Embed Size (px)
Citation preview
Prof. dr. sc. Goran Tomašević
Doc. dr. sc. Matko Pajčić
KAZNENO PROCESNO PRAVO
O P Ć I D I O
P R E G L E D P R E D A V A N J A
(akademska godina 2016. - 2017.)
VIII. izmjenjeno i dopunjeno e-izdanje
Pravni fakultet u Splitu
Zavod za kaznenopravna i kriminološka istraživanja "Ivan Vučetić"
2017. godina
I
KAZNENO PROCESNO PRAVO – OPĆI DIO
PREGLED PREDAVANJA, ak. god. 2016./2017.
SADRŽAJ
I. DIO: UVODNA IZLAGANJA ..................................................................................... 1
I. poglavlje: KAZNENO PROCESNO PRAVO I KAZNENI POSTUPAK ............... 1
1. Kazneno pravo u širem smislu riječi .............................................................. 1
2. Kazneni postupak ........................................................................................... 1
3. Kazneno procesno pravo ................................................................................ 2
4. Odnos kaznenog postupka i kaznenog procesnog prava ................................ 2
5. Neka teorijska stajališta o pojmu kaznenog postupka .................................... 2
6. Znanost kaznenog procesnog prava ............................................................... 3
II. poglavlje: NEKI TEMELJNI KAZNENOPROCESNI POJMOVI ......................... 3
7. Procesne radnje .............................................................................................. 3
8. Općenito o tijeku kaznenog postupka ............................................................ 4
9. Kaznenoprocesni subjekti .............................................................................. 5
10. Kaznena stvar (causa criminalis).................................................................... 5
III. poglavlje: ODNOS KAZNENOG PROCESNOG PRAVA PREMA DRUGIM
SRODNIM GRANAMA PRAVA ............................................................................... 6
11. Odnos kaznenog procesnog (formalnog) i kaznenog (materijalnog) prava ... 6
12. Kazneno procesno i ustavno pravo................................................................. 6
13. Kazneno procesno i građansko procesno pravo ............................................. 7
IV. poglavlje: KRATKI PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA ................................................................................................ 8
14. Općenito o tipovima kaznenog postupanja .................................................... 8
15. Akuzatorni tip kaznenog postupka ................................................................. 8
16. Inkvizitorni tip kaznenog postupka ................................................................ 9
17. Temeljne razlike između akuzatornog i inkvizitornog načina postupanja ... 10
18. Mješoviti tip kaznenog postupka.................................................................. 10
19. Povijesna rješenja i suvremeni sustavi kaznenog postupanja ...................... 10
V. poglavlje: KRATKI PREGLED RAZVITKA HRVATSKOG KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA .............................................................................................. 11
20. Značajke hrvatskog kaznenog procesnog prava do 1852. godine ................ 11
21. Važniji pravni propisi u primjeni od 1852. do 1976. godine ....................... 11
22. Važniji pravni propisi o kaznenom postupanju primijenjivani u Hrvatskoj od
neovisnosti .............................................................................................................. 12
II
VI. poglavlje: OSTALI KAZNENI POSTUPCI U NAŠEM PRAVU ...................... 13
23. Kažnjive radnje i kazneni postupci .............................................................. 13
24. Zajedničke značajke i razlike među kaznenim postupcima koji čine pojam
kaznenog postupka u širem smislu riječi ................................................................ 13
VII. poglavlje: IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA ............................... 14
25. Općenito o pravnim izvorima ....................................................................... 14
26. Vrste formalnih pravnih izvora važnih za kazneni postupak ....................... 14
VIII. poglavlje: TUMAČENJE PROPISA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA... 15
27. Općenito o tumačenju (interpretaciji) .......................................................... 15
28. Vrste tumačenja. ........................................................................................... 15
29. Osiguranje jedinstva pravnog poredka i tumačenje ..................................... 16
IX. poglavlje: VAŽENJE PROPISA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA ........... 16
30. Vremensko važenje propisa kaznenog procesnog prava .............................. 16
31. Prostorno važenje propisa kaznenog procesnoga prava ............................... 17
32. Osobno važenje propisa kaznenog procesnog prava .................................... 18
X. poglavlje: IMUNITET U KAZNENOM POSTUPKU.......................................... 18
33. Općenito o imunitetu .................................................................................... 18
34. Imunitet po našem unutarnjem pravu ........................................................... 19
35. Kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom pravu................................... 22
II. DIO: MEĐUNARODNO PRAVO I KAZNENI POSTUPAK ................................. 26
XI. poglavlje: OPĆI POJMOVI I ZNAČENJE MEĐUNARODNOG PRAVA ZA
KAZNENI POSTUPAK ............................................................................................. 26
36. Neka opća pitanja i temeljni pojmovi međunarodnog prava........................ 26
37. Primjena međunarodnog prava kod nas ....................................................... 27
38. Kazneno pravo Vijeća Europe...................................................................... 28
39. Kazneno pravo Europske unije .................................................................... 28
XII. poglavlje: VAŽNIJI INSTITUTI MEĐUNARODNOGA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA .............................................................................................. 31
40. Međunarodna kaznenopravna pomoć........................................................... 31
41. Ekstradicija (izručenje) ................................................................................ 33
42. Ustupanje i preuzimanje kaznenog postupka ............................................... 36
43. Preuzimanje izvršenja strane kaznene presude ............................................ 36
44. Transfer (premještaj) osuđenika u inozemstvo radi izdržavanja kazne ....... 37
XIII. poglavlje: MEĐUNARODNO KAZNENO SUDOVANJE .............................. 38
46. Ostvarenje i razvitak ideje o međunarodnom kaznenom sudovanju ............ 38
III
47. Mješoviti (međunarodni) kazneni sudovi ..................................................... 41
48. Međunarodno i međunarodno kazneno sudovanje ....................................... 41
XIV. poglavlje: MEĐUNARODNA POLICIJSKA SURADNJA ............................. 43
49. Pojam i načini ostvarivanja međunarodne policijske suradnje .................... 43
50. Postojeće institucije međunarodne policijske suradnje ................................ 44
III. DIO: TEMELJNI KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI ........................................... 45
XV. poglavlje: TEMELJNE (GLAVNE) KAZNENOPROCESNE FUNKCIJE I
TEMELJNI (GLAVNI) KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI ................................... 45
51. Temeljne kaznenoprocesne funkcije ............................................................ 45
52. Temeljni kaznenoprocesi subjekti ................................................................ 45
XVI. poglavlje: KAZNENOPROCESNE STRANKE I ZASTUPANJE U
KAZNENOM POSTUPKU ........................................................................................ 46
53. Pojam kaznenoprocesne stranke................................................................... 46
54. Zastupanje i vrste pravnih zastupnika .......................................................... 47
XVII. poglavlje: TUŽITELJ U KAZNENOM POSTUPKU ..................................... 49
55. Pojam i način određivanja tužitelja .............................................................. 49
56. Državni odvjetnik kao (javni) tužitelj u kaznenom postupku ...................... 50
57. Državno odvjetništvo kod nas ...................................................................... 51
58. Policija i državno odvjetništvo ..................................................................... 55
60. Privatni tužitelj ............................................................................................. 61
XVIII. poglavlje: OKRIVLJENIK U KAZNENOM POSTUPKU ............................ 62
61. Temeljni pojmovi ......................................................................................... 62
62. Tko (ne) može biti okrivljenik? .................................................................... 62
63. Pravni položaj optuženika u kaznenom postupku ........................................ 64
64. Pravni učinak odsutnosti i smrti optuženika ................................................ 64
65. Obrana i branitelj u kaznenom postupku...................................................... 66
XIX. poglavlje: SUD U KAZNENOM POSTUPKU ................................................. 71
67. Sudski sustav u Hrvatskoj ............................................................................ 71
68. Općenito o sudskoj nadležnosti .................................................................... 72
69. Stvarna nadležnost........................................................................................ 73
70. Mjesna nadležnost ........................................................................................ 76
71. Delegacija (prenošenje) nadležnosti ............................................................. 77
72. Nadležnost po koneksitetu ........................................................................... 78
73. Sukob o nadležnosti ..................................................................................... 79
74. Sastav suda u kaznenom postupku ............................................................... 79
IV
75. Način donošenja sudskih odluka .................................................................. 82
76. Suci ............................................................................................................... 82
XX. poglavlje: KONSENZUALNOST U KAZNENOM POSTUPKU .................... 84
77. Općenito o konsenzualnosti ......................................................................... 84
78. Konsenzualnost u našem kaznenom postupku ............................................. 85
IV. DIO: TEMELJNA NAČELA KAZNENOG POSTUPKA ...................................... 88
XXI. poglavlje: OPĆENITO O TEMELJNIM NAČELIMA ..................................... 88
79. Pojam načela kaznenog postupka ................................................................. 88
80. Vrijeme i razlozi nastanka učenja o načelima .............................................. 88
81. Značenje učenja o načelima ......................................................................... 88
82. Teorijske klasifikacije načela ....................................................................... 88
83. Klasifikacija načela našeg kaznenog postupka utemeljena na podjeli
temeljnih procesnih funkcija ................................................................................. 89
XXII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU KAZNENOG PROGONA
.................................................................................................................................... 89
84. Načelo oficijelnosti kaznenog progona ........................................................ 89
85. Načelo legaliteta kaznenog progona ............................................................ 90
86. Načelo svrhovitosti (oportuniteta) kaznenog progona ................................. 92
87. Načelo akuzatornosti .................................................................................... 95
XXIII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU OBRANE I ZAŠTITU
TEMELJNIH PRAVA OKRIVLJENIKA ................................................................. 97
88. Načelo pravičnog postupka .......................................................................... 97
89. Načelo zaštite okrivljenika ......................................................................... 101
90. Načelo razmjernosti.................................................................................... 103
XXIV. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU SUĐENJA ................. 104
91. Inkvizitorno i raspravno načelo ................................................................. 104
92. Načelo neposrednosti sudske ocjene dokaza .............................................. 107
93. Načelo slobodne ocjene dokaza ................................................................. 110
94. Načelo traženja materijalne istine .............................................................. 111
95. Načelo javnosti sudske rasprave ................................................................ 113
96. Načelo usmenosti sudske rasprave ............................................................. 115
V
1
I. DIO: UVODNA IZLAGANJA
I. poglavlje: KAZNENO PROCESNO PRAVO I KAZNENI
POSTUPAK
1. Kazneno pravo u širem smislu riječi
a. Inkriminacije i kaznenopravne sankcije → suštinski stav države prema
kriminalitetu.
b. Realizacija suštinskog stava o kriminalitetu → kazneni postupak i
postupak izvršenja.
c. Poseban značaj pravnih propisa na ovom području → kazneno pravo u
širem smislu riječi.
d. Pravne grane koje čine kazneno pravo u širem smislu riječi:
kazneno pravo u užem smislu (ostali nazivi → KP, te materijalno
ili suštinsko kazneno pravo);
kazneno procesno pravo (KPP) ili formalno kazneno pravo;
izvršno kazneno pravo ili pravo izvršenja kaznenopravnih
sankcija.
2. Kazneni postupak → realizacija suštinskog stava države o kriminalitetu (v. toč. 1. b.)
a. Postupak (processus) kao skup pravno reguliranih radnji državnih
tijela i ostalih sudionika u postupku.
b. Postupak kao skup odnosa → pojam pravnog odnosa, vrste
procesnopravnih odnosa u kaznenom postupku (3).
c. Dva načina određivanja pojma kaznenog postupka → s aspekta
aktivnosti (skup radnji!, v. toč. 2. a.) i s aspekta društvenog sadržaja
(skup odnosa!, v. toč. 2. b.).
2
3. Kazneno procesno pravo
a. Nužnost pravne regulacije postupka → pojam kaznenog procesnog
prava: sustav pravnih propisa kojima se pravno regulira kazneni
postupak.
b. Pravnom regulacijom (v. toč. 3. a.!) društveni odnosi (v. toč. 2. b.!)
postaju pravnim (dakle kaznenoprocesnim!) odnosima.
c. Kazneno procesno pravo (KPP) naziva se još i postupovnim ili
formalnim (propisuje forme, oblike, dakle načine postupanja!)
kaznenim pravom.
4. Odnos kaznenog postupka i kaznenog procesnog prava
a. Kazneni postupak → djelovanje, aktivnost.
b. Kazneno procesno pravo → pravni propisi.
c. Povezanost toč. 4. a. i 4. b. → radi se o pravnim propisima kojima se
pravno regulira aktivnost (pravno regulirano, a ne samovoljno
djelovanje!).
d. Kazneni postupak kao predmet kaznenog procesnog prava.
5. Neka teorijska stajališta o pojmu kaznenog postupka
a. Stajalište po kojem je kazneni postupak pravni odnos:
pojam pravnog odnosa - pravno regulirana prava i obveze (v.
izlaganja s početka studija, te toč. 2.c.);
različita mišljenja u okviru ovog stajališta → kazneni postupak
kao dvostrani ili trostrani pravni odnos;
teorijski uvjeti za prihvaćanje ovog stajališta (koji su i postoje
li?);
praktički razlozi zbog kojih je i danas ovo stajalište aktualno (iako
teorijski neprihvatljivo!).
b. Stajalište po kojem je kazneni postupak pravni položaj:
pojam pravnog položaja → to je pravno osnovani izgled za
postizanje povoljne presude;
3
djelatnost stranaka ovisna o pravnom položaju;
nedostaci: nije pravni već stvarni položaj → slobodna ocjena
dokaza onemogućava siguran zaključak o načinu presuđivanja, jer
se stranke kod predviđanja o sudskoj odluci mogu osloniti samo
na iskustvo, a ne i na pravne propise, što bi bilo moguće da je
prihvaćena zakonska ocjena dokaza
6. Znanost kaznenog procesnog prava
a. Metoda → generalizirajuća apstrakcija (pojam, primjeri, v. KP!).
b. Predmet → propisi KPP-a (pravna dogmatika!), ali i nastanak (geneza),
dakle prošlost, ali i budućnost KPP-a (rasprava de lege ferenda, dakle
kritika postojećeg i predlaganje boljih rješenja).
II. poglavlje: NEKI TEMELJNI KAZNENOPROCESNI
POJMOVI
7. Procesne radnje
a. Pojam procesne radnje (3 elementa pojma) → ponašanje (radnja?)
sudionika u postupku (v. toč. 4. a.) + pravna reguliranost propisima
KPP-a (forma procesne radnje!) + pravni učinak.
b. Je li pravno određivanje forme procesne radnje opravdano (?):
1. forme nisu potrebne jer otežavaju kazneno postupanje (primjer:
priznanje osumnjičenika policiji); bismo li bez postojanja formi uopće
imali kazneni postupak (?);
2. forme postupanja moraju se predvidjeti:
1. jer osiguravaju primjenu onih načina postupanja koji su se u
praksi pokazali najboljima;
2. jer se određivanjem formi postupanja onemogućava
eventualna samovolja državnih tijela koja u postupku
sudjeluju.
c. Vrste procesnih radnji (povezati s posebnim dijelom!):
radnje procesne prisile (npr. poziv, dovođenje, istražni zatvor);
4
procesne radnje utvrđivanja činjenica (dokazne radnje): npr.
očevid, te dokazivanje iskazima osoba, ispravama i tehničkim
registracijama činjenica;
procesne radnje odlučivanja (odluke državnog odvjetnika i
sudske odluke).
8. Općenito o tijeku kaznenog postupka
postupanje prije početka kaznenog postupka:
kazneni postupak
postupanje nakon završetka kaznenog postupka
8.a Postupanje prije početka kaznenog postupka:
1. kaznena prijava i odlučivanje o kaznenoj prijavi →
značenje pojmova (v. toč. 57. c.);
2. izvidi
8.b Kazneni postupak
1. početak → pravomoćnost rješenja o provođenju istrage
(čl. 17. st. 1.);
2. završetak → pravomoćnost presude;
3. stadiji kaznenog postupka →
istraga ili istraživanje,
optuživanje i kontrola optužnice,
pripreme za raspravu i rasprava s donošenjem
presude,
žalbeni postupak
8.c Postupanje nakon završetka kaznenog postupka
kazneni postupak (iznimno) i nakon završnog kaznenog postupka
→ izvanredni pravni lijekovi (3);
pregled (shema) tijeka kaznenog postupka:
5
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
izvidi istraga optuživanje rasprava žalbeni izvanredni
ili istraživanje i kontrola postupak pravni
optužnice lijekovi
← ║--------------║---------------║--------------║-------------║ →
↓ ↓ ↓ ↓ ↓
rješenje o podizanje potvrda 10 presuda pravomoćnost
provođenju optužnice optužnice Žalba (?) presude
istrage
↑ ------------------------------ Kazneni postupak -----------------↑ →
a. Nužnost postojanja svih stadija (?).
b. Posebni kazneni postupci (postupak prema okrivljenicima s duševnim
smetnjama, postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi,
postupak za opoziv uvjetne osude, te postupak za izdavanje tjeralice i
objave).
9. Kaznenoprocesni subjekti
a. Temeljne procesne funkcije i pojam temeljnih procesnih subjekata.
b. Odnos pojma temeljnog kaznenoprocesnog subjekta prema pojmovima
stranka i sudionik u kaznenom postupku.
c. Temeljni kaznenoprocesni subjekti i kaznenoprocesni subjekti.
10. Kaznena stvar (causa criminalis)
a. Pojam kaznene stvari → svaki događaj povodom kojega je pokrenut
kazneni postupak.
b. Odnos među pojmovima kaznena stvar i kazneno djelo.
c. Odnos među pojmovima kaznena stvar, kazneni postupak, kazneno
procesno pravo i znanost kaznenog procesnog prava.
6
III. poglavlje: ODNOS KAZNENOG PROCESNOG PRAVA PREMA
DRUGIM SRODNIM GRANAMA PRAVA
11. Odnos kaznenog procesnog (formalnog) i kaznenog (materijalnog) prava
a. Značenje pojmova kazneno pravo i kazneno procesno pravo.
b. Različiti predmeti → inkriminacije i kaznenopravne sankcije/kazneni
postupak.
c. Isti cilj → borba protiv kriminaliteta.
d. Međusobna ovisnost → nemogućnost samostalne primjene bilo kojeg
od ovih predmeta.
12. Kazneno procesno i ustavno pravo
a. Kazneno procesno pravo kao realizacija ustavnog prava → značaj
priznavanja temeljnih ustavnih prava u kaznenom postupku; mogućnost
najvećih zlouporaba upravo u kaznenom postupku (primjer: sovjetski
ustav iz 1936.).
b. Težnja prema djelotvornosti:
što je djelotvornost (?) → ostvarenje materijalnopravnog stava
države (v. toč. 1. a.);
osiguranje djelotvornosti kroz onemogućavanje okrivljenika da
izigra kazneni postupak (načini izigravanja postupka → utjecaj na
svjedoke, uništenje dokaza);
kako spriječiti izigravanje postupka → pravnim propisima kojima
se ograničavaju prava okrivljenika (npr. širokim mogućnostima
određivanja istražnog zatvora).
c. Težnja prema zaštiti prava građana (okrivljenika/optuženika) zbog
opasnosti od ograničavanja prava na obranu.
d. Nastojanje uravnoteženja suprostavljenih težnji kroz propise ZKP-a
ograničene odredbama Ustava RH → postojanje posebnih dokaznih
radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava
građana (v. čl. 332. ZKP-a);
e. Odnos države prema pravima građana u kaznenom postupku - KPP kao
primjenjeno ustavno pravo.
7
f. Posezanje u ljudska prava zaštićena ustavom, kako se ističe u teoriji (v.
Krapac), moguće je:
samo zakonskim, a ne i drugim aktima;
samo ako je opravdano težinom kaznenog djela (načelo
razmjernosti, v. toč. 89.);
samo ako je opravdano zbog vjerojatnoće da je počinjeno kazneno
djelo (postoji osnovana sumnja ili osnove sumnje);
samo ako je vremenski ograničeno (rokovi određeni zakonom i
pod nadzorom suda).
13. Kazneno procesno i građansko procesno pravo
a. Razlike između kaznenog procesnog i građanskog procesnog prava:
razlika u predmetu:
1. kazneni postupak → utvrđenje počinjenja kaznenog djela i
počinitelja;
2. građanski postupak → rješavanje građanskopravnih i drugih
imovinskopravnih sporova između fizičkih i pravnih osoba;
razlika u pravnoj prirodi postupanja:
1. kazneni postupak → oficijelnost (uz iznimke, v. izlaganja
o privatnoj tužbi u toč. 59., o dogovoru stranaka o sastavu
suda u toč. 73. b., te o konsenzualnosti u kaznenom
postupku u toč. 78.);
2. građanski postupak → dispozitivnost.
b. Dodirne točke:
adhezijski (pridružni) postupak: pojam (imovinskopravni zahtjev,
čl. 153. - 162.), svrha postojanja, uvjet za vođenje (ako znatno ne
odugovlači postupak), moguće sudske odluke (3);
prejudicijalno (prethodno) pitanje (čl. 18.): pojam, ovlaštenja
suda, povezanost s načelom traženja materijalne istine (v. toč.
93.);
način (forma) postupanja: utvrđenja događaja iz prošlosti (iste ili
slične forme utvrđivanja činjenica!), te primjena prava na
utvrđeno (supsumpcija, v. toč. 27.).
8
IV. poglavlje: KRATKI PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA
KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
14.Općenito o tipovima kaznenog postupanja
a. Tri tipa (načina) kaznenog postupanja.
b. Nužnost proučavanja povijesnih rješenja: A → B → (A/B).
15. Akuzatorni tip kaznenog postupka
a. Pojam → spor ravnopravnih stranaka pred sudom (kontradiktornost).
b. Naziv ovog načina postupanja → accusator (tužitelj), načelo
akuzatornosti.
c. Funkcija kaznenog progona:
pojam i sadržaj funkcije kaznenog progona;
tko u akuzatornom tipu postupka može biti ovlašteni tužitelj
određuje se na dva načina:
1. sustavom privatne tužbe;
2. sustavom popularne tužbe;
d. Funkcija obrane:
pojam optuženika i sadržaj funkcije obrane;
pravni položaj optuženika (dužnost upuštanja, teret dokaza).
e. Funkcija suđenja:
pojam i sadržaj;
objektivnost suda (razlog: akuzatornost + pasivnost suda);
političke značajke: moguća nevinost, pa stoga i prihvaćanje
načela neposrednosti, javnosti i usmenosti (v. toč. 91., 94. i 95.).
poznati akuzatorski postupci:
- suđenje Sokratu (399. g. pr. Kr.);
- suđenje O. J. Simpsonu (1994.- 1995. g.).
9
16. Inkvizitorni tip kaznenog postupka
a. Pojam → uredovanje državnih tijela s ciljem utvrđenja počinjenja
kaznenog djela i počinitelja (nema spora ni stranaka!).
b. Faze postupanja → inquisitio ili istraga + suđenje.
c. Istraga → inkvirent i spis predmeta (acta). Naziv postupka?
d. Suđenje temeljem spisa → tri vrste sudskih odluka.
e. Žalba → razlozi za uvođenje ovog pravnog instituta upravo u
inkvizitornom tipu postupanja.
f. Način dokazivanja → zakonska ocjena dokaza (v. toč. 5. b. i 92. c.);
rezultat (određeni uvjeti) → tortura (sudsko ispitivanje):
pojam torture: mučenje kao pravom regulirani način utvrđivanja
činjenica - zakonski se određuju kako uvjeti za primjenu tako i
način primjene (primjer tzv. Karolina iz 1532. g.); tortura ukinuta
u Prusiji 1740. g., a u Austriji 1776.
suvremena stajališta o primjeni torture:
1. izražena u međunarodnom pravu (v. toč. 36. e.):
Deklaracija o pravima čovjeka OUN iz 1948.;
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda iz 1950. g.;
Konvencija OUN protiv torture i drugih načina
okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja
ili kažnjavanja iz 1984. godine;
2. izražena u našem unutarnjem pravu (v. odgovarajuće odredbe
Ustava, KZ-a, te ZKP-a!); materijalnopravne i
procesnopravne posljedice primjene torture.
g. Političke značajke inkvizitornog tipa postupka → djelotvornost
postupka (v. toč. 12. b.); neki opći podaci koji potvrđuju djelotvornost
ovoga tipa postupka (npr. brojni postupci protiv "vještica"; primjena
načela tajnosti, pismenosti, posrednosti; okrivljenik kao objekt
postupka.
h. Relativnost zaključka iz prethodnih izlaganja → postoje i pozitivne
značajke: racionalnost u dokazivanju, sustavni progon (načelo
oficijelnosti), istražna (inkvizitorna) maksima, žalba na presudu.
10
17.Temeljne razlike između akuzatornog i inkvizitornog načina postupanja
a. Odvojenost odnosno kumulacija temeljnih procesnih funkcija.
b. Postojanje odnosno nepostojanje spora i stranaka.
c. Različitost društvenih uvjeta: vrijeme i područja primjene, oblik
vladavine, utjecaj crkvenog prava i crkvenih sudova (nadležnost?) na
nastanak inkvizitornog postupka (vjerski delikti: npr. hereza -
krivovjerstvo ili blasphemia - huljenje).
18. Mješoviti tip kaznenog postupka
a. Vrijeme (C.I.C. 1808. g.), mjesto (Francuska) i razlozi nastanka.
b. Tijek postupka → istraga, pa glavna rasprava (razlike u odnosu na
akuzatorni i inkvizitorni način postupanja).
c. Istraga → oficijelnost ali bez kumulacije (državni odvjetnik - istražni
sudac); svrha istrage; ograničenost obrane (tajnost).
d. Glavna rasprava → spor (kontradiktornost), a ne spis; inkvizitorna
maksima, ispitivanje okrivljenika.
e. Mješoviti postupak u praksi → afera Dreyfus.
19. Povijesna rješenja i suvremeni sustavi kaznenog postupanja
a. Angloamerički pravni sustav → primjena u tzv. common law državama,
dakle u državama u kojima sudovi odlučuju temeljem presedana (tzv.
sudskog prava). V. toč. 29. b.
b. Europski kontinentalni pravni sustav (utvrđenje materijalne istine. v.
toč. 93.).
c. Novi načini postupanja:
pravilo → kontradiktorni postupak (je li to novi tip postupka?);
iznimke → postupanja u posebnim slučajevima:
3. lakša kaznena djela → dejudicijalizacija postupka (zamjena
kaznenog postupka novim oblicima postupanja, npr.
mirenje) uz državno pravo zaštititi interese žrtve (opomena,
nagodba, posredovanje);
11
4. najteža kaznena djela (terorizam i organizirani kriminalitet)
→ učinkovitost koja se ostvaruje:
a. širokom primjenom oportuniteta (v. toč. 85.) s ciljem
motiviranja pokajnika (otpadnici, krunski svjedoci);
b. posebnim pravnim propisima kojima se smanjuju
prava okrivljenika, a povećavaju ovlasti državnih
tijela zbog čega se danas govori o kaznenom postupku
za neprijatelje, koje se razlikuje od kaznenog
postupka za građane (kupovanje sigurnosti prihvatom
ograničenja prava?) - primjer: Patriot Act u SAD
(tajno akustičko snimanje).
V. poglavlje: KRATKI PREGLED RAZVITKA HRVATSKOG
KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
20. Značajke hrvatskog kaznenog procesnog prava do 1852. godine
a. Opća značajka → nejedinstvenost KPP-a.
b. Partikularno pravo na područjima Istre i Dalmacije (austrijski dekreti i
statutarno pravo), kontinetalne Hrvatske (običajno pravo i banske
uredbe), te Slavonije (ugarsko pravo).
21. Važniji pravni propisi u primjeni od 1852. do 1976. godine
a. Austrijski ZKP iz 1852. godine → jedinstvena primjena na čitavom
području Hrvatske (s iznimkom Vojne krajine); umjereni inkvizitorni
postupak.
b. Austrijski ZKP iz 1873. godine → primjenjuje se u Istri i Dalmaciji, a
znači uvođenje mješovitog tipa kaznenog postupka.
c. Kazneni postupnik iz 1875. godine (ban Ivan Mažuranić) → mješoviti
tip kaznenog postupka na području kontinentalne Hrvatske i Slavonije
(bez Vojne krajine i Međimurja).
d. Zakonik o krivičnom sudskom postupku iz 1929. godine → Kraljevina
Jugoslavija (primjenjuje se i na čitavom teritoriju Hrvatske!); temelj
ovom Zakoniku je austrijski ZKP iz 1873. godine.
