Skinuto sa:PORTAL STUDENATA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITU www.nasciturus.com

NAPOMENA:

Skripta je pisana prema knjizi G. Tomašević: Kazneno procesno pravo, Split 1998., a ovdje su unesene i izmjene prema noveliranom tekstu Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02,143/02).

Skripta je samo vodič kroz kazneno procesno pravo i uz nju je obavezno potrebno učiti i ZKP, jer ovdje nisu obrađene sve njegove odredbe.

***

I. UVODNA IZLAGANJA

1. KAZNENO PROCESNO PRAVO I KAZNENI POSTUPAK

1.1. ŠTO JE KAZNENI POSTUPAK?

Kazneni postupak čine sve radnje državnih tijela, ali i drugih osoba (sudionici u postupku) koje se poduzimaju kada se pojavi vjerojatnost da je počinjeno KD i da ga je počinila određena osoba, radi eventualne primjene kaznenopravne sankcije, a regulirane su odredbama kaznenog procesnog prava.

1.2. ODNOS KAZNENOG POSTUPKA I KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

Dok kazneni postupak čine ponašanja sudionika u postupku i odnosi među njima, kazneno procesno pravo čine zakonski (pravni) propisi.

1.3. ODNOS KAZNENOG PROCESNOG (FORMALNOG) I KAZNENOG (MATERIJALNOG) PRAVA

Kazneno procesno pravo i kazneno materijalno pravo spadaju u okvire pojma kaznenog prava u širem smislu riječi. Unatoč istom širem cilju, ove pravne grane imaju potpuno različite predmete. Materijalno pravo određuje načelan stav države o potrebi i načinu zaštite elementarnih društvenih vrijednosti, pa stoga propisi ove grane prave predviđaju inkriminacije i kaznenopravne sankcije, te uvjete za njihovu primjenu. Time materijalno pravo određuje sadržaj odnosa koji nastaju nakon počinjenja KD.

KPP, protivno materijalnome, određuje formu odnosa i postupanja koja se vrše nakon počinjenja KD. Premda od materijalnopravnih odredbi ovisi primjena procesnog prava budući da bez KD nema ni kaznenog postupka, ipak je i materijalno pravo ovisno o procesnome – naime, bez provođenja kaznenog postupka (dakle, bez primjene KPP-a) ne mogu se u životu

primijeniti materijalnopravni propisi, a to znači da se ne bi mogao ostvariti načelni stav države o potrebi društvene reakcije prema počinitelju KD.

Temeljem navedenog zaključujemo da su materijalno i procesno kazneno pravo međusobno povezane grane prava, te da se jedna bez druge ne bi mogle primjenjivati.

2. TEMELJNI KAZNENOPROCESNI POJMOVI

2.1. KAZNENA STVAR

Kaznena stvar (lat. causa criminalis) jest događaj u stvarnosti koji ukazuje na mogućnost postojanja određenog KD i počinitelja, zbog čega se i vodi kazneni postupak.

Kaznena stvar najčešće predstavlja KD, jer bez postojanja KD postupak ne bi bio pokrenut. No, moguće je da se u povodu nekog događaja kazneni postupak pokrene (dakle postoji kaznena stvar), a poslije se utvrdi da KD nema ili obratno.

2.2. KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI

Kaznenoprocesni subjekti su osobe bez kojih se kazneni postupak ne bi mogao voditi, pa se toga pojavljuju u svakom kaznenom postupku.

To su: sud, ovlašteni tužitelj i okrivljenik.

Pojam stranke uži je od pojma kaznenoprocesnog subjekta jer obuhvaća samo ovlaštenog tužitelja i okrivljenika. Sve stranke jesu kaznenoprocesni subjekti, no svi kaznenoprocesni subjekti nisu stranke.

Kaznenoprocesni subjekti nisu jedini sudionici u kaznenom postupku. Među sudionike u postupku, uz okrivljenika ili sud, spadaju i npr. svjedoci i vještaci. Stoga je pojam sudionika najširi među spomenutim pojmovima.

2.3. PROCESNE RADNJE

Procesne radnje su ponašanja sudionika u kaznenom postupku koji uvjetuju neposredno pravne učinke, a oblik im je određen propisima kaznenog procesnog prava. Npr. iskaz svjedoka ili vještaka, očevid, te ulaganje tužbe.

2.4. FAZE ILI STADIJI KAZNENOG POSTUPKA

Tijek kaznenog postupka dijeli se na nekoliko faza ili stadija, koji su zapravo dijelovi kaznenog postupka. Tako, prema redoslijedu, razlikujemo: istragu, optuženje, glavnu raspravu te postupanju u povodu žalbe.

3. PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA KPP-A

U povijesnom razvitku se mogu uočiti tri temeljna tipa kaznenog postupka. Prema redoslijedu nastanka spomenut ćemo akuzatorni, inkvizitorni i mješoviti tip kaznenog postupka.

2

3.1. AKUZATORNI TIP KAZNENOG POSTUPKA

Temeljna značajka akuzatornog tipa kaznenog postupka jest to što u ovom postupku postoji spor dviju ravnopravnih stranaka koji se rješava pred sudom. Da bi postojao spor, moraju postojati i dvije suprotstavljene stranke – to su tužitelj i optuženik.1

U svojstvu ovlaštenog tužitelja se mogu pojaviti različite osobe. U prvoj fazi razvitka akuzatornog načina postupanja ovlaštenim se tužiteljem smatra isključivo oštećenik. Ako oštećenik ne može preuzeti ulogu tužitelja, tada je to ovlašten učiniti njegov najbliži srodnik. Kod ovakvog načina određivanja ovlaštenog tužitelja govorimo o sustavu privatne tužbe.

Po sustavu popularne tužbe u svojstvu tužitelja može se pojaviti bilo koji građanin, a ne samo oštećenik ili njegovi srodnici.

Ovlašteni tužitelj u akuzatornom tipu postupanja dokazuje utemeljenost svoje tužbe, što znači da mora dokazati da je optuženik počinio KD i da se na njega može primijeniti kazna. To znači da je teret dokaza na tužitelju, pa ako on u dokazivanju ne uspije, optuženik mora biti oslobođen. Funkcija koju u akuzatornom postupku vrši tužitelj naziva se funkcijom progona.

Druga je strana u sporu optuženik. To je osoba za koju se u tužbi navodi da je počinila KD. Optuženik u akuzatornom postupku ima samo jednu dužnost. To je dužnost upuštanja, tj. dužnost da se odazove sudskom pozivu i da dođe pred sud. On nije dužan davati nikakve izjave, niti ga se smije ispitivati. Naravno, on će predlagati dokaze i poduzimati druge procesne radnje koje smatra potrebnima, ovisno o položaju u kojem se u postupku nalazi. No, ako tužitelj ne dokaže njegovu krivnju, on će biti oslobođen makar sam nije ništa poduzeo. Bitni za njegov pravni položaj jest to što je potpuno ravnopravan tužitelju. Funkciju koju on vrši tijekom postupka nazivamo funkcijom obrane.

Odluku o sporu donosi sud, i to temeljem dokaza koje pred njim izvode stranke. Sud zakazuje raspravu. Sud je u akuzatornom postupku potpuno objektivan. On ne daje inicijativu za pokretanje postupka, što znači da nema već na početku stvoren stav o krivnji optuženika. Sud je tijekom postupka pasivan i djelatnost mu se sastoji uglavnom u održavanju reda.

Temeljna se politička značajka akuzatornog postupka sastoji u tome što se u ovom načinu postupanja prihvaća mogućnost da optuženik nije počinio KD, pa mu se stoga stavljaju na raspolaganje djelotvornije mogućnosti obrane. Akuzatorni postupak je javan i usmen, a prihvaća i načelo neposrednosti. Akuzatorni postupak se naziva i kontradiktornim postupkom, i to stoga što, zbog ravnopravnosti, omogućuje stranci suprotstavljanje tvrdnjama i dokazima protivne stranke.

3.2. INKVIZITORNI TIP KAZNENOG POSTUPKA

Protivno akuzatornom, inkvizitorni je postupak sudsko djelovanje radi utvrđenja je li počinjeno KD i radi primjene kazne na počinitelja.

Inkvizitorni se postupak sastoji od dva dijela – od istrage i suđenja.

Istragu provodi poseban sudski istražitelj koji se naziva inkvirentom. On postupak pokreće po službenoj dužnosti, dakle bez ikakvog zahtjeva neke druge osobe, netom na bilo koji način sazna o mogućnosti da je neka osoba počinila KD. Takvoj osobi, osumnjičeniku, u pravilu oduzima slobodu, nakon čega prikuplja dokaze o njegovoj krivnji. Inkvirent zapisnički ocjenjuje sve procesne radnje koje tijekom istrage izvrši pa svi zapisnici čine spis predmeta (lat. acta).

Nakon završene istrage spis predmeta se dostavlja sudskom vijeću koje odluku o krivnji donosi isključivo temeljem spisa, dakle bez ikakve rasprave ili susreta s osumnjičenikom. Do rezultata istrage, dakle od spisa predmeta, ovisi sudbina osumnjičenika.1 Danas se načelom akuzatornosti označava nužnost postojanja zahtjeva ovlaštenog tužitelja za postojanje kaznenog postupka.

3

Sud, nakon pregleda spisa predmeta, može donijeti jednu od 3 vrste presuda – osumnjičenika može osuditi (osuđujuća presuda), osloboditi (oslobađajuća presuda), a može ga i presudom otpustiti ispod suđenja (lat. absolutio ab instantia). Osumnjičenik se otpušta ispod suđenja ako nema dovoljno dokaza o njegovoj krivnji, ali nije utvrđena ni njegova nevinost. Što je još gore, sud mu može izreći tzv. izvanrednu kaznu (lat. poena extraordinaria), koja je doduše blaža od kazne koja bi se izrekla da je utvrđena njegova krivnja, ali ipak znači kažnjavanje bez utvrđenja krivnje.2

U inkvizitornom postupku se predviđa i mogućnost ulaganja žalbe.

Inkvirent istragu vodi u tajnosti, a osumnjičenik se nema mogućnosti braniti. Široka ovlaštenja inkvirenta pokušavaju se ograničiti uvođenjem zakonske ocjene dokaza ili formalne dokazne teorije. Zakonska ocjena dokaza znači da je zakonom točno određeno koliko i kakvih dokaza mora postojati da bi se neka činjenica smatrala utvrđenom. Po ovoj teoriji nitko ne može biti osuđen ako na zakonom točno određeni način nije utvrđeno da je počinio KD.

Okrivljenik u inkvizitornom postupku je više objekt nego subjekt postupka. Sve se to izražava putem tajnosti postupanja, te posrednog odlučivanja nakon pismenog postupka.

U inkvizitornom se postupku s vremenom sve više prihvaćaju racionalna dokazna sredstva, putem načela oficijelnosti određuje se obveza države da sustavno vrši progon počinitelja KD, prihvaća se istražna ili inkvizitorna maksima, te se u kazneni postupak uvodi institut žalbe. Sve su to pojmovi koje poznaje i suvremeno kazneno procesno pravo.

3.3. TEMELJNE RAZLIKE IZMEĐU AKUZATORNOGA I INKVIZITORNOG NAČINA KAZNENOG POSTUPANJA

Najvažnija se razlika sastoji u tom što su u akuzatornom postupku tri temeljne procesne funkcije (kazneni progon, obrana i suđenje) međusobno odvojene pa ih vrše različiti procesni subjekti.3 U inkvizitornom postupku postoji kumulacija funkcija.4

Nepostojanje stranaka u inkvizitornom postupku isključuje potrebu za kontradiktornošću, a time se uvjetuje pismenost i tajnost postupka.

3.4. MJEŠOVITI TIP KAZNENOG POSTUPKA

Mješoviti tip kaznenog postupka predstavlja kombinaciju akuzatornog i inkvizitornog načina postupanja. Mješoviti tip postupka nastaje u Francuskoj početkom XIX stoljeća, te se, kao i ideje Francuske revolucije, tijekom tog stoljeća širi Europom.

Sastoji se u dva dijela – to su istraga i glavna rasprava. Istraga ili pripremni postupak započinje temeljem zahtjeva posebnoga državnog tijela, koje postupa po službenoj dužnosti netom je postalo je vjerojatno da je određena osoba počinila KD. Ovim se prihvaća načelo oficijelnosti kaznenog progona. U tom se postupku funkcija kaznenog progona ustupa posebnom državnom tijelu – DO, koji je izdvojen iz ustrojstva suda. Time se funkcija progona odvaja od funkcije suđenja.

Temeljem zahtjeva DO istragu vodi posebno sudsko tijelo – istražni sudac. Svrha je istrage provjeravanje utemeljenosti sumnje o počinjenju djela i o počinitelju. Ovisno o rezultatima istrage odlučuje se hoće li postupak biti nastavljen ili će se obustaviti. Istraga je tajna, što znači da prilikom poduzimanja istražnih radnji stranke ne mogu biti nazočne, a naravno ni

2 Tako se npr. umjesto tada uobičajene smrtne kazne kao izvanredna kazna mogao odrediti doživotni zatvor.3 Tako funkciju progona vrši ovlašteni tužitelj, funkciju obrane optuženik (i njegov branitelj), dok funkciju suđenja vrši sud.4 Sve tri funkcije, s obzirom da stranke ne postoje, vrši isti subjekt – sud.

4

javnost. Stoga su razloga, što je očito inkvizitorni element, mogućnosti obrane u istrazi ograničene. U načelu okrivljenik i njegov branitelj nemaju mogućnosti pregledati spis predmeta zbog čega je gotovo nemoguće učinkovito se braniti. Ovo je još više izraženo i tome što okrivljenik, ako mu je oduzeta sloboda, ne može slobodno komunicirati s braniteljem.

Ako se postupak, temeljem rezultata istrage, nastavi, održava se glavna rasprava. Na raspravi, protivno istrazi, pretežu akuzatorni elementi. Tako rasprava ima obilježja spora o kojemu odlučuje sud. To znači da su stranke u načelu ravnopravne, da do izražaja dolazi kontradiktornost, a za obranu ne postoje ograničenja povezana uz predlaganje ili za saznanje o dokazima. Dokazi se ocjenjuju neposredno, što smanjuje značenje spisa istrage, a prihvaćena su i načela usmenosti i javnosti. Na glavnoj se raspravi očituju i inkvizitorni elementi, posebice s obzirom na ovlaštenja suda. Tako sud može bez prijedloga stranaka izvoditi dokaze (inkvizitorna maksima), a može i ispitivati optuženika.5

4. OPĆENITO O PROPISIMA HRVATSKOG KPP-A

4.1. IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

Izvori se dijele u dvije poskupine:

1. Izvori unutarnjeg prava obuhvaćaju domaće pravne propise o načinu kaznenog postupanja, ali i o ustrojstvu i nadležnosti tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku.

Ustav sadrži načelne odredbe o oduzimanju slobode, o presumpciji okrivljenikove nevinosti, o uhićenju temeljem sudskog naloga i sl.6 Također, on sadrži i ustrojstvene odredebe o sudbenoj vlasti i državnom odvjetništvu.

Zakonski propisi se dijele na glavne i sporedne. Glavni se odnose na kazeni postupak, pa tu spadaju: Zakon o kaznenom postupku, Kazneni zakon, Zakon o sudovima za mladež, Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Sporedni propisi su oni ustrojstvu i nadležnosti tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku. To su Zakon o sudovima, Zakon o državnom odvjetništvu, Zakon o policiji.

2. Izvori međunarodnog prava značajni su zbog toga što se u određenim situacijama primarno primjenjuje međunarodno pravo, a tek ako ne postoje takve odredbe, supsidijarno se primjenjuje ZKP. To su slijedeći slučajevi:

a) ako bi se postupak trebao voditi protiv osobe koja uživa kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom pravu (168)

b) ako treba izvršiti ekstradiciju (504 u svezi sa 511 ZKP/93)

c) ako treba pružiti međunarodnu pravnu pomoć (504 u svezi sa 504 ZKP/93).

Različite odredbe međunarodnog prava uređuju tri spomenuta instituta:

1. običajno međunarodno pravo7

2. multilateralni međunarodni ugovori

3. bilateralni međunarodni ugovori

5 Optuženik, međutim, na pitanja ne mora odgovarati.6 Budući da se radi o načelnim odredbama, one se ne primjenjuju izravno, već određuju okvire zakonodavcu koji ih se mora držati prilikom zakonskog reguliranja kaznenog postupka. Stoga se one nalaze šire formuliane i u ZKP-u.7 Običajnim pravom se određuju povlastice članova diplomatskih misija u stranoj zemlji. Običajno pravo se primjenjuje još i danas, budući da odgovarajuća konvencija ne obuhvaća sve povlastice određene običajima. To je ujedno jedini slučaj da običajno a ne zakonsko pravo predstavlja izvor za kazneno postupanje.

5

Radi utvrđenja postoje li odgvoarajuće odredbe međunarodnog prava sud će se obratiti za objašnjenje Ministarstvu vanjskih poslova.

4.2. VAŽENJE PROPISA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

Razlikujemo vremensko, prostorno i osobno važenje propisa KPP-a.

Kod vremenskog važenja procesnih propisa rješava se pitanje njihova stupanja na snagu i prestanka važenja. Njihovo stupanje na snagu je ovisno o danu objavljivanja. Važenje prestaje njegovim ukidanjem koje može biti izričito ili prešutno.

Prostorno važenje rješava pitanje po kojemu će se području primjenjivati kaznenoprocesni propisi. Hrvatsko KPP vrijedi na području RH. Procesno pravo je na državnom teritoriju isključivo pravo.

Osobno važenje. Načelno, budući da se kazneni postupak može voditi protiv svake osobe za koju je vjerojatno da je počinila KD, to znači da se hrvatsko procesno pravo primjenjuje kako na domaće, tako i na strane državljane, te na osobe bez državljanstva ako se postupak vodi u RH.

4.3. KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Kaznenoprocesni imunitet znači da se protiv određene osobe uopće ne može voditi kazneni postupak (potpuni kaznenoprocesni imunitet) ili da se protiv takve osobe postupak ne može voditi zbog nekih KD ili se protiv nje ne mogu poduzimati neke procesne radnje (ograničeni kaznenoprocesni imunitet).8

Kaznenoprocesni imunitet potrebno je razlikovati od materijalnopravnog imuniteta. Materijalnopravni imunitet isključuje krivnju počinitelja, za razliku od procesnog, koji isključuje vođenje kaznenog postupka. Ako je isključena krivnja, kazneni se postupak nema razloga voditi, dok kod procesnog imuniteta krivnja postoji pa postupak treba pokrenuti kad procesni imunitet prestane. Zato je materijalni imunitet trajan, a procesni imunitet vremenski ograničen.

A/ Kaznenoprocesni imunitet po unutarnjem pravu imaju:

zastupnici u Hrvatskom saboru, jer ne mogu biti pritvoreni niti se protiv njih može voditi kazneni postupak bez odobrenja Sabora (procesnopravni imunitet ili imunitet nepovredivosti). Ovaj imunitet nije apsolutan jer se zastupnik može pritvoriti ako je zatečen prilikom izvršenja težeg KD,9 a o daljnjem će vođenju postupka, u ovakvom slučaju, u pravilu odlučivati Sabor. Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru (materijalnopravni imunitet ili imunitet neodgovornosti)

predsjednik Republike Hrvatske uživa procesnopravni imunitet, kao i zastupnici, odobrenje daje Ustavni sud Republike Hrvatske

suci Ustavnog suda Republike Hrvatske - kao i zastupnici, odobrenje daje Ustavni sud Republike Hrvatske

članovi Državnog sudbenog vijeća (DSV) i Državnoodvjetničkog vijeća (DOV) - kao i zastupnici, uz neke razlike u zakonskim tekstovima koji ove imunutete reguliraju

profesionalni suci – kao i zastupnici, odobrenje daje DSV

suci porotnici – isključivo materijalnopravni imunitet

8 Npr. ne može se odrediti pritvor.9 Težim se KD smatra ono za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, dok zatjecanje prilikom izvršenja postoji ako je djelo počinjeno pred svjedokom ili je, ako nema očevidaca, osumnjičenik opažen neposredno nakon počinjenja u situaciji koja jasno ukazuje na njega kao počinitelja.

6

Glavni DORH – kao i zastupnici, odobrenje daje Hrvatski sabor

Zamjenik Glavnog DORH-a i ostali državni odvjetnici materijalnopravni i funkcionalni procesni imunitet, jer se protiv njih ne može odrediti pritvor zbog KD počinjenog u obavljanju dužnosti osim uz odobrenje DOV-a

odvjetnici - ograničeni procesni imunitet, jer se protiv njih ne može odrediti pritvor zbog KD počinjenog u pružanju pravne pomoći, odobrenje daje sudsko vijeće.

članovi Vlade – ograničeni kaznenoprocesni imunitet za kaznena djela do 5 godina, odobrenje vlade

krunski svjedoci mogu imati faktički imunitet, a pravno je to odustanak od progona (Zakon o USKOK-u čl. 29.-38.).

B/ Kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom pravu uživaju:

Šefovi stranih država uživaju potpuni procesni imunitet, pa se protiv njih, neovisno o vrsti počinjenog KD, kazneni postupak uopće ne može pokrenuti. Takav imunitet imaju i bračni drug te maloljetna djeca šefa strane države. Ako se u domaćoj državi nalazi u službenom posjetu, tada se imunitet proširuje i na sve članove njegove službene pratnje.

Diplomatski agenti stranih država također uživaju potpuni procesni imunitet. Imunitet diplomatskog agenta vrijedi čak i u slučaju izbijanja oružanog sukoba među dvjema državama.10 Ovakav «diplomatski imunitet» ne vrijedi u zemlji iz koje je diplomatski agent upućen u stranu zemlju. Ta ga zemlja uvijek može suditi za KD koje je počinio u inozemstvu. Spomenuti imunitet oslobađa diplomatskog agenta i obveze da se pred sudom domaće države pojavi u svojstvu svjedoka.

Osobe u svezi s diplomatskim agentima uživaju potpuni procesni imunitet.11 To su članovi obitelji, administrativno i tehničko osoblje i članovi njihovih obitelji. Poslužno osoblje uživa samo funkcionalni imunitet.12

Prostori diplomatske misije, dakle zgrade i zemljišta bez obzira na vlasništvo, kojima se koristi misija nepovredivi su. Tijela domaće države u ove prostore smiju ući samo uz prethodnu suglasnost šefa misije, čak i ako je ulazak vezan uz spašavanje osoba ili otklanjanje opasnosti.

Arhiv i dokumenti diplomatske misije također su nepovredivi i to bez obzira gdje se nalaze. Ovim pojmom su obuhvaćeni i privatni dokumenti diplomatskog agenta.

Diplomatska putna prtljaga (tzv. diplomatska valiza) ne smije se zadržavati ni otvarati. Stoga mora biti vidljivo označena, te smije sadržavati isključivo službene dokumente. Radi valize nepovrediv je i diplomatski kurir.

Konzularni dužnosnici prema odredbama međunarodnog prava uživaju samo funkcionalni imunitet.13

Međunarodni službenici zaštićeni su sadržajno užim, ali prostorno širim procesnim imunitetom. Taj imunitet uživaju i vojne osobe u službi OUN-a. Potpuni procesni imunitet uživa glavni tajnik OUN-a, njegovi pomoćnici, ravnatelji specijaliziranih

10 Diplomatskom se agentu u tom slučaju daje razuman rok za napuštanje domaće države.11 Imunitet diplomatskog agenta i osoblja prestaje u slučaju kad sami podignu privatnu tužbu. Tada okrivljenik protiv kojega su podigli privatnu tužbu, može odgovoriti protutužbom.12 Ne vrijedi za sva KD, već samo za ona počinjena u vršenju službe.13 Temeljna razlika između diplomatskog agenta i konzularnog dužnosnika sastoji se u tome što diplomatski agent predstavlja svoju zemlju u drugoj zemlji, dok konzularni dužnosnik u toj istoj zemlji skrbi o probicima državljana njegove zemlje koji se tamo nalaze. Zbog toga su veleposlanstva (diplomatske misije) najčešće smještena u glavnom gradu zemlje, dok konzulati imaju sjedišta u područjima gdje najveći broj njihovih građana boravi u domaćoj zemlji (npr. Konzulat Republike Italije nalazi se i u Splitu).

7

ustanova OUN-a i osobe koje ih zamjenjuju, te članovi njihovih obitelji. Nepovredive su i prostorije, arhiva, valiza i pošta OUN-a.

Pripadnici stranih vojnih postrojbi koji se po pozivu ili temeljem međunarodnog ugovora nalaze u nekoj zemlji, uživaju potpuni kaznenoprocesni imunitet.

Svjedoci i vještaci koji se, temeljem međunarodnog ugovora, nalaze u stranoj zemlji kako bi tamo sudjelovali u nekom kaznenom postupku također uživaju procesni imunitet. Ovim se osobama daje tzv. slobodan prolaz (lat. salvus conductus), dakle jamstvo da se protiv njih neće pokrenuti kazneni postupak ako se odazovu pozivu stranog suda.

II. TEMELJNI KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI

1. TEMELJNE PROCESNE FUNKCIJE I KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI

1.1. POJAM TEMELJNIH PROCESNIH FUNKCIJA

Temeljne procesne funkcije su takve djelatnosti bez kojih kazneni postupak ne bi mogao postojati. To su kazneni progon, obrana i suđenje. Funkciju progona vrši ovlašteni tužitelj, funkciju obrane okrivljenik i njegov branitelj, dok funkciju suđenja vrši sud koji odlučuje u kaznenom postupku.

1.2. TEMELJNI I DOPUNSKI KAZNENOPROCESNI SUBJEKTI

Temeljni kaznenoprocesni subjekti su oni sudionici u kaznenom postupku bez kojih se kazneni postupak ne bi mogao pokrenuti ni trajati. To su nositelji temeljnih procesnih funkcija, pa temeljnim kaznenoprocesnim subjektima nazivamo ovlaštenog tužitelja, okrivljenika i sud.

Subjekti14 koji nisu nositelji temeljnih funkcija pa ne moraju postojati u svakom postupku, nazivamo dopunskim kaznenoprocesnim subjektima.

2. KAZNENOPROCESNE STRANKE I ZASTUPANJE U POSTUPKU

2.1. POJAM KAZNENOPROCESNIH STRANAKA

Sud ima daleko šira ovlaštenja od ovlaštenog tužitelja ili okrivljenika. Upravo zbog ovakvog nositelja temeljnih funkcija sud se, prilikom proučavanja subjekata, odvaja od ostalih nositelja temeljnih funkcija, tako da preostali subjekti čine pojam kaznenoprocesnih stranaka.

Stranke su nositelji suprotnih procesnih funkcija koji su u relativno ravnopravnom položaju tijekom kaznenog postupka. To su dakle, ovlašteni tužitelj i okrivljenik.

2.2. STRANAČKA I PROCESNA SPOSOBNOST

Mogućnost da neka osoba bude stranka u kaznenom postupku, dakle ovlašteni tužitelj ili okrivljenik, naziva se stranačkom sposobnošću. Problem se može pojaviti kod pitanja može li stranka samostalno vršiti procesne radnje, dakle, ima li procesnu sposobnost. Moguće je

14 Npr. svjedoci i vještaci.

8

naime da procesnu sposobnost nema ovlašteni tužitelj15 ili okrivljenik. Nedostatak procesne sposobnosti neke od stranaka uvjetovat će zakonom određene pravne posljedice.

Tako naprimjer gubitak procesne sposobnosti okrivljenika zbog trajne duševne bolesti nastale tijekom postupka dovodi do obustave kaznenog postupka. No takvu posljedicu neće uvjetovati procesna nesposobnost supsidijarnog ili privatnog tužitelja, jer oni mogu imati pravnog zastupnika.

2.3. PRAVNI ZASTUPNICI U KAZNENOM POSTUPKU

Zatupanje oštećenika je moguće.

Za razliku od građanskog postupka, u kaznenom postupku je zastupanje suprotne stranke, dakle okrivljenika, samo iznimno moguće. Branitelj je procesni pomoćnik, a ne zastupnik okrivljenika.16

Razlikujemo zakonskog zastupnika, procesnog zamjenika i punomoćnika.

Zakonski zastupnik je osoba koja temeljem zakonskog ovlaštenja djeluje u ime i za račun procesno nesposobne stranke, a ovo djelovanje uvjetuje neposredne pravne posljedice za zastupanu osobu.17 U kaznenom se postupku zakonsko zastupanje općenito ograničava isključivo na slučajeve u kojima se oštećenik pojavljuje kao procesna stranka, a nema procesnu sposobnost.

Procesni zamjenik (supstitut) djeluje kao zakonski zastupnik temeljem zakonskog ovlaštenja,18 ali se od zakonskog zastupnika razlikuje po tome što može poduzimati samo neke, a ne sve procesne radnje. U kaznenom postupku procesni zamjenik može zastupati isključivo okrivljenika. Tako okrivljeniku bliske osobe mogu u njegovu korist izjaviti žalbu (vidjeti čl. 363. st. 2. ZKP).

Opunomoćenik, suprotno zakonskom zastupniku i procesnom zamjeniku, djeluje temeljem ovlaštenja (punomoći) koje je dobio od oštećenika.19 Iznimno je moguće da opunomoćenika oštećeniku postavi sud. Opunomoćenik djeluje u kaznenom postupku isključivo u korist oštećenika.20

3. OVLAŠTENI TUŽITELJ U KAZNENOM POSTUPKU

3.1. NAČIN ODREĐIVANJA OVLAŠTENOG TUŽITELJA

Danas se KD s obzirom na način vršenja kaznenog progona dijele u 3 skupine – to su KD za koja se progon vrši po službenoj dužnosti, KD za koja se progon vrši po prijedlogu oštećenika, te KD s progonom po privatnoj tužbi. Ovisno o tome određuje se i ovlašteni

15 Iznimka je DO koji će uvijek biti procesno sposoban jer u suprotnom ne bi bio imenovan na ovu funkciju.16 Jedina iznimka bio bi slučaj samostalnog vršenja procesnih radnji za okrivljenika od strane druge osobe (branitelja li bliske osobe), no u tom slučaju, suprotno zastupanju oštećenika, zastupnik ne može u svim radnjama djelovati umjesto okrivljenika. Ako se radi o okrivljeniku, možemo dakle govoriti o ograničenom zastupanju.17 Npr. zakonsko ovlaštenje roditelja da zastupaju svoju maloljetnu djecu.18 Dakle, bez potrebe da traži ovlaštenje od zastupane osobe.19 Oštećenik je u ovom slučaju procesno sposoban, a opunomoćenika (najčešće odvjetnika) određuje kako bi mu ovaj, svojim stručnim znanjem, pomogao u ostvarenju interesa koje u postupku ima. Ako je oštećenik procesno nesposoban, što se može dogoditi (npr. radi se djetetu), opunomoćenika može odrediti njegov zakonski zastupnik.20 Dakle, branitelj, iako najčešće postupa temeljem punomoći, nije opunomoćenik, nego procesni pomoćnik okrivljenika.

9

tužitelj – za prve 2 skupine ovlašteni je tužitelj DO,21 dok je za treću ovlašteni tužitelj privatni tužitelj.

3.2. OVLAŠTENI TUŽITELJ U NAŠEM PRAVU

Spomenuta podjela KD u 3 skupine prihvaćena je i u našem pravu.

Budući da je u našem kaznenom procesnom pravu prihvaćen i institut supsidijarnog tužitelja kod nas se mogu pojaviti 4 različite situacije, pa ovlašteni tužitelj može biti:

a) DO ako se radi o KD za koje se progon vrši po službenoj dužnosti.

b) DO ako se radi o KD za koje se progon vrši po prijedlogu, a prijedlog postoji.

c) Supsidijarni tužitelj ako se radi o KD za koje se progon vrši po službenoj dužnosti ili prijedlogu, a DO ne vrši kazneni progon.

d) Privatni tužitelj ako se radi o KD za koje se progon vrši po privatnoj tužbi.

