M. Bertoša: «Istra-doba Venecije»SKRIPTA

( zaslužni: Ana Bratulić, Ana Jelić, Dario, Dunja, Ivona, Ivana, Jasmina,

Marija, Mladen, Milan, Morena, Tamara )

2. USUSRET APOKALIPSI

Istarska politička dihotomija

Od 1267.-1420. pod vlašću Venecije se našlo ¾ istarskog teritorija (obalni dio sa zaleđem, unutrašnjost sjevernog dijela poluotoka, te južni dio). Dok je austrijski posjed obuhvaćao središnji dio Istre. Takva politička karta Istre održat će se sve do mira u Campoformiu 1797.

Činitelji depopulacije

a) Prodori turskih akinđija u sjeverne dijelove poluotoka (1470.,1482.,1499.,1501.,1511.).

b) Rat između Venecije i Austrije (1508.-1523.) - posljedice su se odražavale u političkoj i ekonomskoj sferi, te u stalnom populacijskom opadanju.

c) Epidemija kuge - najteže posljedice u 16. i početkom 17st., u poremećenim istarskim društvenim, zdravstvenim i ambijetalnim prilikama.

KUGA – bubonska ili žlijezdana (najraširenija)- nagli nastup bilesti – strah među stanovništvom (napuštanje mjesta stanovanja, polja,

zemlje koju su obrađivali…)- velika smrtnost- kugu često dovodili u vezu s astronomskim pojavama, klimom, ratovima…- sutori od XVI. do XVIII: st. optužuju vruće vjetrove i vlagu za stvaranje kužnih

epidemija, temperatura zraka se smatra uzrokom kuge… ( u svim mediteranskim zemljama pojavljivala se ljeti)

- veza između posljedica ratnih razaranja, pustošenja, vremenskih nepogoda i pojava kuge

- u XVII. st. strašno razaranje kuge u Europi i mediteranskom prostoru

d) MALARIJA – historiografi i rektori razlikuju u svojim izvješćima zdrava od nezdravih područja ( Puljština, okolica Umaga, te Novigrada)- ratovi, kuga i pad br. st., zapuštanje obrade zemlje pretvaraju nekad obrađivabe površine u močvare i malarične zone

1

- 1580-1601. smanjenje pučanstva Poreča za preko 75 %

e) USKOČKI RAT – dio austrijsko-mletačkog antagonizma u borbi za prevlast na Jadranu

- vodio se u Istri od 1615-1618., mir u Madridu- to je bila “plačkaška gerila” (upropastila proces koloniziranja Istre, upropastila gosp. posjede u Istri, dovela do iseljavanja)f) gosp. i populacijsko stanje u Istri od XVI. do XVIII: st. ugrožavaju i klimatski činitelji (oštre i suge zime, klimatske varijacije)g) Mletačka Republika bila obuzeta problemima preorijentacije vlastita gosp. sustava, namjera da zadrži značajan položaj europskog središta (manje pažnje pridaje perifernim područjima)

Kontinuitet kolonizacije

- naseljavanje Istre trajan, neprekinut proces ( teza o “prvoj” i “drugoj” slavenskoj-hrvatskoj i slovenskoj- kolonizaciji poluotoka nije točna)

- KONTINUIRANO NASELJAVANJE ( od VI. st. – tzv. “prva kolonizacija, te od XV.-XVII. st.- tzv. “druga kolonizacija”)- ISTARSKI RAZVOD SVJEDOČI O TOM KONTINUITETU

- od XV.-XVII. st. imigraciju Slavena u Istru ubrzali katastrofalni događaji na Balkanu – ovaj zaključak autor temelji na izvorima: od A. Marisacha, Quando e comme vennero gli Slavi in Istria (popis koji obuhvaća 131 vijest o dolasku Slavena u Istru od 548. – 1699.),, od B. Benussia, Nel Medio evo i La liturgia slava nell Istria, te mnogobrojnim raspravama, prikazima… (talijanska historiografija)

- doseljavanje u Istru iz južnoslavenskih, furlanskih, italskih, albanskih i grčkih krajeva (potvrđuju arheološka istraživanja)

- osim “državnih” seoba postoje i naseljavanja koja su poticale privatne osobe (plemićke obitelji dobivale od središnje vlasti investiture s naglašenom obavezom da na stečenim posjedima nasele “nove stanovnike”, “kolokne”, “seljake”

- središnje vlasti, pojedine općine, veleposjedničke obitelji, crkvene institucije od VII. st. nudile veće ili manje povlastice, vabile ih kreditima. Nestašica radnika također jedan od razloga otvorenosti prema novim doseljenicima (povlastice – i do 20 godina oslobođenja od tereta i obaveza za koloniste, povoljni životni uvjeti)

BJEGOVI, DOSELJAVANJA, KOLONIZACIJA (primjeri iz J Istre)

- arhivske vijesti: zaključak da je fluktuacija na tom području bila velika- Camillo De Franceschi načinio popis prezimena prema srednjovjekovnim

dokumentima ( iz Kaptolskog arhiva u Puli, XI. – XVI. st.) koji pokazuje smijer kojim je teklo iseljavanje i doseljavanje u Puljštinu

- smijer naseljavanja od S i SZ (najviše od tuda) prema J, te od J prema S i od I prema Z- - razdoblja naglih populacijskih padova u J Istri- uzroci: kuga, malarija, zarazne

bolesti, ratna pustošenja, propadanje Venecije, skupi ratovi u XVI. st (Lepant), i poč. XVII: st. rat za Gradišku ili Uskočki rat teško pogađaju njene financije

- Mletačka vlast privlači doseljenike iz hrvatskih i slovenskih pokrajina u zaleđu Istre, iz Furlanije i Karantanije, iz srednjeg dijela Jadranske obale – Trogir, iz južnoitalskih, južnoslavenskih, albanskih i grčkih pokrajina

2

- etnička asimilacija- značajne etničke promjene u XV. st. te u XVI. i XVII. st. (doba najveće organizirane

kolonizacije)- XV. st. – turske provale na S granicama Istre i I granici Furlanije i tu Venecija

naseljava koloniste ( naseljavanje južnoslavenskih grupa u Istru približno se poklapa s kronologijom turskih provala prema mletačkim i austrijskim graničnim područjima na S Istre i u Furlaniji)primjeri državnih seoba:

- 1413. naseljene su neke grupe iz Bosne i Hrvatske u Kontovelu i Proseku - od 1463. naseljenici na području Pirana- od 1449. kolonisti se trajno naseljuju u selu Bibali, nedaleko od Buja- od 1463. iz Dalmacije u polja oko Savudrije, tad i knezovi Frankopani naselili Hrvate i

Ćiće u S dio Istreprimjeri privatnih seoba:

- 1463. Marquado Apollonio (pripadnik stare piranske obitelji) sklopio ugovor s desetak seljaka iz okolice Šibenika o preseljavanju na njegove posjede u Piranu

u XVI. st. organizirana kolonizacija ojačala (1510-1525) Fran Krsto Frankopan smjestio izbjeglice u Mune i Žejane) - mletačko – austrijski sukobi 1506. privremeno osvajanje Pule i dovođenje u Pulu novo žiteljstvo od strane mlečana (popravljene demografske prilike) 1510. srušen Rašpor

* * *

- prestanak opasnosti od prodora Turaka u Istru, Mletačka Republika smanjila organizirano naseljavanje S dijelova poluotoka, ali zbog uskočke opasnosti posebnu pažnju posvećivala Puljštini

- prenešanje kolonizacijske problematike u nadležnost MAGISTRATA ZA NEOBRAĐENA ZEMLJIŠTA (drž. tijelo), sjedište u Veneciji (1566.) – to nije bilo učinkovito pa je briga o kolonizaciji Puljštine povjerena providurima u Istri sa sjwdištem u Puli (1578.). Mletački rektori iz Dalmacije i Kotora javljali istarskim providurima o prebjezima s turskog područja i osiromašenim domaćim obiteljima koje bi se mogle nagovoriti da prijeđu u Istru

- XVI. st.- jačanje mletačko. habsburških kontroverzija, napadi uskoka – raste strateško značenje najjužnijih istarskih poluotočnih točaka s kojima se moglo nadzirati kretanje uskočkih bracera prema Istri i spriječiti njihovo zalijetanje na J i Z obalu

- Venecija za sukob s uskocima trošila velika sredstva- J Istra postala jedna od važnijih uporišnih točaka Venecije. Senat je želio gosp. i

demograf. revitalizirati grad Pulu i čitavu Puljštinupr. providur Marin Malipiero 1583. iznio prijedlog o izgradnji velikih peći za dvopek. Dvopekom proizvedenim u Puli mogle bi se opskrbljivati galije i naoružane barke koje patroliraju S Jadranom. Ti bi prijedlozi pridonjeli buđenju Pule iz gospodarsko-populacijske krize no mletačka je vlada vidjela opasnost u njihovu ostvarivanju. Venecija je posvećivala puno pažnje Puli i J Istri s namjerom poticanja gosp. razvitka, ali je taj razvitak trebao ostati u uskim granicama (trebalo je stvoriti uvjete za samoizdržavanje žiteljstva, a ne i za pretvaranje Pule u jače trgovačko i gosp. središte)

- Malipiero je predložio da se u Puli zvede “škola topnika”, takve “škole”, zapravo BRATOVŠTINE “bombardiera”, u kojima su vješti topnici podučavali domaće

3

mladiće u rukovanju topovima, Venecija je osnivala i u svojim drugim posjedima (npr. u Furlaniji i Dalmaciji)

3. TEŠKOĆE ORGANIZIRANE KOLONIZACIJE - Pokušaj naseljavanja Bolonjaca (1560.-1567.)

- usamljeni,gotovo jedini pokušaj brojčano organiz. koloniziranja talij. apeninskog elementa u Istru

- kolonizacija je trajan proces - RAZNE FAZE - ova pripada razdoblju: djelatnosti PROVIDURA ZA NEOBRAĐENA DOBRA (1560.-1567.)

