Ivan Vrkljan

3. Klasifikacija stijenskih masa

Klasifikacija stijenskih masa nezamjenjiv je element empirijskog pristupa

projektiranju geotehnikih graevina. Opisani su danas najee koriteni klasifikacijski sustavi-RMR

klasifikacija Bieniawskog i Bartonov Q-sistem. Prikazan je i nain koritenja klasifikacije za odreivanje elemenata podgradnih sustava kao i

mehanikih svojstava stijenske mase.

Podzemne graevine i tuneli 2

3 Klasifikacija stijenskih masa 3.1 Uvod ....when you can measure what you are speaking about, and express it in numbers, you know

something about it, but when you can not express it in numbers, your knowledge is of a meagre and usatisfactory kind.... Lord Kelvin (1824-1907)

Barton, Lien, Lunde, 1974 Iako su tehnike ispitivanja stijena i stijenskih masa dostigle zavidan nivo, ostaje jo uvijek mnogo problema pri primjeni teorija na rjeavanje praktinih inenjerskih problema. U takvim okolnostima pojavile su se klasifikacije kao kompromis izmeu koritenja teorijskih rjeenja i potpunog ignoriranja svojstava stijenske mase. Sve klasifikacije ukljuuju nekoliko kljunih parametara stijenske mase i pridruivanje pojedinog parametra nekoj od unaprijed odreenih klasa. Svakoj od klasa pridruena je odgovarajua numerika vrijednost. Zbrajanjem pridruenih numerikih vrijednosti za svaki od parametara stijenske mase, dobije se konana numerika vrijednost koja obiljeava ponaanje tretirane stijenske mase. Ciljevi inenjerskih klasifikacija su:

identificirati najznaajnije parametre koji utjeu na ponaanje stijenske mase, podjelu stijenske mase na strukturne regione u kojima stijenska masa ima slino ponaanje, osigurati bazu za razumjevanje karakteristika svake od klase, uporediti iskustvo sa svojstvima stijenske mase na jednoj lokaciji sa svojstvima na nekoj drugoj

lokaciji, ponaanje stijenske mase opisati numerikim vrijednostima kako bi se mogle obaviti analize, osigurati temelje za komunikaciju izmeu geologa i inenjera.

Identifikacija i klasifikacija stijenskih masa predstavljaju prvi korak u procesu definiranja njihovog ponaanja. Bienawski (1989, p 1) pravi razliku izmeu ovih pojmova na slijedi nain: Klasifikacija se definira kao postupak grupiranja objekata na bazi njihovih meusobnih odnosa. Identifikacija znai svrstavanje neidentificiranih objekata u odgovarajuu klasu koja je prethodno ustanovljena klasifikacijom. Klasifikacija se moe bazirati samo na jednom svojstvu i tada se naziva jednovarijantna (univariate). Ako se klasifikacija bazira na dva ili vie svojstava, tada se naziva dvovarijantna (bivariate) ili vievarijantna (multivariate). to je vie parametara u igri to je i slika o prouavanim objektima bolja. Meutim i tu se mora postii kompromis izmeu broja parametara i zahtjeva koji se postavljaju pred klasifikaciju. Osnovni princip kod stvaranja klasifikacijskog sustava je da treba koristiti samo one parametre koji imaju najvei utjecaj na ponaanje stijenske mase, te da se ti parametri mogu odrediti na jednostavan nain. U samim poecima inenjerske geologije, ime stijene se koristilo kao indikacija mehanikih svojstava. Naravno da su se pri tome deavala vrlo velika iznenaenja. Slijedei korak bilo je uvoenje tzv. klasifikacije troenja (weathering classification). Po ovoj klasifikaciji, uz ime stijene su se dodavali termini - svjea (frech), ili jako trona (highly weathered). Meutim i ova je klasifikacija pokazala niz nedostataka to je dovelo do uvoenja pokusa s ciljem mjerenja odreenih parametara. Prva kvantitativna klasifikacija bila je bazirana na jednom parametru - jednosnoj tlanoj vrstoi. Stijene su bile klasificirane od slabih do jakih. Ova klasifkacija moe posluiti za razdvajanje stijena koje se mogu ripati od onih koje se moraju minirati. Kasnije spoznaje, da diskontinuiteti imaju odluujuu ulogu u ponaanju stijenske mase, dovele su do klasifikacije koja je bazirana na tzv. RQD parametru (Rock Quality Designation). RQD indeks razvio je Deere, 1967.