U našem kaznenom postupku, dakle, u svojstvu ovlaštenog tužitelja mogu se pojaviti 3 različite osobe: DO, te supsidijarni i privatni tužitelj (u svakom konkretnom postupku samo jedna od ovih osoba).

3.3. OŠTEĆENIK U KAZNENOM POSTUPKU

Oštećenik je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo KD povrijeđeno ili ugroženo. Oštećenik ima neka značajna procesna prava. On, ako se radi o KD za koje se progon vrši po službenoj dužnosti pa DO progon ne vrši, može kazneni progon započeti ili nastaviti umjesto DO. Tada ima ulogu supsidijarnog tužitelja i svojstvo procesne stranke. Kao stranka oštećenik se može pojaviti i ako se progon vrši po privatnoj tužbi, i to u svojstvu privatnog tužitelja. Uz ovo, oštećenik može biti stranka u jednom dijelu kaznenog postupka – u adhezijskom postupku ako sud odlučuje o njegovu imovinskopravnom zahtjevu.

Oštećenik koji nije stranka pa time ni subjekt kaznenog postupka, ipak u tom istom kaznenom postupku ima čitav niz različitih prava. On npr. može predložiti kazneni progon, predlagati dokaze tijekom postupka, postavljati pitanja optuženiku, svjedocima i vještacima na raspravi, te iznositi primjedbe, tražiti objašnjenja i slično.22

3.4. DO KAO OVLAŠTENI TUŽITELJ

Ustrojstvo DO u RH je regulirano posebnim zakonom, te je prilagođeno ustrojstvu sudova. Tako danas, polazeći od nižega prema višemu, postoje općinska i županijska DO, te DO RH. Njihova je mjesna nadležnost također određena zakonom.

Ustrojstvo se DO temelji na 4 značajna načela.

- Načelo monokratskog uređenja znači da je jedna osoba u okviru DO nositelj funkcije progona, pa je stoga ovlaštena odlučivati o radu odvjetništva i davati obvezne upute svim djelatnicima DO. To je općinski, županijski ili DO RH. DO sam poduzima sve radnje na koje je ovlašten, no mogu ga zastupati osobe koje zato imaju posebno zakonsko ovlaštenje. To su zamjenici DO koji mogu poduzimati sve radnje kao i DO i djelatnici su DO.

21 Kod prve skupine KD DO postupa temeljem načela legaliteta, što znači da mora, ako su ispunjeni zakonski uvjeti, vršiti kazneni progon, dok kod druge skupine kazneni progon može vršiti isključivo ako ima odgovarajući prijedlog oštećenika. 22 Oštećenik, koristeći ova prava, nema svojstvo kaznenoprocesnog subjekta.

10

- Načelo hijerarhije upućuje na povezanost među pojedinim DO, koja znači da među njima postoji podređenost odnosno nadređenost, ovisno o rangu DO.

- Načelo devolucije znači da DO višeg ranga uvijek može preuzeti predmet iz djelokruga DO nižeg ranga.

- Načelo supstitucije omogućuje DO višeg ranga preuzimanje predmeta iz djelokruga podređenog DO nižeg ranga, te ustupanje tog predmeta drugom podređenom DO.23

Zadaće DO su sljedeće:

1) poduzimanje potrebnih mjera radi otkrivanja KD i pronalaženja počinitelja u suradnji s policijom, ali i samostalno;

2) poduzimanje izvida kaznenih djela, te zahtijevanje i povjeravanje provedbe pojedinih izvidnih radnji i mjera radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje kaznenog postupka;

3) zahtijevanje provođenja istrage i istražnih radnji, kada surađuje s istražnim sucem;

4) podizanje i zastupanje optužnice ili optužnog prijedloga pred nadležnim sudom – ovim je obuhvaćena djelatnost DO kao stranke u kaznenom postupku u fazi optuživanja i glavne rasprave;

5) podnošenje žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lijekova protiv nepravomoćnih sudskih odluka – djelatnost povezana uz postupak po žalbi, ali i uz postupanje nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka;

6) sudjelovanje u postupku u povodu zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnje tijela uprave nadležnog za izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene u kaznenom postupku.

3.4.1. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK)

USKOK je ustanovljen Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.24 Ured je posebno državno odvjetništvo koje se ustanovljuje za područje Republike Hrvatske i ima sjedište u Zagrebu.

Ustrojstvo. Radom Ureda upravlja Ravnatelj. Za Ravnatelja može se imenovati zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske, odnosno županijski državni odvjetnik ili njegov zamjenik koji ispunjava uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika. Ravnatelja imenuje Glavni državni odvjetnik uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa, te mišljenje kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ravnatelj se imenuje za vrijeme od četiri godine.

Poslove državnog odvjetništva u Uredu obavlja Ravnatelj i zamjenici ravnatelja. Za zamjenika ravnatelja u Ured može biti raspoređen državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji je poslije položenoga pravosudnog ispita proveo na radu najmanje osam godina kao sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili kao policijski službenik na poslovima suzbijanja kriminaliteta, te koji ima izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela.

Stvarna nadležnost. Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela:

1. zlouporaba u postupku stečaja, nelojalne konkurencije u vanjskotrgovinskom poslovanju, zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, protuzakonitog posredovanja, primanja mita i davanja mita,

23 Primjena navedenih načela odnosi se isključivo na DO, pa ni na koji način ne utječe na djelokrug ili ustrojstvo sudova.24 Taj propis je objavljen u Narodnim novinama br. 88/01, 12/02.

11

2. udruživanja za počinjenje kaznenih djela, uključujući pri tome sva kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija (osim za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i oružanih snaga),

3. počinjenih u vezi s djelovanjem zločinačke organizacije za koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više država ili je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi.

4. prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, sprječavanja dokazivanja iz, prisile prema pravosudnom dužnosniku, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti i napada na službenu osobu, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela navedenih pod 1., 2. i 3..

Mjesna nadležnost. Za predmete gore navedenih kaznenih djela stvarno i mjesno su nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. U istražnim centrima tih županijskih sudova ustrojavaju se posebni istražni odjeli.

Posebne postupovne odredbe.

- Vijeća županijskog suda pred kojima se provodi suđenje u ovim predmetima sastavljena su od troje sudaca. Suce u ova vijeća postavlja na vrijeme od četiri godine predsjednik županijskog suda uz mišljenje sudačkog vijeća iz reda sudaca koji se odlikuju iskustvom na radu u složenijim predmetima gospodarskog i organiziranog kriminaliteta.

- Rok zadržavanja osumnjičenika produljuje se na 48 sati.

- Sveukupni rok trajanja pritvora u prethodnom postupku, ako je istraga produljena (čl. 204. st. 1. ZKP) može iznositi dvanaest mjeseci.

- Ako je u istrazi pritvor produljen prema odredbi prethodnoga stavka, sveukupni rok trajanja pritvora iz čl. 109. ZKP produžuje se za šest mjeseci.

- pravno normiranje tzv. krunskog svjedoka (o čemu se govori u poglavlju o načelu oportuniteta – nagodba s pokajnikom).

3.5. SUPSIDIJARNI TUŽITELJ

DO je, suglasno načelu legaliteta kaznenog progona, dužan poduzeti kazneni progon kad procijeni da postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila određeno KD. Pod osnovanom sumnjom mislimo na sumnju koja se temelji na dokazima, iz čega proizlazi da se kazneni postupak ne može pokrenuti bez dokaza. To znači da mogućnost pokretanja kaznenog postupka ovisi o procjeni DO o tome postoje li ili ne postoje dokazi.25

Mogućnost DO da, zbog pogrešne procjene ili drugih razloga, onemogući pokretanje ili vođenje kaznenog postupka, zahtijeva nadzor nad njegovim radom. Oštećenika koji je umjesto DO preuzeo kazneni progon nazivamo supsidijarnim tužiteljem.

Naše procesno pravo prava prihvaća institut supsidijarnog tužitelja i predviđa obvezu DO da u roku od 8 dana po odluci da neće vršiti progon o tome izvijesti oštećenika i uputi ga da može sam poduzeti progon. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustanka DO od progona.26 Oštećenik ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti progon u roku od 8 dana otkad je primio obavijest. Oštećenik koji nije upoznat da DO nije poduzeo progon ili da je odustao od progona može svoju izjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom:

25 Kažemo mogućnost pokretanja postupka stoga što, unatoč procjeni DO o postojanju dokaza, sud ovakvu procjenu ne mora prihvatiti, što znači da se postupak (jer nema sudske odluke) neće pokrenuti.26 Istu obvezu ima i sud ako donese rješenje o obustavi postupka zbog odustanka DO od progona.

12

- u roku od 3 mjeseca od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka,

- odnosno 6 mjeseci od dana kad je DO odbacio prijavu,

- odmah, kad DO odustane od optužbe na glavnoj raspravi.

Oštećenik koji u svojstvu supsidijarnog tužitelja vrši kazneni progon ima ista prava koja ima DO, osim onih koja DO pripadaju kao državnom tijelu.

Zakonodavac dopušta DO da do završetka glavne rasprave preuzme progon od supsidijarnog tužitelja koji, u tom slučaju, gubi svojstvo ovlaštenog tužitelja.

3.6. PRIVATNI TUŽITELJ

Uz KD za koja se progon vrši po službenoj dužnosti kod kojih je, kako je već navedeno, ovlašteni tužitelj DO ili supsidijarni tužitelj, postoje i KD za koja se progon vrši po privatnoj tužbi. Zbog počinjenja ovih KD kazneni progon može vršiti isključivo privatni tužitelj, koji je dakle, u ovim slučajevima, jedini ovlašteni tužitelj.

Stoga možemo kazati da je privatni tužitelj osoba koja je ovlaštena da odluči o vršenju kaznenog progona, ako je počinjeno KD za koje se progon vrši po privatnoj tužbi. Ta je osoba najčešće oštećenik, no postoje i slučajevi kada to mogu biti i neke druge osobe, kao primjerice bliski srodnici i bračni drug oštećenika, zakonski zastupnik maloljetnog oštećenika ili oštećenika koji je lišen poslovne sposobnosti.

Rok za podnošenje tužbe je 3 mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za KD i počinitelja. Iznimka je protutužba koju podnosi osoba okrivljena zbog uvrede, navodeći da joj je uvreda vraćena pa zahtijeva primjenu kaznenopravne sankcije i prema privatnom tužitelju. Protutužba se može podnijeti sve do završetka glavne rasprave.

Privatni tužitelj može svojom izjavom tijelu pred kojim se vodi postupak odustati od privatne tužbe do završetka glavne rasprave. U tom slučaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu. Ako uredno pozvani privatni tužitelj na raspravu ne dođe, pretpostavit će se da je od tužbe odustao.

Brojni su u praksi slučajevi na ovaj način pokrenutih postupaka.

4. OKRIVLJENIK I NJEGOVA OBRANA

4.1. TEMELJNI POJMOVI

Okrivljenikom se smatra osoba protiv koje se vodi kazneni postupak. Okrivljenik je i osoba s duševnim smetnjama prema kojoj se prema odredbama ZKP-a, vodi poseban postupak.

Osumnjičenik je osoba za koju tijela kaznenog progona ili redarstvene vlasti imaju osnova sumnjati da je počinila KD ili sudjelovala u njemu. Protiv osumnjičenika se kazneni postupak ne vodi, dok je protiv okrivljenika kazneni postupak u tijeku.

Optuženik je osoba protiv koje je optužnica postala pravomoćna ili protiv koje je podnesena privatna tužba ili optužni prijedlog i zakazana glavna rasprava. Svaki optuženik je ujedno i okrivljenik, dok svaki okrivljenik ne mora postati optuženikom.

Osuđenik je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva za određeno KD. Okrivljenik može postati osuđenikom27 tek po završetku kaznenog postupka, pa stoga nije moguće da neka osoba u jednom kaznenom postupku istodobno bude smatrana okrivljenikom i osuđenikom.

27 Isključivo u slučaju donošenja pravomoćne osuđujuće presude.

13

4.2. TKO MOŽE BITI OKRIVLJENIK?

U pravilu, okrivljenik može biti svaka osoba koja je počinila KD. No, postoje iznimke, npr. osoba koja uživa kaznenoprocesni imunitet i protiv koje se, unatoč počinjenju KD, kazneni postupak ne može pokrenuti.

Prema dosadašnjem uređenju pravne osobe nisu mogle imati svojstvo okrivljenika u kaznenom postupku. Međutim, prema novom Zakonu o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela28, i pravne osobe mogu imati svojstvo okrivljenika.29

Postupak se ne može voditi prema djeci, dakle osobama mlađima od 14 godina.

Neubrojiva se osoba ne smatra krivom i prema njoj se ne može primijeniti kaznenopravna sankcija. No, neubrojivost se utvrđuje tijekom kaznenog postupka, što znači da neubrojiva osoba može biti okrivljena u kaznenom postupku.

4.3. PRAVNI POLOŽAJ OKRIVLJENIKA

Okrivljenik nije isključivo stranka u postupku, već i mogući izvor saznanja o činjenicama koje se u postupku utvrđuju. Stoga mu se, uz prava koja ima kao stranka, nameću i određene obveze. Tako se primjerice okrivljenika može, unatoč njegovom protivljenju, tjelesno pregledati, a prema njemu se mogu poduzimati i neke druge radnje s ciljem utvrđivanja relevantnih činjenica (može mu se npr. izvršiti analiza krvi radi utvrđenja količine alkohola i sl.).

Zbog prihvaćanja načela kontradiktornosti okrivljeniku se mora dopustiti izjašnjavanje o svim navodima tužitelja, dok iz načela akuzatornosti proizlazi njegovo pravo znati zbog čega se okrivljuje i koji dokazi protiv njega postoje.

Jedno od najvažnijih okrivljenikovih prava je pravo da ga se tijekom trajanja postupka smatra nevinim.

4.4. PRESUMPCIJA OKRIVLJENIKOVE NEVINOSTI

Presumpcija (pretpostavka) okrivljenikove nevinosti znači da se okrivljenika mora smatrati nevinim sve dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ta pretpostavka ne obori, dakle dok se pravomoćnom osuđujućom presudom ne utvrdi da je on zaista počinitelj KD.30

Presumpcija okrivljenikove nevinosti je predviđena Ustavom, ali i odredbama ZKP-a.

Postojanje ove presumpcije otklanja s okrivljenika teret dokaza jer se on smatra nevinim, pa svoju nevinost ne mora dokazivati. Postojanje ove pretpostavke određuje i vrstu presude koju će sud donijeti u slučaju kad, nakon provedene glavne rasprave, nije sigurno je li okrivljenik počinio KD. U takvoj će situaciji sud morati donijeti oslobađajuću presudu, jer presumpcija i dalje postoji.

28 Ovaj propis objavljen je u Narodnim novinama br. 151/03. Zakon stupa na snagu 6 mjeseci od dana objave u Narodnim novinama (objava: 24. rujna 2003.).29 Vrste kaznenopravnih sankcija koje se mogu izreći pravnim osobama su: kazne (novčane i ukidanje pravne osobe), uvjetna osuda i sigurnosne mjere (npr. zabrana obavljanja određenih poslova). Osnovne značajke postupka su da se za kazneno djelo pravne osobe i odgovorne osobe provodi jedinstveni postupak i donosi jedna presuda (23/1 ZOPOKD). Za okrivljenu pravnu osobu u kaznenom postupku sudjeluje njezin predstavnik koji je ovlašten poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik (27/1 ZOPOKD). Ako se uredno pozvani predstavnik ne odazove pozivu i svoj izostanak ne opravda, sud može izdati dovedbeni nalog (30 ZOPOKD). Dakle, predstavnik pravne osobe ima prava ali i dužnosti okrivljenika. Okrivljena pravna osoba može imati branitelja. Na okrivljenu pravnu osobu ne primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku o obveznoj obrani (32/1,3 ZOPOKD).30 Nju može oboriti samo pravomoćna osuđujuća presuda.

14

Njeno postojanje jamči okrivljeniku da neće biti osuđen ako zaista sa sigurnošću nije utvrđena njegova krivnja, te da tijekom postupka neće biti pravno dužan dokazivati svoju nevinost.31

4.5. PRAVNI UČINAK SMRTI ILI ODSUTNOSTI OKRIVLJENIKA

Okrivljenik u pravilu mora biti nazočan tijekom trajanja kaznenog postupka. Njegova je nazočnost potrebna jer je on izvor saznanja o činjenicama koje se u postupku utvrđuju, pa preko njegova iskaza sud može doći do saznanja o tim činjenicama.32

Ako se okrivljenik ne odazove pozivu, a nije opravdao svoj izostanak, sud će izdati dovedbeni nalog.

Iznimno, glavna se rasprava u sumarnom postupku može održati i bez okrivljenika ako su kumulativno ispunjena 3 uvjeta (441/3):

- ako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta,

- ako sud smatra da njegova nazočnost nije nužna,

- ako je već prije toga bio ispitan ili se očitovao o osnovanosti optužbe.

Nadalje, u postupku za KD za koje je predviđena kazna zatvora do 5 godina, glavna rasprava može se održati i bez nazočnosti optuženika koji je bio uredno pozvan i koji se očitovao u odnosu na sve točke optužbe krivim, ako se prema stanju stvari može očekivati izricanje kazne zatvora do 6 mjeseci, novčane kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ili oduzimanje predmeta pribavljenih izvršenjem KD, odnosno oduzimanja imovinske koristi (305/2). Međutim, nakon proširenja sumarnog postupka na kaznena djela do 5 godina postavlja se pitanje opravdanosti ove odredbe.

U redovitom se postupku suđenje u pravilu vrši u nazočnosti okrivljenika. Iznimka je provođenje tzv. kontumacijskog postupka. Optuženiku se može suditi u odsutnosti ako je u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, a postoje osobito važni razlozi 33 da mu se sudi iako je odsutan. Rješenje o suđenju u odsutnosti donosi vijeće nakon pribavljenog mišljenja tužitelja. Žalba zadržava izvršenje rješenja, ukoliko je rješenje doneseno protivno mišljenju tužitelja. Osoba osuđena u odsutnosti ima pravo zahtijevati obnovu postupka u roku od 1 godine od saznanja za presudu ako se u spomenutom roku pojavi pred sudom. ovkavo suđenje nije moguće prema maloljetnicima.

U slučaju okrivljenikove smrti kazneni postupak se rješenjem obustavlja. Kazneni se postupak može obnoviti i ako je osuđena osoba već umrla, ako postoji neki razlog koji bi uvjetovao donošenje povoljnije ili čak oslobađajuće presude. U tom slučaju zahtjev za obnovu postupka mogu podnijeti DO i osuđeniku bliske osobe (bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, posvojitelj, zakonski zastupnik, posvojenik, brat, sestra i hranitelj).

4.6. POJAM OBRANE I BRANITELJA

Obranu čine sve procesne radnje kojima je cilj utvrđenje činjenica korisnih za okrivljenika, te primjena onih pravnih propisa koji su za njega najpovoljniji.

Nositelj je ove funkcije okrivljenik. Branitelj je procesni pomoćnik okrivljenika koji mu, temeljem punomoći ili sudske odluke, svojim pravnim znanjem i procesnom vještinom pomaže u obrani. Za branitelja se može uzeti samo odvjetnik, a odvjetnika može zamijeniti 31 Što ne znači da to neće uopće činiti. Naime, ako zaključi da tužitelj raspolaže jakim dokazima o njegovoj krivnji, on će, iako to nije pravno dužan, i te kako nastojati dokazati vlastitu nevinost kako ne bi bio osuđen.32 Okrivljenik, pod zakonskim uvjetima, može biti i silom doveden pred sud.33 Tako bi primjerice važan razlog bila potreba da se reagira sudskom presudom, jer se radi o teškom KD koje je posebice uzbunilo javnost.

15

odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom u postupku za KD za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora do 5 godina.

Pred Vrhovnim sudom RH branitelj može biti samo odvjetnik, a kad Vrhovni sud RH odlučuje u vijeću od 7 sudaca, branitelj može biti samo odvjetnik koji nakon položenoga pravosudnog ispita ima praksu od najmanje 5 godina u pravosudnim tijelima ili odvjetničkoj pisarni.

Branitelj ne može biti oštećenik, bračni, odnosno izvanbračni drug oštećenika, privatnog tužitelja ili oštećenika kao tužitelja ni njihov srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do 4° ili po tazbini do 2°. Branitelj ne može biti ni osoba koja je pozvana kao svjedok, osim ako je oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako se branitelj ispituje kao svjedok. Branitelj ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili DO.

4.7. VRSTE OBRANE

1) Osobnu obranu vrši okrivljenik usmeno (iskazujući, predlažući dokaze, iznoseći završnu riječ) ili pismeno (podnošenjem različitih podnesaka), pa se stoga spominje i osobna pismena i osobna usmena obrana. Obrana se može ostvarivati samo ako okrivljenik zna zbog čega se okrivljuje i koji dokazi postoje protiv njega.

2) Stručna ili formalna obrana ostvaruje se djelatnošću branitelja, kao i osobna, može biti pismena i usmena.

a. Obvezna formalna obrana znači da okrivljenik mora imati branitelja, pa će mu ga, ako to sam ne učini, odrediti sud.34 U ovim slučajevima:

1. ako je okrivljenik nijem, gluh ili nesposoban da se sam brani - mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju;

2. ako se postupak vodi zbog KD za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora okrivljenik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju;

3. ako je protiv okrivljenika određen pritvor, on mora imati branitelja čim se donese rješenje o pritvoru, za vrijeme dok pritvor traje;

4. nakon podignuća optužnice zbog KD za koje se prema zakonu može izreći 8 godina zatvora okrivljenik mora imati branitelja u vrijeme dostave optužnice;

5. okrivljenik kojem se sudi u odsutnosti mora imati branitelja čim se donese rješenje o suđenju u odsutnosti;

6. ako je optužnim aktom35 postavljen zahtjev da se utvrdi da je okrivljenik počinio KD u stanju neubrojivosti, okrivljenik mora imati branitelja nakon podizanja optužnice.

Sud može okrivljeniku postaviti branitelja čak i kad ne postoje navedeni uvjeti, ako on postavi takav zahtjev, ako prema svome imovnom stanju ne može podmiriti troškove obrane, a posebne okolnosti slučaja to opravdavaju. Ako sud utvrdi postojanje spomenutih uvjeta te zahtjev okrivljenika prihvati, branitelja će postaviti tek nakon podignuća optužnice. Ovakva se obrana u teoriji naziva nepravom obveznom obranom, kako bi se razlikovala od već spomenute obrane koja se naziva pravom obveznom obranom.

34 Umjesto postavljenog branitelja okrivljenik uvijek može sam uzeti drugog branitelja (67/1).

Izuzetak postoji ako je na glavnoj raspravi očito da je okrivljenik uzeo drugog branitelja radi odugovlačenja postupka. Naime, ako sud ocijeni da se postupcima okrivljenika ili branitelja odugovlači kazneni postupak, na prijedlog predsjednika vijeća, predsjednik suda postavit će branitelja i po službenoj dužnosti za daljnji tijek postupka do pravomoćnosti presude (65/6). 35 Misli se na optužnicu ili optužni prijedlog koji podiže DO ovisno o težini počinjenog KD za koje se progon vrši po službenoj dužnosti.

16

b. Fakultativna formalna obrana znači da okrivljenik može, ali ne mora imati branitelja. Imat će ga isključivo onda ako ga sam angažira. U tom slučaju branitelj u postupku sudjeluje temeljem punomoći koju mu izdaje okrivljenik. Branitelja okrivljeniku, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni ili izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Branitelj je ovlašten u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik, a prava i dužnosti mu prestaju kad okrivljenik opozove punomoć i o tome obavijesti sud.36

3) Višestruka obrana znači da jedan okrivljenik može imati istodobno najviše tri branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja.37

4) Zajednička obrana znači da više (su)okrivljenika ima jednoga, dakle, zajedničkog branitelja. Ta obrana nije dopuštena ako se protiv suokrivljenika postupak vodi zbog istog KD ili ako je to u suprotnosti s probicima njihove obrane.38

5) Materijalna obrana znači da državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku moraju utvrđivati i sve one činjenice koje okrivljeniku idu u prilog, a ne samo one koje mu idu na štetu.

4.8. OGRANIČENJA U PRAVIMA OBRANE

Temeljna prava obrane. Da bi branitelj mogao doista učinkovito vršiti funkciju obrane prijeko je potrebno da čim prije može pregledati spise i, ako je okrivljenik u pritvoru, s njim slobodno i bez nadzora komunicirati. Upravo stoga, sa svrhom osiguranja učinkovite obrane, ZKP predviđa da nakon podnošenja zahtjeva ovlaštenog tužitelja za pokretanje kaznenog postupka ili nakon što je istražni sudac prije donošenja rješenja o provođenju istrage poduzeo pojedine istražne radnje, branitelj ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji služe pri utvrđivanju činjenica. Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, branitelj se može s njime dopisivati i razgovarati bez nadzora.

Ograničenja. Zakonodavac, vođen težnjom za učinkovitošću postupka, predviđa dosta široke mogućnosti da spomenuto pravo ograniči. Tako istražni sudac može rješenjem odrediti nadziranje pisma, poruke i razgovori okrivljenika koji se nalazi u pritvoru i branitelja. Ovaj nadzor može trajati najdulje 2 mjeseca od određivanja pritvora i može se odrediti isključivo ako su kumulativno ispunjena sljedeća 2 uvjeta:

1. ako se postupak vodi zbog točno određenih KD i to:

- KD protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

- protudržavnog terorizma,

- otmice,

- ubojstva,

- razbojništva,

- zlouporabe opojnih droga,

- krivotvorenje novca,

- prikrivanje protuzakonito dobivenog novca,

- dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom

36 Odnosno kada postavljeni branitelj bude razriješen.37 To znači da sud tijekom postupka ne mora izvještavati sve, nego samo jednog branitelja, te da postupak može voditi čim je jedan od njih nazočan. Branitelji se tijekom postupka ne mogu ponavljati, čime se onemogućuje eventualno namjerno otezanje s postupkom.38 Npr. ako dva okrivljenika istodobno tvrde da je upravo onaj drugi počinio KD, zajednička obrana neće biti moguća.

17

2. ako postoje osnove sumnje da ih je počinila grupa ljudi ili zločinačka organizacija.

4.9. OSNOVE USTROJSTVA ODVJETNIŠTVA

Ustrojstvo odvjetništva regulirano je Zakonom o odvjetništvu. Odvjetništvo je u nas jedina javna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći. Neka od načela na kojima se ta služba temelji su samostalnost i neovisnost odvjetništva, pružanje pravne pomoći uz nagradu, obvezatnost udruživanja u Odvjetničku komoru, te dužnosti čuvanja odvjetničke tajne.

Odvjetnici su ovlašteni pružati sve oblike pravne pomoći pravnim i fizičkim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa. To znači da odvjetnici mogu davati pravne savjete, sastavljati isprave, te zastupati stranke. Pri tome moraju postupati u skladu s Ustavom, zakonima, te Statutom i drugim općim aktima Odvjetničke komore, kao i u skladu s Kodeksom odvjetničke etike.

Odvjetnik je dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja to od njega zatraži osim u slučajevima kad je to izričito predviđeno zakonom. Sve što mu je stranka povjerila ili je u zastupanju stranke saznao na bilo koji način, odvjetnik je dužan čuvati kao odvjetničku tajnu. Visina odvjetničke nagrade je određena tarifom Odvjetničke komore. Pravo na obavljanje odvjetništva stječe se upisom u imenik odvjetnika.

Odvjetnici uživaju materijalnopravni i procesnopravni imunitet. Tako Zakon o odvjetništvu određuje da «Odvjetnik ne smije biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći…», niti smije «…biti pritvoren zbog KD počinjenog u pružanju pravne pomoći bez prethodnog odobrenja vijeća nadležnog suda…».

5. SUD U KAZNENOM POSTUPKU

a. Općenito o sudovima

5.1. USTAVNE ODREDBE O SUDOVIMA

Temeljna načela ustrojstva sudova određena su ustavnim odredbama. Sudovi su državna tijela koja u sustavu trodiobe vlasti obavljaju sudbenu vlast. Ta je vlast samostalna i neovisna, te sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Ustav ističe načelo javnosti u radu sudova navodeći da su «…sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime RH». Istodobno se određuju mogući izuzeci od ovog načela.39

Predviđa se i načelo sudjelovanja građana laika u sudovanju jer u odlučivanju sudjeluju i suci porotnici. Suci i suci porotnici zaštićeni su materijalnopravnim,40 a suci i procesnopravnim imunitetom.41

Imenovanje i razrješenje sudaca je u nadležnosti DSV-a, a Ustav, kako bi se osigurala neovisnost sudaca, navodi da je sudačka dužnost stalna, te precizno određuje uvjete za razrješenje od ove dužnosti.

39 Članak 119. stavak 2. Ustava: «Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane RH, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde».40 «Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je KD».41 «Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom».

18

5.2. VRSTE I USTROJSTVO SUDOVA

Ustanovljenje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova uređuju se Zakonom o sudovima.

U RH djeluju prekršajni, općinski, županijski i trgovački sudovi, zatim Visoki prekršajni sud, Visoki trgovački sud RH, Upravni sud RH, a najviši sud je Vrhovni sud RH. U kaznenim predmetima sude samo općinski i županijski sudovi, te Vrhovni sud RH. U našem sudskom sustavu ne postoje posebni kazneni sudovi koji bi sudovali isključivo u kaznenim predmetima. No, unatoč tome, u teoriji se katkad, za ove sudove, rabi naziv kazneni sud.42

b. Nadležnost suda

5.3. POJAM I VRSTE NADLEŽNOSTI

Nadležnost je zakonom određeno područje djelatnosti pojedinih sudova za rješavanje konkretnih kaznenih predmeta. Prema težini ili značaju KD se određuje rang suda koji će postupak voditi u 1°. No, ako su počinjena i KD iste težine ili značenja, za njih ne mora suditi isti sud ako su KD počinjena na različitim područjima. U tom se slučaju ovisno o mjestu počinjenja KD ili pomoću nekog drugog kriterija mora odrediti koji će među sudovima istog ranga suditi u konkretnom slučaju.

Predmet se iz nadležnosti jednog suda može prebaciti u nadležnost drugog suda ili jedan sud može istodobno rješavati više kaznenih predmeta, premda bi te predmete, po općim pravilima, trebali rješavati različiti sudovi.

Razlikujemo nekoliko vrsta nadležnosti.

5.4. STVARNA NADLEŽNOST

Stvarna nadležnost kaznenog suda je takva nadležnost po kojoj sud rješava kaznene predmete određene vrste.

A/ Općinski sudovi u kaznenim predmetima su nadležni:

1) suditi u 1° za KD za koja je zakonom propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ili je posebnim zakonom određena nadležnost općinskog suda,

2) poduzimati hitne radnje u prethodnom kaznenom postupku povodom KD počinjenih na području općinskog suda samo ako postoji bojazan da istražni sudac neće moći pravodobno poduzeti te radnje,

3) obavljati druge poslove povjerene im zakonom.

Zakonom se može propisati da u određenoj vrsti predmeta iz nadležnosti 2 ili više općinskih sudova s područja istoga županijskog suda rješava jedan od tih općinskih sudova, s obzirom na uvjete rada i opseg poslova.

Postoje 3 različite vrste općinskih sudova:

a. općinski sudovi sužene nadležnosti, koji rješavaju predmete kod kojih se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina;

42 Naziv kazneni sud upotrebljavat ćemo katkad u sljedećim izlaganjima, misleći pri tome na svaki onaj sud u čiju nadležnost, među ostalim, spada i sudovanje u kaznenim predmetima.