• pronijeta mu je briga o REVITALIZACIJI PULJŠTINE • općenito, kolonizacijom se bavi do 1578. kada je za to imenovan PULJSKI

PROVIDUR• kao upravni organ osnovan 1556. nadzor nad bonifikacijama i obrađivanjem ugroženog tla• oni djeluju u sklopu tijela sastavljenog od stručnjaka koji su obilazili i nadgledali

neobrađena i nezdrava područja URED ZA NEOBRAĐENA DOBRA (osnovan 1545.):

- djelovao u Mlet. Terrafermi - povremeno,u periodu 1556.-1565. / 67.bave se Puljštinom njezini predstavnici - Providuri za neobrađena dobra (PND)

- RAZLOZI KOJI SU POTAKLI BOLONJCE NA DOLAZAK: • poč. 16.st.mnogi znakovi krize u Bologni (i okolici)• nesrazmjerna distribucija vrsta zemljišta → SPRIJEČENO ŠIRENJE ORANICA → SMANJENA PROIZVODNJA ŽITARICA • povećanje manofakturne proizvodnje negativne po agrar• problem prehrane žitaricama i mesom sve teži• česta ratna pustošenja i oštre klime • epidemija gladi …

- 1560. LEONARDO FIERAVANTI i ZUAN ANTONIO DELL’OCA šalju molbu mlet. senatu da iznesu pred PND-om projekt o naseljenju Puljštine (zapuštenih posjeda)

senat to prihvaća dvojica Bolonjaca trebaju uživati 4 % od svih prihoda koje će ubrati sa te zemlje senat to upućuje PND-u i SAVJETU NOBILA GRADA PULE 1561. to prihvaćaju ;samo što nisu dobili određena privatna vlasništva (zemljišta)

- u tome sudjeluju još 2 bolonjska poduzetnika - SABBA DI FRANCESCHI i VINCENZO DELL’AQUA

4

POKUŠAJ EGZODUSA GRUPE OD 124 OBITELJI BOLONJ. SELJAKA

- 1563. mlet. Senat izdaje nalog geometru Z. DELL’OCA i njegovu fiskalnom odvjetniku SEBASTIANU BRAVIJU ( uz Dell’Ocu glavni promicatelj dolaska Bolonjaca) da obave prenjeravanje zemljišta Puljština

- Bolonjci su obećali o vlastitom trošku naseliti Pulu,i okolicu,melioracijom pročistiti zrak,…. ZA PREPOROĐAJ PULJŠTINE

- SENAT, PULJ. NOBILI, PND u početku to spremno prihvćaju (daju im zemljišta u Marleri i Peroju)

- uz Dell’Oku (i Bravija) u tom poslu sudjeluje i njegov pomoćnik BERNARDIN MANTOVANO

- doseljavanje Bolonjaca rezultat 3 OKOLNOSTI: 1.) teške krize gosp. Bologne i okolice 2.) nagih tendencija zamjena trg. i pomor. poslova zemljoposjedničkim (posebno među nosilima) DOBA DEKADENCIJE MLETAKA 3.) sve veće propadaje malih ruralnih aglomeracija, pojava depopulacije, širenje neobrađena tla u Istri

- MAPA ZUAN ANTONIA DELL’OKE :

• prekrasna, remek-djelo kartografije ipak dosta netočna, pojednostavljuje problem• dno mape - najvažniji podaci o geom. radovima

- popis napučenih sela sa podacima o lokvama,bunarima, spremištima za vodu,pašnjacima º lijeva strana - kao inženjeri i crtači sudjeluju i Bravi te Mantovano º desna strana

• na marginama - imena providura iz PND-a po čijem je zahtjevu došao/li - ističe ulogu (zajednički rad)svojih suradnika i Montavana

• opseg Puljštine 7,16 % obrađenog zemljišta 92,84 % neodređenog (obradivog) zem.

• podaci o mogućnosti vodoopskrbe u naseljima – VAŽNO ZA BOLONJCE: - točni podaci o broju lakova,bunara,spremišta,izvora //ne i šuma, preština, kamunala IZBOR BOLESTI MALARIJ - najveće seoske angloneracije GALEŽANA, SIŠAN, BRIJUNI srednjovjek. selo KOSTAJNICA (uništila ga postupno malarija; i također Medulin,Šišan,Brijuni)

- IZVJEŠTAJ DELL'OKE:• donosi se imena 29 luka,lučica i zaljeva ZNAČAJNA ULOGA• U PRIKAZU MORSKE OBALE - primarno: PODACI O ZEMLJIŠTU,

PAŠNJACIMA, VODAMA

5

210 MIGLIA

prije svega nastupaju kao zastupnici BOLONJSKIH PODUZETNIKA,SELJAČKIH OBITELJI, a i MLETAČKOG UREDA ZA NEOBRAĐENA DOBRA

PRVI (I PRAVI) INICIJATORI DOLASKA

NAJVIŠE LOKAVA, BUNARA

• podaci o 27 otočića,njihovu zemljištu i što se obrađuje BRIJUNSKA SKUPINA - najbrgoniji otočići u PULSKOJ LUCI na najjužnijim djelovima poluotoka

• podaci o općinskom zemljištu i pašnjacima• najvažniji dio: OBRAĐENA I NEOBRAĐENA ZEMLJIŠTA SEOSKIH

OPĆINA još 2 LOKALITETA: Marčana, MAGRAN (staro su selo propalo u 12.st) - tada šumsko područje

•važni podaci o ZASTRAŠUJUĆIM ŠIRENJIMA PUSTOPOLJINAMA → najviše pogođene soske općine Peroj, Fažana, Štinjan, Brijuni

•ukupno se spominje 72 lokaliteta (naselja, sela)•nabraja PROPALA SELA, NASTAMBE, STANCIJE•u Dell’Okino vrijeme SEOSKO STANOVNIŠTVO SE VEOMA PRORIJEDILO•vjerojatno grad Pula nije prolazio 550 ljudi, a teritorij 3300 ljudi u 13 sela, nekoliko

stancija i zaseoka

- IZVJEŠTAJ (relacija) SEBASTIANA BRAVIJA: • upućuje OŠTRU KRITIKU PULJSKIM NOBILIMA ”koji su prigrabili najbolje

kontrade zloporabeći statut vrše uzurpacije” GL. KRIVCI NEUSPJELIM POVREMENIM KOLONIZAC.

NASTOJANJA npr. organiz.protjerivanje 70 grč.obitelji iz Naupliona čitav prostor Puljštine pretvorili su u pašnjake

-E

lena(majka) i Lucrezia(supruga) Vincenza dall’Akve (ubijen u Puli) žale se mlet. Senatu:

dell’Akva je jedan od inicijatora kolonizacije Bolonjaca s 3 providura radio na provedbi zaključka magistrate i senata o koloniz.

Bolonjaca žrtve zavjere puljskih nobila traže da se ih zakonski kazni ostale su bez prihoda u životu - PULJSKI GRAĐANI I NOBILI ”Tirani jedne slobode”

• posebno tako djeluje (tiranski)nobilo GERONIMO CONDOLMESI i • njegovi ortaci• koriste i plaćene zlikovce da propadne dolazak Bolonjaca• žele biti potpuni gospodari kraja → njihove kontrade izdavati u zakup • starim vlasnicima stada• povećavaju cijenu živežnih namirnica → žele izazvati UMJETNU • OSKUDICU MEĐU DOŠLJACIMA• njihov bijes osjetili su i neki mlet.plemići koji su dobili zemlju da ju • nasele kolonima i obrađuju

6

PULOM i njezinim područjem dominira entocentristički klan nobila i građana povezan međusobnim interesima i nastojanjima da se zadrži uzurpirana zemlja općinskog teritorija koja je iznajmljivanjem stranim stočarima donosilo velike probitke.