Klasifikacija stijenskih masa 3 Ubrzo je postalo jasno da klasifikacije bazirane na jednom parametru ne mogu dati odgovarajuu sliku o stanju stijenske mase. Tako je dolo do uvoenja klasifikacija s dva (bivariate) i vie (multivariate) parametara. Deere i Miller su 1966. god. predloili klasifikacijski sistem koji je uzimao u obzir jednoosnu tlanu vrstou i Young-ov modul. Ova klasifikacija ima dva osnovna nedostatka: jednoosna tlana vrstoa i modul elastinosti nisu parametri koji imaju dominantan utjecaj na ponaanje stijenske mase; modul elastinosti se ne moe odrediti jednostavnim postupcima na terenu. Od vievarijantnih klasifikacijskih sustava u praksi se najee korite: Terzaghijeva klasifikacija (1946) Lauferova klasifikacija (1958) Modiffikacija Lauferove klasifikacije kao dio NATM pristupa (New Austrian Tunneling Method) RSR (Rock Structure Rating, Wickeham i dr. 1972) Geomehnika klasifikacija Bieniawskog (RMR-Rock Mass Rating System) Q-klasifikacija Bartona (Rock Tunnelling Quality Indexs, Q) Treba naglasiti da klasifikacija stijena ne moe i ne smije zamjeniti kompletnu proceduru projektiranja. Meutim, kompletna procedura projektiranja zahtjeva detaljno poznavanje stanja naprezanja i svojstava stijenske mase te uvjete teenja vode to obino nije sluaj u ranoj fazi projektiranja. Kod primjene klasifikacijskih sistema, stijenska masa se podjeli u strukturne regione, i svaki se region klasificira odvojeno. Granice strukturnih regiona obino se podudaraju sa glavnim strukturnim obiljejima kao to su rasjedi ili s granicama razliitih tipova stijena. U nekim sluajevima znaajne promjene u gustoi pojave diskontiniteta trait e da se u jednom tipu stijene izdvoji vie strukturnih regiona. Danas se najee koriste Gemehanika klisfikacija Bieniawskog i Q-klasifikacija Bartona.

Slika 3.1 Strukturni regioni tunela Sv. Rok

Podzemne graevine i tuneli 4 3.2 RMR-Gemehanika klisfikacija (Rock Mass Rating system) RMR sistem razvijen je u Junoj Africi, 1973. god. Detalje ovog sistema objavio je Bieniawski, 1976. god. Tijekom godina sistem se razvijao te je Bieniawski 1989 godine obajvio sistem u kojem se odreenim parametrima pridruuju druge vrijednosti bodova u odnosu na verziju iz 1976. Kako se jo uvijek neka druga istraivanja vezuju na klasifikaciju iz 1976 godine, treba razlikovati ove dvije varijante: RMR (1976) i RMR (1989) U nastavku e biti opisana verzija iz 1989 godine. Ovaj sistem uzima u obzir est parametara: 1. jednoosnu tlanu vrstou,

2. indeks kvalitete jezgre (rock qualiti designation index-RQD),

3. razmak diskontinuiteta (diskontinity spacing),

4. stanje diskontinuiteta,

5. uvjete podzemne vode,

6. orijentaciju diskontinuiteta.

Tablica 3.1 RMR-Gemehanika klisfikacija (Rock Mass Rating system) (Bieniawski 1989) A. Klasifikacijski parametri i njihovi bodovi

Parametri Vrijednosti parametara Indeks vrstoe u toki >10 4-10 2-4 1-2

Prepora se ispitati jednoosnu tlanu .

vrstoa intaktne stijene (MPa)

Jednoosna tlana vrstoa 250 100-250 50-100 25-50 5-25 1-5

Klasifikacija stijenskih masa 5 C. KATEGORIZACIJA STIJENSKE MASE NA OSNOVI UKUPNOG BROJA BODOVA Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21

Podzemne graevine i tuneli 6

3.2.1 Primjena geomehanike klasifikacije Geomehanika klasifikacija prevenstveno je namjenjena definiranju podgrade tunela i drugih podzemnih graevina u graevinarstvu. Postoji vie modifikacija RMR sistema koje su napravljene s ciljem da se podruje primjene RMR sistema proiri i na druge graevina. etiri najpoznatije modifikacije su: 1. MRMR-Modified Rock Mass rating system for mining MBR (Modified Basic RMR) objavili su