19

b. općinski sudovi proširene nadležnosti, koji rješavaju predmete kod kojih se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ali i predmete kod kojih je zapriječena kazna iznad 5 godina, a po općim bi propisima spadali u nadležnost drugih općinskih sudova.43

c. općinski sudovi pune nadležnosti koji, osim predmeta koje rješavaju općinski sudovi proširene nadležnosti, vode i postupke prema maloljetnicima. To mogu biti samo općinski sudovi u sjedištu županijskog suda.

B/ Županijski sudovi su nadležni:

1) suditi u 1° za KD za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni zatvor, ili se radi o KD za koja je izričito predviđena nadležnost županijskog suda (prvostupanjska nadležnost)44,

2) odlučivati o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u 1° (drugostupanjska nadležnost),

3) provoditi istragu i druge radnje u vezi s njom (istražna nadležnost),

4) odlučivati u postupku izvršenja kazni zatvora prema posebnim propisima (nadležnost u postupku izvršenja),

5) provoditi postupak izručenja, te obavljati poslove međunarodne pravne pomoći uključivši i priznanje i izvršenje strane kaznene presude,

6) rješavati o sukobu mjesne nadležnosti općinskih sudova sa svoga područja,

7) obavljati i druge poslove koji su propisani zakonom:

- posebna nadležnost točno određenih županijskih sudova za suđenje zbog ranih zločina propisana je Zakonom o sudovima;

- posebna nadležnost točno određenih županijskih sudova za suđenje u predmetima organiziranog kriminala određena je ZUSKOK-om.

C/ Vrhovni sud RH nadležan je:

1) odlučivati u 2° o žalbama protiv odluka županijskih sudova (drugostupanjska nadležnost),

2) odlučivati o žalbama protiv presuda donesenih u 2° kad je to dopušteno (trećestupanjska nadležnost),

3) odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima,

4) obavljati i druge poslove propisane zakonom.

Sud tijekom kaznenog postupka mora po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu. Stranke su ovlaštene da za čitavog postupka (pa i po okončanju postupka putem zzz) istaknu prigovor stvarne nenadležnosti suda. Ako sud utvrdi, samostalno ili temeljem prigovora, da nije stvarno nadležan, proglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom sudu. No, od ovog postoji jedna iznimka, dakle mogućnost da i stvarno nenadležan sud donese pravno valjanu odluku. To je moguće ako tijekom glavne rasprave sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud. U tom slučaju, neće predmet dostaviti tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.

43 Proširena je nadležnost određena većim općinskim sudovima u kojima su ustanovljeni posebni kazneni odjeli, koji inače mogu rješavati teže kaznene predmete koji bi manjim susjednim sudovima mogli stvoriti teškoće.44 Nadležnost županijskog suda određena je, neovisno o zapriječenoj kazni, u slučaju vođenja postupka zbog počinjenog ubojstva na mah, otmice, silovanja, spolnog odnošaja s djetetom, zlouporabe položaja i ovlasti, te KD protiv RH.

20

5.5. MJESNA NADLEŽNOST

Mjesnom nadležnošću rješava se koji će od više stvarno nadležnih sudova rješavati konkretan kazneni predmet.

U kaznenom postupku prorogacija (sporazum o nadležnosti) nije dopuštena.45

Prema nazivu ove vrste nadležnosti može se zaključiti o temeljnome (primarnom) kriteriju za određivanje mjesno nadležnog suda. To je mjesto počinjenja KD, pa se mjesno nadležnim određuje u pravilu sud mjesta počinjenja (forum delicti comissi). Da bismo, služeći se ovim kriterijem, odredili mjesno nadležan sud, potrebno je prethodno odgovoriti na 2 pitanja:

1. koje se mjesto smatra mjestom počinjenja KD?

2. koje je područje svakog pojedinog suda u RH?

Premda se odgovor na prvo pitanje čini jednostavnim, on to nije zbog postojanja tzv. distancijskih delikata. To su takva KD kod kojih je počinitelj ponašanje (dakle radnju počinjenja KD) ostvario na jednom mjestu, a posljedica je nastupila na drugom mjestu. Odgovor daju odredbe materijalnog kaznenog prava gdje se od 3 moguća rješenja prihvaća teorija ubikviteta. Po toj se teoriji mjestom počinjenja KD smatra kako mjesto na kojem je počinitelj djelovao, tako i mjesto na kome je nastupila posljedica. Temeljem ove teorije 2 kaznena suda i dalje ostaju mjesno nadležna, što ne rješava pitanje koji će od njih suditi u konkretnom predmetu.46

Drugo pitanje, dakle pitanje područja pojedinih sudova, riješeno je posebnim zakonskim propisima, kojima se točno određuje područje i sjedište svakog suda u RH.47

Kriterij mjesta počinjenja KD, nije, međutim, jedini kriterij za određivanje mjesne nadležnosti. Naime, katkad se ovaj kriterij neće moći primijeniti, kao npr. u slučaju distancijskog delikta ili ako mjesto počinjenja uopće nije poznato, što prisiljava zakonodavca da odredi dopunske (supsidijarne) kriterije. Uz pomoć ovih kriterija mjesno će se nadležan sud određivati samo ako to nije moguće učiniti primjenom primarnog kriterija. Tako se mjesna nadležnost dopunski određuje ovim redoslijedom:

A/ mjesna nadležnost suda koji je prvi započeo postupak (forum praeventionis) određuje se ako je KD počinjeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili se ne zna na kojem je području počinjeno ili pokušano. Ako postupak još nije započeo, nadležnim će se smatrati sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka;

B/ mjesna nadležnost suda na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište (forum domicilii) određuje se ako nije poznato mjesto počinjenja KD ili je to mjesto izvan teritorija RH. Zbog značenja koje osobne okolnosti imaju u postupku prema maloljetnicima ovaj se kriterij u takvim postupcima smatra primarnim kriterijem;48

C/ mjesna nadležnost suda na čijem se području okrivljenik uhiti ili se sam prijavi ( forum deprehensionis) određuje se ako nije poznato mjesto počinjenja KD ni prebivalište ili boravište okrivljenika, ili su oba izvan teritorija RH;

D/ mjesna nadležnost određenog suda (forum ordinatum) dolazi u obzir ako se ni jedan od spomenutih kriterija ne može primijeniti pa stoga nije moguće utvrditi koji je sud mjesno nadležan. U takvom će slučaju Vrhovni sud RH odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova kao mjesno nadležan sud.

45 Prorogacija jest dogovor stranaka da im sudi sud koji za konkretan predmet, temeljem zakonskih propisa, nije mjesno nadležan.46 U ovom će slučaju, upotrebom supsidijarnog kriterija za rješavanje mjesne nadležnosti o kojem će još biti govora, mjesno nadležnim biti određen onaj sud koji je postupak prvi započeo.47 Zakon o područjima i sjedištima sudova.48 Predviđanje redoslijeda dopunskih kriterija osigurava se da mogućnost primjene prije navedenog kriterija isključuje primjenu poslije navedenih.

21

Posebni slučajevi određivanja mjesne nadležnosti.

- Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište.

- Ako je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili zrakoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov prvi put zaustavi.

- Ako je kazneno djelo počinjeno tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan u stranoj državi, nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava.

Kao kod stvarne nadležnosti, sud je dužan po službenoj dužnosti paziti i na vlastitu mjesnu nadležnost. No, za razliku od stvarne nadležnosti gdje je to moguće tijekom čitavog postupka, ovdje se sud može oglasiti mjesno nenadležnim samo do pravomoćnosti optužnice. To znači samo do spomenutog trenutka stranke mogu istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti. Svrha vremenskog ograničenja za podnošenje prigovora mjesne nenadležnosti jest onemogućavanje stranke koja zna da je sud mjesno nenadležan da prigovor podnese tek kada sud zaključi da bi kazneni postupak za nju mogao nepovoljno završiti.

5.6. DELEGIRANA NADLEŽNOST

Delegacija nadležnosti jest prenošenje mjesne nadležnosti s mjesno nadležnog na mjesno nenadležan, ali stvarno nadležan sud.

S obzirom na razloge zbog kojih dolazi do delegacije nadležnosti, razlikujemo 2 vrste delegirane nadležnosti – obligatornu i fakultativnu.

Obligatorna delegacija nadležnosti vrši se kad sud koji je po općim propisima mjesno nadležan nije u mogućnosti voditi neki kazneni postupak. Stoga se predmet (ili više predmeta) mora prenijeti u nadležnost nekog drugog suda. Razlozi se mogu svrstati u 2 skupine:

A/ razlozi stvarne prirode (npr. bolest jedinog suca);

B/ razlozi pravne prirode (npr. jedini sudac mora biti izuzet.

Fakultativna delegacija nadležnosti vrši se ako sud nadležan po općim propisima može voditi kazneni postupak, ali je svrsishodno da taj postupak vodi neki drugi stvarno nadležan sud. Takva će se delegacija provesti ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi. Npr. slučaj u kojemu svi svjedoci i okrivljenik prebivaju na području nekog drugog suda, a ne na području na kojem je KD počinjeno.

Poseban slučaj promjene mjesne i stvarne nadležnosti. Na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika RH, Vrhovni sud RH može za postupanje u pojedinom predmetu iz nadležnosti općinskog suda, odrediti kao stvarno nadležni županijski sud, kada za to postoje naročito važni razlozi (32/3).

5.7. NADLEŽNOST PO KONEKSITETU

Nadležnost po koneksitetu omogućuje promjenu kako mjesno tako i stvarno nadležnog suda.

Koneksitet znači da postoji povezanost između nekoliko kaznenih predmeta. Razlozi te povezanosti mogu biti raznovrsni pa stoga razlikujemo 3 vrste koneksiteta: subjektivni, objektivni i mješoviti.

22

Subjektivni koneksitet takva je vrsta povezanosti među kaznenim predmetima kojoj je temelj počinitelj (subjekt) KD. Ovakvu situaciju u materijalnom kaznenom pravom nazivamo stjecajem.

A/ Ako je ista osoba okrivljena za više KD, pa je za neka od tih KD nadležan niži, a za neka viši sud, nadležan je viši sud,

B/ Ako su za više počinjenih KD nadležni sudovi iste vrste, nadležan za sva KD je onaj sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

Objektivni koneksitet jest veza među kaznenim predmetima koja se temelji na KD, dakle na onome što se objektivno dogodilo. Nekoliko kaznenih predmeta, unatoč počinjenju jednog KD ovdje postoji jer je u počinjenju sudjelovalo nekoliko osoba. Takav se slučaj u materijalnom kaznenom pravu naziva sudioništvom.

A/ Za sve supočinitelje nadležan je, u pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.

B/ Sud koji je nadležan za počinitelja KD nadležan je, u pravilu, i za sudionike (poticatelje, pomagatelje), te za prikrivatelje i osobe koje su pomogle počinitelju nakon počinjenja KD, kao i za one koje nisu prijavile pripremanje, počinjenje ili počinitelja KD.

Mješoviti koneksitet predstavlja kombinaciju subjektivnog i objektivnog koneksiteta, što znači da postoji situacija u kojoj je nekoliko osoba počinilo nekoliko KD. Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda i kad je više osoba okrivljeno za više KD, ali samo ako između počinjenih KD postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi. Ako je za neka od tih KD nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom.49 O spajanju postupaka odlučuje sud koji je nadležan za vođenje jedinstvenog postupka. Sud može iz važnih razloga ili iz razloga svrhovitosti do završetka glavne rasprave odlučiti da se postupak za pojedina KD ili protiv pojedinih okrivljenika razdvoji i posebno dovrši ili preda drugome nadležnom sudu.

Dakle, nadležnost po koneksitetu je nadležnost jednog suda za nekoliko kaznenih predmeta koje bi, po općim propisima, morali rješavati različiti sudovi.

5.8. SUKOB O NADLEŽNOSTI

Pozitivan sukob postoji kad 2 ili više sudova drže da su nadležni u istom predmetu, dok negativan sukob postoji ako smatraju da u konkretnom predmetu nisu nadležni.

Ako do sukoba o nadležnosti dođe, provodi se poseban postupak za rješavanje sukoba nadležnosti. Postupak provodi i odluku donosi zajednički neposredno viši sud. Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki od njih dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

c. Sastav suda

5.9. SASTAV SUDA U NAS

Sastav suda ovisi o tome u kojem stupnju se predmet rješava, što znači da, temeljem zakonskih odredbi, razlikujemo sastav suda 1°, 2° i, eventualno, 3°.

A/ Sastav suda prvog stupnja određuje se prema težini KD u povodu kojeg se kazneni postupak vodi. Pri tome suđenje može provoditi:

49 Tako se npr. navodi da ako je «…za neka od KD nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstveni postupak može se provesti samo pred višim sudom».

23

- sudac općinskog suda kao pojedinac, dakle profesionalni sudac, koji će suditi za KD za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina (18/2).50 Iznimno, stranke se mogu suglasiti do početka glavne rasprave da glavnu raspravu u kaznenom postupku za KD za koja je zakonom propisana kazna zatvora do 10 godina provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim ako sastav vijeća nije propisan posebnim zakonom. On ima ovlasti vijeća. Stranke ovu suglasnost ne mogu opozvati (18/3).51

- sudsko vijeće sastavljeno od jednog profesionalnog suca i 2 suca porotnika sudit će u slučajevima kod kojih je za KD zapriječena kazna zatvora iznad 5 godina pa do 15 godina zatvora. Vijeća u spomenutom sastavu mogu sudovati kako u općinskim (od 5 do 10 godina zatvora), tako i u županijskim sudovima (od 10 do 15 godina zatvora);

- sudsko vijeće sastavljeno od 2 profesionalna suca i 3 suca porotnika sudit će za KD za koja je zapriječena kazna zatvora od 15 godina ili dugotrajnog zatvora (samo u županijskim sudovima).

B/ Sastav suda drugog stupnja. U 2° sudu će suditi:

1) ako se provodi rasprava:52

- sudsko vijeće sastavljeno je od 2 suca i 3 suca porotnika. Ovakvo vijeće sudit će kako u županijskim sudovima ako je propisana kazna do 10 godina zatvora (20/3), tako i u Vrhovnom sudu ako je propisana kazna do 15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora (22/2);

2) ako se odlučuje na sjednici vijeća, sastav suda ovisi o visini zapriječene kazne, pa razlikujemo:

- sudsko vijeće sastavljeno od 3 profesionalna suca koje će u županijskim sudovima u 2° suditi za KD za koja je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, a u Vrhovnom sudu za KD sa propisanom kaznom do 15 godina;

- sudsko vijeće sastavljeno od 5 profesionalnih sudaca koje će, isključivo u Vrhovnom sudu, suditi za KD za koja je propisana kazna zatvora od 15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

C/ Sastav suda trećeg stupnja53 ovisi o tome koji je sud odlučivao u drugom stupnju. Trećestupanjski sud može biti samo Vrhovni sud, koji odlučuje na sjednici vijeća, i to:

50 Osim za KD prouzročenja smrti iz nehaja, teške ozljede na mah (sa smrtnom posljedicom), tjelesne ozljede iz nehaja (sa smrtnom posljedicom), povrede pregovarača, grubog postupanja s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima, neopravdane odgode povratka ratnih zarobljenika, zlouporabe međunarodnih znakova, ugrožavanja sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom (i to prijetnjom za napad na nju, članove njezine obitelji, njezine službene prostorije, privatni stan ili prijevozno sredstvo), zlouporabe nuklearnih tvari, prisile na spolni odnošaj, spolnog odnošaj zlouporabom položaja i izazivanja prometne nesreće (sa prouzročenjem smrti jedne ili više osoba iz nehaja).51 I županijski sud može biti 1° sud, no u ovom sudu nikad neće suditi sudac pojedinac, jer ovaj sud u 1° sudi isključivo za KD za koja je zapriječena kazna zatvora iznad 10 godina ili dugotrajni zatvor (ili za točno određena KD za koja je zapriječena kazna zatvora manje od 10 godina).52 Rasprava će se pred 2° sudom održati «…samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu glavnu raspravu».53 Protiv 2° presude dopuštena je žalba 3° sudu samo:

1) ako je 2° sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio 1° presudu kojom je izrečena takva kazna,

2) ako je 2° sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego 1° sud i na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu,

3) ako je 2° sud preinačio 1° presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik proglašava krivim.

24

- sudsko vijeće sastavljeno od 3 profesionalna suca ako je u drugom stupnju odlučivao županijski sud;

- sudsko vijeće sastavljeno od 5 profesionalnih sudaca ako je u drugom stupnju odlučivao Vrhovni sud RH (22/3).54

D/ Kad odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje u vijeću sastavljenom od tri suca ako je riječ o kaznenim djelima za koje je propisana kazna zatvora blaža od petnaest godina, a u vijeću sastavljenom od pet sudaca ako je riječ o kaznenim djelima za koje je propisana kazna zatvora od petnaest godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

5.10. NAČIN DONOŠENJA SUDSKIH ODLUKA

U kaznenom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naloga. Presudu donosi samo sud, a rješenja i naloge donose i druga tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku.

Odluke se, dakle i presude, donose nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Vijećanje je iznošenje vlastitih mišljenja, sporazumijevanje i savjetovanje o odluci koju bi trebalo donijeti. Glasovanje je izjašnjavanje svakog pojedinog člana vijeća o svakom pitanju o kojem se raspravljalo.

Predsjednik vijeća upravlja vijećanjem i glasovanjem te glasuje posljednji. On je dužan brinuti se da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Ako se glasovi razdijele na više od 2 mišljenja tako da niti jedno nema za sebe većinu glasova, pitanja će se razdvojiti i glasovanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako da će se glasovi koji su za okrivljenika najpovoljniji pribrojiti glasovima koji su od njih manje povoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina. Članovi vijeća ne mogu odbiti glasovati o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član vijeća koji je glasovao da se okrivljenik oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini nije dužan glasovati o sankciji. Ako ne glasuje, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenika najpovoljniji. Na njegov zahtjev ta će se okolnost posebno navesti u obrazloženju presude.

Pri odlučivanju najprije se glasuje je li sud nadležan, je li potrebno dopuniti postupak te o drugim prethodnim pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na rješavanje o glavnoj stvari. Pri odlučivanju o glavnoj stvari najprije će se glasovati je li okrivljenik počinio KD i je li za nj kriv, a nakon toga glasovat će se o kazni, drugim kaznenim sankcijama, troškovima kaznenog postupka, imovinsko-pravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. Ako je ista osoba optužena za više KD, glasovat će se o krivnji i kazni za svako KD, a nakon toga o jedinstvenoj kazni za sva KD.

Vijećanje i glasovanje obavljaju se u nejavnom zasjedanju. U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasovanje mogu biti nazočni samo članovi vijeća i zapisničar.

Odluka je donesena kad je za nju glasovala većina članova vijeća. Osuda na dugotrajni zatvor može se donijeti samo jednoglasno.

d. Suci

5.11. IZUZEĆE

Pravilnost sudske odluke, među ostalim, ovisi i o nepristranosti suca koji rješava konkretni kazneni predmet. Nepristranost postoji ako bi donesena odluka bila ista i kad bi druge osobe bile stranke ili ako bi u tom istom predmetu drugi sudac donio istovjetnu odluku.54 Nepostojanje sudaca porotnika u sastavu 3° suda jasno pokazuje da ovaj sud ne može provesti raspravu i utvrđivati činjenice, već će odlučivati isključivo o pogrešnoj primjeni prava.

25

Izuzeće znači da određenom sucu, zbog razloga koji dovode u sumnju njegovu nepristranost, u određenom kaznenom predmetu neće biti dopušteno sudjelovanje u suđenju. Razlozi za izuzeće mogu biti različiti – ovisno o tome razlikujemo isključenje od otklona (rekuzacije).

Isključenje predstavlja obvezno izuzeće jer su razlozi koji dovode u sumnju nepristranost suca veoma izraženi. U takvom se slučaju sudac izuzima od bilo kakve procesne radnje u konkretnom kaznenom predmetu. Ovi razlozi izričito se određuju i već samo njihovo postojanje obvezno dovodi do odluke o izuzeću.

Razlozi otklona ili rekuzacije nisu izraženi u tolikoj mjeri da bi zahtijevali da sudac odmah prekine svaku djelatnost u konkretnom predmetu. Radi se o različitim razlozima koji se, zbog svoje brojnosti, ne mogu izričito navesti, ali nadležno tijelo, ako zaključi da bi mogli utjecati na suca, ipak može donijeti odluku o izuzeću.

Sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudske dužnosti:

1) ako je oštećen KD,

2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do 4°, a po tazbini do 2°,

3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenikom u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja ili hranjenika,

4) ako je u tome kaznenom predmetu obavljao istražne radnje ili je sudjelovao u odlučivanju o prigovoru protiv optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenika odnosno tužitelja, ili je ispitan kao svjedok ili vještak.

5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom.

Rekuzacija kao vrsta izuzeća prihvaćena je odredbom po kojoj sudac ili sudac porotnik može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se (izvan navedenih slučajeva) navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.

Sudac ili sudac porotnik čim sazna da postoji koji od razloga za isključenje, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome izvijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu. Ako je riječ o isključenju predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca toga suda, a ako to nije moguće, zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi zamjenu (37/1). Ako sudac ili sudac porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegov otklon, izvijestit će o tome predsjednika suda (37/2).

Izuzeće mogu tražiti i stranke (38/1). Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka glavne rasprave, a ako su za razlog isključenja saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja (38/2). Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu, ali najkasnije do početka sjednice tog suda (38/3). Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa, odnosno suca višeg suda (38/4). Stranka je dužna u zahtjevu navesti dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen (38/5).

O zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda. Ako se traži izuzeće i predsjednika suda o zahtjevu za izuzeće predsjednika vijeća, suca ili suca porotnika odluku o izuzeću donosi zamjenik predsjednika suda ili sudac koje je predsjednik suda sebi odredio kao zamjenika između sudaca tog suda (39/1). Ako se traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda RH, odluka o izuzeću donosi se na općoj sjednica toga suda. Protiv tih odluka žalba nije dopuštena (39/2). Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca, suca porotnika, odnosno predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi (39/3). Protiv rješenja

26

kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati posebnom žalbom, a ako je takvo rješenje doneseno nakon podignuća optužbe, onda samo žalbom protiv presude (39/4). Ako je zahtjev za otklon podnesen nakon početka glavne rasprave ili ako u zahtjevu nije zatraženo izuzeće samo poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa, odnosno suca višeg suda odnosno ako stranka nije u zahtjevu navela dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće, zahtjev će se odbaciti u cijelosti, odnosno djelomično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnoj raspravi vijeće. U donošenju tog rješenja može sudjelovati sudac čije se izuzeće traži (39/5).

Kad sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o otklonu, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode (40).

III. TEMELJNA NAČELA KAZNENOG POSTUPKA

1. NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU KAZNNOG PROGONA KOJU VRŠI DRŽAVNI ODVJETNIK

1.1. NAČELO OFICIJELNOSTI KAZNENOG PROGONA

Načelo oficijelnosti kaznenog progona je načelo po kojemu se kazneni progon vrši po službenoj dužnosti u javnom interesu i bez obzira na volju oštećenika.

Primjenjuje se tijekom čitavog kaznenog postupka budući da bez zahtjeva tužitelja kazneni postupak ne bi mogao postojati. Funkcija progona temeljna je funkcija, bez koje nema postupanja, pa od postojanja progona ovisi i postojanje postupka.55

Budući da se progon vrši u javnom interesu, posve je razumljivo da je povjeren posebnom državnom tijelu – DO. On, dakle, po službenoj dužnosti (ex officio) vrši kazneni progon.

DO ima monopol progona ako se radi o KD za koja se progon vrši po službenoj dužnosti. Nadzor nad ovim monopolom se osigurava putem instituta supsidijarnog tužitelja.

Iznimke od načela oficijelnosti su slučajevi kad se kazneni progon vrši temeljem privatne tužbe ili prijedloga oštećenika.56

1.2. NAČELO LEGALITETA I OPORTUNITETA (SVRHOVITOSTI) KAZNENOG PROGONA

Za razliku od načela oficijelnosti koje odgovara na pitanje tko vrši kazneni progon, ova načela nam daju odgovor na pitanje kada se vrši kazneni progon.

Načelo legaliteta kaznenog progona je takvo načelo po kojemu DO mora vršiti kazneni progon uvijek kad su ispunjeni zakonski uvjeti.57

55 U slučaju odustanka ovlaštenog tužitelja od progona, sud, makar to i ne smatrao opravdanim, mora obustaviti kazneni postupak.56 Oštećenik može odustati od prijedloga za progon do završetka glavne rasprave. U tom gubi pravo da ponovno podnese prijedlog. Ako je sam oštećenik podnio kaznenu prijavu ili je stavio prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnih zahtjeva u kaznenom postupku, smatra se da je time stavio i prijedlog za progon 57 Kad govorimo o KD u svezi s načelom legaliteta kaznenog progona, uvijek mislimo isključivo na ona KD za koja se progon vrši po službenoj dužnosti. Ostala KD, dakle ona za koja se progon vrši temeljem prijedloga ili po privatnoj tužbi, nisu ili su samo uvjetno povezana s ovim načelom.

27

Načelo oportuniteta kaznenog progona je takvo načelo po kojemu DO, ako utvrdi postojanje zakonskih uvjeta, kazneni progon će vršiti samo ako zaključi da je to svrhovito (oportuno).

Prema ZKP-u: «Ako Zakon drukčije ne propisuje (oportunitet), DO je dužan poduzeti kazneni progon ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila KD za koje se progoni po službenoj dužnosti i nema zakonskih smetnji za progon te osobe (načelo legaliteta)».58

Slučajevi kod kojih se progon vrši sukladno načelu oportuniteta su iznimke od načela legaliteta. Najvažniji slučajevi su:

A/ Uvjetna odgoda kaznenog postupka. Osim kad mu je to po zakonu dopušteno, DO može odlučiti da odgodi početak započinjanja kaznenog progona ako je kaznena prijava podnesena za KD za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a KD je nižeg stupnja krivnje kod kojega razmjeri štetnih posljedica ne nalažu javni probitak kaznenog progona. Rješenje o odgodi početka kaznenog progona DO može donijeti samo uz prethodnu suglasnost oštećenika i privolu osumnjičenika i njegovu pripravnost da ispuni jednu ili više obveza (175/1).59

DO će prije davanja suglasnosti upozoriti oštećenika da u slučaju davanja suglasnosti na odgodu započinjanja kaznenog progona i donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave gubi pravo nastavka progona (175/2).

Rješenje o odgodi kaznenog progona DO će dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz upozorenje oštećeniku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici (175/4).

U slučaju kad je osumnjičenik ispunio obvezu koja mu je naložena, DO će donijeti rješenje kojim će odbaciti prijavu (175/3).

B/ Nagodba s pokajnikom. Glavni DO RH može pod uvjetima i na način propisan posebnim zakonom rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona tijekom kaznenog postupka protiv osobe koja je postala pripadnikom zločinačke organizacije ako je to, razmjerno težini počinjenih KD i važnosti iskaza te osobe, važno za otkrivanje KD i članova zločinačke organizacije. Posebni zakon koji podrobnije regulira ovu materiju je Zakon o USKOK-u.60

58 Slabiji dokazi, koji bi ukazivali samo na mogućnost da je netko počinitelj KD (npr. činjenica da je netko, unatoč ograničenim primanjima, kupio skupi automobil, a u njegovu je susjedstvu upravo u to vrijeme počinjena teška krađa) nisu dovoljni za kazneni progon. Moraju postojati dokazi koji ukazuju na vjerojatnost počinjenja KD od neke osobe, postoji, dakle, viši stupanj mogućnosti – osumnjičena osoba npr, ne samo da živi u susjedstvu i kupuje skupi automobil, već je i viđena u neposrednoj blizini i u vrijeme počinjenja djela, a usto je u njezinu stanu pronađen dio ukradenog nakita.59 Te obveze su:

1) izvršenje kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene KD, 2) uplata određene svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe, odnosno u fond za naknadu štete žrtvama KD, 3) ispunjenje obveze zakonskoga uzdržavanja, 4) obavljanje rada za opće dobro na slobodi, 5) podvrgnuće odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima. 6) podvrgavanje psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja uz pristanak osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja terapije.60 Posebni uvjeti koje predviđa ZUSKOK (čl. 29.-32.) su:

Glavni državni odvjetnik može od suda iz članka 24. stavka 1. ZUSKOK-a zahtijevati donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je postala pripadnik zločinačke organizacije:

1. protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 21. ZUSKOK-a počinjeno u okvirima zločinačke organizacije i ako postoje okolnosti na temelju kojih se prema kaznenom zakonu pripadnik zločinačke organizacije može osloboditi kazne ili olakotne okolnosti na temelju kojih se kazna može ublažiti,

2. ako je iskaz te osobe razmjeran težini počinjenoga kaznenog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije ili njihovih počinitelja, odnosno za otkrivanje i sprječavanje kaznenih djela zločinačke organizacije.

28

C/ Slučajevi primjene načla svrhovitosti u postupku prema maloljetnicima. Za KD za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do 5 godina ili novčana kazna DO

može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka iako postoji osnovana sumnja da je maloljetnik počinio KD ako smatra da ne bi bilo svrhovito da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na narav KD i okolnosti u kojima je KD počinjeno, prijašnji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. DO može odluku o nepokretanju postupka uvjetovati spremnošću maloljetnika da ispuni određene obveze.61 Nakon što, uz suradnju i nadzor centra za socijalnu skrb, maloljetnik ispuni obveze, DO donosi konačnu odluku o nepokretanju postupka prema maloljetniku.

Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u tijeku ili su ove sankcije pravomoćno izrečene ili je maloljetnik odlukom centra za socijalnu skrb smješten u ustanovu socijalne skrbi, DO može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje kaznenog postupka za drugo KD maloljetnika ako s obzirom na težinu i narav KD i pobude iz kojih je ono počinjeno vođenje postupka i izricanje sankcije za to KD očito ne bi imalo svrhe (65 ZSM).

D/ Svi slučajevi kod kojih je za kazneni progon potrebno odobrenje nadležnog tijela (npr. kod imuniteta). Tako npr. državni odvjetnik daje odobrenje kod fakultativno primarne primjene teritorijalnog načela (čl. 13. st. 1. KZ).

E/ Ustupanje kaznenog progona stranca. Prema čl. 509. ZKP/93, u svezi sa čl. 504. ZKP/9762 ako na području RH kazneno djelo počini stranac koji ima prebivalište u stranoj

Taj zahtjev Glavni državni odvjetnik može podnijeti na obrazloženi prijedlog Ravnatelja do zakazivanja glavne rasprave u kaznenom predmetu protiv pripadnika zločinačke organizacije. Prije podnošenja zahtjeva Ravnatelj će upozoriti osobu iz članka 29. stavka 1. ZUSKOK-a prema odredbi članka 238. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku. Nakon što se osoba iz članka 29. stavka 1. ZUSKOK-a izjasni da će u odnosu na kaznena djela iz članka 21. stavka 1. ZUSKOK-a odgovarati kao svjedok i na pitanja iako je vjerojatno da time izlaže sebe ili blisku osobu teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu, Ravnatelj će pribaviti pisanu izjavu kojom se ta osoba obvezuje:

1. da će kao svjedok u kaznenom postupku iskazivati istinu i da neće ništa što mu je poznato o kaznenom djelu iz članka 21. stavka 1. ZUSKOK-a i njegovu počinitelju prešutjeti,

2. da će kao svjedok u kaznenom postupku iskazivati istinu i da neće ništa što mu je poznato o drugom kaznenom djelu iz članka 21. stavka 1. ZUSKOK-a i njegovu počinitelju prešutjeti,

3. da će kao svjedok u kaznenom postupku iskazivati istinu i da ništa što mu je poznato o pribavljenoj imovinskoj ili drugoj koristi ili prihodu, predmetima, pribavljenoj imovini ili drugoj okolnosti u svezi s kaznenim djelima iz članka 21. stavka 1. ZUSKOK-a neće prešutjeti i

4. da joj ništa drugo osim onoga što će iskazati kao svjedok nije poznato u svezi s bilo kojim drugim okolnostima iz stavka 2. točke 1. - 3. ovoga članka.

Ne može se ispitati kao svjedok počinitelj za kojega postoje okolnosti iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona koji je:

1. počinio jedno ili više kaznenih djela ubojstva iz članka 90. KZ, teškog ubojstva iz članka 91. KZ, međunarodnog terorizma iz članka 169. stavka 2. KZ, ugrožavanja sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom iz članka 170. stavka 2. KZ, uzimanja talaca iz članka 171. stavka 2. KZ, otmica zrakoplova ili broda iz članka 179. stavka 2. KZ, morskog i zračnog razbojništva iz članka 180. stavka 2. KZ, silovanja iz članka 188. KZ stavka 2., 3. i 4. KZ, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom iz članka 189. stavka 2., 3. i 4. KZ i spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. KZ,

2. organizator zločinačke organizacije,

3. poticatelj na počinjenje kaznenog djela iz članka 21. ZUSKOK-au cilju da protiv potaknute osobe bude pokrenut postupak za to djelo.61 Te su obveze:

a) da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nanesenu KD;

b) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja;

c) da se podvrgne postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti;

d) da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.62 Prema čl. 504. ZKP, prestaje važiti stari Zakon o krivičnom postupku ("NN", br. 52/91., 34/93., 38/93. i 28/96.), osim odredaba članka iz glave XXX. (Postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći i izvršenje

29

državi, toj državi se može ustupiti kazneni progon ako se strana država tome ne protivi. Uvjeti za ustupanje su:

- da se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora do deset godina ili o kaznenom djelu ugrožavanja javnog prometa;

- ako je oštećenik državljanin RH, ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dano osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

O ustupanju odlučuje primjenom načela svrhovitosti: državni odvjetnik (do početka postupka), istražni sudac na prijedlog drž. odvjetnika (tijekom istrage), sudsko vijeće na prijedlog drž. odvjentika (nakon početka glavne rasprave). Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, od strane države zatražit će se da u roku od 15 dana izvijesti preuzima li gonjenje.

2. NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU OBRANE I ZAŠTITU TEMELJNIH PRAVA OKRIVLJENIKA

2.1. NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA

Pravne osnove ovog načela:

a) Ustav čl. 29.st. 1.: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

b) ZKP čl. 1. st. 1.: Ovaj Zakon utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviđa zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom.

Sadržaj načela pravičnog postupka:

a) jednako postupanje prema svima,

b) neutraliziranje faktične nejednakosti okrivljenika suprostavljenog državi (ostvarivo kroz načelo zaštite okrivljenika)

c) ravnopravni procesni položaj okrivljenika. Ista procesna prava kao i tužitelj osigurana su kroz ova procesna pravila:

- pravo nazočnosti stranaka (dakle i okrivljenika) procesnim radnjama, što ukljujčuje i pravo suprostavljanja. Tako ZKP predviđa: pozivanje optuženika na glavnu raspravu, pravo izjašnjvanja osimnjičenika prije odlučivanja o istražnom zahtjevu.

- pravo poduzimanja svih radnji koje može poduzeti protustranka (tzv. jednkost oružja). ZKP predviđa pravo stranaka pregledati dokaze i razgledati spise, zatim načelna jednakost u pravima supsidijarnog tužitelja i državnog odvjetnika.

Iznimke od načela pravičnog postupka:

- donošenje odluke o sukobu nadležnosti bez nazočnosti stranaka.

- poduzimanje hitnih istražnih radnji, bez nazočnosti stranaka,

- primjena mjera privremenog ograničavanja ustavnih prava i sloboda,

- pravo istražnog suca neposredno odbiti dokazni prijedlog okrivljenika, ali ne i državnog odvjetnika.

međunarodnih ugovora u krivičnim stvarima), glave XXXI. (Postupak za izručenje okrivljenih i osuđenih osoba), koje će se primjenjivati do donošenja posebnih zakona.

30

2.2. NAČELO ZAŠTITE OKRIVLJENIKA

Ovo načelo je realizacija jednog elementa načela pravičnosti usmjerenog na uklanjanje faktične neravnopravnosti okrivljenika.

Sadržaj ovog načela čine posebna procesna pravila predviđena radi zaštite okrivljenika:

1. presumcija okrivljenikove nevinosti,

2. ne bis in idem,

3. zabrana reformatio in peius,

4. in dubio pro reo,

- ZKP čl. 3. st. 2.: Dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.

5. identitet presude i optužbe.

2.3. NAČELO RAZMJERNOSTI

Ovo načelo znači sukladnost mjera ograničavanja temeljnih prava i sloboda težini kaznenog djela zbog koje se vodi postupak (apstrakni razmjer), te sukladnost izrečenih mjera u konkretnom slučaju (konkrenti rezmjer).

Pravne osnove ovog načela:

- Ustav čl. 16. st. 2.: Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Primjena ovog načela u našem pravu:

- Razmjer između pritvora i «počinjenog» kaznenog djela, očekivane kazne i potrebe trajanja pritvora.

- Provođenje mjera opreza ili jamstva, umjesto određivanja pritvora.

- Razmjer visine jamčevine s konkretnim događajem

3. NAČELA POVEZANA UZ FUNKCIJU SUĐENJA

3.1. INKVIZITORNO I AKUZATORNO NAČELO

I. ISTRAGA

a) Inkvizitorni elementi istrage

1. Istragu provodi istražni sudac.

Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage istražni sudac i bez prijedloga stranaka poduzima radnje za koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka (196) - inkvizitorna maksima.

Istražni sudac ne mora prihvatiti prijedloge stranaka o provođenju istražnih radnji (arg. iz 197/1), dakle, isključivo on odlučuje koje će se radnje provesti.

Osobe koje su nazočne istražnim radnjama mogu predložiti istražnom sucu da postavi određena pitanja okrivljeniku, svjedoku ili vještaku, ali samo uz dopuštenje istražnog

31

suca mogu i neposredno postavljati pitanja (198/7). Dakle, način izvođenja istražen radnje određuje isključivo istražni sudac.

2. Načelo javnosti se ne odnosi na istragu. Ipak, istražnim radnjama mogu prisustvovati stranke, osim ako postoji opasnost od odgode (198/5).

3. Pravo istražnog suca na ispitivanje okrivljenika (225/1). No ovom pravu je supotstavljeno pravo okrivljenika da ne iznosi svoju obranu niti odgovara na pitanja (225/2).

b) Akuzatorni elementi istrage

1. Istraga se provodi samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja (188/1).

- kad državni odvjetnik u tijeku istrage ili nakon završene istrage izjavi da odustaje od progona, istražni sudac mora obustaviti rješenjem istragu (200).

- rješenje o provođenju istrage koje donosi istražni sudac određeno je zahtjevom ovlaštenog tužitelja (189/1).63

- istraga se vodi samo u svezi s onim kaznenim djelom i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rješenje o provođenju istrage (195/1). Ako se u tijeku istrage pokaže da postupak treba proširiti na drugo kazneno djelo ili protiv druge osobe, istražni će sudac o tome izvijestiti državnog odvjetnika.64

Ako se istražni sudac ne složi s istražnim zahtjevom državnog odvjetnika, zatražit će da o tome odluči izvanraspravno vijeće županijskog suda.(190/2).

2. Položaj stranaka u istrazi je relativno ravnopravan:

- okrivljenik, njegov branitelj, kao i državni odvjetnik mogu biti nazočni prilikom izvođenja istražnih radnji (198/5).

- stranke i oštećenik mogu u tijeku istrage stavljati istražnom sucu prijedloge da se obave pojedine istražne radnje. Međutim, prijedlog stranaka i oštećenika istražni sudac može odbiti, dok u slučaju kad se ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika da se obavi pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči izvanraspravno vijeće (197/1).

- okrivljenik, njegov branitelj, kao i državni odvjetnik imaju pravo uvida u spise i pravo pregleda predmeta (68 i 155/5).

II. OPTUŽIVANJE

Akuzatorni elementi

1. Optužnica se pismeno formulira i točno određuje njen sadržaj (268), što omogućuje obranu jer optuženik zna zbog čega ga se okrivljuje.

2. Nakon što je završena istraga, postupak pred sudom može se voditi samo na temelju zahtjeva ovlaštenog tužitelja – optužnica (267/1).

3. Okrivljenik ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostave. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenika poučiti o tome njegovu pravu (272/1).

III. GLAVNA RASPRAVA

a) Akuzatorni elementi63 Rješenje će se dostaviti državnom odvjetniku i okrivljeniku, koji protiv toga rješenja imaju pravo žalbe (189/1).64 U takvu slučaju mogu se poduzeti istražne radnje koje ne trpe odgodu, ali o svemu što je poduzeto mora se izvijestiti državni odvjetnik (195/2).

32

1. Glavna rasprava ima obilježja spora ravnopravnih stranaka pred sudom. To znači da su ovlašteni tužitelj i okrivljenik izjednačeni u pravima. Usto, glavna rasprava je javna.

2. Tijek glavne rasprave određen je u skladu s akuzatorskim načelom:

- Ako bi tijekom rasprave ovlašteni tužitelj odustao od kaznenog progona, sud bi tada morao donijeti odbijajuću presudu (353/2).

- Glavna rasprava počinje čitanjem optužnog akta (319/1).

- Nakon što je optužni akt pročitan, predsjednik vijeća upitat će optuženika je li razumio optužbu. Ako nije, ponovno će mu izložiti njezin sadržaj na način na koji je optuženik može najlakše razumjeti (320/1).

- Okrivljenik ima pravo izjasniti se o optužbi (320/3). Pri tome, okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (320/2 u svezi sa 4/3).

- Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik drugačije ne zahtijeva (320/7).

- Dokazni je postupak kontradiktoran, što znači da stranka, iako nije predložila izvođenje nekog dokaza, može se o tom dokazu izjasniti te sudjelovati u njegovu izvođenju.65

- Nakon završenog dokaznog postupka slijede govori stranaka. Prvo govori tužitelj, zatim oštećenik, branitelj, pa optuženik (343).

- Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (350/1) – identitet presude i optužbe.

3. Na glavnoj raspravi se primjenjuje načelo neposrednosti.

b) Inkvizitorni elementi

1. Sud ima pravo ispitivati okrivljenika (334/1). Ovom pravu je supotstavljeno pravo okrivljenika da ne iznosi svoju obranu niti odgovara na pitanja.

2. Sud još uvijek ima aktivnu ulogu tijekom glavne rasprave što mu smanjuje objektivnost:

- Tijekom priprema za glavnu raspravu predsjednik vijeća može i bez prijedloga stranaka narediti pribavljanje novih dokaza za glavnu raspravu (287/3).

- Tijekom rasprave vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao (322/3) – inkvizitorna maksima.

IV. SKRAĆENI POSTUPAK

Inkvizitorna obilježja

1. Glavna rasprava se može održati i bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja:

- Glavna rasprava održat će se ako i ne dođe državni odvjetnik koji je uredno pozvan. U tom slučaju oštećenik ima pravo na glavnoj raspravi zastupati optužbu u granicama optužnog prijedloga (441/1). 66

65 Tako npr. tijekom iznošenja iskaza svijedoka ili vještaka, njima najprije postavlja pitanje stranka koja je predložila izvođenje tog dokaza, zatim protustranka, a tek nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi sudskog vijeća (326/1). Ovime je kod nas uvedeno tzv. unakrsno ispitivanje (cross-examination), koje je inače karakteristično za anglosaksonski, dakle akuzatorni postupak.66 Razlikovati od tzv. supsidijarnog tužitelja.

33

- Glavna rasprava može se održati ako i ne dođe privatni tužitelj koji ima prebivalište izvan područja suda kojem je podnesena privatna tužba ako je sudu stavio prijedlog da se glavna rasprava održi u njegovoj odsutnosti (441/2).

U oba navedena slučaja radi se o inkvizitornom elementu jer sud mora voditi računa i o optužbi, što uvjetuje kumulaciju funkcija.

2. Glavna rasprava se može održati i bez nazočnosti okrivljenika ako je uredno pozvan 67, a već je prije toga bio ispitan ili se očitovao o osnovanosti optužbe i ako sud smatra da njegova nazočnost nije nužna (441/3). Ova mogućnost također uvjetuje kumulaciju funkcija.

V. POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Inkvizitorni elementi

1. Kazneni postupak prema maloljetniku pokreće se za sva kaznena djela samo na zahtjev državnog odvjetnika (45/1 ZSM). Za kaznena djela za koja se postupa po prijedlogu ili po privatnoj tužbi postupak se može pokrenuti ako je ovlaštena osoba stavila prijedlog za pokretanje postupka nadležnom državnom odvjetniku u roku od tri mjeseca od dana kad je saznala za kazneno djelo i počinitelja (45/2 ZSM). Time se osigurava djelovanje isključivo po službenoj dužnosti, što je inkvizitorni element.

2. Postupak se može voditi suprotno volji državnog odvjetnika, temeljem sudskog rješenja. To ukazuje na kumulaciju funkcija.

- Ako državni odvjetnik nakon primitka kaznene prijave ocijeni da nema osnove zahtijevati pokretanje kaznenog postupka, obavijestit će o tome oštećenika koji može u roku od osam dana zahtijevati da vijeće za mladež višeg suda odluči o pokretanju postupka (62/1,2 ZSM). Kad vijeće odluči da se prema maloljetniku pokrene postupak, nadležni će državni odvjetnik preuzeti postupak prema maloljetniku (62/3 ZSM).

- Ako državni odvjetnik ustanovi da nema osnove za vođenje postupka i izjavi da odustaje od postupka, sudac za mladež obustavit će postupak i o tome obavijestiti oštećenika (76/1 ZSM). Oštećenik može u roku od osam dana zahtijevati da vijeće za mladež višeg suda odluči o nastavku postupka (76/2 ZSM). Kad vijeće odluči da je oštećenikov zahtjev osnovan nadležni će državni odvjetnik nastaviti postupak prema maloljetniku (76/3 ZSM).

- Ako državni odvjetnik ustanovi da nije svrhovito vođenje postupka prema maloljetniku stavit će prijedlog sucu za mladež da obustavi postupak. (77/1 ZSM). Ako se sudac za mladež ne suglasi s prijedlogom državnog odvjetnika, zatražit će da o tome odluči vijeće za mladež višeg suda (77/2 ZSM). Kad vijeće ne prihvati prijedlog o obustavi postupka nadležni će državni odvjetnik nastaviti postupak prema maloljetniku (77/3 ZSM).

3. Kad se sudi maloljetniku, uvijek se isključuje javnost (83/1 ZSM).

4. Vijeće nije vezano za prijedlog državnog odvjetnika pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru (85/1 ZSM).

3.2. NAČELO NEPOSREDNOSTI SUDSKE OCJENE DOKAZA

Načelo neposrednosti sudske ocjene dokaza znači da se dokazi tijekom glavne rasprave moraju ocjenjivati u njihovom izvornom (originalnom) obliku.

Nekoliko najvažnijih odredbi prema kojima se vidi da je u našem kaznenom postupku prihvaćeno načelo neposrednosti su:

67 Ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta.

34

A/ Okrivljenik mora biti ispitan na glavnoj raspravi, budući da ZKP predviđa i mogućnost njegovog prisilnog dovođenja (320/3).

B/ Svjedoci i vještaci moraju biti ispitani na glavnoj raspravi. Ako svjedok ili vještak unatoč urednom pozivu neopravdano izostane, vijeće može naložiti da se odmah prisilno dovede (308/1).

C/ Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća odmah će presudu objaviti. Ako sud ne može nakon glavne rasprave istog dana izreći presudu, odgodit će objavu presude najviše za 3 dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude (356/1).

D/ Zapisnici o očevidu, o pretrazi stana i osoba, o oduzimanju stvari, prepoznavanju i uzimanju otisaka prstiju i drugih dijelova tijela, isprave, knjige, spisi i drugi dopisi kao i tehničke snimke koje služe za utvrđivanje činjenica, pročitat će se, odnosno reproducirati na glavnoj raspravi radi utvrđivanja njihova sadržaja, a prema ocjeni vijeća može se sadržaj isprava i drugih dopisa ukratko usmeno izložiti. Dopisi koji imaju značenje dokaza podnose se u izvorniku (330/1).

ZKP predviđa i iznimke od načela neposrednosti. Naprimjer:

A/ Okrivljenik u nekim slučajevima ne mora biti nazočan glavnoj raspravi.68

B/ Iskaz okrivljenika iznensen u istrazi može se pročitati kad optuženik na glavnoj raspravi odstupi od svojega prijašnjeg iskaza (335/1), ili ne želi iskazivati (335/2).

C/ Zapisnici o iskazima svjedoka, suoptuženika ili već osuđenih sudionika u KD te zapisnici ili drugi dopisi o nalazu ili mišljenju vještaka mogu se prema odluci vijeća pročitati samo:

1) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka,

2) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće iskazivati na glavnoj raspravi,

3) ako je svjedok ili vještak ispitan izvan glavne rasprave,

4) ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka, odnosno vještaka koji nije nazočan, bez obzira je li bio pozvan ili ne, pročita zapisnik o njegovu prijašnjem ispitivanju,

5) ako su svjedoci ili vještaci ispitani pred istim vijećem, a postupak se vodi zbog KD za koje je propisana kazna zatvora iznad 8 godina, odnosno pred istim predsjednikom vijeća, a postupak se vodi zbog KD za koje je propisana kazna zatvora do 8 godina, i to bez suglasnosti stranaka (331/1).

3.3. NAČELO TRAŽENJA MATERIJALNE ISTINE

«Sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist» (8/1). Sud, dakle, u kaznenom postupku mora utvrditi istinu. Istina koja se utvrđuje u kaznenom postupku naziva se materijalnom istinom.

Izraz materijalna istina se koristi zato što se u postupku, pridržavanjem formi postupanja, dolazi do formalne istine koja u svakom slučaju ne mora biti istina u materijalnom smislu. Formalna se istina najčešće poklapa s materijalnom istinom (ako je sud u formalnom postupku točno utvrdio činjenice), no to ne mora uvijek biti slučaj (ako je sud formalno postupajući netočno utvrdio činjenice).

Načelo traženja materijalne istine je načelo koje zahtijeva od zakonodavca da u pravilu izbjegava propisivanje onih formi postupanja koje bi mogle otežati utvrđenje materijalne istine u kaznenom postupku.68 Vidjeti poglavlje o pravnom učinku odsutnosti okrivljenika.

35

Načelo traženja materijalne istine vrijedi isključivo za zakonodavca, a ne odnosi se na državna tijela koja u kaznenom postupku sudjeluju. Naime, ova tijela moraju se pridržavati zakonskih formi čak i tada kada zaključe da im te forme onemogućuju utvrđenje materijalne istine.

Načelo traženja materijalne istine se očituje u različitim odredbama, naprimjer:

A/ Pravo suda i državnih tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima (8/2). To znači da je u našem pravu prihvaćena slobodna ocjena dokaza koja onemogućuje sudu da sam odlučuje o vrijednosti svakog pojedinog dokaza.69

B/ Načelo traženja istine izražava se prihvaćanjem inkvizitorne maksime koja ovlašćuje sud da po službenoj dužnosti i neovisno o prijedlogu stranaka utvrđuje činjenice koje smatra značajnima. Ona je izražena u odredbama kojima se ovlašćuje:

- istražni sudac da i bez prijedloga stranaka poduzima radnje za koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka (196)

- predsjednik vijeća može da i bez prijedloga stranaka naredi pribavljanje novih dokaza za glavnu raspravu (287/3)

- vijeće da na gl. raspravi može izvede dokaze koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao (322/3).

C/ Priznanje optuženika ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze (320/6).

D/ Beneficium novorum: iznošenje novih dokaza nije vezano rokovima, čime se omogućuje makar i naknadno utvrđenje važnih činjenica. Neke od tih odredaba su:

- stranke i oštećenik mogu do završetka glavne rasprave predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi, a mogu ponoviti i one prijedloge što ih je predsjednik vijeća ili vijeće prije odbilo (322/1).

- nove činjenice i novi dokazi se mogu iznositi i u žalbi, ali žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih prije nije iznio (365/4).

- stranke mogu i na raspravi pred drugostupanjskim sudom iznositi nove dokaze i činjenice (377/4).

- nove činjenice i dokazi mogu se iznositi i nakon pravomoćnosti korištenjem instituta obnove kaznenog postupka (401, 405/1/3).

Iznimke od načela traženja materijalne istine su naprimjer:

A/ Ne bis in idem. Nitko ne može biti ponovno suđen za KD za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka (11/1). Ne može se ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je oslobođena pravomoćnom presudom (11/2).

B/ Zabrana reformatio in peius. Ako je izjavljena samo žalba u korist optuženika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu (381).

C/ Formalna dokazna teorija. Neke se činjenice mogu utvrđivati samo zakonom točno određenim dokazima, a ne i na drugi način. Tako se predviđa da ako osuđenik traži obnovu kaznenog postupka navodeći da je sudac u svezi s donesenom presudom počinio KD,70 mora se to dokazati pravomoćnom presudom kojom je sudac proglašen krivim za dotično KD.71

69 Tako sud može smatrati točnim iskaz nekog svjedoka iako je on suprotan usklađenim iskazima čak petorice svjedoka.70 Npr. primio je mito da bi donio osuđujuću presudu.71 Iskaz svjedoka koji bi potvrdio primanje mita ne bi bio dovoljan za obnovu postupka. Ovim se sprečavaju česti i neosnovani zahtjevi kojima bi se tražila obnova postupka.

36

Ako se postupak protiv njega ne može provesti zbog toga što je umro ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, te činjenice mogu se utvrditi i drugim dokazima (405/2).

D/ Postojanje identiteta presude i optužbe. Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na KD koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (350/1). Sud pri tome nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela (350/2).

3.4. NAČELO JAVNOSTI SUDSKE RASPRAVE

Načelo javnosti je ustavno načelo pa vrijedi za sve postupke u našem pravnom sustavu. Ono znači da, ovisno o prostornim mogućnostima sudnice, sudskoj raspravi mogu biti nazočne unaprijed neodređene osobe. To načelo omogućuje iznošenje onoga što se na raspravi čulo, te objavljivanje podataka kako u tijeku rasprave, tako i o donesenim sudskim odlukama.

U našem se kaznenom postupku ovo načelo odnosi kako na sudsku raspravu (prvostupanjsku i drugostupanjsku), tako i na sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

Odredbe u kojima se očituje ovo načelo su naprimjer:

A/ Glavna rasprava je javna i mogu joj biti nazočne punoljetne osobe (292/1,2). Osobe koje budu na glavnoj raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenika koji može biti naoružan (292/3).72 Unatoč načelu javnosti, u sudnici se ne smiju obavljati fotografska, filmska, televizijska i druga snimanja tehničkim uređajima. Iznimno, predsjednik županijskog suda može dopustiti fotografsko, a predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, televizijsko i drugo snimanje na pojedinoj glavnoj raspravi (299/3).

B/ Sa sjednice vijeća drugostupanjskog suda suda javnost se može isključiti samo iznimno uz uvjete propisane ZKP-om (374/5).

Isključenje javnosti protivno zakonu predstavlja apsolutno bitnu povredu odredbi kaznenog postupka, pa bi se u slučaju ulaganja žalbe i postojanja ovog žalbenog razloga, presuda iz takvog postupka morala ukinuti.

Iznimke od načela javnosti:

Javnost se može isključiti po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek nakon njihova ispitivanja, ako je to potrebno radi:

1) zaštite sigurnosti i obrane RH,

2) čuvanja tajne, kojoj bi štetila javna rasprava,

3) čuvanja javnog reda i mira,

4) zaštite osobnog ili obiteljskog života okrivljenika, oštećenika ili drugog sudionika u postupku,

5) zaštite probitaka maloljetnika (293).

Kad se sudi maloljetniku uvijek se isključuje javnost (83/1 ZSM), a bez odobrenja suda ne smiju se objaviti ni podaci o tijeku postupka, a ni donesena odluka (55/1 ZSM).

72 Međutim, vijeće može naložiti da se iz zasjedanja uklone sve osobe koje kao slušatelji budu nazočni na glavnoj raspravi ako se mjerama za održavanje reda ne bi moglo osigurati neometano održavanje glavne rasprave.

Čak se i okrivljenik, nakon opomene, može udaljiti iz sudnice, ako ometa red ili se ne pokorava nalozima predsjednika vijeća za održavanje reda (300/1). Prema odluci vijeća optuženik može biti udaljen iz sudnice za određeno vrijeme, a na ponovljeno narušavanje, onda i sve dok traje dokazni postupak. Prije završetka dokaznog postupka predsjednik vijeća pozvat će optuženika i izvijestiti ga o tijeku glavne rasprave. Ako bi optuženik nastavio narušavati red i vrijeđati dostojanstvo suda, vijeće ga može ponovno udaljiti iz zasjedanja. U tom slučaju glavna će se rasprava dovršiti bez nazočnosti optuženika, a presudu će mu priopćiti predsjednik ili sudac član vijeća u nazočnosti zapisničara (300/2).

37

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, oštećenika, njihove zastupnike i branitelja (294/1). Vijeće može dopustiti da na glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena budu nazočne pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici, a na zahtjev optuženika može to dopustiti i njegovu bračnom, odnosno izvanbračnom drugu i njegovim bliskim srodnicima (294/2). Predsjednik vijeća upozorit će osobe koje budu na glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale i da je odavanje tajne KD (294/3).

Isključenje javnosti se ne odnosi na objavu presude.

3.5. NAČELO USMENOSTI SUDSKE RASPRAVE

Načelom usmenosti osigurava se takav tijek raspravljanja pred 1° i 2° sudom u kojemu će se sve izjave davati, a dokazi iznositi u usmenoj formi. Ovo načelo vrijedi samo za sudske rasprave.

IV. TIJEK KAZNENOG POSTUPKA

1. OPĆENITO O TIJEKU KAZNENOG POSTUPANJA

1.1. NAČINI KAZNENOG POSTUPANJA

Razlikujemo redoviti i sumarni postupak, postupak prema maloljetnicima, te posebne postupke.

Redoviti kazneni postupak vodi se protiv punoljetnih osoba za koje se osnovano sumnja da su počinile KD za koje je propisana kazna iznad 5 godina zatvora.

Skraćeni (sumarni) kazneni postupak vodi se protiv punoljetnih osoba za koje se osnovano sumnja da su počinile KD za koje je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina.

Postupak prema maloljetnicima vodi se prema maloljetnim osobama za koje se osnovano sumnja da su počinile KD, a u vrijeme pokretanja postupka odnosno suđenja nisu navršile 23 godine života.

1.2. OPĆI PREGLED REDOVITOG KAZNENOG POSTUPKA

A. PRETHODNI POSTUPAK

1. Predistražni postupak

2. Istraga

3. Optužnica i prigovor protiv optužnice

38

B. GLAVNA RASPRAVA I PRESUDA

1. Pripreme za glavnu raspravu

2. Glavna rasprava

3. Presuda

C. POSTUPAK O PRAVNIM LIJEKOVIMA

1. Redoviti pravni lijekovi

2. Izvanredni pravni lijekovi

Kazneni postupak započinje donošenjem rješenja o provođenju istrage, a u pravilu završava pravomoćnošću presude.

Ukratko govoreći, mogli bismo zaključiti da redoviti kazneni postupak može proći kroz nekoliko faza. To su: istraga, optuživanje, glavna rasprava s donošenjem i objavljivanjem presude, te postupanje po žalbi.

Redoviti kazneni postupak može proći kroz nekoliko faza. To znači da svaki postupak ne mora proći kroz sve spomenute faze. Moguće je da postupak bude obustavljen već u istrazi ili d a se postupak po žalbi i ne vodi.

2. MJERE OSIGURANJA NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA I DRUGE MJERE OPREZA

2.1. OPĆENITO O MJERAMA OSIGURANJA

Mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika se mogu, pod zakonskim uvjetima, upotrijebiti u različitim stadijima kaznenog postupka. Danas u njih spadaju: poziv, dovođenje, mjere opreza, jamstvo, uhićenje, zadržavanje i pritvor.

Sud će prilikom odlučivanja o primjeni mjera «paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom» (87/1), a po službenoj dužnosti će ukinuti mjere ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom (87/2).

2.2. POZIV

Poziv je pismeni nalog okrivljeniku da se u određeno vrijeme pojavi pred tijelom kaznenog postupka.

Kad se okrivljenik prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja, te da branitelj može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako se okrivljenik ne može odazvati pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja poduzima, ili se njegovo ispitivanje može odgoditi. Prema potrebi sud može naložiti tjelesni pregled ili vještačenje radi provjere postojanja gore navedenih okolnosti.

2.3. DOVOĐENJE

Dovođenje je mjera prisile prema okrivljeniku kojom se on silom dovodi pred sud. Sud može izdati dovedbeni nalog, i to u bilo kojem od ovih slučajeva:

39

A/ ako je doneseno rješenje o pritvoru,

B/ ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda,

C/ ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv.

Dovedbeni nalog izvršavaju redarstvene vlasti. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga predaje nalog okrivljeniku i poziva ga da pođe s njom. Ako okrivljenik to odbije, dovest će se prisilno. Protiv vojnih osoba, pripadnika redarstvene vlasti i pripadnika pravosudne policije neće se izdavati dovedbeni nalog, već će se zatražiti od njihova zapovjedništva, odnosno ustanove da ih dovede.

2.4. MJERE OPREZA

Mjere opreza su mjere određene zakonom koje se primjenjuju u slučajevima u kojima bi se mogao odrediti pritvor, čime se izbjegava određivanje najteže mjere osiguranja. Radi se dakle o mjerama supstitucije, koje su vezane uz pritvor. Prilikom njihove upotrebe će se okrivljenik upozoriti da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ta mjera može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili pritvorom (90/1).

Mjere opreza jesu:

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja,

3) obveza okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu,

4) zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

5) zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti,

6) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,

7) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom (90/2).

Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem osim ako se postupak vodi zbog KD počinjenog na štetu nekog od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog KD počinjenog u okviru te djelatnosti (90/3).

Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano općenje s braniteljem (90/4).

Mjere opreza mogu biti naložene tijekom cijeloga kaznenog postupka. Prije započinjanja kaznenog postupka i tijekom istrage mjere opreza nalaže i ukida istražni sudac, a nakon podizanja optužnice ili optužnog prijedloga pa do pravomoćnosti presude – vijeće ili sudac pojedinac (90/5)

Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Svaka 2 mjeseca istražni sudac, odnosno sudac pojedinac ili vijeće, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Mjere će se ukinuti i prije proteka roka od 2 mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu (90/6).

Redarstvena vlast koja je, u slučaju vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, izašla na mjesto događaja može privremeno, a najdulje do tri dana,

40

oduzeti dozvolu za upravljanje motornim vozilom od osobe za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj (90/9).

2.5. JAMSTVO

Jamstvo je, kao i mjere opreza, predviđeno kao supstitucija pritvoru. Okrivljenik protiv kojeg treba odrediti pritvor ili je pritvor protiv njega već određen zbog bojazni da će okrivljenik pobjeći može se ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za njega dade jamstvo da do kraja kaznenog postupka neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

Jamčevina uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu KD, osobne i obiteljske prilike okrivljenika, te imovno stanje okrivljenika i osobe koja daje jamstvo. Jamčevina se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo ili u osobnoj obvezi jedne ili više osoba da će u slučaju bijega okrivljenika platiti utvrđeni iznos jamstva. Ako okrivljenik pobjegne, rješenjem će se, sukladno propisima, odrediti kome će pripasti vrijednost dana kao jamčevina.

Protiv okrivljenika će se, unatoč danom jamstvu, odrediti pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema pobjeći ili ako postoji neka druga zakonska osnova da se protiv njega odredi pritvor. U tom slučaju jamstvo se ukida. Položena jamčevina, dragocjenosti, vrijednosni papiri ili druge pokretnine vraćaju se, a hipoteka skida. Na isti se način postupa i kad kazneni postupak pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka ili presudom. Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo prestaje kad osuđenik stupi na izdržavanje kazne.

2.6. UHIĆENJE

Uhićenje, oduzimanje slobode nekoj osobi zbog sumnje da je počinila KD, mogu i bez sudskog naloga obaviti samo redarstvene vlasti. No, svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u KD za koje se progoni po službenoj dužnosti. Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo. Osoba spriječena u bijegu se mora odmah dovesti istražnom sucu ili redarstvenim vlastima, a ako to nije moguće, o tome se mora izvijestiti jedno od tih tijela.

Uhićenje vrše redarstvene vlasti, a ovlaštenje za to imaju prema ovim osobama:

A/ protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog,

B/ protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru,

C/ zatečenima u KD za koje se progoni po službenoj dužnosti,

D/ za koju postoje osnove sumnje da je počinila KD za koje se progoni po službenoj dužnosti, ali samo kad postoji i neki od razloga za određivanje pritvora.

Prilikom uhićenja uhićenika se mora odmah izvijestiti o razlozima uhićenja, osim ako to s obzirom na okolnosti uhićenja nije nikako moguće. Redarstvene su vlasti dužne o uhićenju obavijestiti obitelj uhićenika u roku od 24 sata, osim ako se on tome protivi. O uhićenju će se obavijestiti i nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine.

Eventualna primjena sile prilikom uhićenja mora biti u skladu s načelo razmjernosti, što je regulirano odredbama čl. 54.-59. Zakona o policiji i čl. 32. KZ.

41

Redarstvene vlasti moraju uhićenika odmah, a najkasnije u roku od 24 sata dovesti istražnom sucu ili ga pustiti na slobodu. Zakašnjenje moraju posebno obrazložiti.

2.7. ZADRŽAVANJE

Uhićenik se može zadržati nakon uhićenja i prije nego što je doneseno rješenje o određivanju pritvora, ali samo u zakonom određeni slučajevima i za točno određeno vrijeme.

A/ Redarstvene vlasti mogu zadržati uhićenika do 24 sata bez donošenja formalne odluke i bez bilo kakva obrazloženja;

B/ Istražni sudac može pisanim i obrazloženim rješenjem odrediti da se uhićenik koji mu je doveden zadrži do 24 sata (istražno zadržavanje)73, ako su ispunjeni ovi uvjeti:

- postoji prijedlog redarstvene vlasti ili DO za određivanje ove mjere;

- ako utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio KD koje mu se stavlja na teret,

- ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će uhićenik pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i dr.), ili ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače,

- zadržavanje je potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o dokazima, te otklanjanja ozbiljne opasnosti po život ili zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.

C/ Temeljem ponovnog rješenja o zadržavanju za još 24 sata koje istražni sudac može donijeti ako su ispunjeni već navedeni uvjeti uz jedan dodatni - ako su glede uhićenika prikupljene obavijesti o drugom KD.

Ako se radi o zadržavanju od 24 sata (slučajevi pod B i C) istražni sudac može iznimno, na prijedlog redarstvenih vlasti ili državnog odvjetnika odrediti da se uhićenik zadrži kod policije (umjesto u okružnom zatvoru), ako se radi o kaznenim djelima iz članka 181. ZKP za koje je moguće izreći kaznu zatvora preko pet godina.

D/ Temeljem rješenja o zadržavanju uhićenika do 48 sati (preventivno zadržavanje),74 koje istražni sudac može donijeti:

- po službenoj dužnosti ili na prijedlog DO:

- ako postoji osnovana sumnja da je uhićenik počinio KD koje mu se stavlja na teret,

- ako postoje razlozi za određivanje pritvora,

- ako DO protiv uhićenika još nije podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog.75

Zadržavanje može trajati najduže 4 dana – jedan dan (24 sata) kod policije, jedan dan po rješenju istražnog suca, jedan dan po ponovnom rješenju istražnog suca, te još jedan dan temeljem odredaba o zadržavanju tijekom 48 sati koje ne može trajati duže od 24 sata ako je uhićenik već prije bio zadržan rješenjem istražnog suca.

Ako je DO podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog i zatražio određivanje pritvora, izvijestit će odmah o tome istražnog suca koji je odredio zadržavanje. Istražni sudac će uhićenika zadržati do donošenja odluke nadležnog suda o istražnom zahtjevu

73 Cilj: omogućavanje polcijskih izvida.74 Cilj: osigurati vrijeme državnom odvjetniku za formaliziranje progona.75 Ako državni odvjetnik do isteka roka od četrdeset osam sati ne podnese istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog, uhićenik će se pustiti na slobodu (98/2).

42

i pritvoru, odnosno o pritvoru nakon podignute neposredne optužnice ili optužnog prijedloga. Ako nadležna sudbena vlast ne odredi pritvor u roku od 72 sata od kada je istekao rok na koji je zadržavanje određeno, uhićenik se mora odmah pustiti na slobodu.

Na rješenje istražnog suca moguće je izjaviti žalbu.

Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika da se uhićenik zadrži, donijet će rješenje kojim se prijedlog odbija i uhićenik pušta na slobodu. Protiv toga rješenja državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadesetčetiri sata. O žalbi odlučuje izvanraspravno vijeće u daljnjem roku od dvadesetčetiri sata (99/1).

Uhićenik ima pravo žalbe protiv rješenja o zadržavanju za vrijeme trajanja te mjere. O žalbi odlučuje izvanraspravno vijeće odmah po njezinu primitku (99/2).

Žalba ne zadržava izvršenje nijednog od ovih rješenja.

2.8. PRITVOR

Pritvor može biti određen samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

Pri odlučivanju o pritvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se računa o razmjeru između težine počinjenoga KD, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Sudbena tijela pred kojima se vodi postupak postupat će u predmetima u kojima je određen pritvor posebno žurno, te po službenoj dužnosti paziti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti za pritvor i u tom slučaju ga odmah ukinuti. Čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor određen, pritvor se mora ukinuti i pritvorenika pustiti na slobodu (101).

Osnove za određivanje pritvora.

Zakonodavac razlikuje obligatorni od fakultativnog pritvora.

Pritvor se mora odrediti (obvezni ili obligatorni pritvor) protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna.

Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila KD, a ne postoje uvjeti za obvezni pritvor, sud može okrivljeniku odrediti pritvor (fakultativni pritvor):

1) ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i dr.),

2) ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače - koluzijska opasnost;

3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti KD ili da će dovršiti pokušano KD ili da će počiniti KD kojim prijeti (samo ako postoji opasnost od počinjenja KD protiv imovine ili drugoga KD za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od 3 godine ili težu kaznu) - iteracijska opasnost.

4) ako su u pitanju KD: ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporabe opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja ili ovlasti, udruživanja za počinjenje KD ili kojeg drugog KD za koje je propisana kazna zatvora od 12 godina ili teža kazna, ako je to neophodno zbog posebno teških okolnosti KD (102/1).

5) ako okrivljenik, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu raspravu (102/3).

Kućni pritvor.Kad postoje opći uvjeti za pritvor, sud može odrediti kućni pritvor ako se svrha određivanja pritvora može postići zabranom da se osoba udaljuje iz stana ili drugog prostora u kojemu boravi. Rješenjem o određivanju kućnog pritvora sud može, uz suglasnost osobe, odrediti

43

primjenu vanjskoga elektroničkog ili video nadzora za vrijeme trajanja kućnog pritvora na svim otvorima stana ili drugog prostora u kojem boravi.

Sudbena vlast nadležna za određivanje i ukidanje pritvora.

Pritvor se određuje pisanim rješenjem nadležne sudbene vlasti.

Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage pritvor određuje i ukida istražni sudac na prijedlog DO ili po službenoj dužnosti. O prijedlogu DO da se odredi pritvor istražni sudac odlučuje odmah a najkasnije u roku od 24 sata. Kad se istražni sudac ne složi s prijedlogom DO za određivanje ili ukidanje pritvora, donijet će rješenje kojim se njegov prijedlog odbija. U takvu slučaju DO ima pravo žalbe u roku od 48 sati. Žalba ne zadržava izvršenje, a o njoj odlučuje izvanraspravno vijeće u roku od 48 sati.

Istražni sudac određuje i ukida pritvor na prijedlog DO ili po službenoj dužnosti u slučaju kad provodi pojedine istražne radnje u skraćenom postupku ili kad je DO zatražio suglasnost za podignuće optužnice bez provođenja istrage, do njezina podnošenja sudu.

Nakon podnošenja optužnice ili optužnog prijedloga sudu izvan glavne rasprave do pravomoćnosti presude pritvor određuje, produljuje i ukida izvanrspravno vijeće.

Za trajanja glavne rasprave i do objave presude pritvor određuje, produljuje i ukida vijeće ili sudac pojedinac pred kojim se rasprava vodi.

Kad odlučuje o žalbi protiv presude, pritvor određuje, produljuje i ukida žalbeno vijeće.

Kad sudbeno vijeće koje odlučujući o izvanrednim pravnim lijekovima ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, može odrediti pritvor ako postoje razlozi za njega, a nisu protekli rokovi o maksimalnom trajanju pritvora.

Vijeće Vrhovnog suda RH može produljiti rokove trajanja pritvora (109/3).

Na sjednicu vijeća na kojoj se nakon predaje optužnice ispituje postoje li razlozi za pritvor, odnosno na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora, pozivaju se DO i branitelj, a po ocjeni vijeća i okrivljenik, odnosno pritvorenik.

Sjednica vijeća održat će se i ako uredno pozvane osobe ne dođu na sjednicu, ili ako okrivljenik ili njegov branitelj nisu uredno primili poziv zbog toga jer su promijenili boravište ne obavijestivši o tome sud ili zbog toga što dostava nije bila moguća zbog njihove nedostupnosti.

Vijeće će omogućiti strankama da usmeno izlože svoja stajališta važna za donošenje odluke o pritvoru, daju potrebna obrazloženja, pisane podneske i prilože važnu dokumentaciju.

Vijeće će prilikom donošenja odluke o pritvoru uzeti u razgledavanje i dopise i dokumentaciju koja u sud pristigne do početka sjednice, a koje stranke dostave vijeću poštom ili na drugi način.

Tijekom sjednice vijeća vodi se zapisnik koji se prilaže spisu predmeta zajedno s rješenjem kojim je vijeće odlučilo o pritvoru (105).

Trajanje pritvora.

U slučaju kad se istraga ne vodi pritvor određen rješenjem istražnog suca može trajati najdulje mjesec dana.

U istrazi. Pritvor određen rješenjem istražnog suca ili pritvor koji je prvi puta određen tijekom istrage odlukom vijeća može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode. U vrijeme trajanja pritvora uračunava se svako lišenje slobode.

44

Iz opravdanih razloga na prijedlog istražnog suca ili DO, vijeće može pritvor tijekom istrage produljiti za još najviše 2 mjeseca. Ako se istraga vodi, vijeće može, nakon isteka ovog roka, pritvor produljiti za još najviše 3 mjeseca.

Ukupno trajanje pritvora u istrazi, računajući i vrijeme trajanja lišenja slobode prije donošenja rješenja o pritvoru, ne može prijeći 6 mjeseci, i istekom tog roka pritvorenik se ima odmah pustiti na slobodu (106/1-4).

Prije podnošenja optužnog prijedloga u skraćenom postupku, pritvor može trajati onoliko koliko je potrebno da se provedu istražne radnje, ali ne dulje od 60 dana (106/5). U skraćenom postupku od predaje optužnog prijedloga do završetka glavne rasprave, vijeće je dužno svakih mjesec dana ispitati postoje li razlozi za pritvor.

Nakon podnošenja optužnice, optužnoga prijedloga ili prijedloga da se optužnica podigne bez istrage, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Vijeće će svaka 2 mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

Ograničenja:

- Pritvor određen zbog osnovane sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ukinut će se čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja pritvor određen, a najkasnije do završetka glavne rasprave (108/1).

- Pritvor određen protiv okrivljenika koji, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu raspravu može trajati najdulje mjesec dana (108/2).

Do donošenja presude suda 1°, pritvor može trajati najdulje:

- 6 mjeseci ako se za KD može izreći kazna zatvora do 3 godine,

- 1 godinu dana ako se za KD može izreći kazna zatvora do 5 godina,

- 1 godinu i 6 mjeseci ako se za KD može izreći kazna zatvora do 8 godina,

- 2 godine ako se za KD može izreći kazna zatvora preko 8 godina,

- 3 godine ako se za KD može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

U svakom slučaju pritvor će se ukinuti i pritvorenik pustiti na slobodu kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena (107a).

Produljenje ovih rokova. U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje pritvora do njezine pravomoćnosti može se produljiti za 1/6 u slučaju kad se može za KD izreći kazna zatvora do 8 godina, odnosno za 1/4 u ostalim slučajevima.

Vrhovni sud RH može, na obrazloženi prijedlog DO, u slučaju kada je 1° presuda ukinuta, u postupku za KD za koja se može izreći kazna zatvora do 8 godina, trajanje pritvora produljiti najviše do 6 mjeseci, a za ostala KD, najviše za 1 godinu.

Od dana donošenja 2° presude protiv koje je dopuštena žalba, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, ali najdulje 3 mjeseca.

Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostat će u pritvoru do upućivanja na uzdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne (109).

45

Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida pritvor mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i DO u roku od 2 dana. Žalba protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju pritvora ne zadržava njegovo izvršenje.

O žalbi podnesenoj protiv rješenja suca pojedinca i istražnog suca odlučuje izvanraspravno vijeće.

Kad je rješenje o određivanju, produljenju ili ukidanju pritvora donijelo vijeće, o žalbi protiv rješenja odlučuje vijeće višeg suda.

Vijeće će donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati (110).

3. KONSENZUALNOST U KAZNENOM POSTUPKU

Pod pojmom konsenzualnosti podrazunijevamo suglasnost, dogovor (potencijalnih) stranaka o načinu izbjegavanja ili okončanja kaznenog postupka.

Konsenzualnost se u našem kaznenom postupku očituje kroz slijedeće zakonske odredbe:

primjena načela svrhovitosti kaznenog progona

donošenje presude na zahtjev stranaka u istrazi

odredbe o krunskom svjedoku

sporazumijevanje ovlaštenog tužitelja i okrivljenika o optužbi u skraćenom postupku:

- pozitivno očitovanje optuženika o svim točkama optužbe i o predloženoj sankciji na glavnoj raspravi

- postupak za izdavanje kaznenog naloga

dogovor stranaka o sastavu suda.

3. POSTUPANJE S SUMNJIVIM STVARIMA

Nađe li se kod okrivljenika tuđa stvar, a ne zna se čija je, tijelo koje vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na ploči tijela jedinica lokalne samouprave i uprave na čijem području okrivljenik živi i na čijem je području KD počinjeno. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi u roku od 1 godine od dana objave oglasa jer će se inače stvar prodati. Novac dobiven prodajom unosi se u proračunska sredstva. Ako je riječ o stvarima veće vrijednosti, objava se može obaviti i preko dnevnih listova. Ako je stvar podložna kvaru ili je njezino čuvanje vezano sa znatnim troškovima, ona će se prodati prema odredbama koje važe za ovršni postupak, a novac predati na čuvanje banci. Tako će se postupiti i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom počinitelju KD (138a).

Ako se tijekom 1 godine nitko ne javi za stvari ili novac dobiven od prodaje stvari, donijet će se odluka da stvar postaje vlasništvo RH, odnosno da se novac unosi u proračunska sredstva. Vlasnik stvari ima pravo u parnici tražiti povrat stvari ili novca dobivenog od prodaje stvari. Zastarijevanje tog prava počinje teći od dana objave oglasa (138b).

Predmeti koji su tijekom kaznenog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku. Ako vlasnik nije poznat, ti će se predmeti vratiti posjedniku čim se ustanove da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje (138c).

46

4. PREDISTRAŽNI POSTUPAK

4.1. KAZNENA PRIJAVA

Kaznena je prijava obavijest o počinjenju KD, a eventualno i o počinitelju, upućena DO neposredno ili posredno.

Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe dužne su prijaviti KD za koja se progoni po službenoj dužnosti, koja su im dojavljena ili za koja su sami saznali.

Građani trebaju prijaviti KD za koja se progoni po službenoj dužnosti.

DO temeljem kaznene prijave može:

1) donijeti obrazloženo rješenje o odbacivanju prijave ako iz same prijave proistječe da prijavljeno KD nije KD za koje se progoni po službenoj dužnosti, ako je nastupila zastara ili je KD obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivnju ili kazneni progon ili ako ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio prijavljeno KD. O odbacivanju prijave te o razlozima za to DO, izvijestit će oštećenika u roku od 8 dana, a ako su redarstvene vlasti podnijele prijavu, izvijestit će i to tijelo;

2) ako DO iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerodostojni navodi prijave ili ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnove da može odlučiti hoće li zahtijevati provođenje istrage ili ako je do DO samo dopro glas da je počinjeno KD, a osobito ako je počinitelj nepoznat, DO će, ako to ne može poduzeti sam ili preko drugih tijela, zahtijevati od redarstvenih vlasti da prikupe potrebne obavijesti i poduzmu druge mjere radi otkrivanja KD i počinitelja;

3) samostalno prikupljati podatke (neformalno ispitivanje osoba i formalno ispitivanje osumnjičenika);

4) podnijeti istražni zahtjev ako, temeljem, kaznene prijave, zaključi da postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila KD;

5) predložiti istražnom sucu da se ne provodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na KD za koje je propisana kazna zatvora do 15 godina i na počinitelja daju dovoljno osnova za podizanje optužnice. Ako prijedlog bude prihvaćen, to će mu omogućiti podizanje tzv. neposredne optužnice.

4.2. IZVIDI KD

Izvidi KD su djelatnost policije i DO prije početka kaznenog postupka kojoj je svrha osnove sumnje pretvoriti u osnovanu sumnju kako bi se omogućilo pokretanje kaznenog postupka.

Policija je dužna djelovati:

a) ako postoje osnove sumnje da je počinjeno KD za koje se progoni po službenoj dužnosti, redarstvene vlasti dužne su poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj KD, da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi KD i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka (177/1);

b) ako to od nje zahtijeva DO.

Redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na određenom prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasjeda, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.), poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati

47

potragu za osobom i stvarima, u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke, prikupljati obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili s prikrivanjem svojstva policijskog službenika, putem tajnog izvjestitelja, od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske usluge zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje (177/2).

Važnije djelatnosti tijekom izvida KD:

A/ Pozivanje građana. Redarstvene vlasti mogu pozivati građane. Prisilno se može dovesti osumnjičenik koji se nije odazvao pozivu samo ako je u pozivu bio na to upozoren ili iz okolnosti očito proizlazi da odbija primitak poziva. Osoba koja se odazvala pozivu ili osumnjičenik koji je bio prisilno doveden, a odbije dati obavijesti, ne može se ponovno pozivati zbog istog razloga (177/3).

U prikupljanju obavijesti redarstvene vlasti ne mogu građane ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Ako je to potrebno radi otkrivanja drugih KD iste osobe, njezinih sudionika ili KD drugih osoba, obavijesti se mogu prikupljati i od osoba koje su u pritvoru, ali samo ako im je to, na temelju pisanog prijedloga, odobrio istražni sudac ili predsjednik vijeća, u nazočnosti istražnog suca ili branitelja kojeg su odabrale pritvorene osobe (177/4).

B/ Posebni slučajevi iskazivanja osumnjičenika policiji. U prikupljanju obavijesti redarstvene će vlasti osumnjičenika upozoriti zašto se okrivljuje i koje su osnove sumnje protiv njega, a upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Na osumnjičenikov zahtjev, redarstvene će mu vlasti omogućiti da uzme branitelja i u tu svrhu zastati s prikupljanjem obavijesti od osumnjičenika do dolaska branitelja, a najkasnije do 3 sata od kada je osumnjičenik izjavio da želi uzeti branitelja. Na takav način će redarstvene vlasti postupiti i prema okrivljeniku kod kojeg se ima provesti pretraga stana. Ako je iz okolnosti vidljivo da izabrani branitelj u tom roku ne može doći, redarstvene će vlasti osumnjičeniku omogućiti da uzme branitelja s liste dežurnih odvjetnika koju za područje županije sastavlja Hrvatska odvjetnička komora i dostavlja nadležnim policijskim upravama uz izvješće županijskom sudu. Vrijeme zastajanja redarstvenih vlasti u prikupljanju obavijesti ili pretrazi stana ne računa se u zakonski rok privođenja istražnom sucu. Ako osumnjičenik ne uzme branitelja ili pozvani branitelj u tom roku ne dođe, redarstvene vlasti mogu nastaviti s prikupljanjem obavijesti od osumnjičenika ili s poduzimanjem mjere pretrage stana. DO ima pravo biti nazočan ispitivanju. Zapisnici redarstvenih vlasti o iskazu osumnjičenika u nazočnosti branitelja mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku (177/5).

C/ Utvrđivanje istovjetnosti osumnjičenika. Redarstvene vlasti mogu radi utvrđivanja istovjetnosti osumnjičenika, snimati ga, uzimati mu otiske prstiju, a po odobrenju istražnog suca i objaviti osumnjičenikovu sliku. Od osobe u pritvoru mogu se i bez privole uzeti uzorci sline ili dlake radi analize temeljitoga genetskog materijala potrebnog u tu svrhu (179).

D/ Posebni izvidi kaznenih djela privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda. Ove mjere mogu se odrediti za KD:

1. protiv RH, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa počinjena na štetu djece ili maloljetnika i protiv Oružanih snaga RH za koja je propisana kazna od 5 ili više godina zatvora,

2. ubojstva, otmice, podvođenja, razbojništva s teškim posljedicama, iznude, ucjene, teških KD protiv opće sigurnosti, krivotvorenja novca, prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, izbjegavanja carinskog nadzora, sprečavanja dokazivanja, prisile prema pravosudnom dužnosniku, udruživanja za počinjenje KD kao i za KD koja je počinila ta grupa ili zločinačka organizacija u stjecaju, nedopuštenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, zlouporabe u obavljanju dužnosti državne vlasti, primanja mita i davanja mita,

48

3. za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora (181).

Opći uvjeti. Ako se izvidi KD ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili skopčani s nerazmjernim teškoćama, na zahtjev DO istražni sudac može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u predmetnom KD odrediti mjere kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, i to:

1) nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, odnosno sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu,

2) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija,

3) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta,

4) uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika,

5) simulirani otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje potkupnine

6) nadzirani prijevoz i isporuku predmeta KD.

Posebni uvjeti. Mjere iz točke 1. mogu se odrediti i prema osobama za koje postoje osnove sumnje da počinitelju ili od počinitelja KD prenose priopćenja i poruke u svezi s KD, odnosno da se počinitelj služi njihovim priključcima na telefon, ili drugim telekomunikacijskim uređajem.

Izvršenje mjera pod točkama 4. i 5. ne smije predstavljati poticanje na počinjenje KD.

Tehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni na način iz točke 1., 2., 3., 5. i 6. mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. Prikriveni istražitelj i pouzdanik (točka 4.) te osobe koje su provele mjere iz točke 5. mogu se ispitati kao svjedoci o tijeku provođenja mjera.76

Ove mjere određuje istražni sudac pisanim obrazloženim nalogom. Nalog izvršavaju redarstvene vlasti. (182/1).

Poduzete mjere mogu trajati najdulje 4 mjeseca. Na prijedlog DO istražni ih sudac može produljiti iz važnih razloga za još 3 mjeseca. O neslaganju između DO i istražnog suca odlučuje vijeće županijskog suda. Čim prestanu pretpostavke za nadzor, istražni je sudac dužan odrediti obustavu poduzetih mjera. Ako DO odustane od kaznenog progona, odnosno ako podaci i obavijesti pribavljeni primjenom poduzetih mjera nisu potrebni za kazneni postupak, uništit će se pod nadzorom istražnog suca, koji će o tome sastaviti posebni zapisnik i priložiti ga spisu (182/2).

Ako su mjere poduzete bez naloga istražnog suca ili je postupljeno protiv odredbi, dokazi za koje se iz tako prikupljenih podataka i obavijesti saznalo ne mogu se upotrijebiti u kaznenom postupku.77

E/ Hitne istražne radnje.

Redarstvene vlasti mogu, ako postoji opasnost odgode i prije pokretanja istrage, obaviti pretragu, privremeno oduzeti predmete, obaviti prepoznavanje, očevid i uzeti otiske prstiju i drugih dijelova tijela. Istražni sudac koji stigne na mjesto očevida u tijeku njegova 76 Izvršenje mjere uporabe prikrivenih istražitelja (točka 4.) uključuje pravo prikrivenog istražitelja na ulazak u nečiji dom ako su ispunjeni uvjeti što ih predviđaju zakonski propisi o ulasku policije u dom bez sudbenog naloga.77 U postupku zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protudržavnog terorizma, otmice, ubojstva, razbojništva, zlouporabe opojnih droga, krivotvorenja novca, prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, kao i dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, a za koje postoje osnove sumnje da ih je počinila grupa ljudi ili zločinačka organizacija, istražni sudac može odlučiti da se pisma, poruke i razgovori okrivljenika i branitelja nadziru. Nadzor može trajati najdulje dva mjeseca od određivanja pritvora. Ipak se ova mjera razlikuje od ostalih po tome što se rješenje o nadzoru dostavlja prije stavljanja pod nadzor, branitelju i okrivljeniku.

49

poduzimanja može poduzeti obavljanje te radnje, odnosno prepustiti obavljanje započetog očevida, ili njegova dijela redarstvenoj vlasti. Redarstvene vlasti mogu, ako postoji opasnost od odgode odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije tijela (184).

Kad je počinitelj KD nepoznat, DO može zatražiti da redarstvene vlasti poduzmu pojedine istražne radnje ako bi, s obzirom na okolnosti slučaja, bilo svrhovito da se i prije pokretanja istrage poduzmu takve radnje.

Istražni sudac nadležnog suda te istražni sudac nižeg suda na čijem je području počinjeno KD može, na prijedlog ovlaštenog tužitelja78 ili na vlastiti poticaj, prije donošenja rješenja o provođenju istrage poduzeti pojedine istražne radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Neovisno o tome poduzima li te radnje policija ili istražni sudac, zapisnik o poduzetom uvijek se dostavlja državnom odvjetniku.

o Izvide KD počinjenog na hrvatskom pomorskom brodu ili hrvatskom brodu unutarnje plovidbe, provodi zapovjednik broda (177a).

Predistražne ovlasti državnog odvjetnika. DO je subjekt koji odlučuje o izvidima. On je ovlašten podnositi zahtjeve policiji za provođenjem izvida, kao i zahtijevati izvješća o učinjenom (što mu sve omogućava upravljanje policijskim izvidima). Nadalje on može stavljati razne prijedloge istražnom sucu, te odlučivati o kaznenoj prijavi (uz eventulanu primjenu načela svrhovitosti).

Međutim njegova nadležnost je proširena s odlučivanja i nadzora o izvidima, na samo provođenje izvida. Osnove po kojima DO može sam poduzimati izvide su:

- ako postoji dvojba o kaznenoj prijavi on zahtijeva od policije provođenje izvida tek ako to ne može sam učinit, što znači da zakonodavac daje prioritet samostalnom djelovanju DO-a.

- DO ima pravo pozivati podnositelja prijave, osumnjičenika (uz formalno ili neformalno ispitivanje), ali i druge osobe, radi provjere navoda u prijavi, što znači da on ima slične ovlasti kao i policija.

5. ISTRAGA

5.1. OPĆE NAPOMENE O ISTRAZI

Istraga je prva faza redovitog kaznenog postupka tijekom koje se, na formalan način, osiguravaju dokazi i utvrđuju činjenice bitne za odlučivanje o daljnjoj sudbini kaznenog postupka. Formalan način se sastoji od vršenja pojedinih istražnih radnji koje su zakonom točno određene.

5.2. TIJEK ISTRAGE

DO, raspolažući podacima iz kaznene prijave, te eventualno dokazima pribavljenim izvidima, procjenjuje postoji li osnovana sumnja da je točno određena osoba počinila točno određeno KD za koje se progoni po službenoj dužnosti. Ako zaključi da ovako određeni zakonski uvjeti zaista postoje, tada će, obvezan načelom legaliteta kaznenog progona, podnijeti istražni zahtjev istražnom sucu.

Odustanak DO nakon donošenja rješenja o provođenju istrage uvjetovat će obvezu istražnog suca da istragu obustavi.

78 Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika, zatražit će da o tome odluči vijeće.

50

Kad istražni sudac primi istražni zahtjev bez odgode će razmotriti spise i ispitati osobu protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, osim ako postoji opasnost od odgode, i ako se složi sa zahtjevom, donijet će rješenje o provođenju istrage. Istražni sudac može, prije nego odluči o istražnom zahtjevu ili prijedlogu DO da se ne provodi istraga, pozvati DO i osumnjičenika na prethodno ročište ako je potrebno razjašnjenje okolnosti koje mogu biti važne za odlučivanje. Na prethodno ročište pozvat će se, osim DO, osumnjičenika i njegova branitelja, oštećenik i njegov opunomoćenik ako ga ima. Na pozivanje i ispitivanje osumnjičenika primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenika u istrazi. Nedolazak branitelja ili oštećenika, odnosno njegova opunomoćenika ne sprječava održavanje prethodnog ročišta.

Ako se istražni sudac složi s istražnim zahtjevom, donijet će rješenje o provođenju istrage. Budući da žalba na ovo rješenje nema suspenzivno djelovanje, donošenjem rješenja počinje kazneni postupak, a osumnjičenik postaje okrivljenikom.

Ako se istražni sudac ne složi s istražnim zahtjevom DO, zatražit će da o tome odluči vijeće županijskog suda.

Istragu provodi istražni sudac nadležnog suda, a ministar nadležan za poslove pravosuđa može odrediti jedan sud u kojem će se za područja više sudova provoditi istrage (istražni centar).

U tijeku istrage istražni sudac može povjeriti obavljanje pojedinih istražnih radnji istražnom sucu suda na čijem području treba poduzeti te radnje.

Istražni sudac može povjeriti redarstvenim vlastima izvršenje naredbe o pretrazi stana ili osobe ili o privremenom oduzimanju predmeta.

Istražni sudac može povjeriti redarstvenim vlastima izvršenje ostalih istražnih radnji,

- na prijedlog DO, (ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom DO, zatražit će odluku vijeća, koje je dužno odluku donijeti u roku od 24 sata).

- ako se istraga provodi za KD protuzakonitog prometa opojnim drogama ili opasnim materijalima, oružjem, streljivom i drugim predmetima obrane, krivotvorenja novca i vrijednosnih papira te drugih KD čiji su počinitelji povezani s stranom državom ili koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija,

- a takvo je povjeravanje, s obzirom na težinu KD i složenost dokaza, prijeko potrebno za uspješno vođenje istrage.

Istraga se vodi samo u svezi s onim KD i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rješenje o provođenju istrage.

Ako se u tijeku istrage pokaže da postupak treba proširiti na drugo KD ili protiv druge osobe, istražni će sudac o tome izvijestiti DO. U takvu slučaju mogu se poduzeti istražne radnje koje ne trpe odgodu, ali o svemu što je poduzeto mora se izvijestiti DO.

Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage istražni sudac i bez prijedloga stranaka poduzima radnje za koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka.

Stranke i oštećenik mogu u tijeku istrage stavljati istražnom sucu prijedloge da se obave pojedine istražne radnje. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom DO da se obavi pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči vijeće.

Prekid istrage.

Obligatoran prekid: istražni će sudac rješenjem prekinuti istragu ako je okrivljenik zbog zdravstvenih smetnji nesposoban sudjelovati u postupku. Međutim, ako istražni sudac utvrdi da je okrivljenik raspravno sposoban zbog duševnih smetnji, a DO je stavio prijedlog za utvrđivanje ubrojivosti, istraga se neće prekinuti. U ovim slučajevima okrivljenik mora imati branitelja.

51

Fakultativan prekid: ako se ne zna boravište okrivljenika, istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, istraga će se prekinuti nakon pribavljenog mišljenja DO, ako se postupak vodi na njegov zahtjev.

Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o KD i krivnji okrivljenika do kojih se može doći. Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, istražni će sudac nastavit istragu. Ako tijekom prekida istrage nastupi zastara kaznenog progona, sud će obustaviti istragu.

Obustava istrage.

Istražni sudac obustavlja rješenjem istragu:

- kad DO u tijeku istrage ili nakon završene istrage izjavi da odustaje od progona. O obustavi istrage istražni će sudac u roku od 8 dana izvijestiti oštećenika.

- ako okrivljenik tijekom istrage umre.

Istragu će rješenjem obustaviti vijeće županijskog suda kad odlučuje o bilo kojem pitanju tijekom istrage:

1) ako KD koje se stavlja na teret okrivljeniku nije KD za koje se progoni po službenoj dužnosti,

2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika,

3) ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je KD obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon,

4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio KD.

Ako istražni sudac ustanovi da postoje razlozi za obustavu istrage, obavijestit će o tome DO. Ako DO u roku od 8 dana ne izvijesti istražnog suca da odustaje od progona, istražni sudac zatražit će da vijeće odluči o obustavi istrage. Protiv tog rješenja DO i oštećenik imaju pravo žalbe.

Istražni će sudac prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljeniku, te podatke o prijašnjim osudama okrivljenika.

Istražni sudac završava istragu kad ustanovi da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podignuti optužnica ili obustaviti postupak.

Nakon završene istrage istražni sudac dostavlja spise DO, koji je dužan u roku od 15 dana staviti prijedlog da se istraga dopuni ili podignuti optužnicu, ili dati izjavu da odustaje od progona. Taj rok može vijeće županijskog suda produljiti na prijedlog DO najviše za još 15 dana.

DO će bez odlaganja obavijestiti podnositelja kaznene prijave o podizanju optužnice, optužnog prijedloga ili odustajanja od kaznenog progona.

Ako se istraga ne završi u roku od 6 mjeseci, istražni sudac dužan je izvijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije završena. Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti mjere da se istraga završi.

52

5.3. ISTRAŽNE RADNJE

Istražnim radnjama bismo mogli označiti onu djelatnost istražnog suca (katkad i drugih državnih tijela79) koja se poduzima tijekom istrage (a katkad i izvan istrage80) temeljem odredaba kaznenog procesnog prava, a uvjetuje pravom predviđene pravne učinke81.

To su:

- pretraga,

- privremeno oduzimanje predmeta,

- ispitivanje okrivljenika,

- ispitivanje svjedoka,

- prepoznavanje,

- očevid,

- uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela,

- vještačenje.

5.4. PRESUDA NA ZAHTJEV STRANAKA U ISTRAZI

Pojam. To je presuda donesena temeljem zahtjeva za izricanjem umanjene kazne u redovnom postupku, prije početka ili tijekom istrage.

Zakonski uvjeti temeljem kojih istražni sudac može prihvatiti zahtjev za izricanje presude u istrazi (kumulativno):

zahtjev mora postaviti okrivljenik prije odluke o istražnom zahtjevu ili obje stranke zajedno bilo prije ili tijekom istrage. U posljednjem slučaju DO i okrivljenik zajedno podnose pisani zahtjev kojeg okrivljenik potpisuje u nazočnosti branitelja.82

za KD se može izreći kazna zatvora do 10 godina, a za takvo djelo se ne vodi sumarni postupak

zahtjevom se traži izricanje točno određene kazne zatvora, uvjetne osude ili uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom, u visini od najviše 1/3 gornje granice propisane kazne

Pravni učinak podnošenja zahtjeva za izricanjem umanjene kazne.

Podnošenje zahtjeva ne smatra se optuženikovim priznanjem KD, ali obrana ne može u postupku koji je nastavljen nakon odluke istražnog suca, iznositi dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje u odnosu na onu točku optužbe u pogledu koje je pristala na zahtjev tužitelja, osim ako je za dokaze saznala nakon zahtjeva.83

Prije nego što odluči o zahtjevu istražni sudac će okrivljenika upozoriti na ove posljedice i nakon toga se uvjeriti da su stranke koje su zajednički zatražile izricanje kazne, suglasne u pogledu cijelog sadržaja zahtjeva te to utvrditi i u zapisniku.

Stranka može odustati od ovog zahtjeva do donošenja odluke istražnog suca, što uvjetuje odbacivanje zahtjeva.

79 Budući da i policija, doduše iznimno može vršiti pojedine istražne radnje.80 Hitne istražne radnje se mogu vršiti i tijekom izvida, dakle prije istrage, ali i u slučajevima u kojima se rasprava uopće ne provodi (prije podizanja neposredne optužnice i u sumarnom postupku).81 Rezultat pravno valjanih istražnih radnji, tj. onih koje su poduzete u skladu s odredbama ZKP-a, mogu se koristiti kao dokaz i na njima se može temeljiti sudska odluka.82 Ako ga okrivljenik nije uzeo, branitelja će mu postaviti predsjednik suda za daljnji tijek postupka do donošenja odluke istražnog suca (dakle, do donošenja odluke radi se o predmetu s obveznom obranom).83 Dakle, zahtjev se faktički smatra priznanjem.

53

Odluke istražnog suca o zahtjevu:

- prihvaćanje zahtjeva i izricanje presude kojom se ne smije izreći druga vrsta ili veća mjera kazne od predložene. Ako su stranke podnijele zajednički zahtjev, istražni sudac će u izreci o troškovima postupka odrediti da se optuženik u cijelosti oslobađa troškova kaznenog postupka. U obrazloženju presude sud samo navodi okolnosti koje je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude.

- neprihvaćanje zahtjeva (što uvjetuje odlučivanje vijeća županijskog suda) ako istražni sudac ustanovi da prikupljeni dokazi o činjenicama važnim za izbor i odmjeravanje kazne ne opravdavaju primjenu ove presude ili da za izricanje presude ne postoje zakonski uvjeti. Protiv rješenja stranke imaju pravo žalbe koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se žalba ne uvaži, ovaj zahtjev ne može se ponoviti na glavnoj raspravi (190a).

6. OPTUŽNICA I PRIGOVOR PROTIV OPTUŽNICE

6.1. OPTUŽNICA

Dostavom optužnice započinje druga faza redovitog kaznenog postupka – faza optuživanja s eventualnim nadzorom optužnice (samo ako se uloži prigovor protiv optužnice).

Optužnica je optužni akt koji u redovnom postupku podiže DO ili supsidijarni tužitelj.84

DO optužnicu dostavlja nadležnom sudu gdje predsjednik vijeća ispituje da li je ona propisno sastavljena85 (269), nakon čega je bez odgode dostavlja okrivljeniku, koji u roku od 8 dana od dana dostave ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice (271, 272).

6.2. PRIGOVOR PROTIV OPTUŽNICE

Ako je prigovor protiv optužnice podnesen, predsjednik vijeća ispituje da li je prigovor pravodoban (izjavljen u roku) i dopušten (izjavljen od ovlaštene osobe). Ako to nije slučaj, rješenjem će prigovor odbaciti,86 dok će ga u suprotnom slučaju dostaviti sa spisima izvanraspravnom vijeću.

Izvanraspravno vijeće će o prigovoru odlučivati na sjednici,87 pri čemu može donijeti jednu od sljedećih odluka:

1) rješenje o odbacivanju prigovora ako je prigovor nepravodoban ili nedopušten;

2) rješenje kojim će vratiti optužnicu radi otklona nedostataka u njezinu sadržaju ili radi dopune odnosno provođenja istrage;

84 Osim optužnice, naše procesno pravo poznaje i ove optužne akte:

1) optužni prijedlog koji se podiže u sumarnom postupku ako se postupa u povodu KD za koje se progon vrši po službenoj dužnosti;

2) privatna tužba ako se postupa u povodu KD za koje se progoni temeljem optužnog akta.85 Ako ustanovi da nije, vratit će je tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke.86 Kod odbacivanja se ne ulazi u ispitivanje opravdanosti prigovora. To znači da bi se odbacio čak i osnovani prigovor ako je nepravodoban.87 O sjednici vijeća izvijestit će se državni odvjetnik, a i okrivljenik i njegov branitelj, ako su to u prigovoru zahtijevali (273/2).

54

3) rješenje kojim će se proglasiti nenadležnim, nakon čega će predmet dostaviti nadležnom sudu;

4) rješenje o izdvajanju iz spisa pravno nevaljanih dokaza (274);

5) rješenje o obustavi postupka ako se utvrdi:

- da djelo koje je predmet optužbe nije KD,

- da postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju,

- da nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili prijedloga, odnosno odobrenja ovlaštene osobe, ako je to po zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon,

- da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za KD koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na glavnoj raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće (275).

6) rješenje kojim će odbiti prigovor smatrajući ga neosnovanim (278/1).

Ako su od više okrivljenika samo neki podnijeli prigovor protiv optužnice, a razlozi iz kojih je sud našao da nema mjesta optužbi koriste i nekim od okrivljenika koji nisu podnijeli prigovor, vijeće će postupiti kao da su i oni podnijeli prigovor - beneficium cohaesionis (279).

Ako prigovor protiv optužnice nije podnesen ili je odbačen, na zahtjev predsjednika vijeća pred kojim se treba održati glavna rasprava, izvanraspravno vijeće može odlučiti o svakom pitanju o kojem se na rješava u povodu prigovora. Zahtjev predsjednik vijeća može staviti u roku od petnaest dana.

Optužnica stupa na pravnu snagu:

ako prigovor nije uopće podnesen ili je podnesen pa odbačen, a nema zahtjeva predsjednika vijeća za nadzorom optužnice - protekom roka za podnošenje zahtjeva

ako postoji zahtjev predsjednika vijeća izvanraspravnom vijeću – ako se i kad se vijeće, unatoč zahtjevu, složi s optužnocom

ako je prigovor podnesen, pa je od vijeća odbijen – donošenjem odluke o prigovoru.

Stupanje optužnice na pravnu snagu88 označava kraj druge faze kaznenog postupka.

6.3. NEPOSREDNA OPTUŽNICA

Redoviti kazneni postupak moguće je u jednom slučaju voditi i bez provođenja istrage. U tom slučaju osnova za pokretanje postupka jest neposredna optužnica, koju DO, pod zakonskim uvjetima podnosi umjesto istražnog zahtjeva.

A/ Neposredna optužnica temeljem suglasnosti istražnog suca. Ako dobije prijedlog DO da se ne provodi istraga istražni sudac se može suglasiti s prijedlogom pod uvjetima:

a) ako je za KD za koje je propisana kazna zatvora iznad 8 do 15 godina;

b) ako prikupljeni podaci o KD i počinitelju daju dovoljno osnova za podizanje optužnice;

c) ako je prije toga ispitao osobu protiv koje se treba podignuti optužnica.

88 Ovaj trenutak značajan je zbog toga što:

- od tog trenutka okrivljenik postaje optuženikom

- kad je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice nastupaju pravomoćnošću optužnice.

55

Istražni sudac ne mora dati suglasnost – u takvu će slučaju postupiti kao da je stavljen istražni zahtjev, što znači da može donijeti rješenje o provođenju istrage.89

U ovom slučaju kazneni postupak počinje davanjem suglasnosti istražnog suca ovlaštenom tužitelju da može neposredno podignuti optužnicu.

B/ Neposredna optužnica bez suglasnosti istražnog suca. DO može podignuti optužnicu i bez suglasnosti istražnog suca ako su ispunjeni ovi uvjeti:

a) ako je za KD predviđena kazna zatvora do 8 godina

b) ako prikupljeni podaci koji se odnose na KD i počinitelja daju dovoljno osnova za optužbu.

U ovom slučaju kazneni postupak ne počinje podizanje optužnice, nego određivanjem glavne rasprave.

7. GLAVNA RASPRAVA I PRESUĐIVANJE

7.1. PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVU

Predsjednik vijeća nalogom određuje dan, sat i mjesto glavne rasprave. Predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu najkasnije u roku od mjesec dana od dana primitka optužnice u sudu. Ako u tom roku ne odredi glavnu raspravu, predsjednik vijeća obavijestit će predsjednika suda o razlozima iz kojih glavna rasprava nije određena. Predsjednik suda prema potrebi poduzet će mjere da se glavna rasprava odredi. Ako predsjednik vijeća utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavijesti na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju, prije određivanja glavne rasprave, i kad rješenje postane pravomoćno, izdvojit će ih u poseban omot i predati istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa.

Ako izgleda da će glavna rasprava dulje trajati, predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili 2 suca, odnosno suca porotnika (dopunski sudac ili dopunski sudac porotnik) da budu na glavnoj raspravi, kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove spriječenosti (288).

Na glavnu raspravu pozvat će se optuženik i njegov branitelj, tužitelj i oštećenik i njihovi zakonski zastupnici i opunomoćenici, a po potrebi i tumač. Na glavnu raspravu pozvat će se i svjedoci i vještaci koje su predložili tužitelj u optužnici i okrivljenik u prigovoru protiv optužnice, osim onih za koje predsjednik vijeća smatra da njihovo ispitivanje na glavnoj raspravi nije potrebno. Tužitelj i optuženik mogu na glavnoj raspravi ponoviti prijedloge koje predsjednik vijeća nije prihvatio.

Poziv optuženiku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana glavne rasprave ostane dovoljno vremena za pripremu obrane, a najmanje osam dana. Na zahtjev optuženika ili na zahtjev tužitelja, a uz privolu optuženika, taj se rok može skratiti.

Ako se sazna da neki svjedok ili vještak koji je pozvan na glavnu raspravu, a još nije ispitan, neće moći doći na glavnu raspravu zbog dugotrajne bolesti ili zbog drugih smetnji, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi. Svjedoka, odnosno vještaka ispitat će predsjednik vijeća ili sudac član vijeća ili će se njegovo ispitivanje obaviti preko istražnog suca suda na čijem se području svjedok, odnosno vještak nalazi.

Predsjednik vijeća obustavit će rješenjem kazneni postupak i dostaviti rješenje strankama i oštećeniku, uz obavijest o tome osobama koje su pozvane na glavnu raspravu, ako je tužitelj odustao od optužbe prije nego što je glavna rasprava počela i ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavak postupka.

89 Dakle, ovdje u slučaju neslaganja ne odlučuje vijeće.

56

Predsjednik vijeća rješenjem će prekinuti kazneni postupak ako državni odvjetnik prije nego što je glavna rasprava počela izjavi da uvjetno odustaje od kaznenog progona, a nakon odustanka državnog odvjetnika od optužbe, obustavit će kazneni postupak rješenjem.

7.2. GLAVNA RASPRAVA

Predsjednik vijeća upravlja glavnom raspravom. O radu na glavnoj raspravi mora se voditi zapisnik u koji se mora unijeti u bitnom cijeli tijek glavne rasprave.

Predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavne rasprave i sastav vijeća. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li im pozivi predani i jesu li svoj izostanak opravdale. Izostanak pojednih osoba ima različite pravne učinke, ovisno o tome tko je izostao:

Ako na glavnu raspravu ne dođe DO ili osoba koja ga zamjenjuje, glavna rasprava će se odgoditi (304/1).

Ako na glavnu raspravu ne dođe oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj, iako su uredno pozvani, a ni njihov opunomoćenik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak (304/2).

Ako je optuženik uredno pozvan, a ne dođe na glavnu raspravu niti svoj izostanak opravda, vijeće će naložiti da se prisilno dovede (305/1).90

Iznimke: u sumarnom postupku i u kontumacijskom postupku (o čemu je već bilo govora). Daljnja iznimka postoji ako se optuženik sam stavio u položaj ili stanje uslijed kojeg nije mogao biti nazočan na glavnoj raspravi, kada će se glavna rasprava održati u njegovoj odsutnosti. Vijeće, odnosno sudac pojedinac donosi rješenje o održavanju glavne rasprave u odsutnosti optuženika nakon saslušanja liječnika vještaka. Ako optuženik nema branitelja postavit će mu se branitelj čim se donese rješenje o održavanju glavne rasprave u odsutnosti optuženika (307/1-3).

Ako na glavnu raspravu ne dođe branitelj koji je uredno pozvan, a ne izvijesti sud o razlogu spriječenosti, čim je za taj razlog saznao, ili ako branitelj bez odobrenja napusti glavnu raspravu, optuženik će se pozvati da odmah uzme drugog branitelja. Ako optuženik to ne učini, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi bez branitelja, ako nakon ispitivanja svih okolnosti ocijeni da odsutnost branitelja ne bi bila štetna za obranu. Ako u slučaju obvezne obrane ne postoji mogućnost da optuženik odmah uzme drugog branitelja, odnosno da ga sud postavi bez štete za obranu, glavna rasprava će se odgoditi.

Ako postoje uvjeti za odgodu glavne rasprave zbog nedolaska optuženika ili zbog njegove raspravne nesposobnosti, odnosno zbog odsutnosti branitelja, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očito morala donijeti presuda kojom se optužba odbija (307/5).

Ako svjedok ili vještak unatoč urednom pozivu neopravdano izostane, vijeće može naložiti da se odmah prisilno dovede. Glavna rasprava može početi i bez nazočnosti pozvanog svjedoka ili vještaka. U tom će slučaju vijeće tijekom glavne rasprave odlučiti treba li zbog odsutnosti svjedoka ili vještaka glavnu raspravu prekinuti ili odgoditi (308/1,2).

Nakon ispitivanja tko je raspravi pristupio, predsjednik vijeća utvrđuje istovjetnost optuženika. Podaci o prijašnjim osudama i kaznama koje je optuženik izdržao pročitat će se na kraju dokaznog postupka. Nakon toga predsjednik vijeća će uputiti svjedoke i vještake da pričekaju dok ne budu pozvani radi ispitivanja. Svi optuženici ostaju u sudnici tijekom cijele glavne rasprave.

90 Ako se dovođenje ne bi moglo odmah obaviti, vijeće će odlučiti da se glavna rasprava odgodi i naložiti da se optuženik na iduću raspravu prisilno dovede. Ako do privođenja optuženik opravda izostanak, predsjednik vijeća opozvat će nalog o prisilnom dovođenju. Vijeće može i naložiti da optuženik snosi troškove koji su nastali odgodom rasprave.

57

Glavna rasprava počinje čitanjem optužnice, privatne tužbe ili optužnog prijedloga.91 Nakon toga predsjednik vijeća će upitati optuženika je li razumio optužbu, te ga poučiti o njegovim pravima. Nakon toga ispitat će se optuženik o tome kakav stav zauzima prema svakoj točki optužbe.

Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim, predsjednik vijeća uputit će da može iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist. Nakon toga prelazi se na ispitivanje optuženika. Izjava optuženika o priznanju krivnje, ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze. Ako je optuženikovo priznanje na glavnoj raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni.

Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako optuženik drugačije ne zahtijeva.

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje. Dokazi se izvode onim redom koji utvrdi predsjednik vijeća. U pravilu prvo će se izvesti dokazi koje predlaže tužitelj, a potom dokazi koje predlaže obrana, a naposljetku dokazi čije je izvođenje vijeće odredilo po službenoj dužnosti.

Tijekom iznošenja iskaza svjedoka ili izlaganja nalaza i mišljenja vještaka, svjedoku ili vještaku najprije postavlja pitanje stranka koja je predložila izvođenje tog dokaza, a zatim protustranka. Nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi sudskog vijeća. Ako je sud odredio izvođenje dokaza i bez prijedloga stranaka, pitanja prvi postavlja predsjednik vijeća, zatim članovi vijeća, te na posljetku tužitelj, okrivljenik i branitelj. Ako se oštećenik koji je nazočan treba ispitati kao svjedok, njegovo će se ispitivanje obaviti prije ispitivanja ostalih svjedoka.

Nakon provedenog doakzivanja, predsjednik vijeća upitat će stranke i oštećenika imaju li prijedloge za dopunu dokaznog postupka, a zatim će se ispitati optuženik koji je izjavio da se ne smatra krivim. Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem, ali o tome kako će odgovarati na postavljeno pitanje ne može se savjetovati ni sa svojim braniteljem ni s kim drugim. Ako vijeće nakon ispitivanja optuženika ne ustanovi da treba izvesti još neke dokaze, predsjednik vijeća će objaviti da je dokazni postupak završen.

Ako tužitelj u tijeku glavne rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u optužnici, on može do završetka dokaznog postupka usmeno izmijeniti optužnicu ili podnijeti novu. Radi pripremanja nove optužnice ili obrane stranke mogu zatražiti prekid glavne rasprave.

Nakon završenoga dokaznog postupka predsjednik vijeća daje riječ strankama. Prvo govori tužitelj, zatim oštećenik, branitelj, pa optuženik.92

Govori stranaka ne mogu se ograničiti na određeno vrijeme. Predsjednik vijeća može, nakon prethodnog upozorenja, prekinuti osobu koja u svojem govoru vrijeđa javni red i moral ili vrijeđa drugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze s predmetom.

91 Ovaj trenutak je važan zbog toga što se nakon početka glavne rasprave postupak može okončati u pravilu samo presudom.92 Tužitelj će u svojem govoru iznijeti svoju ocjenu dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, nakon toga će izložiti svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku i staviti i obrazložiti svoj prijedlog o krivnji optuženika, o odredbama KZ koje bi se imale primijeniti, kao i o olakotnim i otegotnim okolnostima koje bi trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Tužitelj ne može stavljati određeni prijedlog o visini kazne, ali može predložiti da se izrekne sudska opomena ili uvjetna osuda. Oštećenik ili njegov opunomoćenik može u svojem govoru obrazložiti imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnji optuženika. Branitelj ili sam optuženik izložit će u svojem govoru obranu i može se osvrnuti na navode tužitelja i oštećenika. Poslije branitelja optuženik ima pravo sam govoriti, očitovati se o tome prihvaća li obranu branitelja i dopuniti je. Tužitelj i oštećenik imaju pravo odgovoriti na obranu, a branitelj, odnosno optuženik osvrnuti se na te odgovore. Posljednja riječ pripada uvijek optuženiku.

58

Ako vijeće nakon završenih izlaganja stranaka ne utvrdi da treba izvesti još neke dokaze, predsjednik vijeća objavit će da je glavna rasprava završena. Nakon toga će se vijeće povući na vijećanje i glasovanje radi donošenja presude.

7.3. PRESUDA

Presuda se može donijeti isključivo nakon početka glavne rasprave. Presuda se, kao i ostale odluke vijeća, donosi nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Postoje 3 vrste presuda. To su oslobađajuća, osuđujuća i presuda kojom se optužba odbija.

A. Presuda kojom se optužba odbija ili odbijajuća presuda naziva se još i formalnom presudom, i to stoga što se njome, za razliku od ostalih vrsta presuda, ne rješava zahtjev ovlaštenog tužitelja, što znači da se sud ne izjašnjava o krivnji optuženika, a niti izriče bilo kakvu kaznenopravnu sankciju. Sud ovom presudom ne rješava bitna pitanja, dakle, ne ulazi u meritum, jer postoje neke zakonske zapreke, pa se radi o presudi koja je to samo po nazivu (dakle po formi), a ne po svojem sadržaju. Odbijajuću presudu će sud izreći (353):

1) ako za suđenje nije stvarno nadležan,

2) ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja,

3) ako je tužitelj tijekom glavne rasprave odustao od optužbe,

4) ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja za progon ili ako je ovlaštena osoba, odnosno državno tijelo odustalo od prijedloga, odnosno odobrenja,

5) ako je optuženik za isto KD već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen,

6) ako je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođen kaznenog progona ili se kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon.

B. Presuda kojom se optuženik oslobađa od optužbe (oslobađajuća ili liberatorna presuda) izriče se:

1) ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije KD,

2) ako ima okolnosti koje isključuju krivnju,

3) ako nije dokazano da je optuženik počinio KD za koje se optužuje.

C. Presuda kojom se optuženik proglašava krivim (osuđujuća ili kondemnatorna presuda) izriče se ako se utvrdi da je optuženik počinio KD za koje je optužen, te postojanje njegove krivnje. Osuđujuća presuda mora biti određena, što znači da sud u presudi mora točno navesti za koje se KD optuženika proglašava krivim, uz naznaku činjenica iz kojih to proizlazi te pravne kvalifikacije djela. U toj se presudi odlučuje i o kaznenopravnoj sankciji, no osuđujuća presuda se izriče i u slučaju kad sud, nakon utvrđenja krivnje, oslobodi optuženika kazne.93

Osuđujuća i oslobađajuća presuda rješavaju predmet spora, pa se stoga nazivaju meritornim presudama. Sud ne mora prihvatiti prijedlog tužitelja o pravnoj kvalifikaciji KD.

Presuda se objavljuje odmah nakon njezina izricanja. Objavljivanje znači da će se izreka presude javno pročitati u nazočnosti stranaka, njihovih zakonskih zastupnika, opunomoćenika i branitelja, te da će se ukratko iznijeti razlozi presude.

Presuda mora sadržavati 3 osnovna dijela. To su uvod, izreka i obrazloženje.

93 Npr. sud utvrdi da je optuženik počinio KD i njegovu krivnju, a zatim temeljem odredbi KZ-a, odluči o oslobođenju od kazne, jer se radi o npr. prekoračenju nužne obrane.

59

U roku od mjesec dana nakon objave presuda se mora otpremiti, što znači da će se ovjereni prijepis dostaviti tužitelju, optuženiku osobno i njegovu branitelju.

8. ŽALBENI POSTUPAK

8.1. OPĆENITO O ŽALBI

Žalba je u našem KPP-u jedini sveobuhvatni redoviti pravni lijek koji ima devolutivno i suspenzivno djelovanje. Sveobuhvatni je stoga što se može izjaviti iz svih predviđenih razloga za pobijanje presude, devolutivan jer o njemu odlučuje viši sud, a ne onaj koji je donio pobijanu presudu, a suspenzivan zato što odgađa izvršenje pobijane presude.

Žalbu mogu izjaviti samo ovlaštene osobe. Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Branitelj i navedene optuženiku bliske osobe mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti optuženika, ali ne i protiv njegove volje. DO može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika. Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka, ali ako je DO preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.

Protiv 1° presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Ako je presuda dostavljena i optuženiku i njegovu branitelju, ali u različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana. Ako je žalba podnesena u zakonskom roku kažemo da je pravodobna.

Žalba treba sadržavati oznaku presude protiv koje se podnosi, osnove za pobijanje presude, obrazloženje žalbe, prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači i potpis osobe koja podnosi žalbu. Ako žalba ne sadrži sve potrebne dijelove, 1° sud će pozvati žalitelja da u određenom roku žalbu dopuni, pa ako ovaj to ne učini, žalba se može odbaciti. Žalba koja je podnesena u korist optuženika može se odbaciti isključivo ako se ne može utvrditi na koju se presudu odnosi.

Sa žalbom je povezan i tzv. beneficium novorum: «U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih prije nije iznio. Optuženik koji je u cijelosti priznao osnovanost svih točaka optužbe može u žalbi iznijeti samo one nove činjenice i nove dokaze koji su važni za odluku o kazni». Naše pravo uz žalbu povezuje i tzv. beneficium cohaesionis, po kojem 2° sud podnesenu žalbu uzima u razmatranje čak i odnosu na onog suoptuženika koji žalbu nije podnio ako se ona može primijeniti i na njega. To znači da žalba jednog suoptuženika djeluje u korist ostalih (neovisno o tome jesu li oni žalbu izjavili ili ne) pod uvjetom da navedeni žalbeni razlozi vrijede i za njih.

8.2. OSNOVE ZBOG KOJIH SE PRESUDA MOŽE POBIJATI

Žalba se može izjaviti zbog:

1) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka,

2) zbog povrede KZ,

3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

4) zbog odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnim zahtjevima te zbog odluke o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja.

60

8.2.1 8.2.1 BBitne povrede odredbi kaznenog postupkaitne povrede odredbi kaznenog postupka

Najznačajnije povrede zakonodavac taksativno nabraja smatrajući da njihovo postojanje zahtijeva izmjenu donesene presude. Takve povrede nazivamo apsolutno bitnim povredama odredbi kaznenog postupka.

Ostale povrede koje mogu, ali ne moraju biti bitne zakonodavac ne navodi taksativno, nego određuje da će se one smatrati bitnima ako su utjecale ili mogle utjecati na presudu. Takve povrede nazivamo relativno bitnim povredama odredbi kaznenog postupka.

Uspješnost žalitelja koji se poziva na apsolutno bitnu povredu ovisi isključivo o njegovoj mogućnosti da dokaže postojanje takve povrede, dok žalitelj koji se poziva na relativno bitnu povredu mora dokazati ne samo postojanje povrede, već i to da je ta povreda utjecala ili mogla utjecati na presudu.

Apsolutno bitne povrede postoje:

1) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja,

2) ako je na glavnoj raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti,

3) ako je glavna rasprava održana bez osobe čija je nazočnost na glavnoj raspravi po zakonu obvezna ili ako je optuženiku, branitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave,

4) ako je protivno zakonu donesena odluka o isključenju javnosti s glavne rasprave,

5) ako je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog oštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela:

6) ako je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari ili ako je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti,

7) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,

8) ako je na glavnoj raspravi optuženik koji se na ispitivanju o osnovanosti optužbe očitovao da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatra krivim, bez njegovog zahtjeva za ranijim ispitivanjem, ispitan prije završetka dokaznog postupka,94

9) ako je optužba prekoračena,

10) ako je presudom povrijeđena zabrana reformatio in peius,

11) ako je izreka presude nerazumljiva, ili u presudi postoje proturječnosti,

12) ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

Relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako sud pri pripremanju glavne rasprave, tijekom glavne rasprave ili pri donošenju presude95 nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu ZKP-a ili je na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

8.2.2 8.2.2 PPovrede odredbi KZovrede odredbi KZ

Svaka povreda kaznenog materijalnog prava nije žalbeni razlog. Zakonodavac točno određuje one povrede koje smatra najvažnijima, taksativno ih nabraja, pa se samo u slučaju njihova postojanja može žalbom uspješno pobijati presuda. Kažemo da su apsolutnog karaktera, što

94 Iz ovog se razloga ne može ukinuti presuda na štetu okrivljenika.95 Dakle, ne tijekom cijelog kaznenog postupka.

61

znači da žalitelj, pozivajući se na neku od njih, mora dokazati samo postojanje takve povrede kako bi uspio u pobijanju presude.

Povreda KZ postoji ako je sud pogriješio u pitanju:

1) je li djelo za koje se optuženik progoni KD,

2) ima li okolnosti koje isključuju krivnju,

3) ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon, a osobito je li nastupila zastara kaznenog progona ili je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena,

4) je li glede KD koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti,96

5) je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu,

6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

8.2.3 8.2.3 PPogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanjeogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. Žalba će po tom osnovu biti uspješna ako se utvrdi da sud važne činjenice uopće nije utvrdio ili ih je pogrešno utvrdio.

Ako je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, to uvjetuje određena ograničenja za sud koji će o žalbi odlučivati. Naime, ovaj sud, ako sam ne održi glavnu raspravu, ne smije pobijanu presudu preinačiti, već je može samo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje nižem sudu.

Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice. Činjenično bi stanje bilo nepotpuno utvrđeno ako sud kakvu odlučnu činjenicu nije uopće utvrdio. Npr. ako sud nije provjerio alibi.

8.2.4 8.2.4 OOdluka suda o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovimadluka suda o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima postupka, imovinskopravnim zahtjevima, te o objavi presudepostupka, imovinskopravnim zahtjevima, te o objavi presude

Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i sudskoj opomeni kad tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, o uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni iako su za to postojali zakonski uvjeti.

Odluka o sigurnosnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako sud nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio tu odluku ili nije izrekao sigurnosnu mjeru, odnosno oduzimanje imovinske koristi iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga može se pobijati odluka o troškovima kaznenog postupka.

Odluka o imovinskopravnom zahtjevu te odluka o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja može se pobijati kad je sud o tim pitanjima donio odluku suprotno zakonskim propisima.

96 Npr. u slučaju u kojem nije primijenjen blaži zakon.

62

8.3. POSTUPAK PO ŽALBI

Može se podijeliti u 2 dijela:

postupak pred 1° sudom, i

postupak pred 2° sudom.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao 1° presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora. Nepravodobnu i nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem predsjednik vijeća 1° suda.

Primjerak žalbe dostavit će 1° sud protivnoj stranci, koja može podnijeti odgovor na žalbu. Žalbu će sa spisom 1° sud dostaviti 2° sudu koji će razmotriti i odgovor na žalbu zaprimljen do sjednice vijeća.

Time će postupak pred 1° sudom biti okončan.

Kad spisi povodom žalbe stignu 2° sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje suca izvjestitelja. Ako je riječ o KD za koje se progoni na zahtjev DO, sudac izvjestitelj dostavit će spise nadležnomu DO, koji ih je dužan razgledati i bez odgode vratiti sudu.

Kad DO vrati spise, predsjednik će vijeća zakazati sjednicu vijeća. Sudac izvjestitelj može prema potrebi od 1° suda pribaviti izvješće o povredama odredaba kaznenog postupka, a može preko tog suda ili istražnog suca ili na drugi način provjeriti navode žalbe u svezi s novim dokazima i novim činjenicama.

O sjednici vijeća izvijestit će se državni odvjetnik, onaj optuženik i njegov branitelj, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude izviješten o sjednici ili je predložio održavanje rasprave pred 2° sudom. Sud može odlučiti da se o sjednici vijeća izvijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ako bi njihova nazočnost bila korisna za razjašnjenje stvari. Ako je optuženik u pritvoru ili na izdržavanju kazne i ima branitelja, osigurat će se nazočnost optuženika samo ako predsjednik vijeća ili vijeće smatraju da je svrhovito.

Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. Nazočne stranke mogu iznijeti svoja mišljenja i prijedloge. Sjednica se može održati i u odsutnosti stranaka koje su o njoj bile uredno izviještene. Sa sjednice vijeća javnost se može isključiti samo uz uvjete propisane zakonom.

2° sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.

Rasprava pred 2° sudom održat će se samo:

- ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi, i

- ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati 1° sudu na ponovnu glavnu raspravu.

Rasprava pred 2° sudom počinje izvješćem suca izvjestitelja, nakon čega će se pročitati presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba. Nakon toga pozvat će se žalitelj da obrazloži žalbu, a onda protivnik da mu odgovori. Stranke mogu na raspravi iznositi nove dokaze i činjenice.

Ako nije što drugo propisano, odredbe o glavnoj raspravi pred 1° sudom na odgovarajući način se primjenjuju i u postupku pred 2° sudom.

Odlučujući o žalbi, 2° sud ispituje presudu samo u onom dijelu i samo zbog onih osnova koji su navedeni u žalbi.

Sud će, ako je žalba uložena pa makar se na to i ne odnosi, uvijek po službenoj dužnosti ispitati:

63

1) postoji li povreda posebno važnih odredbi postupka (članka 367. stavka 1. točke 1., 5., 6., 8. do 11., stavka 2.) i to onih koje se odnose na:

- sastav suda,

- postojanje zahtjeva ovlaštenog tužitelja,

- stvarnu nadležnost suda,

- identitet presude i optužbe,

- vrijeme ispitivanja optuženika,

- zabranu reformatio in peius.

- nerazumljivu izreku presude

- temelji li se presuda na nezakonitom dokazu,

2) nije li glavna rasprava, protivno zakonu, održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja,

3) nije li na štetu optuženika povrijeđen KZ.

Drugostupanjski sud u povodu žalbe može donijeti jednu od ovih odluka:

1) rješenje kojim će odbaciti žalbu:

- ako je žalba nepravodobna ili nedopuštena,

2) presudu kojom će odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi 1° presude:

- ako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija,

- ako ne postoje povrede koje 2° sud ispituje po službenoj dužnosti,

3) rješenje kojim će ukinuti 1° presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje:97

- ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka,

- ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti novu glavnu raspravu pred 1° sudom,

4) presudu kojom će preinačiti 1° presudu:

- ako utvrdi da su odlučne činjenice u 1° presudi pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda,

2° sud mora obrazložiti odluku, te spis s odlukom vratiti 1° sudu. Ako se optuženik nalazi u pritvoru, 2° sud je to dužan učiniti najkasnije u roku od 3 mjeseca nakon primitka spisa.

Ako žalba nije izjavljena, 1° presuda postaje pravomoćnom protekom roka za izjavljivanje žalbe. Ako je žalba izjavljena, 1° presuda postaje pravomoćnom u trenutku kad je žalba odbačena ili odbijena. U svim ovim slučajevima, kao i u slučaju kad je 1° presuda preinačena, kazneni je postupak u pravilu98 završen.

8.4. ŽALBA PROTIV 2° PRESUDE

Protiv 2° presude dopuštena je žalba 3° sudu samo:

97 Drugostupanjski sud može naložiti da se nova glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem. Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.98 Iznimka je slučaj kad je moguće izjaviti žalbu i na drugostupanjsku presudu.

64

1) ako je 2° sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio 1° presudu kojom je izrečena takva kazna,

2) ako je 2° sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego 1° sud i na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu,

3) ako je 2° sud preinačio 1° presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik proglašava krivim.

O žalbi protiv 2° presude rješava 3° sud u sjednici vijeća prema odredbama koje važe za 2° postupak. Pred tim sudom ne može se održati rasprava.

Ako 3° sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

8.5. ŽALBA NA RJEŠENJE

Dopuštenost. Protiv rješenja istražnog suca i protiv drugih rješenja 1° suda stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u zakonu nije izričito propisano da žalba nije dopuštena.

Protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage nije dopuštena žalba, ako zakonom nije drukčije propisano.

Rješenja koja se donose radi pripremanja glavne rasprave i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu. Protiv rješenja Vrhovnog suda RH žalba nije dopuštena.

Rok. Ako nije drukčije propisano, žalba protiv rješenja podnosi se u roku od 3 dana od dana dostave rješenja.

Suspenzivnost. Ako nije drukčije propisano, podnošenjem žalbe protiv rješenja odgađa se izvršenje rješenja protiv kojeg je podnesena žalba.

Odlučivanje. Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.O žalbi protiv rješenja 1° suda odlučuje 2° sud na javnoj sjednici vijeća, ako nije drukčije propisano. O žalbi protiv rješenja istražnog suca odlučuje vijeće istog suda, ako nije drukčije propisano.

9. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

9.1. OPĆE NAPOMENE

Izvanrednim se pravnim lijekovima pobija već pravomoćna sudska odluka.

Izvanredni pravni lijekovi su zahtjev za obnovu kaznenog postupka, zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, zahtjev za zaštitu zakonitosti, te zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

9.2. ZAHTJEV ZA OBNOVU KAZNENOG POSTUPKA

Obnova kaznenog postupka jest vraćanje već pravomoćno okončanog postupka u neku raniju fazu, te ponovno vođenje postupka od te faze nadalje. Treba razlikovati 2 vrste obnove postupka: nepravu i pravu obnovu.

Neprava obnova kaznenog postupka postoji u slučaju kada se obnova vrši i bez donošenja posebne sudske odluke kojom se obnavljanje dopušta. Do neprave će obnove kaznenog postupka doći:

65

1) ako je došlo do pogreške prilikom određivanja jedinstvene kazne u slučaju stjecaja, pri čemu se može raditi o sljedećim pogreškama:

- ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za KD u stjecaju,

- ako je pri izricanju jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju uzeta kao utvrđena i kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj prijašnjoj presudi,

- ako se pravomoćna presuda kojom je za više KD izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga.

2) ako postupak nije bio pokrenut ili je bio okončan u ovim slučajevima:

- istražni zahtjev je pravomoćno odbačen, ili je iz istih razloga kazneni postupak rješenjem pravomoćno obustavljen, zato što nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili što nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja,

- optužba je rješenjem odbačena, postupak je rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zbog toga što je počinitelj nakon počinjenog KD obolio od kakve trajne duševne bolesti.

Prava obnova kaznenog postupka podrazumijeva da je u povodu zahtjeva ovlaštenih osoba sud donio posebno rješenje kojim je dopustio obnovu kaznenog postupka, te odlučio da se odmah odredi nova glavna rasprava ili da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo.99

Kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika:

1. ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača,

2. ako se dokaže da je do presude došlo zbog KD DO, suca, suca porotnika ili osobe koja je obavljala istražne radnje,100

3. ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem KZ,

4. ako je osoba za isto KD više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog KD koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih,

5. ako se u slučaju osude za produljeno KD ili za drugo KD koje na temelju zakona obuhvaća više istovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji pokazuju da osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćena KD iz osude, a postojanje tih činjenica moglo bi bitno utjecati na odmjeravanje kazne.

Mogućnost zahtijevanja obnove u korist osuđenika nije vremenski ograničena.

Na štetu osuđenika se postupak može obnoviti samo iznimno, i to samo u slučaju ako je dovršen pravomoćnom odbijajućom presudom. Tada se, zbog nestanka zakonskih zapreka radi kojih je presuda bila donesena, postupak ponovno vodi.

Tako se npr. navodi da se postupak može obnoviti:

99 Iznimku prestavlja obnova postupka u slučaju okrivljenika osuđenog u kontumacijskom postupku, koji podnese zahtjev za obnovu postupka u roku od jedne godine od dana kad je osuđenik saznao za presudu. U ovom slučaju sud neće donositi rješenje kojim se obnova dopušta. 100 Kod slučajeva pod 1. i 2. mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za dotična kaznena djela (formalna dokazna teorija). Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, te se činjenice mogu utvrditi i drugim dokazima.

66

1. ako je do presude kojom se optužba odbija došlo zbog stvarne nenadležnosti suda, a ovlašteni tužitelj pokrene postupak pred nadležnim sudom i istodobno zatraži obnovu postupka,

2. ako je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog toga donesena presuda kojom se optužba odbija, a ovlašteni tužitelj zatraži obnovu postupka,

3. ako je presuda donesena jer je tužitelj od početka do završetka glavne rasprave odustao od optužbe, a dokaže da je do odustanka došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja državnog odvjetnika,

4. ako nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenje postupka pa je zbog toga došlo do odbijajuće presude, a prijedlog ili odobrenje naknadno budu dani,

5. ako se utvrdi da se akt oprosta, odnosno pomilovanje, zastara ili druge okolnosti koje isključuju kazneni progon ne odnose na kazneno djelo povodom kojeg je donesena presuda kojom se optužba odbija.

U ovom slučaju obnova postupka nije dopuštena ako je proteklo više od mjesec dana od kada je tužitelj saznao za okolnosti na kojima može utemeljiti svoj zahtjev za obnovu postupka.

O zahtjevu za obnovu kaznenog postupka odlučuje sud koji je u prijašnjem postupku sudio u 1°. Pri rješavanju o zahtjevu u vijeću neće sudjelovati sudac koji je sudjelovao u donošenju presude u prijašnjem postupku. Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će prijepis zahtjeva protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od 8 dana odgovoriti na zahtjev. Nakon toga predsjednik vijeća će sam ili preko istražnog suca izviditi činjenice i pribaviti dokaze. Nakon provedenih izvida sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu postupka. Sud će na temelju rezultata izvida zahtjev uvažiti i dopustiti obnovu kaznenog postupka ili će zahtjev odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove kaznenog postupka.

Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka važe iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prijašnjem postupku. Ovisno o rezultatu postupanja, moguće je da u obnovljenom postupku sud donese jednu od ovih odluka:

1) rješenjem kojim će se obustaviti kazneni postupak ako za to postoje uvjeti – u ovom slučaju sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu;

2) presudu kojom će se, uz rješavanje predmeta, istodobno izjasniti o pobijanoj pravomoćnoj presudi, i to na jedan od sljedećih načina:

- prijašnju će presudu djelomično ili u cijelosti staviti izvan snage,

- prijašnju će presudu ostaviti na snazi.

Ovdje se primjenjuju instituti beneficium novorum, beneficium cohaesionis, zabrana reformatio in peius.

Posebni slučajevi obnove. Stupanjem na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukidaju odredbe neustavnog zakona, presuda donsena temeljem takvog zakona ne proizvodi pravne učinke. Nova presuda donosi se primjenom odredaba o ponavljanju.

Također je poseban slučaj (prave) obnove kada osuđenik u kontumacijskom postupku zahtjeva obnovu u roku od godine dana od saznanja za presudu.

9.3. ZAHTJEV ZA IZVANREDNO UBLAŽAVANJE KAZNE

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne pravni je lijek kojemu je svrha ublažiti pravomoćno izrečenu kaznu stoga što su se pojavile okolnosti za koje sud prilikom donošenja presude nije znao, a takve su da bi očito bile dovele do blaže osude.101

101 Po svojoj pravnoj prirodi to su olakotne okolnosti.

67

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu podnijeti osuđenik i uz njegovu privolu njegov branitelj te njegovi rođaci koji su ovlašteni podnijeti žalbu protiv presude u njegovu korist. Podnošenje zahtjeva ne zadržava izvršenje kazne, osim ako predsjednik 1° vijeća iz opravdanih razloga ne odluči drukčije.

Zahtjev se podnosi 1° sudu. Predsjednik vijeća 1° suda odbacit će zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba. 1° sud izvidjet će postoje li razlozi za ublažavanje, pa će nakon ispitivanja DO, ako se postupak vodio na njegov zahtjev, spise sa svojim obrazloženim prijedlogom dostaviti sudu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu. O zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne odlučuje Vrhovni sud RH, osim u kada 1° sud preinači presudu. Ako 1° sud, nakon provedenih izvida, ustanovi da postoje okolnosti koje opravdavaju novu odluku o visini dnevnih prihoda novčane kazne, preinačiti će pravomoćnu presudu u tom dijelu odluke o kazni.102

Sud će zahtjev odbiti ako ustanovi da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne. Ako zahtjev prihvati, sud će rješenjem preinačiti pravomoćnu presudu glede odluke o kazni.

Rješenje kojim je prihvatio zahtjev sud će opozvati ako se dokaže da se rješenje temelji na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka.

9.4. ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

Zahtjev za zaštitu zakonitosti jest izvanredni pravni lijek kojemu je cilj otkloniti povrede zakona počinjene pravomoćnom odlukom ili tijekom postupka koji joj je prethodio. Ovlaštena osoba za podizanje zahtjeva je isključivo DO RH, koji će podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv sudske odluke donesene u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. On će zahtjev najčešće podnijeti temeljem prijedloga stranaka, što znači da osuđenik ili njegov branitelj također mogu podnijeti takav prijedlog DO.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud RH u sjednici vijeća. Prije nego što predmet bude iznesen na odlučivanje, sudac izvjestitelj može prema potrebi pribaviti obavijesti o istaknutim povredama zakona. Vrhovni sud RH može riješiti da se izvršenje pravomoćne presude prekine ili odgodi do odluke o zahtjevu.

Pri odlučivanju o zahtjevu sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva DO RH.

Ako već prije u slučaju odustanka DO od zahtjeva, nije donio rješenje o odbacivanju Vrhovni sud može:

1) presudom odbiti zahtjev kao neosnovan, ako utvrdi da ne postoji povreda zakona;

2) preinačiti ili ukinuti (djelomično ili u cijelosti) pravomoćnu odluku 1° suda i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenje 1° sudu ili višem sudu;

3) presudom utvrdit da postoji povreda zakona, i pritom, ako je zahtjev podignut na štetu osuđenika, uopće ne dirajući u pravomoćnu odluku;

4) u slučaju ozbiljne sumnje u istinitost odlučnih činjenica ukinuti pobijanu odluku i narediti da se održi nova glavna rasprava pred istim ili drugim stvarno nadležnim 1° sudom.

Ako je pravomoćna presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, za osnovu će se uzeti prijašnja optužnica ili onaj njezin dio koji se odnosi na ukinuti dio presude. Sud je dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva pitanja na koja ga je upozorio Vrhovni sud RH.

102 To je preinačnje po propisima o nepravoj obnovi.

68

Ovdje se primjenjuju instituti beneficium novorum, beneficium cohaesionis, zabrana reformatio in peius.

9.5. ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE PRAVOMOĆNE PRESUDE

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude izvanredni je pravni lijek predviđen u korist osuđenika kojemu je izrečena zatvorska kazna radi pobijanja pravne osnove presude.

Uvjeti za ulaganje zahtjeva za preispitivanje kumulativno su određeni. To su:

1) pridržavanje roka od mjesec dana od primitka pravomoćne presude;

2) prethodno korištenje redovnog pravnog lijeka, osim ako je tek 2° presudom izrečena kazna zatvora;

3) pravomoćnu presudu nije izrekao Vrhovni sud RH.

Osnove za ulaganje zahtjeva za preispitivanje su:

1) povreda KZ na štetu osuđenika,

je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo,

ima li okolnosti koje isključuju krivnju,

ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon

postoji li pogrešna pravna kvalifikacija djela

je li sud prekoračio zakonske ovlasti

2) povreda odredbi kaznenog postupka,

nepropisan sastav suda

nepostojanje optužbe ovlaštenog tužitelja, prijedloga ili odobrenja

ispitivanje okrivljenjika koji se ne smatra krivim prije završetka dokaznog postupka

povreda zabrane reformatio in peius

temeljenje presude na nezakonitom dokazu

neizuzimanje suca koji se morao izuzeti

uskraćivanje prava okrivljeniku da na raspravi upotrebljava svoj jezik

3) povreda prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi,

4) povreda odredbi kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je mogla utjecati na presudu.

O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odlučuje Vrhovni sud RH. Zahtjev mogu podnijeti osuđenik i branitelj. Podnosi se 1° sudu. Nepravodoban, podnesen od strane neovlaštene osobe ili nedopušten zahtjev, odbacit će rješenjem predsjednik vijeća 1° suda ili Vrhovni sud RH. Vrhovni sud RH dostavit će primjerak zahtjeva sa spisima DO RH, koji može u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev. 1° sud ili Vrhovni sud RH može, s obzirom na sadržaj zahtjeva, riješiti da se odgodi, odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude.

U svemu ostalom, primjenjuju se odredbe o zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Budući da je upotreba ovoga pravnog lijeka određena rokom, a osnove za korištenje uglavnom predstavljaju sužene žalbene razloge, moglo bi se reći da se radi o ograničenoj mogućnosti ulaganja žalbe protiv drugostupanjske presude u korist okrivljenika.

69

9.6. REVIZIJA

Revizija je izvanredni pravni lijek kojim se može zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili drugog odgovarajućeg pravnog akta. Mogu je koristiti osobe osuđene za vrijeme komunističke vladavine od sudova bivše Jugoslavije, i to za:

- politički motivirana KD, i

- sva ostala KD ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći.

Revizija se može izjaviti samo u roku od 2 godine od stupanja na snagu ZKP-a.

10. POBIJANJE PRAVOMOĆNE PRESUDE NAKON KORIŠTENJA IZVANREDNIH PREAVNIH LIJEKOVA

Nakon korištenja izvanrednih pravnih lijekova pravomoćna se presuda može pobijati ali samo od osobe kojoj je ovom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo ili sloboda, a iscrpljena je mogućnost korištenja drugih pravnih lijekova. Načini pobijanja su:

1. ustavnom tužbom Ustavnom sudu Republike Hrvatske,

2. individualnom pritužbom, nakon neuspjeha ustavne tužbe:

- Europskom sudu za ljudska prava,

- Odboru za prava čovjeka UN-a.

11. POSTUPAK PRED OPĆINSKIM SUDOM I POSEBNI POSTUPCI

9.7. OPĆE NAPOMENE

Odredbe o postupanju pred općinskim sudom obuhvaćaju:

sumarni postupak,

postupak za izdavanje kaznenog naloga;

postupak za izricanje sudske opomene.

Posebni su postupci:

postupak prema osobama s duševnim smetnjama;

postupak za oduzimanje imovinske koristi

postupak za opoziv uvjetne osude;

postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji (brisanju osude);

postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba;

postupak za izdavanje tjeralice i objave.

70

9.8. SKRAĆENI POSTUPAK

Skraćeni postupak je kazneni postupak koji se vodi pred općinskim sudom za KD za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do 5 godina, a ne radi se o kaznenom postupku prema maloljetniku.

Ako za skraćeni postupak nije što posebno propisano, primjenjuju se ostale odredbe ZKP-a.

Kazneni postupak pokreće se na temelju optužnog prijedloga DO, odnosno oštećenika kao tužitelja ili na temelju privatne tužbe.

Prije podnošenja optužnog prijedloga tužitelj može predložiti istražnom sucu da poduzme određene istražne radnje. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom za poduzimanje istražnih radnji, zatražit će odluku vijeća županijskog suda.

Optužni prijedlog, odnosno privatna tužba treba sadržavati podatke kao i optužnica i prijedlog da se okrivljenik proglasi krivim i osudi po zakonu, a optužni prijedlog vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije čije se izricanje traži. U optužnom prijedlogu može se predložiti da se okrivljenik stavi u pritvor.

Kad sud primi optužni prijedlog ili privatnu tužbu, sudac će najprije ispitati je li sud nadležan, treba li provesti pojedinu istražnu radnju te postoje li uvjeti za odbacivanje optužnog prijedloga, odnosno privatne tužbe. Ako sudac ne donese ni jedno od rješenja, zakazat će odmah glavnu raspravu.

Sudac će odbaciti optužni prijedlog ili privatnu tužbu ako ustanovi da postoje razlozi za obustavu postupka.

Poziv okrivljeniku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana glavne rasprave ostane dovoljno vremena za pripremu obrane, a najmanje 3 dana. Uz pristanak okrivljenika taj se rok može skratiti.

Glavna rasprava se može održati i bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja i okrivljenika. O tome vidjeti poglavlje o inkvizitornim elementima skraćenog postupka (III. 7.).

Glavna rasprava počinje objavom sadržaja optužnog prijedloga ili privatne tužbe. Okrivljenik će se ispitati na početku dokaznog postupka neovisno od toga kakav je stav zauzeo prema optužbi.

Protiv presude žalba se može podnijeti u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

Prije zakazivanja glavne rasprave za KD iz nadležnosti suca pojedinca za koja se progoni po privatnoj tužbi sudac pojedinac može pozvati samo privatnog tužitelja i okrivljenika na ročište radi prethodnog razjašnjenja stvari, ako smatra da bi to bilo korisno za brži završetak postupka. Ako ne dođe do izmirenja stranaka i povlačenja privatne tužbe ili odbačaja tužbe, sudac pojedinac može odmah otvoriti glavnu raspravu. Ako sudac pojedinac ne otvori glavnu raspravu, donijet će odluku o tome koji dokaze će izvesti na glavnoj raspravi i odredit će glavnu raspravu.

Kad drugostupanjski sud rješava o žalbi protiv presude prvostupanjskog suda donesene po skraćenom postupku, obje stranke obavijestit će se o sjednici vijeća drugostupanjskog suda ako je u prvostupanjskoj presudi izrečena kazna zatvora i ako su stranke zahtijevale da budu obaviještene o sjednici ili ako predsjednik vijeća ili vijeće drugostupanjskog suda misle da bi nazočnost stranaka ili jedne od njih bilo korisno za razjašnjenje stvari.

9.9. POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

Kazneni nalog je posebna sudska odluka kojom sud može, na prijedlog DO, optuženiku izreći određenu kaznu ili mjeru bez provođenja glavne rasprave.

Uvjeti za izdavanje kaznenog naloga kumulativno su navedeni. Ispunjeni su ako je:

71

1) KD iz nadležnosti suca pojedinca,

2) kaznena prijava vjerodostojnog sadržaja.

Ako su ti uvjeti ispunjeni, DO, u optužnom prijedlogu, može zatražiti izricanje jedne ili više od sljedećih kazni ili mjera:

1) novčanu kaznu u visini od 10 do 100 prosječnih dnevnih prihoda u RH,

2) uvjetnu osudu za izricanje kazne zatvora do 3 mjeseca ili novčane kazne ili sudsku opomenu,

3) oduzimanje imovinske koristi pribavljene KD i objavljivanje kaznenog naloga u sredstvima javnog priopćavanja,

4) zabranu upravljanja motornim vozilom do 2 godine odnosno oduzimanje predmeta.

Sudac prijedlog može odbaciti, a ako prijedlog smatra neutemeljenim zakazat će glavnu raspravu i nastaviti s vođenjem skraćenog postupka. Ako se suglasi s prijedlogom, sudac će presudom izdati kazneni nalog.

Protiv kaznenog naloga okrivljenik i njegov branitelj mogu u roku od 8 dana podnijeti prigovor protiv kaznenog naloga. Prigovor ne mora biti obrazložen – samo njegovo podnošenje uvjetuje zakazivanje glavne rasprave i postupanje sukladno odredbama o skraćenom postupku.

Pri donošenju presude povodom prigovora sudac pojedinac izreći će da se kazneni nalog u odnosu na okrivljenika koji je podnio prigovor stavlja izvan snage. Pri tome sudac pojedinac nije vezan zahtjevom državnog odvjetnika za izricanje sankcije, niti zabranom reformatio in peius.

9.10. IZRICANJE SUDSKE OPOMENE

Kad prema odredbama KZ dolazi u obzir izricanje sudske opomene, sud tu kaznenopravnu sankciju izriče presudom. Ako nije što drugo predviđeno, odredbe zakona koje se odnose na presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim primjenjuju će se i na presudu o sudskoj opomeni. U izreci presude sa sudskom opomenom uz osobne podatke o optuženiku navodi se da je optuženik kriv za KD koje je predmet optužbe.

9.11. POSTUPAK PREMA OKRIVLJENICIMA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

Odredbe zakona osim odredbi o skraćenom postupku primjenjuju se i u postupku prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive ako nije što posebno propisano. Postupak prema osobama koje su u vrijeme počinjenja protupravnog djela bile neubrojive pokreće se i vodi samo na zahtjev DO.

Optužnica. Ako je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djelo bio neubrojiv, DO će u optužnici postaviti zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, te da mu se odredi prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Nakon podizanja optužnice okrivljenik mora imati branitelja.

Pritvor. Osim u slučajevima kada se može odrediti pritvor protiv okrivljenika, pritvor će se odrediti i ako postoji vjerojatnost da bi okrivljenik mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže KD. Pritvor može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od zakonskih rokova za trajanje pritvora.

O zahtjevu DO odlučuje sud nakon provedene glavne rasprave. Ako je optuženik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, smatrat će se da poriče osnovanost optužbe, te će se glavna rasprava će se održati u njegovoj odsutnosti, ali će prije glavne rasprave predsjednik

72

vijeća u prisustvu vještaka pokušati ispitati optuženika. Ako se glavna rasprava održava u odsutnosti optuženika pročitat će se zapisnici o njegovu ranijem ispitivanju.

O raspravnom sposobnosti i ubrojivosti optuženika te postojanju zakonskih uvjeta za određivanje prisilnog smještaja ispitat će se vještak koji je obavio psihijatrijski pregled optuženika.

Ako je DO postavio odgovarajući zahtjev, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, te rješenjem odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

Ako je DO postavio odgovarajući zahtjev, a sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo, ali da ne postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe i rješenje kojim se odbija zahtjev za određivanje prisilnog smještaja.

Ako je DO postavio zahtjev, a sud utvrdi postojanje razloga za oslobođenje, osim isključenja krivnje zbog neubrojivosti, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe.

Ako sud ne utvrdi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, donijet će presudu kojom se optužba odbija. U tom slučaju DO može odmah nakon objave presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i podnijeti novu optužnicu za isto KD. Glavna rasprava će se provesti pred istim vijećem na temelju nove optužnice.

Predsjednik vijeća dostavit će odmah nakon izvršnosti rješenja o određivanju prisilnog smještaja potrebne spise sudu nadležnom za postupak prisilnog smještaja prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

9.12. POSTUPAK ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

Oduzimanje imovinske koristi obvezno je uvijek kad se donese osuđujuća presuda, a kaznenim je djelom imovinska korist ostvarena. Imovinska korist postignuta izvršenjem KD utvrđuje se u kaznenom postupku po službenoj dužnosti. Ako je oštećenik stavio imovinskopravni zahtjev imovinska korist utvrđivat će se samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom. Oduzimanje se izriče u odluci kojom je utvrđeno počinjenje kazenenog djela.

Predmeti koji se po KZ moraju oduzeti oduzet će se i kad kazneni postupak ne završi presudom kojom se okrivljenik proglašava krivim ako to zahtijevaju probitci javne sigurnosti ili zaštite časti i dostojanstva građana. Posebno rješenje o tome donosi tijelo pred kojim se vodio postupak kad je postupak završen, odnosno obustavljen. Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sud i kad je u presudi kojom je optuženik proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.

Sud će visinu iznosa imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njezino utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.

9.13. POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDE

Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđenik ne vrati imovinsku korist, ne naknadi štetu ili ne udovolji drugim obvezama, a osuđenik u određenom roku nije

73

udovoljio tim obvezama, 1° sud provest će postupak za opoziv uvjetne osude na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili oštećenika.

Sudac će ispitati osuđenika i provesti potrebne izvide radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku. Nakon toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća o kojoj će izvijestiti tužitelja, osuđenika i oštećenika. Nedolazak stranaka i oštećenika, ako su uredno obaviješteni, ne sprečava održavanje sjednice vijeća. Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili tu obavezu zamijeniti drugom ili osuđenika osloboditi obveze. Ako sud ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude.

9.14. POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O REHABILITACIJI

Kad po zakonu rehabilitacija nastupa protekom određenog vremena i uz uvjet da osuđenik u tom vremenu ne počini novo KD, rješenje o rehabilitaciji donosi po službenoj dužnosti tijelo nadležno za vođenje kaznene evidencije. Podaci o KD za koje je nastupila rehabilitacija ne mogu se davati nikome na uvid.

Ako nadležno tijelo ne donese rješenje o rehabilitaciji, osuđena osoba može tražiti da se utvrdi da je rehabilitacija nastupila po zakonu. Ako nadležno tijelo ne postupi prema zahtjevu osuđenika u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, osuđenik može tražiti da prvostupanjski sud donese rješenje o rehabilitaciji. O tom zahtjevu odlučuje sud nakon preslušanja DO ako se postupak vodio na njegov zahtjev.

9.15. POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA NEOPRAVDANO OSUĐENIH ILI NEUTEMELJENO UHIĆENIH OSOBA

Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kod koje su kumulativno ispunjeni ovi uvjeti:

prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, pa oslobođena kazne

u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak je pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, (osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom).

nije sama svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročio svoju osudu (osim ako je na to bila prisiljena).

Pravo na naknadu štete zastarijeva za 3 godine od dana pravomoćnosti 1° presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti 1° rješenja kojim je postupak obustavljen. Prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

Ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Tužba za naknadu štete podnosi se protiv RH.103

103 Nasljednici nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Ako je oštećenik već stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete. Nasljednici oštećene osobe mogu nakon njezine smrti nastaviti postupak za naknadu štete, odnosno

74

Osim pravomoćno osuđenih osoba kod kojih su ostvareni spomenuti uvjeti, pravo na naknadu štete ima i osoba:

1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena,

2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne,

3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne,

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje.

Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano oduzimanje slobode prikazivan u sredstvima javnog priopćavanja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njezin zahtjev, objaviti u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja priopćenje o odluci iz koje proizlazi neopravdanost prijašnje osude, odnosno neosnovanost uhićenja.

1° sud donijet će po službenoj dužnosti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenim evidencijama. Rješenje se dostavlja Ministarstvu pravosuđa.

Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja prestalo zaposlenje ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja priznaje se radni staž, odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog uhićenja staž izgubila.

9.15.1 9.15.1 PPostupak za izdavanje tjeralice i objaveostupak za izdavanje tjeralice i objave

Nalaganje.

Tjeralica. Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika kad je to potrebno, sud će zatražiti od redarstvenih vlasti da okrivljenika potraže i da sud obavijeste o njegovoj adresi.

Izdavanje tjeralice može se naložiti kad se okrivljenik protiv kojega je pokrenut kazneni postupak zbog KD za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 1 godine ili više nalazi u bijegu, a postoji rješenje o određivanju pritvora.

Izdavanje tjeralice nalaže sud (istražni sudac, predsjednik vijeća ili sudac pojedinac pred kojim se vodi kazneni postupak).

U slučaju bijega okrivljenika iz ustanove u kojoj izdržava zatvorsku kaznu odnosno pritvor ili bijega iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru, izdavanje tjeralice naložit će upravitelj takve utsanove.

Nalog suda ili upravitelja ustanove dostavlja se redarstvenim vlastima radi izvršenja.

Objava. Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u svezi s KD ili te predmete treba pronaći, a osobito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenoga nepoznatog tijela, naložit će se izdavanje objave kojom će se zatražiti da se ti podaci dostave tijelu koje vodi postupak.

pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije proteka roka zastare i nije se odrekla zahtjeva.

75

Raspivanje.

Tjeralicu i objavu raspisuje tijelo unutarnjih poslova nadležno prema mjestu onog državnog tijela pred kojim se vodi kazneni postupak, odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne, odnosno pritvora ili zavodske mjere. Radi obavještavanja javnosti o tjeralici ili objavi mogu se koristiti i sredstva javnog priopćavanja.

Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdana tjeralica nalazi u stranoj državi, Ministarstvo unutarnjih poslova može raspisati i međunarodnu tjeralicu.

V. O ČINJENICAMA U KAZNENOM POSTUPKU

1. PROCESNE RADNJE

1.1. POJAM PROCESNE RADNJE

Procesne radnje su ponašanja sudionika u kaznenom postupku koja su pravno regulirana KPP-om i uvjetuju pravne posljedice.

Procesne radnje mogu vršiti svi sudionici u kaznenom postupku.

Poduzimanjem procesnih radnji na formalan, dakle pravno valjan, način utvrđuju se činjenice važne u kaznenom postupanju.

1.2. VRIJEME VRŠENJA PROCESNE RADNJE

Za izvršenje procesne radnje se određuju rokovi.

Rok je vremensko razdoblje u kojemu se neka procesna radnja mora izvršiti. Postoje 2 osnovne skupine – zakonski i sudski rokovi. Rokovi se računaju satima, danima, mjesecima i godinama.

Procesne radnje se mogu vršiti i na ročištima. Ročište je, za razliku od roka, točno određeno vrijeme ili termin u kojemu se procesna radnja vrši pred sudom, i to u nazočnosti sudionika u postupku.

S vremenom vršenja procesnih radnji povezan je institut povrata u prijašnje stanje. Povrat u prijašnje stanje je pravno sredstvo kojim se osobi koja je iz opravdanih razloga propustila rok ili ročište pa stoga izgubila pravo vršenja neke procesne radnje, dopušta da takvu radnju izvrši naknadno. Povratom se u kaznenom postupku može u pravilu koristiti samo okrivljenik i to isključivo ako je propustio rok za podnošenje žalbe. Povrat će se dopustiti ako su, kumulativno ispunjena 2 uvjeta:

- ako je okrivljenik rok za žalbu propustio iz opravdanih razloga (materijalni uvjet), pri čemu se takvim razlogom smatra svaki onaj razlog koji mu se ne može pripisati u krivnju;

- ako je molba za povrat podnesena u roku (formalni uvjet), što znači da je podnesena u roku od 8 dana od prestanka razloga propuštanja (subjektivni rok), ali najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana propuštanja (objektivni rok).

Iznimno, povrat može tražiti i:

- privatni tužitelj koji iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavnu raspravu, pa se pretpostavilo da je odustao od tužbe;

76

- oštećenik koji nije uredno pozvan ili iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavnu raspravu na kojoj je donesena odbijajuća presuda zbog odustanka DO, pa se pretpostavilo da ne želi nastaviti kazneni progon.

1.3. MJESTO VRŠENJA PROCESNE RADNJE

Procesne radnje se mogu vršiti na različitim mjestima, ali se u pravilu vrše u službenim prostorijama u sjedištu nadležnog tijela koje vodi kazneni postupak. Katkad će procesnu radnju biti nužno izvršiti i izvan područja nadležnog tijela. U tom slučaju se može koristiti institut pravne pomoći. Pravna pomoć je vršenje procesnih radnji od strane nadležnog tijela kaznenog postupka temeljem zamolnice istovrsnoga, ali nadležnog tijela koje vodi kazneni postupak.

2. POJAM I VRSTE ČINJENICA

2.1. POJAM ČINJENICE

Činjenice su pojave u stvarnosti koje u postupku treba utvrditi da bi se moglo primijeniti pravo. Činjenice čije postojanje uvjetuje određene pravom predviđene posljedice nazivamo pravno relevantnim činjenicama. Dijelimo ih na materijalnopravno relevantne činjenice i procesnopravno relevantne činjenice.

Sud utvrđuje pravno relevantno činjenično stanje.

2.2. VRSTE ČINJENICA

Uz pravno relevantne činjenice se utvrđuju još i indicije, te pomoćne činjenice, pa stoga možemo zaključiti da su u postupku važne 3 vrste činjenica.

Posredno utvrđivanje pravno relevantne činjenice postoji kad se utvrdi neka pravno irelevantna (nevažna) činjenica, ali se zbog njenog postojanja, temeljem iskustva, može zaključiti i o postojanju pravno relevantne činjenice. Takvu pravno irelevantnu činjenicu nazivamo indicijom.

Pomoćnim se činjenicama provjerava vjerodostojnost prikupljenih dokaza. One ne omogućuju utvrđivanje već samo provjeravanje drugih činjenica.

2.3. ČINJENICE KOJE SE U POSTUPKU NE UTVRĐUJU

Činjenice koje sud ne smije utvrđivati su:

1) činjenice čijim bi se utvrđenjem povrijedila zabrana reformatio in peius;

2) činjenice čijim bi se utvrđenjem povrijedio identitet presude i optužbe;

3) činjenice koje se ne smiju utvrđivati temeljem odredbi materijalnog kaznenog prava kojima se zaštićuje privatni život građana. Tako se ne smije utvrđivati istinitost negativnih tvrdnji o osobnom ili obiteljskom životu neke osobe kod kaznenog djela iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika (čl. 201. KZ).

Činjenice koje sud u pravilu neće utvrđivati su:

1) notorne;

2) presumpcije.

77

Presumpcija čestitosti vrijedi kod KD klevete (čl. 200. KZ). Kod spomenutog se KD, naime, pretpostavlja da je oštećenik čestit čovjek, dakle da tvrdnje koje su za njega navedene, a štete njegovoj časti i ugledu nisu točne. Tu je teret dokaza na okrivljeniku.

Kakav je odnos presumpcije okrivljenikove nevinosti i presumpcije čestitosti? One se međusobno isključuju.

3. UTVRĐIVANJE ČINJENICA

3.1. NAČINI UTVRĐIVANJA ČINJENICA

Postoje 4 načina utvrđivanja činjenica:

1. utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem tijela kaznenog postupka;

2. utvrđivanje činjenica putem iskaza svjedoka i vještaka;

3. utvrđivanje činjenica putem isprava;

4. utvrđivanje činjenica pomoću tehničkih registracija činjenica.

3.2. UTVRĐIVANJE ČINJENICA VLASTITIM OPAŽANJEM (OČEVID)

Očevidom se činjenice u postupku utvrđuju ili razjašnjavaju opažanjem vlastitim osjetilima ili pomagalima.

Tijekom izvida KD očevid može izvršiti:

1) policija, i to:

temeljem ovlaštenja o vršenju hitnih istražnih radnji ako postoji opasnost od odgode. Tom prilikom mogu se odrediti i potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije tijela;

temeljem zahtjeva DO ako je počinitelj KD nepoznat, a svrhovito je da se i prije pokretanja istrage očevid izvrši;

2) istražni sudac, i to:

ako stigne, dok traje očevid koji vrši policija, uvijek može preuzeti obavljanje ove procesne radnje (odnosno može prepustiti obavljanje započetog očevida, ili njegova dijela policiji).

ako sud, smatrajući to svrhovitim, prihvati prijedlog DO o vršenju očevida u slučaju kad je počinitelj KD nepoznat,

prije donošenja rješenja o provođenju istrage ako postoji opasnost od odgode.

Tijekom istrage očevid može vršiti:

1) istražni sudac koji ima opće ovlaštenje za vršenje istražnih radnji, pa tako i očevida;

2) policija ako joj istražni sudac, pod zakonom određenim uvjetima, povjeri izvršenje procesnih radnji, pa tako i očevida.

Tijekom rasprave očevid će izvršiti raspravno vijeće, a ako je očevid potrebno izvršiti izvan glavne rasprave, vijeće može odlučiti da ga obavi predsjednik vijeća ili sudac član vijeća.

Tko može biti nazočan očevidu?

Očevidu koji se vrši prije početka postupka ili tijekom istrage mogu biti nazočni tužitelj, oštećenik, okrivljenik i branitelj. Očevidu koji se vrši tijekom rasprave mogu biti nazočne sve

78

osobe koje na raspravi mogu biti jer je tada očevid dio raspravnog postupanja. Ako se očevid vrši izvan glavne rasprave, bit će izvještene stranke i oštećenik.

ZKP predviđa i posebnu vrstu očevida - rekonstrukciju događaja. Naime, radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari tijelo koje vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Rekonstrukcija se ne smije obavljati na način kojim se vrijeđa javni red ili moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi.

3.3. POJAM DOKAZA ILI DOKAZIVANJA

Upotreba dokaza u kaznenom postupku se naziva dokazivanjem. Dokaz je izvor saznanja temeljem koga se zaključuje o postojanju ili nepostojanju neke važne činjenice, koja se u kaznenom postupku ne može utvrditi vlastitim opažanjem.

Stvarni dokazi su fizički predmeti putem kojih utvrđujemo važne činjenice, dok su personalni dokazi oni koji se sastoje u iskazivanju osoba.

Dokazi u užem smislu su svi iskazi, isprave i tehničke registracije kojima se pravno relevantne činjenice neposredno utvrđuju, dok su dokazi u širem smislu kako dokazi u užem smislu tako i indicije.

Upotreba dokaza obuhvaća izvođenje i ocjenu dokaza. Izvođenje dokaza jest utvrđivanje sadržaja dokaza, dok ocjena dokaza znači odlučivanje o tome da li važna činjenica postoji ili ne postoji.

Sud slobodno ocjenjuje dokaze. U našem postupku se sve činjenice mogu utvrđivati bilo kojom vrstom dokaza. Formalna dokazna teorija je, kao iznimka, prihvaćena:

- kad se neka činjenica može dokazivati samo pravomoćnom presudom, a ne i drugim dokazima.104

- kada se neke činjenice mogu dokazivati isključivo medicinskim vještačenjem, a ne i drugim dokazima.105

- dokazivanje ranije osuđivanosti okrivljenika radi primjene materijalno-pravnih odredbi moguće je samo temeljem podataka iz kaznene evidencije.

3.4. TERET DOKAZA

Teret dokaza je pravna obveza dokazivanja određene činjenice koja tereti jedan procesni subjekt, ali vrijedi i za drugi subjekt koji je također dužan dokazivati istu činjenicu.

Tijekom predistražnog postupka teret dokaza je na ovlaštenom tužitelju, koji mora dokazati postojanje zakonskih uvjeta za pokretanje kaznenog postupka.

104 Razlog za obnovu postupka postoji ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača, ili da je do presude došlo zbog KD DO, suca, suca porotnika ili osobe koja je obavljala istražne radnje. U tim slučajevima mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za dotična kaznena djela (formalna dokazna teorija). Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, te se činjenice mogu utvrditi i drugim dokazima.105 Isključivo se vještačenjem utvrđuje:

- uzrok smrti neke osobe (258/1)

- trovanje neke osobe (262/1)

- težina tjelesne povrede (263/1)

- neubrojivost ili smanjena ubrojivost okrivljenika (264/1).

79

Tijekom istrage pravna obveza dokazivanja ostaje na ovlaštenom tužitelju, ali se proširuje i na istražnog suca na kojemu je, u najvećoj mjeri, teret dokaza.

Po okončanju istrage, u fazi optuživanja, teret dokaza je opet isključivo na ovlaštenom tužitelju, koji mora raspoloživim dokazima potvrditi utemeljenost optuživanja.

Tijekom glavne rasprave teret dokaza je, iako na ovlaštenom tužitelju, i na raspravnom vijeću, dakle na sudu.

Presumpcija okrivljenikove nevinosti isključuje pravnu obvezu okrivljenika da dokazuje vlastitu nevinost. Stvarna potreba okrivljenika da dokazuje svoju nevinost koja nije predviđena pravom, naziva se materijalnim teretom dokaza.

Ipak postoji jedan slučaj kad je teret dokaza na okrivljeniku. To je povezano uz KD klevete zbog prihvaćanja presumpcije čestitosti.

3.5. ZABRANJENI NAČINI DOKAZIVANJA

Neki načini dokazivanja su ipak neprihvatljivi, pa ih se zakonom izričito zabranjuje. Takve načine nazivamo zabranjenim načinima pribavljanja dokaza. Zabranjeni načini pribavljanja dokaza zakonom su izričito određeni. Tako se zabranjuje pribavljanje iskaza okrivljenika i svjedoka:

silom, prijetnjom, obmanom ili sličnim sredstvima;

sugestivnim ili kapcioznim pitanjima;106

primjenom medicinskih intervencija kojima se utječe na volju.

U nekim slučajevima nije jasno smije li se određeni način koristiti ili ne smije. Tada govorimo o dvojbenim načinima pribavljanja dokaza. Među te načine spada upotreba poligrafa i drugih psihologijskih metoda.

U nas je prihvaćeno stajalište o upotrebi poligrafa kao pomoćnog istražnog sredstva, budući da njegova primjena može posredno dovesti do dokaza, ali poligram (zapisnik o poligrafskom testiranju) nije dokaz sam po sebi. Prema ZKP-u, redarstvane vlasti mogu primijeniti poligrafsko testiranje kao izvidnu radnju. Pritom Zakon o policiji (čl. 46. i 47.) propisuje da je policijski službenik ovlašten nad osobom od koje traži obavijesti primijeniti poligrafsko ispitivanje nakon što osobu upozna s radom uređaja i nakon što osoba izrazi pisanu suglasnost. Poligrafskom testiranju ne smije se podvrgnuti osoba koja je pod utjecajem alkohola ili droga, koja ima ozbiljna srčana oboljenja, osoba u stresnom stanju, osoba koja uzima lijekove za smirenje, koja pokazuje vidljive znakove duševne bolesti ili poremećenosti, trudnica, itd.

U postupku se ne mogu upotrijebiti samo oni dokazi pribavljeni na zabranjeni način kod kojih je to izričito navedeno.

3.6. NEZAKONITI DOKAZI

U kaznenom se postupku sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način. Takve dokaze nazivamo nezakonitim dokazima, a zakonodavac ih određuje kao «…oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života kao i oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo».

106 Sugestivna pitanja su ona u kojima je već sadržano kako se na njih treba odgovoriti. Kapciozna pitanja polaze od pretpostavke da je okrivljenik priznao nešto što nije priznao.

80

Ovi dokazi u kaznenom postupku ne mogu poslužiti kao temelj sudske odluke.

Dokazi na kojima se ne može temeljiti sudska odluka nazivamo pravno nevaljalim dokazima.

Klasifikacija:

1) Pravno nevaljali dokazi pribavljeni na zabranjen način – to su dokazi na kojima se, upravo zbog zabranjenog načina pribavljanja, ne može temeljiti sudska presuda. To su sljedeći dokazi:

a. izjava ili priznanje okrivljenika:

dobiveno silom, prijetnjom ili drugim sličnim sredstvima;

dobiveno obmanom, te pomoći sugestivnih ili kapcioznih pitanja;

dobiveno primjenom medicinskih intervencija;

b. iskaz svjedoka ako je:

iznuđen silom, prijetnjom ili drugim sličnim sredstvima;

dobiveno obmanom, te pomoći sugestivnih ili kapcioznih pitanja;

dobiveno primjenom medicinskih intervencija;

2) Ostali pravno nevaljani dokazi su:

a. dokazi pribavljeni povredama određenih temeljnih prava i sloboda (kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života).

b. dokazi pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka koji su ZKP-om izričito predviđeni, među koje možemo ubrojiti:

- iskaz okrivljenika ako je:

pribavljen bez prethodnih upozorenja;

pribavljen bez nazočnosti branitelja, a ne radi se o slučaju kad je to dopušteno;

prilikom iskazivanja propušteno unošenje u zapisnik izjava okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja;

- iskaz svjedoka ako je:

ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok;

ispitana osoba koja ne mora svjedočiti, a nije na to upozorena ili se izričito odrekla toga prava ili je upozorena i odrekla se, ali to nije uvedeno u zapisnik;

ispitan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti;

- iskaz vještaka ako je:

vještačenje izvršila osoba koja ne može ili ne mora biti svjedok;

vještačenje izvršio oštećenik;

vještačenje uzroka smrti izvršio liječnik koji je liječio umrloga;

- dokaze pribavljene mjerama privremenog ograničenja ustavnih prava i sloboda ako su te mjere poduzete bez naloga istražnog suca ili suprotno zakonskim uvjetima i određenom trajanju;

- dokaze pribavljene pretragom ako je pretraga suprotno zakonu obavljena bez propisanog sudskog naloga ili osoba koje joj moraju biti nazočne;

c. dokazi za koje se saznalo putem nezakonitih dokaza;

81

d. dokazi pribavljeni policijskom operativno-kriminalističkom (neformalnom) djelatnošću.

Pravna posljedica postojanja pravno nevaljanog dokaza je: ako takav dokaz nije bio dostupan tijelu koje odlučuje, on će se izdvojiti iz spisa,107 a ako jest, on će biti razlog za pobijanje presude.

4. POJEDINE VRSTE DOKAZA

4.1. ISKAZ OKRIVLJENIKA

Okrivljenik nije dužan iskazivati, pa u tom smislu mora biti upozoren «…da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja».

Da li okrivljenik, ukoliko iskazuje, ima pravnu dužnost istinito iskazivati? Okrivljenik može lažno iskazivati, i zbog toga ne može biti odgovoran.

1. Ispitivanje osumnjičenika prije početka kaznenog postupka može izvršiti:

a. policija, i to:

- ne neformalan način, što znači da se rezultat takva ispitivanja ne može smatrati pravno valjanim dokazom;

- kao formalnu procesnu radnju, kada rezultat takvog ispitivanja ima snagu pravno valjanog dokaza:

b. istražni sudac, i to:

- uvijek prije donošenja rješenja o provođenju istrage;

- na prijedlog DO ili na vlastiti poticaj kao hitnu istražnu radnju samo ako postoji opasnost od odgode;

- prije odlučivanja o prijedlogu DO da se ne provodi istraga;

- nakon dovođenja uhićenika.

2. Ispitivanje okrivljenika u istrazi u pravilu vrši istražni sudac sukladno zakonskim formalnostima.108 Ispitivanje bez nazočnosti branitelja je moguće samo ako se okrivljenik izričito odrekao tog prava a obrana nije obvezna (225/9).

3. Ispitivanje optuženika na glavnoj raspravi vrši se sukladno procesnim formalnostima određenima za istragu, uz određena odstupanja predviđena odredbama čl. 320 i sl. ZKP.109

Iskaz okrivljenika nije pravno valjan dokaz u ovim slučajevima:

107 Dokaz se izdvaja iz spisa:

- rješenjem istražnog suca najkasnije do završetka istrage (78/1);

- rješenjem sudskog vijeća u postupku nadzora optužnice (274/4);

- rješenjem predsjednika vijeća tijekom priprema za glavnu raspravu (284/3);

- rješenjem sudskog vijeća po završetku dokaznog postupka (331/2).108 Nakon traženja osobnih podataka okrivljeniku će se priopćiti zašto se okrivljuje i koje su osnove sumnje protiv njega, a upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Zatim će se okrivljenika upozoriti na pravo da uzme branitelja po svom izboru ili da će mu se, pod uvjetima koje određuje ZKP, postaviti branitelj na teret proračunskih sredstava koji može biti nazočan ispitivanju.Okrivljenik se ispituje usmeno. Pri ispitivanju mu se može dopustiti da se služi svojim zabilješkama. Pri ispitivanju treba okrivljeniku omogućiti da se u neometanom izlaganju očituje o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za obranu. Kad okrivljenik završi iskaz, postavit će mu se pitanja ako je potrebno da se popune praznine ili otklone proturječnosti i nejasnoće u njegovu izlaganju.109 O tome je već bilo riječi u poglavlju o glavnoj raspravi.

82

ako je rezultat primjene zabranjenih načina pribavljanja dokaza;

ako je iskaz pribavljen bez prethodnih upozorenja

ako je iskaz pribavljen bez nazočnosti branitelja, a ne radi se o slučaju kad je to dopušteno

ako je prilikom iskazivanja propušteno unošenje u zapisnik upozorenja o pravu okrivljenika da uzme branitelja

4.2. ISKAZ SVJEDOKA

Svjedok je osoba protiv koje se ne vodi kazneni postupak, a za koju je vjerojatno da nešto zna o činjenicama koje se u postupku utvrđuju, pa je stoga pozvana da pred tijelima kaznenog postupka takvo saznanje o činjenicama iznese. Svjedok je pravno obvezan iskazivati u skladu sa saznanjima koje o činjenicama ima.

Zakonodavac predviđa opću obvezu svjedočenja, po kojoj: «Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, obvezna je i svjedočiti». Pri tome se čak ne određuju ni dobne granice za svjedoka, što znači da iskaz može dati svaka osoba.

Iznimke od opće obveze svjedočenja su:

A/ Ne može se ispitati kao svjedok:

1. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila obvezu čuvanja službene državne ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze,

2. branitelj okrivljenika, osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva,

3. okrivljenik ako se radi o mješovitom koneksitetu,

4. vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljenik ispovjedio.

B/ Osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja:

1. bračni ili izvanbračni drug okrivljenika,

2. rođaci okrivljenika u uspravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do 3° zaključno te srodnici po tazbini do 2° zaključno,

3. posvojenik i posvojitelj okrivljenika,

4. odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, liječnici, zubari, ljekarnici, primalje i socijalni radnici o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika,

5. novinari i njihovi urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja, osim u kaznenom postupku zbog KD protiv časti i ugleda počinjenih putem sredstava javnog priopćavanja.110

Sud koji vodi postupak obvezan je osobe koje su oslobođene od obveze svjedočenja, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti.

Sve navedene osobe ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o KD kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika.

110 Nova rješenja Zakona o medijima iz 2004. značajno ograničavaju mogućnost novinara da ne svjedoče o izvorima obavijesti. Naime, tim se zakonom daje pravo državnom odvjetništvu da sudu podnese zahtjev da se novinaru naloži navesti podatak o izvoru informacije ako za to postoji poseban interes (nacionalne sigurnosti, čuvanja javnog reda i mira, itd).

83

Zapisnici o prijašnjem ispitivanju osoba koje su oslobođene dužnosti svjedočenja ne smiju se pročitati na gl. raspravi ako te osobe nisu uopće pozvane na glavnu raspravu ili su na glavnoj raspravi izjavile da neće svjedočiti (331/2).

C/ Osobe koje nisu obvezne odgovarati na pojedina pitanja su svi svjedoci ako je vjerojatno da bi time izložili sebe ili svoga bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. O tome sud mora poučiti svjedoka.

Pojam zaštićenih svjedoka, te način njihovog ispitivanja regulirani su odredbama čl. 238.a-238.e ZKP-a, čl. 29.-39. Zakona o USKOK-u,111 te čl. 69. i 70. Zakona o policiji.

Što pravna obveza svjedočenja zapravo obuhvaća?

pravna obveza svjedoka da se odazive pozivu suda;

pravna obveza iskazivanja;

pravna obveza iskazivanja sukladno vlastitom saznanju;

obveza davanja obećanja o istinitom iskazivanju ako se to od svjedoka zatraži.

Tko i kada ispituje svjedoke?

1. Prije pokretanja kaznenog postupka svjedoka može ispitati (kao hitnu istražnu radnju) istražni sudac i policija.

2. Tijekom istrage svjedoke će u pravilu ispitivati istražni sudac, a iznimno policija, ako joj istražni sudac to povjeri.112

3. Tijekom priprema za glavnu raspravu predsjednik vijeća ili sudac član vijeća ako se sazna da neki svjedok ili vještak koji je pozvan na glavnu raspravu, a još nije ispitan, neće moći doći na glavnu raspravu zbog dugotrajne bolesti ili zbog drugih smetnji. Njegovo ispitivanje se može obaviti i preko istražnog suca.

4. Na glavnoj raspravi svjedoku najprije postavlja pitanje stranka koja je predložila izvođenje tog dokaza, a zatim protustranka. Nakon toga pitanja postavlja predsjednik i članovi sudskog vijeća. Ako je sud odredio izvođenje dokaza i bez prijedloga stranaka, pitanja prvi postavlja predsjednik vijeća, zatim članovi vijeća, te na posljetku tužitelj, okrivljenik i branitelj. Oštećenik, zakonski zastupnik, punomoćnik i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja uz odobrenje predsjednika vijeća.

Iskaz svjedoka nije pravno valjan dokaz u ovim slučajevima:

ako je rezultatu primjene zabranjenih načina pribavljanja dokaza;

ako je ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok;

kao je ispitana osoba koja ne mora svjedočiti, a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava ili je upozorena i odrekla se, ali to nije ubilježeno u zapisnik;

ako je kao svjedok ispitan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti.

4.3. VJEŠTAČENJE

Vještak je osoba koja svojim stručnim znanjem pomaže sudu prilikom utvrđivanja važnih činjenica u kaznenom postupku. Vještačenje je djelatnost vještaka tijekom koje vještak vrši pregled predmeta vještačenja, te svoj nalaz i mišljenje iskazuje sudu.

111 O čemu se govori u poglavlju o načelu oportuniteta – nagodba s pokajnikom.112 Ispitivanju svjedoka mogu biti nazočni tužitelj, okrivljenik i branitelj kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu, kad istražni sudac ustanovi da je to svrhovito ili kad je jedna od stranaka zahtijevala da bude nazočna ispitivanju. Oštećenik može biti nazočan ispitivanju svjedoka samo kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu (198/4).

84

Različitosti vještačenja i svjedočenja su sljedeće:

1) dok svjedok opaža činjenice izvan kaznenog postupka i ne misleći da će o njima iskazivati pred sudom, vještak ih opaža tijekom kaznenog postupka znajući da će o njima iskazivati pa ih baš radi toga iskaza i opaža;

2) opažanja svjedoka može izvršiti svaki čovjek, dok je za opažanja koja vrši vještak potrebno posebno stručno znanje;

3) svjedok iskazuje o činjenicama koje su se zbile u prošlosti, dok vještak vrši vještačenje temeljem činjenica koje postoje u sadašnjosti, dakle u vrijeme vođenja kaznenog postupka.

Kada će sud naložiti vještačenje?

U svakom onom slučaju u kojem se temeljem općeg znanja ne može utvrditi neka važna činjenica, kao i u svakoj fazi postupanja, pa i prije početka postupka. Postoje i slučajevi obveznog vještačenja o čemu je već bilo riječi.

Stupanj stručnosti vještaka može se pobijati, kao i njegovo obrazloženo mišljenje.

Vještak ne može biti:

1. osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja,

2. osoba prema kojoj je KD počinjeno,

3. liječnik koji je liječio umrloga.

4. osoba koja je zajedno s okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca.

5. za vještaka se, u pravilu, neće uzeti osoba koja je ispitana kao svjedok

Sud ne mora prihvatiti mišljenje vještaka, no u tom slučaju:

ne smije vještakovo mišljenje zamijeniti svojim već spornu činjenicu mora uzeti utvrđenom ili neutvrđenom, ovisno o tome što ide u prilog okrivljeniku;

svoje neslaganje s mišljenjem vještaka mora potanko i uvjerljivo obrazložiti.

4.4. ISPRAVE

Postoje tri različita stajališta o pojmu isprave:

1. Isprava je svaki predmet koji može poslužiti kao dokaz.

2. Isprava je svaki zapis (pisani ili tehnički) koji sadrži podatke o činjenicama iz prošlosti.

3. Ispravom se smatraju samo pisani zapisi koji sadrže činjenice koje se utvrđuju u kaznenom postupku. Ovo stajalište je prihvaćeno.

Isprave se u kaznenom postupku koriste kao dokazi. Uobičajena je podjela isprava na javne i privatne.

Sud može pribaviti isprave na sljedeće načine:

- tako da ih sam sastavlja, a nakon toga koristi kao dokaz;

- ako ih dobije od stranaka;

- ako za njihovo postojanje sazna pa zatraži da mu se takva isprava preda.113

113 Predmeti (dakle i isprave) koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno će se oduzeti. Tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev suda (vidjeti čl. 218., 219. i 221. ZKP).

85

Dokazivanje ispravama vrši se njihovim čitanjem i prilaganjem sudskom spisu, dok se njihovo ocjenjivanje ne razlikuje od ocjenjivanja ostalih dokaza.

4.5. TEHNIČKE REGISTRACIJE ČINJENICA

Govoreći o tehničkim registracijama činjenica, mislimo na one tehničke snimke koje se utvrđuju u kaznenom postupku izvršene putem optičkih i akustičkih uređaja. Tehničke snimke izdvajamo kao posebnu vrstu dokaza stoga što se, za razliku od ostalih dokaza, ne temelje na čovjekovu opažanju.

1. Tehničke snimke nastale tijekom kaznenog postupka, ako su izvršene temeljem zakonskog ovlaštenja i za svrhe kaznenog postupka, mogu se u tom postupku koristiti kao pravno valjan dokaz.

2. Tehničke snimke nastale izvan kaznenog postupka ne mogu se uvijek upotrijebiti. To ovisi o vrsti tehničke snimke:

- optičke snimke mogu se koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

- akustičke snimke, ako su javne (snimka govora neke osobe koji je upućen javnosti, pa čak i kad ova osoba ne zna da se snimanje vrši, ili ako nije upućen javnosti, ali osoba zna da se snimanje vrši) se mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku, dok tajne (snimka govora koji nije upućen javnosti, a osoba ne zna da se snimanje vrši) se u ograničenim slučajevima, i pod uvjetima određenim zakonom, mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.114

114 Vidjeti odredbe čl. 180.-183. ZKP (Posebni izvidi kaznenih djela privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda).

86