KOLORKA Nury & Brünostasao unutar određene mitologije, koja iznad svega stavlja domoljublje i ljubav prema Americi. On je u to vjerovao i izvukao je posljedice. Sve je, samo ne glup

www.fibra.hrwww.stripovi.com

KO LO R K A

Nury & BrünoČovjek koji je ubio Chrisa Kylea

KOLORKA_162_Čovjek koji je ubio Chrisa Kylea_KB.indd 1 18.08.2020. 15:31:33

KO LO R K A

Nury & BrünoČovjek koji je ubio Chrisa Kylea

Knjiga 162

Scenarij Fabien Nury

CrtežBrüno

BojaLaurence Croix

Originalno izdanje1. L’homme qui tua Chris Kyle (2020.)

IzdavačNaklada Fibra d.o.o.

Glavni urednik Marko Šunjić

PrijevodMirna Šimat

LekturaAleksandar Gucunski

Dizajn Melina Mikulić

Redaktura, prijelom i priprema za tisakMarko Šunjić

Tisak Stega tisak d.o.o.

Naklada 500 primjeraka

ISBN 978-953-321-522-8Zagreb, rujan 2020.

L’homme qui tua Chris Kyle© DARGAUD 2020, by Fabien Nury & Brünowww.dargaud.comAll rights reserved


Ova knjiga predstavlja autorova osobna gledišta u vezi s ubojstvima Chrisa Kylea i Chada Littlefielda pa je

stoga, naravno, podložna različitim ocjenama od strane prikazanih likova.


„Ovo ovdje je Zapad.Kad legenda postane stvarnost, legendu objavljujemo.“

Carleton Young u filmu Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea (John Ford, 1962.)

Čovjek koji je ubio Chrisa Kylea ■ 5


„Ovo ovdje je Zapad.Kad legenda postane stvarnost, legendu objavljujemo.“

Carleton Young u filmu Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea (John Ford, 1962.)

Čovjek koji je ubio Chrisa Kylea ■ 5


6 ■ Čovjek koji je ubio Chrisa Kylea

THE LEGEND„… I kad mislite da je sve izgubljeno, kad počnete osjećati da se iz

toga nikad nećete izvući, valja postati zao. Zao, ali onda bez milosti.“

Clint Eastwood u Odmetnik Josey Wales (1976.)



THE LEGEND„… I kad mislite da je sve izgubljeno, kad počnete osjećati da se iz

toga nikad nećete izvući, valja postati zao. Zao, ali onda bez milosti.“

Clint Eastwood u Odmetnik Josey Wales (1976.)


Čovjek koji je ubio Chrisa Kylea ■ 9 8 ■ Čovjek koji je ubio Chrisa Kylea

2. veljače 2013. Midlothian, Teksas.

Christopheru Scottu Kyleu 38 je godina. On

je ispunjen čovjek.

Chris je od 2002. oženjen za Tayu Renae

Kyle, lijepu ženu njegovih godina.

Imaju dvoje djece, od 7 i 9

godina, Coltona i McKennu.

Kao i svi parovi, i Chris i Taya imali su

kompliciranih perioda…

… no njihovi brojni prijatelji reći će vam da sad žive sretne

dane i da je pred njima blistava

budućnost.



Chris Kyle nije siromah.

Autobiografska knjiga, koju je napisao sa Scottom

McEwenom i Jimom Defeliceom, “Američki snajperist”,

u izdanju HarperCollinsa, najprodavanija je knjiga u

SAD-u.

Audiovizualna prava prodana su Warneru

za 1,2 milijuna dolara, radi se na adaptaciji. Snimanje će se povjeriti

redatelju Davidu O. Russellu.

Glumac Bradley Cooper – koji

je ujedno i producent filma – utjelovit će ulogu

Chrisa. Chris je odahnuo zbog tog izbora, jer

nipošto nije želio ostati upamćen s facom nekog “ljevičarskog

izdajice, tipa Matta Damona”.

Kad je čuo Cooperovo ime, Chris je sebi dopustio malo

teksaškog humora.

Taj komad? Da, zašto ne… Ali možda bih ga trebao privezati za

svoj pick-up i vući po prašini granicu-dvije, tako da mi stvarno

počne sličiti.





Bivši Navy Seal*, snajperist Chris Kyle rekorder je po broju potvrđenih ubojstava u čitavoj povijesti američke vojske.

Točnije, 160 “potvrđenih” ubojstava (dakle, uz svjedoke), po čemu ispada da je u razdoblju od tri godine ubijao po jednu

osobu tjedno.

Tri godine jednako je, u mjesec točno, vremenu koje je Chris proveo na terenu tijekom svoja četiri “posjeta” Iraku.

Vratio se iz rata s 5 brončanih zvijezda, 2 srebrne i nadimkom: Legenda.

Razlika između Chrisove potvrđene brojke i njegovog stvarnog učinka procijenjena je na 95.

Uključujući “nepotvrđena” ubojstva, broj ljudskih bića koje je ubio Chris Kyle kreće se oko 255.

* Navy SEALs elitna je jedinica, to su glavne specijalne postrojbe američke ratne mornarice.



Chris je nakon 2009. i svog posljednjeg

povratka iz Iraka (gdje je bio sveukupno 4 puta) proživljavao teške godine. Pio je mnogo piva i pričao

mnoge priče.

Izgleda da je bio žrtva PTSP*-a (posttraumatskog stresnog

poremećaja), ali bez službene dijagnoze.

Nesanica i noćne more. Alkoholizam. Razbio je svoje pick-up vozilo te bio uhićen

zbog vožnje u pijanom stanju i

nanošenja ozljeda (u barskoj tučnjavi).

U to vrijeme, reći će zlobni

jezici, pričalo se čak o razvodu

od Taye. No paru u posljednje vrijeme ide

mnogo bolje.

2010. godine, dok se borio s

depresijom, Chrisu je njegov ugled donio zanimljivu poslovnu priliku:

osnivanje privatne zaštitarske

tvrtke.

SUPROTNO OD ONOGA ŠTO TI JE REKLA MAMA, NASILJE RJEŠAVA MNOGE PROBLEME.* Teška tjeskoba i nemir koji se očituju uslijed izloženosti nasilju ili smrti.



Chris Kyle većinski je dioničar, sa svojih 85 % dionica, tvrtke Craft International.

Njegovi partneri, Steven Young i Bo French, prikupili

su sredstva potrebna za

osnivanje tvrtke zahvaljujući

prestižu “Legende”.

Young i French zaduženi su za upravljanje

tvrtkom. Chrisova je uloga ponajprije

kreativna i predstavnička. Sam je nacrtao logo i osmislio slogan:

SUPROTNO OD ONOGA ŠTO TI JE REKLA MAMA, NASILJE RJEŠAVA MNOGE PROBLEME.



Chris Kyle mladost je proveo na ranču, bio je kauboj i prvak u rodeu. To je čovjek koji je stasao unutar određene mitologije, koja iznad svega stavlja domoljublje i ljubav prema

Americi. On je u to vjerovao i izvukao je posljedice.

Sve je, samo ne glup. Mnogi su svjedočili njegovoj inteligenciji i njegovoj taktičkoj živahnosti na terenu.

Pokazao se iznimno hrabrim i spasio život velikom broju svojih suboraca.

Da se jednog dana zateknete pod neprijateljskom paljbom, usred bojišta, bez zračne potpore… Koga biste radije imali uza se, svog najboljeg prijatelja ili Chrisa Kylea?



Dvaput je bio ranjen. Morao je operirati oba koljena.

Vratio se iz Iraka s

problemima sa sluhom i

visokim tlakom.

Chris Kyle imao je gotovo natprirodan talent za ubijanje drugih. Njegova

“legenda” nastajala je paralelno s posve autentičnim podvizima, i sigurno je nije bilo

lako nositi.

Teško je pojmiti intenzitet njegove zbunjenosti i tuge.

Jedna je činjenica znakovita: kad se

vratio kući, odjednom ostavši bez stvarnih

neprijatelja za ubijanje…

… Chris Kyle osjeća potrebu IZMISLITI nove.



Chris je javno obznanio da je 2005., nakon uragana Katrina, otišao u New Orleans sa svojim puškama da bi se “borio protiv pljačkaša i zaštitio stanovništvo”.

Ondje je, s krova stadiona Superdome, smaknuo barem 30 pljačkaša*.

2010. navodno je ubio još i dvojicu ljudi koji su mu pokušali ukrasti

pick-up F-350**.

* Da je držao isti ritam kao u Iraku (jedan ubijeni tjedno), trebalo bi mu za to šest mjeseci.** Prema Chrisu, navodno se upleo Pentagon i zataškao stvar.



Ne vodi se nikakva policijska istraga u vezi s ubojstvima 32 civila na američkom

teritoriju.

Izdavač HarperCollins iznio je hipotezu da je Chris možda uljepšao,

čak i izmislio, neke ulomke knjige.

No umjesto da cenzurira dijelove knjige, izdavač ih je radije objavio in

extenso i potpisao policu osiguranja koja bi mu pokrila eventualne sudske troškove i druge

sporove…

… S punom sviješću, odabrali su tiskati legendu.



Dakle... Pročitao sam vašu knjigu. Vrlo zabavno štivo. Preporučujem ga svojim gledateljima, mislim da će im se svidjeti.

Za početak, tvrdite da ste oborili Jesseja Venturu jednim udarcem šake. Ne spominjete

mu ime, ali svi znamo o kome je riječ.

Prvo pitanje: što se dogodilo? Udarili ste ga?

Sredio sam ga.

Sredili?! Zašto? Zašto ste udarili

Venturu?

2006. je bila godina kad smo izgubili svoja prva dva SEALsa u Iraku. Vratili smo se kući, zadnjeg smo momka izgubili netom prije, i organizirali smo bdjenje u baru SEALsa u Coronadu. I on je bio tamo. Bio je tamo da bi održao govor na ceremoniji podjele

diploma.

Zato što je i on SEAL. Navy Seal. Dakle, govorio je loše o ratu, je li to?

Loše o ratu. Loše o Bushu. Loše o Americi.

I vi ste se umiješali.

FOX NEWS / “THE O'REILLY FACTOR”: 12. VELJAČE 2012.



Zasmetalo mi je to. Obitelj je bila ondje. Pristojno sam ga zamolio da se stiša. Nisam želio uzrujati obitelj Mikeyja

Monsoora.

Koji je ubijen.

Da, gospodine. I dobio je Medal of honor. Skočio

je na granatu i spasio sve oko sebe.

Ali želim da budemo jasni. Ventura nije ništa loše govorio

o njemu? Nije ga verbalno ocrnjivao? Samo je ocrnjivao

cijelu tu stvar?

Da, gospodine. I rekao je da smo zaslužili izgubiti

nekoliko ljudi.

Rekao je “mi”? Kao Sjedinjene Američke

Države?

Ne, rekao je “vi”. Vi zaslužujete izgubiti

nekoliko ljudi.Navy Seals. Mislio sam da se

obraća meni…

Bio je pijan?

Ne, gospodine. Nikad ga nisam vidio s

čašom u ruci.

Dakle, kad je rekao “Vi zaslužujete izgubiti nekoliko ljudi”, vi ste

ga udarili?

Da, gospodine.



Je li se branio?Srušio se. Murjaci su bili tamo, ja sam

trkom otišao.

Trkom? Jesu li vas uhitili?

Ne, gospodine. Imao sam narednika koji je uvijek govorio: “Udari i trči!”

Dobro, ako vam postavim neko teško pitanje, hoćete li

me udariti? Ne, šalim se.

Dobro, a sad, druga stvar u vašoj knjizi jest to

što vam je pripisano 150 “potvrđenih ubojstava”.

Što znači da ste kao snajperist smaknuli 150

tipova* i da vas je netko vidio da

to radite.

Dakle, vi ste najsmrtonosniji elitni

strijelac u cijeloj američkoj povijesti i imate medalje koje to dokazuju:

5 brončanih zvijezda, 2 srebrne i tako dalje.

Ono što me zapanjilo u vašoj knjizi jest to što ljude

koje ste ubili opisujete kao, citiram, “divljake”.

Ljude koje sam ubio. Ne Iračane.

Zašto neprijatelja prozivati “divljakom”?

* Zapravo 160. Bill O'Reilly izostavio je 10 žrtava.



Zbog njihovih djela. Načina na koji žive iz

dana u dan, nasilja koje pokazuju prema američkim snagama. Odrubljivanja glava, silovanja nevinih

seljanki, siromašnih ljudi iz gradova u koje ulaze samo da bi ih zaplašili.

Žive tako što siju strah u srca ljudi. Civilizirani

ljudi to ne rade.

Bili ste toliko učinkoviti da su vam glavu ucijenili na 20 000 dolara.

Da vas je jedan od njih ubio, dobio bi 20 000 dolara. Mislite li da su vas smatrali

divljakom?

Siguran sam da jesu.

Iskreno, nemam pojma o tome i briga me.

Dakle, odlučno ste pristupili ubijanju tih ljudi zato što

ste u dubini duše smatrali da zaslužuju umrijeti?

Nisam odlučno pristupio ubijanju, odlučno sam

pristupio tomu da se svaki vojnik, Amerikanac ili saveznik, vrati kući.

Ali, kao snajperistu, posao vam je da ih ubijate. Ne da ih

ranite ili uhićujete. Morate imati određeni mentalitet da biste bili

snajperist. Vi ih ubijate.

Ubijam ih da bih zaštitio svoje

američke suborce.

I to volite. Volite taj posao. Po knjizi,

vaša žena ne želi da to radite, želi da ostanete kod kuće. Koliko ste se puta

vraćali onamo?



Četiri puta.

Četiri puta. Volite ubijati te ljude.

Jeste li ikad shvatili zašto?

Hoću reći… Nije mi problem smaknuti nekoga tko me želi vidjeti, mene ili moje, mrtvog. Nikakav

problem.

Je li vam se ikad dogodilo, kad ste o tome razmišljali,

da vas uhvati žaljenje, kakvo god, u vezi s tim što

ste napravili?

Da. Žalim. Za svim ljudima koje nisam mogao spasiti.

Za Amerikancima koje niste mogli spasiti. Ili

saveznicima.

Za Amerikancima. Za lokalnim Iračanima. Za svim onima koje sam vidio da trpe nasilje. I

nisam ih mogao spasiti.

Za time žalite.

Da, gospodine.

Niste oboljeli od PTSP-a ili ičega sličnog? Mislim, činjenica

da ste ubili toliko ljudskih bića, to vas ne proganja?

NIJEDAN OD MOJIH PROBLEMA NE POTJEČE OD

LJUDI KOJE SAM UBIO.



Fascinantno. I zato bih želio da ljudi pročitaju vašu knjigu Američki

snajperist, da bi shvatili što je doista rat. Mislim da premalo nas shvaća što je

rat doista.

Rat je pakao. Hoću reći… Hollywood fantazira o ratu, uljepšava ga, a to je… Rat

je sranje.

Ali za pobjedu trebaju momci poput vas.

Morate usvojiti izvjestan način razmišljanja. I ne smijete

misliti o njima kao o ljudskim bićima. Morate misliti o njima

kao… Zato sam ja…

Divljaci. Tako je.Dobro. Puno vam hvala.

Hvala što ste došli o tome govoriti.

Hvala što ste me ugostili.



I sam bivši Navy Seal i nekadašnji međunarodno priznati hrvač, Jesse Ventura poznat je po tome što je u filmu Predator (John McTiernan, 1987.) utjelovio nezaboravan lik.

Upravo on, golema brkata sirovina, s čikom u labrnji i kolonijalnim šeširom na glavi, maše najvećim mitraljezom u cijeloj filmskoj povijesti i izgovara onu kultnu repliku:

IT’S PAYBACK

TIME.

(Vrijeme je za osvetu.)

Jesse je igrao i u Running Man (P. Michael Glaser, 1987.), bio je član grupe motorista Mongols Motorcycle Club i iznio je raznorazne teorije zavjere u knjigama i na TV-u.



Svi koji su možda pomislili, vidjevši njegov nevjerojatan ŽIVOTOPIS, da

Jesse Ventura nije čovjek kojeg valja

uzeti zaozbiljno, neka radije još jednom promisle.

Koncem 1990-ih godina, kao poznata

medijska ličnost, Jesse Ventura

najavio je kandidaturu za mjesto

guvernera države Minnesote…

… I neka svatko misli što mu drago o stanovnicima

Minnesote, ali Jesse je bio izabran.

No posao ga je razočarao,

odradio je jedan mandat i postao

radijski voditelj.

2002. Jesseja je jedan

sumnjivi trgovac nekretninama, koji je postao zvijezda TV reality showa, pozvao na večeru

u New York i predložio mu ništa manje nego da se

zajedno kandidiraju na predsjedničkim

izborima 2004.

Pogodba je bila sljedeća: Jesse potpredsjednik,

a trgovac… Pogodite sami.

Jesse je odbio ponudu smatrajući je previše

neozbiljnom.



Ventura je doista, te večeri

2006., bio u Coronadu, u istom baru

kao Chris Kyle, ali on tvrdi, a podupiru ga

svjedoci, da ga Chris nikad nije

udario.

Uostalom, Ventura je idućeg dana sudjelovao na jednoj službenoj ceremoniji bez ikakvih tragova udaraca.

Venturini odvjetnici podnijeli su tužbu zbog “klevete” (Chris je lagao o Jesseju, to je ružno) i “nepoštenog bogaćenja” (Chris zgrće lovu svojom laži, to je još ružnije).

I stoga… It’s payback time.



Prema Venturinim odvjetnicima, upravo je

gostovanje Chrisa Kylea u emisiji Billa O’Reillyja bilo okidač koji je vinuo njegovu knjigu među bestselere…

… i od toga odvjetnici spremno brzaju do zaključka da je sam spomen – klevetnički! – Jessejeva imena doveo do sulude prodaje Američkog snajperista. Otuda financijski ulog

koji bi mogao NADMAŠITI milijun dolara.

Proces se za obranu pokazuje teškim. Jesse vam je upravo rekao: payback time.



Chris ne traži ni novac ni slavu. Posvetio je život pomaganju svojim bivšim suborcima, naročito teško ranjenima, hendikepiranima i žrtvama PTSP-a.

Ima jedinstvenu metodu: poziva ih u Rough Creek Lodge u Stephenvilleu, u Teksasu, na strelište koje je napravljeno i opremljeno posebno za njega, gdje je on doživotna zvijezda i VIP.

Tamo, pod Chrisovim dobronamjernim pogledom, ljudi bez nogu, ruku i drugi ranjenici ponovno počinju uživati u životu pucajući iz mitraljeza

ili automatskih pištolja. Znate me, možete

biti sigurni da se dobro zajebavamo

i pomalo naguravamo.

Pretpostavimo da im to godi.



A naposljetku, zašto ne? Chris Kyle voli i poštuje svoje suborce više od ikoga na svijetu.

Njegova iskrenost nije u pitanju.

Ti osakaćeni i traumatizirani ljudi tako bi mogli povratiti svoje izgubljeno dostojanstvo i muževnost. Zveckanje oružjem moglo bi im pritom itekako pomoći.

Treba samo probuditi njihov

ratnički duh.

Chris je u svom životu pronašao novu uporabu oružja: za

liječenje.



Chrisov najbolji prijatelj zove se Chad Littlefield.

Chad nikad nije bio u vojsci, ali obožava oružje i bildanje mišića.

Njegovo strpljivo prijateljstvo i njegova svakodnevna prisutnost, u cik zore, kad ZAJEDNO ODRAĐUJU POŠTENU SEANSU dizanja utega, puno su pomogli Chrisu da nadvlada teško razdoblje svoga života.

Nakon vježbanja CHRIS BI SA MNOM POPIO KAVU i rekao bi

mi…

Jutros smo lijepo razgovarali.

Lijepo razgovarati za Chrisa i Chada znači izmijeniti… ‘Ajde recimo, pedeset riječi, ne više.



Chad radi za tvrtku za pročišćavanje otpadnih

voda. Ima 35 godina, oženjen je, iz vrlo

pobožne obitelji i ima kćer od 9 godina.

Chad je i upoznao Chrisa

tako što su im kćeri zajedno igrale

soccer*.

Dan prije Chad je ručao sa svojim roditeljima: govorio im je o Chrisu (često govori o Chrisu), o knjizi i filmu koji se snima, o njihovom lijepom prijateljstvu, i rekao im je…

Život je tako lijep da je to ludo.

* ženski sport, u ostatku svijeta poznat kao nogomet



Toga jutra, 2. veljače 2013., Chris i Chad voze se zajedno u Chrisovom

crnom pick-upu F-350.

Prevoze više vojničkih pušaka,

automatskih pištolja, revolvera i municije.

Imaju sastanak s Eddiejem Rayem

Routhom, traumatiziranim bivšim marincem kojem će pomoći da živne IZLETOM u

Rough Creek Lodge.

Ni Chris ni Chad ne poznaju Eddieja, ali Eddiejeva mama prišla je Chrisu na izlasku

iz škole, jednog dana kad je došao po svoju kćer nakon utakmice soccera i molila ga da pomogne njezinu sinu.

Chris je rado pristao.

PONYBOY„Svijet se dijeli na dvije kategorije: na one koji imaju nabijen pištolj i one s praznim. Ti, ti imaš prazan.“

Clint Eastwood u Dobar, loš, zao (Sergio Leone, 1966.)


Documents

KOLORKA Nury & Brünostasao unutar određene mitologije, koja iznad svega stavlja domoljublje i ljubav prema Americi. On je u to vjerovao i izvukao je posljedice. Sve je, samo ne glup