12
e. Zakon o krivičnom postupku iz 1948. godine → široke ovlasti državnog
odvjetnika u istrazi (sovjetski utjecaj).
f. Zakonik o krivičnom postupku iz 1953. godine → rezultat političkih
promjena iz 1948. godine (judicijalizacija istrage!); temelj mu je ZKP
iz 1929., a ovome austrijski ZKP iz 1873. godine; bitne promjene u
pravcu zaštite temeljnih prava provedene novelama 1967 - 73. godine.
g. Zakon o krivičnom postupku iz 1976. godine s novelama.
22.Važniji pravni propisi o kaznenom postupanju primijenjivani u Hrvatskoj od
neovisnosti
a. Zakon o krivičnom postupku iz 1976. godine s novelama (v. toč. 21. g.),
preuzet 1991. godine.
b. Kratko primijenjevane posebne uredbe sa zakonskom snagom iz 1991.
godine.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP/97) objavljen 21. 10.
1997. (NN 110/97), a stupio na snagu 01.01.1998.;
vacatio legis → 2 mjeseca i 9 dana).
c. Prijedlog teksta novog ZKP-a (označava se kao ZKP/08) podnesen je
Vladi RH u lipnju 2008. godine. Zakon je (v. toč. 30. b.) :
izglasan u Saboru 15. prosinca 2008. godine;
proglašen (promulgacija) 18. prosinca 2008. godine (zašto je
potrebna: potvrda zakonitosti postupka, a ne suglasnosti
Predsjednika RH → primjer tzv. kriznih poreza u kolovozu 2009.
koje Predsjednik potpisuje iako ih ne odobrava);
objavljen u NN (152/08) 24. prosinca 2008. godine;
potpuno stupio na snagu (u svim ostalim odredbama) 1. rujna
2011.
Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12,
56/2013, 145/2013 i 152/2014
Napomene:
novi je ZKP iz 2008. g. izmijenjen i dopunjen (s više od stotinu
članaka!) i prije nego li je potpuno stupio na snagu (v. NN 76/09)
- slično ZIKZ-u. Zanimljivo je navesti kako je Zakon o izmjenama
i dopunama ZKP-a iz 2009.g.:
13
izglasan u Saboru 30. lipnja 2009. g.;
proglašen 30. lipnja 2009. g.;
objavljen 01. srpnja 2009. g.;
stupio na snagu 01. srpnja 2009. g.; za predmete iz
nadležnosti USKOK-a, a 1. rujna 2011. za sve predmete
Sve izmjene i dopune: NN 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012,
143/2012, 56/2013, 145/2013 i 152/2014.
VI. poglavlje: OSTALI KAZNENI POSTUPCI U NAŠEM PRAVU
23. Kažnjive radnje i kazneni postupci
a. Pojam i vrste kažnjivih radnji (v. izlaganja iz KP-a!).
b. Vrste kaznenih postupaka u našem pravu ovisno o vrstama počinjenih
kažnjivih radnji:
počinjenje kažnjive radnje (kazneni, prekršajni, te stegovni
postupci)
počinjenje kaznenog djela (kazneni postupak, posebni postupci);
c. Kazneni postupak u užem i širem smislu riječi.
24. Zajedničke značajke i razlike među kaznenim postupcima koji čine pojam
kaznenog postupka u širem smislu riječi
a. Zajedničke značajke svih kaznenih postupaka u širem smislu:
mogućnost izricanja kazne (različite po vrsti);
načelo pravne (ne zakonske!) određenosti;
istovjetan cilj i metoda u postupanju (utvrditi činjenice iz prošlosti
izvođenjem dokaza).
b. Bitne razlike među kaznenim postupcima:
14
materijalna razlika: različit stupanj opasnosti radnje povodom
koje se ovi postupci vode;
formalna razlika: različita tijela; različit stupanj pravne
reguliranosti.
VII. poglavlje: IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
25.Općenito o pravnim izvorima (v. izlaganja iz Teorije prava i države)
a. Pojam pravnog izvora:
društveni odnosi koje, zbog važnosti, treba pravno regulirati;
pravni propisi koji reguliraju društvene odnose koji, time, postaju
pravnim odnosima.
b. Vrste pravnih izvora:
izvori u materijalnom smislu → važni društveni odnosi (↑)
(objašnjavaju zašto se nešto pravno regulira);
izvori u formalnom smislu → pravne odredbe koji reguliraju
društvene odnose (↑) u formalnom smislu (objašnjavaju što se i
kako pravno regulira);
značaj izvora u formalnom smislu za pravni studij.
26. Vrste formalnih pravnih izvora važnih za kazneni postupak
a. Glavni izvori → propisi o tijeku kaznenog postupka.
b. Sporedni izvori → propisi o ustroju i nadležnosti tijela koja u postupku
sudjeluju.
c. Izvori unutarnjeg prava važni za kazneni postupak:
Ustav RH:
- načelne odredbe (npr. čl. 28. Ustava → presumpcija
optuženikove nedužnosti - v. toč. 62. b.);
15
- organizacijske odredbe (npr. čl. 4. Ustava → odredba o
podjeli vlasti);
zakonski propisi:
- glavni izvori (ZKP, KZ, sve s izmjenama);
- sporedni izvori (ZOS, ZDO i sl.).
d. Izvori međunarodnog prava važni za kazneni postupak:
značaj ovog izvora određen Ustavom → propisi međunarodnog
prava jače su pravne snage od zakona (v. Ustav RH, čl. 141.);
odnos međunarodnog i unutarnjeg prava (primarna i supsidijarna
primjena!).
VIII. poglavlje: TUMAČENJE PROPISA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA
27. Općenito o tumačenju (interpretaciji)
a. Pojam tumačenja → utvrđivanje pravog smisla i načina primjene
pravnog propisa (v. izlaganja iz predmeta Teorija prava i države).
b. Postupak primjene zakonskog propisa (ne donošenja, što je povezano
uz vremensko važenje, v. toč. 30. b.):
kritika teksta: utvrđenje teksta s obzirom na moguće tiskarske i
redakcijske pogrješke ↓
tumačenje pravnog propisa ↓
supsumpcija: podvođenje konkretnog događaja pod apstraktni
zakonski opis.
28.Vrste tumačenja (v. izlaganja iz KP-a i Teorije prava i države).
a. Tumačenje prema subjektu:
autentično (v. npr. odredbe čl. 202. st. 2. ZKP!);
sudsko;
doktrinarno.
b. tumačenje prema metodi:
16
gramatičko;
logičko;
sustavno;
usporedno;
povijesno;
teleološko;
racionalno.
c. Tumačenje prema opsegu:
deklarativno;
ekstenzivno;
restrinktivno.
29.Osiguranje jedinstva pravnog poredka i tumačenje
a. Pojam jedinstva pravnog poredka → u istim ili sličnim predmetima
pred svim sudovima jedne države donose se iste ili slične odluke.
b. Način osiguranja jedinstva pravnog poretka:
anglo/američko pravo → sustav presedana;
europsko kontinentalno pravo → međusobna usklađenost propisa
(ustavnost zakona!) + jedinstveno tumačenje.
c. Značaj pravilnog tumačenja za kazneni postupak → osigurava
jednakost građana pred zakonom (!).
IX. poglavlje: VAŽENJE PROPISA KAZNENOG
PROCESNOG PRAVA
30. Vremensko važenje propisa kaznenog procesnog prava
a. Pojam vremenskog važenja → primjena propisa od stupanja na snagu do
ukidanja.
b. Postupak donošenja zakonskog propisa: izglasavanje → proglašavanje
(promulgacija) → objavljivanje (NN) → vakacija (vacatio legis) →
stupanje zakona na snagu. Primjeri (v. toč. 22. d.):
17
novi ZKP iz 2008. (ZKP/08): izglasavanje → 15. 12. 2008.;
proglašenje → 18.12.08.; objavljivanje u NN (br. 152/08) 24. 12.
2008.; djelomično stupanje na snagu → 1.1.2009., potpuno
stupanje na snagu za sve predmete - 01.9.2011. godine.
c. Usporedba s postupkom primjene zakona (v. tumačenje, toč. 27. b.):
kritika teksta → tumačenje → supsumcija!
d. Ukidanje zakonskog propisa:
izričito: primjer → čl. 573. ZKP iz 2008. godine: "Stupanjem na
snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o kaznenom postupku ...
osim .....
prešutno (lex posterior derogat legi priori): novi zakon različito
regulira istu materiju (primjer: važeći ZKP regulirajući istu
materiju prešutno stavlja izvan snage odredbe prethodnog ZKP-a);
po ovom pravilu novim bi se zakonom stavio izvan snage prethodni
zakon čak i kad to ne bi bilo izričito navedeno → navedeni propisi
u gornjim primjerima o izričitom ukidanju stvarno nisu potrebni,
jer bi i bez njih, samim svojim postojanjem, novi zakon isključio
primjenu starog.
31. Prostorno važenje propisa kaznenog procesnoga prava
a. Temeljno pravilo prostornog važenja → primjena domaćeg kaznenog
procesnog prava kao načelno isključivog prava na području RH (lex non
valet extra territorium), čak i kod pružanja međunarodne pravne pomoći
(ipak postoje iznimke - v. toč. 38. a.)
b. Pojam mjesta počinjenja kaznenog djela ako se radi o tzv. distancijskom
deliktu:
problem: gdje je mjesto počinjenja djela → tri moguća odgovora
(v. KP: teorija djelovanja, uspjeha i ubikviteta);
rješenje kod nas: teorija ubikviteta → čl. 9. KZ/11
procesni nedostatak materijalnopravnog rješenja: zahtjeva uvođenje
(ZKP!) tzv. dopunskog (supsidijarnog) kriterija za određivanje
mjesno nadležnog suda (v. toč. 69. d.).
18
32. Osobno važenje propisa kaznenog procesnog prava
a. Temeljno pravilo osobnog važenja → primjena propisa domaćeg
kaznenog procesnog prava na sve osobe protiv kojih se kazneni postupak
vodi na području RH.
b. Iznimke od pravila (osobe izuzete iz jurisdikcije) → djeca do 14 godina
(v. odredbe KP-a!, usp. čl. 87. st. 7. KZ/11), te osobe s imunitetom;
pravne osobe više nisu iznimke (v. odgovor na pitanje tko može biti
okrivljenik, toč. 61. a.) nakon stupanja na snagu Zakona o odgovornosti
pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03, 110/07, 45/11, 143/12).
X. poglavlje: IMUNITET U KAZNENOM POSTUPKU
33.Općenito o imunitetu
a. Pojam kaznenoprocesnog imuniteta (lat. immunitas): povlastica
(subjektivno javno pravo) određenih osoba zbog koje se protiv njih ne
može voditi kazneni postupak ili se ne mogu vršiti neke procesne
radnje; za te osobe, dakle, ne vrijedi kaznena jurisdikcija hrvatskih
sudova.
b. Problem trenutka formalnog započinjanja kaznenog postupka (prije
izmjena ZKP-a iz 2013. g.): može li se voditi istraga protiv osobe koja
uživa imunitet – da, zaključak MIP-a iz kolovoza 2009. – tzv ''afera
kamioni''.
c. Vrste imuniteta:
materijalnopravni imunitet → isključuje krivnju, pa stoga trajno
onemogućava procesuiranje (kazneno postupanje!); teorijski bi
mogao biti:
- apsolutan: materijalnopravni imunitet koji bi isključio
krivnju za sva kaznena djela; osoba koja bi imala ovakav
imunitet ne bi se uopće mogla kazneno progoniti bez obzira
na kaznena djela koja je počinila (stoga se danas ovakav
imunitet ne predviđa, a u povijesti su ga ponekad uživali
vladari);
- relativan: materijalnopravni imunitet koji isključuje krivnju
ali vrijedi samo za točno određena kaznena djela; predviđa
se u suvremenom pravu → npr. relativan materijalnopravni
imunitet zastupnika u Saboru (v. toč. 34.);
19
procesnopravni imunitet → ne isključuje krivnju, ali za određeno
vrijeme (dakle privremeno, npr. za trajanja mandata)
onemogućava vođenje kaznenog postupka ili poduzimanje
pojedinih procesnih radnji; ovaj imunitet može biti:
- potpuni: zaštićuje od kaznenog postupka uopće, dakle ovaj
se postupak protiv ovlaštenika ne može voditi;
- djelomičan: zaštićuje od pojedinačnih procesnih radnji (npr.
od određivanja istražnog zatvora), ali ne i od vođenja
kaznenog postupka protiv ovlaštenika;
- apsolutan: vrijedi za sva kaznena djela;
- relativan: vrijedi samo za određena kaznena djela (npr. za
teža kaznena djela);
- funkcionalan: zaštićuje ovlaštenika od kaznenog postupka
isključivo za kaznena djela počinjena u obavljanju službene
dužnosti (što znači kako je funkcionalan imunitet uvijek
relativan, dok relativan ne mora biti i funkcionalan).
d. Pravni izvori o imunitetima: imunitet može biti predviđen odredbama
unutarnjeg (kod nas ustavnog prava, v. toč. 34. a.) i međunarodnog
prava; posebna napomena → mogućnost derogiranja imuniteta po
unutarnjem pravu propisima međunarodnog prava.
34. Imunitet po našem unutarnjem pravu
a. Općenito:
povezanost imuniteta s trodiobom vlasti (sprječavanje utjecaja
jedne vlasti na drugu);
značaj odluke Ustavnog suda RH od 20. 04. 2005. g. (NN 59/05)
o pravnim izvorima za određivanje imuniteta, kojom je isključen
zakonom predviđeni imunitet više kategorija osoba (članova i
predsjednika DSV-a i DOV-a, Glavnog državnog odvjetnika RH,
te članova Vlade RH) zbog stajališta Ustavnog suda po kojem "...
Ustav RH ne ovlašćuje zakonodavca da zakonom priznaje
imunitet državnim dužnosnicima, izvan onih izrijekom određenih
u samom Ustavu".
b. Osobe koje po hrvatskom pravu uživaju imunitet
Zastupnici u Hrvatskom saboru:
- sadržaj imuniteta zastupnika (čl. 75. Ustava RH):
20
a. relativan materijalnopravni imunitet: zastupnik ne
može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren
ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u
Hrvatskom saboru;
b. potpuni (nema pokretanja postupka) i apsolutan
(vrijedi za sva kaznena djela) procesnopravni imunitet
zbog kojega zastupnik ne može biti pritvoren niti se
protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez
odobrenja Sabora);
- povijesni razlozi postojanja imuniteta članova parlamenta;
- suvremeni razlozi za ograničenje (ne i ukidanje!) imuniteta
(politički i tehnički);
- ograničenje procesnog imuniteta zastupnika → moguće
pritvaranje bez odobrenja ako je zastupnik zatečen (tzv.
zaticanje in flagranti) prilikom izvršenja težeg kaznenog
djela uz izvješće predsjedniku Sabora; pojašnjenje pojmova;
- ako Hrvatski sabor nije na okupu odobrenje za oduzimanje
slobode i/ili za vođenje kaznenog postupka daje i o
zastupnikovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-
imunitetno povjerenstvo, s time da njegovu odluku mora
naknadno potvrditi Hrvatski sabor.
Predsjednik RH (čl. 105. Ustava) → uživa tzv. imunitet
nepovredivosti koji je sadržajno istovjetan kaznenoprocesnom
imunitetu zastupnika. Predsjednik ne može biti pritvoren niti se
protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog
odobrenja Ustavnog suda. Iznimno, pod istim uvjetima kao i kod
zastupnika (zatjecanje pri počinjenu težeg kaz. djela) Predsjednik
može biti pritvoren i bez odobrenja, o čemu se odmah izvješćuje
predsjednika Ustavnog suda. Odobrenje, dakle, ovdje umjesto
Sabora daje Ustavni sud.
Suci Ustavnog suda (čl. 126. Ustava i čl. 3. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu) → imaju imunitet sadržajno istovjetan imunitetu
zastupnika (i predsjednika RH), s tim da odobrenje za eventualno
pritvaranje i/ili vođenje kaznenog postupka daje Ustavni sud.
Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Hrvatskog sabora za
promicanje i zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda (čl. 93. st. 5.
Ustava)
- imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru
21
Suci (čl. 121. Ustava) → imaju:
- relativan materijalnopravni imunitet → suci ... ne mogu biti
pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje
pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju
zakona od strane suca koje je kazneno djelo;
- relativan (funkcionalan) i djelomičan procesnopravni
imunitet - temeljem čl. 121. Ustava RH i čl. 8. Zakona o
sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15) → Sudac ne može u
postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u
obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren niti mu može biti
određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudbenog
vijeća.
- Relativni kaznenoprocesni imunitet - za kaznena djela za
koja se postupak pokreće po privatnoj tužbi, prijedlogu ili
se radi o preuzimanju kaznenog progona od strane
oštećenika, kazneni postupak protiv suca ne može se
pokrenuti niti voditi bez odobrenja Državnog sudbenog
vijeća.
Suci porotnici (čl. 121. Ustava, o pojmu v. toč. 73. a.) → ukoliko
sudjeluju u suđenju priznaje im se isključivo relativan
materijalnopravni imunitet (... ne mogu biti pozvani na
odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju
sudbene odluke ...), dakle nemaju procesnopravni imunitet.
Odvjetnici → uživaju relativan materijalnopravni imunitet (...
odvjetnik ne smije biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno
mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći ...), te djelomičan
procesnopravni imunitet (odvjetnik ne smije biti pritvoren zbog
kaznenog djela počinjenog u pružanju pravne pomoći bez
prethodnog odobrenja vijeća nadležnog suda sastavljenog od
trojice sudaca).
Krunski svjedoci (v. toč. 77. c.) → faktički im se priznaje procesni
imunitet (pravno se radi o odustanku od kaznenog progona sukladno
načelu oportuniteta, v. toč. 85.); problem naziva i pojam krunskog
svjedoka i svjedoka pokajnika (v. Zakon o Uredu za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta: čl. 36. do 47.).
Određeni prostori (kao i u antičkoj Grčkoj, v. toč. 35.) temeljem
unutarnjeg prava mogu biti nedostupni tijelima države u kojoj se
nalaze; primjer kod nas → prostor sveučilišta je nepovrediv (čl. 55.
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, NN 123/03,
198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13,
101/14, 60/15)
22
35. Kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom pravu
a. Specifičnosti ove vrste imuniteta:
uz osobe i prostore može se odnositi i na arhiv i prtljagu;
propisima MP-a mogu se ukidati imuniteti predviđeni unutarnjim
pravom! V. npr. čl. 7. st. 1. Statuta MKSJ i čl. 27. st. 1. Statuta
MKS (šire pojašnjenje pod c. ove točke).
b. Imunitet po međunarodnom pravu imaju:
glavar (šef) strane države i njegova uža obitelj uživa(ju) potpuni
(nema kaznenog postupka!) i apsolutni (vrijedi za sva kaznena
djela) procesni imunitet (v. toč. 33. b.); postojanje imuniteta
članova službene pratnje ovisi o vrsti posjete domaćoj državi
(službeni ili privatni posjet); glavar domaće države?
diplomatski zastupnici (agenti) strane zemlje uživaju potpuni i
apsolutni procesni imunitet (v. toč. 33. b.) koji vrijedi i u ratu
(primjer: Poljska - Njemačka, 1939. g.); ne vrijedi u vlastitoj
državi (primjer: Jugoslavija - Francuska - Austrija 1973.); izvori
(običajno pravo, te Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz
1961.); specifičnosti privatne tužbe (gubitak imuniteta kod
protutužbe);
osobe u svezi s diplomatskim agentima:
- administrativno i tehničko osoblje, te članovi obitelji
(agenta i osoblja!) uživa: potpuni i apsolutni (v. toč. 33. b.)
procesni imunitet → (primjer: imunitet vozača turskog
veleposlanstva, Zagreb 2003.);
- poslužno osoblje uživa: funkcionalni (relativan!) imunitet
(v. toč. 33. b.);
- domaći državljani kao članovi osoblja: nemaju imunitet;
prostori diplomatske misije (zgrade i zemljišta koja koristi misija
bez obzira na vlasništvo), te stan šefa misije (rang mu može biti:
veleposlanik, poslanik, otpravnik poslova, a za Vatikan nuncij)
nepovredivi su → ulaz u ove prostore, neovisno o razlogu, samo
uz suglasnost šefa misije; primjeri:
- požar u američkom veleposlanstvu u Moskvi 1974. g.;
pravo diplomatskog azila (utočišta):
23
- pojam diplomatskog azila: fakultativna zaštita od uhićenja
i/ili kaznenog progona za osobe u prostorima diplomatske
misije;
- razlika od azila (v. Zakon o azilu, NN 79/07, 88/10, 143/13)
i egzila (progonstvo kao kaznena sankcija);
- stanje danas: pravo diplomatskog azila regulirano je
partikularnim međunarodnim pravom; primjeri:
a. Budimpešta 1956. (europsko međunarodno pravo):
kardinal (1956. - 76.); predsjednik vlade (1956. –
1958).
b. Čile 1973. (južnoameričko međunarodno pravo);
arhiv i dokumenti diplomatske misije (službeni dokumenti misije,
ali i privatni dokumenti diplomatskih agenata) nepovredivi su bez
obzira gdje se nalaze;
diplomatska putna prtljaga (diplomatska valiza) nepovrediva je
ako sadrži samo službene dokumente i kao takva je označena;
nepovrediv je i diplomatski kurir (primjer: kurir Sjeverne Koreje,
Nizozemska 1976.);
konzularni dužnosnici:
- pojam konzularnog dužnosnika → određen Bečkom
konvencijom o konzularnim odnosima iz 1963.; pojmovna
razlika od diplomatskog agenta;
- pravna i stvarna razlika od diplomatskih agenata →
funkcionalni imunitet (v. toč. 33. b.) u proširenju (običajno
pravo); primjer: talijanski konzul, Split 2003.;
dužnosnici OUN:
- pojam dužnosnika OUN-a → predstavnici zemalja članica,
drugi dužnosnici po odluci glavnog tajnika, te stručnjaci UN
i specijaliziranih ustanova; nepovredivi su kao i prostorije,
te arhiv UN;
- pravilo: ovi dužnosnici imaju sadržajno uži (funkcionalni +
osobna sigurnost), ali prostorno širi procesni imunitet;
- iznimka: potpuni i apsolutni procesni imunitet (v. toč. 33.
b.) imaju:
24
a. glavni tajnik i njegovi pomoćnici (s članovima
obitelji); b. ravnatelji ustanova OUN s članovima obitelji; c. vojne osobe u službi UN (primjer: Sarajevo 1992.,
Unprofor);
pripadnici stranih vojnih postrojbi:
- kada uživaju imunitet? → ako su u domaćoj zemlji po
pozivu ili temeljem međunarodnog ugovora;
- sadržaj imuniteta → potpuni i apsolutni procesni imunitet
(v. toč. 33. b.);
- primjer: mornari sa stranog ratnog broda koji je u
prijateljskom posjetu Splitu;
- ugovor RH – SAD (prema podacima iz tiska, 2010. g.):
američki vojnici na području RH uživaju potpuni i apsolutni
procesni imunitet (ne i obrnuto, bez reciprociteta!); RH se
odrekla i nadzora nad uvozom materijala potrebnog vojsci
SAD u Hrvatskoj;
svjedoci i vještaci koji uživaju salvus conductus po
međunarodnom ugovoru → jamstvo slobodnog prolaza i povratka
( v. konsenzualnost, toč. 76. i 77.);
predstavnici članica i članovi Tajništva Vijeća Europe:
- sadržaj imuniteta (kao dužnosnici UN) s tim da vrijedi na
užem području (područje članica VE);
- Hrvatska u Vijeću Europe od studenog 1996. g. → v. NN-
MU br. 14/97 i 8/98;
sudionici u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava
(ESLJP):
- sadržaj imuniteta → potpuni i relativni procesni imunitet (v.
toč. 33. b.), jer se protiv ovih osoba ne može vršiti kazneni
progon ali samo zbog izjava ili drugih dokaza koje su one
iznijele pred Sudom;
- pojam sudionika (v. Zakon o potvrđivanju Europskog
sporazuma o osobama koje sudjeluju u postupcima pred
ESLJP - NN-MU br. 7/99): stranke, zastupnici, savjetnici,
svjedoci, vještaci ali i druge osobe koje su pozvane pred
sud;
25
- svrha imuniteta → zaštita osoba koje iskazuju protiv vlastite
države;
osobe koje imaju status međunarodnih službenika (npr. Svi
službenici UN-a višeg ranga - potpuni i apsolutni procesni
imunitet u svim državama članicama.
suci međunarodnih sudova: potpuni i apsolutni procesni imunitet
(kao diplomatski agenti); primjeri → suci MKSJ - imunitet kao
suci Međunarodnog suda (čl. 13. c. Statuta MKSJ-a); suci MKS -
potpuni i apsolutni procesni imunitet (kao šefovi dipl. misija), te i
ograničeni materijalni imunitet (čl. 48. Rimskog statuta MKS-a);
v. toč. 45.
Službenici i dužnosnici Europske unije (čl. 343. UFEU) – na
teritoriju država članica uživaju privilegije i imunitete nužne za
ostvarivanje zadaća Unije; protokol 7 uz Lisabonski ugovor –
nepovredivost prostorija i zgada Unije
- članovi EU parlamenta – materijalni imunitet za izraženo
mišljenje i glasovanje; procesni imunitret tijekom zasjedanja
parlamenta ovisi o tome nalaze li se na teritorije vlastite ili drugih
država članica
c. Napomena povezana uz imunitet po međunarodnom pravu: moguće je
ukidanje imuniteta predviđenih unutarnjim pravom odredbama
međunarodnog prava (potvrda supsidijarnosti unutarnjeg prava!);
primjeri:
čl. 7. st. 2. Statuta MKSJ-a → službeni položaj bilo koje optužene
osobe bez obzira je li šef države ili vlade ... "neće osloboditi takvu
osobu kaznene odgovornosti, niti će joj zbog toga biti ublažena
kazna";
čl. 27. Statuta MKS → "Ovaj se Statut primjenjuje jednako na sve
osobe bez razlike u njihovom službenom svojstvu".
d. Imunitet određen međunarodnim pravom pokazatelj je značaja
međunarodnog prava za kazneni postupak → stoga naredni (II.) dio.
26
II. DIO: MEĐUNARODNO PRAVO
I KAZNENI POSTUPAK
XI. poglavlje: OPĆI POJMOVI I ZNAČENJE MEĐUNARODNOG
PRAVA ZA KAZNENI POSTUPAK
36. Neka opća pitanja i temeljni pojmovi međunarodnog prava
a. Pojam međunarodnog prava (MP): skup pravnih pravila (zašto ne
propisa?) o odnosima među državama ili o odnosima u međunarodnoj
zajednici.
b. Različitost pravnih izvora KPP-a (u pravilu zakonske odredbe!) i MP-a
(ugovorne, ali i neugovorne, pa čak i običajne odredbe; primjer →
konzularni imunitet, v. toč. 35. b.).
c. Koje je odredbe (KPP-a ili MP-a) obvezno primjeniti (?) → Ustav
(čl.141.): međunarodni ugovori su po pravnoj snazi iznad zakona (!);
izvršenje MP obveza čak i suprotno Ustavu (?); globalizacija i
međusobna povezanost.
d. Pojam međunarodnog kaznenog procesnog prava (MKPP): skup
međunarodnopravnih pravila (i običajnih!) o
ustroju i postupanju međunarodnih kaznenih sudova,
o temeljnim pravima osoba protiv kojih se priprema ili vodi
kazneni postupak,
kao i ugovorna ili običajna pravna pravila o međunarodnoj
pravnoj pomoći, izručenju, transferu, ustupanju kaznenog
progona, te o izvršavanju stranih kaznenih presuda.
kao i ugovorna ili običajna pravna pravila o imunitetima,
e. Temeljni međunarodni pravni propisi o pravima čovjeka u kaznenom
postupku:
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.
godine (prihvaćen u bivšoj Jugoslaviji 1971., a u RH od 1991.
godine);
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
iz 1950. godine s dodatnim protokolima, ratificirana u RH 1997.
godine;
27
Konvencija UN protiv torture i drugih načina okrutnog,
nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984.
godine, preuzeta u RH 1991. godine;
Konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg
postupanja ili kažnjavanja prihvaćena u Vijeću Europe 1987.
godine, a ratificirana kod nas 1997. godine.