Cummings i dr. (1982) 3. SRM (Slope Mas Rating), Romana 1985 4. QTBM (Q sistem prilagoen strojnom iskopu tunela) (Barton, 2000) Kako je RMR klasifikacija tijekom vremena postala ope prihvaena, poela se koristiti i kao polazite za odreivanje mehanikih parametara stijenske mase. Primjeujui da se esto RMR klasifikacija nekritiki primjenjuje, Bieniawski 1989, upozorava da RMR sistem treba koristiti u sluajevima za koje je i razvijen a ne kao odgovor na sva projektne probleme. Preporuke za iskop i podgraivanje tunela

Nije potrebno podgraivanje Primjeri tunela Primjeri rudnika

Trenutni lom

Ras

pon

(m)

Vrijeme stabilnosti (sati)

Slika 3.2 Vrijeme stabilnosti u odnosu na raspon za razliite vrijednosti RMR Bieniawski je 1989 objavio preporuke za iskop i podgraivanjetunela na osnovi vrijednosti RMR (tablica xxx). Preporuke u tablici xxx odnose se na tunel potkoviastog oblika, raspona 10 m koji je iskopan miniranjem u stijenskoj masi s primarnim vertikalnim naprezanjem

Klasifikacija stijenskih masa 7 Tablica 3.2 Preporuke za iskop i podgraivanje tunela raspona 10 m prema geomehanikoj

klasifikaciji Kategorija stijenske

mase Iskop Sidra (promjer 20 mm, adheziona) Mlazni beton elini lukovi

I-Vrlo dobra stijenska masa RMR: 81-100

Puni profil, napredovanje 3 m Openito nije potrebna podgrada osim mjestiminog sidrenja

II-Dobra stijenska masa RMR: 61-80

Puni profil, napredovanje 1-1,5 m. Kompletna podgrada 20 m od ela iskopa

Mjestimino sidrenje svoda. Sidra duljine 3 m na razmaku 2,5 m. Mjestimino elina mrea.

50 mm u krovu po potrebi Nepotrebno

III-Povoljna stijenska masa RMR: 41-60

Iskop u dvije faze. Napredovanje u svodu 1-3 m. Zapoeti podgraivanje nakon svakog miniranja. Kompletna podgrada 10 m od ela iskopa

Sistematsko sidrenje u svodu i zidovima. Sidra duljine 4 m na razmaku 1,5-2 m. elina mrea u svodu.

50-100 mm u krovu i 30 mm na zidovima Nepotrebno

IV-Slaba stijenska masa RMR: 21-40

Iskop u dvije faze. Napredovanje u svodu 1-1,5 m. Zapoeti podgraivanje nakon svakog miniranja. Kompletna podgrada 10 m od ela iskopa

Sistematsko sidrenje u svodu i zidovima. Sidra duljine 4-5 m na razmaku 1-1,5 m. elina mrea u svodu i zidovima

100-150 mm u krovu i 100 mm na zidovima

Lagani do srednji lukovi na razmaku 1,5 m po potrebi

IV-Vrlo slaba stijenska masa RMR:

Podzemne graevine i tuneli 8 Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe Polazei od pretpostavke da za stijensku masu vrijedi Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe, Bieniawski (1989) je uspotavio vezu izmeu RMR i Coulomb-Mohrovih parametara (kohezija i kut trenja). Vrijednosti kuta trenja i kohezije za pojedine kategorije stijenske mase dani su u tablici 3.1. Treba naglasiti da se radi o parametrima vrne vrstoe. Deformabilnost stijenske mase Bieniawski (1989) preporua sljedeu vezu RMR i modula deformabilnosti:

Estijenske mase=2*RMR-100 (GPa) (za RMR>50)

Serafim i Pereira (1983) predloili su odnos izmeu in situ modula deformabilnosti i RMR klasifikacije Bieniawskog.

[ ]GPaE RMRm

= 40

10

10 Ovaj odnos temeljen je na povratnim analizama pomaka temelja brana i dobro odgovara boljoj kvaliteti stijenske mase. Meutim za mnoge stijene loije kvalitete ini se da je prognozirani modul previsok. U ranijim verzijama Hoek-Brownovog openitog kriterija, Hoek i suradnici uspostavili su ovisnost deformacijskog modula stijenske mase i RMR-a. U posljednjoj verziji ovog kriterija (Hoek, Carranza-Torres i Corkum, 2002), autori uspostavljaju vezu deformacijskog modula i indeksa GSI (Geological Strength Indeks) te uvode efekt oteenja stijenske mase usljed miniranja preko faktora (D) na sljedei nain:

( ) ( )( ) ( )100101002

1 40/10 =

Klasifikacija stijenskih masa 9 3.3 Q sistem Q sistem su razvili Barton, Lien i Lunde, 1974 na Norvekom geotehnikom institutu. Indeks kvalitete stijene Q, slui za odreivanje kvalitete stijenske mase i elmenata podgradnog sustava u tunelogradnji. Numerika vrijednost indeksa Q varira na logaritamskoj skali u granicama od 0,001 do 1000. Indeks Q definiran je izrazom:

SRFJ

JJ

JRQDQ w

a

r

n

**=

Ovaj sistem uzima u obzir slijedeih est parametara: RQD-Indeks kvalitete jezgre,

Jn-broj familija pukotina,

Ja-koeficijent alteracije pukotina,

Jr-koeficijent hrapavosti pukotina,

Jw-faktor koji uzima u obzir vodu u pukotinama,

SRF-faktor koji uzima u obzir naponsko stanje.

Ako se analizira struktura gornje jednadbe, vidi se da je indeks Q funkcija tri parametra: Veliine bloka RQD/ Jn Posmine vrstoe meu blokovima Jr/Ja Aktivnog naprezanja Jw/ SRF Tablica 3.3 prikazuje klasifikaciju pojedinanih parametara koji dovode do indeksa Q.

Podzemne graevine i tuneli 10 Tablica 3.3 Klasifikacija pojedinanih parametara koritenih u Q-klasifikaciji (Barton i dr. 1974.)

Opis Vrijednost Napomene 1. Indeks kvalitete jezgre RQD A vrlo slaba 0-25 B slaba 25-50 C povoljna 50-75 D dobra 75-90 E odlina 90-100

Kada se izmjeri RQD

Klasifikacija stijenskih masa 11

K,L,M zone ili pojasevi dezintegrirane ili zdrobljene stijene i gline (vidi G, H i J za opis uvjeta u pogledu gline)

6,8 ili 8-12 6-24

N zone ili pojasevi prainaste ili pjeskovite gline, mala frakcija gline (nerazmekavajua) 5,0

O,P,R debela neprekinuta zona ili pojas gline (vidi G,.H i J za opis uvjeta u pogledu gline) 10, 13. ili 13-20 6-24

5. Faktor pukotinske vode JW Priblini tlak vode

(bara) A. suhi iskop ili manji priliv (dotok10

1. faktori C iD su grubo odreeni; Poveaj Jw ako je ugraena drenaa

2. Nije razmatrano smrzavanje vode

6 Faktor redukcije naprezanja SRF a) oslabljene zone sijeku iskop to moe uzrokovati rastresanje stijenske mase pri iskopu

A. uestala pojava rasjed. zona koje sadre glinu ili kem. raspadnutu stijenu, vrlo rastresena okolna stijena (sve dubine) 10,0

B. jedna rasjedna zona koja sadri glinu ili kem. raspadnutu stijenu (dubina iskopa 50m) 5,0

C. jedna rasjedna zona koja sadri glinu ili kem. raspadnutu stijenu (dubina iskopa 50m) 2,5

D. uestale rasjedne zone u zdravoj stijeni (bez gline) rastresena okolna stijena (sve dubine) 7,5

E. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, dubina iskopa 50m) 5,0

F. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, dubina iskopa > 50m) 2,5

G. rastresene otvorene pukotine, jaka ispucanost itd. (sve dubine) 5,0

b) Zdrava stijena, problemi naprezanja C/1 t/1 SRF H niska naprezanja, blizu povrine >200 >13 2,5 J srednja naprezanja 200-10 13-0,66 1,0

K visoka naprezanja, vrlo zbijena struktura (obino povoljno za stabil., moe biti nepovoljno za stabilnost zidova) 10-5

0,66-0,33 0,5-2,0

L gorski udari slabog intenziteta (masivna stijena) 5-2,5 0,33-0,16 5,0-10,0 M gorski udari jakog intenziteta (masivna stijena)

