Kognitivne teorije ličnosti

Kognitivne teorije ličnosti

Asmir Gračanin2009/2010

Kognitivne teorije ličnostiLičnost i percepcija

• Individualne razlike u percepciji

Ovisnost/neovisnost o polju

• Herman Witkin:

Rod frame test (RFT) – Test štapa i okvira

Embedded figure test (EFT) – Test umetnutih likova

• Rezultati dobiveni na RFT i EFT visoko koreliraju (Witkin 1973);

Stabilni su tokom vremena!

Kognitivne teorije ličnosti Ovisnost/neovisnost o polju

• predviđa ishode u školovanju i interpersonalnim odnosima

• Za pojedince koji su ovisni o polju karakteristično je:

- oslanjanje na mišljenje drugih, često pitanje drugih za njihovo mišljenje i usvajanje istog, orijentiranost na druge ljude, preferiranje boravka u blizini drugih ljudi, pokazivanje interesa za druge, dobro funkcioniranje u društvu

• Za pojedince koji su neovisni o polju karakteristično je:

da su autonomni, manje zainteresirani za tuđa mišljenja, da preferiraju nesocijalne situacije


- Razlike u profesionalnim/akademskim interesima:

prirodne znanosti – društvene znanosti

• Simulacija policijskog posla u situaciji s mnoštvom podražaja (Vrij i sur. 1995)

bolje uočavanje važnih detalja, bolje fokusiranje na metu

bolje uočavanje i prepoznavanje facijalnih ekspresija (također kod neovisnih o polju!)


• Učenici osnovne škole koji su neovisni o polju brže se snalaze u učenju putem multimedijalnih internet aplikacija; lakše se prebacuju iz jednog osjetnog polja u drugo (Weller i sur. 1995)

• Različiti stilovi učenja: neovisni o polju imaju djelotvorniju selektivnu pažnju pa se lakše usmjeravaju na važne elemente u okolini istovremeno blokirajući percepciju nevažnih ovisni o polju procesiraju informacije u fragmentima a onda su pri tome i dobri u pronalaženju veza između tih fragmenata, odnosno kategorija informacija(Oughton i Reed; 1999; Richardson i Turner, 2000)

Kognitivne teorije ličnosti Tolerancija boli i smanjivanje/povećavanje doživljaja

Petrie (1967) vrućina ili pritisak na prst

mjerenje individualnih razlika u toleranciji bolipojedinci se razlikuju u tome da li njihov živčani sustav

povećava ili smanjuje efekte stimulacije osjeta na subjektivno iskustvo općenito (dakle, ne samo na iskustvo boli!)

REDUCER-AUGMETER THEORY (Teorija umanjivatelja/uvećavatelja)

Kognitivne teorije ličnosti Tolerancija boli i smanjivanje/povećavanje doživljaja

kinesthetic figural aftereffect (KFA) mjeri sklonost pojedinca k povećavanju ili smanjivanju učinka senzorne simulacije

Predviđa izvještavanje o boli pri porođaju

Aktivnost mozga (evocirani potencijali) pri gledanju bljeskova ili pri buci veća je kod povećavatelja; visoka test-retest pouzdanost

Umanjivatelji su viši na dimenziji traženja uzbuđenja Kava, cigarete, sklonost dosadi Češća manja delikventna ponašanja Sklonost alkoholu

Kognitivna teorija ličnosti:Teorija osobnih konstrukata

• George Kelly

(1905 – 1967)

Osnove teorije osobnih konstrukata

- Na koji način osoba konstruira i interpretira svoju socijalnu okolinu? Kroz svoje interpretacije čovjek svijet iz homogenog pretvara u

heterogeni

- Ne postoji apsolutna niti objektivna istinitost. Da bi se događaji shvatili potrebno je da se grade ili konstruiraju. Svaki pojedinac onda na osnovu vlastitih konstrukata pokušava predvidjeti buduće događaje. Pojedinci se razlikuju po svojim konstruktima.

- Osobni konstrukt je tvorba koja sažima set opažanja i predstavlja značenje tih opažanja.

Osnove teorije osobnih konstrukataPrimjeri konstrukata:

Dobar naspram lošPošten naspram nepoštenTopla osoba naspram proračunata osoba

Konstrukti pojedincu omogućuju da pojave tj. događaje u svojoj okolini interpretira na relativno konzistentan način i da im pridaje smisao.

Konstruktivni alternativizam

Socijalni konstrukcionizam (Gergen, 1985, 1992)

Konstrukt omogućuje predviđanje:Npr. ako konstruiramo da je osoba učinila (npr. ispričala) nešto zanimljivo, onda taj naš konstrukt

utječe na očekivanje da će ta osoba opet učiniti nešto zanimljivo ili jednostavno svodimo tu osobu pod konstrukt zanimljive osobe što nam omogućava daljnja predviđanja.

Ličnost = sustav konstrukata neke osobe

Temeljni postulat i 11 izvoda/poučakaTemeljni postulat:

“Procesi u nekoj ličnosti su psihološki kanalizirani načinima na koje ta ličnost anticipira događaje” (Kelly, 1955)

Kelly (1955) iz temeljnog postulata izvodi 11 izvoda ili poučaka:

1. Izvod konstrukcije: osoba predviđa događaje konstruirajući njihove replike

2. Izvod iskustva: sustav konstrukata osobe varira ovisno o tome koliko uspješno konstruira replike događaja

3. Izvod dihotomije: Sustav konstrukata neke osobe sastoji se od konačnog broja dihotomnih konstrukataKonstrukti su bipolarni ili dihotomni Mogućnost zanemarivanja jednog pola konstrukta – potopljen pol represija

Temeljni postulat i 11 izvoda/poučaka4. Izvod organizacije: Kod svake osobe nastaje karakterističan sustav

konstrukata koji sadrži ordinalne veze među konstruktima Konstrukti su jedni drugima subordinirani konstelacija: u tom je slučaju unutar jednog konstrukta uvijek niz određenih

konstrukata.

Odnosi među konstruktima mogu biti čvrsti ili labavi npr. znanost/tehnika – nasuprot umjetnosti, svakodnevnom životu, itd.

5. Izvod opsega: konstrukt je pogodan za predviđanje ograničenog opsega događaja Nijedan konstrukt nije primjenjiv na sve, ali neki su primjenjivi na više a neki na manje područja! Događaji (elementi okoline) za koje nemamo konstrukte ne mogu se niti doživjeti

6. Izvod modulacije: Varijacija u sustavu konstrukata neke osobe je ograničena propusnošću konstrukata dilatacija nasuprot konstrikciji

Temeljni postulat i 11 izvoda/poučaka

7. Izvod odabira: Osoba odabire onu alternativu unutar dihotomiziranog konstukta za koju predviđa da ima veću šansu za proširivanje i definiranje njezinog sustava konstrukata

8. Izvod individualnosti: Osobe se međusobno razlikuju u načinu na koji konstruiraju događaj

9. Izvod istovjetnosti – U onoj mjeri u kojoj pojedinac konstruira iskustvo na način na koji to čini druga osoba, njegovi psihički procesi slični su onima druge osobe

Što su ljudi kulturološki bliže, to su njihovi konstrukti sličniji

10. Izvod fragmentacije: osoba može uspješno koristiti mnoštvo podsustava konstrukata koji su logički međusobno nekompatibilni

11. Izvod društvenosti: osoba može igrati ulogu u odnosima s drugom osobom u mjeri u kojoj ona konstruira procese konstrukcije te druge osobe

Formalne osobine konstrukata

Područje primjenjivosti (općenitost konstrukta)

Fokus ili žarište primjene (u kojem području je konstrukt najkorisniji)

Permeabilnost (da li je moguće uvođenje novih elemenata u područje primjenjivosti pojedinog konstrukta?)

Procesi u ličnosti

• Anksioznost – proizlazi iz nemogućnosti interpretacije događaja tj. iz nedostatka konstrukata

• Neprijateljstvo – uporno nastojanje da se potvrde vlastita predviđanja koja proizlaze iz neodgovarajuće primjene konstrukata – npr. pokušaj mijenjanja neke osobe

• Krivnja – nastupa kada pojedinac odstupa od svojeg ključnog konstrukta tj. svoje sržne uloge (dakle, nije nužno vezana uz štetu nanesenu drugoj osobi)

• Psihopatologija: Svaka osobna konstrukcija koja je ponovno upotrebljavana unatoč stalnom nepotvrđivanju

• Psihoterapija: proces rekonstrukcije, zamjene konstrukata - tehnika igranja uloga

Mjerenje osobnih konstrukata:Test repertoara konstrukata uloga – REP test

(Role construct repertory test)

Test repertoara uloga – REP test

• Za svakog pojedinca moguće je utvrditi:- Broj i različitost konstrukata - Sadržaj i ton konstrukata- Karakteristike konstrukata kao što su permeabilnost, čvrstoća, itd.

• Nedostaci REP testa:Konstrukti ne govore o tome kako pojedinac konstruira samog

sebeNeki konstrukti se ne mogu verbalizirati

Primjena teorije osobnih konstrukata

• Visoka temporalna stabilnost konstrukata – r = 0.79 (Fjeld i Landsfield, 1961)

• Bolja prediktivna valjanost osobnih u odnosu na konvencionalne konstrukte: samoprocjena na osnovu osobnih konstrukata bolje predviđa stupanj nesklada između aktualnog i idealnog selfa (Watson i Watts, 2001)

• Primjena REP testa u području marketinga (Stewart i Stewart, 1982)

• Primjena REP testa u području organizacijske psihologije – npr. u bankarstvu (Jankowicz, 1987) potreba za standardizacijom uspješnih konstrukata

Kognitivna kompleksnost

Kognitivno kompleksni sustav sastoji se od velikog broja konstrukata odnosno ima velik broj razina u hijerarhiji konstrukata. Kognitivno jednostavan sustav sadrži nisku razinu diferencijacije u percepciji okoline što znači da primjenjuje mali broj konstrukata. npr. za nekog pojedinca je sve ili dobro ili loše (Bieri, 1955).

Bieri je u svojem istraživanju pokazao da pojedinci koji su kognitivno kompleksniji bolje predviđaju ponašanje drugih ljudi te da bolje uočavaju razlike između sebe i drugih.

Kognitivna kompleksnost kao dimenzija ličnosti -

može se definirati kao kapacitet da se konstruira socijalno ponašanje na multidimenzionalan način


Kognitivno jednostavniji pojednici na drugačiji način barataju nekonzistentnim informacijama o nekoj osobi od kognitivno kompleksnijih pojedinaca

(Mayo i Crockett, 1964).

Kompleksniji pojedinci: upotreba nekonzistetnih informacija pri formiranju dojma o nekoj osobi

Kognitivno jednostavni pojedinci: pokušaj stvaranja konzistentne impresije o drugoj osobi i odbacivanje odnosno odbijanje svih informacija koje su nekonzistentne s tom impresijom

Kognitivno kompleksniji pojedinci su uspješniji u preuzimanju uloga drugih ljudi, dakle, bolje ih razumiju (Adams-Webber, 1982).

Od dimenzija petfaktorskog modela, kognitivna kompleksnost je najviše povezana s faktorom Otvorenost za iskustva (Tetlock, Peterson i Berry, 1993).


Kompleksnost selfa (Samo-složenost):

ljudi se razlikuju u broju vjerovanja ili konstrukata koje primjenjuju na sebe (Patricia Linvile, 1985)

neki ljudi imaju malo takvih konstrukata jer imaju i malo uloga

Linville (1985,1987) je pretpostavila te je u prvim istraživanjima i pokazala da veće razine kompleksnosti selfa štite od stresa

ako je jedna uloga ili jedan aspekt selfa ugrožen pojedinac može usmjeriti pažnju na drugi aspekt selfa i tako npr. popraviti raspoloženje

Metaanaliza koju su proveli Rafaeli-Mor i Steinberg (2002) je pokazala da samo-složenost ne štiti od stresa nego je čak nisko negativno povezana s psihološkom dobrobiti iako se pokazala vrlo nisko povezanom sa smanjenim stresom kod iznimno negativnih životnih događaja.


Važne implikacije kogntivne kompleksnosti za političko vodstvo i internacionalne odnose (Suedfeld i Tetlock, 1991)

kognitivna jednostavnost je pozitivno povezana s uspjehom tokom početne faze revolucija a kognitivna kompleksnost je pozitivno povezana s uspjehom u vođenju u razdoblju postrevolucionarne konsolidacije.

diplomatske komunikacije koje prethode ratnim internacionalnim krizama niže su u stupnju kognitvne kompleksnosti u odnosu na komunikacije koje prethode krizama koje ne uzrokuju rat.

Documents

Kognitivne teorije ličnosti