37. Primjena međunarodnog prava kod nas
a. Implementacijsko pravo kao instrument države kojim olakšava
primjenu MP-a; pojam → implementacijsko pravo čine unutarnji pravni
propisi doneseni radi lakše primjene MP-a.
b. Za naše je znanstveno područje značajno implementacijsko kazneno
procesno pravo, koje čine domaći propisi koji olakšavaju primjenu
međunarodnog kaznenog procesnog prava; kod nas to pravo čine:
Ustavni zakon o suradnji RH s Međunarodnim kaznenim sudom
(NN 32/96);
Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i
progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i
humanitarnog prava (NN 175/03). V. posebni dio, XVI.
poglavlje: Postupak protiv okrivljenika za ratne zločine.
c. Zašto u poglavlju o MP-u govorimo i o unutarnjim pravnim odredbama
npr. o izručenju ili pružanju pravne pomoći prema odredbama Zakona o
o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima? (dalje:
ZOMPO, NN 178/04) → zbog njihove supsidijarne primjene;
nedoumice suda o postojanju (primarnih) propisa MKPP-a → MVP.
d. U Hrvatskoj važeće odredbe MKPP-a možemo klasificirati:
prema izvoru prava:
- odredbe običajnog MP (npr. običajnim pravom predviđene
diplomatske povlastice koje se priznaju iako nisu izričito
predviđene Bečkom konvencijom iz 1961.g.);
b. odredbe multilateralnih (višestranih) i bilateralnih
(dvostranih) međunarodnih ugovora (npr. odredbe
Konvencije o privilegijama i imunitetima OUN iz 1946.g.)
c. odredbe (neugovornih!) pravnih propisa donesenih od
strane međunarodne zajednice (npr. odredbe Rezolucije
28
Vijeća sigurnosti 827-1993.g. kojom je prihvaćen Statut i
utemeljen MKSJ).
U Hrvatskoj važeće odredbe međunarodnog ugovornog prava
možemo klasificirati prema načinu prihvaćanja (tri načina):
- odredbe međunarodnih ugovora prihvaćene od RH i to
sukladno načelu međunarodnopravnog kontinuiteta i
sukcesiji međunarodnih ugovora bivše Jugoslavije (lat.
successio, zamjena, uzastopnost), a prema Bečkoj konvenciji
o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora (NN-MU
16/93); dvostrani ugovori ove vrste točno su navedeni
prema vremenu prihvaćanja (v. Odluku o objavljivanju
dvostranih međunarodnih ugovora kojih je RH stranka na
temelju sukcesije, NN-MU 4/96 i 1/97). To su: odredbe
ugovora sklopljenih od bivše Srbije (do 1918.g.); odredbe
ugovora sklopljenih od I. Jugoslavije (do 1941.); odredbe
ugovora sklopljenih od II. Jugoslavije (do 1991.g.);
- odredbe međunarodnih ugovora koje je sklopila RH (nakon
1991.g.);
- odredbe međunarodnih ugovora kojima je (naknadno)
pristupila RH → tzv. akcesija (accessio, pristupanje);
mnogostrani ugovori ove vrste točno su navedeni (v.
Odluku o objavljivanju mnogostranih međunarodnih
ugovora kojih je RH stranka na temelju pristupa (akcesije,)
NN-MU 3/95 i 3/02);
38. Kazneno pravo Vijeća Europe
a. Vijeće Europe (VE) i Europska unija (EU) → v. materiju MJP-a!
b. Primjena pravnih propisa VE kod nas (v. MJP);
c. Propisi VE i kazneni postupak.
39. Kazneno pravo Europske unije
1. Zaštita financijskih interesa EU
a. Nužnost zaštite financijskih interesa EU (procjene: 10% proračuna EU
za 2001. godinu izgubljeno zbog kriminalnih aktivnosti!).
29
b. Prvi pokušaj ostvarenja ideje → Corpus juris kao nacrt u kojemu su
određena temeljna kaznena djela (8 djela protiv financijskih interesa
EU), te kazneni postupak (1995/96).
c. Konvencija o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od
27.11.1995. godine – stupila na snagu u listopadu 2002., (tzv. PIF
konvencija)
Implementacija → čl. 256. KZ Utaja poreza ili carine
čl. 258. KZ Subvencijska prijevara
d. Procesni aspekt – nacionalni sudovi i tužitelji – ali, Lisabonskim
ugovorom Europske unije stvoren pravni temelj za supranacionalni
kazneni progon → budući europski javni tužitelj bit će nadležan samo
za progon djela na štetu fin. interesa EU
Prijedlog Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog
tužitelja, COM/2013/0534 final
Više o ovome v. Đurđević, Z., Kaznenopravna zaštita financijskih interesa Europske unije
u Republici Hrvatskoj pro futuro (prema radnom Nacrtu prijedloga Kaznenog zakona od
21. listopada 2010.) Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 17, br.
2/2010, str. 769-784.
2. Lisabonski ugovor i razvoj kaznenog prava u EU
- do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora → policijska i pravosudna suradnja u
kaznenim stvarima država članica bila je dio trećeg stupa EU
- stupanje na snagu Lisabonskog ugovora (2009.) – stvaranje jedinstvenog pravnog
i institucionalnog poretka EU
- EU dobila supranacionalne zakonodavne ovlasti u području kaznenog prava i
kaznenog postupka
- Prostor slobode, sigurnost i pravde (Area of Freedom, Security and Justice)
- načelo izravnog učinka i načelo prednosti primjene prava Unije
3. Kazneno procesno pravo EU
- pravni temelj: čl. 82. st. 1. UFEU - pravosudna suradnja u kaznenim stvarima
među državama članicama EU temelji se na načelu uzajamnog priznanja presuda i
sudskih odluka
- zamjena mehanizama klasične međunarodne kaznenopravne pomoći
nadnacionalnim kaznenoprocesnim odredbama i ujednačavanjem nacionalnih
procesnih pravila
- propisi EU u kaznenopravnom području imaju prednost pred domaćim pravnim
poretkom
- kaznenoprocesne mjere donose se u obliku direktiva (čl. 82. st. 2. UFEU) –
učinak?
30
- redoviti zakonodovani postupak – suodlučivanje Europskog parlamenta i Vijeća
kvalificiranom većinom:
- kod utvrđivanja minimalnih pravila potrebnih za olakšavanje uzajamnog
priznavanja presuda i sudskih odluka te policijske i pravosudne suradnje u
kaznenim stvarima s prekograničnim elementima vezano uz:
(a) uzajamno prihvaćanje dokaza među državama članicama;
(b) prava pojedinaca u kaznenom postupku;
(c) prava žrtava kaznenog djela;
- pravo veta (jednoglasni sustav odlučivanja) kod pojedinih pitanja iz područja KP-a →
primjerice drugi aspekti kaznenog postupka, te donošenje zakona o
ustanovljavanju Ureda europskog javnog tužitelja
- direktive koje reguliraju pitanja kaznenog procesnog prava:
- Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o
pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima
- Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o
pravu na informaciju u kaznenom postupku
- Direktiva 2013/48/EU od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u
kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o
pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na
komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima
- Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o
uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela
- Direktiva 2016/800/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o
postupovnim jamstvima za djecu osumnjičenu ili optuženu u kaznenim
postupcima
- u pripremi prijedlozi direktiva
- o privremenoj pravnoj pomoći za osumnjičene ili optužene osobe lišene
slobode i pravnoj pomoći u postupcima na temelju europskog uhidbenog
naloga
- o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava na prisustvovanje
suđenju u kaznenom postupku
Više v. Đurđević, Z.: Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Europi,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 15, broj 2/2008, str. 1077-1127.
Krapac, D. i suradnici, KPP, Institucije, 2014.
31
4. Pravna osnova suradnje pravosudnih tijela RH s tijelima država članica Europske
unije (implementacijski propis)
- Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama
Europske unije (NN 91/10, 81/13, 124/13, 26/15), stupio na snagu na dan
ulaska RH u EU, tj. 1. srpnja 2013.
Ovim Zakonom uređuje se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između domaćih
nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima drugih država članica
Europske unije koja se odnosi na:
1. europski uhidbeni nalog i postupak predaje,
2. nalog za osiguranje imovine ili dokaza,
3. europski nalog za pribavljanje dokaza,
4. priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta,
5. priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni,
6. priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja
uključuje oduzimanje slobode,
7. priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i
alternativne sankcije,
8. priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza
9. europski nalog za zaštitu.
XII. poglavlje: VAŽNIJI INSTITUTI MEĐUNARODNOGA
KAZNENOG PROCESNOG PRAVA
40. Međunarodna kaznenopravna pomoć
a. Pojam međunarodne kaznenopravne pomoći → čine je procesne radnje
domaćeg suda izvršene po zamolbi stranih tijela kaznenog postupka
radi vođenja ili okončanja kaznenog postupka u stranoj zemlji.
b. Razlika međunarodne od unutarnje pravne pomoći:
pojam unutarnje pravne pomoći (domaća tijela!);
32
domaći pravni propisi se supsidijarno (međunarodna!) odnosno
primarno (unutarnja pravna pomoć!) primjenjuju. V. čl. 191. st. 1.
ZKP → opća obveza državnih tijela pružiti pomoć pravosuđu;
određuje se i pravna valjanost audio - video konferencija (čl. 192.
st. 1. ZKP) → dokazna se ročišta mogu provesti uz pomoć
zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (čime se ubrzava
pružanje pravne pomoći).
c. Vrste međunarodne kaznenopravne pomoći:
međunarodna kaznenopravna pomoć u širem smislu → obuhvaća
sve radnje nadležnih državnih tijela domaće države izvršene po
zahtjevu stranih nadležnih tijela povezane s kaznenim postupkom,
izvršene u postupku ali i izvan njega, kao npr. izručenje,
ustupanje kaznenog progona i sl.;
d. Međunarodna kaznenopravna pomoć u užem smislu → obuhvaća sve
radnje nadležnih tijela domaće države izvršene po zahtjevu (dakle
umjesto!) stranih nadležnih tijela i to tijekom postupka (tzv. mala
međunarodna kaznenopravna pomoć) kao npr. saslušanje svjedoka,
osiguranje dokaza i sl.
Pravni su temelji međunarodne kaznenopravne pomoći u užem smislu
ili tzv. "male kaznenopravne pomoći":
multilateralne (višestrane) konvencije → npr. Konvencija VE o
uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima iz 1959. (kod nas
prihvaćena od 1999. g.) koja npr. regulira osiguranje dokaza,
dostavu spisa, dostavljanje informacija tijekom postupka, te
prihvaća načelo reciprociteta (uzajamnosti) predviđajući
primjenu vlastitih propisa o načinu postupanja i pravo domaće
države odbiti pružanje pomoći uz obrazloženje;
MEĐUNARODNA KAZNENOPRAVNA POMOĆ U ŠIREM
SMISLU
MEĐUNARODNA KAZNENOPRAVNA POMOĆ U UŽEM
SMISLU
IZRUČENJE (EKSTRADICIJA)
USTUPANJE ILI PREUZIMANJE
KAZNENOG PROGONA
PREUZIMANJE IZVRŠENJA STRANE KAZNENE PRESUDE
TRANSFER OSUĐENIKA
33
Konvencija o uzajamnoj suradnji u kaznenim stvarima između
država članica Europske unije iz 2000. i njezini protokoli
različite bilateralne (dvostrane) konvencije → npr. konvencija sa
Slovenijom iz 1994. g.;
domaće pravo (supsidijarna primjena, v. toč. 36. c.) → npr.
odredbe čl. 6. do 31. ZOMPO-a o "maloj međunarodnoj
kaznenopravnoj pomoći".
Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama
članicama Europske unije (NN 91/10, 81/13, 124/13, 26/15)
41. Ekstradicija (izručenje)
a. Pojam ekstradicije → oblik međunarodnopravne pomoći u širem smislu
(v. toč. 38. c.) kojom se predaje (izručuje, a ne isporučuje!) stranca ili
apatrida, a iznimno i domaćeg državljanina, stranoj državi radi suđenja
ili izvršenja presude.
b. Problematika izručenja vlastitih državljana rješena je kod nas
prihvaćanjem odredbe (čl. 9. st. 2. Ustava RH) po kojoj:
u pravilu (jer postoje iznimke!) „ ... državljanin RH ... ne može
biti izručen stranoj državi ...“ ( dakle može međunarodnom sudu,
što potvrđuje i odredba Ustavnog zakona o suradnji RH s MKSJ);
iznimno izručenje državljana RH je ipak moguće:
- „... ako se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji
donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom
stečevinom EU“;
o Promjena Ustava (NN 76/10.) – neposredno nakon toga sklopljen
prvi ugovor koji dozvoljava izručenje vlastitih državljana drugoj
državi.
c. Pravni temelji ekstradicije:
Europska konvencija o izručenju (1957.) s Dopunskim
protokolima (1975. i 1978.) → odbijanje ekstradicije moguće
(ovisno o vrsti kaznenog djela), prihvaćen reciprocitet, iznimno
moguće izručenje i vlastitih državljana (RH izrazila rezervu
prilikom pristupanja!); važno: konvencija je iznad dvostranih
ugovora (partikularno međunarodno pravo!), a u RH vrijedi od
25. travnja 1995.;
34
Konvencija o pojednostavljenom postupku izručenja između
država potpisnica ugovora Europske Unije od 28. ožujka 1995. �
Konvencija o izručenju među državama članicama Europske unije
od 27. rujna 1996.
’’stari’’ bilateralni međunarodni ugovori: npr. sa Slovenijom
(1994, prihvaćen 1995.);
novi bilateralni ugovori koji dozvoljavaju izručenje vlastitih
državljana drugoj državi za određena kaznena djela (npr. ugovor
sa Srbijom iz 2010., Crnom Gorom, Makedonijom…)
domaće pravo (supsidijarno) → ZOMPO (čl. 32. - 61.) prihvaća
mješoviti (sudsko upravni) postupak odlučivanja o ekstradiciji, pa
sud utvrđuje postojanje uvjeta za ekstradiciju (državljanstvo, RH
nije oštećena, postojanje identiteta norme, nemogućnost primjene
pravila ne bis in idem, postojanje istovjetnosti osobe, te dokaza)
pa ako ih utvrdi, odluku donosi ministar pravosuđa (politička
procjena svrhovitosti ali samo ako su ispunjeni zakonski uvjeti!);
nove ustavne odredbe o ekstradiciji i europski uhidbeni nalog →
Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o europskom
uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica
(2002/584/PUP)
d. Europski uhidbeni nalog
a. Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom
nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP)
novi postupak i uvjeti izručenja osumnjičenih i osuđenih počinitelja
između država članica EU
zamjena postupka izručenja između država članica sustavom predaje
između sudskih tijela
zamjena svih ranijih pravnih izvora o izručenju
depolitizacija postupka izručenja
žurnost – kratki rokovi za postupanje
mogućnost (i obveza) predaje vlastitih državljana
b. Definicija: sudska odluka nadležnog suda u jednoj državi članici radi
uhićenja i predaje tražene osobe od strane nadležnog suda u drugoj državi
članici u svrhu vođenja kaznenog postupka (k. d. više od 1 god. zatvora) ili
izvršenja kazne zatvora (kazna više od 4 mjeseca zatvora).
c. Implementacija Okvirne odluke: Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim
stvarima s državama članicama Europske unije, NN 91/10, 81/13, 124/13, 26/15,
Glava II. čl. 17. – 42.
35
d. Uvjeti za izvršenje EUN-a
- k.d. za koja je propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine
ili više ili za koja je donesena pravomoćna presuda na kaznu zatvora u
trajanju od najmanje četiri mjeseca
- načelo dvostruke kažnjivosti; iznimka: isključenje provjere dvostruke
kažnjivosti za 32 kategorije kataloških k.d. (+ zapriječena k.z. od min. 3.
god.; čl. 10. ZPSKSEU)
- razlozi za odbijanje izvršenja EUN-a: obligatorni (čl. 20. ZPSKSEU) i
fakultativni (čl. 21)
o zastara k. progona u državi izvršenja → obligatorni razlog za
odbijanje izvršenja eun-a; osim za k.d. za koja se ne provjerava
dvostruka kažnjivost? (suprotstavljena mišljenja u teoriji i praksi,
VSRH → za k.d. iz čl. 10. ZPSKSEU ne primjenjuju se odredbe o
zastari)
- načelo specijalnosti (čl. 38.); iznimke od n. specijalnosti (čl. 38. st. 2.)
e. Postupak izvršavanja EUN-a
- pokretanje postupka: uhićenje osobe protiv koje je izdan EUN, predaja
pritvorskom nadzorniku, DO → ispitivanje uhićenika
- postupak pred sucem istrage: odlučivanje o istražnom zatvoru
- postupak pred izvanraspravnim vijećem: DO, tražena osoba, njezin branitelj:
pristanak na predaju i odricanje od primjene n. specijalnosti → rješenje o
predaji s pristankom
- rješenje o predaji bez pristanka: ispitivanje tražene osobe o razlozima
protivljenja, obavezna prisutnost branitelja
- žalba na rješenje: u roku 3 dana, odluka → izvanraspravno vijeće višeg sud
- predaja tražene osobe: MUP u roku od deset dana od pravomoćnosti rješenja
o predaji
- prava tražene osobe (čl. 24. ZPSKSEU)
f. Rokovi:
- postupak: hitan
- odluka: u roku 60 dana od uhićenja ili prvog ispitivanja, + 30 dana
Više o europskom uhidbenom nalogu v. Burić, Z., Europski uhidbeni nalog, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 1/2007, str. 217-266.; Krapac, D.: Okvirna odluka Vijeća
[Europske Unije] od 13. VI. 2002. o Europskom uhidbenom nalogu (EUN) i postupcima predaje između
država članica (2002/584/PUP), Zbornik PFZ, 64, (5-6) 955-988 (2014)
36
42. Ustupanje i preuzimanje kaznenog postupka
a. Pojam ustupanja i preuzimanja kaznenog postupka → prenošenje
postupka s nadležnih tijela države počinjenja na tijela države
prebivališta (teorija delegirane jurisdikcije).
b. Temeljna pravila: obveza obavijestiti o sudbini postupka; identitet
norme.
c. Pravni temelji za ustupanje ili preuzimanje kaznenog postupka:
multilateralne konvencije, npr. Konvencija Vijeća Europe o
izručenju iz 1957. g.;
bilateralni ugovori, npr. sa Jugoslavijom (sada Srbijom) iz
1997.g.;
supsidijarna primjena domaćeg prava → ZOMPO:
- preuzimanje postupka od strane RH (čl. 62. - 64.): djelo
počinjeno u inozemstvu, a počinitelj je u RH + RH ga ne
može izručiti + odricanje strane države od kaznenog
progona;
- ustupanje kaznenog postupka stranoj državi (čl. 65. → djelo
počinjeno u RH + stranac počinitelj + strana se država ne
protivi + kazneno djelo do 10 godina. Odluka: Glavni
državni odvjetnik RH (v. čl. 15. st. 3. KZ i načelo
oportuniteta, toč. 85. g.).
43. Preuzimanje izvršenja strane kaznene presude
a. Pojam preuzimanja izvršenja strane kaznene presude → pravni institut
koji omogućava da osuđenik osuđen u jednoj zemlji izdržava kaznu u
drugoj, ali vlastitoj zemlji kako bi se lakše ostvarila rehabilitacija;
pojmovi: država suđenja i država izvršenja.
b. Egzekvatura → poseban postupak provjere uvjeta za priznanje i
izvršenje strane presude; presudom se izriče sankcija sukladna
zakonima RH, ali je sud vezan činjeničkim stanjem utvrđenim od
stranog suda.
c. Pravni temelji:
multilateralni ugovori, npr. Konvencija Vijeća Europe o
međunarodnoj valjanosti kaznenih presuda iz 1974.g. → predviđa
37
obveznu ekzekvaturu; ne traži suglasnost osuđenika; određuje
brojne smetnje preuzimanju izvršenja; važno: Hrvatska nije
članica!
Konvencija (Vijeća Europe) o transferu osuđenih osoba iz 1983.
g.;
bilateralni ugovori, npr. ugovor sa Slovenijom iz 1994. g. u kojem
se npr. zahtjeva suglasnost osuđenika za preuzimanje
novi bilateralni ugovor iz 2010. g.: - izmjena - Sporazum između
Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine, te Vlade
Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju
sudskih odluka u kaznenim stvarima (NN – MU 3/2010) kojim je
rješeno pitanje osuđenika iz jedne od ovih država koji je, imajući
državljanstvo obje zemlje, pobjegao u drugu zemlju (dakle u onu
u kojoj nije osuđen). U tom se slučaju ekstradicija, zbog
državljanstva, ne može izvršiti, ali se zato može preuzeti
izvršenje. Osuđenik stoga, unatoč bijegu, ne uspjeva izbjeći
izvršenje kazne;
domaće pravo (supsidijarna primjena!) → ZOMPO (v. čl. 70. -
80.).
44. Transfer (premještaj) osuđenika u inozemstvo radi izdržavanja kazne
a. Pojam transfera osuđenika → premještaj osuđenika koji izdržava kaznu
oduzimanja slobode iz zemlje u kojoj je osuđen u zemlju njegova
državljanstva ili prebivališta.
b. Razlika od preuzimanja izvršenja strane kaznene presude → skraćeno
(administrativno) postupanje bez posebnog postupka egzekvature (v.
toč. 40. b.). Provodi se jednostavan postupak premještaja temeljem
međunarodnog ugovora ili uzajamnosti (ako ugovor ne postoji), a jedini
je uvjet suglasnost zainteresiranih država i osuđenika.
c. Pravni izvori:
multilateralni ugovori kao npr. Konvencija (Vijeća Europe) o
transferu osuđenih osoba iz 1983. g.;
domaće pravo (supsidijarna primjena!): ZOMPO (čl. 80.) →
zamolbu za transfer podnosi osuđenik ili uz njegovu suglasnost
država njegova državljanstva odnosno prebivališta; suglasnost
daje ministar pravosuđa uz prethodno pribavljeno mišljenje
državnog odvjetništva.
38
45. Priznanje i izvršenje presuda i odluka država članica EU
a. novi pojednostavljeni i učinkovitiji sustav prenošenja kazni u cilju
lakše i brže pravosudne suradnje
načelo obveze prihvaćanja zahtjeva za transferom (transferi se
mogu odbiti samo u ograničenim okolnostima)
mogućnost transfera bez pristanka osuđene osobe u određenim
okolnostima
predviđeni fiksni rokovi za transfer
b. Pravni temelj: ZKPSKS-EU
Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o
primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L
76, 22. 3. 2005.),
Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008.
o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim
predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje
uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u
Europskoj uniji (SL L 81, 27. 11. 2008.),
Okvirna odluka Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008.
o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda i uvjetnih
odluka s ciljem nadzora uvjetnih mjera i alternativnih
sankcija (SL L 337, 27. 11. 2008.)
XIII. poglavlje: MEĐUNARODNO KAZNENO SUDOVANJE
46. Ostvarenje i razvitak ideje o međunarodnom kaznenom sudovanju
a. Neuspjeli pokušaji stvaranja međunarodnih kaznenih sudova:
Versajski ugovor o miru iz 1919.g. → predviđa se izručenje ratnih
zločinaca saveznicima radi suđenja (car Wilhelm II., i
Nizozemska), no zbog načela legaliteta izručenje se odbija (?);
Ženevske konvencije iz 1937. protiv terorizma (pripremljene
povodom atentata na jugoslavenskog kralja Aleksandra u
Marseju), a kojima se predviđa ustroj posebnog međunarodnog
kaznenog suda, nisu nikad ratificirane (!).
b. Ostvarenje ad hoc (hrv.: za to, s posebnom svrhom) kaznenog
sudovanja od Nirnberga do Haga:
Međunarodni vojni sud (MVS, Nirnberški sud):
39
- osnivanje → Londonski sporazum i Statut, 1945. godine;
- nadležnost → kome i za što suditi: tzv. veliki ratni zločinci
moraju biti izručeni a nakon toga suđeni; međunarodna su
kaznena djela: zločini protiv mira, ratni zločini i zločini
protiv čovječnosti (v. KP!).
Međunarodni vojni sud za Daleki istok (Tokijski sud):
- osnivanje → Deklaracija zapovjednika udruženih sila iz
1946. godine;
- nadležnost → sudovanje glavnim japanskim okrivljenicima
za ratne zločine.
Međunarodni kazneni sud za teška kršenja međunarodnog
humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije od godine
1991.(Haški sud, MKSJ, ICTY - The International Tribunal for
the Prosecution of Persons Responsible for Serious Violations of
International Humanitarian Law Committed in the Territory of
Former Yugoslavia since 1991):
- osnivanje → temeljem odluke međunarodne zajednice
(rezolucija Vijeća sigurnosti OUN br. 827 -1993. koja
sadrži i Statut Suda);
- nadležnost MKSJ-a → određena je Statutom i to kao:
a. vremenska nadležnost: od 1.1.1991.;
b. mjesna: područje bivše Jugoslavije;
c. usporedna – prioritet (iznimka od pravila ne bis in
idem, v. toč. 88. b.);
d. stvarna nadležnost koja obuhvaća (v. kazneno pravo!):
→ povrede ženevskog prava (konvencije iz
1949. godine);
→ povrede haškog prava (konvencije iz 1899. i
1907.godine: povrede zakona i običaja rata);
→ genocid (Konvencija iz 1948. godine);
→ zločini protiv čovječnosti (protiv civila,
postoji presedan MVS - običajno MP!);
- postupak pred MKSJ → Opća sjednica suda (1994.
godine,angloamerička pravna tradicija!) donosi Pravila o
40
postupku i dokazivanju (ukupno 125), te Pravila u odnosu
na pritvorene i zatočene osobe.
Međunarodni kazneni sud za Ruandu (MKSR, Sud u Arushi,
Tanzanija), sud blizanac MKSJ-u kako po načinu osnivanja
(1994. godine), tako i po nadležnosti i postupku.
Opća napomena: bitne razlike između spomenutih ad hoc
kaznenih sudova (2 para blizanaca → MVS i Tokijski sud, te
MKSJ i MKSR) su:
- različiti osnivači: države pobjednice (MVS i Tokijski sud),
odnosno međunarodna zajednica (MKSJ i MKSR);
- različito rješenje problema stvarne nadležnosti: MVS mora
sam utvrditi međunarodna kaznena djela (prigovor
nepostojanja legaliteta) za razliku od MKSJ i MKSR koji
imaju materijalnopravnu osnovu (međunarodno i unutarnje
pravo poznaju sva kaznena djela za koja su ovi sudovi
nadležni).
c. Stalno kazneno sudovanje → Međunarodni kazneni sud (MKS, ICC -
International Criminal Court):
osnivanje: diplomatska konferencija, Rim 1998.g. (Završni
dokument + konvencija koja sadrži Statut MKS); Haag kao
sjedište → još jedan haški sud (!);
nadležnost:
- stvarna → genocid, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti,
zločin agresije; nije prihvaćeno, iako je bilo predloženo,
proširenje nadležnosti na druga međunarodna kaznena djela
(npr. na međunarodni terorizam, te na trgovinu
narkoticima);
- mjesna → za djela počinjena na teritoriju država stranaka ili
za djela počinjena od državljana stranaka (iznimka:
proširenje i na počinitelje koji su djela počinili izvan
teritorija potpisnica, a nisu ni njihovi državljani → suđenje
po zahtjevu Vijeća sigurnosti!);
postupanje: Pravilnik o postupku i dokazima (donosi ga skupština
država članica s 2/3 većinom → europska pravna tradicija!);
nesporazumi i problematika u djelovanju suda: različita mišljenja
→ 116 predloženih članaka, 3000 varijanti, prijedloga i
amandmana (!); poseban stav SAD;
41
RH kao država potpisnica donijela je i implementacijske propise
(v. toč. 37. a. i b.).
47. Mješoviti (međunarodni) kazneni sudovi
a. Općenito: radi se o tzv. međunarodnim sudovima treće generacije (ad
hoc, stalni, te na kraju mješoviti međunarodni sudovi!); u teoriji se
nazivaju i internacionaliziranim domaćim sudovima ili sudovima
hibridima (Internationalized Domestic Tribunals, Hybrid Courts).
b. Pojam mješovitog međunarodnog kaznenog suda: sud između
nacionalnog i međunarodnog suda; četiri elementa ovog pojma →
nastanak odlukom međunarodne zajednice u suglasnosti s domaćom
državom ali i bez nje + sastav (suci: domaći i stranci) + nadležnost
(teška kršenja međunarodnog prava, posebice humanitarnog ili kršenje
ljudskih prava) + primjenjeno pravo (MKP, MKPP, ali i domaće
pravo).
c. Neki mješoviti međunarodni sudovi prema područjima na kojima djeluju:
Istočni Timor, Kosovo, Sijera Leone, Bosna i Hercegovina, Kambodža
48. Međunarodno i međunarodno kazneno sudovanje
a. Bitne razlike među ovim pojmovima:
međunarodno je sudovanje širi pojam od međunarodnog
kaznenog sudovanja, jer ne rješava samo pitanja kaznene
odgovornosti fizičkih osoba već i sporove među državama, te
između građana i država (u slučaju povreda temeljnih prava);
međunarodno sudovanje nastaje mnogo ranije od međunarodnog
kaznenog sudovanja → Konvencija o mirnom rješavanju sporova
iz 1899. godine, dok je arbitraža prihvaćana još krajem XVIII. st.
(!).
b. Važniji međunarodni sudovi (ne kazneni!) koji vrše međunarodno
sudovanje:
Međunarodni sud pravde (MSP):
- osnivanje: Povelja UN, glavno sudbeno tijelo UN; sjedište u
Haagu (3 haška suda!);
42
- nadležnost: sporovi među državama + savjetodavna
mišljenja za UN;
- postupak: Statut i Pravila suda; bez žalbe na odluku;
- izvršenje odluka: obvezno ili obavijest Vijeću sigurnosti
(koje može primjeniti mjere iz Povelje UN);
- povezanost djelovanja MSP-a s kaznenim postupkom i
kaznenim pravom:
a. MSP primjenjuje i kaznenoprocesne institute; primjeri
→ spor SAD - Iran (diplomatski imunitet, Bečka dipl.
kon.), spor Njemačka - SAD (Konvencija o
konzularnim odnosima - slučaj braće LaGranda);
b. odluke MSP-a mogu imati kaznenopravni značaj:
postupci zbog tužbi o genocidu (Konvencija o
genocidu) → BiH-SRJ (1993.-2007.), RH-SRJ
(1999.), SRJ-NATO (1999.), nakon odluke mogu
uvjetovati kaznenu odgovornost počinitelja (!);
c. odluke MSP-a mogu biti izvor prava (presedan,
primjer: slučaj LaGranda).
Europski sud za ljudska prava (ESLJP, The European Court of
Human Rights):
- osnivanje: 1959. godine temeljem Europske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950→1953,
RH: 1997→1998);
- stvarna nadležnost (obvezna za države članice) obuhvaća
sporove:
a. oko tumačenja i primjene Konvencije; b. građana protiv države (!), ali i države protiv države
zbog povreda temeljnih ljudskih prava i sloboda
(značajno jer su najteže povrede prava moguće u
kaznenom postupku);
- postupak → reguliran posebnim Poslovnikom ESLJP iz
1998. godine (odluka ESLJP-a kao posljednji stupanj
odlučivanja; rok i uvjet za tužbu: 6 mjeseci od konačne
odluke + iskorišten redoviti domaći pravni put);
- povezanost djelovanja ESLJP-a s kaznenim postupkom:
43
a. odluka ESLJP-a izvor je za pravnu regulaciju u zemlji
članici (primjer: Lamy protiv Belgije → pravo na uvid
u spis uvjet uspješnoj obrani);
b. odluka ESLJP-a može značiti stvarni nastavak
kaznenog postupka novim načinom uz dokazivanje
povreda prava; kojih prava (?) → v. Konvenciju:
pravo na pošteno suđenje, pravo na žalbu u kaznenim
predmetima (Engleska!!), pravo na naknadu zbog
pogrešne presude i td.;
Napomene:
porast osuda RH pred ESLJP i u kaznenim predmetima - Od 53 presude koje je Europski sud
za ljudska prava do kraja 2012. donio protiv Republike Hrvatske u kaznenim predmetima u čak
44 presude je utvrdio da je Hrvatska počinila jednu ili više povreda konvencije,
više o međunarodnim kaznenim sudovima v.:
1. Krapac, D.: Međunarodno kazneno procesno pravo – Oris postupka pred
međunarodnim kaznenim sudovima, Zagreb 2012.
2. Bonačić, M., Internacionalizirani kazneni sudovi: osnovni problemi i pravna
rješenja, Zagreb : Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu : MUP
Republike Hrvatske, Policijska akademija, 2012
3. Josipović - Krapac - Novoselec: Stalni međunarodni kazneni sud, Zagreb 2001.
XIV. poglavlje: MEĐUNARODNA POLICIJSKA SURADNJA
49. Pojam i načini ostvarivanja međunarodne policijske suradnje
a. Pojam → međunarodna međusobna pomoć policijskih tijela povezana
uz (eventualni) kazneni postupak.
b. Način ostvarivanja policijske suradnje → ostvaruje se u tri faze:
pravno reguliranje suradnje (pravni temelj: konvencije);
ustrojavanje stalnih policijskih tijela nadležnih za suradnju, što
omogućava međusobnu izmjenu informacija i direktne kontakte;
neposredna preventivna ili otkrivačka djelatnost (pribavljanje
dokaza, otkrivanje i hvatanje počinitelja uglavnom najtežih
kaznenih djela organiziranog kriminaliteta i/ili terorizma).
44
50. Postojeće institucije međunarodne policijske suradnje
a. Međunarodna organizacija kriminalističke policije (Interpol, naziva se
i ICPO → International Criminal Police Organisation) osnovana je
1923. godine, a 1946. godine sjedište joj je iz Beča prebačeno u Pariz.
Danas okuplja oko 180 država članica, a Hrvatska je članica ove
organizacije od 1992. godine. Svaka članica ustanovljuje svoj Središnji
nacionalni ured koji klasificira i dostavlja podatke značajne za
suzbijanje međunarodnog kriminaliteta, te usklađuje rad domaćih i
stranih policijskih tijela.
b. Europol je ustanovljen posebnom deklaracijom EU (prihvaćena 1995.,
a ratificirana 1996. godine). U početku nije imao operativnih
ovlasti,već je na području EU prikupljao i dostavljao podatke važne za
suzbijanje kriminaliteta. Predviđa se kako će ova institucija u
budućnosti postati "... nadnacionalna kriminalistička policija nadležna
za suzbijanje međunarodnog terorizma i drugih naročito teških
kaznenih djela". Dobio i određene operativne ovlasti. Ovakvo buduće
rješenje već danas izaziva rasprave o načinu nadzora nad radom
Europola. Među prijedlozima je i onaj po kojemu bi nadzor nad radom
Europola trebao vršiti Europski javni tužitelj.
c. OLAF - Europski ured za borbu protiv prijevara (Office de Lutte Anti-
Fraude) (koristi se i akronim UCLAF)- je posebna jedinica EU koja,
suprotno Europolu, ima operativne ovlasti usmjerene na suzbijanje
prevara. Cilj joj je zaštita financijskih interesa EU (v. toč. 42.). Istražna
tijela ove jedinice ovlaštena su vršiti provjere zakonitosti financijskog
poslovanja, te imaju pravo pristupa gospodarskim i policijskim
dokumentima.
Više o međunarodnoj policijskoj suradnji v. u radu: Tomašević, G., Krapac, D. i
Gluščić, S.: Kazneno procesno pravo, udžbenik za visoke škole, Zagreb 2016., str. 337-
343.
45
III. DIO: TEMELJNI KAZNENOPROCESNI
SUBJEKTI
XV. poglavlje: TEMELJNE (GLAVNE) KAZNENOPROCESNE
FUNKCIJE I TEMELJNI (GLAVNI)
KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI
51. Temeljne kaznenoprocesne funkcije
a. Pojam (temeljne, glavne) kaznenoprocesne funkcije: kaznenoprocesnim
pravom predviđene najvažnije djelatnosti nužne za postojanje kaznenog
postupka. Povezanost s procesnim radnjama → procesne radnje sadržaj
su procesne funkcije (kratko izlaganje o procesnim radnjama v. u toč.
7.).
b. Vrste procesnih funkcija: temeljne (glavne), te ostale (dopunske)
procesne funkcije (koje nisu nužne za postojanje kaznenog postupka).
c. Tko vrši kaznenoprocesne (posebice glavne!) funkcije (?) → rješenja
nekad i sad.
52. Temeljni kaznenoprocesi subjekti
a. Pojam pravnog subjekta uopće (v. ranija izlaganja iz Teorije prava i
države).
b. Temeljni (glavni) subjekti u kaznenom postupku - povezanost s
glavnim procesnim funkcijama.
c. Dopunski kaznenoprocesni subjekti.
d. Kriteriji na kojima se temelje različita teorijska stajališta o pojmu
subjekta: funkcije (najuži pojam), bilo koje pravo i dužnost, interes o
ishodu, aktivnost u postupku.
46
XVI. poglavlje: KAZNENOPROCESNE STRANKE
I ZASTUPANJE U KAZNENOM POSTUPKU
53. Pojam kaznenoprocesne stranke
a. Različitost glavnih subjekata ovisno o položaju u postupku
(suprotstavljanje?).
b. Odnos pojmova kaznenoprocesni subjekt i kaznenoprocesna stranka.
c. Stranačka sposobnost:
pojam → mogućnost procesnog subjekta biti stranka u kaznenom
postupku;
tko ima stranačku sposobnost (?): ovlašteni tužitelj (3 subjekta,
toč. 55.) i okrivljenik/optuženik u postupku (tko može biti
okrivljenik i optuženik, v. toč. 61.);
u pravilu je stranačka sposobnost nesporna (iznimka: imunitet?).
d. Procesna sposobnost stranke:
pojam → sposobnost stranke samostalno poduzimati procesne
radnje;
procesna sposobnost ovlaštenog tužitelja:
- državni odvjetnik - pretpostavljena procesna sposobnost
(postupak imenovanja usklađen sa zakonskim uvjetima);
- ostali tužitelji (supsidijarni i privatni) - ne moraju imati
procesnu sposobnost (tako je npr. djeca ili maloljetnici do
16 godina nemaju, ali mogu biti ovlašteni tužitelji jer imaju
stranačku sposobnost);
procesna sposobnost okrivljenika (pojam okrivljenika i
optuženika v. u toč. 60.):
- fizička osoba kao okrivljenik - procesna postoji uvijek kad i
stranačka sposobnost (okrivljenik je ovlašten samostalno
poduzimati procesne radnje);
- pravna osoba kao okrivljenik - nema procesne, ali ima
stranačku sposobnost, jer ne može samostalno poduzimati
procesne radnje;
47
posljedice procesne nesposobnosti → obvezno zastupanje u
kaznenom postupku;
postojanje zastupanja, međutim, ne znači uvijek kako postoji
procesna nesposobnost (mogućnost istovremenog postojanja
procesne sposobnosti i zastupanja).
e. Raspravna sposobnost fizičke osobe kao okrivljenika:
pojam raspravne sposobnosti → faktička sposobnost okrivljene
fizičke osobe sudjelovati u kaznenom postupku (razumjeti
optužbu, pratiti tijek postupka i koristiti procesna prava); ova se
sposobnost pretpostavlja, no može se dokazivati kako je
umanjena ili je uopće nema (npr. zbog tjelesne bolesti, duševnih
smetnji ili zbog ponašanja okrivljenika kao što su zlouporaba
droga, samoozljeđivanje i sl.);
posljedice raspravne nesposobnosti → nemogućnost vođenja
kaznenog postupka dok nesposobnost traje što uvjetuje bilo
prekid istrage (odlukom državnog odvjetnika, čl. 223. st. 1.) ili
odgodu rasprave odlukom sudskog (raspravnog) vijeća (ako je
rasprava započela, čl. 406. st. 1.);
razlika procesne od raspravne nesposobnosti → procesna
nesposobnost uvjetuje zastupanje, a raspravna onemogućava
vođenje postupka.
54. Zastupanje i vrste pravnih zastupnika
a. Opći pojam zastupanja (v. izlaganja iz predmeta Teorija prava i
države): poduzimanje pravno valjanih radnji u ime i za račun druge
osobe.
b. Temelj zastupanja: zakon, statut, ugovor, pravilo pravne osobe, akt
državnog tijela, te dogovor zastupanog i zastupnika.
c. Zastupanje u kaznenom postupku: za koga i kada je potrebno
zastupanje → oštećenik / drž. odvjetnik / okrivljenik.
d. Pravni zastupnici u kaznenom postupku:
zakonski zastupnik: pojam, ograničena primjena u kaznenom
postupku:
48
- pravilo: zakonskog zastupnika ima procesno nesposoban
oštećenik (maloljetnik ili oštećenik lišen poslovne
sposobnosti);
- iznimka: oštećenik od 16 do 18 god. može sam podnijeti
prijedlog za progon;
procesni zamjenik (supstitut): pojam, primjena u kaznenom
postupku → za optuženika žalbu mogu podnijeti bliske osobe;
odnos zakonskog zastupnika i supstituta (zajedničko i različito?);
(čl. 464. st. 2.)
opunomoćenik: pojam, primjena u kaznenom postupku (samo za
oštećenika);
Punomoć ne čini branitelja opunomoćenikom (!) → on pomaže, a ne zamjenjuje
okrivljenika - stoga je procesni pomoćnik, a ne opunomoćenik.
49
XVII. poglavlje: TUŽITELJ U KAZNENOM POSTUPKU
55. Pojam i način određivanja tužitelja
a. Povijesni pregled → privatna i popularna tužba, kumulacija funkcija,
C.i.C. (mješoviti tip postupka 1808. g.)
b. Suvremeno pravo → tri kategorije kaznenih djela ovisno o načinu
kaznenog pregona (privatna tužba – prijedlog – oficijelnost).
c. Rješenja u našem pravu:
Kazneno pravo → tri vrste kaznenih djela ovisno o načinu vršenja
kaznenog progona (zašto u KP-u procesnopravna rješenja?);
Kazneno procesno pravo → četiri procesne mogućnosti prilikom
određivanja tužitelja (tri moguća tužitelja koja čine sadržaj pojma
ovlašteni tužitelj):
- državni odvjetnik (za kaznena djela s progonom po
službenoj dužnosti, načelo oficijelnosti);
- državni odvjetnik (za kaznena djela s progonom po
prijedlogu oštećenika ako prijedlog postoji);
- oštećenik kao tužitelj (supsidijarni tužitelj za kaznena djela
za koja se progon vrši po službenoj dužnosti ili po
prijedlogu, ali državni odvjetnik progon ne vrši);
- oštećenik kao privatni tužitelj (za kaznena djela za koja se
progon vrši po privatnoj tužbi).
d. Pojam žrtve i oštećenika kaznenog djela – autentično tumačenje (v. toč.
28., te čl. 202. st. 2. toč. 11. i 12. ZKP-a):
žrtva kaznenog djela - svaka osoba koja zbog počinjenja
kaznenog djela trpi fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu
ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda;
oštećenik - žrtva i druga osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko
pravo ugroženo ili povrijeđeno kaznenim djelom (podjela
kaznenih djela s obzirom na posljedicu → v. KP!), a u svojstvu
oštećenika sudjeluje u kaznenom postupku;
odnos pojmova žrtva i oštećenik:
- žrtva postoji čak i kad nema kaznenog postupka (npr. u
slučaju teške tjelesne povrede s nepoznatim počiniteljem), a
50
može postati oštećenikom ako se postupak pokrene (jer je
npr. otkriven počinitelj) i ona u tom postupku sudjeluje;
- žrtva ima posebna prava koja nisu povezana s kaznenim
postupkom → npr. pravo na djelotvornu psihološku i drugu
stručnu pomoć, a kod težih kaznenih djela ima pravo na
savjetnika na teret proračunskih sredstava, te na naknadu
štete iz posebnog državnog fonda pod uvjetima određenim
posebnim zakonom (v. čl. 43.-46. ZKP te Zakon o novčanoj
naknadi žrtvama kaznenih djela, NN 80/08, 27/11);
- nejasna zakonska formulacija ovih pojmova (v. čl. 202. st.
10. i 11.) koji je pojam širi?
e. Moguće uloge oštećenika u kaznenom postupku:
supsidijarni tužitelj (v. toč. 58.);
privatni tužitelj (v. toč. 59.);
podnositelj prijedloga za kazneni progon (v. toč. 54. c.);
podnositelj imovinskopravnog zahtjeva (v. adhezijski postupak,
toč. 13. b.);
sudionik (tada ne i stranka!) u kaznenom postupku (moguće i kao
"bivši" supsidijarni tužitelj) v. čl. 47 ZKP
Napomena: više o oštećeniku i žrtvi kaznenog djela v. Tomašević, G. i Pajčić, M.: Subjekti u
kaznenom postupku: pravni položaj žrtve i oštećenika, "Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu"
br. 2/2008, str. 817-857.
56. Državni odvjetnik kao (javni) tužitelj u kaznenom postupku
a. Vrijeme i razlozi nastanka institucije državnog odvjetništva (Francuska
1808., Korčula 1214. g.).
b. Ovlašteni tužitelj u Engleskoj i SAD (v. udžbenik).
c. Europski javni tužitelj – prijedlozi danas
51
57. Državno odvjetništvo kod nas
a. Ustrojstvo državnog odvjetništva → pravni izvori:
Ustav RH (čl. 121. a..): državno je odvjetništvo samostalno i
neovisno pravosudno tijelo s ustrojem na tri razine:
1. Državno odvjetništvo RH (DORH) kojem je na čelu Glavni
državni odvjetnik, a imenuje ga Sabor na prijedlog Vlade
(povezanost s upravnom vlašću?) uz prethodno pribavljeno
mišljenje saborskog Odbora za pravosuđe;
2. županijska državna odvjetništva (ŽDO) kojima su na čelu
županijski državni odvjetnici koje imenuje
Državnoodvjetničko vijeće (DOV) na prijedlog Glavnog
državnog odvjetnika, a uz prethodno pribavljeno mišljenje
Kolegija DORH-a (struka!);
3. općinska državna odvjetništva (ODO) kojima su na čelu
općinski državni odvjetnici koje, na prijedlog Glavnog
državnog odvjetnika, a uz prethodno pribavljeno mišljenje
Kolegija ŽDO-a imenuje DOV. Zamjenike na svim
razinama, ali NE po istoj proceduri, također imenuje DOV
(v. čl. 109. i 110. ZDO).
Zakon o državnom odvjetništvu iz 2009. g. (ZDO → NN 76/2009,
153/2009, 116/2010, 145/2010, 57/2011, 130/2011, 72/2013,
148/2013, 33/2015, 82/2015)
predviđa ova ustrojstvena načela (pojašnjenje naziva i sadržaja
ovih pojmova):
1. načelo monokratskog uređenja (grč. mono + krateo, sam +
vladati), dakle samovlada;
2. načelo hijerarhije (grč. hieros + archo, vrhovni svećenik,
vladar), preneseno značenje → službena ljestvica, poredak
po rangu;
3. načelo devolucije (lat. devolvere, skotrljati) - preneseno:
prijenos ovlasti s tijela nižeg na tijela višeg ranga
(devolutio);
4. načelo supstitucije (lat. substituere, zamjeniti) - prijenos
ovlasti s jednog na drugo tijelo istog ranga po odluci
zajedničkog višeg tijela.
52
b. Djelokrug poslova državnog odvjetnika → progon počinitelja kaznenih
djela (kazneni progon) kao glavna dužnost (čl. 38. st. 1.), a sastoji se od
ovih posebnih obveza državnog odvjetnika povezanih uz kaznena djela
za koja se progon vrši po službenoj dužnosti (čl. 38. st. 2. toč. 1.- 12.):
otkrivanje kaznenih djela i pronalaženje počinitelja;
poduzimanje izvida, te nalaganje i nadzor pojedinih izvida radi
prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage;
donošenje rješenja o provođenju istrage i provođenje istrage;
provođenje i nadzor provođenja dokaznih radnji;
predlaganje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske
koristi;
odlučivanje o odgodi kaznenog progona (konsenzualnost, v. toč.
77.);
pregovaranje i sporazumijevanje s okrivljenikom o priznanju
krivnje i sankciji (konsenzualnost, v. toč.77);
podizanje i zastupanje optužnice, te predlaganje izdavanja
kaznenog naloga nadležnom sudu (konsenzualnost, v. toč. 77);
davanje izjave da neće poduzeti kazneni progon svjedoka (v. čl.
286. st. 2., tzv. oprosnica!);
podnošenje žalbi protiv nepravomoćnih, te izvanrednih pravnih
lijekova protiv pravomoćnih sudskih odluka;
sudjelovanje u postupku sudske zaštite zatvorenika na izdržavanju
kazne oduzimanja slobode;
poduzimanje drugih mjera predviđenih zakonom.
c. Stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetnika
stvarna nadležnost → državni odvjetnik vrši kazneni progon
sukladno propisima o sudskoj nadležnosti (v. toč. 67. do 69.),
tako da je za kaznena djela za koja sudi županijski sud nadležno
ŽDO, dok je za kaznena djela za koja sudi općinski sud nadležno
ODO;
53
mjesna nadležnost također je određena prema sudskoj
nadležnosti, tako da će prema mjesno nadležnom sudu biti
određen i mjesno nadležan državni odvjetnik - ako je za predmet
nadležan Županijski sud u Splitu tada će, za kazneni progon, biti
nadležno ŽDO u Splitu;
stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetnika, suprotno
sudskoj nadležnosti, mogu se mijenjati zbog ustrojstvenih načela
državnog odvjetništva (v. ova načela u toč. 56. a.) - tako npr.
mjesno nadležno ODO, odlukom ŽDO-a, može biti zamijenjen
drugim, mjesno nenadležnim, ODO-om (što je posljedica
primjene načela supstitucije).
d. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK):
a. pojam USKOK-a → posebno državno odvjetništvo sa sjedištem u
Zagrebu koje na čitavom području RH vrši kazneni progon za
posebno određena kaznena djela (tzv. uskočki predmeti);
b. pravni izvor → Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (ZUSKOK, NN 76/09, 116/10,
145/10, 57/11, 136/12, 148/13);
c. mjesna nadležnost Ureda → čitavo područje RH;
d. stvarna nadležnost Ureda (šire o pojmu korupcije i organiziranog
kriminaliteta v. KP!) → uskočki predmeti (detaljno su navedeni u
čl. 21. ZUSKOK-a); kratki pregled inkriminacija za koje kazneni
progon vrši USKOK → tri skupine kaznenih djela:
1. korupcijska kaznena djela → kaznena djela kod kojih je
korupcija obilježje bića kaznenog djela (npr. primanje i
davanje mita, trgovanje utjecajem i sl.); lat. corruptio,
kvarenje, podmićivanje, dakle zlouporaba javnih ovlasti radi
ostvarivanja koristi;
2. kaznena djela organiziranog kriminaliteta → kaznena djela
počinjena od strane
a. zločinačkog udruženja → udruženje s podjelom rada i
hijerarhijom najmanje 3 osobe nastalo radi činjenja
kaznenih djela; primjer: udruživanje s podjelom uloga
radi vršenja otmica;
3. kaznena djela povezana uz korupciju i organizirani
kriminalitet → to su:
54
a. kaznena djela kojima se olakšava ili omogućava
počinjenje korupcijskih i/ili kaznenih djela
organiziranog kriminaliteta (npr. krađa oružja radi
izvršenja otmice);
b. kaznena djela kojima se otežava ili onemogućava
otkrivanje djela korupcije i/ili organiziranog
kriminaliteta (npr. sprječavanje dokazivanja);
osnove ustroja USKOK-a:
- Ravnatelj Ureda → imenuje ga, na četiri godine, Glavni
državni odvjetnik (GDO) ako ispunjava uvjete za zamjenika
Glavnog državnog odvjetnika, a zamjenik je GDO-a, ŽDO-
a ili njegov zamjenik. Prije imenovanja GDO pribavlja
mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa, te
Kolegija DORH-a;
- zamjenici Ravnatelja (u Zagrebu i na terenu) → broj
određuje ministar pravosuđa na prijelog GDO-a, a u Ured
ih, na četiri godine, raspoređuje GDO na prijedlog
Ravnatelja ukoliko ispunjavaju zakonske uvjete (čl. 8. st. 1.
ZUSKOK-a);
USKOK i sudovi:
- neprihvatljivost (često u medijima korištenog) pojma
"uskočki sud"; opravdanost naziva "uskočki predmet";
- samo određeni sudovi (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb)
putem posebnih odjela sude u "uskočkim predmetima" što
im proširuje mjesnu nadležnost i osigurava specijalizaciju;
to nisu posebni uskočki sudovi (!);
- posebne odredbe o načinu kaznenog postupanja ako se radi
o "uskočkom predmetu" (v. posebni dio → poglavlje:
Postupak temeljem ZUSKOK-a): hitnost, specijalizacija
sudova, poseban sastav suda, korištenje krunskih svjedoka
tzv. pokajnika, primjena posebnih dokaznih radnji, traženje
podataka o bankovnim računima i td.
USKOK i policija → suradnja USKOK-a s policijom ostvaruje se
putem Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK), a ustrojen je u
okvirima Uprave kriminalističke policije, te ima (sukladno
USKOK-u, a i određenoj nadležnosti sudova za "uskočke
55
predmete") četiri područna Odjela za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta i to u Osijeku, Rijeci, Splitu i
Zagrebu. Svaki odjel ima više pododjela (6) i to za: - organizirani kriminalitet;
- kriminalitet droga;
- gospodarski kriminalitet i korupciju;
- kriminalističko obavještajnu analitiku;
- kriminalističko obavještajne poslove;
- posebne kriminalističke poslove.
e. Ured za sprječavanje pranja novca (Zakon o sprječavanju pranja
novca i financiranja terorizma, NN 87/08, 25/12) oformljen je pri
Ministarstvu financija:
značaj Ureda → pravac kretanja novca put je prema srcu
organiziranog kriminaliteta;
povezanost s kaznenim postupkom → suradnja s USKOK-om jer
prikuplja i dostavlja podatke s ciljem:
- sprječavanja pranja novca, dakle radnji kojima se prikriva
pravi izvor novca i imovine ako postoji sumnja da je novac
ili imovina pribavljena na nezakonit način (v. → kaznena
djela kojima se onemogućava ili otežava otkrivanje a u
nadležnosti su USKOK-a);
- sprječavanja financiranja terorizma, dakle radnji kojima se
osiguravaju sredstva s namjerom uporabe ili s znanjem da
će se uporabiti za počinjenje terorističkog kaznenog djela →
to su djela organiziranog kriminaliteta, dakle kaznena djela
koja su također u nadležnosti USKOK-a (!);
način rada → Ured podatke prikuplja putem tzv. obveznika u
suradnji (banke, fondovi, osiguranje, mjenjačnice, burze,
zalagaonice, igračnice, organizatori igara na sreću itd.) koji mu
dostavljaju tražene podatke. Primjer → identifikacija stranke s
prometom većim od određenog novčanog iznosa (105.000 kn).
58. Policija i državno odvjetništvo
a. Općenito o policiji:
opća svrha policijske djelatnosti → održavanje reda i sigurnosti;
naziv → grč. politea (državna uprava), a zatim u Francuskoj u
XIII. st. naziv policijska komora za odjel gradskih sudova za
56
otkrivanje prijevara što nakon 1699. prihvaćaju svi veći gradovi
pa se sve šire koristi naziv policija;
policijska i pravna država → kriterij za razlikovanje policijske
(svrhovitost) od pravne države (legalitet: građani su "... podložni
jedino zakonima, a ne drugim ljudima → non sub homine, sed sub
lege".
b. Policija kod nas
Zakon o policiji (ZOPO, NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14,
33/15) → policija kao javna služba MUP-a koja obavlja
policijske poslove;
unutarnji ustroj policije:
- Ravnateljstvo policije ↓
- policijske uprave (npr. PU Splitsko-dalmatinska) ↓
- policijske postaje i ispostave;
policijski poslovi i policijske ovlasti → v. Zakon o policijskim
poslovima i ovlastima (ZPPO, NN 76/09, 92/14);
- policijski poslovi određeni su zakonom (npr. zaštita života,
prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe; zaštita
javnog reda i imovine; traganje za počiniteljima kaznenih
djela, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom);
- policijske ovlasti su također točno određene pravnim
propisima (npr. prikupljanje obavijesti od građana,
zaprimanje kaznenih prijava, podnošenje kaznenih prijava i
izvješća, uporaba sredstava prisile);
- korištenjem ovlasti obavljaju se policijski poslovi; primjer
→ temeljem zaprimljene kaznene prijave sprječi se
počinjenje kaznenog djela ili uhiti počinitelj;
značaj policije za vršenje funkcije kaznenog progona (povezanost
policije i državnog odvjetništva) → dio policijskih poslova
povezan je s ovom funkcijom (npr. traganje za imovinskom koristi
stečenoj kaznenim djelom).
57
c. Kaznena prijava
pojam → obavijest (usmena ili pisana) o počinjenju kaznenog
djela upućena (neposredno ili posredno) državnom odvjetniku;
pravnu dužnost podnošenja kaznene prijave, ako saznaju za
kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, imaju:
- tijela državne vlasti (dakle i policija!);
- pravne osobe;
- građani;
dužnost je policijskog službenika zaprimiti kaznenu prijavu uz
mogućnost upozorenja prijavitelju o neopravdanosti prijave;
podaci o istovjetnosti prijavljene osobe službena su tajna;
slučajevi kad je neprijavljivanje kaznenog djela kazneno djelo
određeni su zakonom (v. neprijavljivanje pripremanja kaznenog
djela čl. 301. i neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela - čl.
302. KZ); lažno prijavljivanje također je kazneno djelo (v. čl. 304.
KZ);
postupanje državnog odvjetnika s kaznenom prijavom (najčešće
ovisno o vrsti prijave):
- upis prijave u upisnik kaznenih prijava: državni odvjetnik je
dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od šest
mjeseci od dana upisa
- potpuna prijava → načelo legaliteta kaznenog progona (v.
toč. 84.)
→ istraživanje – osnovana sumnja da je okrivljenik
počinio kazneno djelo za koje je propisana novčana
kazna ili kazna zatvora do pet godina
→ rješenje o provođenju istrage:
a. istraga je obvezna, mora se provesti → ako je
propisana (zapriječena!) kazna zatvora teža od
petnaest godina ili kazna dugotrajnog zatvora; ako
postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio
protupravno djelo u stanju neubrojivosti
b. istraga je fakultativna, može se provesti – za kaznena
djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet
godina;
58
- nepotpuna prijava ili opće saznanje (bez prijave!) o
mogućem počinjenu kaznenog djela → više mogućnosti za
državnog odvjetnika (cilj → nepotpunu prijavu upotpuniti):
a. nalog policiji da provede izvide (pravo državnog
odvjetnika na stalni nadzor);
b. samostalno (državno-odvjetničko) provođenje izvida;
- odbacivanje kaznene prijave rješenjem (čl. 206.); (v.
izlaganje o supsidijarnom tužitelju, toč. 58.); pojam → ako
(alternativno navedeno):
a. djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po
službenoj dužnosti; b. nastupila je zastara, amnestija ili pomilovanje; c. postoje okolnosti koje isključuju krivnju ili kazneni
progon (KZ?); d. nema ni osnova sumnje da je osumnjičenik počinio
kazneno djelo; e. prijava nije vjerodostojna;
- posebni slučajevi odbacivanja prijave unatoč njenoj
osnovanosti (v. načelo svrhovitosti, toč. 85., te
konsenzualnost, toč. 76. i 77.) i to u slučaju:
a. krunskog svjedoka (pokajnika, čl. 206.e ZKP i čl. 36-
47. ZUSKOK);
b. počinjenja lakšeg kaznenog djela (zapriječena
novčana ili kazna zatvora do 5 godina), uz postojanje
nekog od zakonskih razloga - npr. vjerojatna je
primjena oslobođenja od kazne (čl. 206.c) c. kod kojega je oštećenik (žrtva) suglasan da se prijava
zbog lakšeg kaznenog djela odbaci, ako osumnjičenik
preuzme neku od zakonom predviđenih obveza (npr.
naknadu štete). čl. 206.d
d. Policijska djelatnost u svezi s kaznenim djelom (dva bitna pitanja):
Kada policija postupa? → ako postoji bilo koji od pravnih osnova
(temelja) policijskog djelovanja, a to je (razlika pravne od
policijske države: legalitet/oportunitet):
- postojanje osnova sumnje o počinjenju kaznenog djela
(razlikovati od osnovane sumnje!) → samostalna djelatnost
59
policije utemeljena na zakonskoj ovlasti (v. čl. 207. st. 1. →
pronalaženje počinitelja, otkrivanje i osiguranje tragova kaz.
djela, prikupljanje obavijesti); obavijest državnom
odvjetniku o izvidima odmah, a najkasnije u roku od 24 sata
(ostvarenje stalnog nadzora);
- postojanje naloga državnog odvjetnika; cilj → nepotpunu
prijavu upotpuniti novim podacima (kaznena prijava ili
saznanje, iako nepotpuno, postoji);
Kako policija postupa? → način policijskog djelovanja:
- neformalna policijska djelatnost (tzv. kriminalističko
istraživanje) → nije detaljno pravno regulirana, policija
djeluje prema pravilima struke sukladno konkretnom
predmetu (npr. traženje potrebnih obavijesti od građana,
pregled prijevoznih sredstava, ograničavanje kretanja, v. čl.
36. ZPPO.); rezultati ove djelatnosti ne mogu se koristiti
kao dokaz → na njima se ne može temeljiti sudska odluka
(v. posebni dio, pravno nevaljali dokazi!); zašto se ovakva
djelatnost uopće vrši (?) → spoznajna vrijednost!
- formalna policijska djelatnost precizno je pravno regulirana
i vrši se u samo točno određenim slučajevima i na točno
određeni način (npr. posebne dokazne radnje); na ovako
pribavljenim dokazima može se temeljiti sudska odluka
(radi se o pravno valjanim dokazima).
59. Supsidijarni tužitelj
a. Pojam supsidijarnog tužitelja: oštećenik koji je preuzeo kazneni progon
jer ga ne vrši državni odvjetnik; elementi pojma → državni odvjetnik
ne vrši kazneni progon (ne počinje ili odustaje od već započetog
progona) + preuzimanje kaznenog progona od oštećenika.
b. Naziv: supsidijarni (dopunski!) tužitelj (teorija) ili oštećenik kao tužitelj
(čl. 55. ZKP → neodgovarajući zakonski naziv jer sadržajno obuhvaća i
privatnog tužitelja!).
c. Razlog postojanja ovog instituta: značenje načela legaliteta kaznenog
progona za osiguranje sustavnog kaznenog progona; pogrešna procjena
i moguće zlouporabe; tko može vršiti nadzor nad radom državnog
odvjetnika – alternativa (sud ili oštećenik).
d. Vrste nadzora nad radom državnog odvjetnika kod nas: oštećenik +
sudac istrage + optužno vijeće.
60
e. Oštećenikovo preuzimanje kaznenog progona → moguće situacije kod
nas:
državni odvjetnik, postupajući po prijavi, zaključi kako nema
osnova za poduzimanje progona (neosnovana prijava!) → rješenje
o odbacivanju prijave + obavijest oštećeniku u roku od 8 dana od
donošenja rješenja → rok oštećeniku da u daljih 8 dana sam
poduzme progon (postupak nije ni bio započeo!);
državni odvjetnik odustane od kaznenog progona u već
započetom kaznenom postupku prije početka rasprave → sud
donosi rješenje o obustavi postupka (zašto? - načelo?) + obavijest
oštećeniku da može u roku od 8 dana, sam nastaviti progon; (čl.
55. st. 1. i 2.)
oštećenik nije obaviješten u gornjim slučajevima (iako je morao
biti): (čl. 55. st. 4.)
- ne zna da progon neće biti poduzet → rok da sam poduzme
progon 6 mjeseci od rješenja o odbacivanju prijave;
- ne zna kako je odustanak od progona uvjetovao sudsko
rješenje o obustavi → rok od 3 mjeseca za nastavak
kaznenog progona;
državni odvjetnik odustane od optužbe na raspravi (odbijajuća
presuda, v. posebni dio):
- ako je oštećenik na raspravi nazočan → očitovanje o
preuzimanju progona odmah;
- ako oštećenik na raspravi nije nazočan, a uredno je pozvan
→ presumpcija (v. posebni dio) da ne želi nastaviti progon.
pravo državnog odvjetnika da preuzme progon od supsidijarnog
tužitelja (obrnuta varijanta!) → razlozi, pravni učinak.
f. Prava supsidijarnog tužitelja: istovjetna su procesnim pravima koja bi
imao državni odvjetnik da je ovlašteni tužitelj (osim prava koja državni
odvjetnik ima kao državno tijelo).
g. Supsidijarni tužitelj u sudskoj praksi: (stari ali znakoviti) podaci iz
1983. → 2% predmeta iz nadležnosti državnog odvjetnika preuzeli
oštećenici.
h. Oštećenik – supsidijarni tužitelj je maloljetan ili lišen poslovne
sposobnosti (v. toč. 53., zastupanje):
pravilo → zastupnik poduzima sve procesne radnje;
61
iznimka → oštećenik koji je navršio 16 godina može sam
poduzimati procesne radnje;
i. Poseban slučaj zastupanja supsidijarnog tužitelja na trošak
proračunskih sredstava zbog postojanja javnog interesa - kod težeg
kaznenog djela (zapriječena kazna preko 5 godina zatvora), na zahtjev
supsidijarnog tužitelja oskudne imovine, može mu se postaviti
opunomoćenik.
60. Privatni tužitelj
a. Pojam → elementi definicije: tko + zašto vrši kazneni progon.
b. Odnos privatnog prema supsidijarnom tužitelju → isto osobno svojstvo,
različito kazneno djelo (!).
c. Privatni tužitelj u našem pravu:
rok za vršenje progona → 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo
i eventualnog počinitelja; posebna situacija (smrt oštećenika, v. čl.
55. st. 6.);
protutužba kod uvrede → pojam (v. KP -, okrivljenik postaje
tužitelj!); učinak (imunitet + rok za protutužbu = završetak
rasprave);
oštećenik je maloljetan ili lišen poslovne sposobnosti → v.
zastupanje, toč. 53.: zakonski zastupnik i/ili opunomoćnik (!) +
iznimka (oštećenik navršio 16 godina);
odustanak privatnog tužitelja do završetka rasprave → učinak
(gubitak prava);
nedolazak privatnog tužitelja na raspravu → presumpcija
odustanka; značaj povrata u prijašnje stanje (v. posebni dio →
procesne radnje);
neka važnija kaznena djela za koja se progon vrši po privatnoj
tužbi → kaznena djela protiv časti i ugleda: uvreda (čl. 147. KZ), teško
sramoćenje (čl. 148. KZ), kleveta (čl. 149. KZ); tjelesna ozljeda (čl. 117. KZ),
itd.
d. Privatni tužitelj u sudskoj praksi: mali broj inkriminacija, ali velik broj
predmeta!
62
e. Problem pravne prirode privatne tužbe → je li privatna tužba pravo na
osobnu osvetu ili samo procesna pretpostavka (?).
XVIII. poglavlje: OKRIVLJENIK U KAZNENOM POSTUPKU
61. Temeljni pojmovi (čl. 202., primjer autentičnog tumačenja, v. toč. 28.)
a. Osumnjičenik →
osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se provode
izvidi ili je provedena hitna dokazna radnja.
b. Okrivljenik →
osoba protiv koje je doneseno rješenje o provođenju istrage ili
osoba koja je obaviještena na temelju članka 213. stavka 2.
ovog Zakona,
osoba protiv koje je podnesena privatna tužba i
osoba protiv koje je presudom izdan kazneni nalog.
opći naziv (okrivljenik u širem smislu!) za okrivljenika,
optuženika i osuđenika (čl. 202. st. 4. ZKP).
odredbe o okrivljeniku, ako drukčije nije propisano, primjenjuju
se na osumnjičenika, okrivljenika, optuženika i osuđenika te na
druge osobe protiv kojih se vode posebni postupci
c. Optuženik → osoba protiv koje je:
optužnica potvrđena (sudskom odlukom optužnog vijeća);
povodom privatne tužbe određena rasprava (sudskom odlukom).
d. Osuđenik → osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno kako
je kriva za određeno kazneno djelo.
62. Tko (ne) može biti okrivljenik?
a. Pravna osoba:
pojam pravne osobe, te angloameričko i europsko stajalište o
kaznenoj odgovornosti pravnih osoba;
63
nove odredbe kod nas (Zakon o odgovornosti pravnih osoba za
kaznena djela, NN 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12, v. KP!);
vrste kaznenopravnih sankcija za pravnu osobu: kazne (novčane i
ukidanje pravne osobe), uvjetne osude i sigurnosne mjere (npr.
zabrana obavljanja određenih poslova);
značajke postupka:
- jedinstvenost postupka (isti postupak za pravnu i odgovornu
fizičku osobu);
- predstavnik okrivljene pravne osobe ima prava, ali i
dužnosti okrivljenika (npr. moguć dovedbeni nalog);
- pravna osoba može imati branitelja, ali nema obvezne
obrane.
Napomena: više o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
→ Đurđević, Z.: Kaznena odgovornost i kazneni postupak prema pravnim osobama u
RH, "Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu", Vol. 10 - br. 2/2003., str. 719 -
778.
→ Đurđević, Z.: Komentar Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela,
Zagreb 2005.
→ Derenčinović, D.; Novosel, D., Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena
djela – prolazne dječje bolesti ili (ne)rješiva kvadratura kruga, "Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu", Vol. 19 - br. 2/2012., str. 585 – 614.
b. Dijete (?):
čl. 4. Zakona o sudovima za mladež (dalje: ZSM, NN 84/11,
143/12, 148/13, 56/2015): sankcije za maloljetnike koji su navršili
14 godina (odgojne mjere, maloljetnički zatvor, sigurnosne
mjere); KZ: isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema
djeci do 14 godina (v. KP!);
c. Neubrojiva osoba (?):
pojam: KZ (nema krivnje - nemogućnost primjene kaznenopravne
sankcije); v. KP (!);
smještaj u psihijatrijsku ustanovu → v. Zakon o zaštiti osoba s
duševnim smetnjama (NN 76/2014); v. KP(!);
ZKP (Gl. XXVII. čl. 549. - 555.): Postupak prema okrivljenicima
s duševnim smetnjama → utvrđenje neubrojivosti i uvjeta za
prisilni smještaj u ustanovu u kaznenom postupku.
64
d. Osoba koja uživa imunitet, v. toč. 33. do 35.
63. Pravni položaj optuženika u kaznenom postupku
a. Pravni položaj optuženika kao pokazatelj političkog stanja u nekoj
zemlji (v. toč. 12.):
suprotstavljena stajališta: učinkovitost i zaštita prava, dvostruka
uloga optuženika u postupku → optuženik kao subjekt i kao izvor
saznanja o činjenicama;
osnovana sumnja i presumpcija nedužnosti (v. 63. b.) → pokušaj
ostvarenja ravnoteže povezivanjem suprotstavljenih pojmova;
značaj načela akuzatornosti i kontradiktornosti za zaštitu prava
optuženika (v. toč. 87.).
b. Presumpcija okrivljenikove nedužnosti:
pojam presumpcije i njeno trajanje;
pravni izvori o ovoj presumpciji:
- u međunarodnom pravu (v. toč. 36. e.);
- kod nas: Ustav RH čl. 28. + ZKP čl. 3. st. 1. → "Svatko je
nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo
dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi
krivnja";
pravni učinak presumpcije nedužnosti:
- teret dokaza (pojam → v. posebni dio);
- vrsta sudske presude u slučaju dvojbe nekad i danas (v.
absolutio ab instantia, toč. 16. d.).
64. Pravni učinak odsutnosti i smrti optuženika
a. Suđenje u pravilu samo u nazočnosti optuženika (dužnost upuštanja!).
b. Teorijska stajališta o razlozima za nužnu nazočnost optuženika:
optuženik je potreban sudu;
65
bez optuženika povećana je mogućnost sudske zablude;
briga o pravima optuženika (?);
c. Rezultat prihvaćanja obveze nazočnosti optuženika → prisilno
dovođenje (v. dovedbeni nalog); Uvjeti: optuženik je uredno pozvan +
nije opravdao izostanak;
d. Povezanost nazočnosti s načelom neposrednosti sudske ocjene dokaza
→ pouzdanije utvrđenje činjenica (v. toč. 92.).
e. Suđenje bez nazočnosti optuženika, iako suprotno načelu pravičnog
postupka i načelu neposrednosti (v. toč. 88. i 92.), moguće je (iznimke
od pravila navedenog pod a.):
u svim postupcima prema punoljetnim počiniteljima - suđenje u
odsutnosti ili kontumacijski postupak: suđenje in contumatiam,
po lat. contumax - prkosan; povijesni razlozi za suđenje u
odsutnosti); sud će (čl. 402. st. 3.) donijeti rješenje o suđenju u
odsutnosti ako postoje (kumulativno određeni) uvjeti (4):
- postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti (dakle,
u pravilu ovakvog suđenja ne bi trebalo biti!);
- postoji barem jedan od ovih razloga (3 - alternativno
određenje!):
a. nije moguće suđenje u stranoj državi; primjer → za
optuženika je nastupila zastara (v. KP i MKPP:
ustupanje kaz. progona);
b. nije moguće izručenje (ekstradicija, v. toč. 39.):
primjer → dvojno državljanstvo;
c. optuženik je u bijegu;
- sud je prethodno pribavio mišljenje tužitelja (znači li to da
je nužna suglasnost tužitelja? → v. čl. 402. st. 4.);
- postupak se vodi protiv punoljetne osobe → nema
kontumacije za maloljetnike (zašto? značaj osobe
počinitelja, a ne kaznenog djela!);
- mogućnost obnove kaznenog postupka → u roku od godine
dana od kada je osoba osuđena u odsutnosti postala
dostupna sudbenoj vlasti RH (čl. 497. st. 3.)
66
3 posebna alternativna slučaja (čl. 404. st. 1-3.) suđenja u
odsutnosti:
i. ako postoje uvjeti za odgodu rasprave zbog nedolaska
optuženika ili zbog njegove raspravne nesposobnosti,
odnosno zbog odsutnosti branitelja, sud pred kojim se
ima održati rasprava može odlučiti da se rasprava održi
ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očito
morala donijeti presuda kojom se optužba odbija,
ii. ako se optuženik sam stavio u stanje ili položaj zbog
kojega ne može sudjelovati u raspravi → održat će se
rasprava u njegovoj odsutnosti,
iii. ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je
propisana kazna zatvora do dvanaest godina, a optuženik
koji je uredno pozvan nije pristupio, ili mu se poziv ne
može uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije
obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, sud može
odlučiti da se rasprava provede u odsutnosti optuženika
ako je optuženik bio prethodno upozoren da mu se može
suditi u odsutnosti i ako se očitovao o optužnici u
prisutnosti branitelja
u postupku za lakša kaznena djela - ako se postupak vodi za kazneno djelo za
koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, rasprava se
može održati bez prisutnosti optuženika koji je bio uredno pozvan, ali nije
pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o tome
nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da njegova
prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi.
f. Pravni učinak smrti optuženika:
pravilo: obustava postupka (protiv mrtvih kazneni se postupak ne
vodi!);
iznimke:
- nekad → često vođeni postupci protiv umrlih
(konfiskacija!);
- danas → samo u slučaju podnošenja zahtjeva za obnovu
kaznenog postupka; ZKP u čl. 504. st. 1. "... nakon smrti
osuđenika, zahtjev mogu podnijeti državni odvjetnik i ...
(supstituti - procesni zamjenici).
65. Obrana i branitelj u kaznenom postupku
a. Pojam obrane → temeljna procesna funkcija (v. toč. 50.) čiji su sadržaj
procesne radnje (v. toč. 7.) usmjerene kako na utvrđivanje okrivljeniku
67
korisnih činjenica tako i na primjenu za njega najpovoljnijih pravnih
propisa.
b. Pojam branitelja → procesni pomoćnik okrivljenika koji mu, temeljem
punomoći ili sudske odluke, svojim pravnim znanjem i procesnom
vještinom pomaže u obrani.
c. Važnija pitanja o branitelju:
tko može (a tko ne može) biti branitelj (?): odvjetnik, a iznimno,
pred općinskim sudom, vježbenik s položenim pravosudnim
ispitom (v. čl. 65. st. 4., te čl. 70.);
kad okrivljenik može imati branitelja: prije početka, te tijekom
čitavog kaznenog postupka (v. čl. 65. st. 1.);
tko može angažirati branitelja: okrivljenik ali i supstituti; v. čl. 65.
st. 3. i pojam supstituta (procesnog zamjenika) u toč. 53.
d. Vrste obrane:
osobna → pisana i usmena;
stručna ili formalna:
- obvezna:
a. prava → određeno je u kojim slučajevima i od kojeg
trenutka okrivljenik mora imati branitelja (v. čl. 66.,
223. st. 1. i 2. ZKP, te čl. 54. st. 1. i 2. ZSM):
(1) Okrivljenik mora imati branitelja:
1) ako je nijem, gluh, slijep, gluhoslijep ili nesposoban da se
sam brani, od prvog ispitivanja do pravomoćnog dovršetka
kaznenog postupka,
2) ako se postupak vodi zbog kaznenog djela iz nadležnosti
županijskog suda, od prvog ispitivanja ili donošenja rješenja
o provođenju istrage do pravomoćnog dovršetka kaznenog
postupka, a za kaznena djela za koja je izrečena kazna
dugotrajnog zatvora i za postupak po izvanrednim pravnim
lijekovima,
3) od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor
ili istražni zatvor,
4) za vrijeme trajanja postupka za kazneno djelo za koje se
postupak pokreće po službenoj dužnosti ako mu je oduzeta
sloboda ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom
predmetu,
68
5) u vrijeme dostave optužnice zbog kaznenog djela za koje
je propisana kazna zatvora od deset godina ili teža, do
pravomoćnog okončanja postupka,
6) od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti (članak 402.
stavci 3. i 4.), za vrijeme dok je odsutan,
7) tijekom rasprave koja se održava u odsutnosti okrivljenika
(članak 404. stavci 2. i 3.),
8) ako je ostao bez branitelja jer je rješenjem uskraćeno pravo
branitelja na radnju ili zastupanje,
9) od donošenja rješenja o provođenju istrage u postupku
prema okrivljeniku s duševnim smetnjama,
10) tijekom pregovora o uvjetima priznavanja krivnje,
sporazumijevanja o kazni i drugim mjerama iz članka 360.
stavka 4. točke 3. ovog Zakona i potpisivanja izjave za
donošenje presude na temelju sporazuma,
11) od donošenja rješenja o prekidu istrage zbog raspravne
nesposobnosti okrivljenika do prestanka zdravstvenih smetnji
te ako se okrivljenik sam stavio u stanje raspravne
nesposobnosti (čl. 223. st. 1. i 2.)
12) u drugim slučajevima koje propisuje ZKP.
Maloljetnik mora imati branitelja od prvog ispitivanja do
pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, kod donošenja
odluke o zamjeni odgojne mjere zavodskom odgojnom
mjerom i kod naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora (čl.
54. st. 1. ZSM).
b. neprava → nakon primitka rješenja o provođenju istrage
odnosno podizanja optužnice može se odrediti branitelj na
teret proračunskih sredstava (čl. 72. st. 1.), ako okrivljenik
po svom imovnom stanju ne može podmiriti troškove
obrane, a složenost, težina ili posebne okolnosti predmeta to
opravdavaju → obrana siromašog okrivljenika;
- fakultativna (čl. 65. st. 1.);
- višestruka, najviše tri branitelja (čl. 69. st. 3.);
- zajednička, uvjet (čl. 69. st. 1.);
materijalna (čl. 9. st. 1.i st. 2.).
e. Temeljna prava obrane i njihova ograničenja:
pregled (razgledavanje i/ili preslikavanje) spisa i predmeta -
pitanja:
69
kad je obrani dozvoljeno pregledati spise i predmete (čl. 184. st. 4.i
5.);
1) nakon što je okrivljenik ispitan, ako je ispitivanje obavljeno prije
donošenja rješenja o provođenju istrage, odnosno prije dostave
obavijesti iz članka 213. stavka 2.
2) od dostave rješenja o provođenju istrage,
3) od dostave obavijesti iz članka 213. stavka 2,
4) od dostave privatne tužbe,
5) ako je provedena hitna dokazna radnja prema poznatom
okrivljeniku (članak 212.), a nisu ispunjeni uvjeti iz točaka 1.-4.,
okrivljenik i branitelj imaju pravo uvida u zapisnik o provođenju te
radnje najkasnije u roku od 30 dana od dana njezina provođenja.
mogućnost ograničenja prava na uvid u spis (v. čl. 184.a)
kontakt branitelja i uhićenika ili branitelja i
okrivljenika/optuženika koji je u pritvoru ili istražnom zatvoru:
- pravilo → kontakt bez nadzora:
a. uhićenik: pravo slobodnog i neometanog razgovora s
braniteljem (čl. 75. st. 1.);
b. okrivljenik/optuženik u pritvoru ili istražnom zatvoru:
pravo dopisivanja i/ili razgovaranja s braniteljem (čl.
76. st. 1.);
- iznimka → nadzor kontakta i to:
a. uhićenik: ovlast državnog odvjetnika rješenjem
odrediti nadzor razgovora uz prethodnu obavijest i to:
slučajevima (čl. 75. st. 2.):
ako postoji koluzijska opasnost iz čl. 123. st. 1.
t. 2 ZKP ili bojazan počinjenja kaznenih djela
prikrivanja iz članka 244. Kaznenog zakona ili
pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog
djela iz članka 303. Kaznenog zakona; u postupku za taksativno nabrojana teška
kaznena djela
Sudska kontrola povodom žalbe – čl. 75. st. 4.
b. okrivljenik u pritvoru ili istražnom zatvoru: sudac
istrage, na prijedlog d.o., može u postupku za
taksativno nabrojana teška kaznena djela donijeti
rješenje o nadzoru pisama, poruka i razgovora
okrivljenika i branitelja (kojima mora dostaviti
rješenje prije nadzora!) ako postoji vjerojatnost da bi
70
razgovor okrivljenika s braniteljem doveo do
prikrivanja kaznenih djela, pomoći počinitelju nakon
kaznenog djela ili ako u pogledu okrivljenika postoje
okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti
kazneno djelo, dovršiti pokušano kazneno djelo ili
počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti. (čl. 76.)
- trajanje nadzora → najdulje 2 mjeseca od određivanja
pritvora ili istražnog zatvora;
66. Osnove ustroja odvjetništva
a. Pojam odvjetništva: neovisna i samostalna javna služba koja pruža
pravnu pomoć fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti
njihovih prava i pravnih interesa. V. Zakon o odvjetništvu (ZO) iz 1994.
(NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11).
b. Načela ustroja odvjetništva kod nas: samostalnost, neovisnost,
obveznost udruživanja (HOK), rad uz naknadu.
c. Hrvatska odvjetnička komora (HOK) kao samostalna i neovisna
organizacija → donosi Statut i druge opće akte npr. Odvjetničku tarifu
(suglasnost ministra pravosuđa!) ili Kodeks odvjetničke etike, te
odlučuje o stjecanju i prestanku prava na obavljanje odvjetništva.
d. Ovlasti odvjetnika: pružanje svih oblika pravne pomoći (pravni savjeti,
sastavljanje isprava i podnesaka), te zastupanje stranaka.
e. Monopol (?) → "... pružanjem pravne pomoći (za nagradu) smiju se
baviti samo odvjetnici"; iznimka: profesori i docenti PF-a → samo
pravni savjeti i mišljenja.
f. Problemi u praksi: način određivanja naknada.
g. Imunitet odvjetnika (v. toč. 34.):
materijalnopravni: za navedeno mišljenje (v. čl. 15. ZO);
procesnopravni: pritvor (istražni zatvor) samo uz odobrenje suda
(v. čl. 16. ZO).
h. Specifičnosti pretrage odvjetničkog ureda (imunitet prostora?) →
obavijest HOK-u radi određivanja ovlaštenog predstavnika, nazočnost
suca koji je izdao rješenje kako bi odredio što će se pregledati (povrede
→ pravna nevaljalost dokaza).
i. Uvjeti za upis u Imenik odvjetnika HOK-a (čl. 48. ZO).
71
O problematici odvjetničkog rada u kaznenom postupku v. rad: Nove zadaće i stare
nedaće branitelja u postupku - izmjene ZKP-a iz 2002. godine, v. "Hrvatski ljetopis za
kazneno pravu i praksu", br. 2/2002, str. 341.