4. MLETAČKA STOLJEĆA MARČANE

• koriste se i nasiljem, ali i podmićivanjem predstavnika seoskih općina (merige i župane)

- PROPAST KOLONIZACIJE BOLONJACA :

• izvora ima malo → teško odrediti točni početak, intenzitet i • rasprostranjenost• neke bolonj. obitelji su se i preselile → otvorili gostionice i svratišta• na seoskom području → npr. grupa koju je doveo SABBA DI • FRANCESCHI u Pomer

• već i prije djelovanja Dell’Oke i Mantovana i Bravija, te njihova izvješća dolaze

grupe pod LEONARDOM FIERAVANTIJEM, SABBA DI FRANCESCHI i VINCENZO DALL’AGUA

• prema odredbi vijeća nobila Pule 1561 . za 2 god. najkasnije trebali dovesti obitelji u J. Istru → nakon toga koncesije bi prestale

• 1560. odobren im je zahtjev ubiranja 4% usroda s melioriranog zemljišta (MLET. VLAST želi potaknuti doseljenje)

• 1566. na pritisak puljskih nobila i građana senat UKIDA ODLUKU (naime porez od 4% pršaoje i na starosjedioce)

- IZVORI:

mapa Z. A. Dell’Oke izvještaj Dell’oke i Bravija iz 1563. žalba Elene i Lucrezie dell’Aqua(1565.) žalbeni podnesci nepotpisnih poduzetnika

4. veljače 1243. godine puljski rektori i građani okupili su se da bi potvrdili ugovor o

miru i podaništvu s Venecijom-među mnogim uglednicima nalazila su se i dva predstavnika

Puli podređenog sela Marčane. 1243. prvi je dokumentirani spomen sela Marčane. To

međutim nije godina utemeljenja sela-ostaje otvoreno pitanje kada je Marčana zapravo nastala

i koliko je stoljeća prohujalo od prvog ljudskog habitata na njezinu tlu.

Neprekidnost njezine opstojnosti ne može se dokumentirano pratiti jer nedostaje

građa, no selo Marčana nesumnjivo je dijelilo sudbinu južnoistarskog prostora u kojem se u

7

SMRTNI UDARAC KOLONIZACIJI BOLONJACA

XIII., XIV., XV. i prvoj polovic XVI. stoljeća zbivaju kataklizmatične nesreće poput ratnih

razaranja, kužnih epidemija, napuštanja nezaštićenih ruralnih naselja i ugroženih gradskih

naselja. Sukladno politice središnje i lokalne mletačke vlasti da naseli depopulirane dijelove

svojega istarskog posjeda, u XVI. je stoljeću uslijedilo nekoliko pokušaja kolonizacije

Marčane. Trajan je uspjeh postiglo naseljavanje hrvatskih obitelji iz Dalmacije. Početkom

1583. spominje se podatak da su «Zadrani i Morlaci» dobili investituru u posjede u Marčani.

Spomenute su skupine, uz spontana doseljavanja i pojedinačne zbjegove, zauvijek obilježili

etničko i gospodarsko ustrojstvo sela.

Ratarstvo i stočarstvo glavne su privredne grane, a valja pretpostaviti da je i obrt bio

razvijen, premda se u arhivskim vrelima o tome nisu sačuvali podaci.

Marčanska seoska općina, odnosno marčanski komun, neposredno je bio podčinjen

distriktualnome kapetanu u Mutvoranu. No, god. 1592. mletački je Senat ukinuo ne samo

funkciju istarskih providura, već je sve «nove doseljenike» (tj. one koji su u Istri boravili

manje od dvadeset godina) podčinio rašporskom kapatanu u Buzetu. Tada je i Marčana

izuzeta iz djelokruga jednako puljskog kneza i providura, kao i kapetana u Mutvoranu.

Podčinjavanjem rašporskom kapetanatu marčanski je komun bio oslobođen plaćanja redovitih

poreza, izvanrednih tributa i mnogobrojnih teških radnih obveza, našao se pod zaštitom

udaljenog rasporškog kapetanata (koji je samo jednom godišnje obilazio Istru), dobio je

neobrađene parcele zemlje i , uopće našao se u vrlo povlaštenome položaju u odnosu na

susjede starosjeditelje.

Marčanski su seljaci umjeli iskoristiti prednosti svojega geografskog smještaja,

svojega prirodnog okružaja i svojih društvenih povlastica! Marčana je, po svjedočanstvu

rašporskog kapetana Contarinija, već god.1623. bila «veća i prostranija od ostalih» u

Puljštini., a polovicom XVIII. stoljeća nesumnjivo je jedna od najvitalnijih južnoistarskih

aglomeracija.

Nedostatak sustavne izvorne građe onemogućuje preciznije datiranje postanka i

praćenja kontinuiteta naseljivanja nekoliko sela što su se smjestila po padinama povrh Limske

drage. U povijesnoj se literaturi postanak tih naselja povezivao s postupnim propadanjem

stare utvrde Dvigrada (Due Castelli) koja je stoljećima bila upravno, strateško i vjersko

8

5. NASELJAVANJE DVIGRADA I NJEGOVA PODRUČJA: BORBA ZA

ZEMLJU, BORBA ZA OPSTANAK

središte tog područja. Njegove čvrste zidine, kao i blizina luke u Limu, pružali su sigurno

utočište sve do teških razaranja i paleža koji su uslijedili u doba surovog rata između Venecije

i Genove u drugoj polovici XIV. stoljeća. Premda je kaštel kasnije obnovljen, dalji povijesni

događaji, a osobito uskočki rat, uvjetovali su ponovo opadanje Dvigrada. Žiteljstvo se raselilo

po obližnjim selima (Baratu i Kanfanaru), kao i po novim seljačkim zaseocima (stancijama)

koje su počele nicati potkraj XVI. i XVII. stoljeća.

Nicanje novih naselja i ponovno naseljavanje postojećih, povećanje pučanstva, kao i

tendencija daljeg rasta kojeg možemo pratiti iz godine u godinu, uvjetovana su migracijama iz

Dalmacije i transdinarskog područja, Hrvatskog primorja, kvarnerskih i dalmatinskih otoka i

Crnogorskoga primorja prema Istri, kao i unutarnja preseljenja na samome istarskom

poluotoku. Kakvoća terena i smještaj dvigradskog područja nesumnjivo su privlačili nove

doseljenike. Mnoge je koloniste naselila mletačka uprava, odnosno kasnije rašporski

kapetanat na kojeg je od 1592. prenesena obveza da se brine za smještaj novopridošlog

stanovništva.

Oskudne podatke o ekonomskim i kulturnim prilikama starosjedilaca i novodošlog

stanovništva popunjavaju, barem donekle, dvije zbirke prijepisa i originala o posjedima

obitelji Korenić (smatra se da su se doselili iz Puljštine, krajem XIV.stoljeća, najprije u

Dvigrad, a zatim polovicom XVII.stoljeća prešli u Kanfanar, odnosno na vrh Drage gdje su

podigli kuću uz svoje posjede-glavnu ulogu u proširivanju Korenićeve stancije imao je Juraj

Korenić, dvigradski kanonik ), kao i Kaptolski zapisi iz Dvigrada. Iz ovih se dokumenata vidi

da su se kolonisti u novoj sredini susreli s veoma surovim uvjetima života, ali da su, unatoč

obvezama koje im je nametala mletačka uprava i općem siromaštvu Istre, uspijevali ostvariti

gospodarski napredak obrađujući zemlju, uzgajajući stoku, prodavajući proizvode, uključujući

se u razne oblike zakupničkih odnosa, ubiranja desetine, u komunalni život itd. Poneki su

stekli znatan imetak, šireći svoja imanja kupnjom novih parcela i gradnjom kuća.

Promućurniji su doseljenici vršili važne upravne i vjerske funkcije kao župani, gastaldi,

kanevari, ubirači desetine itd. Općenito uzevši dokumentarna građa pokazuje da

južnoslavenski etnički element dominira u javnome životu općine.

Izvori pokazuju da Venecija, uza sav napor koji je uložila prilikom smještaja kolonista

i dobjeglica, nije uspjela ostvariti politiku naseljavanja bez šteta za jednu ili drugu stranu: za

starosjedioce ili novodošlo stočarsko-ratarsko žiteljstvo. Iz investitura s dvigradskog područja

vidi se da je mletačkim vlastima u Istri bilo najvažnije da zemlja koju su dali kolonistima

bude što temeljitije obrađivana i održavana, pa su se rado odazivali molbama mnogih

doseljenika koji su tražili obradivu zemlju i pašnjake. Međutim, mnoge su parcele i livade već

9

otprije (tj. prije negoli je zemljište dijelio rašporski kapetan) prigrabili drugi vlasnici-

starosjedioci, samo je nisu radoviti obrađivali, ili su, kako je spomenuto, ostavili zemlju

zapuštenom u doba uskočkog rata, pa su ubrzo izbili sporovi oko vlasništva koji su prerastali

u oštre sukobe koji su se riješavali na sudovima ili brahijalnom silom. Rašporski kapetan

presuđivao je redovito u korist onih seljaka koji su obrađivali zemlju, ne poštivajući stare

investiture i povijesne okolnosti koje su pojedine obitelji prisiljavale da zapuštaju ratarske

radove. Vlast je težila zaustavljanju gospodarske i populacijske krize u koju je upao mletački

dio Istre. I sama kolonizacija bila je dio toga velikog plana koji je Republika poslije upornih

dva stoljeća dobrim dijelom i uspjela ostvariti. Uspjeh mletačke kolonizacijske politike

uočljiv je u Dvigradštini. Ako i nije spašena stara urbana aglomeracija, oko nje, uz rubove

Limske drage, niklo je nekoliko gospodarski veoma vitalnih i agilnih ruralnih naselja.

Nakon završetka Uskočkog rata počelo je ponovno naseljavanje i obnova; naseljavanje mletačke Istre traje čitavo desetljeće od 1620; a s prekidom od 1630 – 1632 zbog bubonske kuge traje sve to kraja 17 st.

Dosta je pisano o boravku hajduka u Istri (B. Desnica, B. Schiavuzzi, B. Benussi, N. Žic, G. Stanojević – ovaj zadnji iz crnogorske perspektive), a posebno o njihovom vođi Baji Nikoliću Pivljaninu

Na seoebu bokeljskih i risanskih hajduka u Istru utjecali su hajdučko-turski sukobi (ugrožavali su mir iz 1699; a time i Mlečane) i nastajanje Mlečana da preseljenjem hajduka nastavi kolonizaviju Istre i riješi težak položaj risanskih hajduka – ta se zamisao počela provoditi u svibnju 1671.

12. svibnja 1671. senat od puljskog kneza-providura zahtijeva dobro postupanje prema stanovništvu koje se iz Dalmacije seli u Istru i naređuje rašporskom kapetanu da četvoricu hajdučkih vojvoda uvijeri kako će 1300 osoba iz Risna dobiti u Istri odgovarajući smještaj i najbolji tretman, a 16. svibnja traži od rašporskog kapetana da nađe najbolja područja za nastanjenje (po cijeloj Istri, ali to im baš nije uspjelo taki da su smješteni svi zajedno u 41 kuću u Puli)

Problemi prouzročeni ovime bili su podjela zemlje došljacima i njihova smještaja u južnoj Istri kao i sukobi sa starosjediocima (čiji su vitalni interesi bili ugroženi – primjerice premjeravanja zemljišnih parcela od 1671 – 1673); također se i vlast oštrije odnosila prema hajducima, a mletački rektori su se sukobljavali oko pitanja nadležnosti nad njima

Hajdučki podnesak (tzv. Capitoli) kojime se traži priznavanje lokaliteta koje su hajduci trebali naseliti kao i sankcioniranje niza povlastica (podnijela su ga 4 hajdučka predstavnika, a formalno odobrio generalni providur Antonio Barbaro – hajduci ugrožavaju mirne odnose između Venecije i Turske) se sastoji od 9 točaka

Na početku se nabrajaju područja za naseljavanje – contrade: Crkva Sv. Ivana, Kontrada Mužilj, Kontrada Sinjole, Kontrada Verudica, Kontrada Valdebek, Kontrada Spignia (?). Kontrada Kampanoš, Kontrada Turtijan, Kontrada Sansil, Kontrada Fojbon, Kontrada Oračevica (kasnije Dračevica); ostali lokaliteti (Paz, Kras, Vrh sve do Trbljenka i Slanice, kunfin Ročki i Lupoglavski s brdom Rašpor) nalaze se na Buzetskome krasu

10

6. DRAMATIČNA EPIZODA ORGANIZIRANE KOLONIZACIJE – HAJDUCI U PULJŠTINI (1671 – 1675)

Izbor mjesta koja su hajduci odabrali za naseljavanje kazuje kako su hajduci namjeravali razviti opsežnu i organiziranu trgovinu kao glavni izvor prihoda uz ratarstvo

Nadalje, hajduci traže da između sebe izaberu četvero sudaca (na godinu dana) koji će bez ograničenja suditi u svim njihovim građanskim sporovima uz mogućnost tuženikove žalbe rašporskom kapetanu; hajdučke sporove rješava rašporski kapetan bez priziva; izuzeće od plaćanja svih daća i carina na uvezenu robu na kopnu i moru kao i prihoda od trgovine; traže besplatni materijal za gradnju nastamba i crkve (službu će u njoj obavljati 'srpski pop') u mjestima oko Pule; traže više kuća u Puli te njihovo korištenje (kao i njihovi nasljednici) bez nameta; oslobođenje od služanja na galijama, od rada na kopanju zaštitnih kanala utvrda i javnih građevina jedino, ako prilike zahtijevaju, moraju stupiti s oružjem u državnu službu; traže i potrebnu stoku i ratarski alat za uzdržavanje kao desetogodišnja besplatna opskrba; sve povlastice vrijede i za ostale hajduke koji u budućnosti budu došli u Istru

Svi ti zahtjevi su bili neprihvatljivi, tako da rašporski kapetan Lunardo Marcello niječe njihovu vrijednost, te drži kako ih jer Barbaro tek načelno prihavatio kako bi hajduke 'podržao u uvjerenju kako će sve ići kako treba' nedajući mu pritom nikakvu služenu vrijednost (jer za to nije imao ni ovlasti)

Primjerice, tražili su trgovačke povlastice koje im Venecija nikako nije mogla dati (a koje su u stvari bile njihovprimarni cilj), a najbolja zemljišta koja su zahtjevali već su odavno bila podijeljena (osim toga ona koja su im ponuđena kao zamjena nisu im odgovarala jer su se i dalje pozivali na 'kapitule'); također je neprihvatljiv zahtjev o izboru četvorice sudaca

Sa svoje strane hajduci su, dakako, zahtijevali njegovu primjenu jer su smatrali da Barberov potpis na popratnome pismu predstavlja potpisivanje 'kapitula' i potvrđivanje njhove pravne valjanosti, a to je onda dovodilo do žestokih sukoba među dvjema stranama (verbalnih). Hajduci su smatrali da imaju prava, ističući izgubljene živote i činjenicu da nisu dobrovoljno došli u Istru

Hajdučke harambaše primljene su i u Veneciji, no samo formalno budući da je senat već početkom srpnja 1671. riješio spor oko 'kapitula' i to na način koji odgovara Veneciji

12. kolovoza 1671. providur Barbero dolazi u Pulu i izdaje ispravu kojom je zakonski uređen položaj risanskih i bokeljskih doseljenika (mletačka vlada to potvrđuje početkom rujna iste godine) – sukladno uputama senata i upozorenjima rašporskog kapetana pokušalo ih se pretvoriti u ratare i izjednačiti s ostalim dosljeničkim žiteljstvom; ni jedan hajdučki zahtjev nije usvojen osim nevažne i formalne odredbe o pravu sinova starješina da nasljeđuju očeve

Venecija nije htjela koristiti hajduke za obranu jer su se bojali da se rodbinskim i gospodarskim vezama ne sažive s domaćim stanovništvom (zato su za obranu općenito korišteni plaćenici koje nisu predugo držali na istom mjestu), već su ih htjeli pretvoriti u ratare odnosno stočare

Njihovim uvođenjem u zemljišne posjede senat je natojao hajduke odviknuti starog načina života, prekinuti njihove redovite veze s Dalmacijom i provesti kontrolu njihova kretanja i ostalih djelatnosti, spriječiti namjeru bavljenja trgovinom i tako umiriti napete odnose sa starosjediocima; kao i prisiliti ih da sami proizvode sredstva za život i tako smanjiti svoje izdatke za njihovo uzdržavanje

Marcello od senata zahtijeva i dovođenje galije u puljsku luku koja bi patrolirala u okolici i tako pojačavala obranu grada – tom je zahtijevu udovoljeno, a na posadu koja je smještena u puljskoj tvrđavi mogli su se oloniti i istarski rektori kod posredovanja između starih i novih žitelja

Strahujući od novih hajdučkih doseljenja u Pulu rašporski kapetan upozorava da ubuduće galije ne bi trebale navraćati u Pulu, već u Novigradu, Umagu ili Budavi

Posljednje veće organizirano naseljavanje hajduka u Istru zbilo se 15. srpnja 1671. daljnja kolonizacija zaustavljena je izbijanjem zarazne groznice tog ljeta na koju hajdučki doseljenici, za razliku od starosjedilaca, nisu bili imuni. Sve je to imalo za posljedicu odlazak većeg broja hajduka iz Pule (mnogi su i umrli, što je povećavalo opasnost od novih epidemija), odlazili su u Dalmaciju ili otvorena sela Puljštine sa strujanjem svježeg zraka – sve je to opterećivalo državnu blagajnu Venecije

11

Zbog loše financijske situacije rašporski je kapetan morao nalaziti načine kako da osigura izdržavanje hajduka smještenih u Puljštini i početak njihove proizvodnje dobara za život, pa je tako primjerice predložio da se žitarice namijenjene hajducima podijele drugim seljacima jer hajduci zbog bolesti i nevolja više nisu bili u stanju obrađivati zemlju; a onda će ti seljaci veći dio ljetine predati hajdučkim obiteljima

Problemi pronalaženja adekvatnog mjesta stanovanja, osiguranja sredstava za život i nalaženja mjesta na kojem bi hajduci mogli osnovati svoje selo nastavio se i za Marcellova nasljednika, rašporskog kapetana Contarinija

No, uza sve nevolje hajduci su u usporedbi s ostalim stanovnicima bili i posebno povlašteni što se vidi po načinu na koji je senat htio osigurati početak njihove proizvodnje – oslobodili su ih svih fiskalnih i polufeudalnih obveza, dali im sredstva za proizvodnju, čak i sredstva za reprotukciju proizvodnje (žitarice za sjetvu) u razdoblju od pet godina (ostali doseljenici dobiijali su samo sjeme za sjetvu u prvoj godini)

Naseljavanje hajduka u Puljštini sastojala se u tri faze: 1. do plovice kolovoza 1671. hajduci uvjereni da će Mlečani prihvatiit sve njihove zahtijeve i dati im privilegirani položaj u trgovačkim poslovima 2. dva mjeseca kasnije – nezadovoljni prijemom hajdučki harambaše nastoje naći povoljnije uvjete života, a epidemija koja je usljedila bila je povod odluci o napuštanju Istre

- trgovački poslovi hajduka s Dalmacijom se povećavaju, počinju se potpuno orijentirati na more

- smješteni u lukama u Puli i Premanturi- slab nadzor mletačke obalne straže- senat pokušava pojačati taj nadzor ali nikako ne uspijevaju pa se 1673. odlučuju na

oštrije mjere: pali se mala barka sa šest klupa (gajeta) Baje Pivljanina koju su hajduci koristili za napade te trgovinu sa Dalmacijom

- nakon što su izgubili gajetu propadaju trgovačke veze i gusarski pohodi pa se polako počinju seliti iz Pule (uglavnom Senj)

- sukobi između staroga i novog žiteljstva kulminiraju raznim deliktima, koji se mogu svrstati u nekoliko skupina:

- a) prekršaji i krivična djela u čijoj osnovi leže socijalni motivi (to su bili sukobi oko zemlje, hajduci su često otimali urod starosjediocima; senat je pokušavao to riješiti većim povlasticama hajducima ali su time bili nezadovoljni starosjedioci)

- b) kriminalni delikti protiv života i imovine (napadi na ribarske čamce i brodiće, primjer: napad na barku Šimuna Gladulića, Gladulić je ubijen, njegova posada je zarobljena a brod je pokraden. 1764. puljski knez-providur ih protjeruje)

- c) krivična djela iz osvete («hajdučka osveta», uglavnom nasilna ubojstva)- d) krivična djela i prekršaji počinjeni radi zadovoljavanja najnižih instinkata

(primjer: 1672. harambaša Njegušević i njegova banda hajduka siluje Ursulu Perković)

- porast tih prijestupa valja pripisati blagonaklonjenom stajalištu senata, zbog potrebe da se održe mirni odnosi s Osmanlijama

- rašporski kapetan je bio sklon popuštanju, dok se puljski knez-providur zalagao za energičnije mjere u suzbijanju njihove delinkvencije i samovolje.

- Sukob između kapetana i providura, od 1592. rašporski kapetan ima upravnu i sudsku vlast nad doseljenicima, ali je to providur to često kršio (1674. je osudio na progonstvo napadače na brod Gladulića mimo kapetanovog znanja).

- 3. studenog 1674. senat donosi konačnu odluku da sudska nadležnost nad hajducima pripada isključivo rašporskome kapetanu

- 1675. arhivske vijesti o hajducima postaju sve rjeđe, a 1676. sasvim nestaju- procjenjuje se da je nakon naseljavanja u Puli bilo 700 hajduka, a storosjedioca je bilo

tek 600

12

- najvećim su se djelom hajduci vratili u stari kraj, djelomično su potražili utočište u hrvatskim zemljama pod Austrijom, dok je samo neznatan dio još neko vrijeme ostao u južnoj Istri.

- boravak hajduka u Puljištini ostao je samo epizodom u mletačkom nastojanju da organizirano naseli opustjelu istru te zbog svoje kratkotrajnosti nije ostavila sa sobom traga

7. JEDAN GOSPODARSKI i POPULACIJSKI USPJEH MLETACKE KOLONIZACIJE: SELO PREMANTURA (1585.-1797.)

nekoliko pokušaja doseljavanja Malvazijaca, Nauplijaca, Ciprana i Bolonjaca žestoki otpor puljski nobila i graðana i starosjedioca nakon toga nekoliko kolon. valova iz Dalmacije najuspješniji je doveo do osnivanje sela Premanture

najstarija populacijska jezgra prve manje selidbe 1585., 1597. i 1598. udaraju temelj ovom naselju - “zadarske obitelji” - investiturom mlet. providura Giacoma Reniera 1585.

1585. - obitelji: Crnobor, Milovich, Radoslovich,… potječu iz Nadina, Velima i Zvonigrada - zaleđe Zadra i Šibenika

nazivaju se Zadrani (Zaratini) zato jer su se ukrcali u mlet. brod u zadar. luci i s njima došli u Istru

mjesta iz kojih su došli bila su samo etapa u njihovim migracijskim kretanjima najvjerojatno započetim u zapadnoj Bosni

dolaze zbog teških i nemirnih prilika, upada Turaka (martilaza), pljačke, odvoðenje u roblje, palež, prelazak kaštela iz mlet. u turske ruke i obnuto

osnivači sela Premanture - došljaci iz Velima (Ivan Marković, Mikula Vratković, Marko Slipčević - Slipčevići su se održali u Premanturi do 1945.)

u periodu 1598.-1623. nema podataka o doseljenjima u Premanutu

GOSPODARSKI RAZVITAK:

doseljenici su dobili određene parcele - oranice i pašnjake na njima mogu održavati ratarsko-stočarsku proizvodnju

dobivali su od mlet. vlasti pravo da zajedno sa starosjediocima koriste općinske pašnjake ili su rektori posebnim propisima dopuštali pašu samo radnoj stoci

kako se povećao broj doseljenika bilo je sve više stoke, a sve manje pašnjaka

herbatici dovode u krizu Puljštinu

i u Premanturi je bilo spornih posjeda koji su postojali državnim dobrom i dijelila ih je kolonistima stari vlasnici pokreću sporove, na razne načine ometaju nove posjednike

iz Uskočkog rata Premantura izlazi brojčano i ekonomski ojačana mnogi zaljevi i luke oko Pule i Premanture su pod kontrolom uskoka koje u prvoj fazi podupire Austrija velika zabrinutost u Veneciji uskoci iz južnoistarskih gradova napadaju mlet., dubr. i turske vašele i galijune pljačkajući ih providur de Priuli iznio je mišljnje pred senatom da se to može riješiti uništenjem Premanture

nakon rata o gosp. i populac. usponu Premanture, izvori su veoma oskudni, treba pretpostaviti da se selo povećalo novim doseljenicima

13

oko 1623. zbog čestih temperaturnih oscilacija, haranja bolesti i primitivne tehnike, prirodi su bili dosta niski seljaci su se opskrbljivali u gradskim fonticima

iako relativno mnogobrojno premanturko stan. nalazilo je načina da se preharani, osim u posebno teškim i kriznim razdobljima

kako se u Premanturi povećavao broj ljudi tako se i selo bitnije širilo tijekom 16. i 17. St.

pašnjaci:

® pravna osnovica za širenje - isticanje prava na korištenje pašnjaka i šuma u odluci općinskog vijeća u Puli 1561. “da pojilišta i pašnjaci na teritoriju puljske općine postaju zajedničkim dobrom svih žitelja” i Raneirevoj investituri koja im je davala pravo pasenja radne i vučne stoke u pomerskoj i premanturskoj proštini

® nagli razvitak stočarstva u J Italiji, nova doseljenja, iznajmljivanja pašnjaka stranim stočarima (herbatici) skučivali su se gosp. Zemljišni prostor i ugrožavala ratarska proizvodnja

® u SV u Puljštini dominira ratarstvo, u 16. st. stočarstvo

® karakteristièna pojava - decerealizacija - smanjivanje zasijanih žitarica u korist uzgoja stoke karakteristično za Europu na prijelazu SV u NV utjacala je na pojavu prehrambenih kriza i pojavu epidemija uzgoj stoke zahtjevao je daleko veću zemljišnu parcelu

šume: ® između Premanturaca i Šišanaca vode se sporovi oko prava sječe kolja i gorivog

drva u šumama sukobi su doveli do toga da su obje strane počele štetiti i čak spaljivati šumu (šišansku Cedrinu; tu su još i Svetica i Basso)

- o tome u mnogim vicinijama - zbor glavara seoskih obitelji na čelu s merigom odluke mlet. upravnih organa, zapisnici procijenitelja šteta,… - sporovi će biti riješeni u doba Austrije 1814. kada je Carsko- kraljevski okružni komesarijat u Puli donio odluku o podjeli kompleksa Cedrice, svetice i Basso na pola između općine Premanture i Šišana

zakupi: ® doseljenici su koristili općinske pašnjake i šume, ali problem je bio nedostatak

oranica za sjetvu žitarica – to moglo se nadomjestiti samo ZAKUPIMA - višegodišnje iznajmljivanje zemljišta uz naknadu u naturi ili novcu

® davatelji zakupi najčešće su puljski nobili i građani iz drugih mjesta (Labin, Cres), npr. labinski rod Škampić imao je prostrana dobra u Puli koji su Premanturci zakupljivali (Slipèeviæ, Mihoviloviæ) 17.st.

® najviše zakupnièkih ugovora je sačuvano iz 18. st. ® gosp. djelatnost Premanturaca vezana je za stjecanje i korištenje novih zemljišnjih

površina zakupnine su visoke pristupačne su samo imućnijima imaju ih od Premanture do Pule, od otočića Ceja do otočića Uljanika

14

sporovi oko korištenja pašnjaka i šuma između Premanturaca i Pomeraca koji su se vodili oko 250 godina

® zemlju stječu stupajući u obične ilikomplicirane gosp. – prtavne odnose I pomoću:• affitanzi (zakupa)• livella - ugovor o davanju nekretnina na uživanju uz godišnju naknadu

kupnja pašnjaka, oranica, maslinika

uzurpacije: ® učestala (posebno prematurska i pomerska seoska općina) kao oblik gosp.

ekspanzije - trajno prisvajanje općinskih dobara od strane seljaka ili tuđe seoske općine

® posebno uzima maha poč. 18. st. ® mlet. vlast energičnije interveniraju 1771.:

- puljski knez-providur Girolamo Zorzi izdaje proklamaciju kojom je naređeno merigima, dadodecima (sudačka banka, tj. 12 seoskih sudaca) i javnim procjeniteljima da se oprema katastiku oduzmu sva uzurpirana dobra i vratiti seoskim općinama

® uzurpacije nisu legalne, ali dokazuju vitalnost i upornost u želji za gosp. usponom

ribarstvo: ® ribarski najrazvijeniji dio Puljštine je krajnji i najrazvedeniji dio obale od rta

Barbarige do Raškog kanala u zakupu ribara iz Rovinja, Fažane, Pule i Malog Lošinja

® o pravu na ribolov i visini zakupa dugi su niz godina vodili sporove puljski i rovinjski općinari koji su bili bitno opremljeniji i stoga su i dobivali sporove

® mlet. vlast nije odveć poticala razvoj seoske ribarske privrede (gotovo stopirala) - došljacima je prvenstveno namijenjeno ratarstvo i stočarstvo, a nakon isteka 20 goodina privilegiranog statusa bi popunjavali črnu vojsku

® u Premanturi se nije odveć razvilo

socijalna diferencijacija: ® ovakv gosp. razvoj Premanture dovodio je do neminovne soc. diferencijacije® u maticama iz 18. st. spominju se pastiri, govedari, sluge u imućnijim

premanturkim obiteljima (Slipčević, Učeta, Mihovilović, Crnobori, Prematić) – dolazili su iz Lovrana, Učke, Kastava, Klane, Sušnjevice,…

napomena o društ.-gosp. položaju premanturskih seljaka:

® poput ostalih doseljenika ili dobjeglica uživali su mnoge povlastice propisane mlet. zakonima; dobivali su na du stoku, ratarski alat,…

® od prinosa s dobivene zemlje i uzgoja stoke vraćali bi dug® istekom povlaštenog roka (nakon 20 godina) postupno prihvaćaju sve obveze poput

ostalih podanika Mlet. Rep.:- plaćati drž, I općinske poreze srkv. desetinu, obavljati karatadu, služiti u črnoj vojski na galijama, sudjelovati u gradmnji puljske tvrđave,…

® iako je mlet. fiskalni sustav bio manje krut (nego austrijski) Venecija je izvlačila iz siromašne Istre dio prihoda, bez obzira na negativnu finan. bilancu u pojednimk seoskim općinama

® mlet. istar. gosp. bilo je općenito siromašno, česte ljetine i krize pogoršavalo životne uvjete

15

® mlet. uprava u takvim je prilikama ublažavala svoj porezni sustav, ponekad i privremene oproste od podavanja

® sistem zakupa daća nije uspješno funkcionirao i postupno se gasio

vitalna seoska jezgra: ® tu je postojalo najjače gosp. gibanje u Puljštini, najživlje kretanje ljudi® Premanturci su ratari, stočari, ribari, krijumčari, jataci uskoka; dočekuju

pomorce i putnike koji se sklanjaju u obližnjim lukama, prodaju im namirnice i od njih ih kupuju

® 1741. to je najveće selo u J Istri sa 578 ljudi® u ljetnim mjesecima mnogi su se Puljani od “male arie” sklanjali po okolnim

selima, pa i u Premanturu, koja povremeno ima i više ljudi od Pule® poč. 17. st. zabilježena su i prva stalna nastanjivanja Premanturaca u Pulu, a

vrhunac će biti polovicom 19. st. kada je Pula gl. ratna luka Hjabsburgovaca to vezivanje za Pulu stoljećima je imalo “jednodnevne migracije” i nije značilo trajno napuštanje zemljišta

® za vrijeme Mletaka Premantura je nesumnjivo bila jedno od najvitalnijih ruralnih središta u Puljštini i jedan od najvećih uspjeha mlet. kolon. južne Istre

za gosp. karakt. velike oscilacije - smjenjuju se povremeni usponi s teškim padovima

Kandler 1845. «uzroke propadanja Istre treba tražiti u činjenici da je trgovina s

vanjskim svijetom zamrla zbog stanja u zemljama oko Jadrana»

statistički i povijesni podaci o demografskim kretanjima dobiveni su iz arhivskih vrela

pojam Wustungsprozess – ne označava sela koja su privremeno napuštena zbog

ratnih ili elementarnih nedaća, već konačnu propast naseljenih mjesta ili njihovo

pretvaranje u malo seosko gospodarstvo (stanciju)

od 15. do kraja 17. st.- i mletački i austrijski dio Istre potresaju brojne krize čiji je

konačni rezultat upravo Wustungsprozess

ta je pojava najizraženija u južnoj Istri

u De Franceschijevu popisu toponima puljskog agera spominju

se brojna sela čiji se spomen sačuvao samo u lokalnom nazivu

zemljišta

16

8. KOLONIZACIJA I GOSPODARSKA KRIZA: BROJČANI POKAZATELJI

populacijska kriza ostavila je velike površine plodne zemlje bez radnih ruku----oko

70% sela propalo je zauvijek

na površini Puljštine je gustoća naseljenosti 1554. bila 5,80 a 1741. popela se na 9,97

povoljna gustoća od 27 stanovnika u mletačkom dijelu Istre 1580. naglo opada

početkom 17. st. (1601. 18 stanovnika, 1625. 14 stanovnika) zbog uskočkog rata

poč. 16. st.- rat između Mletka i Austrijanaca (1508.-1523.)-----period

dvadesetogodišnje stagnacije migracije prema Istri

obitelji dobjeglica i kolonisti nazivani su Morlacima (sredinom 16.st. činili su 17%

ukupnog žiteljstva mletačke Istre)

1554.---Pula (populacija:oko 3000;broj doseljenika:300; Kopar:populacija:oko

11,000;broj doseljenika: 900; Milje:populacija:oko 1500, broj doseljenika:0)

'provalija' između 1580. i 1625. na krivulji grafičkog prikaza rasta stanovništva

pokazuje da je uskočki rat najtragičnije razdoblje

Benusi u svojim 'puljskim pabircima' ne vidi razloga zašto se pulska populacija u

razdoblju od 1590. do 1613. smanjila upola (!)----knez providur Lorenzo Ghisi vidi

razlog tog ekzodusa u lihvarima koji iskorištavaju seljake

postoci depopulacije: Kopar (1741. za 51% manje stanovnika nego 1554.), Poreč

(61%),Milje (18%)

populacijski zastoj se najviše očitovao u Puli gdje se žiteljstvo od 1554. do

1741. povećalo za samo 67 osoba !!

