrpljenje se vi-

djelo u njegovom pogledu.

– A što bi drugo moglo značiti? – upitala ga je.

– To mi nije dovoljno – osmijeh je nestao s njegovog lica.

– Volim te – napokon je izgovorila riječi koje je on ţelio čuti više od ičega.

Zagrlio ju je još čvršće. Nije bio sposoban izgovoriti ni jedne riječi. U tom je zagrljaju bila sva nje-

gova nada, sva ljubav, sve ono što je ţelio u tom trenutku. Za ostalo će biti vremena. Znao je da je to

istina. Pred njima je bio cijeli ţivot. Dobio je dokaz ljubavi, ali dokaz govoren riječima, a za ostalo…

– Zašto ti je trebalo toliko vremena da mi kaţeš to što osjećaš? – zanimalo ga je.

– Zašto? – Teri ni sama nije znala odgovor na to pitanje.

– Ne znam. Bila sam zbunjena. Tako nagla promjena, a ja na nju nisam bila spremna. To je jedino

objašnjenje. Moţda ti ni sada ne bih priznala da se nisam prepala da ćeš otići zauvijek – priznala mu

je.

– I htio sam to – James joj je rekao.

– Ne bi se borio za mene? – Teri je pokušala izmamiti novo priznanje.

– Ne – rekao je ozbiljno.

Teri se trgnula. Pokušala se izvući iz njegovog zagrljaja, ali joj on to nije dozvolio.

– Zar ti nisam rekao da te volim?. Te riječi imaju teţinu. Naravno da ne bih odustao od tebe. Nika-

da to ne bih učinio. Ti si mi potrebna poput zraka koji udišem. Eva je imala zanimljiv prijedlog – iz-

nenada je rekao.

– Koji? – Teri je bila radoznala.

– Što misliš da i mi objavimo zaruke kada i ona? – upitao ju je oduševljeno.

– Mogu li tvoju ljubavnu izjavu shvatiti i kao pristanak na prošnju? – sjetio se da je poţurio s pla-

novima pa je to pokušao ispraviti.

– Naravno, James. Mada… – spustila je pogled.

– Što? – zanimalo ga je.

– Ne bih objavila zaruke kada i ona. To je njen dan i ne ţelim joj ukrasti dio sreće.

Uostalom, i meni treba vremena da se priviknem na sve.

– Više me nećeš izbjegavati? – James se našalio.

– Mislim da ne bih ni mogla – prihvatila je šalu.

– Dovoljno smo govorili. Nije li vrijeme da mu tu svoju ljubav i dokaţeš? – upitao ju je.

– Ţelim da budeš moja upravo ovdje. Ovo je naše mjesto, bilo je posebno, a takvo će i ostati. Ne-

maš ništa protiv? Večeras… Kada mjesec uljepša ovu rijeku, kada zvijezde zasvijetle na nebu… Ili si

nestrpljiva toliko da ne bi ni ţeljela čekati do večeras? – iskušavao ju je.

– Netko bi mogao doći – Teri je bila zaprepaštena.

– Noć će biti naša prijateljica. Samo će ona znati tajnu koju ćemo mi podijeliti s njom. Do tada

imam strpljenja, ali me to neće spriječiti za poljubac i otkrivanje oblina tvojeg tijela – spustio je usne

na njene. Posjednički ju je ljubio. Znao je da ljubi ono što je oduvijek bilo njegovo i što će zauvijek to

biti. Kao što je i sama rekla, godinama ga je čekala, a on je vjerovao da je to i istina. Dječja ljubav

poprimila je drugačiju dimenziju. Prerasla je u nešto najljepše, ljubav ţene i muškarca.

Teri mu je počela uzvraćati poljupce. Otkrivala je njihovu čar, kao i ljepotu koju su oni budili u

njoj. Osjećala je kako joj srce kuca u ritmu ljubavi, i znala je da će i zadnji otkucaj biti posvećen muš-

karcu kojeg je voljela oduvijek i kojeg će voljeti zauvijek. U početku svaka ljubav obiluje nadom,

vjerom da je ta ljubav vječna, a ona je znala da će njihova takva biti. Znala je da ne griješi, kao što je

znala da je sudbina bila samo muzika po čijim su ritmovima plesala njihova zaljubljena srca. Sve dok

se budu mogli kretati, plesat će po toj muzici, Teri je sebi obećala.

– KRAJ-