XIX. poglavlje: SUD U KAZNENOM POSTUPKU
67. Sudski sustav u Hrvatskoj
a. Općenito o sudbenoj vlasti (v. Ustav RH čl. 117. – 123.):
samostalnost i neovisnost sudova, te postojanje i zakonsko
reguliranje ovlasti, sastava i procedure DSV-a;
odlučivanje sudova temeljem Ustava, međunarodnih ugovora,
zakona i drugih važećih izvora prava;
djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova, te postupak pred sudovima
uređuje se zakonom;
javnost sudskih rasprava i javnost izricanja presuda;
sudjelovanje laika (sudaca porotnika) u sudovanju;
postojanje sudačkog imuniteta u skladu sa zakonom;
stalnost sudačke dužnosti.
b. Uvodne napomene o sudovima kod nas:
važniji pravni izvori →
- Zakon o sudovima (ZOS: NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16)
- Zakon o Državnom sudbenom vijeću (NN 116/10, 57/11,
130/11 i 28/13, 82/15);
- Zakon o kaznenom postupku (ZKP).
redovni sudovi koji sude u kaznenim predmetima kod nas:
- općinski, županijski, (Visoki kazneni sud RH), te Vrhovni
sud RH (čl. 19. ZKP!);
72
- Visoki kazneni sud → od 01. siječnja 2020.!!!
općenito o kaznenom sudu → pojam; teorijski naziv prihvaćen i u
ZKP-u (v. čl. 18. st. 1., prethodno pitanje), iako Ustav RH takve
sudove ne navodi;
postoje li posebni (specijalizirani) kazneni sudovi kod nas:
- sudovi za organizirani kriminalitet (v. izlaganje o USKOK-
u, toč. 56. c.; ne radi se o posebnim sudovima);
- sudovi za ratne zločine → prestanak rada Haškog suda, v.
izlaganje o stvarnoj nadležnosti županijskih sudova (toč.
69.) i o implementacijskom pravu (toč. 37. b.);
- Općinski kazneni sud (ZG) → odjel prerastao u sud;
sudski odjeli (čl. 37. - 41. ZOS-a):
- pojam: više sudaca ili sudskih vijeća koja odlučuju u
jednom ili više srodnih pravnih područja;
- osnivanje → godišnji raspored poslova; sjednica odjela →
predsjednik odjela;
- svrha → specijalizacija;
različiti nazivi za sud u uporabi → forum (trg), tribunal (sjedišta
za tribune, kasnije podij).
c. Važnija načela ustrojstva kaznenih sudova:
načelo sudačke neovisnosti (razlika od državnog odvjetništva);
načelo sudjelovanja laika u kaznenom sudovanju (v. toč. 74.).
68. Općenito o sudskoj nadležnosti
a. Opći pojam sudske nadležnosti (v. izlaganja iz predmeta Teorija prava
i države):
nadležnost u objektivnom smislu → zakonom određen djelokrug
poslova određenog suda;
nadležnost u subjektivnom smislu → pravo i dužnost određenog
suda postupati u određenoj pravnoj stvari.
73
b. Vrste nadležnosti značajne za kazneni postupak: stvarna, mjesna,
delegirana, te nadležnost po koneksitetu.
c. Sudovi se ustanovljuju i njihova se nadležnost može određivati
isključivo zakonom → KPP kao zakonsko pravo!
69. Stvarna nadležnost
a. Pojam stvarne nadležnosti: nadležnost ovisna o vrsti kaznenog
predmeta → sukladno vrsti predmeta (ovisnoj o težini kaznenog djela)
određuje se vrsta suda koja će u tom predmetu suditi. Stvarna
nadležnost omogućava razgraničenje poslova između viših i nižih
sudova pri čemu je u pravilu kriterij razgraničenja zapriječena
(propisana) kazna.
b. Stvarna nadležnost i sastav sudova se kod nas, sukladno odredbama
Ustava RH uređuje zakonom (KPP je zakonsko pravo!) dakle i
odredbama ZKP-a (nove odredbe povezane uz vrste sudova, čl. 19 – 19.
f).
c. Stvarna nadležnost općinskih sudova uređena je čl. 19.a ZKP-a po
kojem općinski sudovi u prvom stupnju:
sude za kaznena djela za koja je zakonom propisana kao glavna
kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 12 godina (osim ako
zakonom nije drukčije propisano)→ opravdanost proširivanja
nadležnosti općinskih sudova?
obavljaju i druge poslove povjerene im zakonom.
d. Na području Županijskog suda u Splitu u kaznenim predmetima sudi
(v. Zakon o područjima i sjedištima sudova, ZOPSS, 128/14: - čl. 2.)
Općinski sud u Splitu, osim za svoje područje, suditi će i za
kaznena djela počinjena na područjima
- gradova: Hvar, Imotski, Kaštela, Komiža, Makarska, Omiš, Sinj,
Solin, Split, Stari Grad, Supetar, Trilj, Trogir, Vis i Vrlika
- općina: Baška Voda, Bol, Brela, Cista Provo, Dicmo, Dugi Rat,
Dugopolje, Gradac, Hrvace, Jelsa, Klis, Lećevica, Lokvičići,
Lovreć, Marina, Milna, Muć, Nerežišća, Okrug, Otok, Podbablje,
Podgora, Podstrana, Postira, Prgomet, Primorski Dolac, Proložac,
Pučišća, Runovići, Seget, Selca, Sućuraj, Sutivan, Šestanovac,
Šolta, Tučepi, Zadvarje, Zagvozd i Zmijavci
e. Razlozi za kategorizaciju općinskih sudova:
74
veći, bolje opremljeni, općinski sudovi s posebnim kaznenim
odjelima učinkovitije će voditi kaznene postupke zbog težih
kaznenih djela nego što bi to mogli učiniti manji i slabije
opremljeni sudovi;
uspješno suđenje nekim kategorijama počinitelja (npr.
maloljetnici) ovisi i o posebnim znanjima sudaca, dakle o
specijalizaciji koju nije moguće ostvariti u manjim sudovima gdje
su ovakvi predmeti rijetki, a suci sude u svim, dakle raznovrsnim,
predmetima.
f. Stvarna nadležnost županijskih sudova (ŽS, čl. 19. c.) obuhvaća:
sudovanje u prvom stupnju (prvostupanjska nadležnost ŽS):
- pravilo → ŽS sudi za kaznena djela za koja je propisana
(zapriječena) kazna zatvora preko 12 godina ili dugotrajni
zatvor;
- iznimka → ŽS sudi i za kaznena djela za koja je propisana
kazna zatvora od 12 godina ili blaža (iznimka od nadležnost
OS!) i to:
a. kad je to zakonom izričito propisano za točno
određena kaznena djela (npr. razbojnička krađa,
usmrćenje (112. st.1. KZ), silovanje (čl. 153. st. 1.
KZ)); v. čl. 19. c. st. 1. t. c i d.
b. za kaznena djela za koja je posebnim zakonom
propisana nadležnost ŽS-a;
sudovanje u drugom stupnju (drugostupanjska nadležnost ŽS) pri
čemu ŽS odlučuje o žalbama protiv odluka OS donesenih u
prvom stupnju;
sudjelovanje u istrazi ili istraživanju (istražna nadležnost ŽS) →
ovlasti suca istrage;
u predmetima iz prvostupanjske nadležnosti županijskih sudova
odlučivati o potvrđivanju optužnice;
odlučivanje u postupku izvršenja kazni zatvora (izvršna
nadležnost ŽS) → ovlasti suca izvršenja (v. Zakon o izvršenju
kazne zatvora, ZIKZ);
provođenje postupaka izručenja (nadležnost ŽS za izručenje), (v.
toč. 39.);
75
obavljanje drugih poslova međunarodne pravne pomoći u
kaznenom stvarima uključivši i priznanje i izvršenje strane
kaznene presude (v. izlaganja o međunarodnom kaznenom
procesnom pravu!);
rješavanje sukoba sudova o mjesnoj nadležnosti (samo sukoba
nastalih među sudovima s područja istog županijskog suda (v. toč.
72.);
posebna nadležnost zakonom točno određenih županijskih sudova
za suđenje zbog ratnih zločina ili zbog kaznenih djela određenih
ZUSKOK-om (v. izlaganja o USKOK-u, toč. 56., te posebni dio).
g. Stvarna nadležnost Visokog kaznenog suda (VKS) od 01.01.2020.! (čl.
19. e. st. 1.):
odlučivanje u drugom stupnju o žalbama protiv presuda općinskih
i županijskih sudova (?);
obavljanje i drugih poslova određenih zakonom.
h. Stvarna nadležnost Vrhovnog suda (VSRH) uključuje:
odlučivanje o žalbama protiv prvostupanjskih presuda županijskih
sudova (drugostupanjska nadležnost VSRH);
odlučivanje o žalbama protiv drugostupanjskih presuda
(trećestupanjska nadležnost VSRH) što je iznimno moguće
(drugostupanjski postupak kao pravilo!) i to → samo u 2 slučaja
(najteža kazna + preinačenje oslobađajuće u osuđujuću presudu,
v. čl. 490. st. 1. i izlaganja o žalbi na drugostupanjsku presudu u
posebnom dijelu); koji je sud prvostupanjski (?);
odlučivanje o izvanrednim pravnim lijekovima, osim zahtjeva za
obnovu postupka (v. posebni dio);
odlučivanje kad je to zakonom posebno određeno (posebno
propisana nadležnost VS).
i. Prigovor stvarne nenadležnosti
pravilo → sud po službenoj dužnosti, tijekom čitavog kaznenog
postupka, vodi računa o svojoj stvarnoj nadležnosti, te je obvezan
(po prigovoru ili bez njega) dostaviti predmet nadležnom sudu,
ako utvrdi da je stvarno nenadležan;
76
iznimka → ako viši sud na raspravi utvrdi vlastitu stvarnu
nenadležnost: npr. zaključi da ne postoji ubojstvo (čl. 110. KZ),
već prouzročenje smrti iz nehaja (čl. 113. KZ) tada se neće
oglasiti nenadležnim, već će okončati postupak - zašto (?), može
li obratno (?).
70. Mjesna nadležnost
a. Pojam mjesne nadležnosti → odgovor na pitanje koji će od više stvarno
nadležnih sudova voditi konkretan kazneni postupak.
b. Naziv mjesna nadležnost → postupak će voditi i predmet rješiti stvarno
nadležan sud na čijem je području počinjeno kazneno djelo (važnost
pojma mjesto počinjenja kaznenog djela, v. KP).
c. Mjesna nadležnost pravno je regulirana odredbama čl. 20. – 24. ZKP.
d. Prorogacija → pojam; je li prihvaćena: nije o mjesnoj nadležnosti, ali
je moguća kod sastava suda (v. izlaganja o konsenzualnosti, toč. 77.).
e. Kriteriji za određivanje mjesne nadležnosti:
primarni kriterij → mjesto počinjenja kaznenog djela (forum
delicti commissi); temeljna pitanja koja treba rješiti kako bi se
primjenio ovaj kriterij:
- gdje je mjesto počinjenja? → KP (distancijski delikti i
teorija ubikviteta, od lat. ubique, zašto je prihvaćena i
rješava li procesnopravni problem mjesno nadležnog suda);
v. toč. 31. c.!
- koje je područje pojedinog suda (?) → ZOPSS;
- zašto je mjesto počinjenja prihvaćeno kao primarni kriterij
(?) → tragovi, svjedoci, mjesne prilike;
supsidijarni kriteriji → kada se (supsidijarnost!) i kojim redom
primjenjuju (?); to su:
- forum praeventionis (sud koji je pretekao): kad je djelo
počinjeno na području više sudova ili na granici među njima
→ ZKP: nadležan je sud koji je prvi započeo postupak ili
mu je prvom podnesen zahtjev;
- forum domicilii (sud domicila): kad nije poznato mjesto
počinjenja ili je ono izvan RH → ZKP: nadležan je sud
mjesta prebivališta ili boravišta okrivljenika; ZSM (čl. 59.)
77
predviđa iznimku po kojoj je ovo primarni kriterij - kada i
zašto?
- forum deprehensionis (sud mjesta uhićenja): kad nije
poznato mjesto počinjenja, a ni prebivalište/boravište (ili su
oba izvan RH), a postupak nigdje nije ni započeo → ZKP:
nadležan je sud područja uhićenja ili samoprijave;
- forum ordinatum (sud kojemu je naređeno): kad se pomoću
prethodnih kriterija ne može odrediti mjesna nadležnost →
ZKP: mjesno nadležan sud određuje Vrhovni sud RH.
f. Posebni slučajevi određivanja mjesne nadležnosti:
privatna tužba → privatni tužitelj bira mjesno nadležan sud:
prema mjestu počinjenja ili prema mjestu prebivališta
okrivljenika;
kazneno djelo počinjeno na brodu ili u zrakoplovu → sud matične
luke ili prvog pristaništa u RH;
djelo počinjeno tiskom → sud mjesta tiskanja, a ako ono nije
poznato sud mjesta raspačavanja;
odlučivanje u postupku izvršenja kazne zatvora → sud određen
posebnim zakonom;
mjesna nadležnost posebno određenih sudova po ZUSKOK-u (v.
toč. 56.).
g. Prigovor mjesne nenadležnosti → vremensko ograničenje: do potvrde
optužnice; zašto vremensko ograničenje (?).
71. Delegacija (prenošenje) nadležnosti
a. Pojam: prenošenje nadležnosti s mjesno nadležnog na mjesno
nenadležan, ali stvarno nadležan sud (forum delegatum, od lat. delego
→ povjeriti).
b. Vrste delegirane nadležnosti:
obligatorna delegacija (čl. 27.)→ delegacija se mora izvršiti (zato
i nužna delegacija!) zbog postojanja:
- razloga stvarne prirode (npr. zbog potresa ili nepogoda koje
onemogućavaju rad nadležnog suda);
78
- razloga pravne prirode (npr. zbog izuzeća svih sudaca
nadležnog suda);
- ZKP → " ... kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih
razloga spriječen postupati ..." ;
fakultativna delegacija – čl. 28. (svrhovitost u prenošenju, lat.
facultas → mogućnost, prilika) može se odrediti kad je to
opravdano (npr. u slučaju kad svi svjedoci, a i stranke imaju
prebivalište na području suda koji nije mjesno nadležan); ZKP
(opća odredba) → " ... ako je očito da će se tako lakše provesti
postupak ili ako postoje drugi važni razlozi";
poseban slučaj delegacije kod kojega dolazi do prenošenja ne
samo mjesne već i stvarne nadležnosti: na prijedlog Glavnog
državnog odvjetnika Vrhovni sud može predmet prenijeti s
općinskog na županijski sud (!) kada za to postoje naročito važni
razlozi (čl. 28. st. 3.).
c. Postupak delegacije nadležnosti: izvješće višem sudu → mišljenje
državnog odvjetnika → eventualno određivanje drugog stvarno
nadležnog suda.
72. Nadležnost po koneksitetu
a. Pojam koneksiteta (lat. connexitas → veza):
b. Nadležnost po koneksitetu: nadležnost jednog suda za rješavanje više
kaznenih predmeta za koja su, po općim propisima o stvarnoj i mjesnoj
nadležnosti, nadležni različiti sudovi.
c. Razlika od delegirane nadležnosti → moguća promjena ne samo
mjesne (pravilo s jednom iznimkom! v. toč. 70. b.) već i stvarne
nadležnosti, ali samo ako postoji veza među predmetima.
d. Vrste koneksiteta:
subjektivni koneksitet:
- pojam subjektivnog koneksiteta;
- subjektivni koneksitet i stjecaj kaznenih djela (v. KP!);
- rješenje problema (čl. 25. st 3.) → nadležan sud za sva
kaznena djela određuje se na jedan od ovih načina:
e. kaznena djela iste stvarne nadležnosti - forum
praeventionis (v. toč. 69. d.);
79
f. kaznena djela različite stvarne nadležnosti – postupak
vodi viši sud;
objektivni koneksitet:
- pojam objektivnog koneksiteta;
- objektivni koneksitet i sudioništvo (v. KP!);
- rješenje problema (ZKP): ista pravila kao kod subjektivnog
koneksiteta
mješoviti koneksitet:
- pojam mješovitog koneksiteta - čl. 25. st. 2. - (više je osoba
okrivljeno za više kaznenih djela za koja su, po općim
propisima, nadležni različiti sudovi);
- rješenje problema → fakultativno spajanje predmeta ako
postoje kumulativno određeni uvjeti:
a. međusobna povezanost predmeta;
b. isti dokazi za sve povezane predmete;
73. Sukob o nadležnosti
a. Pojam: neslaganje sudova o tome tko će rješavati konkretan kazneni
predmet.
b. Vrste sukoba o nadležnosti: pozitivan i negativan sukob.
c. Postupak za rješavanje sukoba (čl. 30-31.): zajednički neposredno viši
sud (?) - mišljenje državnog odvjetnika - sudsko rješenje bez
mogućnosti ulaganja žalbe (razlika od presude!).
d. ZKP → " ... dok se ne rješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od
njih dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji
opasnost od odgode".
74. Sastav suda u kaznenom postupku
a. Općenito o učešću građana laika (grč. laos → puk) u kaznenom
sudovanju:
opravdanost sudjelovanja laika (?);
80
način sudjelovanja građana:
- porotni sud: pojam i način donošenja odluka;
- prisjednički sud: pojam i način donošenja odluka;
terminološki problemi: suci prisjednici, predsjednički i
prisjednički sustav, prisežnici, te porotnici i suci porotnici;
značaj porotnog sustava za razvitak KPP-a;
prednosti porotnog sustava:
- povećava značaj rasprave (a time uvjetuje i dobro vođenje
ove faze kaznenog postupka, te osigurava neposrednost, v.
toč. 92.);
- povećava politička jamstva okrivljeniku (smanjuje
mogućnost osude iz političkih razloga);
- smanjuje mogućnost donošenja osuđujuće presude u
dvojbenim slučajevima (onemogućava kompenzaciju
nesigurnosti o krivnji blažom kaznom);
nedostaci porotnog sustava:
- faktički omogućava sudsko pomilovanje, što je
neprihvatljivo;
- onemogućava korištenje žalbe (zašto?)
- prihvaća neobrazložene sudske odluke.
b. Sastav suda i način donošenja sudskih odluka kod nas:
sastav prvostupanjskog suda:
- sudac pojedinac:
a. pravilo → kad je propisana (zapriječena, v. KP!)
novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina (OS);
b. proširenje pravila → ako postoji suglasnost stranaka
(prorogacija?) sudac pojedinac sudi i za sva ostala
djela za koja je propisana kazna zatvora do deset
godina;
81
c. iznimke od pravila → iako je propisana novčana
kazna ili kazna zatvora do 5 (ili 10) godina sudi
sudsko vijeće (1+2) ako je to izričito zakonom
predviđeno (v. KP: primjeri - prouzročenje smrti iz
nehaja, sudjelovanje u samoubojstvu i td.);
- sudsko vijeće (1 + 2): propisana je kazna preko 5 godina
zatvora (5 – 20) što znači kako ovo vijeće sudi u okviru:
a. općinskih sudova (OS) → propisana je kazna zatvora
preko 5, a do 12 godina, a nema sporazuma stranaka
o sucu pojedincu;
b. županijskih sudova (ŽS) → propisana je kazna
zatvora preko 12, a do 20 godina;
- sudsko vijeće (2 + 3): propisana je kazna dugotrajnog
zatvora → samo u županijskim sudovima;
sastav drugostupanjskog suda (uvijek odlučuje na sjednici vijeća,
dakle bez rasprave; zašto bez laika?):
- sudsko vijeće od 3 suca i to:
a. uvijek kad se odlučuje po žalbi pred županijskim
sudovima;
b. pred VS RH (i VKS) ako je propisana kazna do 20
godina zatvora;
- sudsko vijeće od 5 sudaca → kada je propisana kazna
dugotrajnog zatvora (VSRH, VKS);
sastav trećestupanjskog suda (uvijek odlučuje na sjednici vijeća,
dakle bez rasprave; koji je to sud (?); iznimno trećestupanjsko
odlučivanje u 2 slučaja; sastav vijeća VSRH-a:
- sudsko vijeće od 3 suca → ako je propisana zatvorska
kazna;
- sudsko vijeće od 5 sudaca → ako je propisana kazna
dugotrajnog zatvora;
značajke našeg sustava sudjelovanja građana laika u sudovanju:
b. pravilo → prisjednički sustav (zašto?);
82
c. iznimke → sudac pojedinac, te drugostupanjsko i iznimno
trećestupanjsko odlučivanje isključivo na sjednici vijeća
(dakle konačna odluka bez laika!);
d. zaključak → stvarni, a danas i pravni, sve manji, značaj
sudaca -porotnika kod nas?
O sudjelovanju sudaca laika u kaznenom sudovanju vidi npr.:
Bayer, V.: Problem sudjelovanja nepravnika u savremenom
krivičnom sudovanju, Zagreb 1940.
Piškorec, V.: Suci porotnici u kaznenom postupku s posebnim
osvrtom na sudjelovanje sudaca porotnika u kaznenim
predmetima, "Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu",
Vol. 10 - br. 1 (2003), str. 109 - 122.
75. Način donošenja sudskih odluka
a. Različita rješenja o načinu odlučivanja → većina ili jednoglasnost;
b. Odredbe ZKP-a:
„... usmeno vijećanje i glasovanje...,“ prethodi odlučivanju;
pojašnjenje pojmova:
- vijećanje → iznošenje mišljenja i sporazumijevanje s
ostalim članovima sudskog vijeća;
- glasovanje → izjašnjavanje o svakom pitanju;
- upravljanje glasovanjem → redoslijed prilikom
izjašnjavanja: nadležnost suda; potreba dopune dokaznog
postupka; prethodna pitanja; glavna stvar (počinitelj?
krivnja? kazna?); tajnost.
odlučivanje → većinsko odlučivanje kod nas danas (čl. 164. st.
1.).
c. Vrste sudskih odluka: presude, rješenja i nalozi (čl. 163. st. 1.; v.
posebni dio).
76. Suci
a. Imenovanje, suspenzija i razrješenje sudaca: Državno sudbeno vijeće
(DSV) → Zakon o DSV (NN 116/10, 57/11 i 130/11, 28/13, 82/15):
83
pojam DSV → tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost
sudbene vlasti u RH;
sastav DSV-a → 11 članova = 7 sudaca (biraju ih suci) + 2
sveučilišna profesora pravnih znanosti + 2 saborska zastupnika
(imenuje ih Sabor, 1 iz oporbe);
djelokrug DSV-a → imenovanje i razrješenje sudaca i
predsjednika sudova, vođenje postupaka o stegovnoj odgovornosti
sudaca, odlučivanje o premještaju sudaca, te o suspenziji; DSV
samostalno donosi vlastiti poslovnik o radu.
b. Izuzeće sudaca:
nepristranost i izuzeće → pojam i međusobna povezanost;
vrste izuzeća ovisno o razlozima (navedeni okvirno, precizne
formulacije u čl. 32.):
- isključenje: obligatornost, taksativno i alternativno
navedeni razlozi i to kad je sudac:
a. ujedno i oštećenik;
b. u bliskom odnosu s nekim od sudionika u postupku;
c. u istom predmetu, već ranije vršio procesne radnje
kao sudac → bio je npr. sudac istrage (?);
d. bio ili treba biti sudionik u postupku (npr. tužitelj,
svjedok);
e. već prije odlučivao u istom predmetu → bio je npr.
prvostupanjski sudac;
- rekuzacija (otklon): fakultativnost, postoje "... okolnosti
koje izazivaju sumnju u nepristranost ...".
pravni učinak prijedloga za izuzeće:
- isključenje → prestanak svakog rada;
- rekuzacija → izvješće predsjedniku suda uz obavljanje
hitnih procesnih radnji;
postupak izuzeća:
- vremensko određenje zahtjeva stranaka:
(2) Stranke podnose zahtjev za izuzeće odmah nakon
saznanja za razlog izuzeća.
84
(3) Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti
u žalbi ili u odgovoru na žalbu, ali najkasnije do početka
sjednice tog suda.
- nadležnost za odlučivanje → predsjednik suda, a ako se radi
o njemu, predsjednik višeg suda (v. čl. 35.);
- izvidi o činjenicama zbog kojih se traži izuzeće;
- protiv odluke nema žalbe (!);
izuzeće ostalih službenih osoba (čl. 37.).
XX. poglavlje: KONSENZUALNOST U KAZNENOM POSTUPKU
77. Općenito o konsenzualnosti
a. Pojam konsenzualnosti (lat. consensus, suglasje, sklad): suglasnost
(najčešće dogovor), (potencijalnih) stranaka o načinu izbjegavanja ili
bržeg okončanja kaznenog postupka.
b. Nastanak instituta nagodbe i usporedni podaci (SAD – prohibicija i
znatno povećanje broja kaznenih djela krajem 19. st.; Engleska –
postupak pred mirovnim sucima već od 18. st. i priznanjima u čak 95%
predmeta; Italija – od ujedinjenja, ali posebno od 1981. g. kad se
posebnim zakonom problem velikog broja predmeta rješava tzv.
zamjenskim sankcijama među kojima je i tzv. nadzirana sloboda).
c. Proširenje povezanosti građanskog i kaznenog sudovanja (pojam
reprivatizacije kaznenog postupka, v. toč. 13.).
d. Razlozi za sve šire prihvaćanje sporazumjevanja kao načina okončanja
ili izbjegavanja kaznenog postupka jer ono:
smanjuje opterećenost sudova;
omogućava rješavanje sporova bez nezadovoljne stranke;
povećava djelotvornost (!) postupka (utjecaj angloameričkog
postupka, rješenja iz borbe protiv organiziranog kriminaliteta).
85
78. Konsenzualnost u našem kaznenom postupku
presuda temeljem sporazuma stranaka: pregovori stranaka o
uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanje o kaznenoj
sankciji (čl. 360.) → izjava stranaka optužnom vijeću o donošenju
presude temeljem sporazuma → moguć odustanak od sporazuma
do donošenja presude (čl. 362. st. 1.) → sudsko prihvaćanje
sporazuma i (eventualno) donošenje presude na temelju
sporazuma stranaka (čl. 361.) → nemogućnost ulaganja žalbe
protiv dogovorenog (čl. 364.); ZKP: proširena mogućnost
sporazumijevanja (sada za sva kaznena djela!);
dogovor državnog odvjetnika sa svjedokom po kojem svjedok
odgovara na pitanja na koja ne mora (jer bi odgovorima na ta
pitanja sebe ili bliskog rođaka izložio kaznenom progonu), a
državni odvjetnik izjavljuje da neće preuzeti kazneni progon ako
je odgovor na pitanje i iskaz svjedoka važan za dokazivanje
kaznenog djela druge osobe (čl. 286. st. 2., v. toč. 85.); to je
faktički imunitet svjedoka → povezati s toč. 34.); mediji →
oprosnica; (v. Posebni dio!)
prihvaćanje instituta pokajnika (krunskog svjedoka):
- pojam krunskog svjedoka: pripadnik zločinačke
organizacije koji postaje suradnikom pravosuđa (razlika od
dogovora sa svjedokom?);
- naziv: tal. pentito → pokajnik, engl. repenter → otpadnik,
krunski svjedok kod nas (?);
- nastanak ovog pravnoga instituta:
a.
slučaj broda Mignonette → Engl. 1884. g., 2 mornara i
kapetan + kadet; KP→ krajnja nužda, KPP → krunski
svjedok; kazna: smrtna ali izmijenjena nakon 6 mjeseci;
b.
Italija → "antimafija" postupci, a kasnije i protuteroristički
postupci tzv. "olovnih godina" (1969. - 1975., afera Aldo
Moro);
c.
danas (globalizacija + efikasnost) → pokajnik: institut i
međunarodnog prava;
- krunski i zaštićeni svjedok (v. posebni dio!) - odnos
pojmova;
- pravni izvori kod nas:
86
a. načelna odredba (čl. 206.e) kojom se ovaj institut
prihvaća uz nužnost postojanja razmjera (v. toč. 90.)
između težine počinjenih kaznenih djela i značenja
iskaza; b. posebnim zakonom preciziraju se uvjeti primjene i
postupak (v. toč. 55., te čl. 36. - 47. ZUSKOK-a) →
ravnatelj USKOK-a predlaže GDO-u, a ovaj zahtjeva
da sud donese rješenje o ispitivanju kao svjedoka
osobe koja je pripadnik zločinačke organizacije.
Uvjeti: opći (ZKP, razmjer) i posebni (ZUSKOK,
mogućnost ublažavanja ili oslobođenja od kazne).
uvjetni odustanak od kaznenog progona prema načelu
svrhovitosti (čl. 206.d) omogućava državnom odvjetniku da
unatoč počinjenju kaznenog djela za koje se progon vrši po
službenoj dužnosti, uz suglasnost žrtve ili oštećenika, odbaci
kaznenu prijavu ili odustane od kaznenog progona pod ovim
(kumulativno određenim) uvjetima:
- počinjeno je lakše kazneno djelo (zapriječena je novčana ili
zatvorska kazna do 5 godina);
- okrivljenik je suglasan (konsenzualnost!) preuzeti jednu ili
više od ovih obveza:
1) izvršenja kakve činidbe u svrhu popravljanja ili
naknade štete prouzročene kaznenim djelom,
2) uplate određene svote u korist javne ustanove, u
humanitarne ili karitativne svrhe,
3) isplate dospjelog zakonskog uzdržavanja i
urednog plaćanja dospjelih obveza,
4) obavljanja rada za opće dobro na slobodi,
5) podvrgavanja liječenju ili odvikavanju od droge
ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima,
6) podvrgavanja psihosocijalnoj terapiji radi
otklanjanja nasilničkog ponašanja bez napuštanja
obiteljske zajednice ili uz pristanak
osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice
za vrijeme trajanja terapije.
