Komparativne religije

KOMPARATIVNE RELIGIJE

Mr. Stephen Etches

UTBP

Komparativne Religije Page 2 Stephen Etches

UVOD

Na poetku, nakon to su se rasprili svi narodi mora da su zadrali neku svijest o pravom Bogu iako se ona s vremenom sve vie gubila. Zadrali su iskrivljenu predaju o Potopu i rasprivanju iz Babilona. Mutno sjeanje Bojeg obeanja da e poslati otkupitelja bilo je iskrivljeno u razliite sisteme prinoenja ivotinjskih, pa ak i ljudskih rtava da bi zadobili naklonost duhova koji su, kako se inilo, upravljali njihovim svakodnevnim ivotom. Postupno su ti duhovi sve vie bili poistovjeivani sa silama prirode u zatvorenom svemirskom sistemu. Prvotni Bog-Stvoritelj Arijaca bio je poznat svim indoeuropskim narodima. Njegovo je pravo ime bilo Dyaus Pitar ("boanski otac") to je isto kao i grki Zeus Pater, latinski Jupiter ili Deus, ranogermanski Tiu ili Ziu, i norveki Tyr. Drugo mu je ime bilo "nebeski" (sanskrtu varuna, grki ouranos) ili "prijatelj" (na sanskrtu mitra, perzijski mithra). Druga su imena dodavana metaforom i poretkom. Boga su nazivali "suncem", "monim", "uvarom reda". Sveta vatra (na sanskrtu agni, latinski ignis, grki hagnos) zajednika svim ranim rtvenim tovanjima, imala je posebnu dra i uskoro je obdarena boanskim kvalitetama. Postepeno su pripovjedai uljepali svoje prie ljubavlju i ljubomorom, ratom i pijanstvom i tako je nastala mitologija. Zemlja je postala bojom nevjestom, navukla na sebe tovanje kao "kraljica neba", dodala je jo i spol u svojim kultovima plodnosti. (lanak Izvori religije, str. 36)

Druga struja u evoluciji pretpovijesne religije je bila oboavanje junaka i razvitak babilonskog sistema organiziranog poganstva koje se djelatno proirilo. U ovom razvitku Nimrod, sin Kua iz prapovijesti igra vanu ulogu. Ovaj ovjek je posebno spomenut u Bibliji: bio je vaan lovac i osniva velikih gradova prototip velikih asirsko-babilonskih carstva kasnije. Prema antici, ena Nimroda bila je Semiramida, a njihov sin Horus. Nakon to je Nimrod umro nesretnim sluajem za vrijeme lova, ona je poela tvrditi da je njen mu u svojoj smrti ispunio obeanje iz Post 3,15 i da je uskrsnut u osobi njegovog sina Horusa. Prema tome odgovaralo je da Semiramida i njen sin Horus budu tovani. Ovo je bit tajnog kulta Babilona, Sotonskog lanog evanelja, to je prototip poganstva u svim njegovim kasnijim razliitim oblicima definitivno alternativnog sistema nasuprot tovanja Boga. Feniani su bili ti koji su prihvatili ovaj kult i proirili ga gdje god bi ili: Atara i Tamuz u Kanaanu, Izida i Horus u Egiptu, Afrodita i Eros u Grkoj te Venera i Amor u Rimu. Kada je Evanelje dolo u Egipat, Babilonska boica i njen sin su bili jednostavno preinaeni u djevicu Mariju i njenog sina Isusa. Ovaj poganski kult zajednikog porijekla odnosi se na starozavjetne navode iz: Suci 2,11-12; 1 Kralj 11,33; Jer 44,15-19. Nimrod je, ini se, bio najmlai sin Kua i moda je osjetio neto od moralnog srodstva sa njegovim ujakom Kanaanom, koji je bio najmlai sin Hama i posebno obiljeen Noinim prokletstvom. Ku, kao Hamov najstariji sin, ini se da je s vremenom bio sve vie ogoren zbog tog prokletstva. Do Nimrodovog roenja ovo je prokletstvo postalo tako jako da je dao svome sinu ime Hajdemo se pobuniti. Moemo zakljuiti da je Ku od ranog djetinjstva obuavao Nimroda za vou planirane i organi-zirane pobune protiv Bojih namjera za ovjeanstvo. Nimrod je brzo imao uz sebe sve hamite, a mogue i vei dio emite i jafetite pod svojim utjecajem i vodstvom. Konano su se nastanili u plodnim ravnicama inaru (ime, vjerojatno, kasnije poznato kao Sumer). Tako nije posluao boanski nalog da se rasiju (po zemlji) te se nasluuje da je osnivanje velikih gradova (civilizacija) bilo suprotno Bojoj volji. Nimrod je postao moan tiranin ili lovac. Bio je lovac, u smislu da je bio nenadmaiv u traganju i uvjeravanje ljudi da posluaju njegovu volju kao i lovac na zvijeri, kao to to Jeruzalemski Targum naznauje: bio je silan u lovu i zlu, jer je bio lovac sinova ovjeanstva (tj. ljudi). Udaljite se od savjeta Bojeg prionite uz savjet Nimroda! Ovim se on postavio kao neka vrsta spasitelja ljudi, kao realna alternativa nasuprot Boga. U vezi s ovim, treba imati na umu sljedee faktore: a) Gradnje babilonske kule je, ini se, bila povezana sa tovanjem zvijezda i planeta. Ovo je priznato u namjerama Babilonskih zigurata (hramskih tornjeva). b) Ovo tovanje je, u stvari, usmjereno prema davno palim anelima i demonima. c) To je ukljuilo stvaranje sveenike kaste i prouavanje zvijezda i astrologije, te voenje naroda u njihovoj pobonosti i rtvovanjima. Ovi su narodi potom postajali misionari drugim narodima. Na temelju nedavnog istraivanja uvidjelo se da su ovi misionari porijeklom iz Babilona, ili tonije, iz Sumera, a odgovorni su za gradnju neolitskih spomenika koji su blisko vezani sa tovanjem zvijezda. Takvi spomenici su pronaeni danas u Skandinaviji, kotskoj, Turskoj i Engleskoj. Keltska legenda tvrdi da je Tuatha De Danaan (to znai: narod bogu Danu ili Anu) utemeljio ovu kulturu prije oko 5000 godina. Tvrdi se da ona dolazi od Ahaje (vjerojatnije iskrivljeno ime Akad) u kojoj danas moemo vidjeti spomenike u mjestima kao to su Stonehenge (u Engleskoj) i Carnac (u pokrajini Britaniji, Francuska). Ovaj je narod bio podijeljen u dvije klase. Znanstvenici ili intelektualci (smatrani od strane drevnih Britona, bogovima) i vjeti obrtnici, koji su im pomagali u njihovoj gradnji. Ova slika prilino dobro pristaje uz povijest Plodnog Polumjeseca, naroda (mogue Tuatha) koji je bio protjeran iznenadnim upadom aramejaca iz Sirijskog gorja u Akad (sjeverne provincije Sumera). Pretpostavlja se da su oni pouili narod Plodnog Polumjeseca u mudrosti (kasnije razvijene u odreeni oblik gnosticizma), izraz koji se bez sumnje odnosio na astrologiju i tovanje zvijezda. Od tamo su oni vjerojatno


migrirali dalje u Skandinaviju, Englesku, Francusku itd. Ova avolska religija (Babilonska bludnica) zahvatila je sjeverne narode posredstvom ovih uenih ljudi. Ova je postala religija druida (keltskih sveenika) koji su drali istu tradiciju, sa slinim izopaenostima, kao to je provoenje djeteta kroz oganj da bi ih prinijeli kao rtvu nebeskoj vojsci (u stvari, demonskim silama).

Trea struja u evoluciji pretpovijesne religije je bila kult plodnosti. Mali kipovi prikazuju majku i dijete, to kasnije postaje omiljeni motiv egipatske religije ak i kranstva. Zmija je u povijesnim vremenima bila simbol plodnosti u Europi i u Kini (kao zmaj). Kult bika je bio takoer simbol plodnosti. Borbe s bikovima u panjolskoj najvjerojatnije su ostaci starih obreda u oboavanju kulta bika.


ANIMIZAM

Religije primitivnih drutava su vrlo raznovrsne: neke su politeistike, kako bi se moglo i oekivati, neke su monoteistike. Uzaludno je traiti protopoliteizam: to je ve niz sloenih sistema. Popularna ideja da se politeizam razvio u monoteizam, jednostavno se ne slae s injenicama. Animisti broje 2-3 stotine milijuna ljudi koji ive u tisuama plemenskih grupa.

OBILJEJE ANIMIZMA: 1. Nema podjele izmeu svetog i svjetskog. ovjek ivi u prisnom odnosu sa svojom okolinom (prirodom) i sa svojim plemenom. U tim sferama njime vlada strogi kodeks pravila. Ovo se vidi u injenici da ivi u velikoj obitelj, u koju su ukljueni i preminuli preci. ivot animiste je mjeavina strahopotovanja i strave s jedne, te osjeaja jedinstva i zadovoljstva, s druge strane. Moderni ovjek pati od suprotnog: otuenja, tj. od neravnotee u drugom smjeru. 2. ivotom dominira svijet duhova. Svaki se dogaaj poima kao ishod neega duhovnog, a ne fizikog. Ako se pojavi bolest, automatski se pretpostavlja da je to posljedica neijeg aranja, ili uvrijede nekog od predaka. Ako se sklad duhova ponovno ne uspostavi, slijedi smrt. Svatko ivi u svijetu koji je nastanjen s bezbroj raznih duhova. Mi tvrdimo da ivimo u mehanikom svemiru, a oni odlaze u drugu krajnost, u kojoj su opsjednuti duhovima. Oni koji upravljaju tim duhovnim silama zauzimaju najvanija mjesta njihovog drutva: gatari, vraevi, vidioci i sakralnog kralja. Upravljaju crnom i bijelom magijom. Crna magija eli povrijediti nekoga, dok bijela eli manipulirati duhovima za dobrobit drutva: zazivanje kie, izraivanje amaneta i sl. 3. ivotom dominira strah: Postoji strah od nonih duhova: nitko sam nou ne izlazi van. Postoji strah od vraa i njegovih arolija, strah od smrti. Uasan strah da se ne povrijedi predak ili neki duh koji je nestalan. 4. Vanost mita: svako primitivno drutvo vjeruje u zlatno doba vrijeme kada je sve bilo savreno. Kada je nebo bilo pristupano ovjeku i on je hodao s Bogom. Mit je ponovno doivljavanje nekog dogaaja (stvaranja, raanja, odnosa sa Bogom, smrti) koji se dogodio u to zlatno doba. To se ostvaruje u ritualu (pantomime, pjesme ili plesa) za vrijeme kojeg su, oni koji sudjeluju, odvedeni izvan tog vremena u vjenu sferu. Mi bismo rekli da je veina od tih rituala barbarska, ne-moralna ili perverzna (npr. rituala klanjanja kada kralj umre, ljudsko rtvovanje, kanibalizam, seksualna izopaenost, itd). Sve ovo upuuje na boga ili bogove koji su amoralni (usp. religiju u kojoj se najvaniji dogaaji odvijaju u svemiru, van vremena i prostora, gdje je Bog moralan i predvidljiv i vidjet ete te velike razlike). 5. Provoenje rituala: Povezani su sa crtama ivota: brak, rat, bolest, razvod, smrt itd., ali isto tako s onim to mi nazivamo obinim dogaajima poput: kuhanja, dolazaka, odlazaka itd. Cilj je odravanje sklada postojanja. Sve ima veze s praznovjerjem (smirivanjem duhova). Ali, najvaniji od ovih rituala su rituali plodnosti, koji ukljuuju i oponaajuu magiju. Bogovi i duhovi, su nestabilna bia, na koja se ne mogu osloniti u pribavljanju odgovarajueg dobrog vremena, te se moraju umilostiviti ili podmititi. 6. Vrijeme je cikliko i ritmino: Animisti nemaju pojam linearnog vremena. Godinja doba su njihovi vremenski dijelovi, sa suncem, mjesecom i zvijezdama kao tokama mjerenja. Dogaaji se odvijaju redovito i ritmiki. Bitno je da oni pravilno odgovore na te stalne dogaaje od kojih ovisi ivot plemena. Nema urbe, nema rokova kojih se moraju drati. Uhvaeni su u zaaranom krugu neprekidnog ponavljanja dogaaja.

OKVIRI POZIVANJA ANIMISTE 1. NEVIDLJIVI SVIJET: a) Mana: ovim svijetom dominira neto to se zove sila (mana) ili snaga. Moe se sabrati u odreene stvari kao to su: kamenje, biljke, drvee, ivotinje i ljude, sa razliitim stupnjem intenziteta. Uspjeh ovisi o koliini koju se moe akumulirati ili stei. Manipulacija tom silom je glavna funkcija religioznih strunjaka (usp. pojam sakramenata kontroliranog od sveen-stva). b) Najvie bie: Ono se javlja kao nezainteresiran promatra. Ono je stvoritelj, ali njega se ne slavi. Njega se zaziva samo da intervenira kada sve ostalo zakae. I ne voli da ga se smeta. Obino se mnogo sigurnije obratiti precima, manjim boanstvima i manipulirati manom (usp. pozivanje na Mariju i svece). c) Manji bogovi: To su obino duhovi: zemlje, sunca, mjeseca, groma, munje, vode, mora, planina, rijeka itd. Oni se moraju umiriti raznim ritualima (usp. s New Ageovim svjetonazorom). Bumani pustinje Kalahari imaju samo jedno boanstvo, pored najvieg Boga: Sotonu koji se suprotstavlja Bogu i eli sve poremetiti. d) Duhovi: Animisti vjeruju da postoje dobri duhovi ili duhovi varalice mrtvih. Oni su nastanjeni na raznim mjestima kao to su: drvee, stijene, peine, perivoji. Zato to su tako nepredvidljivi, moraju se umiriti putem rtava hrane itd. Zatim demoni koji uzimaju razliite oblike da bi zastraili ljude. Kao i zatitniki duhovi plemena. e) Duhovi potomaka ili ivi mrtvaci. Poto su mrtvaci skloni tome da se vrate i prouzrokuju zlo, postoje razraene pogrebne


ceremonije kako bi ih se sa sigurnou odstranilo iz prethodnog postojanja. Nitko, tko je bio povezan sa preminulim, nije mogao ostati iv. Zato su ubijani njegova ena, sluge, pokopavana njegova imovina itd. To je trebalo biti od koristi preminulom u zemlji mrtvih, koja se razliito shvaala (kao mjesto poput eola ili sretna lovita kod Indijanci).

2. VIDLJIVI SVIJET: ovjek ivi u svijetu u koji se udomaio i u iji ritam pripada. Ali je takoer u svijetu koji donosi teror i strah. Da bi mogao uivati dobar i dug ivot, mnogo djece, mnogo hrane i zdravlja, veliko potovanje i uvanje od zla (bolesti, neplodnosti ene, poasti skakavaca, nepotovanje od mladih, arolija) ovjek mora znati tajnu sila, i biti u stanju savjetovati se s onima koji imaju posebnu obdarenost u manipulaciji s dobrim i zlom. a) Tabu: ovjek mora drati odstojanje od svijeta svetih i potivati ga (svetih osoba, mrtvih, procesa raanja, procesa reprodukcije, rata, bolesti, svetita). Moramo se uvati od tumaenja starozavjetnog materijala na poganski nain. To su iskrivljene verzije prave stvari. Ovo je problem s mnogim liberalnim teolozima. b) Sveta mjesta: to su mjesta, za koja se vjeruje da su boanske sile posebno prisutne i pristupane. To mogu biti lugovi (grupa drvea) ili neobini kamen, voda. c) Svete stvari: Misli se da neko kamenje sadri mo. Zemlja je sveta jer je dio majke zemlje. Tamo gdje se pojavljuju likovi, misli se da boanstvo prebiva u liku, i prema tome je prikladno dati potovanje i ast boanskoj fizikoj prisutnosti. d) Sveta djela: vrhunac svetih djela je tovanje: rtvovanje ivotinja, davanje slave i iznoenje pronji. Tome se nekada pridodaje ritualno rtvovanje i kanibalizam. Ljudsko rtvovanje se uglavnom koristilo u poljoprivrednim zajednicama da bi se osigurao uspjeh etve ili za vrijeme nacionalne nevolje. Uoavanje odreene ivotinje moe prouzrokovati da se poduhvat odgodi (npr. crna maka). Takoer se prakticiralo gatanje. Nebo se promatralo zbog znamenja. Zvijea se smatrala projekcijama iz podzemlje, porukama od bogova koji su ivjeli tamo. U stvari na poetku zvijea su nosila Boji put spasenja. e) Svete rijei: zakletve, proklinjanje i blagoslovi su bile najvanije: sve je bilo ispunjeno svetom silom, naroito ako je bilo priopeno od nekoga vanog. Za takve rijei se smatralo da posjeduju mo kojom se provodila elje govornika (usp. starozavjetnim blagoslovima). f) Svete osobe: to su posrednici izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta, dobra i zla. Na prvom mjestu su vraevi, proroci i sveenici. Na drugom je sveti kralj, a na treem aman. Pored njih postoje neke vrste sveenika i gataoca koji lijee bolesti, upravljaju ceremonijalom rtvovanja i ispraaju due mrtvih u drugi svijet. U stanju su napustiti tijelo i promatrati dogaaje na udaljenim mjestima. Sveti kralj, kojeg nalazimo u nekim afrikim plemenima, je predstavnik Boga na zemlji i od nekih smatran boanstvom. g) Grijeh, moralnost i nadgrobni ivot: Grijeh je definiran kao ono to teti dobrobiti zajednice ili prijeti zdravlju lanova. Gledite na grijeh je usmjereno prije svega ovjeku, a ne Bogu (usp. s izrazom nikada nikomu nisam nita skrivio). ovjekovo vladanje na ovom podruju ne utjee na njegovu vjenu sudbinu. Ona mnogo ovisi o panji i potovanju koje je pokazano od strane rodbine preminulog (usp. s istilitem). Meutim, ako je osoba obeastila pleme, nju se moe izbrisati sa registra preminulih. Vidimo da ivi ljudi imaju mo odluiti sudbinu onih koji su ve umrli. (usp. s molitvama za mrtve).

ANIMIZAM U HRVATSKOJ: HRANA ZA DUICE: Za Boi prije polnoke, Meimurci prije odlaska na groblje za dan Svih svetih ostavljaju na stolu hranu kako bi se "nahranile gladne duice". Pojedinci tada u hladionike spremaju samo najnunije, a hrana ponekad ostaje na obiteljskom stolu do drugog dana.

KRANSKA VARIJANTA ANIMIZMA: teritorijalni duhovi U nekim kranskim krugovima ueno je da trebamo: 1. Suoavati se s lokalnim zlim duhovima kada ulazimo u neko podruje govoriti Evanelje. 2. Zahtijevati od demona da nam otkriju svoju teritorijalnu hijerarhiju. 3. Vjerovati ili poduavati o dojavama koje dolaze od strane demona. 4. Uiti da prije ulaska u neko podruje ili grad treba razbiti demonsku vlast nad tim podrujem prije nego to se proklamira Evanelje. Biblija, bez sumnje, govori o duhovnoj borbi koju moramo uzimati vrlo ozbiljno (Ef 6,12). Usprkos ovoga, kranima se ne savjetuje da se nepotrebno zanimaju za demone, ali ako nam se oni suprotstave u irenju Evanelja, moramo im se suprotstaviti, prekoriti ih i odagnati. Mi vidimo ovaj redoslijed u Isusovoj slubi (Mk 1,21-28) i u Pavlovoj slubi (Dj 16, 16-18). Ne postoji garancija u ovom podruju za nepromiljeno i ekstremno koje ide iznad onoga to Biblija preporuuje. Treba spomenuti da je pojava March for Jesus bazirana na pojmu teritorijalnih duhova.


SOTONIZAM

Veina ljudi koji danas tvrde da su ukljueni u sotonizam to ine iz pobune prema drutvu. Ukljueni su zbog osobnog dobitka; njihov krajnji cilj je pronalaenje osobnog ispunjenja. Mnogi od njih ak nijeu postojanje i Boga i Sotone, a sotonizam prihvaaju kao in hrabrosti pred drutvom. Njihov je moto: "Ja sam svoj vlastiti otkupitelj." Veina onih koji su u to ukljueni su mladi ljudi (13-30), u pitanju je individualni pothvat te nije rije ni o kakvoj gigantskoj uroti. Razvoj: Pravi sotonizam je s vremenom poeo predstavljati ostatke poganstva u razliitim zemljama, kako su se oni odvijali u raznim lokalnim, poganskim kultovima. avola se poelo opisivati izrazima koji su karakterizirali lokalna poganska boanstva. Poganstvo je imalo sklonost tomu da preivljava kroz vrijeme pod krinkom raznih obiaja, od kojih je neke prihvatila i sama crkva. Toga se vie moe pronai na selu nego u gradovima (otud i naziv: poganski = koji se odnosi na seosko). Neki od tih obiaja su: prosipanje soli iza lea za sreu; krianje prstiju; obavezno govorenje "Bog te blagoslovio" kada netko kihne. Ovaj zadnji obiaj je nastao jer se smatralo da bi avao mogao ui u osobu dok su joj usta otvorena! Svaki od ovih navedenih obiaja je prvobitno predstavljao mjere opreza od aranja. Mjere opreza protiv aranja su se poduzimale i u veini crkava. Reetke ispred crkava nisu tamo stajale samo zato da bi prijeile ulaz stoci; vjerovalo se da eljezo, kao i sol i krv, dre vjetice na udaljenosti. Konjske potkove su danas samo simbol za sreu, ali, kao i metalne pokrivae za krtionicu, prvotno su se stavljali na gornje grede u uvjerenju da vjetice ne mogu proi kroz eljezo. Neki seoski ljudi jo uvijek nose kovaeve avle sa sobom kao amajlije za sreu. Kucnuti o drvo je, takoer, originalno predstavljalo mjeru zatite od aranja. Ako bi netko, u predreformacijsko vrijeme, proao pokraj ene koja je glasila kao vjetica, otrao bi kui i dodirnuo drveni kri koji je visio na zidovima veine kua. Kada su, u vrijeme reformacije, krievi nestali, ljudi su samo dodirivali drvo ("kucnuli bi o drvo"). Vjerojatno najdrevnije praznovjerje koje se zasniva na aranju je okretanje novca za vrijeme mlaaka. enska druica pretkranskog glavnog Boga (kod vjetica) je bila Boginja Mjeseca. Okrenuti novac je znailo potvrditi njeno ponovno pojavljivanje svakog mjeseca. ak i nakon to je kranstvo dolo u europske zemlje, mnogi od naih predaka su nastavili vriti neke od obiaja stare religije, kao neku vrstu duhovne police osiguranja. avola se poelo opisivati izrazima koji su karakterizirali poganska boanstva. Crkvi se svidjelo portretirati rogatog boga kao biblijskog avla. Glavni simbol drevnog aranja bio je poluovjek, polukoza, na raznim mjestima poznat kao Puck (San Ivanjske noi), Pan (grka mitologija), Herne, Stari Hornie (horn = rog) ili Zeleni ovjek. Ne zna se u kojem je periodu dvorogi kult uao u Britaniju. Pogodno vrijeme za to je bila 1208.god. kada je Papa na deset godina iskljuio Englesku iz sakramenata i bogosluja, a Kralj Ivan uputio poslanstvo u Maroko, sa tajnim obeanjima da e se obratiti na muslimanstvo. Danas imamo mnogo podsjetnik na Zelenog ovjeka na znakovima pubova (gostionica). Obino to oznaava da je aranje postojalo kao organizirani kult u tom podruju.

Rije vjetica (witch) potjee od anglosaksonske rijei wicca, "arobnjak koji oslabljuje avolsku mo", te se dralo da ove "sile zla" moe prepoznati i oslabiti samo sveenik. Vjetice su se potajno sastajale u umovitim predjelima. ene su imale jednaku ulogu u plesanju, pjevanju i goenju kao i mukarci. Svaki krug se sastojao od est parova koji su bili ili mu i ena ili zarueni parovi, plus slubujua sveenica. Svi su hodali goli. Ispiti hrabrosti pod bievanjem i stranim opasnostima, prizivanje duhova, mijeanje kotla, kaenje tamjanom, ljubavne gozbe, kruni plesovi koji su se plesali lea o lea, sluili su jednoj glavnoj svrsi, a ta je bila postizanje ekstatikog stanja u kojem bi magnetska snaga cijelog kruga bila usmjerena na neki jednoglasno odabrani objekt. Tada bi se meu njima doivljavale neobine pojave; kako kau, vizije prolosti i budunosti. Da bi se ova snaga koncentrirala, rituali su se izvravali u maginom krugu urezanom u ledinu. U to vrijeme su objesili na tisue vjetica: veinu je optubi potakao strah, zloba, osveta, elja za dobitkom ili isti fanatizam. Ba kao i u vrijeme rata, na pijune moe svugdje naii.

Kralj James I je osobno intervenirao na suenju Vjetica iz Sjevernog Berwicka, koje su priznale da su pokuale unititi njegov brod, bacajui krtenu maku u more. Ovo je uvrijedilo kraljev zdrav razum, te je povikao da lau. Agnes Sampson, voditeljica kruga, tiho je odgovorila da ne eli da ju on smatra laljivicom. Odvela je Jamesa na stranu i ponovila mu, rije po rije, razgovor koji je vodio u krevetu sa danskom kraljicom na njihovu prvu branu no. Takav oiti dokaz natprirodnih moi ispunio ga je strahom, a vjetice su objeene.

Moderni sotonizam. Temelji modernog sotonizma nalaze se u antireligijskom odbacivanju Prosvjetiteljstva. (Posebno) U aristokratskim krugovima postalo je popularno pljuvati na crkvu i na moralnost koju je zastupala. Rabelais je prototip renesansnog ovjeka koji odbacuje religiju u korist ini-kako-ti-volja filozofije. On je ak i nadahnuo zajednicu koja se nazivala Redovnicima Medmenhama. To je bila udruga europskih aristokrata sedamnaestog stoljea, koji su se sastajali da bi


kockali, gostili se, pili i igrali seksualne igre. U 18. i 19. stoljeu, u Engleskoj su se osnivali klubovi zvani Hell-fire (Paklenska vatra). Prema tome, sotonizam je, u biti, religija hedonizma i udovoljavanja samome sebi. Iza suvremenog sotonizma se nalaze tri ovjeka: 1. Aleister Crowley (1875-1947), 2. Gerald Gardner, i 3. Anton Sandor LaVey, od kojih je ovaj zadnji osnovao sotonistiku crkvu za koju je vjerovao da je ona krajnji doseg "kontrakulture". Anton LaVey je napisao djelo koje je nazvao Sotonistikom Biblijom. Ta knjiga ima dvije karakteristike: To je otvoreno izrugivanje kranstvu koje privlai mnoge ljude koji su odbacili tu religiju. To je izjava nadmoi od strane skupine osoba koje za sebe dre da su iznad ostatka ovjeanstva. Moderni sotonizam se esto brka sa: 1) aranjem: a) koji vjeruje u boanstvo svega; dualizam ili pluralizam i relativne moralne vrijednosti. b) Svaka grupa obino nosi ime nekog boga ili boginje. Danas je najpopularnija grupa Wicca. c) Veina suvremenih skupina vjetica su matrijarhalne i naglaavaju enski aspekt stvarnosti. Ovo se sueljava sa drevnim poganskim sustavima; to nije bila religija ena, ali je bila slubena religija drutava u kojima su prevladavali mukarci. Suvremeno aranje je obino miroljubivo, bavi se oboavanjem prirode i ak je i vegetarijansko. Suvremena vjetica eli biti jedno sa svijetom (ba kao i mnogi sotonisti), eli nadii svijet i iskoristiti za samoudovoljavanje. Jedan razlog za ovu zbrku izmeu sotonizma i aranja je taj da su obje pojave snano antikranske. 2) Poganstvom, politeizmom i idolopoklonstvom. Sotonizam nije ukljuen ni u jedan od ovih obiaja. 3) Duhovnim pojavama, New Ageom i istom Magijom (tj. arolijom).

Posebno prouavanje: SRA (Sotonsko ritualno zlostavljanje Satanic ritual abuse). Ovo je neto to je vrlo popularno u Americi i to se othranilo na senzacionalnim priama. To je metoda savjetovanja koja uzroke mentalnim poremeajima nalazi u sotonskim izvorima ili traumama koje su se dogodile u prolosti. Osmislile su se razliite terapije kako bi se osobu osposobilo da otkrije svoje "sjeanje", tako da bi se uzrok problema mogao pronai u roditeljskom (ili ak i od strane djeda i bake) sudjelovanju u sotonskim ritualima, ubojstvu, seksualnom muenju, incestu ili zvjerstvu. rtva je obino ena, bjelkinja, izmeu 25 i 45 godina, na koju je vrlo lako utjecati, inteligentna, kreativna i dobro obrazovana. Problem se esto pojavljuje nakon to netko zatrai lijeenje za neto to naizgled nema nikakve veze sa stvarnim problemom, poput: problemi sa snom ili hranom, depresija, brani problemi. Takva vrsta lijeenja ohrabruje obnovu potisnutih sjeanja. rtvu se potie da ponovno proivi traumatino sjeanje, kako bi se izlijeila od traume. Oblici sotonskih ceremonija kao to su Crne Mise, ljudske rtve, ispijanje krvi i sotonski simboli su uobiajeni, mada se svega toga rtve teko prisjeaju. Problem ovog lijeenja je u tome to se stvari previe uopavaju. Nesumnjivo je da se neki sluajevi mogu otkriti iz gore navedenih izvora, ali, ipak, opasno je pretpostaviti da svi imaju isti izvor.

Suvremena kranska psihologija moe se podijeliti na sljedee kole: 1. Larry Crabbe, pokuava spojiti Bibliju i psihologiju. knjige: Basis of Biblical Counselling; Inside Out. 2. Jay Adams, koji odbacuje psihologiju. knjige: Christian Counsellors manual; Theology of Christian Counselling. 3. Kenneth McGrath, koji temelji svoju tezu na posebnom tumaenju nasljeivanja. SRA, ini se, pripada ovoj kategoriji. knjige: Healing the family tree.

HINDUIZAM

Budui da velike indijske rijeke izviru u Himalaji, odakle utjeu u Indiju, nije iznenaujue da su stanovnici dobro zalijevanih ravnica gledali sa strahopotovanjem ogromne i daleke Himalaje te vjerovali da se u njima nalazi nebeska domovina velikog i stranog boga ive, kao i da su one centar svijeta. Vjerovali su da je Ganges, jedna od 4 rijeka koje teku od mitske gore Keilas, nadnaravnog podrijetla. To bi moglo biti i iskrivljeno sjeanje na 4 rijeke koje su izvirale iz Edena. Kao to samo ime kae, hinduizam je, uglavnom, religija Indije (rije hindu je iskrivljeni oblik Sindu, imena podruja koje je opskrbljivano vodom iz rijeke Indus).


Hinduizam je poeo invazijom Dravida u drugoj polovici drugog tisuljea prije Krista; ono je bila religija pripadnike predarijevske civilizacije, koji su ivjela u Indiji, a koji su se do 2500. godine urbanizirali i bili suvremenici mezopotamskoj civilizaciji onoga vremena. Njihova je religija bila okarakterizirana pravilima plodnosti u kojima su muki i enski simboli, lik penisa i boica majka, bili dominantni. Kada se ova religija spojila s onom arijevaca, ta su se dva simbola ponovno pojavila kao bog iva, i njegova supruga Kali (ili Durga). Ostali likovi podrazumijevaju znanje o jogi, koja takoer postaje oblije hinduizma. Arijevci, koji su 1750. prije Krista izvrili invaziju, donijeli su religiju koja se sastojala od tovanja odreenog broja bogova koji su personificirali sile prirode. Arijevci su imali tri razine bogova: one u nebesima, u atmosferi i zemlji, a koji su u odnosu sa tri velika drutvena razreda: sveenicima, ratnicima, i seljacima. Ovima su dodali i etvrti razred: sluge i robove, da predstavljaju glavni predarijevski narod.

Razdoblje ved: Hinduizam poinje ovim razdobljem, za vrijeme kojeg su arijevci slavili svoje bogove, ali su svoje arolije zadrali za sebe. Tajne informacije su sadrani u Vedi, koja je napisana kasnije. Povremenom sintezom arijevske i nearijevske religije, religija Veda se razvijala u ritualnu vrstu. tovanje bogova Vede je postao razraeni rtveni ritual ija je uinkovitost ovisila o ispravnom izvoenju od strane profesionalnih sveenika. tovanje je bilo vrhunac toga. Sveenik (brahmin) je imao taj magian pjev (mantra), koji je posjedovao mo nad voljom bogova. To je bilo razdoblje brahman. Pojednostavljen je prethodni politeizam, koji je bio zamijenjen s naglaskom na vanjski oblik rtvenih obreda. Izgleda da je religija Ved bila pokuaj sa strane arijevaca da dominiraju nad drugim stanovnicima indijskog poluotoka putem sistemom tajnih formula. Stvaranje kastinskog sistema (kasta = varna = boja) svakako je pokuaj nametanja primitivnog sistema rasne diskriminacije.

Razdoblje upaniada. Ono je bilo reakcija na ranija pravila i rtve, a izraavalo se preokupiranou filozofijom. umarske kole su poele cvasti, a pustinjaci su eznuli za nutarnjim i simbolinim znaenjem rtava. Ljudi su htjeli otkriti princip ujedinjena svemira. Osobine tih razliitih bogova su postale malo vie od imena tog bia. U upaniadama, politeizam veda je spojen sa panteistikim monizmom. To se vidi i u stvaranju himni o Rg-Vedi. Ljudska dua (atman) se sastoji od istih oso-bina kao to je zemlja univerzuma (brahman). Znanje (jnana) je preuzelo mjesto rtve (jajna) kao puta do Boga. Karmi (zakonu uzroka i posljedice) dano je ire znaenje, vee od onog u obredu, i proces samsare (reinkarnacije) se razvio od toga. Nevedska ideja o odricanju i asketizmu otvorila je put za klasino razumijevanje o moki (osloboenju), upasana (meditiranju) i ahimsa (nenasilju).

Doba moraliteta i odricanja: U 6. stoljeu prije Krista javio se val pobune protiv sveenike religije i intelektualnih pekulacija drevnog svijeta. Zoroaster (628-551), Buda (563-483), Mahavira (599-527), osnivatelj ainizma, i Konfucije (551-497), bili su veliki proroci onoga razdoblja. Njihova reakcija je bila etika, usredotoena na moralitet, odricanja, dobra djela i potovanje prema svemu ivome. U Indiji, razdoblje je bilo oznaeno pojavom budizma i ainizma. BUDIZAM: Budizam je potomak hinduizma. Buda je bio vjerski reformator i protivnik brahmanskih kasta. Prema budizmu, krajnji cilj ivota i stanje najvieg savrenstva je nirvana (nitavilo), negacija svih elja i svake volje. AINIZAM: je nastao unutar hinduistikog tora. Bio je stariji i konzervativniji nego budizam. Odbacivao je autoritet Veda i vjerovanje u osobnog Boga, te sistem kasta. Odravao je strogu etiku ahimsa (neubijanja). Druge prisege su ukljuivale obvezu da se nee govoriti neistina, da se nee krasti, suzdravanje i odricanja od svjetovnih uitaka. Veoma je poznat po strogosti i surovom asketizmu. Oba pokreta pojavila su se u sjevernoj Indiji kao povratak na primitivnu religiju koja je postojala prije dolaska arijevaca.

Razdoblja hinduistikog obnovljenja. Ovo je razdoblje nastupilo kao reakcija budizmu. Poveana je sinteza arijevske i nearijevske kulture. Bogovi i boice, tovani od obinih ljudi, prihvaeni su u hinduistiko mnogobotvo i konano personificirani kao najvii bog. Teistiki pokret bakti-kulta je imao podrijetlo u nevedskim kulturama. Kljuni knjievni izraz ove renesanse je Bhagavadgita (pjesma uzvienoga). U konceptu joge proiren je na cijeli duhovni ivot, i jajna (rtva) je tumaena na etiki, a ne obredni nain. Karma je tumaena kao nesebino djelo. Spasenje dolazi po jnana (znanju ili prosvjetljenju), bakti (posveenje osobnom bogu) i karmi (djelu). Ukratko, to je pokuaj moderniziranja i prilagodbe hinduizma kultiviranom drutvu. Naglasak na moralnosti, a ne na obredu. Pokreti koji su nastali unutar hinduizma su uglavnom pokuavali formirati sinkretistiki oblik hinduizma i islama (sikizam), hinduizma i kranstva (bramo-samaj), popularizirati kultove bakti (hare-krna), i zapadnjake hinduistike filozofije (teozofija). Suvremeni gurui su pokuali dati hinduizmu popularnu privlanost nastojei ga povezati s potrebama modernog ovjeka.


Moderni ovjek uavi u slijepu ulicu mehanikog svemira i prirodnih ideologija, trai alternativu. Okree se razliitim oblicima mistikog iskustva, jogi, drogi, okultizmu i seksu. Moderni hinduistiki gurui su vjeto iskoristili ovu prazninu. Moemo ih podijeliti u vie kategorija: a) Oni koji nude svojim sljedbenicima razliita duevna iskustva. b) Oni koji nude svojim uenicima dostignue nadsvijesti kroz prakticiranje golotinje i seksualnih iskustava. To se inilo pomou starih tehnika u postizanju nadsvijesti. c) Oni koji nude postignue mentalnog mira, odmora i moi pomou transcendentalne meditacije. Ova tehnika ukljuuje tihu meditaciju mantre (pomou rijei s jednim slogom). Za vrijeme 20-minutnog razdoblja meditacije, meditator doivljava duboki odmor nakon to je prestao sa svim fizikim i umnim aktivnostima. Svi su oni, u stvari, tragali za izvjesnim vjetinama preuzetnih iz hinduizma, da ugode eljama modernog ovjeka za uicima. Meutim, to je takoer bilo sredstvo prilagoavanja hinduizmu. U Bengaliju, Kaitanja je preokrenuo kult Krine u moan religiozan pokret. Njegovo intenzivno emocionalno posveenje Krini popraeno kirtan (zajednikim pjevanjem) stvorilo je nadahnue za kult Hare Krina.

OSNOVI POJMOVI HINDUIZMA Postoje dvije osnovne vrste hinduizma, duhovna i popularna, i meu njima postoji veliki jaz u kome se mogu nai monoteisti, politeisti i filozofi. Od svih zemalja svijeta, Indija jo uvijek sadri najvei broj ljudi koji ive asketski (1/80 stanovnika). Oni shvaaju religiju vrlo ozbiljno i ateizam je stran indijskom umu. to obino imaju zajedniko? 1. Brahman, Bog i stvorenje: Traganje za Brahmom, vjenim biem, je glavna preokupacija hinduistikog uma. Za neke kole, to je vjera u osobnog Boga koji je nazvan konanom stvarnou. Prema Upaniadama sva stvarnost je aspekt brahme. Fiziki svijet, s oiglednom raznolikou, nije ni stvaran niti nestvaran: to je puka iluzija (maja). Sama misao je stvarna. Veina Hindusa, ukljuujui one koji vjeruju u razne bogove, imaju predodbu o sveispunjenom Bogu. Ali Bog, iako definiran u hinduizmu, nikada nije stvoritelj svemira: on uvijek stvara iz neega ili iz samog sebe, nikad iz neega to nikad nije postojalo. U kranstvu, stvaranje je jedinstveno, razliito od Boga i ima moralni razlog. Filozofija sankare, gledite manjine, vjeruje da je materija vjena i zla, i tako stavlja boga i materiju u vjenu opoziciju. 2. Karma, samsara i moka: karma je djelatnost ili radnja, i zasniva se na ideji uzroka i posljedice. Ono to ovjek posije, to e i ponjeti. Svaka odvojena radnja odluuje o buduem ivotu. Pokajanje je nemogue i nema opratanja grijeha putem boanstvenog oprotenja. Samsara je ciklus ponovnog raanja. ovjek je u biti zbir svoje prolosti. Karma odluuje djela prikladna svakom sluaju. to moe biti pravo za mene, moe biti pogreno za druge. Zatim, pojam dobra i zla je odreen putem strukture ljudskog drutva, a ne putem moralnih atributa osobnog boga. Cilj svih Hindusa je da pobjegnu krugu samsare i od same karme. Moka znai pobjei krugu reinkarnacije (roenja, smrti, ponovnog roenja), svemiru vremena i prostora. 3. Grijeh, dua i spasenje: Dua (ono to mi nazivamo duh) je zatvorena u neistoama konanog postojanja, ali sama po sebi odvojena od osobnih iskustava fizikog iskustvenog ja (dua i tijelo). Dua (tj. duh) ne djeluje, tako da nije posrednik grijeha. To je upravo ono to su gnostici vjerovali. U kranstvu, milost otkazuje djela zakona, ali u hinduizmu ono ubrzava proces oslobaanja od stege karme i kruga ponovnog raanja (istilita). Izraz bakti (asketska praksa u monasticizmu) znai uinjeno predanje s izgledom na zasluge milosti boje. Sav grijeh je iluzija, zlo nije stvarno. Iluzja ne znai da ne postoji ve da je drugorazredno u poredbi sa svijetom ideja. Razlog ljudske bijede i patnje je neznanje. ovjek misli da je stvaran i odvojen od Brahme. Grijeh i patnje u ovom ivotu su moda razlog zlodjela u prolom. Tako nitko nije moralno odgovoran. 4. Joga: dolazi od rijei jug, a znai ujediniti ili ujarmiti. Prvenstveno je znaila spajanje cjelokupne ovjekove energije koncentracijom, da bi se postigao duhovni cilj. Kasnije, bakti jogist koristi ovaj izraz da bi ujedinio ovjeka s Bogom u predanju. Cilj joge je proizvesti radikalnu promjenu u ljudskoj svijesti kako bi se prekorailo vrijeme i prostor. Postoje razne vrste joge: Jnana joga (put znanja), put filozofa, bakti joga (odanost posebnom boanstvu, kao Vinu ili jednoj od njegovih inkarnacija), karma joga (put djela) koja je masovno slijeena. Joga sadri rtvovanje bogovima, pravila i ceremonije (npr. kupanje u rijeci Ganges). Uglavnom, sve su ovo putovi spasenja (spasenje znai bijeg od zakona karme i kruga reinkarnacije). 5. rtva nije predstavljala pomirenje grijeha, nego je sluila da bi ojaala izmorene bogove. ak se smatrala i sredstvom dobivanja nadmoi nad bogovima, potpuno suprotno moralnim razmiljanjima. U biti, znanje je put do spasenja: ne spasenje od bezbonosti i zlih djela, ve spasenje od neznanja. Od trenutka kada ovjek spozna da je jedno sa Atman-Brahmom, on je osloboen. Ali, ovdje nema nikakvog otkria moralnog obnovljenja. Biti mudar je vanije nego biti dobar, jer dobro i zlo izgleda da pripadaju sferi iluzije, od koje nas mudrost oslobaa. 6. Reinkarnacija: naziva se jo i seljenje due ili metempsihoza, i znai da ljudska (ili ivotinjska) dua prolazi kroz vie od jednog tjelesnog postojanja na ovom svijetu. Zakon reinkarnacije je nazvan ventil sigurnosti: ako ne uspije prvi put, uvijek moe imati jo jednu ansu. To jako podsjea na katoliku doktrinu istilita. Svi koji odu tamo, na kraju e ipak otii na nebo. Reinkarnacija se potom shvaa kao suenje iji je cilj spasenja, a to znai pobjei iz tijela u izvrsno nita (nirvanu).


To se ne slae sa idovsko-kranskom doktrinom o uskrsnuu tijela, niti o vjenom ivotu ili propasti. U kranskom vjerovanju, tijelo je integralni dio karaktera, koje je kod smrti (koja se vidi kao odvajanje, i ishod grijeha) samo privremeno odvojeno od nevidljivog dijela ovjeka. I tijelu i dui je odreeno da se ujedine kod uskrsnua, kad tijelo postane besmrtno (znai, nije vie podloeno grijehu i smrti), osposobljavajui tako vjernika, dok nije ogranien vremenom i prostorom, da ivi u vremenskom prostoru svemira, ako on to eli. Nevjernici su uskrsnuli da bi se osudili za pakao, gdje odlaze u svojem tijelu. U kranstvu se na ovjeka gleda kao na psihosomatsku cjelinu (ne kao raskomadan duh) stvorenu da ivi u materijalnom okruju.

7. Kastinski sustav: Tijekom najranijeg razdoblja, s drutvom podijeljenim u etiri kaste, religijom su ovladali brahmani, sveenstvo. Brahmani su bili na vrhu kastinskog sustava, pod njima su bili ratnici, katrije, trgovci i zemljoradnici, vaiije, te prosjace i sluge, udre. Jo i danas je upitno da li se daleko sloeniji kastinski sustav, jati, razvio iz ovoga. (Bowker).

Unutar hinduizma postoje neke suprotne ideje: 1) Ako je materija (te reinkarnacija) smatrana loom, teko je razumjeti kako moe postojati avatar (inkarnacija posebnih Bogova). Mi smo prisiljeni zakljuiti da avatar mora znaiti neto drugo (neto kao materijalizacija). 2) S jedne strane hinduizam prihvaa pojam neizbjenosti sudbine prouzroene od prolog ivota, a s druge strane mogunost izbjegavanja sudbine kroz injenje dobrih djela i asketizam.

HINDUISTIKA PISMA: Dijele se u dvije kategorije: sruti (to se uje vjena istina), to odgovara naem kanonskom Pismu, i smriti (ono to je zapameno: drugorazredni autoritet). Sruti je ishod onog to su drevni nadvidovnjaci (riji) vidjeli ili uli, i sadrana su u Vedi. Veda: 1500-1000 pr. Kr (Joua do Salomona) Smriti je, u biti, proirenje principa u Vedi, a koji su sadrani u svim ostalim sakralnim knjigama. Ove su: Upaniada: 1000-600 pr. Kr. (Salomon do babilonskog izgnanstva) Gita: srednji vijek (popularni moderni hinduizam). Vede (znaenje korijena: znati = znanje ili prenoena mudrost) to je zbir himni, molitvi i maginih formula. Postoji etiri: Rg-Veda, Sama-Veda, Jajur-Veda i Atarva-Veda. Svaka se sastoji od dva dijela: mantre (himne za slavljenje bogova), i brahmana, koja su vodii za prinoenje rtvenih rituala kojima se ugaa bogovima. Vede su kultivirani proizvod visokog sveenstva, a nikako narodna poezija. Kasniji narataji su nazvali ove himne sruti ili otkrivenje, ono to se ve ulo. Meutim, kako se veina njih sastojala od lirskih obraanja viim boanstvima naroda kojeg se to ticalo, teko se moglo vidjeti to otkrivaju. Kada se to ubrzo shvatilo prirunici i alegorike interpretacije su ozakonjenje. Zatim upaniade, koje su filozofske pekulacije i mistini govori o duhovnim istinama. Rije upaniad znai sjesti do nekoga i predati mu tajno uenje. Uenje osnovano na upaniadama zove se vedanta.

PROCJENA Kod hinduizma nema: 1. osobnog spasitelja od grijeha 2. pomirenja za grijehe 3. spasenja kao besplatan Boji dar 4. otkupljenja koje uzrokuje promjenu kroz Svetoga Duha.

SAETAK

HINDUIZAM: suvremeni oblik brahmanizma to prevladava u dananjoj Indiji Brahmanizam: panteistiki vjerski sistem starih Indijaca, razvio se oko 1.000-600 i imao kastinski karakter. Panteizam: nauavanje, po kojem su svijet i bog isto, jer je bog imanentan cjelokupnoj stvarnosti.

RAZVOJ HINDUIZMA

Primitivno razdoblje: andamani i australoidi 3000-2500: prva civilizacija: dravidi (u jugu) i harappa (u dolini Inda) 1750: arijevska invazija: arijevci (indo-iranska grupa). Oni su tvorci brahmanizma i kastinskog drutva


1500-1000 PRVA EPOHA: Veda (sansk. znanje), naziv za najstarije indijske knjievne spomenike indoevr. razdoblje. Postoje 4 zbirke vedskih tekstova: Rg-Veda, Sama-Veda, Yajur-Veda i Atharva-Veda. Prva sadrava svete pjesme, druga melodije i nain recitiranja, trea propise rtvenih obreda, etvrta popularnu mudrost i magiju.

900 DRUGA EPOHA: Brahmanas: razdoblje liturgijskog ekstremizma.

REAKCIJA PROTIV LITURGIJE

800-600 TREA EPOHA: Upaniade (sansk. tajni nauk), staro-ind. filozofsko-relig. rasprave; oslanjaju se na Vede; sadravaju pred-budistiko nauavanje o brahmanu, atmanu, karmi, spasenju itd. Najstarije iz 9. i 7. st. Vedanta, naziv za filoz. indijsko uenje koje se temelji na upaniadskoj metafizici. 600 Budizam i ainizam

REAKCIJA PROTIV INTELEKTUALIZMA

250 ETVRTA EPOHA: Bakti (odanost individualnih bogova) Bhagavadgita: (pjesma uzvienoga) relig. filoz. poema unesena u 6. knjigu Mahabharate.

150 dolazak kranstva: osnovanje crkvi Mar-Toma 500 nestorijanski misionari 700 penetracija Arapa i islama 1500 Sikhi i Rada-Krina (bakti pokreti) 1600 Istonoindijska kompanija: Englezi, protestanski misionari.

INDIJSKI BOGOVI

Bogovi vedskog razdoblja AGNI ivotna snaga prirode. Bog vatre i rtvovanja. INDRA Bog neba i rata VARUNA Branitelj kozmikog reda s vlau da kazni ili nagradi.

Kasniji bogovi: BRAHMA stvoritelj Gospodar svih stvorenja. On je iznad i on kraj tovanja i vjerojatno mu nije posveen nijedan hram. Sarasvati: Brahmina ena. Boica znanja, uenja i istine. VINU odravatelj nadglednik ljudske sudbine. Pribliava se ovjeanstvu u deset inkarnacija (avatari). On je uglavnom dobroduan. Lakmi ena boga Vinu. Boica sree i ljepote. IVA razaratelj izvor i dobra i zla. Razaratelj ivota i onaj koji ponovo stvara novi ivot. Kali (Durga) Givina ena. Velika majka. Ona je simbol suda i smrti.

Deset avatara boga Vinu: 1. Matsya Riba. Pojavila se u vrijeme velikog potopa da bi upozorila ovjeanstvo. 2. Kurma Kornjaa. Spasila je blaga od poplave. 3. Varaha. Vepar. Izdigao je zemlju iz poplave. 4. Nara-Simha. ovjek-lav. Pobijedio je zle demone. 5. Vamana. Patuljak. Pobijedio je zle demone. 6. Parua-Rama. Rama sa sjekirom. On je unitio pripadnike katrija, ratnike kaste koji su prijetili da e osvojiti svijet. 7. Rama-andra. Junak epa Ramayana. Bio je plemenit junak koji borio protiv zla u svijetu. On je zbir vrlina. 8. Krna. Kao to je avatar boga Vinu. Krna je i bog, najpopularniji od svih bogova. On je i junak mnogih mitova, prikazan kao ljubavnik, ratnik i kralj. 9. Buda. Prosvijetljen. Deveti avatar je Gotam Buda, osniva budizma. 10. Kalki. Deseti avatar tek treba doi.


VANI IZRAZI

ahimsa: nenasilje, nevrijeanje atman: ljudska dua advaita: monizam avatar: utjelovljenje boanstva na zemlji (u ovjeku ili ivotinji) bagava: gospodin bakti: odanost brahman: vjeno bivstvo, krajna realnost, temelj svemira brahmin: hinduistiki sveenik darma: dunost (u budizmu: zakon svemira) gita: pjesma jajna: rtva jnana: znanje joga: (put do) jedinstva s boanstvom jogi: ovjek koji trai jedinstvo s boanstvom karma: zakon uzroka i posljedica, ukupnost osobne prolosti maja: iluzija (koja obmanjuje ljude da je materijalni svijet jedini koji postoji). mantra: magine formule, vraanje, molitva moka: osloboenje, spasenje nirvana: apsorpcija u boanstvo prakrit: jezik obinih ljudi samsara: ciklus ponovnog raanja sanskrit: aristokratski jezik sik: uenik upasana: meditacije varna: kasta, boja veda: znanje, prenoena mudrost vedanta: uenje upaniada

SLABE TOKE HINDUIZMA: 1. Stvorenje se smatra loim. Ovo je i pogled Sotone. 2. Prua ovjeku spasenje putem izbjegavanja tijela i znanjem dobrog i loeg (tj. stanje nad moralnosti biti svoji vlastiti bogovi). 3. Omalovaavanje grijeha i neprijekorljivost ovjeka. 4. Podrazumijeva ukinue identiteta ovjeka nakon reintegracije u svemirski duh. Hinduizam je blizu hegelijanizma i marksizma.

Sikizam je osnovao Nanak (1469-1538) i predstavlja pokuaj usklaivanja Islama (uglavnom sufizma) i Hinduizma (bhakti). Zemljopisno je smjeten u Punjabi gdje ve postoji tradicija mistinih pokreta. Nakon poetnog prihvaanja od strane Islama, kasnije su bili napadnuti neprijateljskim islamskim pravilima te su se organizirali u vojnu zajednicu. Nanak je organizirao svoje uenike (pod imenom sikti) u uskom zajednicu, a sebe je postavio za gurua ili uitelja. Njegovih devet nasljednika takoer su bili prepoznati kao izvori boanske objave. Posljednji guru umro je na poetku 18. st. Peti guru je sagradio zlatni hram na Amaritsi. Od tada, sveta knjiga Siktha (koja sadri njihovo pjesnitvo) Adi-Granth je postala jedini autoritet pokreta. Spasenje, koje se vidi u terminima mistinog jedinstva s Onim koji nema oblik, se postie iskljuivo uz mo bhakti. Sveto ime (nad kojim meditiraju) i guru imaju ulogu posrednika. To je jedina bhakti sekta koja se odvojila od Hinduizma.

TEMELJNE RAZLIKE IZMEU HINDUIZMA I KRANSTVA

1. Hinduizam je panteistiko vjerovanje dok je kranstvo monoteistiko. Hinduizam tvrdi da je ivotni princip u stvorenom svijetu (ne u neivoj materiji) projekcija (ili izbijanje) Boga, te time i dio Boga zbog toga se sve to je ivo smatra boanskim. Kranstvo tvrdi da je Bog stvorio svemir i da je odvojen od njega To znai da tjelesna bia i druga duhovna bia nisu boanski ve su bili stvoreni. 2. Hinduizam tvrdi da je ovaj svijet (materija, ne duh) lo. Nekako se dogodilo da se duhovno ispreplelo sa materijom (koja


je loa i stvara kod ovjeka privid: ini ga da misli da nije dio boga, da nije boanski). Potpunu sliku dobijemo kada pogledamo na gnostiko uenje o Stvoritelju: Vrhovno Bie je proizvelo (a ne stvorilo) niz duhovnih bia, ali je kasnije jedno od tih bia (demijurg = majstor ili gnostiki ekvivalent Logosa) koje je bilo jako udaljeno od Vrhovnog Bia, u neemu pogrijeilo i stvorilo materijalni svijet. Stvoreni svijet je tako bio rezultat grene neovisnosti (pokuaj bjeanja od duhovnog jedinstva svemira). Gnostici su smatrali da je zmija bila simbol suprotstavljanja zlom bogu stvorenog svijeta. Na taj nain avao se smatra dobrim jer on radi na spasenju ovjeanstva (na povratku istom duhovnom stanju).

Kranstvo tvrdi da je svijet dobar (tj. materija), ali da je pokvaren zbog ovjekovog buntovnitva. Moralnost nije rezultat pada nego odraz Bojeg karaktera. Ono tvrdi da e Bog obnoviti dananji svijet da bi napravio nova nebesa i novu zemlju.

3. Hinduizam tvrdi da je rjeenje ovjekove dileme u bijegu od stvorenog svijeta i spoznaji svoje boanske prirode ime e biti ponovno upijen u Boga. Kranstvo tvrdi da odgovor lei u prihvaanju Bojeg rjeenja (Isus je postao ovjekom da bi umro za nae grijehe i platio cijenu naeg spasenja) i u preobliivanju u sliku svog Stvoritelja, da bi se On vratio na ovaj svijet (preko uskrsnua) u proslavljenom tijelu koje e zauvijek biti van dosega smrti i grijeha, kako bi ivjeli sa Bogom (u osobi Isusa Krist) u nanovo stvorenom svemiru. Po kranskom vjerovanju na tijelo se gleda kao na neodvojivi dio osobnosti koji se kod smrti (na koju se gleda kao na odstupanje sa puta i rezultat grijeha) samo privremeno odvaja od nevidljivog dijela ovjeka. Sudbina tijela i due je da se opet ujedine kod uskrsnua, kada tijelo postaje besmrtno (to znai da vie nije podloeno grijehu i smrti) tako osposobljavajui vjernika da ivi u svemiru prostora i vremena, iako nije njime ogranien. Nevjernici se uskrisuju da bi bili osueni na pakao, u koji idu u svom tijelu. U kranskoj misli na ovjeka se gleda kao na psihosomatsko jedinstvo (a ne bestjelesan duh) koji je stvoren za ivot u materijalnom okruenju.

Hinduizam je podosta slian gnostikim herezama na koje je nailazila rana crkva u 1. stoljeu i koje su osuivane kroz mnoge od poslanica. Apostol Ivan osuuje nijekanje utjelovljenja i kae da takvo miljenje dolazi od Antikrista. Gnostici su tvrdili da Isus nije bio pravi ovjek samo se inio takvim. Boanski duh je siao na Isusa pri krtenju, ali je i otiao od Njega prije kria.

HARE KRISHNA

Pokret zvan Hare Krishna mora se sagledati u kontekstu bakti pokreta unutar Hinduizma.

Puno ime pokreta je International Society for Krishna Consciousness (ISKON) Internacionalno drutvo za Krna svijest. Kao to ime kae, oni tvrde da su istinski sljedbenici Krne, jednog od Hindu bogova koji je, po njihovom miljenju, bio zanemarivan u hinduizmu. Pripada Hindu sekti Vinuizma, koja vjeruje da se Vinu, vrhovni bog, jednom manifestirao kao Krna. Kaytanya je doktrinu izvrnuo naopake govorei da je Krna bio vrhovni bog koji se jednom manifestirao kao Vishnu. Usredotouje se na tovanje Krine kojeg se smatra bogom sveg svemira. To je dakle, pokuaj univerzalizacije hinduizma. Krna verzija Pavla bi danas mogao rei: nepoznatog boga kojeg tujete u neznanju, mi vam navijetamo: on se otkrio (u avatar = prerueni bog) kao Vishnu. Zato je to na neki nain krivotvorena verzija kranstva. Slinost sa kranstvom je ipak vrlo, vrlo povrna jer su hinduistiki i judeo-kranski svjetonazori veoma razliiti. To je, dakle, izvozna verzija hinduizma, usklaena sa zapadnjakim ukusom. Doktrina ISKON-a je dovedena u SAD preko izvjesnog gurua koji mu je ostao voom sve do svoje smrti 1977. god. Danas organizacijom upravljaju dvije razliite grupe: grupa od 11 ljudi koja upravlja duhovnim poslovima i upravljako vijee koje je na elu administrativnih poslova. Danas pristae ISKON-a vie ne hodaju u naranastim haljinama a elavost skrivaju nosei vlasulje. Jedina stvar po kojoj ih sada moemo razlikovati je upadljivi asopis kojeg prodaju. To je imuna organizacija sa 10.000 lanova u SAD-u , koja veinu novca dobivaju ili od pronje ili od prodaje svog asopisa. Osnovna uenja: 1. Krna je vrhovni bog i Isus je samo jedna od njegovih mnogih manifestacija. U ovom smislu, Isusa se moe nazvati Krninim sinom, ali poto je on samo jedan meu mnogim manifestacijama, nije jedinstven i nije mogao postaviti iskljuive tvrdnje. Vano je primijetiti da Isus nije utjelovljenje Krne jer se na utjelovljenje gleda kao na neto loe (kao na kaznu), poto je sva materija zla. Takoer su vjerovali da se Isus zalagao za tovanje Krne. Zato je poruka ISKON-a: Napusti sve vrste religija predaj se meni.

2. Put spasenja, prema ISKON-u, je, u osnovi, ovo: Voli Boga (Krnu) dovoljno i bit e spaen.


KAKO MOE POKAZATI PREDANOST KRNI? 1. Pjevajui njegovo ime, to ti omoguava da se probije do duhovnog i da se oslobodi materijalnog. Osnova ovoj ideji je misao da ovaj svijet ne predstavlja konanu stvarnost: on je zapravo zao i samo zamagljuje osjetila onih koji su u njega zapleteni. Pjevajui ovu mantru, dovodi se u promijenjeno stanje svijesti. Svaki Krnin sljedbenik ima set od 108 perlica. Za svaku od perlica moraju pjevati Hare Krna pjesme 16 puta, to sveukupno iznosi 1728 pjesama dnevno. Pjesma ide ovako: "Hare Krna, Hare Krna, Krna, Krna, Hare, Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare." 2. Meditirajui nad boanskom predstavom i djelima Krne. 3. Ukljuujui se u rituale i ceremonije tovanja Krne. Ovo ukljuuje rtvovanje vode, rie i cvijea bogu. inei to, tovatelji se iste od grenih reakcija i nakratko osjete vjenu sferu. 4. Na kraju neijeg ivota, posljednja misao mu mora biti Krna, jer e u tom stanju provesti vjenost. U osnovi hinduistike ideje spasenja skriva se ideja o izvedbi i zasluzi. Dobra djela mogu nadoknaditi loa. Uz to, ono to oni smatraju spasenjem je: bijeg od karme (neiji proli grijesi) i od materije openito (ili tonije od kruga reinkarnacije tj. zatoenosti u materiji, to se naziva samsara) to ukljuuje moralnost i svijet prostora i vremena, te stapanje sa svjetskim duhom Krnom (Brahma). Ako voli Krnu, moe to uiniti osloboditi se gravitacijskog stiska ovoga svijeta i otploviti u svemir.

Sotona je upleten u imitiranje Bojeg Plana Spasenja od samog poetka. Hare Krna je samo moderna izvozna verzija hinduizma koju nudi Sotona, koji se jo uvijek prikazuje kao aneo svjetlosti. Kada ujemo poziv: Napusti sve vrste religija i predaj se meni sjeamo se Sotoninih rijei upuenih Isusu: Sve u ti ovo dati ako padne niice te mi se pokloni". avao je takoer rekao Adamu i Evi: Pridruite se mojoj pobuni (jedite s drveta) i bit ete kao bogovi koji razluuju dobro od zloga bit ete izvan dobra i zla. Naravno, avao je vrhunski laac koji eli da mu se to vie ljudi pridrui u paklu i sasvim je spreman iskoristiti religije u tu svrhu.

BUDIZAM

Utemeljitelj je Siddartha Gautama iz plemena Sakja. Njemu se pripisuju i poasni naslovi kao buda (prosvijetljeni) ili tatagata (onaj koji se pokorava), ili jednostavno bagava (gospod). Roen je 563. na granici Nepala. Svoj rani ivot je proveo kao oputeni aristokrat, gotovo bez ikakva dodira s vanjskim svijetom. Kada je dolo do tog dodira (u obliku smrti i patnje) u 29-toj godini, odrekao se svoje obitelji i krenuo traiti prosvjetljenje glede ivota. Uio je pod nadzorom dvojice poznatih brahmanskih pustinjaka. Zatim je uzeo pet pratilaca i posvetio je ivot potpunom asketizmu u dungli. Kako je uskoro shvatio da usredotoenje na fiziki asketizam je djelovalo suprotno, poeo je ivjeti jednostavnim ivotom intenzivne mentalne aktivnosti. Konano je, kao kulminaciju produljene meditacije, sjedei ispod smokve kod Uruvele (poznate kao Bo, ili drvo mudrosti) postigao svoje prosvjetljenje, to je bio drugi vaan preokret u njegovu ivotu.

Budizam poinje s tzv. etiri plemenite istine: 1) Patnja (dukha) je bit ovoga ivota, 2) Razlog patnje je elja za posjedovanjem i sebinim uitkom (samudaja), ali naroito elja za odvojenim, individualnim postojanjem; 3) Patnja nestaje kada elja nestaje, kada je ta sebina slast za ivotom suzbijena (nirodha). 4) Stanje potpunog mira se moe nai samo kada je ljudska elja potpuno ugaena (magga). Prema budizmu, postoji osmerostruki put koji vodi do prestanka patnji a konani ishod je u moralnoj perfekciji. To su elje koje nas veu za kota beskrajne reinkarnacije. Prema tome, moramo se otkvaiti, ili odvojiti od ovih elja putem programa ukoene meditacije koja vodi ka osloboenju due od tijela i iezavanju u nirvani (nitavilo), tj. u stanje nestvorenog. Put ovom savrenom odvojenju je poznat kao Srednji Put, jer izbjegava dva ekstrema: samouitak i samoponitenje. Oba je otkrio Gautama i bez ikakve su koristi. Osmerostruki put, koji je praktiki budistiki put spasenja, je vrsta sveobuhvatnog teaja u discipliniranom samopopravljanju a koji vodi do gaenja ljudske nezasitne elje i ima ishod u moralnoj perfekciji. Tih osam puteva su: 1) Ispravna gledita (prihvaanje 4 istina), 2) Ispravne elje, 3) Ispravni govor, 4) Ispravno ponaanje (suzdravanje od ubijanja bilo ega ivoga, od krae, od nezakonitog seksualnog odnosa, 5) Ispravan nain ivota (ivot bez luksuza, bez ozljeivanja ivih bia, za-natsko zaposlenje), 6) Ispravan napor (uvijek ii dalje i nikada ne odustati: izbjegavati lou sredinu, pobjeivati zlo, razvijati odvojenje i meditaciju, postii uzaae, univerzalnu ljubav, 7) Ispravna svjesnost (razmatranje prolazne odvratnosti tijela, potpuno usavravanje mentalnih procesa), 8) Ispravna meditativna sabranost (koncentracija na jedan jedini predmet, to dovodi do transa i prosvjetljenja i najvieg mogueg stupnja savrenstva). Hod osmerostrukim putem ukljuuje prolaenje kroz etiri razine, pri emu su raskida deset spona. To je, u neku ruku, ispiranje mozga. Na prvoj razini se raskidaju tri spone: zabluujue vjerovanje da je sam pojedinac realan, sumnja u istinu


koja je uena, i sigurnost u efikasnost religioznih rituala i ceremonija. Razine 2 i 3 ukljuuju raskidanje spona putenosti i drskosti. Posljednja razina ukljuuje pobjeivanje zadnjih 5 prepreka: elja za odvojenim ivotom u ovom i u nadgrobnog svijetu, duhovni ponos, samopravednost, i neznanje. Cijeli teaj je tako zahtjevan da e potrajati nekoliko utjelovljenja da se zavri (usp. Watchman Nee: Oslobaanje Duha). Budizam nije stvarna religija, ve metoda bjeanja iz ovoga svijeta: moralna filozofija. Ona je neteistika, etika disciplina, ovjekolik sistem pouke koji naglaava etiku i umnu kulturu do iskljuenja teologije. Budizam pouavan od utemeljitelja ni u kojem smislu nije sistem vjere i tovanja. Buda niti je nudio otkupljenje, oprotenje, niti nebo: on nije upozorio na osudu i na pakao. U teologiji, Buda je ostao agnostik.

BUDIZAM U POVJESNOM KONTEKSTU: Buda je rastao kao hinduist u vrijeme kada je pokret upaniada imao prve plodove. Budizam potie od hinduizma. Dok je islam nastao 600 godina poslije Krista, budizam je nastao gotovo 600 godina prije Krista. S vremenom je izmicao iz Indije te je eksportiran u druge zemlje, da bi postao glavna religija Dalekog Istoka. Zato je, ako je Buda bio hinduist, budizam postao izoliran meunarodni pokret? S jednog gledita, budizam je hinduizam, povean i lien socijalnog i ustavnog okvira (kasta i ritualnog rtvovanje), i tako prireen za izvoz. Hinduizam u klasinom obliku nikada nije imao ansu jer je ovisio o dominantnosti kastinskog brahmanizma kao nasljednike, duhovna aristokracija, i tako je bio vezan za zemlju od koje potie. Budizam nije tendirao koristi kod laika i povukao se (tako da nije bio popularan pokret, ve elitistiki). Konano, muslimanska invazija je unitila budistike samostane u Indiji i masakriranjem njihovih stanovnika nije ostao praktiki nitko da bi nastavio irenje i uenje budista.

VRSTE BUDIZMA: Danas budizam obuhvaa veliki spektar vjerovanja i prakse. Uglavnom postoje dvije vrste:

1) Teravada budizam: (uenje starjeina) je najstarije i klasini oblik. Karakteristian je po konzervativnom, legalistikom uenju koji ukljuujui uzak i strog put duhovnom prosvjetljenju. Njihova sveta knjiga je Tripitaka (Tri Koare). Preivio je uglavnom u: Burmi, Sri-Lanki, Tajlandu, Kambodi i Laosu, a naziva se juni budizam. Put spasenja: treba se odrei svijeta, postati kaluer, i odrei se sebine udnje. Bodhisattva: (Teravada) je onaj koji je na putu do prosvjetljenja (postanja bude). 2) Mahayana budizam (velika kola = u velikim kolima svatko moe biti spaen): Kako se budizam razvijao, postao je vrlo otvoren za prihvaanje ideja drugih filozofija i popularnih praznovjerja. Mahayana je tipian sluaj, jer se sastoji od smjese budizma i stranih dodataka koja su proizvela neto sasvim razliito od ideala utemeljitelja. Praktiki potie iz Kini odakle je izvoen u Japan. Pored toga to ima svoje pismo, ima i odreene inovacije koje ih dovode do klasinog hinduizma: i) pojam krajne realnosti, ii) panteistiki svjetonazor, iii) poznavanje individualne due koja preivi smrt i moe proi kroz neko stanje putem do konane sree. Spasenje je za sve ljude: ne zavisi od individualnog truda, ve moe dolazit iznenada i nezasluno. U Mahayana budizmu neki slave Budu kao boanstvo. Postoje kuna svetita i hramovi gdje se Buda slavi. Veina budista pripadaju koli Mahayana, a nalaze se u: Kini, Japanu, Tibetu, Mongoliji, Koreji, Vijetnamu i Nepalu. Ova vrsta se naziva sjeverni budizam. Bodhisattva: (Mahajana) je onaj koji odgaa postignua nirvane, da bi mogao neogranieno raditi za dobro drugih, dakle on je neka vrsta budistikog spasitelja. Na taj nain zasluga se moe izmijeniti milou ili vjerom, pa se tako ovjekova karma mijenja.

DRUGE VRSTE BUDIZMA SE NALAZE UGLAVNOM U JAPANU: Japanske sekte, stvorene spajanjem budistikih ideja s idejama tradicionalnog intoizma, mnogobrojne su i razliite. Do uvoenja budizma u Japan od 621.g, povijest biljei mnogo religijskih izraza, pobuenih dijelom kineskim utjecajem, a dijelom tradicionalnom japanskom kulturom. Tendai budizam: vraa se kineskom modelu a osnovana je 805.g. a pripada eklektinoj (sveobuhvatnoj) koli. Utemeljitelj pokreta, Saio (767-822), koji je studirao Tien-tai u Kini, nauavao spajanje meditacije i moralne istoe. Usredotouje se na ohrabrivanja svakog da krene putem da postane Buda. Pokret prima sva budistika Pisma ali vjeruje da one dostignu kulminaciju u Lopoevom Pismu gdje se posebno potvruje doktrina o identitetu krajne realnosti kao i povijesna, utjelovljenja buda. Na neki nain svemir ima udjela u sveprisutnom, kozmikom budi. Put do prosvjetljenja je kroz mistiko upoznavanje, tihu meditaciju i jedno-stavnu vjeru. Ova jednostavna vjera moe biti u Budu, druge bude te ak i u nebudistike bogove. Od vjernika se oekuje da ivi u svjetlu priznanja da je dio svemira. ingon budizam: osnovana 807.g. mistiki je orijentirana: naglaava meditaciju (ingon je japanski prijevod sanskritske mantre). Svemir se identificira s tijelom vrhovnog bude. intoistiki bogovi su ukljueni u ovu japansku varijantu. Jedinstvo ovjeka sa svemirom se nauava putem mistikih tehnika: stava tijela, gestikulacije ruku, ritualnih izjava, i metodama koncentracije. Jodo (Amida) budizam: veoma je udaljen od tradicionalnog budizma. Genku, kaluer iz 12.st. osnovao je sektu jodo koja


vjeruje da samo kroz Budu Amidu (japanski naziv za sanskritsko Amitabha) moe pojedinac biti iskupljen i ui u "istu zemlju". Pokret nauava spasenje vjerom (a ne vlastitim naporima), jednostavnom recitacijom formule koja izraava vjeru u Amidu Budu. Ovo je laki put prosvjeivanja. Oekuje se da e slijediti ivot pun radosti i zahvalnosti, okarakteriziran dobrim djelima. Put spasenja: treba staviti vjeru u svemonu samilost Amide Buda. Zen Budizam: nastao je u Kini pod imenom an, to je kineska rije za meditaciju. U neku ruku to je povratak izvornom budizmu, ali samo kao tehnika umne vjebe. Ne postoje nikakva pisma ili literatura. Ne postoje tovanje Bude. ovjek sam, kae se, posjeduje narav Bude a otkrie koje treba doi je; da sam ja dio Savrenstva. Da bi stigla do ovog stupnja prosvjetljenja (satori), osoba mora slijediti sloeni sistem vjebi usmjeren da donese tijelo i um u pravo stanje, naroito putem lopoevog poloaja (prekrienih nogu, tako da je svaka noga na suprotnom bedru). Osim sjedee meditacije (zazen), vana je i zagonetka (koan). Ta pitanja, na koja se ne moe odgovoriti, slue radikalnom mijenjanju naina miljenja zen studenata; ona su pomo za meditaciju. Kad nadvladava iluziju individualnog postojanja, dobiva intuitivnu spoznaju da je sve jedno, bez razlike; Buda je sve i ja sam Buda. ovjek sebe gleda kroz lanu sliku kao nedovreno i greno, i budi se stvarnost njegove uroene istoe i cjelovitosti. Fiziki izrazi zen-duha vidljivi su u takvim vjebama kao to su ceremonije aja, dudo ikebana umjetnost slaganja cvijea, slikanje pejzaa, pisanje, streljatvo i maevanje. Stroga pravila, po kojima se prakticira meditacija, su naroito cijenili samuraji-ratnici kao put do samo-discipline. Put spasenja: praksa meditacije po strogim pravilima. Niiren budizam: je ekskluzivistian i netolerantan. On optui sve ostale vrste budizma kao iskvarenost. Utemeljitelj, Niiren (kaluer iz 13. st.) je bio formiran u Tendai koli, ali se pobunio protiv nje. Tvrdi da je samo Lopoevo Pismo nadahnuto. Pristai ovog pokreta intoniraju Lopoevu sutru, tuju pred svitkom Niiren mandala (koji se sastoji od kineskih imena indijskih i japanskih bogova) i ponavljaju svetu formulu daimoku (Zdravo, Lopoevo Pismo). Ova vjeba, ini se, ujedinjuje ovjekovu duu s vjenom duom Bude. Neke podrunice se sastaju po malim grupama kod kue gdje se podijele osobiti problemi. Ova religija koja ima sredite na obronku gore Fuji Jama, je vrlo revna u evangelizaciji. Put spasenja: treba intonirati Lopoevo Pismo. Postoji i politika varijanta koja se zove Soka Gakkai (drutvo koje stvara vrijednost). Pokret ima danas oko 20 milijuna pripadnika.

Tibetski budizam: najraniji izvjetaji budizma u Tibetu datiraju sve do 7. st. poslije. Kr. kad je Sonsten Gamp unificirao Tibet u jedinstven narod i postao je prvi kralj 625 g. Prije toga, Tibet je bio zemlja odvojenih plemena i prevladavajua religija je bila Bon mjeavina amanizma, magije i primitivnog tovanja prirode. Na poetku tibetanci nisu eljeli primiti budizam. Tek kad je budizam u Tibetu apsorbirao neke od okultnih karakteristike Bona, tibetanci su prisvojili tu religiju. Na taj su se nain sinkretizam drevne religije Bon, doktrina Mahayana budizma i tantrika praksa Padmasamvave razvijale u tibetsku varijantu budizma koja se zove Vajrajana ili tantriki budizam. Posebna karakteristika ove varijante se zove aktizam, gdje se tuje ena posebnog boga. Tibetski bogovi su postali simbol upaje upaja je ljubav, aktivni, muki princip, dok su tibetske boginje postale simbol prajne prajna je znanje, pasivni enski princip. Njihovo ujedinjenje postaje duhovni simbol postignua nirvane. Neki su razumjeli ovo doslovno i tvrde da spolno openje izmeu mukarca i ene tijekom svetih rituala ubrzava postignue savrenstva. Druga karakteristika tibetskog budizma je lamaizam: U 11 st. Tibet je postao teokratska drava s dalaj-lamon na elu. Prema ovoj doktrini, prvi lama, Gedun Truppa, koji je dostignuo do budinstva (tj. oslobodio se od reinkarnacije) stanuje u svakom uzastopnom dalaj-lami. Put spasenja: treba se baviti ezoterikim, duhovnim tehnikama za dobivanje breg spasenja.

RAZLIKE IZMEU BUDIZMA I HINDUIZMA

Treba imati na umu da je budizam subjektivna i univerzalna verzija hinduizma, osloboena od okvira indijskog narodnog identiteta:

1. Uenje o reinkarnaciji: prema budizmu ovo to preivi smrt i reinkarnira se, nije osoba nego njegov karma (ukupnost dobrih i loih djela). Budizam ne priznaje hinduistiki pojam pojedinca (tj. atman). 2. U hinduizmu dharma oznaava "dunost", a u budizmu "zakon svemira". 3. Nirvana u hinduizmu oznaava "apsorpciju u boanstvo" (brahman), a u budizmu "izbavljenje od patnje i dostignue novog oblika svjesnosti". Samo u Mahayana budizmu, nirvana oznaava "raj". 4. U Mahayana budizmu postoji pojam bodhishattve. Na temelju toga zasluga se moe izmijeniti milou ili vjerom, pa se


tako ovjekova karma mijenja. 5. Hinduistika Sveta Pisma (Veda) i kastinski sistem su odbaene. 6. Nema sistema sveenika, ve postoje samo kalueri. 7. U budizmu (ak i u varijanti "mahayana") nema stvarnog rtvenog sistema, nego samo rtve u obliku darova donesene pred kip Bude.

TEOZOFIJA

Ovaj pokret (koji ima mnogo toga zajednikog s hinduizmom i budizmom) osnovala je ena koja je osjeala duboku mrnju prema kranstvu. Ona se zvala Helena Petrovna Blavatsky (1831-1891). Ona je veoma vana osoba jer je bila popularizator hinduistikih ideja, te jedna od osoba koje su osnovale moderni New Age pokret. Njena nasljednica, Annie Besant, se takoer smatra osobom koja je dala smjernice New Age pokretu. Osnovna tvrdnja ge. Blavatsky je ta da postoje djelii istine u svim religijama; hinduizam je religija iz koje sve druge potjeu, a sve druge religije su tek iskrivljene ili promijenjene verzije hinduizma. Kranstvo je mrzila zbog njegovih iskljuivih postavki, te je postala vei hinduist od samih hindusa!

Vjerovanja teozofije: 1) Bog: odbacila je ideju o osobnom Bogu (koja je slina ideji Brahmana u hinduizmu). Rekla je: "Mi vjerujemo u univerzalni, boanski princip, korijen svega, iz ega sve nastaje i u to e sve biti upijeno na kraju velikog ciklusa postojanja". 2) ovjek: ovjek se sastoji od sedam dijelova (ne dva ili tri) koji takoer predstavljaju nekoliko reinkarnacija kroz koje netko mora proi da bi postigao nirvanu: 1. tijelo, 2. vitalnost, 3. astralno tijelo, 4. ivotinjska dua, 5. ljudska dua, 6. duhovna dua i 7. duh. Spasenje se postie kada se dosegne sedmo stanje. Ovo je slino hinduistikoj doktrini karme. 3) Isus: Krist je "boanski princip u svakom ljudskom biu".Teko je pojmiti kako ona dolazi do ovakvog zakljuka (osim ako Isusa ne stavlja u poloaj bodhisattve onoga koji odgaa apsolutno savrenstvo kako bi pomogao drugima da tamo stignu). Rije Krist znai Mesija; to je naziv, a ne osoba razliita od Isusa. 4) Reinkarnacija predstavlja temelj njenom sustavu razmiljanja: ideja da ljudi moraju proi kroz seriju ivota da bi izmirili svoje grijehe. U njenom sustavu raj i pakao nemaju nikakvu vanost, te prema tome i ne postoje. Svrha ivota je postizanje nirvane, odnosno spajanje s boanskim duhom od kojeg smo prvobitno i doli. 5) Biblija se smatra manje vrijednom od hinduistikih zapisa i smatra se blijedim odrazom originala, tj. Veda.

Zakljuak kojemu ne moemo izbjei je taj da teozofija nema nikakve veze sa judeo-kranskom objavom.

SCIJENTOLOGIJA

Scientologija je kombinacija ideja budizma, hinduizma, znanstvene fantastike i psihologije, a izmislio ju je knjievnik Ron Hubbard u Kaliforniji 1953. Scijentolozi iste svoje due kako bi dosegli stanje potpune istoe i na taj nain kontroliraju misli, energiju i vrijeme.

Sljedbenici vjeruju da sve negativne misli i bolesti proizlaze iz naeg tijela, jer su se u njima nastanile due izvanzemljana koji su ubijeni na Zemlji prije nekoliko tisua godina. Razmiljajui o prolosti, pokuavaju se osloboditi uljeza u svom tijelu i izlijeiti se. Poetnici se najprije moraju dobro natrpati dozama vitamina B3 koji tijelo isti od kolesterola i potie circulaciju, ali svi su drugi lijekovi zabranjeni. Seanse, kao i u kabali, stoje cijelo bogatstvo. Scijentolozi tvrde kako posjeduju najuspelije tretmane protiv ovisnoti, disleksije, pa ak i raka.

NEW AGE

Izraz New Age dolazi od astrolokog vjerovanja da se oko svakih 2000 godina proljetni ekvinocij dogaa u novom znaku zodijaka. Oko 2000. sunce naputa znak Ribe, poinje i ulazi u znak Vodenjaka, te tako poinje nova doba. Staro doba Ribe


je bilo ispunjeno napetostima, nevoljama i ratovima, ali novo doba e biti doba mira i sree. To podrazumijeva da je staro doba bilo kransko i da je nadmaeno nekranstvom. U ovom dobu ovjek e imati osoban pristup kozmikoj energiji koja izlazi iz srca svemira. ovjeka se ohrabruje da proiri svoju svjesnost da bi bio sposoban povezati se sa izvorom te energiji pomou koje ovjek postaje nadovjek. Taj proces je simboliziran dugom. Drugim rijeima, ovjek moe biti svoj vlastiti bog i na taj nain ponavlja Sotonino obeanje Evi u knjizi Postanka.

Na New Age je takoer izvrio utjecaj svojim idejama Karl Gustav Jung i Teilhard de Chardin. Dobro je poznato da je Jung bio duboko povezan sa spiritizmom. Posjeivao je spiritistike seanse sa svojim roakom kojeg je kasnije spomenuo u svojoj disertaciji. esto je doivljavao spiritistiki fenomene. Priznaje da je bio pod utjecajem njegovog demona, Filemona, u mnogim njegovim spisima. Teilhard de Chardin je bio pod utjecajem panteizma i njegovo uenje je utjecalo na Karl Rahnera. Profesor Theo Herbertz, sa sveuilita u Aachenu, glede Teilhard de Chardin je rekao sljedee: Teilhardove hipoteze su toliko nespojive sa sadanjim teorijama fizike i kemije, kao i s kranskim vjerovanjem. Njegovo razmiljanje nije kransko, nego proizlazi iz materijalistikog panteizma. Ono je okarakterizirano novim razmiljanjima.

Po Fritjofu duhovno iskustvo je smatrano odluujuim. To je iskustvo gurua, a ne obinog ovjeka. Za njega ne postoje apsoluti. Iskustvo je sve. to on misli to eli nainiti apsolutom. Postavlja se pitanje: ije duhovno iskustvo je normativno? Problem je kako njegova iskustva kao gurua mogu postati apsolutni za ostale ljude. Po njemu, Bog je ivotni princip svemira, nije osoba. Tvrdi da smo svi dio Boga, to je tipini panteizam, koji je uvijek na neki nain bio atrakcija za njemaki um (usp. Von Weizcker). To je stari poganizam, obuen u respektabilnu odoru 20. stoljea, da bi postao prihvatljiv. Problem je u tome da su mnoge istine postale iskrivljene.

Prethodnica tog pokreta je bilo 17.000 grupa po cijelom svijetu, ukljuujui pokret hipija 60-tih godina, neomarksistike grupe, ekoloke pokrete, feministiki pokret, ljude iz svijeta droga koji naginju prema psihodelinim iskustvima, spiritizmu i sotonizmu. Veoma je vano da sve ove pokrete karakterizira odbacivanje tradicionalnih ideja autoriteta, a to Biblija naziva bezakonje.

Ali, odakle dolaze sve ove ideje i zato su one postale tako popularne u okviru New Age-a?

KORJENJE POKRETA: Vano je ispitati korijene pokreta New Age-a da bismo znali o emu je rije. Sve poinje s gospoom Blavatsky koja je osnovala teozofijsko drutvo u New York-u 1875 godine. Na nju je izvren utjecaj rosenkreuzera (pripadnika tajnih drutava, predanih okultnim znanostima), i djela iz indijskih, egipatskih i afrikih religija. Tvrdi da joj je knjige koje je napisala diktirao sam majstor tj. demonski duh. Njezina nasljednica, Alice Bailey (1880-1949), je zapoela drugi stadij razvoja New Age filozofije. Bila je poznata kao spiritistiki medij (u okultizmu osoba preko koje se navodno javljaju nadnaravna bia, pokojnici i sl.) i tvrdi da je primila daljnje uenje koje se odnosilo na utemeljenje novog, okultnog svjetskog pokreta. Obje su bile poznate po mrnji prema tradicionalnom kranstvu i upletenosti u istonjake religije. Bailey je tvrdila da e se Isus vratiti (ili se vratio) kao jedan guru da ui narod kako da se otkupi. Danas unapreuju toke od New age vjerovanja po rairenosti istonih religija i po istaknutim osobama u zabavljakoj industriji kao to su Shirley MacLaine i Tina Turner. Mnogi pripisuju svoj uspjeh duhovnim voditeljima. Napisane su neke knjige pod utjecajem takvih duhovnih voditelja, usp. knjigu Richarda Bacha: Galeb Jonathan Livingston.

TOKE VJEROVANJA KOD NEW AGE: One se mogu pregledno svrstati pod pet naslova: 1. Panteizam: Bog je sve i sve je Bog. Bog je bezlian, a ovjek je dio Boga. Iako je ovjek neupuen u to, on to treba doznati tako da moe postati svjestan i ostvarivati svoju potpunu mogunost. 2. Isus je samo jedan guru (vjerouitelj duhovnog prosvjeivanja) te su prava kranska Pisma gnostika. 3. Znaaj osobnog prosvjeivanja, budui da je ovjek neupuen o svojoj boanskoj naravi. 4. Ovo prosvjeivanje se moe postii na razne naine kao to su stanja izmijenjene svijesti (meditacija, droge, glazba i dr.) i dodir s duhovima. 5. Drutveno i politiko zalaganje je nuno za angairanje (kao mrea); istomiljenici rade jedan ujedinjeni svijet. Moralne posljedice ovog vjerovanja su dalekosene. Na zlo se gleda kao na obmanu; vjerovanje u apsolutno udoree se smatra neispravnim, jer se smatra kao umanjivanje i neljudsko (tj. to podsjea ovjeka na njegovu ovisnost, slinost s drugim stvorovima i uraunljivost!). Kada osoba shvati da je ona Bog, onda je to to ini po definiciji dobro, ak ako je to zlo. Nema razlike izmeu demonskog i boanskog: dobro i zlo su jedno te isto. Okarakterizirano je bezakonjem, tj. odbacivanjem osobnog Boga i Njegovih pravila. U principu, pokret spaja to Biblija


razdvaja: stvoritelja i tvorevinu, muko i ensko. Ue da ovjek moe postati bog, i da spolovi potjeu od biseksualnih bia. Zbog toga, da bi se vratili na podrijetlo, muko i ensko su zbunjeni (homoseksualnost, lezbijanizm, biseksualizam, unisex-duani itd.). Neke od kljunih rijei koje se upotrebljavaju su: globalno selo, cjelovito razmiljanje, grupna terapija, suvisnost. New Age tvrdi da je postao model za budunost i da mu je osnovno obiljeje povezanost pseudo-znanosti i gnosticizma. Drugi pogled New Age pokreta je njegova glazba koja je u sutini ponovno otkrie drevne istonjake glazbe. Ona je nekada bila kultska, povezana sa tovanjem idola, s ciljem da iskljui um, tako da bi um bio pojaan, to e rei da bi bio povezan s drugom valnom duinom, tj. demonskom. Joga pripada istom sistemu. To je skup vjebi usmjeren da otvori um za duhovni (tj. spiritistiki) svijet.

NEW AGE JE DJELATNO SUDJELOVANJE U DEMONSKOM: Mnogim ljudima je New age privlano i uzbudljivo, jer ukljuuje takve stvari kao to su odbijanje apsolutnog udorea, vjerovanje u reinkarnaciju, dodir s duhovima i upuivanje (neki tvrde da su napisali itave knjige pod utjecajem nekog duhovnog voditelja), upotrebu kristala, gatanje i psihiki razvoj. Ljudi koji u potrazi za prosvjeivanjem i psihikom silom prave pokuse s okultnim praksama i otkrivaju da duhovi za uzvrat ovjekove panje dodjeljuju blagoslove u obliku uzbudljivih objava, ushienih iskustava, ljubavnih susreta, izvjesne pomoi i ohrabrenja, zatite od opasnosti te neprestanih uvjerenja o njihovu vlastitom boanstvu (ne spominjui njihovu potrebu pokajanja i vjeru u biblijskog Isusa, Mesiju). Tuna strana svega ovoga je suvremeno demonsko opsjednue: strane i neoekivane psihike sile, privienja, naglo opsjednue duhovnim biima, psihiki napadi i uestalo nesavladive i bolne spolne pobude, teka potitenost i tenje za samoubojstvom. Demonski duhovi e osobu gnjaviti esto puta umjesto da je napuste. Dakle, krani i drugi, koji usporavaju postupak koji vodi u jedinstvo ovjeanstva, moraju biti iskorijenjeni!

Odbacivanje zapadnog materijalizma: ovjek se umorio od znanosti (i materijalizma) i trai neto uzbudljivije to e ga uvesti u jednu dimenziju koja je do sada bila nedostupna za njega. U popularnim se tjednicima sve vie naglaava astrologija (horoskopi) i duevni fenomeni. Sve svjedoi da je to reakcija protiv racionalizma. Fritjof Capra je europski prorok New Age pokreta. Lijenik, roen u Beu 1939. Njegov angaman u New Age filozofiji je poeo kada se pripojio hipi-pokretu. Imao je odluujuu viziju: tvrdi da je vidio energiju u pokretu, koju on poistovjeuje s plesom hinduistikog boga ive. Capra je pokuao spojiti modernu fiziku i istone religije. Dogme istonih religija je vidio prilagoene modernoj fizici. On uzima iz moderne fizike ono to mu se svia, a zanemaruje sve ostalo to mu ne odgovara, da bi to prilagodio unaprijed zamiljenim pojmovima. On predstavlja panteistiko motrite pri emu mu je glavni cilj da ovjek pronae sebe u svemiru od kojeg je bio otuen. Tu se ne radi o pitanju odnosa izmeu dva bia, Boga i ovjeka, nego o gubitku identiteta u kozmikom procesu. On potie intuiciju umjesto racionalizma, sintezu umjesto analize, cjelinu umjesto redukcionizma. To je, u stvari, sinkretiki sustav. On optuuje Descartesa i Newtona za formiranje nae sadanje materijalistike civilizacije.

ISTINSKA STRANA NOVOG DOBA: Po Marylin Ferguson koja je napisala knjigu Njena Urota: dogaaji koji su prije bili izolirani, sada se povezuju u jedan pokret. Doba Ribe je nadmaeno dobom Vodenjaka. Nastupa doba ljubavi i svjetla, kada e duh biti osloboen i dolazak Majstora ponovno oekivan. Znaajno je da Biblija govori o dolasku Antikrista, koji e prevariti one koji odbacuju Boga putem sotonskih prijevara. Jedno od imena Antikrista je bezakonik. Biblija nam veli da e na kraju vremena doi do porasta bezakonja, a to je otvoreno suprotstavljanje Bojem autoritetu. Takoer je znaajno da je ovjekova umijeanost u okultizam bila direktno povezana s Bojim neprijateljem Sotonom, koji je ubrzao dolazak velikog potopa (Post 6,1-8). Na isti nain povezano je dananje otvoreno ukljuivanje u okultizam, koje e vjerojatno ubrzati Dan Gospodnji, kada e Bog kazniti zemlju s ognjem.

KRITIKA: Zatitnici New Age-a tvrde da: 1. Njihov sustav pokazuje rezultat (kao alternativna medicina), zato mora biti istinit. To se osniva na zamisli: sve to je korisno, dobro je. Ali, to nije neizbjeno. Bit e mi od koristi ako laem o poslu da bi dobio bolji posao: Ali moje izjave nisu istinite. Pored toga, izvor poboljanja moe biti i Sotona: nije sve to je duhovno od Boga. 2. Pisma gnostika su ispravna, a bila su potisnuta kada je crkva postala dravnom religijom pod carem Teodozijem. Tvrdi se da ona prednjae drugim Pismima. Ali, to se moe opovrgnuti ranim crkvenim dokumentima, koji pripadaju prethodnom razdoblju. Zatitnici pokreta New Age-a trae dokaze u gnostikim i esenskim pismima od Nag Hammadia do Kumrana, da bi dali sliku o kranstvu drukiju od prihvaenih gledita crkvenih povjesniara. Oni ak tvrde da kranstvo potie iz gnosticizma a da je potom potisnulo svoje gnostike korijene. Ali idovstvo ranog kranstva pokazuje da je to obina la. 3. Zatitnici New Age-a pokuavaju Isusa prikazati kao gnostika. Tvrde da postoje zapisi, koji se uvaju u samostanu na


Himalajima, koji opisuju Isusovo putovanje kroz Indiju i njegovo uenje o budizmu za vrijeme izgubljenih 18 godina ivota. Pokuaji da se pronau spisi bili su bezuspjeni, a niti postoji Tibeanin koji bi znao o njihovom postojanju.

IZAZOV NEW AGE-A JE DVOSTRUK: 1. New Age openito ugroava i slabi drutvo odbacivanjem kranskih ideja i infiltracijom hinduistikog svjetonazora. To se ini putem priprema ljudskih umova, osobito u kolama. Djeca su esta meta, npr. kod crtia s jasnom porukom New Age-a: moe imati nadnaravnu mo i biti dobar bez Isusa. Doimlje se modernim i uzbudljivim, ali u biti odvodi od Boga. Djeca su pod dojmom da je kranstvo nepotrebno i staromodno.

2. Ljudi su namamljeni u New Age: npr. okultni svjetonazor putem raznih sredstava. Ukljuivanje se razvija u vie etapa: a) Osoba ima problem, ili se pravi zainteresirana, ili iz dosade poinje uiti o promatranju viska, karti za gatanje, ili meditaciji. Problem kao da nestaje. b) Osoba sada eli saznati zato i kako sistem radi, tako poinje itati knjige na tu temu itd. c) Nakon toga osoba postaje presvjedoeni ovisnik i redovito meditira, koristi njihalo, karte za gatanje i konzultira se s horoskopima. d) I na kraju osoba postaje promicateljem sistema, dobar je i zbilja ovisan o okultnom (npr. sotonskom) sistemu.

3. Biblijske rijei dobivaju drugaije znaenje: a) Bog vie ne znai Bog Biblije, ve boanska energija koja se nalazi u ovjeku kao iskra koja se mora osloboditi u svemiru. b) Krist nije vie unikatni otkupitelj, nego zaetnik jedne religije meu mnogima, od kojih je svaka valjana koliko ona doputa, ali ne daje potpuni odgovor. c) Otkupljenje vie ne znai sloboda od osude i sile grijeha plaanjem neke cijene, ve samootkup, npr. osloboenje due od tijela putem niza tehnika joge, tako da se moe spojiti sa boanskim silama. d) Molitva vie nije razgovor s Bogom, ve razgovor sa samim sobom, npr. meditacija s ciljem postizanja visoke svijesti. e) Obraenje vie ne znai obraenje Bogu, ve obraenje razmiljanju New Age-a.

KRANSKI ODGOVOR: Biblija ui da ovjekov glavni problem nije njegova otuenost od svemira (i njegova tijela), ve njegova odvojenost od Boga. Grijeh je pobuna protiv Boga, a ne samo neprihvaenost od drutva. On se ne moe spasiti od vrtloga grijeha u koji je upao. Mora se pokajati i pomiriti s Bogom, po vjeri u Krista, i pokazati odanost Njemu kao svojem zastupniku za grijeh. Samo tada moe dobiti snagu kojom postaje nova osoba i nasljeuje sve to Bog ima za njega. Drugim rijeima, rjeenje za ovjekovu dilemu je; postati novi ovjek, ne nadovjek (nadpobunjenik). Njemu (ovjeku) se ne smije dopustiti da ubere plod sa stabla koje daje ivot, pojede i ivi zauvijek (Post 3,22). Zato je Bog izbacio prvog ovjeka iz vrta. On nije htio proslaviti pobunjenike. Ova se promjena smjera ispoljava u svim fazama ivota. Istone religije su potpuno drugaije od Biblije. One predstavljaju put spasenja izmiljen od Sotone (duhovnost bez Boga) putem kojeg je ovjeku priopeno da moe sam postati svojim Bogom. Njihov propust je u tome to se ne suoavaju s problemom zla i kako se ono moe savladati. tovie, kranstvo ima za cilj obnoviti um, a ne iskljuiti ga. Ako postoji bilo kakav New Age (Novo Doba) na dohvat ruke, onda je to Milenij: 1000godinja vladavina Krista sa svojom crkvom sa sreditem u Izraelu. Ali, prije nego li se to dogodi, pojaviti e se lani Mesija (Antikrist), koji e koristiti okultnu silu da zavede ljude, a potom slijedi sudnji dan. New Age pokret je u biti stara gnostika hereza koja se skriva pod novim oblikom. Moda je od vanosti da je gnosticizam bio prva velika hereza s kojom se Crkva suoila. Vjerojatno e biti i zadnja, to znai da se pribliavamo kraju. To je kao da smo zavrili kruno putovanje i apostol Ivan nam ponovno govori: Moja djeco, kraj je blizu! Reeno vam je da e Antikrist doi: a sada mnogi antikristi su se ve pojavili, i tako znamo da je kraj tu (1 Iv 2,18). Za Ivana bi kraj bio karakteriziran dolaskom Antikrista, pa tako i onih nadahnutih istim duhom, to ukazuje da je odbrojavanje poelo. Antroposofisti koji su se odvojili od teozofista, rekli su 1910 g.: Nama ne treba vie utjelovljeni Mesija, jer moemo imati izravnu viziju o Bogu. Znaajno je, da Ivan ree da znak antikrista je odbacivanje utjelovljenja (1 Iv 4,2).

INTOIZAM

intoizam je nacionalna religija Japana i zbog toga esto isprepletena sa japanskim nacionalizmom i odanou caru kojega se smatra boanstvom; potomkom boga Sunca. Sukladno tome, smatra se da su japanski otoci i ljudi boanskog porijekla, a japanski carevi koji su potomci boice sunca vladaju postavljeni od samog boga. Pokoravanje viem autoritetu se smatra


stazom ka kreposti. Tako to, u stvari, nije osobna vjera nego ponavljanje zajednike tradicije. intoizam je izrazito nejasan i nema dobro definiranu doktrinu ili ustanovljena pravila ponaanja. Ne postoji nikakav panteon bogova ili vrhovni bog, nego se tuje bilo kakva (prirodna) sila ili objekt koji je postigao status kami-ja, a to znai boanski, tajanstven ili zadivljujui. Primjeri toga su: sunce, vjetar, grmljavina, planine, rijeke, drvea, stijene, vukovi, zmije, lisice, ogledala, perlice, maevi (ovo zadnje troje se uvaju u velikim nacionalnim svetitima), udnovati ljudi, poglavice i mudraci, duhovi predaka, duhovi uvari, zli duhovi (tj. bilo to iz animistikog svijeta Japanaca). Moramo se sjetiti da Japan zemljopisno lei izmeu animistikih naroda tihooceanskih otoja i animistikih naroda Sibira. Ovi predmeti se tuju u lokalnim svetitima. To je, u biti, nacionalno poganstvo koje se razvijalo tijekom stoljea i mnogi Japanci uope ne znaju objasniti zato rade odreene stvari. Unato tako irokoj definiciji, intoizam se moe podijeliti na sljedee kategorije: Narodni intoizam obiaji povezani sa vanjskim krajolikom. Druga krajnost je... Sektaki intoizam ovo se odnosi na organizirane grupe, od kojih neke imaju povijesne osnivae, kanonizirane zapise, organizirano lanstvo, sistematiziranu doktrinu i posebne rituale. Ima ih trinaest i one predstavljaju one sekte koje su slubeno priznate kada je intoizam postao dravna religija sredinom 19. stoljea. Mnoge od njih sadre elemente posuene iz drugih religija (ak i kranstva). Kada je intoizmu oduzet poloaj dravne religije, mnoge su se grupe razile tvrdei da nikad nisu ni bile intoistike. intoizam svetita ovo se odnosi na obiaje povezane sa razliitim svetitima diljem Japana i moglo bi se nazvati tipinim intoizmom (kada se kae intoizam misli se na ovaj oblik). Podvrsta ovoga mogla bi se nazvati Kunim intoizmom i odnosi se na rituale koji se izvode u kuama. intoizam carskog dvora odnosi se na ritual kojeg izvodi carski dvor u svetitima unutar carske palae. S tim je usko povezan dravni ili nacionalni intoizam to predstavlja dravni kult kakav je bio prakticiran za vrijeme II svjetskog rata. Ovo je ukljuivalo dravnu kontrolu, ovinistika uenja i prisilna odravanja rituala. Japanci sebe smatraju golemim klanom. Ipak, prije kulturne invazije sa kineskog kopna, intoizam nije bio poznat kao intoizam ve se sastojao od veoma razliitih poganskih obiaja koji su se uvelike razlikovali od klana do klana; od podruja do podruja. Japan je sklon injenju prirodnih sila boanskim zato jer se sastoji od prekrasnih otoka i klime koja se neprestano mijenja, no isto nalazimo

Documents

Komparativne religije