Podzemne graevine i tuneli 12 Dodatne napomene uz tablicu 3.3: When making estimates of the rock mass Quality (Q), the following guidelines should be followed in addition to the notes listed in the tables: 1. When borehole core is unavailable, RQD can be estimated from the number of joints per unit volume, in which the number of joints per metre for each joint set are added. A simple relationship can be used to convert this number to RQD for the case of clay free rock masses: RQD = 115 - 3.3 Jv (approx.), where Jv = total number of joints per m3 (0 < RQD < 100 for 35 > Jv > 4.5). 2. The parameter Jn representing the number of joint sets will often be affected by foliation, schistosity, slaty cleavage or bedding etc. If strongly developed, these parallel 'joints' should obviously be counted as a complete joint set. However, if there are few 'joints' visible, or if only occasional breaks in the core are due to these features, then it will be more appropriate to count them as 'random' joints when evaluating J n . 3. The parameters J r and J a (representing shear strength) should be relevant to the weakest significant joint set or clay filled discontinuity in the given zone. However, if the joint set or discontinuity with the minimum value of Jr /Ja is favourably oriented for stability, then a second, less favourably oriented joint set or discontinuity may sometimes be more significant, and its higher value of Jr /Ja should be used when evaluating Q. The value of Jr /Ja should in fact relate to the surface most likely to allow failure to initiate. 4. When a rock mass contains clay, the factor SRF appropriate to loosening loads should be evaluated. In such cases the strength of the intact rock is of little interest. However, when jointing is minimal and clay is completely absent, the strength of the intact rock may become the weakest link, and the stability will then depend on the ratio rock-stress/rock-strength. A strongly anisotropic stress field is unfavourable for stability and is roughly accounted for as in note 2 in the table for stress reduction factor evaluation. 5. The compressive and tensile strengths (c and t) of the intact rock should be evaluated in the saturated condition if this is appropriate to the present and future in situ conditions. A very conservative estimate of the strength should be made for those rocks that deteriorate when exposed to moist or saturated conditions.

3.3.1 Primjena Q-sistema Preporuke za podgraivanje tunela U cilju uspostavljanja veze indeksa Q i potrebne podgrade tunela, Barton i dr. (1974) definirali su dodatni parametar koji su nazvali ekvivalentnom dimenzijom iskopa, De. Ova dimenzija dobije se djeljenjem raspona, promjera ili visine tunela sa veliinom koju su nazvali indeksom podgrade ESR (excavation support ratio). Vrijednosti ESR dobivene su empirijski i prikazane su u tablici xxx.

ESRmtunelaaviilipromjerRasponDe

)(sin,=

Klasifikacija stijenskih masa 13 Tablica 3.4 Vrijednosti indeksa podgrade (Barton i dr. 1974)

Kategorija iskopa ESR

A Privremeni rudarski otvori 3-5

B Vertikalna okna: kruni presjek pravokutni presjek

2,5 2,0

C Stalne rudarske prostorije, hidrotehniki tuneli (nisu ukljueni tuneli pod visokim tlakom) , pilot tuneli, tuneli kod razrade profila za vee iskope 1,6

D Skladita, postrojenja za tretman vode, manje znaajni cestovni i eljezniki tuneli, prilazni tuneli i slino. 1,3

E Skladita nafte, strojarnice, glavni cestovni i eljezniki tuneli, sklonita, portali, raskrija 1,0

F Podzemne nuklearne centrale, eljeznike postaje, sportski i javni objekti, tvornice i slino. 0,8

U odnosu na kvalitetu stijenske mase i ekvivalentnu dimenziju iskopa, Barton i dr (1974) izdvojeili su 38 kategorija iskopa. Grimsted i Barton su 1993. objavili drugi oblik ovog dijagrama u kojem je izdvojeno 9 kategorija stijenske mase kako bi ukazali na poveanu uporabu mikroarmiranog mlaznog betona. Ovaj drugi oblik Q-ESR dijagrama prikazuje slika xxx.

De=

1. Nepodgraeno 2. Mjestimino sidrenje 3. Sistematsko sidrenje 4. Sistematsko sidrenje sa 40-100 mm

nearmiranog mlaznog betona 5. Mikroarmirani mlazni beton, 50-90 mm, i

sidrenje

6. Mikroarmirani mlazni beton, 90-120 mm, i sidrenje

7. Mikroarmirani mlazni beton, 120-150 mm, i sidrenje

8. Mikroarmirani mlazni beton, >150 mm, sa armiranim lukovima mlaznog betona i sidrenjem

9. Ljevani beton Slika 3.3 Odreivanje podgradnih kategorija na osnovi Q indeksa (Grimsted i Barton, 1993)

Podzemne graevine i tuneli 14 Slika 3.4 Armirani lukovi (Grimsted i Barton, 1993) Barton i dr. (1980) su prikazali dodatne informacije koje se odnose na duljinu sidara, maksimalni nepodgraeni raspon i tlak na podgradu u krovu tunela kako bi se dopunile preporuke iz 1974. Duljina sidara u krovu tunela

ESRBL 15,02 +=

B-irina tunela (m) Maksimalni nepodgraeni raspon

Maksimalni raspon (nepodgraeno)=2 ESR Q0,4 Deformabilnost stijenske mase Barton i dr. (1980) upozoravaju da se deformabilnost stijenake mase kree u irokom rasponu.