- postupak kod uvjetnog odustanka: rješenje državnog
odvjetnika određuje rok za ispunjavanje obveza (najdulje 1
godina);
uvjetni odustanak od kaznenog progona prema načelu
svrhovitosti u postupku prema maloljetniku (čl. 71. st. 1. i čl. 72.
ZSM, v. toč. 86.)
87
u k.postupku za k.d. s novčanom kaznom ili k.zatvora do pet
godina → okrivljenik koji se na sve točke optužnice očitovao
krivim, na kraju iskaza se očituje je li suglasan s predloženom
vrstom i mjerom kazne → ako je suglasan, sud ne smije izreći
drugu vrstu ili veću mjeru kazne od predložene
izdavanje kaznenog naloga:
- pojam kaznenog naloga (v. posebni dio) → sudska odluka
kojom sudac, na traženje državnog odvjetnika koje je
utemeljeno na vjerodostojnom sadržaju kaznene prijave,
izriče određenu (lakšu, v. čl. 540. st. 2.) kaznu ili mjeru bez
provođenja rasprave (dakle bez ikakvog saznanja
okrivljenika da se protiv njega vodi postupak!);
- gdje je konsenzualnost kod kaznenog naloga? → suglasnost
okrivljenika s izrečenom (lakšom) sankcijom ukoliko ne
izjavi prigovor kojim, ako ga uloži, zasigurno uvjetuje
vođenje kaznenog postupka; alternativa: prigovor i vođenje
postupka (s eventualnom težom sankcijom) ili neulaganje
prigovora i izvršenje izrečene (lakše!) sankcije.
Ostali oblici sporazumijevanje u kaznenom postupku
- suglasnost stranaka o sastavu suda (?) čl. 19.b. st. 3.
- presuda bez pisanog otpravka ako stranke to ne zahtijevaju (k.z.
do 5 god. + presudom nije izrečena k. zatvora ili djelomična
uvj.osuda)
- u kaznenom postupku po privatnoj tužbi (čl. 527. ZKP)
b. Povezanost (ne i istovjetnost) konsenzualnosti s načelom svrhovitosti
kaznenog progona → sporazum kao javni interes (procjena, v. toč.
84.g).
88
IV. DIO: TEMELJNA NAČELA KAZNENOG POSTUPKA
XXI. poglavlje: OPĆENITO O TEMELJNIM NAČELIMA
79. Pojam načela kaznenog postupka
a. Pojam: temeljno načelo kao opće prihvaćena pravna postavka na kojoj
se temelji sustav kaznenog postupka (sinteza više propisa i
generaliziranje, v. toč. 6.).
b. Načelo kao pravna stečevina – zajednička načela: put u zajedničko
pravo.
c. Je li potrebna posebna teorijska obrada načela (spor u teoriji).
80. Vrijeme i razlozi nastanka učenja o načelima
a. Vrijeme i razlozi nastanka učenja o načelima kaznenog postupka →
kriza inkvizicijskog postupka, zašto (usporedbe).
b. Način izlaganja učenja o načelima (parovi načela; pravila i iznimke).
81. Značenje učenja o načelima
a. Političko značenje: ograničenje djelotvornosti i demokratski elementi.
b. Pravnotehničko značenje: olakšava tumačenje (v. toč. 27.) i omogućava
pregled materije (!).
82.Teorijske klasifikacije načela
a. Dosadašnje klasifikacije načela: prema tipovima postupka → težnja
ravnoteži, a nakon toga prevaga akuzatornih elemenata (sredina XX.
st.).
b. Razlozi za suvremene promjene u popisu i klasifikaciji načela (v.
Krapac):
pojačan utjecaj međunarodnog prava (npr. načelo pravičnosti,
načelo jednakosti oružja, zaštita temeljnih prava čovjeka);
89
utjecaj angloameričkog prava: težnja pojačanja akuzatorskih
elemenata u postupku (spor ravnopravnih stranaka), smanjeno
značenje načela traženja materijalne istine (opasnosti od ovoga
načela).
83. Klasifikacija načela našeg kaznenog postupka utemeljena na podjeli temeljnih
procesnih funkcija
a. Načela povezana uz funkciju kaznenog progona.
b. Načela povezana uz funkciju obrane i zaštitu temeljnih prava
okrivljenika.
c. Načela povezana uz funkciju suđenja.
XXII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU
KAZNENOG PROGONA
84. Načelo oficijelnosti kaznenog progona
a. Pojam progona ex officio (hrv. ureda radi, službeno) → elementi
pojma: službena osoba + javni probitak + neovisnost kaznenog progona
o volji oštećenika.
b. Nastanak načela oficijelnosti kaznenog progona: najprije ga
primjenjuje inkvirent (v. toč. 16. h.), pa državni odvjetnik (v. toč. 18.).
c. Razlog za prihvaćanje načela oficijelnosti → osiguranje sustavnog
kaznenog progona počinitelja (težih) kaznenih djela.
d. Opseg načela oficijelnosti: ovo načelo vrijedi ne samo prilikom
pokretanja, već i za trajanja cijelog kaznenog postupka čime se
osigurava kontinuirani kazneni progon (povezano uz akuzatornost, v.
toč. 15. i 87.).
e. Načelo oficijelnosti u našem kaznenom postupku:
"Temeljno pravo i glavna dužnost državnog odvjetnika je progon
počinitelja kaznenih djela za koja se progoni po službenoj
dužnosti." → državnom se odvjetniku osigurava monopol nad
kaznenim progonom za kaznena djela za koja se progoni po
službenoj dužnosti (čl. 38. st. 1.)
90
nadzor nad monopolom državnog odvjetnika → supsidijarni
tužitelj (v. toč. 59.);
iznimke od načela oficijelnosti u slučajevima kod kojih volja
oštećenika ima pravni značaj:
- slučajevi vršenja kaznenog progona po privatnoj tužbi
(važnost podjele kaznenih djela ovisno o načinu progona! -
v. KZ);
- slučajevi vršenja kaznenog progona po prijedlogu
oštećenika (moguć odustanak od prijedloga do završetka
rasprave!); prijedlogom se smatra i kaznena prijava, te
imovinskopravni zahtjev.
85. Načelo legaliteta kaznenog progona
a. Pojam načela legaliteta kaznenog progona → elementi pojma (2):
zakonski uvjeti + dužnost (obveza!) državnog odvjetnika na vršenje
kaznenog progona.
b. Naziv načela: legalitet (lat. lex → zakon) jer su zakonom određeni
uvjeti za nastanak obveze vršenja kaznenog progona.
c. Nastanak načela legaliteta kaznenog progona: njemačko pravo kraja
XIX. st. (Kant: smisao je kazne pravedna odmazda, pa stoga i dužnost
državnog odvjetnika uvijek vršiti kazneni progon → apsolutne teorije o
kazni).
d. Odnos načela oficijelnosti i načela legaliteta kaznenog progona:
zajedničko → odnose se na državnog odvjetnika (v. naziv!);
različito → odgovaraju na različita pitanja (tko? kada?).
e. Razlozi za prihvaćanje načela legaliteta:
uvjetuje jednakost građana pred zakonom (čl. 26. Ustava RH);
povećava povjerenje građana u tijela kaznenog progona i u
kazneni postupak;
generalno preventivno utječe na građane;
onemogućava (ili barem umanjuje) eventualnu samovolju tijela
kaznenog progona.
91
f. Nedostaci načela legaliteta: v. prednosti načela oportuniteta (toč. 86.
e.).
g. Odnos načela legaliteta (nullum crimen ..., v. KP!) i načela legaliteta
kaznenog progona: različitost u pojmu, ali i međusobna povezanost
(kroz zakonske uvjete!).
h. Smanjivanje značenja načela oficijelnosti i legaliteta kaznenog progona
u suvremenom pravu zbog tzv. reprivatizacije kaznenog postupka koja
se izražava i kroz sve šire prihvaćanje sporazumijevanja kao načina
rješavanja kaznenih predmeta (v. toč. 77. i 78.), a time i načela
svrhovitosti.
i. Načelo legaliteta kaznenog progona u našem kaznenom postupku:
ZKP (čl. 2. st. 3.): "Ako zakonom nije drukčije propisano, državni
odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak ako postoji
osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za
koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a nema
zakonskih smetnji za progon te osobe." Je li načelo kod nas
prihvaćeno, kako i pod kojim uvjetima?
zakonski uvjeti (zato naziv legalitet!) koji moraju postojati kako bi
nastala obveza državnog odvjetnika vršiti kazneni progon su:
- pozitivni uvjeti, dakle uvjeti koji moraju kumulativno
postojati kako bi se načelo primjenilo:
a. osnovana sumnja o postojanju točno određenog
kaznenog djela s oficijelnim progonom; b. osnovana sumnja o počinjenju tog kaznenog djela od
strane točno određene osobe;
- negativni uvjeti, dakle uvjeti koji ne smiju postojati da bi se
načelo primjenilo (zato se nazivaju negativnim uvjetima, ali
i zakonskim smetnjama), te su alternativno određeni
(dovoljno je postojanje jednog od njih da se načelo
legaliteta ne primjeni); to su:
1. zastara (v. KP);
2. amnestija ili pomilovanje (v. KP);
3. smrt okrivljenika (v. toč. 63. c.);
4. duševna bolest okrivljenika nastala nakon počinjenja
kaznenog djela;
5. nepostojanje prijedloga ili odobrenja ako je ono
potrebno (npr. kod imuniteta, v. toč. 34.);
6. postojanje pravomoćne odluke u istom predmetu (v.
pravilo ne bis in idem, toč. 89. b.);
92
praktično ograničenje striktne primjene načela legaliteta: državni
odvjetnik vrši procjenu (ne)postojanja zakonskih uvjeta;
kazneni progon u slučaju primjene odredbe čl. 33. KZ (v. KP →
beznačajno djelo: "Nema kaznenog djela ....i ne postoji potreba
da počinitelj bude kažnjen.“
- procjena postojanja ovog pojma → vrši se s obzirom na
način postupanja, krivnju počinitelja i nastupjelu posljedicu;
- materijalnopravni učinak postojanja;
- procesnopravni učinak → vrši li se kazneni progon i
primjenjuje li se u ovom slučaju načelo legaliteta kaznenog
progona?
86. Načelo svrhovitosti (oportuniteta) kaznenog progona
a. Pojam načela svrhovitosti (oportuniteta): elementi pojma → zakonski
uvjeti + procjena svrhovitosti s aspekta državnog probitka +
odlučivanje o vršenju kaznenog progona (mogućnost, a ne dužnost!).
b. Naziv načela: oportun (lat. opportunus, prikladan, shodan, svrhovit,
uputan); kriterij za procjenu svrhovitosti → državni probitak!
c. Odnos prema načelu oficijelnosti: isto kao i kod načela legaliteta (!);
odgovor na pitanje kada? nešto širi → kada su ispunjeni zakonski
uvjeti i kada je progon u državnom (javnom) probitku!
d. Odnos prema načelu legaliteta kaz. progona:
zajedničko → oba se načela odnose isključivo na državnog
odvjetnika (kao i oficijelnost!);
različito → državni odvjetnik vrši kazneni progon samo kad
procjeni svrhovitost (dakle nije dužan, već može vršiti kazneni
progon!).
e. Razlozi za prihvaćanje načela svrhovitosti (nedostaci načela legaliteta!):
isključuje obveznost kaznenog progona kod nevažnih događaja
(npr. oduzimanje kutije cigareta); kod nas ovo posebno pravno
regulirano KP-om (v. čl. 33. KZ i toč. 85. i.);
osigurava zaštitu državnog (javnog) probitka, ako bi kazneni
progon bio ovom probitku suprotan (primjer: afera Profumo u
Velikoj Britaniji).
93
f. Nedostaci načela svrhovitosti: v. prednosti načela legaliteta kaznenog
progona (toč. 85. e.).
g. Načelo svrhovitosti u našem kaznenom postupku:
primjena načela legaliteta ali i načela svrhovitosti temeljem
odredbe po kojoj "... ako zakonom nije drukčije propisano,
državni odvjetnik je dužan ..." (čl. 2. st. 3. ZKP) → legalitet
pravilo, svrhovitost iznimka (svrhovitost se primjenjuje samo kad
zakon propisuje drukčije, dakle iznimno!);
zakonom izričito predviđeni (dakle iznimni!) slučajevi primjene
načela svrhovitosti (v. toč. 78. - primjena svrhovitosti često je
povezana uz konsenzualnost!):
- presuda temeljem sporazuma stranaka (v. toč. 78. a. i čl.
361. – 364. ZKP);
- izjava državnog odvjetnika da neće poduzeti kazneni progon
protiv svjedoka koji, temeljem zakona (čl. 286. st. 1.),
uskraćuje odgovore na pojedina pitanja kako sebe ili svog
bliskog rođaka ne bi izložio kaznenom progonu (čl. 286. st.
2., 3. i 4.); v. toč. 78.;
- institut pokajnika (v. toč. 206. e. i čl. 36. – 47. ZUSKOK-a);
razlika od svjedoka iz čl. 286.;
- bezuvjetni odustanak od kaznenog progona (čl. 206.c):
počinjeno je lakše kazneno djelo (zapriječena je novčana ili
zatvorska kazna do 5 godina) + postojanje jednog od
alternativno navedenih uvjeta:
1) ako je s obzirom na okolnosti vjerojatno da će u
kaznenom postupku okrivljenik biti oslobođen od kazne,
2) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne, a pokretanje
kaznenog postupka za drugo kazneno djelo nema svrhe s
obzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono
počinjeno, te na rezultate koje je kazna ili druga mjera
ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela,
3) okrivljenik izručen ili predan stranoj državi ili
međunarodnom kaznenom sudu radi provođenja postupka
za drugo kazneno djelo,
4) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela kojima je
ostvario bića dvaju ili više kaznenih djela, ali je svrhovito
da se počinitelj osudi samo za jedno, jer pokretanje
kaznenog postupka za druga kaznena djela ne bi imalo
94
bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih mjera prema
počinitelju
- rj. o odbačaju k. prijave → oštećenik ne može preuzeti
ulogu supsidijarnog tužitelja, ali ima pravo podnijeti
pritužbu višem DO
- uvjetni odustanak od kaznenog progona (v. toč. 78. b. i čl.
206.d);
- izdavanje kaznenog naloga (v. toč. 78. b. i čl. 540. – 545.);
- slučajevi kad je potrebno odobrenje nadležnog tijela za
vršenje kaznenog progona → ovo odobrenje daje se ako je
to svrhovito, dakle procjenjuje se je li to u javnom probitku;
odobrenje u nekim slučajevima daje nadležni državni
odvjetnik (npr. fakultativno primarna primjena
teritorijalnog načela, v. načela prostornog važenja, KP →
čl. 13. st. 1. KZ-a), ali i druga državna tijela (npr. u slučaju
postojanja imuniteta, v. toč. 34. b.);
- ustupanje kaznenog progona (ZOMPO → "postupka")
stranca za kazneno djelo počinjeno u RH njegovoj državi
ako se ona tome ne protivi (v. toč. 40. i čl. 65. ZOMPO),
obrnuta situacija → preuzimanje postupka od strane RH (v.
čl. 62. ZOMPO); postoji i Europska konvencija o ustupanju
kaznenog postupka iz 1972. godine; ustupanje je moguće
pod ovim uvjetima:
a. zapriječena je kazna do 10 godina zatvora;
b. postoji suglasnost oštećenika ako je državljanin RH ili
barem osiguranje za njegov imovinskopravni zahtjev;
c. proveden je zakonom propisani postupak → o
ustupanju odlučuje Glavni državni odvjetnik RH (v.
čl. 12. st. 1. KZ!);
- primjena načela svrhovitosti u postupku prema
maloljetnicima i to u dva slučaja:
a. ako je zapriječena novčana ili kazna zatvora do 5
godina → državni je odvjetnik ovlašten, ako smatra
(procjena!) kako kazneno postupanje ne bi bilo
svrhovito, ne vršiti kazneni progon (čl. 71. st. 1.
ZSM); u ovom slučaju državni odvjetnik može svoju
odluku uvjetovati spremnošću maloljetnika (čl. 72. st.
1. ZSM):
95
da prema vlastitim mogućnostima popravi ili
nadoknadi štetu nanesenu kaznenim djelom, te
da se ispriča oštećeniku;
da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili
u poslove komunalnog ili ekološkog značenja;
da se podvrgne postupku odvikavanja od droge
ili drugih ovisnosti;
da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u
savjetovalištu za mlade;
b. ako je kazneno djelo počinjeno tijekom izvršenja
kazne ili odgojne mjere → u ovom slučaju državni
odvjetnik ne mora vršiti kazneni progon ako smatra
(procjena!) kako vođenje kaznenog postupka očito ne
bi bilo svrhovito s obzirom na težinu i narav djela i
pobude iz kojih je počinjeno (čl. 73. st. 1. ZSM).
h. Odnos konsenzualnosti i svrhovitosti: mora li uz svrhovitost uvijek
postojati i konsenzualnost? Svrhovitost kao širi pojam od
konsenzualnosti! V. toč 78.
87. Načelo akuzatornosti
a. Pojam načela akuzatornosti: bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja (pojasni
pojam ovlašteni tužitelj ili tužitelj!) nema kaznenog postupka.
- sud mora voditi postupak vezano uz postojanje i predmet
zahtjeva tužitelja
b. Razlog prihvaćanja: onemogućava kumulaciju funkcija (v. toč. 16. i
17.).
c. Nastanak načela: akuzatorski tip kaznenog postupka (accusator, v. toč.
15.); vrijedi li ovo načelo samo u akuzatorskom postupku?
d. Razlikovanje načela akuzatornosti od već iznesenih načela kaznenog
progona:
ovo se načelo ne odnosi isključivo na državnog odvjetnika, već
vrijedi uopće (za svakog ovlaštenog tužitelja);
ovo načelo nije značajno samo za ovlaštenog tužitelja, već djeluje
i na sud (povećava objektivnost → zašto?, v. toč. 15. e.), a važno
je i za obranu (određenost optužbe omogućava učinkovitu
obranu!).
96
e. Povezanost s ostalim načelima kaznenog progona → uvjetuje njihovu
primjenu ne samo prije, nego i tijekom čitavog kaznenog postupka.
f. Načelo akuzatornosti u odredbama našeg kaznenog procesnog prava:
neke odredbe kojima se ovo načelo prihvaća:
- bez rješenja državnog odvjetnika o provođenju istrage
(točno određen sadržaj, v. čl. 217.) istraga ne može
započeti;
- rasprava ne može započeti bez optužnice koju sudu podnosi
tužitelj (najčešće državni odvjetnik, a eventualno
supsidijarni tužitelj; privatni tužitelj → privatna tužba);
- predsjednik sudskog vijeća obustaviti će rješenjem kazneni
postupak (makar to ne smatrao opravdanim!) ako je tužitelj
odustao od optužbe (čl. 380. st. 1. t. 1) prije početka
rasprave; a ako je tužitelj odustao od optužbe nakon početka
rasprave, donijet će se presuda kojom se optužba odbija (čl.
452.)
- nakon završetka rasprave sud donosi presudu kojom može
obuhvatiti samo osobu i kazneno djelo navedeno u optužbi
(identitet presude i optužbe, v. toč. 88. b.), što znači kako je
sud vezan optužbom;
iznimke od načela akuzatornosti moguće su u postupku prema
maloljetnicima (zašto u ovom postupku?) (v. postupak prema
maloljetnicima → posebni dio te odredbe ZSM-a):
- ako temeljem kaznene prijave državni odvjetnik procjeni
kako nema zakonskih uvjeta za kazneni progon maloljetnika
(načelo legaliteta!) o tome mora izvjestiti oštećenika koji u
roku od osam dana može tražiti (dakle ne može sam pa nije
supsidijarni tužitelj!) da vijeće za mladež odluči o
pokretanju kaznenog postupka); sudsko će vijeće, dakle sud,
a ne tužitelj, odlučiti o pokretanju postupka pred sucem za
mladež (što je protivno načelu akuzatornosti i uvjetuje
kumulaciju funkcija); (čl. 70. ZSM)
- državni odvjetnik obustavlja rješenjem pripremni postupak ako
tijekom postupka zaključi da postoje razlozi za obustavu istrage
iz čl. 224. st. 1. ZKP ili da nije svrhovito vođenje postupka
prema maloljetniku ali to ne mora uvjetovati obustavu kaznenog
postupka prema maloljetniku. Oštećenik može u roku od osam
dana od primitka obavijesti državnog odvjetnika o obustavi
97
pripremnog postupka zahtijevati da vijeće za mladež odluči o
nastavku postupka.→ ako vijeće tako odluči postupak će se
voditi suprotno volji državnog odvjetnika (što je protivno
načelu akuzatornosti); (čl. 79.-80 ZSM)
XXIII. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU OBRANE
I ZAŠTITU TEMELJNIH PRAVA OKRIVLJENIKA
88. Načelo pravičnog postupka
a. Opće napomene:
postoji li glavno (stožerno) načelo postupka dakle nadnačelo koje
bi utvrđivalo pravne standarde prihvaćene unutarnjim i
međunarodnim pravom, a time bi utjecalo i na ostala načela (?);
(Krapac, KPP, VI. izdanje, 2014.)
glavno načelo postoji ali se mijenja: nekad i sad → od načela
traženja materijalne istine do načela pravičnog postupka (od
inkvizitornog prema akuzatornom postupku pod utjecajem i za
nas obveznih odluka ESLJP-a po kojima je načelo pravičnog
postupka nadzakonsko načelo (v. predmet ESLJP-a Delcourt
protiv Belgije iz 1970.g.);
opće napomene o načelu traženja materijalne istine (više u toč.
94.):
- odnos formalne i materijalne istine;
- pojam ovog načela: ono usmjerava zakonodavca
zahtijevajući propise koji će osigurati međusobno
"pokrivanje" pojmova formalne i materijalne istine;
- opasnost od ovog načela: ako bi vrijedilo za tijela kaznenog
postupka KPP-o ne bi ni bilo potrebno, pa se zbog toga u
suvremenoj teoriji ne uključuje u popis načela; zaključak →
načelo traženja materijalne istine vrijedi za zakonodavca, ali
NE i za tijela kaznenog postupka;
- stvarno postojanje ovog načela kod nas i iznimke u našem
pravu traže njegovo uključivanje u popis načela → v. toč.
94.;
načelo pravičnog postupka kao stožerno načelo:
98
- zamjenjuje načelo traženja materijalne istine kao glavno
načelo, što ukazuje na smanjivanje inkvizitornih elemenata i
reprivatizaciju u postupanju;
- međusobni odnos načela traženja materijalne istine i načela
pravičnog postupka:
a. što je za ova načela zajedničko → oba se načela
odnose na zakonodavca (koji o njima mora voditi
računa prilikom pravnog reguliranja kaznenog
postupka) iako predstavljaju različite težnje koje
zakonodavac, pravnim reguliranjem, želi postići
(učinkovitost odnosno zaštitu temeljnih prava
građana!);
b. što je među ovim načelima različito → načelo
traženja materijalne istine ne vrijedi za tijela kaznenog
postupka (kad bi vrijedilo forma ne bi imala svrhe!;
opasnost od ovog načela!), dok načelo pravičnog
postupka vrijedi ne samo za zakonodavca već i za
tijela kaznenog postupka, jer im je temelj tumačenju
pravnih propisa (stoga glavno načelo!).
b. Pravne osnove načela pravičnog postupka (Krapac, KPP, VI. izdanje,
2014.) čine odredbe (primjeri):
međunarodnog prava:
- odredba koja predviđa pravo osobe da "... ustanovljeni,
neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom
roku ispita njen slučaj" (čl. 6. st. 1. EKLJP); napomena:
obveza direktne primjene ove konvencije od strane naših
sudova (!);
- odluka ESLJP (presedan pa stoga izvor prava i za RH!)
izričito navodi kako je "... načelo pravičnog postupka dio
temeljnog prava na sudsku zaštitu" (v. postupak iz 2003. g.
vođen protiv Turske i utvrđenje nepostojanja pravičnog
postupanja protiv kurdskog vođe Ocalana, Krapac, II.
izdanje, str. 106 -107);
ustavnog prava RH (čl. 29. st. 1. Ustava RH): "Svatko ima pravo
da ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom
roku odluči ... o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela." Ustav
predviđa i pravo okrivljenika protuispitivati svjedoke, čime
prihvaća i pravilo o jednakosti oružja koje čini dio sadržaja
načela pravičnosti (v. toč. 87. c.);
99
kaznenog procesnog prava RH → ZKP (čl. 1. st. 1.), među
ostalim, određujući sadržaj načela pravičnosti, proklamira težnju:
- da nitko nedužan ne bude osuđen;
- da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga
mjera uz uvjete koje predviđa zakon i na temelju zakonito
provedenog postupka pred nadležnim sudom (načelo
zakonitosti u širem smislu čime se onemogućava
samovolja).
- Čl. 11.: Okrivljenik ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom
roku odluči o optužbi u skladu sa zakonom.
c. Sadržaj načela pravičnog postupka:
jednako postupanje prema svima → u kaznenom postupku ne
smije biti diskriminacije po bilo kojem osnovu (čl. 6. st. 1.);
neutraliziranje (ili barem bitno smanjenje) faktične nejednakosti
okrivljenika suprostavljenog državi (v. načelo zaštite okrivljenika
koje je sadržajno dio načela pravičnosti, toč. 88.);
ravnopravni pravni (procesni) položaj okrivljenika → okrivljenik
ima ista procesna prava kao i tužitelj što se osigurava ovim
procesnim pravilima:
- sud mora strankama osigurati jednake mogućnosti
dokazivanja;
- pravo nazočnosti stranaka (dakle i optuženika!) procesnim
radnjama, što uključuje i pravo suprostavljanja
(kontradiktornosti, audiatur et altera pars) tijekom trajanja
postupka; primjer (ZKP, čl. 383. st. 3.) → pozivanje
optuženika na glavnu raspravu;
- pravo poduzimanja svih radnji koje može poduzeti
protustranka (tzv. jednakost oružja); onemogućava (aktivnu)
diskriminaciju; primjeri (ZKP, čl. 52., 58, te čl. 419. st. 1.) →
pravo stranaka predlagati dokaze i razgledati spise, jednakost
u pravima supsidijarnog tužitelja i državnog odvjetnika(58.
st. 1.); pravo ispitivanja svjedoka protustranke na raspravi (čl.
420. st. 2.);
100
osiguranje barem minimalnih prava obrane koja su određena
praksom ESLJP-a, tako da među ova prava, prihvaćena i ZKP-
om, možemo svrstati:
- pravo optuženika na obavijest o prirodi i razlozima optužbe,
te na odgovarajuće mogućnost i vrijeme za pripremanje
obrane; primjeri → ZKP: čl. 5. st. 4., te čl. 383. st. 3.;
- pravo optuženika na obranu i branitelja (u nekim
slučajevima i na besplatnog branitelja, te tumača); primjeri
→ ZKP: čl. 5.;
- pravo na obrazloženu sudsku odluku; primjer → ZKP: čl.
459.;
- pravo na pobijanje prvostupanjske osude; primjeri → ZKP:
čl. 463. i 464.;
- pravo na odštetu u slučaju neutemeljene osude; primjeri →
čl. 25. st. 4. Ustava RH, te čl. 14.;
zabrana uporabe nezakonitih dokaza (v. posebni dio); primjeri iz
ZKP-a → načelna odredba (čl. 10.), te odredbe o izdvajanju
dokaza iz spisa predmeta (čl. 86., 344. st. 4., 351. st. 1.).
d. Iznimke od načela pravičnog postupka u našem pravu s primjerima iz
ZKP-a:
izdavanje kaznenog naloga bez suđenja osumnjičeniku (čl. 540. i
541.);
poduzimanje hitnih dokaznih radnji od strane policije bez
nazočnosti stranaka (čl. 212.);
ispitivanje svjedoka optužbe u istrazi bez nazočnosti okrivljenika
(čl.
primjena (tajnih!) posebnih dokaznih radnji kao npr. nadzora i
tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija
na daljinu (čl. 332. - 339.);
pravo državnog odvjetnika u istrazi ne prihvatiti dokazni prijedlog
okrivljenika (suprotno pravilu o jednakosti oružja!) s tim da
konačnu odluku ipak donosi sudac istrage (čl. 234. st. 2.);
suđenje bez nazočnosti okrivljenika (v. toč. 63. b., kontumacijski
postupak i suđenje in absentia);
101
moguća presuda bez obrazloženja u postupku za kazneno djelo za
koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a
presudom nije izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna
osuda, ako stranke ne zahtijevaju pisano obrazloženje (čl. 459.)
89. Načelo zaštite okrivljenika
a. Pojam načela: realizacija jednog od elemenata načela pravičnosti
usmjerenog na otklon (makar u jednom dijelu) faktičke
neravnopravnosti okrivljenika (v. toč. 88. c.); temeljna postavka ovog
načela → ostvariti ravnopravnost stranaka propisivanjem
neravnopravnosti (priznavanjem pogodnosti okrivljeniku).
b. Sadržaj načela zaštite okrivljenika: posebna procesna pravila
predviđena radi zaštite okrivljenika i to:
presumpcija okrivljenikove nedužnosti → v. toč. 63. b., te čl. 3. st.
1.);
pravilo ne bis in idem (hrv.: ne sudi dvaput u istoj stvari):
- pojam: procesno pravilo po kojem se kazneni postupak ne
može voditi protiv one osobe koja je, zbog istog kaznenog
djela, već bila suđena i za koje je donesena pravomoćna
sudska presuda (čl. 12. st. 1.);
- pravna narav ovog pravila: radi se o procesnoj smetnji →
kad postoji onemogućava vođenje postupka; primjer: ovo je
pravilo negativni zakonski uvjet kod načela legaliteta
kaznenog progona (v. toč. 84. i.);
- cilj: pravna sigurnost;
- povezanost ovog pravila s načelom traženja materijalne
istine (iznimka! zašto je prihvaćena?; v. toč. 93. f.);
zabrana reformatio in peius (hrv.: zabrana izmjene na
gore/lošije):
- pojam: procesno pravilo po kojem se, ako je pravni lijek
izjavljen samo (isključivo) u korist okrivljenika, presuda ne
smije izmijeniti na njegovu štetu (čl. 13.); to je ipak moguće
(iznimka!) u slučaju kaznenog naloga čime se osigurava
102
pritisak na okrivljenika kako ne bi podnio prigovor (čl. 544.
st. 2.);
- odlučivanje na štetu okrivljenika nije moguće čak i ako se,
povodom žalbe, utvrde okolnosti zbog kojih bi se trebala
izreći teža kazna (npr. umjesto krađe utvrđena je teška
krađa) → iznimka od načela traženja materijalne istine (v.
toč. 94.);
- apsolutni karakter zabrane: jednom nastala, ova zabrana
vrijedi do okončanja kaznenog postupka;
- povezanost zabrane s postupkom po žalbi (v. posebni dio),
te s načelom traženja materijalne istine (iznimka! zašto je
prihvaćena?; v. toč. 94. g.);
- iznimka od ovog pravila – čl. 544. st. 2. – kazneni nalog
pravilo in dubio pro reo (hrv.: u sumnji za okrivljenika):
- pojam: procesno pravilo po kojem u slučaju sumnje
(dvojbe) o postojanju neke činjenice sud o (ne)postojanju
činjenice odlučuje ovisno o interesu okrivljenika, dakle
prihvaća ono što je za okrivljenika povoljnije (čl. 3. st. 2.)
- razlog nastanka: reakcija na odluku absolutio ab instantia
(v. toč. 16. d.) → pravna sigurnost (kao i pravilo ne bis in
idem, v. gore);
- povezanost ovog pravila s dokazivanjem, te s načelom
slobodne ocjene dokaza (v. toč. 92.);
identitet (istovjetnost) presude i optužbe:
- pojam: procesno pravilo po kojem činjenički opis kaznenog
djela u presudi mora biti istovjetan činjeničnom opisu
navedenom u optužbi (čl. 449. st. 1.); nije nužan identitet u
pravnoj kvalifikaciji djela, ali sud optuženika ne može
proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je
optužbom stavljeno na teret. (!);
- povezanost s načelom traženja materijalne istine (iznimka!
zašto je prihvaćena? v. toč. 94. f.) i načelom akuzatornosti
(v. toč. 86.).
103
90. Načelo razmjernosti
a. Općenito: načelo nastalo u KP-u → razmjernost kaznenog djela i kazne
(Beccaria - v. KP!); povezanost s načelom legaliteta (nullum ...);
odgovara KP-u jer se primjenjuje nakon utvrđenja postojanja kaznenog
djela i počinitelja; od nedavno izričito naglašeno načelo i u KPP-u.
b. Pojam procesnog načela razmjernosti: sukladnost mjera ograničavanja
temeljnih prava i sloboda predviđenih procesnim pravom težini
kaznenog djela zbog kojega se vodi kazneni postupak (apstraktni
razmjer), te sukladnost izrečenih mjera konkretnom slučaju (konkretni
razmjer) → kumulativnost: zakonska i sudska individualizacija u
kaznenom procesnom pravu i postupku!
c. Problem: tijekom postupka (presumpcija nedužnosti!) nema izvjesnosti
o počinjenju djela → teže mjere ograničavanja temeljnih prava mogu se
izreći (možda nevinoj!) osobi okrivljenoj radi težeg kaznenog djela,
dok se neće moći izreći (krivoj!) osobi okrivljenoj zbog lakšeg
kaznenog djela! Gdje je razmjer?
d. Pravne osnove načela razmjernosti:
međunarodno pravo:
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz
1966. (ratificiran od bivše SFRJ 1971. godine, prihvaćen s
retroaktivnim važenjem od RH 1992. godine) → zabrana
određivanja (i zakonskih!) većih ograničenja temeljnih
prava;
- EKLJP: mogućnost oduzimanja slobode samo pod
određenim (razmjernim!) uvjetima;
unutarnje pravo:
- Ustav RH (čl. 16/2): "Svako ograničenje sloboda i prava
mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u
svakom pojedinom slučaju";
- ZKP:
a. načelna odredba (čl. 4. st. 1.) → " Svaka radnja ili
mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na
ovom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za
ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.."
b. ostale odredbe, primjeri u narednoj točki (v. toč. 90.
e.);
104
ostali propisi (primjeri): ograničenja (a time i konkretni srazmjer!)
za uporabu sredstava prisile kao na pr. tjelesne snage, palice,
sredstava za vezivanje i sl., te ograničenja za uporabu vatrenog
oružja prema osobama (ZPPO).
e. Neki slučajevi primjene načela razmjernosti u našem ZKP-u:
točno su određeni slučajevi (dakle slučajevi razmjerni potrebama)
izdavanja dovedbenog naloga (čl. 97.);
provođenje blažih mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika (čl.
95. st. 1.), a posebno mjera opreza (čl. 98. st. 1.) ili jamstva (čl.
102. st. 1.) umjesto određivanja istražnog zatvora;
određivanje visine jamčevine u razmjeru s konkretnim događajem
(elementi za procjenu razmjera: težina djela, osobne i obiteljske
prilike, imovno stanje → čl. 102. st. 2.);
razmjer između trajanja istražnog zatvora i počinjenog (je li
počinjeno?) kaznenog djela, te očekivane kazne (čl. 122. st. 2.);
ostale odredbe ZKP-a povezane s načelom razmjernosti (v. npr.
odredbe o uhićenju, o pritvoru, o naknadi štete neutemeljeno
uhićenim osobama).
XXIV. poglavlje: NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU SUĐENJA
91. Inkvizitorno i raspravno načelo
a. Inkvizitorno načelo – pravo suda, odnosno tijela kaznenog postupka, da
samoinicijativno, nevezano za prijedloge stranaka, radi zadovoljenja
vlastitih spoznajnih potreba prikuplja dokaze i drugu procesnu građu
potrebnu za donošenje presude.
b. Raspravno načelo – stranke samostalno i samoinicijativno prikupljaju
procesnu građu za presudu
Literatura: Krapac, KPP, VI. izdanje, 2014.
c. Značaj proučavanja ovih načela za shvaćanje naravi konkretnog
postupka.
d. Pojam i nastanak istražnog načela.
105
e. Način izlaganja: putem navođenja elemenata inkvizitornog i raspravnog
načela u svakoj vrsti i fazi postupka (istraga, optuživanje i rasprava;
postupak prema maloljetnicima).
f. Istraga:
inkvizitorni elementi istrage:
- istraga je uređena kao jednostran državnoodvjetnički
postupak - (čl. 219. st. 1.) → i nepostojanje ravnopravnosti
stranaka u istrazi što se izražava kroz ove odredbe ZKP-a
(primjeri):
a. državni odvjetnik sam određuje radnje koje se imaju
provesti (čl. 219. st. 2. i 220. st. 1.);
b. državni odvjetnik ne mora prihvatiti dokazne
prijedloge okrivljenika (čl. 234. st. 1.) → odluku ipak
donosi sudac istrage (čl. 234. st. 2.);
- pravo (i obveza) državnog odvjetnika ispitati okrivljenika
(čl. 233. st. 1.) uz istovremeno pravo okrivljenika na šutnju
(čl. 239. st. 1. toč. 2.) → problem suprotstavljenih odredbi
(!);
- nejavnost istrage (čl. 231.);
g. optuživanje (elementi raspravnog načela):
pisana formulacija optužbe → optužnica s točno određenim
sadržajem (čl. 342. st. 1.);
bez optužnice nema postupka (čl. 356.);
pravo na podnošenje odgovora na optužnicu (kontradiktornost,
čl. 346.).
h. rasprava:
akuzatorni - raspravni elementi:
- obustava kaznenog postupka već tijekom priprema za
raspravu ako je tužitelj odustao od optužbe (čl. 380. st. 1.
toč. 1.);
- javnost raspravljanja (čl. 387., v. toč. 95.);
106
- elementi tijeka rasprave koji ukazuju na postojanje spora:
a. čitanje optužnice → određivanje predmeta spora (čl.
415. st. 1.);
b. očitovanje optuženika (čl. 416.) → 2 mogućnosti za
redoslijed u nastavku;
c. uvodni govori stranaka (čl. 417. st. 1.)
d. dokazni postupak (čl. 418. →);
e. kontradiktornost kroz ispitivanje (čl. 420. st. 2.);
f. završni govori stranaka (čl. 443.)
g. istovjetnost presude i optužbe (čl. 449. st. 1. i 2.);
h. neposrednost (v. načelo neposrednosti, toč. 91.);
inkvizitorni elementi:
- pravo suda ispitivati optuženika postoji (aktivna uloga
suda!), v. čl. 416. st. 2.);
- odredbe o primjeni inkvizitorne maksime:
tijekom dokazivanja na raspravi (v. posebni dio
→ dokazni postupak) utvrđuju "... sve činjenice za
koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno
presuđenje" (čl. 418. st. 1.);
sudsko vijeće na raspravi "... može odlučiti da se
izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je
predlagatelj odustao (čl. 419. st. 3.);"
i. Neki specifični (posebni) inkvizitorni elementi postupka prema
maloljetnicima (zašto su predviđeni?):
državni je odvjetnik jedini ovlašteni tužitelj (čl. 50. st. 1. ZSM) →
načelo oficijelnosti (!);
mogućnost postojanja postupka suprotno volji državnog
odvjetnika odlukom višeg suda (kumulacija! v. toč. 87. f. →
iznimke od načela akuzatornosti!) i to:
107
- ako državni odvjetnik, primjenjujući načelo legaliteta, ne
pokrene postupak jer smatra da nema zakonskih osnova;
- kad državni odvjetnik, primjenjujući načelo legaliteta,
odustane od progona u već pokrenutom postupku;
- ukoliko državni odvjetnik, primjenjujući načelo
oportuniteta, odustane od kaznenog progona;
isključenje javnosti;
nevezanost suda prijedlogom državnog odvjetnika o vrsti sankcije
(kazna ili odgojna mjera → čl. 88. st. 1. ZSM).
j. Pravo stranaka i suda da prikupljaju i izvode dokaze ograničeno je:
(a) nekim pravilima akuzatornog načela – tematskom vezanošću
presude za optužbu (čl. 449. st. 1.)
(b) pravilom da se notorne (općepoznate) činjenice ne trebaju
utvrđivati (čl. 419.)
(c) zabranom reformatio in peius
(d) dokaznim zabranama u užem smislu, tj. pravilima koje
sprječavaju da se
- određene činjenice u kaznenom postupku uopće utvrđuju (npr.
utvrđivanje tajne)
- određeni dokazi koriste pri utvrđivanju činjenica (formalna dokazna
teorija)
- zabrana uporabe nezakonitih dokaza
(e) pravilom o nedokazivanju nespornih činjenica na raspravi
Literatura: Krapac, KPP, Institucije, 2014., str. 116 – 118.
92. Načelo neposrednosti sudske ocjene dokaza
a. Pojam načela neposrednosti: izvođenje dokaza u njihovu izvornom
obliku. Pojašnjenje povezanih pojmova:
izvođenje dokaza → utvrđivanje sadržaja dokaza;
ocjena dokaza → zaključivanje o (ne)postojanju činjenice
temeljem izvođenja dokaza;
povezanost izvođenja s ocjenom dokaza.
b. Realizacija neposrednosti ovisna o vrsti dokaza:
108
iskazi osoba → neposrednost se ostvaruje iskazivanjem osobe
(dakle izvođenjem dokaza) pred sudskim vijećem;
isprave → neposrednost se ostvaruje pribavljanjem izvornika.
tehnička snimka činjenica – reprodukcija na raspravi
c. Razlozi za prihvaćanje načela neposrednosti:
prihvaćanjem ovoga načela smanjuje se mogućnost sudske
zablude (eliminacija netočnih dokaza);
primjena načela omogućava i psihološku, a ne samo logičku
ocjena dokaza;
načelo omogućava ispravak eventualnih pogrješaka (postavljanje
tzv. dopunskih pitanja).
d. Odredbe ZKP-a kojima se kod nas prihvaća načelo neposrednosti:
predviđanje ponovnog ispitivanja optuženika na raspravi, a u vezi
s tim i mogućnost njegova prisilnog dovođenja;
određivanje ponovnog ispitivanja svjedoka i vještaka na raspravi;
obvezivanje suda na kontinuirano održavanje rasprave (zašto?), a
s čim su u vezi pravne odredbe o odgodi rasprave po kojima
rasprava:
- mora iznova započeti:
a. ako se izmijeni sastav ili predsjednik vijeća;
b. ako je odgoda trajala duže od 3 mjeseca;
.
- može iznova započeti → uvijek po odluci vijeća iako je
odgoda trajala kraće od 3 mjeseca i drži se pred istim
vijećem;
predviđanje prekida rasprave koji je, za razliku od odgode,
kratkotrajan (do 15 dana, v. čl. 408. st. 3.) zbog odmora, proteka
radnog vremena, zbog osiguranja dokaza u kratkom vremenu ili
radi pripremanja optužbe ili obrane → pravni učinak:
- rasprava se nastavlja pred istim vijećem;
- ako se ne može nastaviti pred istim vijećem ili je prekid
trajao dulje od 15 dana → odgoda;
109
određivanje rokova:
- za objavljivanje (javno čitanje izreke), te za kratko
iznošenje razloga presude → odmah ili u roku do 3 radna
dana (čl. 456. st. 1.);
- za pisanje i otpremu presude → mjesec + 15 + 15 dana (čl.
458. st. 1.);
podnošenje isprava u izvorniku.
e. Iznimke od načela neposrednosti kod nas:
mogućnost održavanja rasprave bez nazočnosti optuženika (nema
neposrednog iskazivanja!) i to kod kontumacijskog postupka (v.
čl. 402. st. 3. i toč. 63.);
mogućnost čitanja prijašnjeg iskaza okrivljenika danog tijekom
dokazne radnje ili ranije rasprave ili reproduciranja snimke tog
iskaza, ako optuženik pri ispitivanju odstupi od svojega prijašnjeg
iskaza ili ne želi iskazivati ili odgovarati na pojedino pitanje (čl.
435.);
mogućnost čitanja iskaza svjedoka, vještaka, suoptuženika i
osuđenika i to (alternativno, čl. 431. st. 1.):
1) ako se odnose na činjenicu koju stranka nije osporavala,
2) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu
pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan
zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka,
3) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće iskazivati
na raspravi,
4) ako se osoba koja je prethodno upozorena da nije dužna
svjedočiti (članak 285. stavak 1. točka 1. do 3.) odrekla tog
prava i iskazivala na dokaznom ročištu ili raspravi, a kasnije
tijekom postupka je odlučila uskratiti svoj iskaz,
5) ako je svjedok ili vještak ispitan prema članku 402. stavku 2.
ovog Zakona,
6) ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja
svjedoka, odnosno vještaka koji nije prisutan, bez obzira je li bio
pozvan ili ne, pročita zapisnik o njegovu prijašnjem ispitivanju,
7) ako je svjedok ili vještak ispitan na raspravi pred istim
predsjednikom vijeća.
Ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na
kontradiktoran način (propisan člankom 234. i 235., tj. na prijedlog obrane i
110
dokazno ročište), ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima
ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.
93. Načelo slobodne ocjene dokaza
a. Pojam načela slobodne ocjene dokaza: ovo načelo znači kako sud
prilikom utvrđenja činjenica nije vezan pravnim propisima koji bi
određivali vrijednost pojedinih dokaza (suprotno formalnoj/zakonskoj
dokaznoj teoriji).
b. Slobodna je ocjena dokaza kod nas prihvaćena odredbama:
čl. 9. st. 3.: "... pravo suda i državnih tijela ... da ocjenjuju
postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno
posebnim formalnim dokaznim pravilima.";
čl. 450. st. 2.: " ... sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz
pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve
ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana."
b. Iznimke od slobodne ocjene dokaza kod nas (primjena formalne ili
zakonske dokazne teorije, v. toč. 16. f.):
dokazivanje činjenica isključivo medicinskim vještačenjem, a ne i
drugim dokazima, kao npr. dokazivanje uzroka smrti (čl. 319. st.
1.), postojanja trovanja (čl. 323. st. 1.), težine tjelesnih ozljeda (čl.
324. st. 1.), te ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti okrivljenika (čl.
325. st. 1.);
dokazivanje činjenica u nekim slučajevima isključivo
pravomoćnom presudom (npr. dokazivanje počinjenja kaznenog
djela sudionika u postupku, ako je to razlog za obnovu postupka;
postoji i iznimka od ove iznimke, što znači primjenu pravila - v.
čl. 501. st. 1. toč. 1. i 2., te st. 2.);
dokazivanje ranije osuđivanosti okrivljenika radi primjene
materijalnopravnih odredbi (čl. 56. st. 2. KZ) moguće je samo
temeljem podataka iz kaznene evidencije (čl. 86. st. 1. KZ, v. i čl.
185. st. 1.).
c. Postoji li apsolutna sloboda ocjene dokaza (?) → vezanost suda općim
zakonima ljudskog mišljenja - kriterij razboritosti (v. Krapac, str. 80 -
81).
111
94. Načelo traženja materijalne istine
a. Zašto naziv "materijalna" istina? Odnos prema "formalnoj" istini! Čl. 9.
st. 1. i 2. → materijalna obrana!
b. Pojam načela traženja materijalne istine: zahtjev zakonodavcu da u
pravilu ne propisuje zakonske forme koje otežavaju utvrđenje
materijalne istine.
c. Dileme oko unošenja ovog načela u sustav temeljnih načela KPP-a (v.
toč. 87.); za koga (NE) vrijedi ovo načelo? V. opće napomene o načelu
traženja materijalne istine u toč. 88. a.
d. Povezanost ovog načela s ostalim načelima (npr. s načelom
neposrednosti, v. toč. 91.), posebno povezanost iznimki od ovog načela
s načelom zaštite okrivljenika (v. toč. 90.).
d. Sve manji značaj ovog načela u suvremenom kaznenom postupku što je
posljedica unošenja sve većeg broja stranačkih (akuzatornih)
elemenata, zbog kojih je današnji mješoviti postupak kontinentalnog
tipa sve manje mješoviti, a sve više akuzatoran (za naš postupak v.
naredni odjeljak f. ove točke).
e. Neke odredbe ZKP-a kojima se načelo traženja materijalne istine (sve
više ograničeno!) ipak prihvaća:
odredbe kojima se obvezuju državna tijela utvrditi i činjenice koje
okrivljeniku/optuženiku idu u korist; ova su tijela dužna, s
jednakom pozornošću prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti
okrivljenika (čl. 9. st. 1. i 2.)
odredba o slobodnoj ocjeni dokaza → v. čl. 9. st. 3.: ocjena o
postojanju ili nepostojanju činjenica "... nije vezana ni ograničena
posebnim formalnim dokaznim pravilima"; v. toč. 92. b.;
odredbe o primjeni inkvizitorne maksime (v. toč. 16. h., te 90. f..)
po kojima je:
- inkvizitorna maksima prihvaćena, jer se navodi kako se
tijekom dokazivanja na raspravi (v. posebni dio → dokazni
postupak) utvrđuju "... sve činjenice za koje sud i stranke
smatraju da su važne za pravilno presuđenje" (čl. 418. st.
1.);
- sudsko vijeće na raspravi "... može odlučiti da se izvedu
dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj
odustao (čl. 419. st. 3.);"
112
odredba o obvezi provjere okrivljenikova priznanja, iako
prihvaćena, "novim" je ZKP-om značajno ograničena (s ciljem
ubrzanja, dakle učinkovitosti postupka!) jer se navodi:
- "Ako je predsjedniku vijeća dostavljena potvrđena
optužnica u odnosu na koju se optuženik očitovao krivim,
predlaganje dokaza za raspravu ograničiti će se samo na
one dokaze koji se odnose na odluku o kaznenim sankcijama
(čl. 378. st. 1.);
- "Ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno i
sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u dokaznom
postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku
o kazni i drugoj sankciji." (čl. 417. a. st. 4.);
odredbe kojima se (opet ograničeno!) prihvaća institut
"beneficium novorum":
- stranke imaju pravo na raspravu pozivati svjedoke i vještake
te izvoditi dokaze (čl. 419. st. 1.)
- novi se dokazi mogu iznositi i u žalbi (čl. 466. st. 4.), ali
samo ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja
rasprave; ograničenost inkvizitorne maksime
- na novoj raspravi pred prvostupanjsikm sudom stranke
mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze (čl . 489.
st. 2.);
- novi su dokazni prijedlozi mogući i nakon pravomoćnosti
osuđujuće presude (dakle neovisno o ikakvom roku!), ako
se zahtjeva obnova kaznenog postupka (čl. 501. st. 1. toč.
3., v. posebni dio);
odredba kojom je prihvaćen institut beneficium cohaesionis
(blagodat povezanosti, v. čl. 479.);
odredba o prejudicijalnom (prethodnom) pitanju (čl. 18.) koja
omogućava sudu da odlučuje i o pitanjima za koja nije nadležan
(v. toč. 13. b.).
f. Zakonske odredbe o iznimkama od načela traženja materijalne istine:
sva ograničenja navedena u prethodnom odjeljku djelomično su i
iznimke od načela traženja materijalne istine jer se ograničeno
primjenjuju (ograničenja inkvizitorne maksime, ograničenja u
primjeni instituta beneficium novorum, ograničenja u obvezi
provjere priznanja itd.);
113
odredba kojom se prihvaća pravilo "ne bis in idem" → čl. 12. st.
1. i 2. (v. toč. 89. b.);
odredba o "zabrani reformatio in peius" → čl. 13. (v. toč. 89. b.,
te posebni dio → postupak po žalbi);
odredbe o isključivom dokazivanju pravomoćnom presudom
(formalna dokazna teorija!) → čl. 501. st. 2. (v. toč. 93. c.);
odredba o "identitetu presude i optužbe" → čl. 449. st. 1. (v. toč.
89. b.).
95. Načelo javnosti sudske rasprave
a. Elementi pojma načela javnosti: unaprijed neodređene osobe + broj
ovisan o prostornim mogućnostima sudnice + pravo iznošenja
informacija o raspravi (i u medijima).
b. Općenito o načelu javnosti:
nastanak i značaj načela (javna/tajna suđenja kao kriterij za
ocjenu demokratičnosti);
pravni izvori:
- Ustav RH → "Sudske su rasprave javne i presude se izriču
javno, u ime Republike Hrvatske." (čl. 119. st. 1.);
- odredbe međunarodnog prava (v. toč. 36. e.):
a. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
(čl. 14. st. 1.); b. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava (čl. 6.
st. 1.).
- ZKP → v. toč. 91. h.;
razlozi za (nadzor i prevencija) i protiv (utvrđivanje činjenica,
zaštita okrivljenika i drugih sudionika) prihvaćanja načela
javnosti.
b. Načelo javnosti sudske rasprave kod nas temeljem odredbi ZKP-a:
kad se primjenjuje (?):
114
- za trajanja rasprave (čl. 388. st. 2.): od otvaranja zasjedanja
do završetka rasprave (već prije početka rasprave; v.
trenutak i značaj preciziranja početka glavne rasprave);
- sadržaj pojma širi od naziva → javnost i prilikom
odlučivanja drugostupanjskog vijeća iako ono ne održava
raspravu, te javnost prilikom proglašenja presude;
odredbe o primjeni načela javnosti (kako se primjenjuje ovo
načelo?):
- nazočnost punoljetnih osoba na raspravi (čl. 387. st. 2.);
- problem tehničkog snimanja rasprave (čl. 395. st. 3.):
a. fotografsko snimanje → potrebna dozvola
predsjednika suda; b. TV i druga snimanja → potrebna dozvola
predsjednika višeg suda; c. tonsko snimanje od strane stranaka i branitelja →
moguće je uvijek kad je u primjeni načelo javnosti, ali
se ova tonska snimka u odnosu na osobne podatke
sudionika smatra tajnom snimkom (čl. 395. st. 4.);
- javnost na sjednici vijeća drugostupanjskog suda (čl. 475.
st. 6.);
razlozi za isključenje načela javnosti → obligatorni i fakultativni -
iznimke od načela javnosti (čl. 388.):
Vijeće će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio:
1) radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina,
2) na zahtjev žrtve iz članka 45. ZKP, tijekom njezina
ispitivanja kao svjedoka.
Od otvaranja zasjedanja pa do završetka rasprave vijeće može u
svako doba, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek
nakon njihova ispitivanja, isključiti javnost za cijelu raspravu ili
njezin dio ako je to potrebno radi:
1) zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske,
2) zaštite tajne, kojoj bi štetila javna rasprava (pojam tajne →
saznanje o činjenicama poznatim užem krugu osoba koje, iz
opravdanih razloga, ne bi trebalo širiti; v. KP
3) zaštite javnog reda i mira,
4) zaštite osobnog ili obiteljskog života optuženika, žrtve, oštećenika
ili drugog sudionika u postupku.
115
U postupku prema maloljetnicima (v. ZSM).
postupak isključenja javnosti → oficijelnost ili prijedlog stranaka,
ali uvijek nakon ispitivanja stranaka o ovome; isključenje za dio
ili za cijelu raspravu → rješenjem odlučuje sudsko vijeće, a
dozvoljena je žalba na ovakvo rješenje (čl. 390.); upozorenje →
odavanje tajne = kazneno djelo (čl. 307. KZ: povreda tajnosti
postupka, te čl. 300. KZ: odavanje službene tajne);
ograničenja prilikom isključenja javnosti (iznimke od iznimki!):
- u odnosu na osobe: isključenje javnosti nikad nije
upravljeno na stranke, žrtvu, oštećenika, njihove zastupnike
i branitelja (čl. 389. st. 1.);
- u odnosu na procesne radnje: isključenje se nikad ne odnosi
na objavu presude (čl. 456. st. 2. i 4.);
udaljenje s rasprave → nije isključenje javnosti (v. čl. 396. st. 1. i
2.).
96. Načelo usmenosti sudske rasprave
a. Pojam načela usmenosti.
b. Razlozi prihvaćanja: omogućava primjenu načela javnosti, a olakšava
provođenje načela kontradiktornosti.
c. Razlikovanje načela usmenosti od načela neposrednosti.
d. Načelo usmenosti kod nas prema odredbama o:
čitanju optužnice (čl. 415. st. 1.);
dokaznom postupku (npr. čl. 443.);
sastavljanju zapisnika uz glasno diktiranje (čl. 409., 412.);
završnim govorima stranaka (čl. 443.);
izricanju presude javnim čitanjem (čl. 448. st. 2.).