Kopar i Milj propadaju zbog konkurencije austrijskog Trsta , ali ostali gradski centri

doživljavaju porast: mletačka Istra 1741. ima nešto manje od 70,000 stanovnika, dakle

31% više nego 1554.

negativni činitelji populacije:

o malarična oboljenja, epidemije tifusa i boginja

o velika smrtnost

o ekonomsko opadanje

o opće siromaštvo

o gladne godine

o odlazak vitalne muške snage na daleka bojišta

o mletačka politika prema Istri

...... sprječavaju u 16. i 17. st. populacijsku revitalizaciju !

17

9. «I BI KRUTO VELIKI RAT...ISTRA BI VSA POPLINENA»

ISTRA 1615.-1618.

Uskočki rat kao dio socijalne povijesti Istre

USKOČKI RAT (1615.-1618.)

glavnu udarnu snagu su činile udarne čete istarskih seljaka

u istri traje 8 mjeseci dulje nego u drugim područjima

Madridski mir 1617. koji je označio formalni prekid sukoba za Istru nema

većeg značenja

tisuće izvještaja (relacija), službenih dopisa (disppacia) i pisama poslano je iz

Istre kao apel za pomoć

Paolo Sarpi pristrano prikazivao uskočki rat (kao i Moisesso, de Kollenberg,

Battista Nani, Scussa)

3 krizna žarišta:

1) senjsko-kvarnersko područje

2) oko obala Istre

3) oko granice s Trstom i u Furlaniji

generalni providur Kulfa Pasqualigo svojim je ratnim galijama u Velebitskom

kanalu spriječio dovoženje hrane u Senj kopnom iz zaleđa i morem iz Rijeke

ipak, Venecija nije mogla izvest trajnu opsadu pa su uskoci pronalazili nove

kanale za dovoženje namirnica

zbog toga je gener. providuru Dalm. I Albanije Lorenzu Venieru izdana

naredba da se ne udaljuje iz Kvarnera

1615. mletačka mornarica napada Novi ( gospodar Novog Nikola Franakapan

pojačao je obranu topovima,ali je Venier zauzeo kaštel)

Sol, trgovina i zaoštravanje mletačko-austrijskih odnosa

zaoštravaju se sukobi Trsta I Milja: tijekom 16. i 17.

st.- Trst gradnjom vlastitih solana nastoji skrenuti seljačku trgovinu u svoj grad;

plemićke obitelji grade svoje solane

«žavljanska solna kriza» 1609. – izbila nakon

nadvojvodine odluke da se sagradi solana koja će podmirivati potrebe zaleđa; tako bi

kupci iz Kranjske, Štajerske i Goričke plaćali Trstu sol šesterostruko skuplje nego u

primorskim gradovima mletačke Istre!!

gradovi:

18

puljsko žiteljstvo se osobito smanjuje nakon kužne epidemije 1527. (preko

tristo godina Pula će se u izvorima navoditi kao primjer 'prebivališta

melankolije, bolesti i smrti')

Rovinj koji je također na udaru uskoka slabo je opskrbljen žitaricama

najteže stradava općina Milje (potpuno uništena i iscrpljena)

Pojedine istarske obitelji čitavo 17. st. bježe u Trst gdje su 'počeli izgrađivati solane'; u SZ djelu Istre urbana središta propadaju, vlada veliko siromaštvo i opća oskudica

Od konca dvadesetih godina 16. st. i velike epidemije kuge 1527; Pula propada; Rovinj također oskudjeva žitaricama; najgore je stradala općina Milje

Mletački providuri, rektori i vojni zapovjednici kao i lokalne vlasti u Trstu drže pod blokadom kopnene i pomorske putove – s Istrom ?? (ali nju nije bilo moguće provesti u potpunosti)

Generalni providur Dalmacije i Albanije proglasio zabranu trgovanja „sa Senjanima, Riječanima i trgovcima iz Novog Vinodolskog' ta se odredba nije odnosila na mletačke podanike u Istri niti na trgovce iz slovenskih zemalja koji su svoju robu prodavali u Istri

Mletačko-austrijski odnosi su zaoštavani, a uskočki i pljačkaški prepadi na moru i kopnu postaju sve intenzivniji; na kopnu u sukobima uz uskoke sudjeluje i množina naoružanih seljaka

Od rujna 1612. u Istri se svakodnevno uništavaju sela, usjevi i stočarski proizvodi - 8. rujna 1612. 400 uskoka prelazi Učku i spaljuje sela Brgudac i Lanišće, Mlečani spaljuju Krasicu i Obrov i otimaju bogati plijen u Pazinskoj knežiji – no unatoč svemu Istra nije bila spremna za rat (Mlečani proživljavaju krizu trgovine i pomorstva)

Sredinom 1613. ukinuta je 'travarina' (herbatik) – pristojba koju su plaćali stočari iz nemletačkih područja u ime naknade za pasenje stoke u mletačkom dijelu Istre; zabranjena je sočada – obligacijski ugovor kojim vlasnik stada de određeni broj grla seljaku ili pastiru da se brine o održavanju, a nakon 3-5 godina prirast se dijelio prema sklopljenom sporazumu – Mlečani ih ukinuli

U rujnu 1614. s ciljem izbjegavanja sukoba između došljaka i stranih korisnika općinskih i privatnih pašnjaka svi su pašnjaci do daljnjeg proglašeni zajedničkim dobrom (??)

I Austrija i Mleci pljačkom i osvećivanjem protivniku žele prouzročiti njegovo popuštanje; Mlečani se brodovima zalijeću duboko u Tršćanski zaljev ometajući prevoženje soli; početkom kolovoza 1615. Tršćani su uspjeli dobremiti sol iz Žavlja

Krizno područje sukoba proteže se od Senja, kvarnerskih otoka, čitavog poluotoka s Trstom i njegovim zaleđem sve do furlanske granice gdje je Venecija Wormskim kapitulima (1521.) izgubila upravu nad mnogim važnim područijma (Gradiška, Maran, Červinjan...) ali je u idućim desetljećima popravila svoj strateško-diplomatski položaj, a ravnoteža pada opet na stranu Venecije kada u listopadu 1593. gradi tvrđava Palma na strateškom putu kroz Furlaniju (Austrija je tada zauzeta ratom s Turskom)

Uskoci i mitnica u Červinjanu (mlećani su građevinski materijal za utvrdu u Palmi, te hranu i opskrbu dovozili rijekom Ausom koja je bila zajednička i tako izbjegli plaćanje mitničkih pristojba u austrijskom Červinjanu) još su više zaoštravali situaciju,

19

a 1613. providur gradi pristanište na desnoj obali Ause i tako zaobilazi plaćanje pristojbi

Mletačka vojska i žiteljstvo Milja i okolnih sela 24. studenog 1615. provaljuju preko rječice Glinščice (granice između mletačkog i austrijskog teritorija) i počinju uništavati solane, no doživljavaju težak poraz od austrijske vojske sastavljene od hrvatskih i njemačkih četa na čelu s braćom Nikolom i Vukom Frankopanom – mletački providur i vojska su protjerani, i počeo je pohod na područje čitave mletačke Istre (pljačkaju i pale) - počeo je rat; također 19. prosinca Mlečani zauzimaju između ostalog i Červinjan

U početku rata Mlečani gube i gotovo do polovice 1616. nisu u mogućnosti potisnuti nadvojvodinu vojsku

Nevolje rata i pritisak feudalno-fiskalnih obveza

Prva faza rata (od studenoga 1615.-do polovice 1616.) za istarsko je stanovništvo, a osobito za seosko gospodarstvo, bila najteža. Mletačka je vlast i dalje opterećivala žiteljstvo mnogim feudalnim, polufeudalnim i fiskalnim obvezama, a neke je i povećala.Dolaskom novih plačenićkih četa porasla je potražnja sijena pa su ih seljaci morali opskrbljavati, što se smatra jednim od glavnih uzročnika propasti istarskog stočarstva u doba rata. Osim golemih obveza i tlake položaj žiteljstva pogoršavaju i česte pljačke mletačke soldateskei mornara naoružanih barka, te nemilosrdno rasipničko ponašanje mnogih gradski podestata.