10 log10Q

Klasifikacija stijenskih masa 15 Veza Q i brzine P-vala Vrijednost indeksa Q moe se grubo odrediti iz brzine P vala (

= 10003500

10pV

Q

Vp-brzina P vala (uzduni val) (m/s) 3.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije Najpoznatija korelacija RMR i Q sistema je:

RMR=9logeQ+44

Ovu jednadbu treba shvatiti kao grubu aproksimaciju. 3.5 Rjenik 3.6 Literatura Barton, N., By, T.L., Chryssanthakis, L., Tunbridge, L., Kristiansen, J., Lset, F., Bhasin, R.K.,

Westerdahl, H. and Vik, G. 1992. Comparison of prediction and performancefor a 62 m span sports hall in jointed gneiss. Proc. 4th. int. rock mechanics and rockengineering conf., Torino. Paper 17.

Barton, N.R. 1987. Predicting the behaviour of underground openings in rock. Manuel RochaMemorial Lecture, Lisbon. Oslo: Norwegian Geotech. Inst.

Barton, N.R., Lien, R. and Lunde, J. 1974. Engineering classification of rock masses for the design of tunnel support. Rock Mech. 6(4), 189-239.

Barton, N., (1978), Recent Experiances with the Q-system of Tunnell Support Design, Norwegian Geotechnical Institute, Publication, Nr. 119, pp.1-9.

Barton, N., (2000), TBM Tunnelling in Jointed and Faulted Rock, Balkema 172.p. Barton, N., (2007), Rock Quality, Seismic Velocity, Attenaution and Anisotropy, Taylor & Francis

729.p. Bieniawski Z.T. 1989. Engineering Rock Mass Classifications. Wiley, New York. 251pages. Bieniawski, Z.T. 1967. Mechanism of brittle fracture of rock, parts I, II and III. Int. J. RockMech. Min.

Sci. & Geomech. Abstr. 4(4), 395-430. Bieniawski, Z.T. 1976. Rock mass classification in rock engineering. In Exploration for

rockengineering, proc. of the symp., (ed. Z.T. Bieniawski) 1, 97-106. Cape Town: Balkema. Bieniawski, Z.T. 1979. The geomechanics classification in rock engineering applications. Proc. 4th.

congr., Int. Soc. Rock Mech., Montreux 2, 41-48. Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, Grimstad, E. and Barton, N. 1993. Updating the Q-System for NMT. Proc. int. symp. on sprayed

concrete - modern use of wet mix sprayed concrete for underground support, Norway. Norwegian Concrete Associatio.

Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B. (2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002 Edition, Proc. North American Rock Mechanics Society Meeting in Torinto in July 2002.

Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., (1995), Support of Underground Excavations in Hard Rock, Balkeme, 215 p 27-47 O.K.

Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ 40-58 O.K

Podzemne graevine i tuneli 16 of rock jointing. Proc. 4th congr. Int. Assn Engng Geol., Delhi 5, 221-228.

Singh, B., Goel, R.K., 1999, Rock Mass Classification, A practical approach in civil engineering, Elsevier, 267 p.

Riedmuller, G., Schubert, W., 1999, Critical Comments on quantitative Rock Mass Classifications, Felsbau, 17, Nr.3

Mihali, S., Kvasnika, P., Jurak, V., 2002, Identifikacija i opis stijena i tala u geotehnici, Priopenja treeg savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, Geotehnika kroz Eurocode 7, Hvar, 2-5. listopada 2002. str. 322-331.

3. Klasifikacija stijenskih masaKlasifikacija stijenskih masaUvodRMR-Gemehanika klisfikacija \(Rock Mass Rating

A. Klasifikacijski parametri i njihovi bodoviB. Korekcija bodova s obzirom na orijentaciju diskontinuiteta (vidi F)C. KATEGORIZACIJA STIJENSKE MASE NA OSNOVI UKUPNOG BROJA BODOVASLABA STIJENA

D. ZNAENJE POJEDINIH KATEGORIJAE. Vodi za klasifikaciju stanja diskontinuitetaF. Efekt orijentacije diskontinuiteta u tunelogradnjiPrimjena geomehanike klasifikacijeelini lukovi

RMR: 81-100RMR: 61-80RMR: 41-60RMR: 21-40RMR: