Knjiga Sazetaka HURID Opatija

1. hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu

"Rana intervencija u djetinjstvu: Hrvatska danas"

(Opatija, 11. i 12. rujna 2009.)

ZBORNIK SAŽETAKA I PROGRAM

Urednica Maja Cepanec

Recenzenti Marta Ljubešić

Martina Ferić Šlehan

Izdavač Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu

Mjesto i godina izdavanja Zagreb, 2009

II

Prvi hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu "Rana intervencija u djetinjstvu: Hrvatska danas" - zbornik sažetaka i program

Urednica Maja Cepanec Mjesto i godina izdavanja Zagreb, 2009 Izdavač Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu Zagreb

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 713227 ISBN 978-953-55853-0-5

III

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU

Tema simpozija:

RANA INTERVENCIJA U DJETINJSTVU: HRVATSKA DANAS

Opatija, 11. i 12. rujna 2009.

Znanstveni odbor:

Draženka Blaži

Martina Ferić Šlehan

Jasmina Frey Škrinjar

Lelia Kiš-Glavaš

Marta Ljubešić, predsjednica

Borut Marn

Organizacijski odbor:

Vesna Čavar

Nataša Ljubojević

Helena Ninković Budimlija, predsjednica

Zorina Pinoza-Kukurin

Ana Popović

Tanja Šupe

Tajnice simpozija:

Ana Marija Bohaček

Maja Cepanec

Jezik simpozija: hrvatski

u organizaciji Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu

pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH

u suradnji s Uredom UNICEF-a u RH

IV

RIJEČ ORGANIZATORA

Poštovani sudionici Prvog hrvatskog simpozija o ranoj intervenciji u djetinjstvu! Organizator simpozija, Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID), ove će jeseni proslaviti svoj drugi rođendan. HURID je osnovan s ciljem unapređivanja sustava za ranu podršku djeci s razvojnim rizicima ili s teškoćama u razvoju kao i njihovim obiteljima. Bez te podrške djeca ne mogu na najbolji način ostvariti svoje mogućnosti i uključenost u društvo. Organizacija ovog simpozija je stoga okvir koji bi trebao omogućiti ostvarivanje zacrtanog cilja. Nazvali smo ga „prvim“ jer planiramo svake dvije godine imati idući, u nekoj drugoj hrvatskoj regiji. Simpozij je otvoren svima koji rade s malom djecom i njihovim obiteljima i ima raznovrsne organizacijske oblike – radionice, postere, predavanja s raspravom, predstavljanje projekata i najvažnije od svega vrijeme za susrete, druženje i razmjenu informacija. Ovaj puta mogućnost usmenog predstavljanja svoga rada imaju kolegice i kolege iz Rijeke i okolnih županija jer simpozij gostuje u njihovom kraju, a za dvije će godine tu mogućnost imati stručnjaci iz neke druge regije. Čast nam je i zadovoljstvo da nam je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pokrovitelj. U tome vidimo znak da je prepoznata preventivna uloga rane intervencije u djetinjstvu i njezina važnost za što povoljniji razvojni ishod djeteta, za društvenu uključenost djetetove obitelji ali i za društvo u cjelini. HURID je u ovoj godini započeo i s provođenjem projekta „Odrastimo zajedno“ koji također novčano podupire Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i njegovo javno predstavljanje također će se dogoditi na ovom simpoziju. Cilj nam je brže i ranije prepoznavanje dodatnih edukacijskih potreba male djece, razvoj kvalitetnih usluga u lokalnim zajednicama širom Hrvatske i njihovo umrežavanje, jer sve su to pretpostavke za uspješno i sretno zajedničko odrastanje. Kao glavnu temu simpozija i nismo mogli odabrati drugo negoli „Hrvatska danas“ jer se međusobno tek moramo jedni drugima predstaviti. Valja smoći hrabrosti i progovoriti o jakim i slabim stranama svog rada te si tako i međusobno pružiti priliku za primanje i davanje podrške. Ljudska se snaga sastoji u mogućnosti učenja od drugih. Koliko ćemo to otvoreno, iskreno i refleksivno raditi govori o našoj profesionalnoj zrelosti i osposobljenosti da izgradimo kvalitetni sustav rane intervencije u Hrvatskoj, sustav sposoban da odgovori potrebama svakog malog djeteta i njegove obitelji. Simpozij je tijekom ljeta, u vrijeme godišnjih odmora i umjesto njih pripremala mala skupina članova HURID-a s puno entuzijazma i želje da organizacijska pitanja budu što bolje riješena i uvjeti za druženje i rad što bolji. Koliko su u tome uspjeli prosudit ćemo svi zajedno. Na nama je da to iskoristimo i međusobno razmijenimo što više ideja, poticaja i informacija, da se upoznamo i povežemo. U ime organizatora simpozija – Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu želim Vam ugodno i plodno sudjelovanje na Prvom hrvatskom simpoziju o ranoj intervenciji u djetinjstvu!

Predsjednica HURID-a

Prof.dr.sc. Marta Ljubešić

V

SADRŽAJSADRŽAJSADRŽAJSADRŽAJ

I. PROGRAM SIMPOZIJA ................................................................. 1

II. SAŽECI

1. Plenarna izlaganja .............................................................. 6

2. Radionice .......................................................................... 14

3. Usmena izlaganja ............................................................... 19

4. Posteri ................................................................................ 28

III. KAZALO AUTORA ........................................................................ 70

IV. ZAHVALA ..................................................................................... 71

1

PREGLED PROGRAMA

Grand hotel 4 opatijska cvijeta (V. C. Emina 6, Opatija)

PETAK, 11. rujna 2009.

13:00 – 14:00 Prijava sudionika i postavljanje postera (predvorje dvorane Mimoza)

14:00 – 14:30 Uvodne riječi i otvaranje simpozija (dvorana Mimoza 1+2)

14:30 – 16:00 Plenarna izlaganja (dvorana Mimoza 1+2)

Predsjedava: Zorina Pinoza-Kukurin

16:00 – 17:o0 Odmor uz osvježenje i razgledavanje postera (predvorje dvorane Mimoza)

17:00 – 19:00 Radionice

R1. Morris: Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama (dvorana Mimoza 1)

R2. Harper: Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije (dvorana Mimoza 2)

R3. Cepanec: Rana komunikacija: što opažati (dvorana Lavanda 1)

R4. Ferić Šlehan / Kranželić: Jačanje otpornosti obitelji (dvorana Lavanda 2)

19:00 – 20:00 Razgledavanje postera (predvorje dvorane Mimoza)

SUBOTA, 12. rujna 2009.

09:00 – 10:30 Usmena izlaganja (dvorana Mimoza 1+2)

Predsjedava: Draženka Blaži

10:30 – 11:00 Završna rasprava (dvorana Mimoza 1+2)

Predsjedava: Marta Ljubešić

11:00 – 11:30 Odmor (predvorje dvorane Mimoza)

11:30 – 13:30 Radionice

R1. Morris: Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama (dvorana Mimoza 1)

R2. Harper: Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije (dvorana Mimoza 2)

R3. Cepanec: Rana komunikacija: što opažati (dvorana Lavanda 1)

R4. Ferić Šlehan / Kranželić: Jačanje otpornosti obitelji (dvorana Lavanda 2)

16:00 – 17:00 Godišnja skupština HURID-a (podaci u pozivu upućenom članovima HURID-a)

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU pROGRAMpROGRAMpROGRAMpROGRAM

2

PROGRAM SIMPOZIJA

PETAK, 11. rujna 2009.

13:00 – 14:00 Prijava sudionika i postavljanje postera (predvorje dvorane Mimoza)

14:00 – 14:30

Uvodne riječi i otvaranje simpozija (dvorana Mimoza 1+2)

Dramska radionica Zvjezdice, DND Opatija Recital "Djeca sunca"

14:30 – 16:00 Plenarna izlaganja (dvorana Mimoza 1+2) Predsjedava: Zorina Pinoza-Kukurin

Igor Prpić, Robert Krajina, Vesna Mahulja-Stamenković Rana intervencija u kliničkoj praksi – Odjel neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka Zlata Modrušan Mozetič Registar rizične djece – dugoročno praćenje Branimir Peter, Igor Prpić Rana intervencija - minimum, optimum i maksimum u svakodnevnom radu

Marta Ljubešić Rana intervencija u djetinjstvu: gdje smo i kamo idemo

16:00 – 17:00 Odmor uz osvježenje i razgledavanje postera (predvorje dvorane Mimoza)

17:00 – 19:00 Radionice

Kathy Morris Anna Harper Maja Cepanec Martina Ferić Šlehan Valentina Kranželić

Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama

Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije

Rana komunikacija: što opažati

Jačanje otpornosti obitelji

(Dvorana Mimoza 1)

(Dvorana Mimoza 2)

(Dvorana Lavanda 1)

(Dvorana Lavanda 2)

19:00 – 20:00 Razgledavanje postera


3

Molimo autore da poster postave na pano s brojem pod kojim je poster naveden u programu. Pribor za postavljanje postera bit će dostupan na registracijskom stolu. Molimo da se posteri uklone na kraju prvog dana simpozija (petak, 11. rujna, 20:00 sati).

OZNAKA PANOA

01 Mirela Berglez, Spomenka Lalić, Mirela Matić Podrška obitelji u programu RI u Centru Slava Raškaj

02 Suzana Blažević Program rane intervencije u Centru "Mir" Kaštela – iskustva i izazovi

03 Draženka Blaži, Natalija Kovač-Gornji Rani fonološki razvoj u djece s ranim oštećenjima mozga

04 Maja Cepanec, Iva Gmajnić, Marta Ljubešić Rani komunikacijski razvoj u socijalno deprivirane djece: postoje li znakovi "institucionalnog autizma"?

05 Tereza Curać Razvojni integracijski program za dijete s cerebralnom paralizom – rana intervencija u obitelji

06 Jasminka Čavužić Čajko, Petra Hrupački Dijete s teškoćama socijalne komunikacije u vrtiću

07 Ines Čukelj Prikaz modela savjetodavnog rada s roditeljima i djecom rane dobi

08 Andrea Fajdetić Procjena i programiranje rane intervencije djece oštećenog vida predškolskog uzrasta (odabir primarnog komunikacijskog i obrazovnog medija)

09 Jasmina Frey Škrinjar, Jasmina Stošić Rana intervencija u obitelji za djecu s poremećajima iz autističnog spektra

10 Rea Fulgosi Masnjak, Lejla Osmančević Katkić, Maja Lang Morović Prikaz rada Kabineta za senzornu integraciju

11 Sanja Horvatić, Ružica Jemeršić, Natalija Lisak Vanjskim vrednovanjem do kvalitetnijeg sustava predškolskog odgoja

12 Ksenija Hršak, Magdalena Krušelj, Tena Košiček Edukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama

13 Jasmina Ivšac Pavliša, Sanja Šimleša, Marta Ljubešić Kognitivne sposobnosti i jezično razumijevanje u predškolske djece koja su imala perinatalno oštećenje mozga

14 Ines Joković Oreb, Dajana Bulić, Renata Pinjatela Rani razvojni integracijski programi usmjereni na obitelj

15 Tena Košiček Rani razvojni integrativni programi u obitelji djeteta s Downovim sindromom

16 Natalija Kovač-Gornji, Ivana Opačak Terapijski pristup djetetu koje ne govori


4

(nastavak)

OZNAKA PANOA

17 Diana Kralj, Anita Lukić, Jasna Rajn, Ivana Rotim Rana intervencija kod djece s oštećenjem vida – projekt Kolibri

18 Aleksandra Krampač-Grljušić, Lejla Osmančević Katkić, Tatjana Opačak Neki pokazatelji dostupnosti i kvalitete podrške u predškolskom sustava djeci s teškoćama u razvoju na području grada Osijeka

19 Kristina Kranjčević Čimbenici otpornosti u obitelji djece s Downovim sindromom

20 Natalija Lisak, Vesna Mihanović, Aleksandra Krampač-Grljušić Dijete s teškoćama i osobno usmjereno planiranje

21 Zorana Maričić Najev Edukacijsko-rehabilitacijski program za dijete s teškoćama u ranoj komunikaciji

22 Valentina Matijević, Zdenka Dimić, Zvjezdana Trifunović-Maček, Maja Lang Morović, Martina Vuković Rana intervencija u kliničkoj praksi

23 Iva Pokos Kako bi tebi bilo?

24 Andreja Pravdić Rani razvoj u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

25 Ljubica Pribanić, Marina Milković, Lea Dukić, Irina Pandža Poticanje rane znakovno-jezične komunikacije u obitelji malog gluhog djeteta

26 Silvija Pucko Rana intervencija u obiteljima djece s Downovim sindromom

27 Renata Rade Stihovi, pjesmice i brojalice kao oblik poticanja ranog govorno-jezičnog razvoja

28 Jasna Rajn, Marija Bilić-Prcić Vizualna procjena djece s oštećenjem vida od rođenja do treće godine

29 Jasna Rajn, Andrea Fajdetić Rana intervencija: važan preduvjet prevencije pojavnosti specifičnih poteškoća usvajanja govora (verbalizma) u slijepog djeteta predškolskog uzrasta

30 Tamara Stević Ortomolekularna medicina kao dio polivalentnog pristupa u ranoj intervenciji kod djece s poremećajem na autističnom spektru

31 Maja Štefanec Herak, Dejana Horvat Važnost ranih razvojnih integracijskih programa u radu s djecom s neurorizikom i rano prisutnim teškoćama u razvoju

32 Tanja Šupe Rana intervencija za djecu s oštećenjem vida

33 Ana Vlahović Rana intervencija u obitelji djeteta s Downovim sindromom


5

SUBOTA, 12. rujna 2009.

09:00 – 10:30 Usmena izlaganja (dvorana Mimoza 1+2) Predsjedava: Draženka Blaži

Ana Kola Akcija Društva "Naša djeca" Opatija - "Uredimo kutak za slobodni dječji trenutak" Ana Popović Prikaz modela rane intervencije u udruzi "Ribice" u Rijeci Joško Barbir, Sandra Stojković, Igor Prpić Projekt „Analitički centar Rijeka“ Brigita Filipović-Papić Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati metodama Marije Montessori (za djecu od 3 do 7 godina) Ivanka Pejić Organizacija sustava skrbi za djecu s poremećajem iz autističnog spektra predškolske dobi u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci Predstavljanje HURID-ovih projekata:

Helena Ninković Budimlija Projekt „Odrastimo zajedno!“

Marta Ljubešić Projekt „E-informacijski i referalni centar za ranu intervenciju u djetinjstvu“

10:30 – 11:00 Završna rasprava (dvorana Mimoza 1+2) Predsjedava: Marta Ljubešić

11:00 – 11:30 Odmor

11:30 – 13:30 Radionice

Kathy Morris Anna Harper Maja Cepanec Martina Ferić Šlehan Valentina Kranželić

Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama

Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije



(Dvorana Mimoza 1)

(Dvorana Mimoza 2)

(Dvorana Lavanda 1)

(Dvorana Lavanda 2)

16:00 – 17:00 Godišnja skupština HURID-a (podaci u pozivu upućenom članovima HURID-a)

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU ppppROGRAMROGRAMROGRAMROGRAM


6

PLENPLENPLENPLENAAAARNA IZLAGANJARNA IZLAGANJARNA IZLAGANJARNA IZLAGANJA


7

Marta Ljubešić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju Rana intervencija u djetinjstvu: gdje smo i kamo idemo

Rana intervencija u djetinjstvu sastoji se od multidisciplinarnih usluga koje se pružaju

djeci s razvojnim čimbenicima rizika kako bi se unaprijedilo djetetovo zdravlje i blagostanje,

kako bi se osnažio razvoj sposobnosti, smanjio utjecaj teškoća i razvojno zaostajanje,

preveniralo funkcionalna pogoršanja i unaprijedilo prilagodljivo roditeljstvo i cjelokupno

obiteljsko djelovanje. Ovi se ciljevi ostvaruju kroz individualizirane razvojne, edukacijske i

terapijske usluge za djecu i kroz zajednički planirane oblike podrške obitelji.

Zahvaljujući dobro razvijenoj zdravstvenoj skrbi u Hrvatskoj, djeca s biomedicinskim

rizicima za uredan razvojni ishod ili s razvojnim teškoćama rano su identificirana i zdravstveno

dobro zbrinuta, a središnje se pitanje odnosi na optimalne načine poticanja i poučavanja kako

bi razvojni ishod postao najbolji mogući. U znatno nepovoljnijoj situaciji nalaze se djeca bez

jasno vidljive medicinske osnove za razvojno odstupanje, jer se rani znakovi razvojnog

zaostajanja ili atipične razvojne putanje ne uočavaju dovoljno rano. Kako kod nas još uvijek

prevladala medicinski model razumijevanja razvojnih teškoća kod ove se skupine djece suviše

dugo čeka hoće li se razvojno odstupanje samo po sebi normalizirati, te djeca i njihove obitelji

ostaju dugo bez odgovarajuće podrške.

Nova se paradigma rane intervencije u djetinjstvu prepoznaje u sve ranijem pružanju

podrške – već kod uočenih rizika ne čekajući razvoj problema, u činjenici da je podrška

usmjerena i djetetu i djetetovoj obitelji te da koristi resurse, da osnažuje socijalnu mrežu, te da

je transdisciplinarna i timska.

U Hrvatskoj zasad nije uspostavljena mreža rane intervencije, te podrška koju dijete i

obitelj mogu dobiti, osim o vrsti djetetovih teškoća, ovisi i o prebivalištu. Tako su obitelji iz

velikih gradova u boljoj situaciji, a oni iz manjih gradova duže lutaju i teže dolaze do stručne

pomoći. Stručnjaci su međusobno nedovoljno povezani, opterećuje ih manjak timske suradnje i

supervizije, nedorečenost zakonskih rješenja i pitanja financiranja programa, te neuređenost

sustava uslijed čega su programi u kojima rade fragmentarni i kratkoročni.

Povoljni impulsi koji ubrzavaju promjene dolaze od roditeljskih udruga koje se bore za

ranu podršku i zajedničko odrastanje djece s razvojnim teškoćama i iz sveučilišnih krugova gdje

postoji uvid u recentna istraživanja i praksu razvijenih zemalja. Značajniji zamah ranoj

intervenciji u Hrvatskoj dalo je pokretanje poslijediplomske trosemestralne specijalizacije za

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna iplenarna iplenarna iplenarna izlaganjazlaganjazlaganjazlaganja

8

ranu intervenciju na Sveučilištu u Zagrebu, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i to iz

više razloga. Stručnjaci iz različitih hrvatskih regija su dobili priliku za specijalističko

usavršavanje uz rad te izravno pridonose unapređivanju metoda rada u svojim sredinama.

Znatan doprinos njihovoj kompetenciji uz domaće nastavnike dali su inozemni predavači,

iskusni praktičari. Također kako su se kroz studij povezali, mogu si međusobno pružati podršku

i razmjenjivati informacije, te postaju kompetentni graditelji suvremene mreže rane

intervencije u Hrvatskoj.

9

Zlata Modrušan Mozetič Klinika za pedijatriju Klinički bolnički centar Rijeka Registar rizične djece – dugoročno praćenje

Regionalni registar rizične i oštećene djece započeo je radom u Klinici za pedijatriju

Kliničkog bolničkog centra u Rijeci 1981. godine, za područje današnjih triju županija

(Primorsko-goranska, Istarska i Ličko-senjska). Osnovni cilj mu je rana detekcija djece s

razvojnim smetnjama i rani habilitacijski postupak. Niska porodna težina i kratka gestacijska

dob su vrlo rizični čimbenici za kasniji razvoj neuroloških sekvela.

Metode i rezultati: Obradili smo skupinu djece porodne težine do 1500 g rođene u

Klinici za ginekologiju i porodništvo Kliničkog bolničkog centra u Rijeci od 01.01.1998. do

31.12.2001. godine. Preživjelo je 52, a dostupno ispitivanju bilo je 49 djece (20 dječaka, 29

djevojčica) od kojih je osmero porodne težine od 500 do 999 g i 41 porodne težine od 1000 do

1499 g (srednja porodna težina 1250 g), gestacijske dobi 25-35 tjedana (srednja gestacijska dob

30 tjedana). Težina primjerenih gestacijskoj dobi bilo je 35 (71,4%), a malih za gestacijsku dob 14

(28,6%). Dvojaka je bilo 9. Iz rodilišta u Jedinicu za intenzivnu terapiju bilo je premješteno 20

(40,8%) djece. Ultrazvuk mozga učinjen je kod 44 (89,8%) djece. Cerebralnu paralizu razvilo je 13

(26,5%) djece. Smetnje vida 28 (57,2%) djece od kojih je troje slijepo. Dvoje djece je teško

psihomotorno retardirano i kod njih postoji sumnja na oštećenje sluha. Ostala djeca imaju

uredan sluh. Razvoj govora i mentalni status nije analiziran, jer dio obrađivane djece nije starije

od 18 mjeseca s korekcijom za gestacijsku dob.

Zaključno, multicentričnim ispitivanjem prematurne djece mogli bismo dobiti pravi uvid

u učestalost smetnji u razvoju u ovoj populaciji. Doprinos tom nastojanju bio bi nacionalni

Registar rizične djece.

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganja

10

Branimir Peter, Igor Prpić Klinika za ginekologiju i porode Rijeka Odjel intenzivnog liječenja novorođenčadi i nedonoščadi Rana intervencija - minimum, optimum i maksimum u svakodnevnom radu

Napretkom perinatalne medicine (porodništvo i neonatologija), došlo je do bitnog

smanjenja smrtnosti majki i novorođenčadi s jedne strane, dok je s druge strane, sve boljim

preživljenjem novorođenčadi posebice niske gestacijske dobi (trajanje trudnoće 24-32 tj.) i

ekstremno niske porodne težine (ispod 1000 g), bitno povećana učestalost neurorizične

populacije novorođenčadi. Danas je učestalost takve populacije 11-12 % u ukupnom broju

rođenih. Tako se u Republici Hrvatskoj godišnje rađa 4500 – 5000 neurorizične novorođenčadi.

Neurorizičnost nije definitivno stanje, također može biti izražena od vrlo blagog stupnja

do vrlo teškog stupnja. Na ishod neurorizičnog djeteta možemo izravno pozitivno aktivnim

pristupom utjecati, ali nažalost neaktivnim pristupom, odnosno neuključivanjem u

neurorazvojne i habilitacijske programe, neurorizično dijete može ostati trajno psiho-motorno

oštećeno. Plastičnost nezrelog novorođenačkog mozga omogućuje nam da ranim

uključivanjem ugrožene novorođenčadi u neurorazvojne i habilitacijske programe preveniramo

trajna psiho-motorna oštećenja.

Filozofija i nauk habilitacijske terapije stvara osnove za jedinstven i vrijedan doprinos

neonatološkoj praksi. Habilitacija novorođenčadi na NICU (engl. neonatal intensive care unit) i

rad s njihovim roditeljima, predstavlja visoko rizično, vrlo specijalizirano područje rada.

Karakteristike pojedinog novorođenčeta, obitelji i bolničkog okružja su jedinstvene. Uslijed tih

razloga habilitacijski terapeut mora biti izuzetno dobro osposobljen za rad na NICU.

Istovremeno moraju biti prepoznate potrebe obitelji čije je novorođenče na NICU.

Zdravstveni status i neizvjesni ishod novorođenčeta, «hi-tech» okruženje na NICU, moguće

postporođajne komplikacije majke doprinose izrazitom stresu unutar obitelji i krizama. Najbolju

pomoć i potporu obitelj će dobiti od strane habilitacijskog terapeuta, koji osim znanja o

potrebama novorođenčeta, mora imati jasnu sliku o situaciji unutar obitelji, njihovim

prioritetima, brigama i društveno kulturološkom statusu. Habilitacijski terapeut mora pronaći

individualne puteve kojima će uspostaviti pozitivno ozračje za potpunu suradnju, povjerenje s

članovima obitelji, kako bi se stvorilo adekvatno okružje za normalni rast i razvoj djeteta.

Od izuzetne je važnosti imati jedinstveni habilitacijski terapeutski program na razini

cijele države, koji mora biti multidisciplinaran, jasan i jednostavan za provođenje, te se njime

mora što ranije započeti, već na Odjelima intenzivnog liječenja novorođenčadi i nedonoščadi.


11

Nažalost u Republici Hrvatskoj nije takva situacija, postoji niz modela ili „škola“, koje ne

obuhvaćaju sveukupnu neurorizičnu populaciju. Tako možemo jasno prepoznati Riječku školu

ili model (s najduljom tradicijom, i jasnom progresijom), model Edukacijsko–rehabilitacijskog

fakulteta u Zagrebu, te modele unutar Pedijatrijskih klinika i specijaliziranih ustanova (koji su

uski i bazirani na fizikalnoj terapiji.).

12

Igor Prpić, Robert Krajina, Vesna Mahulja-Stamenković Odjel neonatologije Klinika za ginekologiju i porodništvo Klinički bolnički centar Rijeka Rana intervencija u kliničkoj praksi – Odjel neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka

Današnja neonatologija je suportativna i protektivna, odnosno svojim medicinskim

postupcima ima za osnovni cilj stabilizirati osnovne vitalne funkcije, očuvati život, te što je

moguće svesti sve štetne nokse koje mogu trajno oštetiti novorođenče na najmanju moguću

mjeru. S druge strane aktivan pristup u medicinskim postupcima, a pogotovo u

(re)hablitacijskim postupcima može izravno utjecati na dugoročni ishod bolesnog

novorođenčeta. Na Odjelu neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo provodi se, uz

specifične medicinske postupke liječenja i njege, niz mjera koje su prvenstveno usmjerene ka

ranom prepoznavanju i otkrivanju čimbenika koji mogu imati dugoročne negativne posljedice

po zdravlje djeteta.

Od prenatalnih postupka izdvajamo otkrivanje bubrežnih anomalija ciljanim fetalnim

ultrazvukom i razvijen protokol postnatalne dijagnostike i liječenja takve novorođenčadi.

Od postnatalnih postupaka razvili smo protokol ranog otkrivanja i liječenja djece s

oštećenim sluhom gdje postoji suradnja sa centrom “Slava Raškaj" u ranoj habilitaciji (već u

dobi od 6 do 8 mjeseci života) sluha, kao i genetsko testiranje novorođenčadi i roditelja u djece

s dokazanim oštećenjem sluha uz pružanje genetičke informacije. Razvijen je protokol ranog

otkrivanja i ranog liječenja retinopatije prematuriteta, a u začetku je suradnja sa

tiflopedagozima. Suradnja s Klinikom za stomatologiju omogućuje potpunu skrb za djecu sa

rascjepom u području usne šupljine koja obuhvaća konzultacije više specijalista-ortodonta,

protetičara, pedodonta, specijalistu za uhu,grlo, nos. Jedna smo od rijetkih ustanova koja po

protokolu svoj prijevremeno rođenoj djeci prije otpusta s Odjela indicira magnetsku rezonaciju

mozga u cilju rane prognoze neuromotoričkih smetnji i započinjanja ranog habilitacijskog

postupka. U indiciranim slučajevima provodi se i fetalna magnetska rezonancija. U okviru

Odjela djeluje klinički psiholog koji redovito jednom tjedno pruža grupnu potporu svim

majkama čija djeca borave u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi, a također je aktivno

angažiran u svim situacijama kad postoji akutna potreba za potporu roditeljima. Neurorazvojne

vježbe u prijevremeno rođene djece provode se od educiranog fizioterapeuta tijekom cijelog

boravka novorođenčadi na Odjelu, a započinju čim to zdravstveno stanje djeteta dozvoli.

Fizioterapeut također educira roditelje u provođenju neurorazvojnih vježbi. Više od 25 godina



13

na Odjelu se registriraju neurorizična novorođenčad u cilju ranog prepoznavanja

neurorazvojnih poremećaja na način da se podatci dostavljaju relevantim ustanovama koje

dalje dugoročno prate i skrbe o toj populaciji novorođenčadi. Unazad tri godine, projektom

„Analitički centar Rijeka“ pokušavamo objediniti medicinsku i društvenu skrb za rizičnu

novorođenčad na način objedinjavanja i multidisiplinarnog pristupa rizičnoj novorođenčadi. U

timu su uz zdravstvene djelatnike (neonatolog, pedijatar, fizijatara, fizioterapeut) uključeni

socijalni pedagog, defektolog, socijalni radnik i psiholozi za pomoć obitelji i za dijagnostiku

neurorazvojnih poremećaj u djece. Član tima je i roditelj djeteta s posebnim potrebama. Putem

ovog projekta uspostavlja se suradnja sa svim udrugama koje svojim aktivnostima pomažu

ranom otkrivanju i liječenju svih vidova razvojnih poremećaja te integraciji djece s posebnim

potrebama.

Zaključno, mišljenja smo da je zdravstvena skrb, akutna i dugoročna, za bolesnu i

rizičnu novorođenčad u regiji koju pokriva naš Odjel na zavidnoj visini. Ipak, tek smo počeli

djelovati u smislu uključivanja drugih stručnjaka isto tako važnih za uredan razvoj djeteta poput

logopeda, defektologa, socijalnog pedagoga ili edukacijskog rehabilitatora u sustavnu skrb za

rizičnu novorođenčad. Nadalje, vjerujemo da je multidisciplinarni pristup djetetu s rizikom ili

smetnjama u razvoju jedini pravilan put, no da bi se on izgradio potrebna je obostrana i trajna

edukacija o dosezima medicine i dosezima rane habilitacije, potrebno je inzistirati na

objedinjavanje stručnih znanja te aktivan pristup i angažman svih uključenih u skrb za rizično i

bolesno novorođenče.

14

RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE


15

Maja Cepanec

Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju


Pojava prve riječi jedan je od najiščekivanijih miljokaza ranog razvoja. No, ni roditelji, a

vrlo često niti stručnjaci, nisu svjesni da je pojava prve riječi tek "vrh ledene sante", odnosno

da se gradi na temeljima velikog broja sposobnosti koje se razvijaju prije nego dijete progovori.

Odgođena pojava prve riječi može biti „normalna pojava”, ali i znak ozbiljnog razvojnog

poremećaja. Pedijatri i ostali stručnjaci koji susreću djecu često ne znaju kako procijeniti postoji

li potreba za ranom intervencijom ili je dovoljno malo pričekati i dijete će "progovoriti".

Stoga je cilj ove radionice, putem vođenog gledanja video-snimki, samostalnog

rješavanja "zadataka" i interaktivne rasprave, ukazati na obilježja ponašanja djeteta koje ne

govori, a koja su vrlo važni indikatori koji upućuju na potrebu daljnje psihološko-logopedske

razvojne procjene.

Sudionici radionice naučit će kako promatrati djetetovu komunikaciju (zna li dijete kako

komunicirati?, kojim sredstvima to čini?, iz kojih razloga to čini?), te obilježja ranog jezičnog

razvoja (u kojoj mjeri dijete razumije jezik kojim je okruženo?). Upravo su obilježja

komunikacije, jezičnog razumijevanja i združene pažnje vrlo važni pokazatelji izgrađenosti

temelja na kojima nastaje prva riječ. Iz istih razloga, i rana intervencija u djece koja ne govore

treba biti usmjerena na razvoj i poticanje tih sposobnosti.

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE

16

Martina Ferić Šlehan Valentina Kranželić Sveučilište u Zagrebu

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Odsjek za poremećaje u ponašanju


U situacijama kada se obitelj susreće s izazovima, od onih poput promjene mjesta

stanovanja, polaska djece u školu do ozbiljnijih poput bolesti člana obitelji, rođenja djeteta s

teškoćama u razvoju ili gubitka člana obitelji, karakteristika obitelji koja se naziva otpornost

obitelji pomaže obitelji zadržati zdrave obrasce funkcioniranja te oporaviti se od stresnih

događaja. Neki autori otpornost obitelji slikovito opisuju kao “put” koje obitelji prate kada se

suoče sa stresom te ističu kako otporne obitelji pozitivno odgovaraju na stresne situacije,

svaka na svoj način, ovisno o kontekstu, razvojnoj fazi obitelji te interaktivnoj kombinaciju

rizičnih i zaštitih čimbenika. Govoreći o otpornosti obitelji autori spominju zaštitne čimbenike u

obitelji koji oblikuju sposobnost obitelji da prevlada rizične čimbenike/situacije te čimbenike

oporavka obitelji koji u kombinaciji sa zaštitnim čimbenicima pomažu obitelji da se nakon

stresnog događaja ili krize u obitelji, koji uključuju dezorganizaciju i opasnost od

nefunkcioniranja, vrati u prvobitno stanje.

Sve obitelji imaju potencijal za otpornost te se taj potencijal se može jačati jačajući

zaštitne čimbenike/čimbenike oporavka u obitelji. Isto tako, važno je znati kako ne postoji set

kvaliteta koji bi sve obitelji činile sretnim. Ono što jednu obitelj čini snažnom ne mora nužno

podržavati snagu ili otpornost druge obitelji. No, obitelji koje su identificirane kao "jake" imaju

neke zajedničke kvalitete poput: zdravih partnerskih odnosa, privrženost članova obitelji,

međusobna podrška članova obitelji, zajednički donesena obiteljska pravila, zajedničko

provođenje vremena, učinkovita komunikacija, fleksibilnost obitelji i prihvaćanje promjena,

obiteljski rituali, duhovnost obitelji, poštovanje privatnosti članova obitelji te humor kao način

smanjivanja tenzija u obitelji i povezivanja članova obitelji.

Stvaranje zdrave, otporne obitelji ne znači raditi prema nekoj od lista "snaga".

Osvještavanje snaga, njihovo definiranje i svakodnevno podržavanje svake snage obitelji

ponaosob je ono što obitelj čini otpornom. To, naravno iziskuje napor, kako svakog člana

obitelj, tako i stručnjaka koji pružaju podršku i pomoć obiteljima. Jačanje otpornosti obitelji u

kontekstu rane intervencije, iznimno je važno kako bi se obitelj osnažila te postala

podražavajuća za rast i razvoj svakog njezinog člana.


17

Anna Harper Phoenix Resource Centre Bromley, London Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije

Ova je radionica oblikovana s ciljem da na interaktivnoj osnovi kroz video primjere i

raspravu sa sudionicima predstavi neke od programa koji se provode u Phoenix Resource

Centre u Bromleyu (London). Predstavit će se dva programa, jedan iz domene rane

intervencije za djecu s teškoćama socijalne komunikacije, a drugi iz domene savjetodavnog

rada s roditeljima djece s Aspergerovim sindromom i visokofunkcionirajućim autizmom.

Program rane intervencije za malu djecu s teškoćama socijalne komunikacije nosi naziv

SPEAKS i njegovo provođenje počinje brzo po uočavanju teškoća socijalne komunikacije, tj. u

vrijeme dok se čeka na dijagnostiku ili je ona u tijeku. Cilj radionice je predstaviti sudionicima

zašto je spomenuti program stvoren, kako se provodi, te što donosi obiteljima male djece s

teškoćama socijalne komunikacije.

U drugom dijelu radionice koji je posvećen podršci roditeljima raspravljat će se o tome

kako osnažiti roditelje djece s Aspergerovim sindromom i visokofunkcionirajućim autizmom u

razumijevanju teškoća svoje djece. Dugogodišnje iskustvo autorice u provođenju Early Bird

programa pokazalo je da, iako roditelji ponajprije žele znati kako izaći na kraj s djetetovim

ponašanjem i kako ga odgajati i poučavati, na učinkovit mu način mogu pomoći tek kad

razumiju teškoće koje dijete ima u doživljavanju svijeta. U tom će se kontekstu raspraviti

pitanje zašto je važno, ako postoji autistični poremećaj, imati službenu dijagnozu, kako

razumjeti tu dijagnostičku kategoriju, te kako roditeljima govoriti o njoj. Također će biti riječi o

tome kako osnažiti roditelje da svojoj djeci s Aspergerovim sindromom ili

visokofunkcionirajućim autizmom pomognu u razumijevanju teškoća socijalne komunikacije s

kojima odrastaju. Pri tom će se posebna pažnja posvetiti činjenici da ponekad i sami roditelji

imaju slične teškoće, a da prije nisu toga bili svjesni, te kako im pomoći u razumijevanju vlastitih

teškoća.



18

Kathy Morris Phoenix Resource Centre Broomley, London Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama

Voditeljica radionice je klinički psiholog s dugogodišnjim iskustvom u dijagnostici

razvojnih teškoća i savjetovanju roditelja i stručnjaka. U radionici će kroz kratki teorijski uvod, a

potom i kroz intenzivnu diskusiju sa sudionicima na primjerima iz prakse podijeliti svoje

praktično kliničko iskustvo. Predstavit će se praktični oblici rada s djecom s teškoćama u

razvoju koja učestalo iskazuju nepoželjne oblike ponašanja. Oblici rada o kojima će biti riječ

odnose se ponajprije na pitanje kako prevenirati i modificirati nepoželjna ponašanja u različitim

situacijama.

Budući da su nepoželjna ponašanja poput samoozljeđivanja, vrištanja, udaranja i sl.

česta pojava u djece s teškim oblicima intelektualnih teškoća, kao i one na autističnom spektru,

ona uvelike opterećuju roditelje, ali i stručnjake. Učinkovita stručna podrška i pomoć stoga

mora obuhvatiti osim djeteta i osobe koje brinu o njemu, a to su roditelji i stručnjaci.

Roditelji djece s utjecajnim teškoćama u razvoju često imaju problem kamo s djetetom

kad su preopterećeni i trebaju odmor ili moraju otputovati na kraće vrijeme. Stoga će se

predstaviti program koji to roditeljima omogućuje. U raspravi će poseban naglasak biti na

oblicima savjetodavne pomoći koja se daje roditeljima u cilju njihovog upućivanja u učinkovite

strategije u situacijama kada dijete iskazuje nepoželjna ponašanja. Također će se prikazati i rad

sa stručnjacima koji zamjenjuju roditelje prilikom kraćih odsustava, te brinu o djeci s veoma

učestalim nepoželjnim ponašanjima.


19

USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA


20

Joško Barbir, Sandra Stojković, Igor Prpić

Centar za rehabilitaciju Rijeka

Projekt „Analitički centar Rijeka“

U dosadašnjim oblicima skrbi za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom

jasno se iskristalizirao problem nepovezanosti sustava, neracionalnog trošenja sredstava na

razini lokalne zajednice i često nefunkcionalnih rješenja problema tih osoba. Vrlo često

posljedica nepovezanosti sustava, lošeg protoka informacija, nekontinuiranosti rehabilitacijskih

programa je neadekvatna rehabilitacija.

Projekt Analitički centar je inovativni model baziran na konceptu inkluzivnog pristupa

skrbi, rehabilitaciji i edukaciji povezivanjem institucija javnog, privatnog i civilnog sektora

stvarajući praktični integralni model uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s

invaliditetom u lokalnu zajednicu. Temeljen je na suvremenoj metodologiji izrade modularnih

programa, a korištenje moderne informatičke tehnologije omogućuje mu umreženost,

racionalnost, funkcionalnost i otvorenost.

Kapilarno povezivanje svih društvenih ustanova, sustava i subjekata neke zajednice u

djelovanju predstavlja preduvjet uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s

invaliditetom u aktivan život zajednice. Provode se programi savjetovanja, dijagnostike,

prevencije, rehabilitacije i edukacije djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, kao i

programi edukacije socijalnog okruženja s ciljem edukacije zajednice o uključivanju djece s

teškoćama i osoba s invaliditetom u život zajednice. Ovi se programi provode prema načelu

komplementarnosti i umrežavanja, tj. predstavljaju jedinstvenu cjelinu s već postojećim

uspješnim programima ustanova i udruga Županije primorsko-goranske i Grada Rijeke.

Objedinjavanjem podataka u sklopu virtualnog dijela «Analitičkog centra», lokalna

zajednica može odgovoriti na sve zahtjeve sustavnog rješavanja problema skrbi, te strateški

planirati daljnje ciljeve u provedbi politike uključivanja osoba s invaliditetom u svoju zajednicu.

Na podlozi iskustva i postignuća, uspostavljen je socijalni i virtualni informatičko

edukacijski sustav, koji omogućuje razvijanje komplementarnih i funkcionalno povezanih

modula (socijalni, akcijski, obrazovni, informacijski) u sklopu modela prevencije i rehabilitacije.

Specifični cilj je da se znanstvenim pristupom razvije model uključivanja i praćenja

osoba s invaliditetom i operativno provede kroz skup međusobno integrativnih modula.

Stvaranjem Analitičkog centra ostvaruje se umreženost svih socijalnih aktera koji su

uključeni u problematiku skrbi za djecu s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA

21

Brigita Filipović-Papić Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati metodama Marije Montessori (za djecu od 3 do 7 godina)

Mnogi roditelji sami sebe isključe iz procesa pomaganja djetetu da nauči čitati i pisati jer

ih naš, kulturom uvjetovan stav, uvjerava da je to teško, te posao učitelja. To, uistinu, ne bi

trebalo biti tako. Priprema za čitanje i pisanje počinje mnogo prije formalnog obrazovanja, a

roditelji su prvi i najbolji učitelji.

Svojim predavanjem želim osvježiti znanja stručnjaka, odgojitelja i roditelja, te ih

upoznati s puno ideja, aktivnosti i igara koje će učenje učiniti lakim i zabavnim. Od prvog

prepoznavanja slova, glasova i oblika, preko jednostavnih aktivnosti za učenje čitanja, do

razvijanja tečnosti čitanja i stvaralačkih vještina pisanja.

Predstavljajući već prepoznate dobrobiti Montessori sustava na jednostavan i

prihvatljiv način pomažemo svakom djetetu da čita i piše, te mu omogućujemo najbolji temelj

za život. Izvrsni rezultati postižu se kod djece s posebnim potrebama koja ne samo da nauče

čitati i pisati, već u tome i uživaju.

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENAUSMENAUSMENAUSMENA IZLAGANJAIZLAGANJAIZLAGANJAIZLAGANJA

22

Ana Kola Društvo "Naša djeca" Opatija Akcija Društva "Naša djeca" Opatija – "Uredimo kutak za slobodni dječji trenutak"

Društvo "NAŠA DJECA" Opatija nevladina je udruga čiji je cilj organiziranim

volonterskim i stručnim radom svojih članova pokrenuti akcije za pomoć djeci, poticati

ostvarivanje prava djeteta u društvu te organizirati aktivnosti predškolske i školske djece u

slobodnom vremenu, a sve u skladu i na temelju Konvencije UN-a o pravima djece, zadaćama iz

odgojnog i obrazovnog sustava Republike Hrvatske te željama i potrebama djece i roditelja.

Pri Društvu «NAŠA DJECA» Opatija od 2001. godine djeluje Radionica/igraonica

«KOLIBRIĆI» namijenjena djeci s posebnim potrebama i kroničnim bolestima pod stručnim

vodstvom profesora rehabilitatora – defektologa. Radionica/igraonica okuplja

dvadesetičetvero djece s raznim smetnjama i različitim potrebama. Program rada naših

Kolibrića obuhvaća: redovite aktivnosti (2x tjedno), rad Kluba roditelja – roditeljski domjenci –

grupne radionice, individualna savjetovanja namijenjena roditeljima djece s posebnim

potrebama i kroničnim bolestima, kreativne radionice, organiziranje zimovanja i ljetovanja

djece, obilježavanje godišnjice rada Kolibrića, terapijsko jahanje – suradnja s Udrugom «Pegaz»

Rijeka, aktivnosti za djecu na bazenu, izradu promotivno / promidžbenog materijal, akcije za

promicanje kvalitetnijeg života djece s posebnim potrebama i kroničnim bolestima u njihovoj

lokalnoj zajednici i njihovog prava na ravnopravan život sa svojim vršnjacima, sudjelovanje u

programima obilježavanja važnih datuma za djecu (Dječji tjedan, Dan usvajanja Konvencije UN-

a o pravima djece, Dani dječjih radosti, Međunarodni dan obitelji...)

Akciju „UREDIMO KUTAK ZA SLOBODNI DJEČJI TRENUTAK“ pokrenuli smo početkom

2008. s ciljem prikupljanja novčanih sredstava potrebnih za opremanje i otvorenje

defektološkog kabineta, informatičke radionice za djecu s posebnim potrebama, logopedskog

kabineta, igroteke i prilaza prostorima DND Opatija.

Do sada je ostvareno:

1. Uređenje Defektološkog kabineta DND Opatija za individualni rad s djecom u potrebi, što

smo realizirali uz pomoć Grada Opatije, sponzora, Humanitarnog koncerta „Zvijezde Opatiji“ te

„Areninog buvljaka“.

Uredili smo i informatičku radionicu uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova i europskih

integracija te udruge Otvorena računalna radionica „Svi smo protiv“. Na računalima kojima se

koriste naši Kolibrići nalaze se edukativne igre namijenjene djeci s posebnim potrebama.



23

2. Uređenje i otvaranje Logopedskog kabineta DND Opatija zbog uočene potrebe za dodatnim

logopedskim tretmanima djece (otprilike 80 djece) s područja grada Opatije i susjednih općina.

Uz pomoć Udruge „RTL pomaže djeci“ i Leo kluba Opatija opremljen je logopedski kabinet koji

će započeti s radom tijekom mjeseca rujna 2009.

Opremanjem i otvaranjem logopedskog kabineta približit ćemo našim najmlađima i njihovim

roditeljima logopeda, smanjiti troškove njegovih usluga, a samim time povećati kvalitetu života

djece našeg kraja.

24

Marta Ljubešić Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID), Zagreb Projekt „E-informacijski i referalni centar za ranu intervenciju u djetinjstvu“

Projekt „E-informacijski i referalni centar za ranu intervenciju u djetinjstvu“ razrađuje

stručni tim HURID-a u suradnji s Unicefovim uredom za RH te u 2009. ima status pilot-projekta.

Generalni cilj je unaprijediti ranu podršku, skratiti roditeljska lutanja nakon što roditelji uoče

neke zabrinjavajuće znakove u djeteta i osnažiti intuitivno roditeljstvo, a kod stručnjaka

unaprijediti povezivanje i podići razinu ekspertnosti. U tijeku je izrada mrežne aplikacije

namijenjene ponajprije roditeljima male djece s razvojnim teškoćama ili s rizikom na njihov

nastanak u najranijoj fazi suočavanja sa činjenicom da se dijete (možda) razvija drugačije od

očekivanja. Poznato je da upravo stoga što u Hrvatskoj nemamo razvijenu mrežu rane

intervencije roditelji dugo lutaju i tragaju za odgovorima na svoja pitanja, ali i za

odgovarajućom profesionalnom podrškom za svoje dijete. Stoga će se iskoristiti prednosti

novog medija – interneta za brzo dobivanje pouzdanih informacija koje roditelji trebaju, ali i za

prikupljanje informacijama o uslugama i njihovoj kvaliteti, postupcima koji se primjenjuju i sl.

Roditelji će svoja pitanja upućivati u on-line savjetovalište te na svoju e-adresu dobiti ekspertni

odgovor koji će sadržavati relevantne stručne činjenice i objašnjenja, ali i informacije o

mogućim, obiteljskom prebivalištu najbližim mjestima na koje se roditelj može obratiti. Članovi

projektnog tima povezat će se s mrežom volontera – kolega koji rade s malom djecom i

obiteljima u svim našim županijama i sustavno prikupljati i aktualizirati informacije o servisima.

U okviru evaluacije od roditelja će se tražiti povratna informacija koliko su dobivene informacije

(o djetetovim teškoćama i sugeriranim narednim koracima) bile korisne. Također se planira

izrada kataloga čestig pitanja i odgovora iz kojih će biti uklonjeni osobni detalji, a katalog će

moći pretraživati svi posjetitelji ovog savjetovališta. Za stručnjake će se otvoriti mogućnost

upućivanja profesionalno relevantnih pitanja stručnom administratoru web-stranice, a ona će

se distribuirati na elektroničke adrese mreže stručnjaka. Kao oblik profesionalne solidarnosti

očekujemo da će stručnjak koji zna odgovor na pitanje ili ima korisnu sugestiju svoju

ekspertnost podijeliti s kolegom. Ovi će odgovori izravno ići osobi koja je postavila pitanje. U

okviru pilot projekta uspostavit će se mreža volontera- stručnjaka za ranu intervenciju u

djetinjstvu, razradit će se osnovni sustav za on-line savjetovalište i prikupljanje te obradu

podataka o servisima koji se nude u lokalnim zajednicama te će se pratiti njegova primjena u

cilju dorade.


25

Helena Ninković Budimlija Hrvatska udruga za ranu intervenciju (HURID), Zagreb Projekt „Odrastimo zajedno!“

Projekt „Odrastimo zajedno“ prvi je Huridov projekt i novčano ga podupire

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Odnosi se na vaninstitucijske

oblike podrške i slijedi ideju rane, inkluzivne edukacije te traga za načinima kako tu ideju

učinkovito ostvariti u našim uvjetima i učiniti je održivom i utemeljenom u lokalnoj zajednici.

Projekt slijedi načela rane intervencije i nastoji unaprijediti razvoj i kvalitetu života male djece s

razvojnim teškoćama i njihovih obitelji. Izvodi se s dva cilja: 1) stvaranje pretpostavki i pružanje

podrške da se mala djeca s teškoćama u razvoju mogu uspješno uključiti u dječje vrtiće i druge

programe namijenjene njihovim vršnjacima u mjestu stanovanja i 2) prevenirati isključivanje iz

predškolskih programa one djece za koju se tijekom odrastanja uoči da imaju atipičnu razvojnu

putanju. Ovi se ciljevi ostvaruju kroz edukaciju osoblja u predškolskoj ustanovi, edukaciju

roditelja i djetetovog pomagača kao i kroz pružanje konkretne podrške samom djetetu, ostaloj

djeci u skupini i njegovim odgajateljima u situaciji uključivanja i zajedničkog odrastanja. Njegova

je specifičnost da sve edukacije imaju u fokusu konkretno dijete i svim uključenim osobama

(pomagačima, članovima obitelji, drugoj djeci) se nastoji produbiti razumijevanje djetetovog

načina doživljavanja svijeta i učenja kako bi potom sami znali primjenjivati strategije koje

pomažu. Voditeljica projekta je Marta Ljubešić, a projekt se provodi u Zagrebu, Slavonskom

brodu, Rijeci, Čakovcu i Splitu. Suradnici projekta žele ovaj oblik podrške evaluirati i

unaprijediti te osigurati kontinuitet i širenje na što veći broj lokalnih zajednica.


26

Ivanka Pejić Centar za autizam Zagreb, podružnica Rijeka Organizacija sustava skrbi za djecu s poremećajem iz autističnog spektra predškolske dobi u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci

U radu je sažeto je dat prikaz specijalističkog rada istoimenog naslova. Uz navođenje

zakonske regulative koje omogućuje ranu intervenciju u djece s TUR, definiran je pojam “rana

intervencija” kao i njena prednost. Potrebe su djeteta i obitelji za uključivanjem u edukacijsko-

rehabilitacijske i savjetovališne programe, uz neophodnu podršku u lokalnoj zajednici. Zasebno

se definira pojam poremećaja iz autističnog spektra.

Prikazan je postojeći sustav skrbi za djecu rane predškolske dobi s poremećajem iz

autističnoga spektra u domeni zdravstva, socijalne skrbi i odgoja i obrazovanja na području

Primorsko-goranske županije i u Gradu Rijeci.

Kao primjer dobre prakse opisuje se aktivnost Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka i

stručnih suradnika Centra za autizam Zagreb Podružnica Rijeka tijekom 2008/2009. koji su

proveli Projekt „Rana intervencija u djece s pervazivnim razvojnim poremećajem putem

sustava mobilne službe u lokalnoj zajednici“, a čiji se rezultati predstavljaju u radu.

Utvrđivanjem pozitivne prakse i manjkavosti u ponudi i ustrojstvu usluga navedenih

ustanova, ordinacija i nevladinih organizacija stvaraju se preduvjeti za njezin daljnji razvoj u

segmentima koji su zadovoljavajući, kao i za korekciju, odnosno razvijanje novih sustava u

mreži podrške kroz ranu intervenciju.


27

Ana Popović Osnovna škola "Gornja Vežica", Rijeka Prikaz modela rane intervencije u udruzi "Ribice" u Rijeci

Projekt rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji u Rijeci započeli smo u proljeće

2007. godine. Cilj nam je bio pravovremeno pružanje stručne podrške maloj djeci s rizikom za

uredan razvoj ili već utvrđenim razvojnim teškoćama i njihovim roditeljima. Primijetili smo da

većina postojećih rehabilitacijskih programa ne pruža djeci do treće godine brzu, jednostavnu i

dobi djeteta prilagođenu mogućnost uključivanja. Od trenutka uočavanja teškoće do

uključivanja u odgovarajući tretman često prolazi više mjeseci pa i godina dragocjenih za

djetetov razvoj.

Da bi ostvarili zadani cilj, naš model rane intervencije je osim djece i njihovih roditelja,

obuhvatio i ostale članove obitelji, stručnjake koji se bave malom djecom kao i lokalnu

zajednicu.

Putem promotivnog materijala, predavanja, radionica i javnih medija nastojali smo

upoznati roditelje, stručnjake i javnost sa prednostima rane intervencije i mogućnostima za

njeno provođenje. Za odgajatelje i stručne suradnike u dječjim vrtićima održavali smo tematske

edukativne radionice o ranoj intervenciji kod djece s određenim razvojnim teškoćama kao što

su oštećenje vida, sluha, odstupanja u ranom komunikacijskom razvoju i druge.

Djeca čiji su nam se roditelji obratili prošla su postupak opservacije nakon čega su s

roditeljima uključena u neposredan rad s našim stručnjacima ili su upućena u odgovarajuće

rehabilitacijske programe u našem gradu.

Neposredan rad uključivao je po potrebi: edukativni i rehabilitacijski rad s djetetom i

roditeljima, dijagnostičke postupke, suradnju s drugim stručnjacima koji dolaze u kontakt s

djetetom, uključivanje braće i sestara djeteta s teškoćama u radionice za braću i sestre te

tematske susrete i prigodna druženja roditelja.

Iako su uključena djeca s različitim teškoćama, osnovni principi rada s djetetom i

roditeljima uvijek su: osnažiti, informirati i educirati roditelje kako bi bili sigurniji, uspješniji i

zadovoljniji u svojoj roditeljskoj ulozi te sposobni optimalno poticati razvoj vlastitog djeteta, a

kod djeteta potaknuti razvojne potencijale te ga po potrebi pravovremeno uključiti u

odgovarajuće rehabilitacijske programe.

Nakon dvije godine iskustva možemo potpunije govoriti o tome što je još potrebno

učiniti da bi u našoj zajednici zaista zaživjela stručna praksa koja će maloj djeci i njihovim

roditeljima pružati od samog početka podršku i odgovarajući terapeutski tretman.


28

POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII


29

Mirela Berglez, Spomenka Lalić, Mirela Matić Centar za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj", Zagreb Podrška obitelji u programu RI u Centru Slava Raškaj

Predškolski program u Centru "Slava Raškaj" ( Zagreb) uključuje djecu od rođenja do 7 godina i

sastoji se od:

a) Rana intervencija (0 – 3 godine, 3 – 5 godina ) koja je usmjerena na prevenciju teškoća s

ciljem poboljšavanja interakcija dijete – roditelj – obitelj. Provodi se kroz oblike rada:

individualni rad kod kuće (patronaža), savjetodavni rad s roditeljima, rehabilitacijski

program i podršku obitelji kao radionice s braćom i sestrama i radionice s roditeljima.

b) Predškolski odgoj (5 – 7 god.) kao institucionalni program i integracija u vrtiću Centra.

U svim fazama prilagodbe važno je obitelji pružiti stručnu podršku i vodstvo. Na temelju

ankete provedene u Centru Slava Raškaj 2008. godine, roditelji su pokazali pojačani interes za

stručnim i strukturiranim vodstvom u obliku radionica namijenjenih njima i njihovim obiteljima. Iz

tih potreba iskristalizirale su se dvije radionice: Radionica za braću i sestre i Radionica za roditelje.

Radionica za braću i sestre

Cilj radionice je braći djece s posebnim potrebama približiti potrebe njihove braće i

sestara, ojačati ih kao osobe i pokazati im koliko su oni važni i posebni, potaknuti stvaranje

prijateljstva među braćom i sestrama djece s posebnim potrebama, posredno djelovati na obitelj

kao cjelinu, družiti se kroz igru i zabavu.

U ovom projektu bilo je petero djece (dječaka) starosne dobi od 5-7 godina, čija braća i

sestre imaju komunikacijske teškoće (ali ne teškoće na autističnom spektru). Ukupno je bilo 10

radionica koje su se odvijale 2 puta mjesečno (subotom). Svaka radionica je trajala dva školska

sata. Aktivnosti su se provodile kroz igru i razgovor, pričanje i dramatizaciju priča, likovno

izražavanje, posjete kinu i kazalištu, te je planiran i kratki izlet.

Radionica za roditelje

Cilj radionice bio je ojačati unutarnje resurse roditelja te im omogućiti razumijevanje

sebe, djece i cjelokupne situacije nastale rođenjem djeteta s posebnim potrebama, očuvati aspekt

bezuvjetnog prihvaćanja i osnaživati pravo na intuitivnost.

Rad se odvijao u grupi roditelja koja je imala svoje stručne voditelje tj. moderatore koji su

moderirali rad grupe. Teme radionica dogovarale su se u grupi a temeljene su na potrebama

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI

30

roditelja. Neke od tema su bile: Što je komunikacija, Kako učinkovitije komunicirati s vlastitim

djetetom, Snage i slabosti mojeg djeteta, Što nas kao roditelje čini sretnima. Metode obrade

tema bile su prilagođene radu u grupi i pri tom su uvažavane zakonitosti važne u obrazovanju

odraslih: rad na razini predodžbi koji podupiru proširenje repertoara postupaka i rad na razini

predodžbi, stavova i mašte. Metode rada su bile: grupni rad na primjerima s prijedlozima o

ponašanju, razmjena iskustva unutar roditeljske grupe, treninzi, rasprave, igre uloga, rad sa

slikama i simbolima, vježbe predočavanja i igre, priče i tekstovi.

Grupa je bila sastavljena od 5 roditelja, psihologa, audiorehabilitatora i defektologa.

Pokušali smo im pružiti mogućnost da svoje nesigurnosti i nedoumice iskažu u sigurnom prostoru

stvorenom upravo zbog njih i njihovih potreba, gdje su također mogli osvijestiti svoje stavove i

razraditi ih, te učiti i uvježbavati nove vještine važne za kompetenciju u uvjetima potpunog

povjerenja.

31

Suzana Blažević Centar za rehabilitaciju "Mir", Kaštel Novi Program rane intervencije u Centru "Mir", Kaštela – iskustva i izazovi

Centar za rehabilitaciju „Mir“ je ustanova socijalne skrbi koja je, prateći suvremene

znanstvene i teorijske spoznaje iz područja habilitacije i edukacije djece s teškoćama u učenju,

te uvažavajući postojeću legislativu u zemlji i razvojne nacionalne strategije i planove skrbi o

vulnerabilnoj djeci i njihovim obiteljima, započela s provedbom programa rane intervencije u

ranom djetinjstvu.

Do razvoja ovog programa došlo je krajem 2005. godine, suradnjom liječnika

specijalista Dječje poliklinike Kliničkog bolničkog centra Split i pedijatara primarne zdravstvene

zaštite s područja Kaštela i Trogira, a uslijed sve veće potrebe pružanja sveobuhvatne i

pravovremene nemedicinske podrške maloj djeci i njihovim roditeljima.

Programom rane intervencije se omogućuje sustavna i stručna podrška djetetu u

učenju i njegovim roditeljima u stjecanju vještina kompetentnog roditeljstva i razvoja potrebnih

vještina za poboljšanje kvalitete života i iskustva unutar zajednice kojoj pripadaju. Temelji se na

prevencijskoj perspektivi, ekološkim načelima, na individualizaciji usluga i potpore, te je

razvojnog karaktera.

Opći cilj programa je stavljanje u funkciju svih aspekata djetetove ličnosti, u svrhu što

bolje integracije u obiteljskom kontekstu i kontekstu vlastitog okruženja, a njegov sastavni dio

je savjetodavno-edukativni rad s roditeljima i obiteljska terapija, te edukacija osoblja

uključenog u provedbu programskih sadržaja i usluga. Na razini lokalne zajednice Centar

sustavno nastoji doprinijeti razvoju kvalitetnih inkluzivnih i tranzicijskih programa i usluga za

ovu djecu, te nailazi na niz prepreka.

Posterom se predstavljaju komponente programa, njegove specifičnosti i teškoće koje

onemogućavaju optimalne rezultate za djetetov razvoj i zadovoljstvo roditelja, s ciljem

implementacije ovog modela ili nekih njegovih komponenti kao sastavnog dijela jedinstvenog

sustava rane intervencije na razini nacionalne i lokalne zajednice.


32

1Draženka Blaži, 2Natalija Kovač-Gornji 1 Sveučilište u Zagrebu

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju 2

Logopedski kabinet "Blaži", Zagreb Rani fonološki razvoj u djece s ranim oštećenjima mozga

Relativno je malo pouzdanih podataka o utjecaju ranog oštećenja mozga na

komunikacijski i jezično - govorni razvoj u djece. Razlog tome je heterogenost populacije djece

s oštećenjima mozga s obzirom na stupanj, vrstu, mjesto lezije i druge čimbenike. No, dosad

provedena istraživanja ukazuju na kašnjenje u početnom usvajanju jezika kod djece s ranim

oštećenjima mozga u odnosu na djecu urednoga razvoja te postojanje teškoća na zadatcima

veće složenosti.

Cilj ovog rada bio je ispitati postoje li, i ukoliko postoje, u čemu se sastoje razlike u

ranom fonološkom razvoju djece s ranim oštećenjima mozga u odnosu na vršnjake urednoga

razvoja te pokušati utvrditi povezanost različitih vrsta i stupnjeva ranog oštećenja mozga i

stupnja razvoja fonoloških sposobnosti.

Uzorak je činilo 9 djece s ranim mozgovnim oštećenjima (peri-intraventrikularno

krvarenje, hipoksično-ishemijsko oštećenje mozga, ageneza korpusa kalozuma) kronološke

dobi od 8 mjeseci do 2 i pol godine. Kontrolni uzorak činila su djeca urednoga razvoja

izjednačena s prvom skupinom po dobi i spolu.

Varijable istraživanja odnosile su se na predjezični i rani jezični razvoj. Ispitivana je

vokalizacija, pojava kanoničkog brbljanja i pojava prve riječi.

Rezultati pokazuju da kod djece s ranim mozgovnim oštećenjima dolazi do kašnjenja u

pojavnosti svih ispitivanih varijabli u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanika.



33

Maja Cepanec, Iva Gmajnić, Marta Ljubešić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju Rani komunikacijski razvoj u socijalno deprivirane djece: postoje li znakovi "institucionalnog autizma"?

Okruženost interaktivnom socijalnom okolinom i, nadasve, postojanje ranih interakcija

s primarnim skrbnikom dokazano je važno za zadovoljavanje primarnih bioloških i

emocionalnih potreba djeteta, no ne samo njih. Naglašena je njihova uloga u gotovo svim

drugim razvojnim domenama – razvoju komunikacije, jezika, spoznajnom razvoju. Istraživanja

utjecaja rane socijalne deprivacije i institucionalizacije mogu pružiti uvid u načine na koji

socijalna okolina djeluje na cjelokupni ljudski razvoj.

Promjene u strukturi i funkciji mozga koje nastaju kao posljedica socijalne deprivacije

dobro su opisane kako u primata, tako i u drugih sisavaca. Dijelovi mozga u kojima se najčešće

uočavaju promjene gotovo su istovjetni onima koji su uključeni u patogenezu autizma, a i

bihevioralna istraživanja ukazuju da socijalna deprivacija u djece, kao i u drugih sisavaca, može

rezultirati simptomima nalik autizmu.

Cilj ovog istraživanja bio je, stoga, utvrditi postoje li razlike u obilježjima ranog

komunikacijskog razvoja u djece koja odrastaju u primjerenom obiteljskom okruženju i djece

smještene u domskom smještaju. Uzorak je obuhvaćao 48 ispitanika dobi od 12 do 24 mjeseca,

uparenih po dobi i spolu. Uzorak djece iz domskog smještaja činila su djeca iz Doma za djecu i

mlađe punoljetne osobe Zagreb.

U istraživanju je korištena probirna ljestvica CSBS (Communication and Symbolic

Behavior Scales - Infant and Toddler Checklist) (Whetherby i Prizant, 2001) koju su ispunjavali

odgojitelji djece smještene u domskom smještaju, te roditelji djece koja odrastaju u obiteljskom

okruženju.

Rezultati ukazuju da 75% djece smještene u domskom smještaju već u drugoj godini

života pokazuju zabrinjavajuće niske rezultate u ranom komunikacijskom i jezičnom razvoju.

Kao skupina, ta se djeca značajno razlikuju od djece koja odrastaju u obiteljskom okruženju na

sve tri skupine varijabli – varijablama socijalnog razvoja (p=0,004), razvoja glasanja i govora

(p=0,000) i simboličkog razvoja (p=0,000). Kvalitativna analiza varijabli pokazala je da djeca iz

domskog smještaja u većoj mjeri pokazuju ponašanja koja nalikuju onima djece s autizmom

(odgođena pojava prve riječi, smanjeno razumijevanje i korištenje geste pokazivanja, manje

sustavno odazivanje na ime, kašnjenje u razumijevanju jezika, manje raznoliko brbljanje,


34

smanjen interes za igru različitim predmetima, nedostatak funkcionalne i simboličke igre i sl.).

Ipak, djece u domskom smještaju uglavnom ne pokazuju atipični obrazac komunikacijskog

razvoja.

Zaključno, rezultati ovog istraživanja pokazuju da se negativni učinci rane

institucionalizacije uočavaju već vrlo rano, te se odražavaju na sve promatrane domene

razvoja. Sve to ukazuje na potrebu poboljšanja sustava skrbi nezbrinute djece, te na potrebu

uvođenja pojačanih stručno vođenih ranih interventnih programa u domovima za nezbrinutu

djecu.

35

Tereza Curać Centar za odgoj i obrazovanje "Goljak", Zagreb Razvojni integracijski program za dijete s cerebralnom paralizom – rana intervencija u obitelji

Cilj ovog rada bio je koncipirati i ispitati utjecaj edukacijsko-rehabilitacijskog programa*

na perceptivno-kognitivne i motoričke funkcije trogodišnje djevojčice s osnovnom dijagnozom

cerebralna paraliza, tetrapareza spastica. Hipoteza ovog rada postavljena je na temelju uvida u

brojna istraživanja utjecaja habilitacijskih programa na djecu s motoričkim teškoćama. Klinička

su iskustva, naime, pokazala kako se ranom intenzivnom intervencijom i stimulacijom

oštećenih područja kod djeteta mogu postići poboljšanja na području psihomotorike zbog tzv.

plastičnosti živčanog sustava. Terapijske postupke je potrebno usmjeravati i na neoštećene

sustave jer oni djeluju homogeno te s ostalim sustavima potpomažu njihovo funkcioniranje.

Kriteriji za uključivanje djevojčice u istraživanje bili su: neurorizičnost, prematuritet (GD

33 tjedna) i sindrom spasticiteta (tetraparetski obrazac). Primijenjeni program bazirao se na

komponentama neurorazvojnog tretmana (NDT-a) i senzoričke integracije, a odnosio se na

stimulaciju razvoja perceptivno-kognitivnih i motoričkih funkcija kod djeteta.

Habilitacijski program je izrađen na temelju procjene psihomotoričkih funkcija kod

djevojčice primjenom Münchenske funkcionalne razvojne dijagnostike za prvu godinu života.

Program individualnog rada s djetetom uključivao je masažu, motoričke vježbe, senzoričke

stimulacije, senzoričku integraciju te stimulaciju orofacijalne muskulature. Program rada s

roditeljima uključivao je educiranje roditelja mogućnostima poticanja razvoja djeteta kroz igru i

svakodnevne aktivnosti.

Rad s djetetom odvijao se u Kabinetu za ranu psihomotoričku stimulaciju Centra za

rehabilitaciju u Zagrebu i obiteljskom domu djevojčice dva puta tjedno u vremenskom

razdoblju od 6 mjeseci. Evaluacija primijenjenog programa provedena je Münchenskom

funkcionalnom dijagnostikom za prvu godinu života koja omogućava praćenje napretka

djeteta na sljedećim područjima: puzanje, sjedenje, hodanje, hvatanje, zamjećivanje, govor i

društvenost.

Rezultati finalnog ispitivanja ukazuju na pozitivne promjene na svim navedenim

područjima perceptivno-kognitivnog i motoričkog funkcioniranja kao i na nužnost nastavka

habilitacijskog programa. *Program je proveden u okviru projekta „Razvojni integracijski programi za djecu s neurorizikom“ odobrenom od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII

36

Jasminka Čavužić Čajko, Petra Hrupački Dječji vrtić "Maksimir", Zagreb Dijete s teškoćama socijalne komunikacije u vrtiću

U ovom će radu biti prikazan proces identifikacije djeteta s teškoćama socijalne

komunikacije, te sama intervencija. Važno je naglasiti da je dijete identificirano u dječjem vrtiću

od strane stručnih suradnika logopeda i psihologa u dobi kad je moguća i potrebna rana

intervencija. Pravovremenim reagiranjem te kontinuiranim terapijskim radom s djetetom,

savjetodavno – terapijskim radom s roditeljima, edukacijom i senzibilizacijom odgojitelja

postignut je veliki napredak u komunikacijskom i jezično–govornom razvoju djeteta. Epizode

združene pažnje su učestalije i duže, povećan je broj komunikacijskih funkcija, verbalni iskaz je

postao složeniji, igra je konstruktivna s naznakama simboličke, smanjen je broj nepoželjnih

ponašanja, te je provedeno odvikavanje od pelena. Obzirom da je u godinu dana postignut

veliki napredak, očekujemo da će daljnji intenzivan rad s dječakom dati dobre rezultate, te da

će se poboljšati njegovo funkcioniranje u skupini vršnjaka.


37

Ines Čukelj Dječji vrtić "Grigor Vitez", Split Prikaz modela savjetodavnog rada s roditeljima i djecom rane dobi

Tijekom pedagoške godine 2008/ 2009. u Dječjem vrtiću Dva prijatelja u Splitu, koji je

specijaliziran za rad s djecom s teškoćama u razvoju, započelo je s radom Savjetovalište za

roditelje i djecu rane dobi. U Savjetovalištu rade rehabilitator i logoped, jednom tjedno. U rad

su uključeni roditelji i njihova djeca dobi 1-4 godine, kod kojih su evidentne teškoće u razvoju ili

postoji sumnja na njih. Rad s djecom je individualiziran, prilagođen potrebama i sposobnostima

djece, uz pružane savjeta i podrške roditeljima. Terapijski i savjetodavni rad traje 45- 60 min.

Roditelje s djecom najčešće upućuju pedijatri, stručni suradnici vrtića i ustanova koje

ne primaju djecu tako rane dobi.

Cilj je da se roditeljima pokušaju osvijestiti problemi koji su prisutni kod djeteta, da kroz

direktan rad terapeuta s djetetom roditelji uoče potencijale i sposobnosti svog djeteta,

uključuju se kao partneri u interakcije s djetetom i na taj način mijenjaju svoje stavove i

očekivanja (transakcijski pristup).

Krajnji cilj je da se, kroz usvojeno znanje i praktično iskustvo, smanji razina anksioznosti

u roditelja, a poveća kompetencija da djetetu pruže učinkovitu pomoć i podršku u svim

područjima razvoja. Radom Savjetovališta je tijekom protekle godine obuhvaćeno 14 roditelja i

njihove djece, a zbog iznimne potrebe i interesa, rad Savjetovališta će se i dalje nastaviti.


38

Andrea Fajdetić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Procjena i programiranje rane intervencije djece oštećenog vida predškolskog uzrasta

Programiranje je važna aktivnost edukacijske-rehabilitacije. Pojam programiranje često

je vezan za definiranje ciljeva, aktivnosti i adekvatnog metodološko-rehabilitacijskog pristupa

za individualne aktivnosti i pristup djetetu uključenom u program. Rana intervencija, u svojoj

cijelosti, nije definirana samo jednom aktivnošću ili jednim korisnikom. Stoga, programiranje se

ne odnosi samo na pojedinačnu rehabilitacijsku aktivnost ili intervenciju. Iznimno je važno

definiranje ciljeva, optimalnog vremenskog okvira i metodološko-rehabilitacijskog pristupa

prema svim korisnicima. Zbog kompleksnosti, rana intervencija mora biti programirana u

svakom svojem segmentu od primarnog kontakta pa do završetka rane intervencije.

Adekvatna procjena omogućuje programiranje koje će biti u skladu s potrebama i okolnostima

primarnih korisnika (roditelja i djece) ali i šire društvene zajednice.

Brajevo pismo je komunikacijski medij svih osoba koje se služe ovim pismom (slijepih i

videćih). Treba naglasiti da videće osobe koriste brajevo pismo čitajući ga u njegovom

taktilnom ili grafemskom obliku - koristeći vid. Odgajatelji, roditelji, stručnjaci i važni drugi,

svojim poznavanjem brajevog pisma i pozitivnim stavom prema brajevoj pismenosti, osnažuju

se za pružanje adekvatne podrške slijepoj djeci, mladeži i odraslima u procesu opismenjavanja.

Za slijepu djecu, brajevo je pismo osnovni komunikacijski i obrazovni medij. Hrvatski brajev

kodni sustav definiran je sa 63 jednostavna brajeva taktilna grafema, brajevi taktilni grafemi

(jednostavni brajevi znakovi) definirani su brojčanim kodom u dvije vertikale i tri horizontale.

Kod je definiran brojevima točkica od kojih se sastoji jednostavni brajev znak a on vizualno

izgleda ovako :

1 ●● 4

2 ●● 5

3 ●● 6

Pismenost slijepih ne počinje poznavanjem značenja različitih brajevih taktilnih

grafema. Da bi se stvorili preduvjeti za pismenost slijepog djeteta, od iznimne je važnosti

pravilno definirati ciljeve i ishode učenja (koncepte i različite specifične vještine). Procjena


39

omogućuje definiranje ciljeva i planiranje ishoda učenja važnih za poticanje rane pismenosti

koja moraju biti realizirana u sklopu specifičnih rehabilitacijskih programa rane intervencije.

Period predškolskog uzrasta važan je i za pripremu uspješnog edukacijskog

uključivanja. Edukacijsko uključivanje temelji se na pravodobnom odabiru optimalnog

komunikacijskog medija. Upravo koordiniranim i programiranim aktivnostima rane intervencije

djeca oštećena vida i ostali korisnici programa, osnažuju se za postizanje maksimuma u

području pismenosti na brajevom pismu.

40

Jasmina Frey Škrinjar, Jasmina Stošić Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Rana intervencija u obitelji za djecu s poremećajima iz autističnog spektra

Rana intervencija je sustav koji je kreiran u svrhu podrške onim obiteljskim

obrascima interakcije koji najbolje potiču razvoj djeteta (Guralnick, 1997). Dakle, ciljevi rane

intervencije su pružanje podrške obitelji u poticanju djetetovog razvoja, poticanje razvoja

djeteta na specifičnim područjima te prevencija teškoća u budućnosti.

Specifičnosti poremećaja iz autističnog spektra te brojne kombinacije i permutacije

snaga i teškoća prisutne kod pojedinog djeteta predstavljaju plodno tlo za različite pristupe

tretmanu pa tako i programima rane intervencije. Programi koji se koriste u radu s djecom s

poremećajima iz autističnog spektra mogu se grubo podijeliti na bihevioralne (ABA) i razvojne

(floor time, SCERTS).

Iako temeljeni na različitim teorijskim polazištima, ti programi rane intervencije imaju

zajedničke karakteristike:

• Rano uključivanje u programe rane intervencije

• Aktivna uključenost u intenzivno podučavanje (najmanje 25 sati tjedno/12 mjeseci u

godini)

• Ponavljajuće, planirane prilike za podučavanje uz individualni/individualizirani pristup

• Sustavno planirane, razvojno primjerene aktivnosti s jasno identificiranim ciljevima

• Uključivanje obitelji

• Kontinuirana procjena napretka djeteta, s prilagodbama u programu (svaka 3 mjeseca)

• Podučavanje u okolinama koje omogućuju interakciju s vršnjacima tipičnog razvoja – do

mjere u kojoj te interakcije dovode do ostvarivanja specifičnih ciljeva podučavanja

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno uključivanje djece sa sumnjom na poremećaj iz

autističnog spektra u primjerene programe rane intervencije. Do 2006. nije se provodio niti

jedan oblik rane podrške u obitelji za djecu s poremećajima iz autističnog spektra. Tada se na

inicijativu stručnjaka s Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta (kasnije supervizori) pokrenuo

projekt u okviru Udruge za autizam Zagreb koji je financiran od Ministarstva obitelji, branitelja i

međugeneracijske solidarnosti. U projekt je do danas bilo uključeno 30 djece i njihove obitelji.


41

Ciljevi projekta su sljedeći:

• Razvoj temeljnih vještina i sposobnosti (komunikacija, adaptivne vještine) koje će biti

osnova za daljnje učenje i integraciju djece u redovne predškolske ustanove.

• Podučavanja i osnaživanje roditelja u razumijevanju djetetovih potreba i poticanju

njihovog razvoja kroz svakodnevne aktivnosti i rutine.

• Podrška u uključivanju djece u redovne predškolske ustanove; partnerstvo s vrtićima

kroz edukaciju i podršku osoblju.

Program provodi profesor defektolog/profesor rehabilitator u obitelji djeteta dva puta

tjedno po 2 sata. Na početku programa provodi se inicijalna procjena te intervju s roditeljima u

svrhu kreiranja individualiziranog plana podrške obitelji skrojenog prema specifičnim

potrebama djeteta i obitelji, karakteristikama obiteljskih obrazaca interakcije te svakodnevnih

aktivnosti u obitelji. Program se evaluira i nadopunjava svaka tri mjeseca. Timski sastanci sa

supervizorom provode se jednom mjesečno.

U radu će detaljno biti prikazan projekt te njegovi rezultati uz raspravu o sadašnjem stanju

sustava rane intervencije za djecu s poremećajima iz autističnog spektra u Hrvatskoj.

42

Rea Fulgosi Masnjak, Lejla Osmančević Katkić, Maja Lang Morović Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Prikaz rada Kabineta za senzornu integraciju

Senzorna integracija je neurobiološka aktivnost unutar našeg tijela. Tu aktivnost mozak

i živčani sustav koriste kako bi obradili informacije dobivene putem osjetila. Senzorna

integracija svakome od nas omogućuje formiranje percepcije i ponašanja, učenje i doživljavanje

svijeta oko sebe. Razvoj senzorne integracije počinje intrauterino, a prve teškoće se mogu

primijetiti na području sisanja i gutanja, motorike, osjetljivosti na dodir, pokret ili zvuk i slično.

Procjena senzorne integracije provodi se u Kabinetu za senzornu integraciju koji djeluje

pri Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kabinet je namijenjen procjeni stupnja i kvalitete senzorne integracije kod djece predškolske i

rane školske dobi koja pokazuju odstupanja u razvoju na području percepcije, učenja,

ponašanja i socijalizacije. Procjena se provodi primjenom Sustava za procjenu senzorne

integracije koji se sastoji od Upitnika o povijesti slučaja, Testa disfunkcije senzorne integracije,

Skale procjene i Liste za označavanje disfunkcije senzorne integracije. Test disfunkcije

senzorne integracije provodi posebno educiran edukacijski rehabilitator u suradnji s djetetom,

dok se ostali podaci dobivaju od roditelja ili skrbnika.

U ovom radu prikazat ćemo dosadašnji rad Kabineta u kojem se sustavno provodi

procjena i praćenje djece, savjetovanje roditelja i suradnja sa stručnjacima i institucijama.


43

1Sanja Horvatić, 1Ružica Jemeršić, 2Natalija Lisak 1 Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja 2 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Vanjskim vrednovanjem do kvalitetnijeg sustava predškolskog odgoja

Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja kao prioritetna područja razvoja među

ostalima su definirani poboljšanje kvalitete i učinkovitosti odgoja i obrazovanja te razvoj

strategija upravljanja odgojno obrazovnim sustavom i njegova učinkovitost. Državnim

pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe propisano je da su predškolske

ustanove dužne pratiti kvalitetu rada i provoditi samovrjednovanje dok vanjsko vrjednovanje

provodi nadležno ministarstvo i osnivač.

NCVVO obavlja poslove vanjskoga vrjednovanja te je od osnivanja do danas stekao

vrijedna iskustva u načinu praćenja sustava odgoja i obrazovanja, informiranja svih sudionika,

poticanju i praćenju samovrednovanja rada u školama utemeljenog na valjanim, pouzdanim i

objektivnim pokazateljima nekih od aspekata njihova funkcioniranja.

Razvoj djeteta od rođenja do polaska u školu predstavlja najznačajnije razdoblje te je

kvalitetan odgoj djece u toj dobi najvažniji korak koji roditelji, odgojitelji i društvo u cjelini mogu

napraviti za dijete, sebe i ljudsku civilizaciju. Potvrdu za to možemo pronaći u brojnim

znanstvenim istraživanjima koja dokazuju povezanost kvalitetnog odgoja djece s njihovim

socijalnim, emocionalnim i kognitivnim sposobnostima dakle s uspjehom u školi, radu, obitelji i

društvu. Zbog toga je iznimno važno uključivanje djece u predškolske ustanove, ali uz

postizanje odgovarajuće kvalitete rada tih ustanova.

U svrhu praćenja i ocjenjivanja napretka u postizanju ciljeva predškolskog odgoja i ranih

intervencija te ukupnog poboljšanja kvalitete predškolskog odgoja, ustanove i osnivači

provode statističko prikupljanje podataka i njihovu analizu. No, takvim načinom praćenja kao ni

pojedinačnim postupcima samovrjednovanja rada predškolskih ustanova nije moguće

obuhvatiti sve dimenzije kvalitete života djece kao ni osigurati kvalitetnu evaluaciju programa

pomoći djeci.

Potrebno je provoditi dodatna istraživanja, razviti metodologiju, izraditi indikatore

kvalitete života djece u predškolskim ustanovama, razraditi kriterije i standarde za

vrjednovanje kvalitete rada ustanova iz perspektive svih sudionika, odrediti poželjne ishode

procesa predškolskog odgoja i obrazovanja te ih definirati kao nacionalni okvir odnosno

standard za istraživanja na nacionalnoj razini.


44

U jednom od inozemnih istraživanja kvaliteta je mjerena na tri razine (Marjanović Umek

i sur., 2002): strukturna razina, posredna razina i procesna razina.

Iako pokazatelji na procesnoj razini predstavljaju ključnu točku koja utječe na rad vrtića

jer oni izravno utječu na djetetov socijalni i emocionalni odaziv, komunikaciju, ponašanje i

stjecanje novih iskustava i znanja, vanjsko vrjednovanje cijelog sustava doprinijelo bi uvidu i u

stanje na strukturnoj i posrednoj razini. Kao jedan od rezultata takvog nacionalnog projekta

zasigurno bi bili i jasni, točni i transparentni podatci na nivou države koji bi doprinijeli

kvalitetnijem planiranju predškolske odgojno obrazovne politike.

45

Ksenija Hršak, Magdalena Krušelj, Tena Košiček Specijalna bolnica za djecu s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Goljak, Zagreb Edukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama

Kroz poster prezentaciju bit će prikazana uloga edukacijskog rehabilitatora u ranoj

intervenciji unutar Specijalne bolnice za djecu s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama,

Goljak.

U uvodnom dijelu bit će predstavljen kratki presjek povijesti i djelatnosti Specijalne

bolnice, te shematski prikaz koncepta rane intervencije u okviru rada edukacijskog

rehabilitatora.

U drugom dijelu će, putem slikovnog prikaza, biti prezentiran rad i specifičnosti unutar

pojedinog bolničkog odjela kroz rad s djecom i roditeljima. Kao specifičnost rada naše bolnice

istaknuli bismo postojanje interdisciplinarnog stručnog tima koji u okviru programa Dnevne

bolnice suradnički provodi terapiju djece u dobi 1-3 godine uz periodično savjetovanje roditelja.

Nadalje, tu je i program Majka i dijete u sklopu kojeg se provodi savjetovanje i osnaživanje

roditelja te praćenje i rad s neurorizičnom djecom i djece s teškoćama u razvoju koja žive izvan

područja Grada Zagreba. Unutar Odjela dojenčadi i male djece provodi se poticanje

cjelokupnog razvoja kao i intenzivna socijalno-emocionalna podrška djece koja su iz različitih

socijalnih i drugih razloga odvojena od svoje primarne okoline. Unutar Specijalne bolnice

područje rada obuhvaća i ranu intervenciju u širem smislu (rad s djecom od 3 godine do polaska

u školu, kao i individualni rad s djecom školske dobi na Odjelu majka u dijete), no ovdje će biti

stavljen naglasak na rad s djecom do 3 godine života.


46

Jasmina Ivšac Pavliša, Sanja Šimleša, Marta Ljubešić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju Kognitivne sposobnosti i jezično razumijevanje u predškolske djece koja su imala perinatalno oštećenje mozga

Perinatalno oštećenje mozga je rizični čimbenik za različite aspekte razvoja, a roditelji

osobito strahuju za moguće posljedice na djetetov kognitivni i jezični razvoj. U literaturi se

navode neujednačeni rezultati u pogledu ishoda, no pretežu rezultati koji govore o općem

povoljnom ishodu, ali i o finim nedostacima koji utječu na akademsko napredovanje. Kako su

jezično razumijevanje i kognitivne sposobnosti važan čimbenik školskog učenja, zanimalo nas

je kakve rezultate na subtestovima Wechslerove baterije WISC i Reynell ljestvice jezičnog

razvoja postižu šestogodišnjaci kojima je u perinatalnom periodu ultrazvučnom pretragom

utvrđena ishemijska ili hemoragijska ozljeda mozga u usporedbi s kontrolnim vršnjacima. Drugi

problem ovog rada odnosio se na pitanje predviđaju li kognitivne sposobnosti uspješnost u

jezičnom razumijevanju na isti način u djece s perinatalnim ozljedama mozga kao i kod

ispitanika bez neurorazvojnih čimbenika rizika. Pitanje odnosa kognitivnih i jezičnih

sposobnosti je još uvijek kontroverzno, a dobijemo li različite međuodnose, oni bi govorili o

drugačijoj strukturi sposobnosti koju povezujemo s perinatalnom ozljedom mozga. Ispitano je

40 ispitanika s perinatalnim ozljedama mozga i 40 djece iste kronološke dobi rođene bez

perinatalnih čimbenika rizika. Rezultati pokazuju kako se navedene skupine više razlikuju u

jezičnim negoli u kognitivnim varijablama. Nadalje se uočavaju različiti obrasci povezanosti

kognitivnih sposobnosti i jezičnoga razumijevanja kod navedenih skupina ispitanika. Kognitivne

sposobnosti su se pokazale statistički značajno povezanima s jezičnim razumijevanjem kod

perinatalno rizičnoga uzorka, za razliku od ispitanika urednoga razvoja kod kojih ne postoji

statistički značajna povezanost između kognitivnih i jezičnih parametara. Kako su kod dijela

ispitanika s perinatalnom ozljedom mozga utvrđene jezične teškoće, pretpostavlja se da se ovi

ispitanici „oslanjaju“ na kognitivne sposobnosti s ciljem olakšavanja i nadomještanja jezičnih

nedostataka.


47

1Ines Joković Oreb, 2Dajana Bulić, 1Renata Pinjatela 1 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu 2 Centar za rehabilitaciju Zagreb, podružnica Sloboština Rani razvojni integracijski programi usmjereni na obitelj

Programi rane intervencije u Republici Hrvatskoj u većini slučajeva usmjereni su na

poteškoće djeteta, dok se manja pozornost upućuje roditeljima, obitelji i koordinaciji među

članovima stručnog tima. Sve to vrlo često rezultira dugim traženjem dijagnoze, što nerijetko

dovodi do nesigurnosti i iscrpljenosti roditelja.

Od 2005. u tijeku je realizacija projekta „Razvojni integracijski programi za ranu intervenciju i

pilot projekta Rana intervencija u obitelji” u suradnji između Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-

rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstva obitelji, branitelja i

međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske.

Poticaj za ovaj projekt su potrebe re/habilitacijske prakse koje ukazuju na nedovoljnu

zastupljenost i koordinaciju integracijskih programa u postupcima ranih intervencija kod djece

s neurorazvojnim rizikom, te nedovoljnu edukaciju i podršku obitelji u najranijem razdoblju

razvoja djeteta. Ulaskom u obitelj djeteta s razvojnim smetnjama u prvoj godini života, uočen

je niz problema s kojima se roditelji suočavaju tijekom tog izuzetno važnog i vrijednog

razdoblja, što prije svega podrazumijeva teškoće u adaptaciji na novonastalu situaciju.

Prilikom provođenja i evaluacije razvojnoga integracijskog programa, utvrđena je potreba

identificiranja svih posebnosti djeteta, ali istovremeno i korištenja svih raspoloživih potencijala,

kako samoga djeteta, tako i ostalih članova obitelji. Utvrđena je i neophodnost pružanja

kontinuirane podrške obitelji izravnom stručnom podrškom u obitelji i uključivanjem članova

obitelji u savjetovališta, te potreba edukacije roditelja i stručnjaka koji rade s djecom s

neurorazvojnim smetnjama.

Jedan od ciljeva projekta bio je utvrđivanje vremenskog angažmana roditelja u

svakodnevnim aktivnostima djeteta kod kojeg postoje dijagnosticirane teškoće u razvoju.

Dobiveni rezultati su pokazali preopterećenost roditelja, osobito majki, svakodnevnim

aktivnostima vezanim uz djecu s teškoćama u razvoju, iz čega proizlazi potreba suradnje svih

stručnjaka i obitelji kako bi se odredio najbolji sustav svakodnevne brige za dijete, tj. sustav koji

najbolje odgovara određenoj obitelji.


48

Projekt je doprinos Prioritetnim aktivnostima za dobrobit djece proizašlih iz Nacionalnog

programa djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj. Program će također pridonijeti

preventivnoj i terapijskoj edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti.

U projektu sudjeluju defektolozi–rehabilitatori, logopedi, liječnici različitih specijalnosti,

psiholozi, fizioterapeuti, a sam projekt ima obilježje transdisciplinarnog istraživanja u području

neurorazvojne re/habilitacije te će njegovi rezultati biti doprinos i tim disciplinama.

49

Tena Košiček Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Goljak, Zagreb Rani razvojni integrativni programi u obitelji djeteta s Downovim sindromom

Plakat je zamišljen kao prikaz edukacijsko-rehabilitacijskog programa poticanja

perceptivnog, motoričkog, kognitivno/spoznajnog, komunikacijskog i senzomotoričkog

područja u svrhu ranog poticanja razvoja djeteta s Down sindromom u dobi od 9 mjeseci do

godine dana. Biti će dan kratki osvrt na važnost rane intervencije općenito s naglaskom na

njenu važnost kod populacije djece s Downovim sindromom. Prikazan će biti program rada kao

i njegovi rezultati te procjena putem Münchenske funkcionalne razvojne dijagnostike za 1.

godinu života. Uz to, biti će naglašena važnost suradnje s roditeljima. Rad se odvijao u sklopu

programa Razvojni integracijski programi za djecu s neurorizikom – Rana intervencija u obitelji

Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju, a podrazumijevao je odlazak u obitelj djeteta te

rad s djetetom i obitelji.


50

Natalija Kovač-Gornji, Ivana Opačak Logopedski kabinet "Blaži",Zagreb Terapijski pristup djetetu koje ne govori

Kad dijete ne govori, roditelju je najveća želja da ga dijete pozove riječima «mama,

tata». Roditelji uživaju u svakom djetetovom okretu, osmijehu, pogledu, ali ništa ne veseli tako

kao djetetove prve riječi. No ako se to ne dogodi u očekivanom periodu, roditelji traže pomoć

logopeda.

Na nama stručnjacima je da tada olakšamo roditeljima i pomognemo im shvatiti zašto

je to tako i što se može učiniti. Svi znamo da postoji mnogo razloga iz kojih se u određenog

djeteta nije razvio govor, nisu zadovoljeni svi preduvjeti potrebni za to.

Cilj ovog postera je da, kroz primjer djeteta uključenog u savjetodavno–terapijski

program ranog poticanja jezično–govornih sposobnosti, prikaže načine i tehnike kojima

logoped može pristupiti ovom problemu, te što savjetovati roditeljima kako poticati jezično –

govorni razvoj svog djeteta.


51

Diana Kralj, Anita Lukić, Jasna Rajn, Ivana Rotim Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb Rana intervencija kod djece s oštećenjem vida – projekt Kolibri

Poster će ponuditi pregled Matra projekta Kolibri, koji Centar Vinko Bek provodi s

Centrom Sensis iz Nizozemske.

Cilj projekta je uspostava programa rane intervencije za djecu s oštećenjem vida u

Centru Vinko Bek kroz osnivanje i opremanje tri regionalna centra u Hrvatskoj. Projekt uključuje

i edukaciju stručnjaka, te uspostavu kontakata s relevantnim institucijama.

Projekt je sad u drugoj godini, a na posteru će se prikazati tijek projekta, trenutno

stanje te postignuti i očekivani rezultati.


52

Aleksandra Krampač-Grljušić, Lejla Osmančević Katkić, Tatjana Opačak Doktorski studij "Prevencijska znanost i studij invaliditeta" Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagreb Neki pokazatelji dostupnosti i kvalitete podrške u predškolskom sustavu djeci s teškoćama u razvoju na području grada Osijeka

Sva djeca, sukladno Konvenciji o pravima djeteta, imaju pravo na podršku i usluge koje

će im se pružiti u njihovoj okolini s ciljem promocije i osiguravanja zdravog rasta i razvoja.

Postavlja se pitanje koliko su i u kojim sredinama u Republici Hrvatskoj razvijene i

dostupne usluge za djecu s teškoćama u razvoju i njihove roditelje u sustavu ranog odgoja i

naobrazbe. Naime, ukoliko roditelji ili liječnik prethodno ne uoče određena, manja odstupanja

u razvoju djeteta koja zahtijevaju detaljniju obradu, za očekivati je da će to uočiti odgojitelji i/ili

stručni suradnici u predškolskoj ustanovi koju dijete polazi.

Za djecu s teškoćama u razvoju predškolske dobi, uloga stručnjaka edukacijsko-

rehabilitacijskog profila je iznimno važna. Oni zajedno s roditeljima, odgajateljima, liječnicima i

drugim stručnjacima timski rade na prepoznavanju, ublažavanju i uklanjanju teškoća te

utvrđuju razine potrebne podrške i najprimjerenije metode rada.

U ovom radu će se ukratko prikazati dostupnost i kvaliteta pružanja podrške u

predškolskom sustavu na području grada Osijeka za djecu s teškoćama u razvoju i njihove

roditelje. Prikazat ćemo neke brojčane pokazatelje o uključenosti djece s teškoćama u razvoju

u predškolske programe, kadrovskoj ekipiranosti te povezanosti navedenog sustava s drugim

sustavima, lokalnom zajednicom kao i organizacijama civilnog društva.


53

Kristina Kranjčević Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci Čimbenici otpornosti u obitelji djece s Downovim sindromom

Cilj ovog plakata je prikazati čimbenike otpornosti obitelji djece s sindromom Down.

Teorijska podloga za procjenu čimbenika otpornosti obitelji je model otpornih obitelji koji daju

McCubbin i sur. (1997; prema Ferić, 2002). Model otpornih obitelji opisuje se kao spoj dva

različita, ali povezana procesa u obitelji:

1) prilagođavanje - uključuje utjecaj zaštitnih čimbenika u osnaživanju obitelji kroz jačanje

sposobnosti i napora obitelji da zadrže integritet i funkcioniranje i ispuni razvojne zadatke u

trenucima kada je suočena s rizičnim čimbenicima;

2) privikavanje – uključuje utjecaj čimbenika oporavka u promoviranju sposobnosti obitelji da

se "dočeka na noge" i snađe u kriznim situacijama.

U ispitivanju je sudjelovalo šest obitelji, bračni parovi, djece s sindromom Down koja

pohađaju Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci.

Bračni parovi djece s Downovim sindromom dobili su listu deset čimbenika otpornosti

obitelji. Čimbenike otpornosti obitelji trebali su rangirati brojem od jedan do deset, i to tako da

su brojem jedan označe onaj čimbenik koji im je najvažniji, a brojevima do deset one

čimbenike koji su im manje važni. Preglednu listu čimbenika otpornih obitelji dali su McCubbin i

sur. (1997; prema Ferić 2002): komunikacija u obitelji, jednakost, duhovnost, fleksibilnost,

iskrenost, nada, obiteljska čvrstoća, obiteljsko vrijeme i rutine, socijalna podrška, zdravlje.

Analizom načinjene rang liste čimbenika otpornosti obitelji gore navedenih autora, koju su

ispunili oba roditelja, dobila sam sljedeću rang listu: zdravlje, komunikacija u obitelji, obiteljska

čvrstoća, iskrenost, duhovnost, nada, fleksibilnost, obiteljsko vrijeme i rutine, jednakost,

socijalna podrška. Izvršenom analizom rang liste posebno majki i očeva, dobila sam sljedeće:

majke – zdravlje, komunikacija u obitelji, obiteljska čvrstoća, iskrenost, duhovnost, obiteljsko

vrijeme i rutine, nada, fleksibilnost, socijalna podrška, jednakost;

očevi – zdravlje, komunikacija u obitelji, obiteljska čvrstoća, iskrenost, jednakost, fleksibilnost,

duhovnost, nada, obiteljsko vrijeme i rutine, socijalna podrška.

Dobiveni rezultati pokazuju da su visoko pozicionirani čimbenici: zdravlje, komunikacija

u obitelji, obiteljska čvrstoća, iskrenost jednako izraženi u oba roditelja. Nada i socijalna

podrška su nisko pozicionirani na rang listi čimbenika. Ostali čimbenici otpornih obitelji su

srednje pozicionirani i imaju manju podudarnost među bračnim partnerima.


54

Natalija Lisak, Vesna Mihanović, Aleksandra Krampač-Grljušić Doktorski studij "Prevencijska znanost i studij invaliditeta" Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Dijete s teškoćama i osobno usmjereno planiranje

Obitelj je posrednik između šire društveno-kulturne sredine i pojedinca. U njoj se

pojedinac rađa i razvija. Čimbenici obiteljske atmosfere, koji razumijevaju sveukupne

međusobne odnose članova obitelji su mnogostruki. Obitelj ovisi o općim uvjetima u kojima

živi, osobnim obilježjima njenih članova, interakciji među njima, hijerarhiji, kao i o odnosima

između obitelji i šire društvene zajednice. Svaka obitelj tijekom svog postojanja doživljava niz

promjena koje zahtijevaju prilagođavanje svake pojedine osobe u obitelji.

Zadovoljenje osnovnih potreba u godinama djetetova odrastanja je od odlučujuće

važnosti za njegov razvoj. Način zadovoljavanja tih potreba poticat će ili usporavati razvoj

potencijala u djeteta na svim razvojnim područjima. To znači da bi trebalo intenzivirati

individualni rad s djetetom, raditi na motivaciji i prevenciji i sl.

Osobno usmjereno planiranje je proces planiranja života za osobe s invaliditetom.

Pruža nove mogućnosti i vidi osobe s invaliditetom kao aktivne sudionike u procesu planiranja i

evaluacije njima usmjerene podrške i usluga. Primjenjivo je u različitim životnim dobima (od 3

do 99 godine) i odnosi se na sva važna životna područja (Bratković, 2006).

Jedan od alata osobno usmjerenog planiranja je MAPS - McGill Action Planning System.

MAPS se zasniva na pretpostavci da sve osobe s invaliditetom pripadaju zajednici, te da se

zajednica temelji na zajedničkim odnosima. Odnosi služe kao funkcionalni i podržavajući resursi

za dobrobit osoba s invaliditetom (Vandercook et al., 1989; prema Rasheed, Fore & Miller,

2006). To je proces koji uključuje integraciju, individualizaciju, timski rad, suradnju te

fleksibilnost (Vandercook et al., 1989).

MAPS obuhvaća sedam ključnih pitanja, i to:

1. Koja je povijest te osobe?

2. Koji je „tvoj“ san za tu osobu?

3. Koja je „tvoja“ noćna mora za tu osobu?

4. Tko je ta osoba?

5. Koje su njene dobre strane, talenti i sposobnosti?

6. Koje su potrebe te osobe?


55

7. Kako bi izgledao idealan školski dan te osobe i što je potrebno učiniti da bi se to

ostvarilo?

Cilj MAPS-a je da se pomogne pojedincu razviti plan kako bi zadovoljio svoje specifične

potrebe (Rasheed, Fore i Miller, 2006), odnosno pronaći načine kako potpuno integrirati dijete

s teškoćama u skupinu vršnjaka te s tim u vezi napraviti za njega akcijski plan.

Zadaće MAPS-a su sljedeće: pri planiranju okupiti sve ljude koji su važni u životu djeteta s

teškoćom; usmjeriti se na djetetove jake strane, vrline i sposobnosti; odgovoriti na sedam

ključnih pitanja o osobi za koju se planira; osvijestiti kod sudionika činjenicu da su svi na istoj

strani kada se radi o dobrobiti djeteta; potaknuti sudionike na zajedničke aktivnosti i suradnju

za osiguranje sretnije budućnosti djeteta s teškoćama.

56

Zorana Maričić Najev Centar za odgoj i obrazovanje "Šubićevac", Šibenik Edukacijsko-rehabilitacijski program za dijete s teškoćama u ranoj komunikaciji

Komunikacijska sposobnost je temeljna vještina za sve aspekte psihičkog razvoja,

usvajanje jezika i učenje. Razdoblje od rođenja do šeste godine djetetovog života smatra se

razdobljem rane komunikacije koje obuhvaća predverbalnu komunikaciju i ranu verbalnu

komunikaciju. U ovom radu prikazan je koncept edukacijsko-rehabilitacijskog programa za

dijete s teškoćama u ranoj komunikaciji koji uključuje i edukaciju i savjetovanje roditelja.

Istaknuta je važnost rane komunikacije, stabilnih emocionalnih odnosa u socijalnoj okolini, tj.

obitelji, te važnost rane intervencije u obitelji.

Edukacijsko - rehabilitacijski program se provodio s djetetom kronološke dobi 2 godine i

8 mjeseci, u roditeljskom domu u trajanju od 6 mjeseci. Program se provodio u okviru projekta

„Rana intervencija u obitelji“ Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju, Centra za

rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Edukacijsko - rehabilitacijski program sadržavao je komponente senzorne integracije,

augmentativne i alternativne komunikacijske tehnike, emocionalno poticanje govorno –

jezičnog razvoja, te edukaciju, podršku i savjetovanje roditelja.

Evaluacija programa vršila se Listama provjere vještina na četiri ključna područja:

Uključivanje u ophođenje (zaokupljanje djeteta)/ Uzajamno regulirane recipročne interakcije i

Pragmatika, Oponašanje, Receptivni jezik i Ekspresivni jezik.

Dobiveni rezultati ukazali su na vidljiv napredak djeteta s teškoćama u ranoj

komunikaciji na svim područjima procjene na Listama provjere vještina što potvrđuje pozitivan

efekt edukacijsko – rehabilitacijskog programa.


57

Valentina Matijević, Zdenka Dimić, Zvjezdana Trifunović-Maček, Maja Lang Morović, Martina Vuković Klinička bolnica "Sestre milosrdnice", Zagreb Rana intervencija u kliničkoj praksi

Napretkom medicine, poboljšanjem zdravstvene skrbi i razvojem znanosti, povećan je i

broj djece s različitim neurorizičnim čimbenicima. Kod takve djece potrebno je, nakon

obavljene detaljne multidisciplinarne dijagnostike, što ranije početi provoditi i kontinuiranu,

također multidisciplinarnu terapiju.

U Kliničkoj bolnici „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu pri Klinici za reumatologiju, fizikalnu

medicinu i rehabilitaciju djeluje Odsjek za rehabilitaciju djece, osnovan 1961. godine. Na

Odsjeku timski surađuju liječnici, fizioterapeuti, defektolozi rehabilitatori, logopedi i

medicinske sestre. Sam Odsjek sastoji se od 12 postelja + 2 postelje za majke u programu

„Majka i dijete“.

Rana intervencija koja se timski provodi na Odsjeku započinje već u prvom mjesecu

djetetova života kada se neurorizično dijete uključuje u fizikalnu, a kasnije i u logopedsku te

defektološku terapiju. Tijek liječenja, uključujući multidisciplinarnu i sveobuhvatnu fizikalnu,

logopedsku i defektološku terapiju organiziran je na način da prati fiziološke karakteristike

razvoja djeteta. Isto tako, tretman je strogo individualan i prilagođen potrebama svakog

pojedinog djeteta.

Ovim radom željeli bismo prikazati način na koji različiti profili stručnjaka rade s djecom

i educiraju roditelje te provode neophodnu ranu intervenciju u radu s djecom s neurorazvojnim

teškoćama.


58

Iva Pokos Dječji vrtić "Različak", Zagreb Kako bi tebi bilo?

Namjera ovog rada nije sam rani interventni program koji se odnosi na provođenje

rehabilitacijskih postupaka sa djecom sa teškoćama u razvoju, već na djelovanje na njihove

vršnjake u vrtiću. Nastao je kao želja za što kvalitetnijom suradnjom s Caritasovim Centrom za

rehabilitaciju i radnu terapiju „sv. Vinko Paulski“ u koji dolaze djeca i odrasli sa raznim

višestrukim (primarno motoričkim) teškoćama. Zadaća je odraslih, stvaranje kvalitetnih prilika

koje omogućuju djetetu da razvija osjećaj za sve ljude, uključujući, ravnopravno, osobe sa

teškoćama.

Upravo je predškolska ustanova mjesto izgradnje prvih stavova, na kojima se temelji

cjelokupan put izgradnje pojedinca kao osobe.

Aktivno sudjelovanje djeteta u doživljavanju i prorađivanju određenih teškoća,

prikupljanju znanja o poteškoćama, identifikacija s problemom uzrokovanim određenim

nedostatkom, analiziranje sa različitih aspekata i pronalaženje mogućnosti rješavanja

problema, kao i susreti, druženja sa osobama sa određenim teškoćama potiču aktivnost

djeteta, kao i suradničko učenje djece i odraslih, te pozitivno usmjerene stavove.

Naš primarni cilj bio je senzibilizacija djece predškolske dobi prema osobama s

invaliditetom, bolje razumijevanje različitosti i tolerancija prema drugačijem.

Zadaće su bile razvijati kod djece afirmativne stavove, prihvaćanje osoba sa

invaliditetom na razini osviještenosti i na razini djelovanja, utjecati na razvoj osobnosti djece,

istražiti, doživjeti i shvatiti problematiku motoričkih oštećenja i tjelesnog invaliditeta, bolje

razumijevanje različitosti i tolerancija prema drugačijem, uključiti osobe sa teškoćama u život

zajednice i njihovo „otvaranje“ ka zajednici, otvoriti put i potaknuti druge na ovakav oblik

suradnje.

S djecom smo prorađivali različite teškoće, te pratili promjene njihovih stavova

(inicijalnim upitnikom i završnim ispitivanjem) i bilježili njihove izjave i komentare na određene

situacije u koje su postavljeni kod prorade motoričkih teškoća (invalidska kolica, jedenja

prstima, snalaženje u prihvatu predmeta zavezanim rukama). Uspješnost ovakvog rada

potvrdili smo prilikom druženja u našem vrtiću kad su nam prijatelji iz Centra “sv. Vinko

Paulski” došli u posjet.


59

Andreja Pravdić Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica Rani razvoj u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica prva je ustanova takve vrste u Hrvatskoj

osnovana od lokalne zajednice. Započeo je s radom 2003. godine, a osnovan je s namjerom

ujedinjavanja i koordiniranja raznih programa i akcija namijenjenih djeci, mladima,

potencijalnim i aktualnim roditeljima te svim članovima obitelji.

Potaknuti konceptom pozitivnog razvoja te znanjem o važnosti utjecaja roditelja za

cjelokupni dječji razvoj, početkom 2007. godine započeli smo provoditi programe usmjerene

na rani razvoj djece te poticajno roditeljstvo - Baby fitness i Rastimo zajedno – Prve 3!. U

proljeće 2009. godine smo ponudu proširili novim programom pod nazivom Klub 3!.

Baby fitness - Ciljevi programa su: senzibilizacija roditelja o važnosti prve povezanosti

djeteta i roditelja, pružanje informacija o psihomotoričkom i emocionalnom razvoju djeteta,

prikaz praktičnih vježbi za razvoj motorike i rane komunikacije s djetetom. Dob djece kreće se

od jednog do šest mjeseci. Susret traje oko jedan sat, a osim vježbi koje provodi fizijatar,

obuhvaća i savjetodavne dijelove koje pokriva pedijatar. Program je preuzet od UNICEF-a te ga

provode za to posebno educirani stručnjaci. Do sada je u programu sudjelovalo 138 djece i

roditelja zajedno.

Rastimo zajedno – Prve 3! - Ciljevi ovog programa: okupljanje roditelja djece do 3

godine s ciljem da usvoje nova znanja o uspješnijem roditeljstvu, podijele iskustva roditeljstva,

usvoje nova znanja o ranom razvoju djece, dobiju informacije o resursima u lokalnoj zajednici

koje mogu koristiti te formiranje mreže podrške. Kroz 10 susreta obrađuju se sljedeće teme:

Dijete u razvoju, Komunikacija, Uloga majke – uloga oca – uloga partnera, Prehrana i zdravlje,

Priče i knjige, Igra i kreativnost, Braća – sestre, Što i kako s prkosom?, Dječji strahovi, Odgojni

stilovi i Disciplina nije kažnjavanje. Autorica i voditeljica programa je djelatnica Centra. Pojedini

susret traje 2 sata, a u programu je kroz dva ciklusa sudjelovalo 38 roditelja.

Klub 3! – Klub je formiran na inicijativu roditelja koji su prošli program Prve 3!, a željeli

su nastaviti s druženjem i stjecanjem novih znanja s područja roditeljstva, ali je bio otvoren i za

nove članove. Cilj: Okupljanje roditelja i djece u dobi od 1 do 3 godine, te njihovih baka i djedova

s ciljem formiranja mreže podrške, podijele iskustva roditeljstva te druženja djece u

strukturiranom okruženju. Jedan od ciljeva je i rano uočavanje odstupanja u razvoju djeteta i/ili

poteškoće uspostave odnosa između djeteta i roditelja. Autorica i voditeljica programa je

djelatnica Centra. U aktivnostima Kluba sudjelovalo je 25 roditelja, 23 djece, 3 bake i 1 djed.


60

Ljubica Pribanić, Marina Milković, Lea Dukić, Irina Pandža Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu

Poticanje rane znakovno-jezične komunikacije u obitelji malog gluhog djeteta

Gluhi roditelji u komunikaciji sa svojim malim gluhim djetetom naglašavaju neke

komunikacijske strategije koje su poticajne za usvajanje znakovnog jezika. Čujući roditelji

malog gluhog djeteta, koji su izabrali znakovni jezik kao prvi jezik svoga djeteta, mogu

pridodati te komunikacijske strategije da bi ostvarili dobar temelj za usvajanje prvoga jezika.

Ovaj poster naglasit će neke strategije koje su korištene u poticanju znakovno-jezične

komunikacije, osvrnut će se na usvajanje prvih riječi i fonološki aspekt usvajanja znaka tijekom

provođenja programa poticanja rane znakovno-jezične komunikacije u obitelji malog gluhog

djeteta.

Kao što čujući roditelji čujućega djeteta puno puta ponavljaju izričaje tako i gluhe majke

više puta ponavljaju znakove i kratke rečenice. Time daju djetetu više mogućnosti da primijete

roditelja, prepoznaju i procesiraju jezične obrasce. Gluhe majke dodiruju objekte, lupkaju ih,

pokazuju prstom, upotrebljavaju zanimljive izraze lica kako bi pomogle djetetu obratiti

pozornost na jezik. Gluhi roditelji dodiruju i često miluju svoje dijete, čak više nego što to

uobičajeno čine čujući roditelji čujućoj djeci. Ponekad, gluhe majke čine znakovanje direktno na

djetetovom tijelu.

Čujuće dijete može čuti i razumjeti jezik i dok gleda u neki objekt umjesto u govornika.

No, gluho dijete mora vidjeti poruku da bi ju razumjelo. Strategija da se znakuje što bliže

objektu ili čak na samom objektu potiče jezični razvoj zato jer dijete može vidjeti komunikaciju o

nekom predmetu bez otklanjanja pogleda s njega. U komunikaciji gluhih osoba dodir i tapšanje

imaju značenje dozivanja. Dijete mora naučiti značenje dodira i tapšanja.

Usvajanje jezika uspješnije je kada roditelji znakuju o objektu ili aktivnosti za koju dijete

pokazuje zanimanje. Djeca čije majke su u više od 80% slučajeva slijedile djetetov interes, razvila

su jezik ranije nego djeca onih majki koje su često mijenjale temu razgovora.

Prvi znakovi koje dijete usvaja vezani su uz njegove i roditeljske potrebe pa se u

programu jezične progresije kreće upravo od tih potreba, odnosno pojmova koje za svaku

obitelj mogu biti različite. Uz usvajanje konvencionalnih znakova gluha djeca u obitelji čujućih

roditelja često razviju i tzv. „kućne znakove“ koji im omogućavaju komunikaciju, ali najčešće

samo u krugu obitelji.

Promatrajući fonološki aspekt usvajanja znaka, gluho dijete prvo usvoji mjesto

artikulacije znaka, a tek kasnije, ovisno o fonološkoj strukturi, oblik šake, pokret i orijentaciju

dlana.


61

Silvija Pucko Hrvatska zajednica za Down sindrom, Zagreb Rana intervencija u obiteljima djece s Downovim sindromom

Downov sindrom je najčešći genetski poremećaj i jedno od 650 novorođene djece rađa

se s Down sindromom. U dijagnozu Downovog sindroma posumnja se odmah nakon poroda na

temelju niza fenotipskih specifičnosti, a konačna dijagnoza se dobiva u roku od par tjedana

nakon izrade kariotipa.

Suočavanje sa rano postavljenom dijagnozom vrlo je zahtjevan period za obitelj djece sa

sindromom Down, ali jednako tako i vrlo jasan pokazatelj za potrebama uključivanja u

sveobuhvatne programe rane intervencije.

Niz medicinskih, rehabilitacijskih i edukacijskih problema i teškoća koji se prvenstveno

vežu uz priopćavanje ove dijagnoze kod roditelja pobuđuje strah i zabrinutost u vlastite

kompetencije. Roditelji nisu pripremljeni za rođenje djeteta sa sindromom Down i potrebne su

im pravilne, realne i ohrabrujuće informacije u tim trenucima. Prihvaćanje djeteta je proces koji

obuhvaća normalne reakcije odbijanja, preispitivanja, optuživanja, žalovanja i sl. i na taj način

utječe na odnos prema djetetu i međuodnos svih članova obitelji.

Rana intervencija je prije svega pružanje psihičke i edukacijske podrške roditeljima,

davanje informacija i edukacija o tehnikama podučavanja njihovog djeteta kako bi stvorili

maksimalno poticajnu i podržavajuću okolinu za dijete, a istovremeno održali dobru dinamiku

u međuobiteljskim odnosima, vrijednostima i prioritetima.

Znanje o mogućim problemima i teškoćama prihvaćamo kao prednost u izradi

individualnih programa. Svjetska teoretska i praktična iskustva upućuju nas na niz literature,

metoda, programa i principa rada koji su specifično prilagođavani edukacijskim potrebama

djece sa sindromom Down. Rana dijagnostika oštećenja sluha daje nam saznanja o

poteškoćama slušanja. Svjesnost o teškoćama senzorne percepcije i integracije usmjerava na

kreiranje senzornih profila djeteta i postepene terapeutske postupke senzorne integracije.

Specifične karakteristike i razvoj grube i fine motorike iziskuju posebno strukturirane programe

i principe rada. Diskrepanca u razvoju ekspresivnog i perceptivnog govora usmjerava nas na

upotrebu gesti, komunikaciju pomoću slika i drugih tranzicijskih komunikacijskih sustava prije

pojave prve riječi. Modeli naučene bespomoćnosti i vrlo česta ponašanja izbjegavanja govore

nam o važnosti dobro planiranih individualnih edukacijskih programa i upućuju na ključ svakog

učenja – važnost osjećaja uspjeha kod djeteta.

Osvještavanjem potreba djeteta i njegove obitelji, te kreiranjem maksimalno poticajne

sredine stvaramo očekivanja, planiramo ciljeve i ostvarujemo individualne uspjehe djeteta i

obitelji.


62

Renata Rade Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb Stihovi, pjesmice i brojalice kao oblik poticanja ranog govorno-jezičnog razvoja

Naša percepcija posebno je osjetljiva na ljudski glas; posebice na one karakteristike

govora koje prepoznajemo kao pjevanje i koje donose osebujan („glazbeni“) ritam i intonaciju.

Kad se tome pridoda rima (podudaranje slogova), naša percepcija „širom otvara svoja vrata.“

Stihovi, pjesmice i brojalice su primarno slušno-govorni poticaj, ali prerastaju taj okvir i

odlično podupiru rani komunikacijski, emocionalni i jezični razvoj djeteta. U ozračju međusobne

blagonaklonosti na relaciji roditelj – dijete i obzirno iznijansiranog komunikacijskog „dueta“,

one nude i njeguju ono najljepše od materinjeg jezika senzibilizirajući dječju percepciju na

suptilne nijanse govornog izraza. S djecom usporena govorno-jezičnog razvoja stihovi,

pjesmice i brojalice koriste se u terapijske svrhe; što znači češće, više, promišljeno.

Dobro je da i roditelji znaju koje oblike reakcije/odgovora/sudjelovanja mogu očekivati

od malog djeteta u pojedinim fazama „učenja“ neke pjesmice i kako se sve ta poželjna

ponašanja mogu poduprijeti.


63

Jasna Rajn, Marija Bilić-Prcić Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb Vizualna procjena djece s oštećenjem vida od rođenja do treće godine

Vid je vrlo bitan čimbenik za razvoj mnogih funkcija. Ukoliko ne postoje određena

oštećenja u vizualnom sustavu, vid se počinje vrlo brzo razvijati odmah nakon rođenja i ovisi o

korištenju očiju i stjecanju vizualnog iskustva. Razdoblje u kojem dijete uči gledati zove se

osjetljiva faza i traje u prosjeku do sedme godine. U tom periodu razvijaju se sve vizualne

funkcije da bi dijete vidjelo najbolju moguću sliku. Važno je reći da je sposobnost za razvoj

vidne oštrine najveća upravo pri rođenju i tijekom prve godine, a nakon treće godine ta je

sposobnost relativno mala. U vezi s tim vidna oštrina najviše se razvija upravo u razdoblju od

rođenja do druge ili treće godine. Ukoliko postoje određene poteškoće u vizualnom

funkcioniranju (npr. kongenitalna katarakta, refrakcijske greške-dalekovidnost ili

kratkovidnost, smanjena sposobnost akomodacije, glaukom) one moraju biti što ranije

dijagnosticirane kako bi se uklonile, ako je moguće, i kako bi se stimulirao razvoj vida u

kritičnom periodu.

Postoji više vizualnih funkcija koje zajedno utječu na vizualnu percepciju i vizualno

funkcioniranje djeteta. Općenito se najviše govori o vidnoj oštrini koja je, uz vidno polje, bitan

pokazatelj eventualne slabovidnosti ili sljepoće. Osim ove dvije funkcije, postoje i druge koje

ponekad više utječu na obavljanje svakodnevnih aktivnosti i uzrokuju određene teškoće u

vizualnom funkcioniranju čak i kada vidna oštrina nije smanjena (osjetljivost na kontraste,

percepcija boja, akomodacija, binokularnost, adaptacija na tamu, konvergencija).

Ako postoji i najmanja sumnja da se vid ne razvija kako bi trebao, bez odgađanja je

potrebno provesti funkcionalnu procjenu te započeti ranu intervenciju s ciljem treniranja

oslabljenih funkcija i učenja kompenzacijskih tehnika za one funkcije koje su preslabe i ne mogu

pridonijeti djetetovom razvoju (Hyvärinen, 2001.).

Već u dobi od tri mjeseca moguće je testirati mnoge vizualne funkcije: fiksaciju,

motilitet, pokrete praćenja, sakade, konvergenciju, vidno polje konfrontacijskom metodom,

osjetljivost na kontraste i akomodaciju. Tijekom prve godine također se može provjeriti vidna

oštrina kao grating oštrina i binokularnost na način da promatramo jesu li oba oka usmjerena u

istu točku u prostoru. Kada dijete usvoji koncept slično-različito i nauči pridruživati, moguće je

ispitati percepciju boja kao i vidnu oštrinu na razini prepoznavanja pomoću optotipa.

Poteškoće u vizualnoj percepciji moguće je, i neophodno, otkriti vrlo rano jer samo

tako mogu se umanjiti posljedice koje na cjelokupni djetetov razvoj ostavlja oštećenje vida.


64

1Jasna Rajn, 2Andrea Fajdetić

1 Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb

2 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Rana intervencija: važan preduvjet prevencije pojavnosti specifičnih poteškoća usvajanja govora (verbalizma) u slijepog djeteta predškolskog uzrasta

Slijepa djeca koriste govor kao svoj osnovni komunikacijski alat. Slijepu djecu

karakteriziraju određene razvojne govorne karakterističnosti. Poteškoće govora tijekom ranog

razvoja slijepog djeteta uključuju stereotipni govor i eholaliju (ponavljanje riječi). Slijepo dijete

(bez dodatnih razvojnih poteškoća) uz pravovremeno i stručno vođenje razvojno prevladava

ove teškoće.

„Za govornu komunikaciju o okolini i društvu osobe moraju razumjeti riječi. Znanje riječi

nije samo poznavanje prave kategorije, već i pravilno razumijevanje značenja riječi. To je usko

vezano za semantički i pragmatični razvoj.“ Vervloed (2009) Verbalizam podrazumijeva

poteškoće semantičke (značenja riječi) i pragmatične prirode (jezične uporabe). Kod slijepe

djece verbalizam je rezultat specifičnosti percipiranja i funkcioniranja u okolnostima razvoja

bez podrške informacija dobivenih intaktnim vidnim perceptivnim kanalom. Slijepa djeca

ponekad koriste riječi u pravilnom kontekstu ali bez podrške iz neposrednog iskustva, stvarnog

razumijevanja pojedinih riječi nema.

Pravilno i pravodobno poticanje razvoja govora od iznimne je važnosti za socijalizaciju

slijepog djeteta. U sklopu rane intervencije, stručnjak ali i roditelj pomaže slijepom djetetu u

razumijevanju i usvajanju značenja riječi. Videća djeca jednostavnije usvajaju riječi budući

informacije dobivene vidom pomažu u učvršćivanju razumijevanja značenja riječi. Kako bi se

razvoj govora slijepog djeteta pravilno poticao, potrebno je primijeniti različite metode u

poučavanju značenja riječi. Nestrukturirano i strukturirano poučavanje te rehabilitacijske

intervencije trebale bi biti prisutne od ranog djetinjstva. Važno je poticati usvajanje govora, ali i

stvarnog razumijevanja značenje riječi tijekom svakodnevne neformalne interakcije

obitelji/vršnjaka i slijepog djeteta.

Slijepo dijete usvaja razumijevanje riječi koristeći neposredno iskustvo te crpi

informacije o značenju, funkciji, kategoriji, senzoričkim karakteristikama riječi (predmetu,

pojavi, situaciji i sl.) uključujući se u različite metodički adekvatno osmišljene aktivnosti.

Rehabilitator i ostali stručnjaci za ranu intervenciju trebaju biti kompetentni za

ostvarivanje podrške roditeljima i djelovati preventivno u smislu smanjenja prisutnosti

verbalizama kod slijepog djeteta.


65

Tamara Stević Poliklinika Simbex Ortomolekularna medicina kao dio polivalentnog pristupa u ranoj intervenciji kod djece s poremećajem na autističnom spektru

VRSTA STUDIJE: Prikaz slučaja trogodišnjeg dječaka sa poremećajem iz autističnog spektra i

određenim gastrointestinalnim problemima i metaboličkim poteškoćama. CILJ: Opisati korisnost ortomolekularne medicine kao dijela polivalentnog pristupa u liječenju

poremećaja iz autističnog spektra.

Metabolička odstupanja ako i drugi imunološki i fizički problemi su primijećeni u većini djece sa

poremećajem iz autističnog spectra.

METODE: Kroz specifične biokemijske, hematološke, mikrobiološke i metaboličke testove u

dvogodišnjeg dječaka koji je uz simptome iz autističnog spektra imao i kronični proljev i

nadutost, nađeno je sljedeće: snižen cink u serumu, visoki oksidativni stress, mnogo

intolerancija na hranu koje su vodile u malapsorpciju, te problemi u metabolizmu sumpora i fazi

II detoksikacije. Stroga eliminacijska dijeta kao i korekcija prehrane, te suplementi uvedeni su u

terapiju.

REZULTATI: Nakon godine dana, dječak više nije imao proljeva ( broj intolerancija se značajno

smanjio ) , oksidativni stres je snižen, a problemi s metabolizmom sumpora su smanjeni.

Primjećen je i napredak u simptomima iz austičnog spektra (poboljšan kontakt očima,

smanjena hiperaktivnost i sl. )

ZAKLJUČAK: Neka od fizičkih i metaboličkih odstupanja mogu se riješiti ili smanjiti primjenom

ortomolekularne terapije, te se na taj način, jednostavnim postupkom otklanjanja unutrašnjeg

iritansa, može poboljšati djetetova suradnja u raznim oblicima bihevioralnih terapija.


66

1Maja Štefanec Herak, 2Dejana Horvat 1Centar za rehabilitaciju Varaždin

2Centar za odgoj i obrazovanje Goljak Važnost ranih razvojnih integracijskih programa u radu s djecom s neurorizikom i rano prisutnim teškoćama u razvoju

U svijetu je rana intervencija prepoznata kao neophodna i elementarna uz smislu

poboljšavanja šansi za što bolji razvojni ishod u djece kod kojih je uredni razvoj ugrožen, te

stoga zauzima izrazito važno mjesto u re/habilitaciji djece s disfunkcijom središnjeg živčanog

sustava.

Rani razvojni integracijski programi nastali su kao posljedica nedovoljne

re/habilitacijske prakse u Hrvatskoj, a odnose se na različite ranointerventne postupke za djecu

s neurorazvojnim rizikom.

Neurorazvojni rizik predstavljaju svi čimbenici koji mogu biti uzrok teškoća u razvoju,

ali ne mora nužno doći do nastanka istih. Pravodobnom i adekvatnom primjenom

re/habilitacijskih postupaka, temeljenih na razumijevanju mehanizma plastičnosti mozga, može

se izbjeći nastanak ireverzibilnih oštećenja, ali i postići normalizacija svih funkcija neurorizičnog

djeteta.

Rani razvojni integracijski programi imaju za cilj utjecati na cjelokupan djetetov bio-

psiho-socijalni razvoj te savjetovanjem, podržavanjem i edukacijom osnažiti obitelj u

najranijem periodu djetetovog života.

Koncipiranje ranih integracijskih programa sastavni je dio kliničke djelatnosti „Kabineta

za ranu psihomotoričku stimulaciju“ pri Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog

fakulteta. Primjenjivani re/habilitacijski postupci baziraju se na komponentama neurorazvojnog

tretmana (NDT) i senzoričke integracije (SI), a prilagođavaju se razvojnom profilu djeteta. Za

dobivanje razvojnog profila od velikog značaja u dijagnostičkom i evaluacijskom smislu je

Münchenska funkcionalna razvojna dijagnostika.

Primjenom koncepta NDT-a kontrolira se kvaliteta motornog produkta (outputa), a

primjenom koncepta SI osigurava kontrolirani senzorički input. Ključ učinkovitosti je otkrivanje

onog što smiruje i onog što uzbuđuje svako pojedino dijete i u skladu s tim kontroliranje

djetetove okoline pružanjem adekvatnih stimulacija.

Uz aktivnosti usmjerene na dijete (poticanje razvoja senzorike i motorike, socio-

kognitivnog i komunikacijskog razvoja), savjetovanje i edukacija roditelja te ostalih ukućana od

izrazite je važnosti. Roditelje treba poučiti kako rehabilitacijsko-edukacijski program provoditi


67

kod kuće te im pokazati što i kako raditi s djetetom u različitim situacijama svakodnevnog

života, jer na primjer, nepravilno držanje djeteta ili izrazito glasne igračke kod djeteta s

povećanim mišićnim tonusom mogu izazvati kontraindikacije i narušiti čitav re/habilitacijski

proces te stvoriti kod djeteta odbojnost prema istraživanju i učenju.

Rad s djecom s neurorizikom ili rano prisutnim teškoćama u razvoju temelji se na

obiteljski-centriranom pristupu. Paralelno uz edukaciju roditelja, ne smije se zaboraviti na

pružanje podrške i osnaživanje obitelji kako bi se ona što bolje nosila sa stresovima vezanim za

neizvjesnost djetetovog razvoja te pružila djetetu okružje koje će podupirati njegov razvoj.

68

Tanja Šupe Osnovna škola Pećine, Odjel za djecu s oštećenjem vida Rijeka

Rana intervencija za djecu s oštećenjem vida

Program rane intervencije za djecu s oštećenjem vida provodi se treću godinu pri

Odjelu za djecu s oštećenjem vida u OŠ Pećine u Rijeci. Program je financiran od strane lokalne

zajednice koja je prepoznala potrebu rada s djecom s oštećenjem vida u najranijem djetinjstvu.

U program se uključuju djeca s oštećenjem vida te djeca s oštećenjem vida i dodatnim

teškoćama u razvoju. Ciljevi ovog programa usmjereni su u prvom redu na djecu s oštećenjem

vida, ali i na njihove obitelji, odnosno stručnjake koji se u nekom segmentu svog

profesionalnog rada bave i djecom s oštećenjem vida. Program se temelji na načelima rane

intervencije te su u tom smislu ciljevi ovog programa što ranija detekcija djeteta s oštećenjem

vida ili sumnjom na isto kao i što ranije pružanje stručne podrške djetetu, odnosno njegovoj

obitelji. U svrhu ostvarivanja navedenih ciljeva ostvaruje se suradnja sa stručnjacima koji bi

mogli pomoći u što ranijoj detekciji ove djece, poput oftalmologa i neonatologa. Osim

neposrednog rada s djetetom, odnosno cjelokupnom obitelji, jedna od aktivnosti programa je i

edukacija stručnjaka. To se u prvom redu odnosi na odgajatelje u procesu uključivanja djeteta s

oštećenjem vida u dječji vrtić te učitelja prilikom uključivanja djeteta u školu. Treba reći kako

stručna podrška u ovom procesu ima značajnu ulogu, ako želimo kvalitetno uključivanje

djeteta u vrtić, odnosno školu. Važan segment u ovom programu je specifična priprema za

školu djeteta s oštećenjem vida. Oštećenje vida bitno utječe na razvoj djeteta, time i na način

učenja i usvajanja novih sadržaja kod djeteta. Stoga je nužno adekvatno pripremiti dijete s

oštećenjem vida za uključivanje u školu, što je bio i krajnji cilj ovog programa rane intervencije.


69

Ana Vlahović Osnovna škola Lapad, Dubrovnik Rana intervencija u obitelji djeteta s Downovim sindromom

Osnovni cilj ovog rada je koncipiranje i provođenje ranog razvojnog integracijskog

programa u obitelji djeteta s Downovim sindromom usmjerenog prevenciji zaostajanja u

senzomotoričkom razvoju.

Sazrijevanje omogućuje razvoj kretanja, govora, igranja i ostalih aktivnosti djeteta, ali

da bi se to ostvarilo, nužno je i učenje i uvježbavanje tih aktivnosti odnosno facilitacija

perceptivnog, kognitivnog i socijalno-emocionalnog razvoja.

U ovom radu istaknuta je važnost rane intervencije, posebice na području bazalnih

senzomotoričkih stimulacija, stimulacija osjetila dodira, kinestetičkih osjetila te stimulacije u

području motorike što je izuzetno bitno za djecu s Down sindromom, pomoću pripremljene i

poticajne okoline.

Program se provodio s obitelji djeteta s Down sindromom u obiteljskom domu, od početka

svibnja 2007. do kraja siječnja 2008. godine.

Program se provodio korištenjem različitih metoda rada poput masaže prema

Fröhlichu, ispravnog postupanja s djetetom - baby handling, senzorne integracije, oralno–

motoričke stimulacije, elemenata funkcionalnog učenja, neurorazvojnog tretmana (NDT) –

Bobath koncepta Montessori pedagogije, te motoričke stimulacije, vizualne stimulacije,

auditivne stimulacije, taktilne stimulacije i poticanja razvoja govora kod djece s Down

sindromom. Iznimno važan dio programa bila je podrška i savjetovanje obitelji uključene u

program.

Evaluacija se provodila Münchenskom funkcionalnom razvojnom dijagnostikom za

prvu, a kasnije i drugu godinu života, kroz sedam područja psihomotoričkog razvoja (dob

puzanja, dob sjedenja, dob hodanja, dob hvatanja, dob percepcije, dob govora i socijalna dob).



70

KAZALO AUTORA

Barbir, Joško 20 Lisak, Natalija 43, 54

Berglez, Mirela 29 Lukić, Anita 51

Bilić-Prcić, Marija 63 Ljubešić, Marta 7, 24, 33, 46

Blažević, Suzana 31 Mahulja-Stamenković, Vesna 12

Blaži, Draženka 32, Maričić Najev, Zorana 56

Bulić, Dajana 47 Matić, Mirela 29

Cepanec, Maja 15, 33 Matijević, Valentina 57

Curać, Tereza 35 Mihanović, Vesna 54

Čavužić Čajko, Jasminka 36 Milković, Marina 60

Čukelj, Ines 37 Modrušan Mozetič, Zlata 9

Dimić, Zdenka 57 Morris, Kathy 18

Dukić, Lea 60 Ninković Budimlija, Helena 25

Fajdetić, Andrea 38, 64 Opačak, Ivana 50

Ferić Šlehan, Martina 16 Opačak, Tatjana 52

Filipović-Papić, Brigita 21 Osmančević Katkić, Lejla 42, 52

Frey Škrinjar, Jasmina 40 Pandža, Irina 60

Fulgosi Masnjak, Rea 42 Pejić, Ivanka 26

Gmajnić, Iva 33 Peter, Branimir 10

Harper, Anna 17 Pinjatela, Renata 47

Horvat, Dejana 66 Pokos, Iva 58

Horvatić, Sanja 43 Popović, Ana 27

Hršak, Ksenija 45 Pravdić, Andreja 59

Hrupački, Petra 36 Pribanić, Ljubica 60

Ivšac Pavliša, Jasmina 46 Prpić, Igor 10, 12, 20

Jemeršić, Ružica 43 Pucko, Silvija 61

Joković Oreb, Ines 47 Rade, Renata 62

Kola, Ana 22 Rajn, Jasna 51, 63, 64

Košiček, Tena 45, 49 Rotim, Ivana 51

Kovač-Gornji, Natalija 32, 50 Stević, Tamara 65

Krajina, Robert 12 Stojković, Sandra 20

Kralj, Diana 51 Stošić, Jasmina 40

Krampač-Grljušić, Aleksandra 52, 54 Šimleša, Sanja 46

Kranželić, Valentina 16 Štefanec Herak, Maja 66

Krušelj, Magdalena 45 Šupe, Tanja 68

Kranjčević, Kristina 53 Trifunović-Maček, Zvjezdana 57

Lalić, Spomenka 29 Vlahović, Ana 69

Lang Morović, Maja 42, 57 Vuković, Martina 57

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU KAZALO KAZALO KAZALO KAZALO AUTORAAUTORAAUTORAAUTORA

71

ZAHVALA

Organizaciju Prvog hrvatskog simpozija o ranoj intervenciju u djetinjstvu

potpomogli su

Grad Rijeka

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Srdačno zahvaljujemo!

PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU ZAHVALAZAHVALAZAHVALAZAHVALA

Documents

Knjiga Sazetaka HURID Opatija