Zbjegovi, otmice, glad i ratno gospodarstvo

Rat i gerila su uništili usjeve na poljima, stoku i postojeće zalihe hrane i krme i tako dolazi do velikog broja izbjeglica. Zauzimanjem Tinjana (1616) ojačan položaj mletačkih plaćenika u Istri koji upadaju na teritorij pod nadvojvodinom vlašću, uzimajući stoku i živežne namirnice, ali to ipak nije moglo ublažiti opću oskudicu.Tako su obje strane počele primjenjivati istu taktiku, a rat i pljačka su se pretvorili u gospodarsku kategoriju. U tijeku rata otmice su postajale sve raširenija pojava, uhićenici su podvrgavani ispitivanju da bi se od njih izvukli podaci o protivnicima. Odvođenje ljudi u zarobljeništvo je bilo i veoma probitačno, jer su za njihovo oslobađanje isplaćivane visoke svote. Dok su nadvojvodini zapovjednici tražili visoki novčani otkup, prijeteći da će uhićenike u protivnom prodati Turcima u ropstvo, zarobljeni podanici sa austrijskog područja služili su kao veslači-kažnjenici na mletačkim galijama.

- 15. srpanj 1616. Tiepolo izražava strepnju da će neprijateljska vojska doći i uništiti Istru- Invazija mletačke Pokrajine Istre ipak se nije dogodila, no konjanici Pazinske knežije

zarobljavaju seljake i otimaju ljetninu- Hvatanje seljaka postaje popularno s obje strane (nadvojvodini zapovjednici tražili su

ogromne otkupnine, a zarobljeni podanici s aus. područja služili su kao veslači-kažnjenici na mlet. galijama

- Postoje spisi gdje se govori da je u Pokrajini Istri uništena gotovo sva stoka i da Kraljevci odvode ljude u zarobljeništvo

- Rijetki koji su se oslobodili pisali su Tiepolu (poput Jure Milešića koji piše kako je zarobljen te je opisao zbor vosjke i Kraljevaca pod Boljunom)

- Mnogi su uhićenici stradavali pri pokušaju bijega ili gubili živote u aus. tamnicama

20

- Listopad 1616. – stanovništvo napušta sela na Krasu (nemaju za preživjeti)- Ratarski se poslovi i dalje obavljaju pod zaštitom vojske i carnida- Iako je tiepolo pokušao zaustaviti raseljavanje sa područja Kapetanata, nije uspio

''Ljudi i rat – uhode''- Postojale su obaviještajne službe i mreže uhoda s obje strane- Mletački predstavnici u P.I. – rašporski kapetani, kparski podestati i kapetani, gradski

podestati, knezovi, providuri i općenito svi rektori – imali su povjerljive doušnike sa mletačkog područja uz granicu i podalje od nje

- Uhodnička aktivnost – vrhunac za uskočkog rata- Uhode su bili dobro plaćeni, istarski Hrvati i Slovenci, imena su se držala u strogoj

tajnosti- ZANIMLJIVOST: početkom listopada 1612. uhićen je austrijski glasnik s porukama

napisanim goticom koju nitko nije znao pročiati na području P.I. – ovaj podatak važan je za etničku i kulturnu povijest

- U pismima i tajnim porukama mlet. vladi poslanim iz Istre često se spominju imena uhićenih uhoda

''Mletački uhoda iz račica: Domician Zara''- Plemić i gospodar polovine kaštela Račice i sela Senjak- Nećak pićanskog biskupa- Izvještavao je rašporske kapetane o kretanju vojske i ratnim planovima nadvojvodina

dvora- Početkom travnja 1616. Došlo je do pokušaja preuzimanja kaštela sa strane nadvojvode- Posljedice: 1. Ojačao položaj mletačke strane, 2. Doveo do trajne promjene jednog

feudalnog gospodara grofovije Račice i do prekida uhodničke veze između zare i rašporskih kapetana

- Nešto kasnije dolazi do pohoda na sela Buzet, Hum, Draguć, Grimalde te su spaljeni- Tiepolo saznaje da je u tome sudjelovao i Antonio Zara (biskup) – kao osveta nad

prijašnjim događajima- Antonio zara, erudit, filozof, klasični latinist i autor enciklopedijskog dijela Antatomia

ingeniourum et scientarum - Kao dvadesetogodišnjak postaje biskupom- Blizak prijetalje mu je Ferdinand, te mu je bio i mecena- Tiepolo po nalogu senata morao je objaviti formalni progon i izvršiti konfiskaciju

Domicionaove imovine- Prešutio je i prikrio prave razloge biskupove intervencije u Račicama- U pismu senatu nije spomenuto da je Dopmician bio uhoda- Kad je biskuop saznao za radnje nećaka htio ga je vratiti u Pićan iako bi to značilo rashod

sa svojim mecenom i da je to konac njegove karijere- Tiepolo također nije priznao veze sa Domicianom jer je uvidio da je on dvostruki uhoda i

da su zbog njegove nepreciznosti Račice gotovo dospjele u ruke nadvojvode''Austrijska uhoda iz Karojbe: Jela Medešić''- Svjedočanstvo o sudjelovanju žena u pljačkama sotavila je Jela Medešić, austrijska uhoda- Na području Poreča postalo je metom napada nadvojvode i naoružanih seljaka- Arhivska vrela rijetko spominju pojedinačna stradanja i detaljne podatke o sudbinama

ljudi, zato je i bitno saslušanje koje iznijela Jela M.- Na prvom saslušanju govori o sebi, a na drugom o svojem uhodničkom djelu''Druga i treća godina rata: uspojesi mletačkog oružja''

21

- Strateški položaj mlečana počeo se poboljšavati- O tim supjesima mletačkog oružja, koje je označilo prekretnicu u ratu, , rašporski kapetan

Tiepolo odmah je izvjestio predstavnike vlade- Uz suradnju mornarice, pješaštva, i ''črne vojske'' u ožujku 1616. osvojen je Tinjan i

pripreman napad na Žminj- Osvajanje Tinjana označava prekretnicu u ratu: mijenja se strategija i taktika rata i gerile,

a inicijativa prelazi na mletačku stranu

UPLITANJE ŠPANJOLSKE I NOVE PRIJETNJE: POSTMADRIDSKO RATOVANJE U ISTRI

- u Uskočkom ratu svoje interese našla je i Španjolska:- najveću je zabrinutost izazvala španjolska flota potkralja Napulja Pedra Telleza Girona

(Duca di Ossuna) → 1617. nekoliko puta se zalijeće na ist. obalu Jadrana → pruža utočiste uskocima, pomaže im u prodaji opljačkane robe, pravi planove za napad na Dalm., Istru i Mletke → u travnju 33 potkraljeva broda isplovili su prema Šibeniku I Zadru → mlet. providuri poduzeli su znatne mjere opreza

- rašporski kapetan Tiepolo zatražio je pomoć Venecije, savjetovao je i konjaničkog providura Zorzija da umiri lokal. stan koje se pripremalo za bijeg

→ Tiepolo i Zorzi napravili su plan izgradnje utvrde na otočiću Sv. Andrija u puljskoj luci – nije do toga došlo → u Veneciji je odlučeno da se Pula i ostatak istarskog poluotoka pod Mlecima zaštiti plaćeničkom vojskom – sastavljena od raznolikog etničkog mozaika – hrvatske, albanske čete, Francuzi, Švicarci, Grižuni, mnogi Nijemci, galijoti i veslači iz sj. Afrike i Azije,…- španjolska se soldateska nije iskracala na istarsko tlo, ali je uloga madridske

diplomacije na tijek i završetak rata bile veoma značajna → mirovni pregovori su započeli u Madridu, zaključeni u Parizu (6. rujna 1617.) I potvrđeni u Madridu 20 dana kasnije → ni goričko, ni istarsko-primorsko bojište nije bilo neposredno obuhvaćeno pariško- madridskim mirovnim klauzulama

- dok suposlanici mlet. dužda i austrijskog nadvojvode vodili mirovne pregovore u Rijeci I na Krku → u Istri se palilo, ubijalo, uništavalo

→ uskoci, soldateska i gerilska gomilasve su dublje prodirali i unutrašnjost, kraljevci i benačani i nihove feudalne vlasti pale, otimaju, uništavaju i dr. – kako bi što više iscrpili protivničku stranu i stekli što bolji pregovarački položaj za mirovnim stolom

22

- od početka 1618. postupno zamiru ratni prepadi, pljačkanja, čarkanja oko istarske granice → obje strane su potpubno iscrpljene ratom

- mirno je stanje u Istri uspostavljeno u travnju 1618. (Venecija vraća Žminj), odnosno u

srpnju (Venecija vraća Brseč, Mošćenice i Tinjan) → KRAJ RATA

- sukobi oko granične crte, osobito u Diferencijama iz predtridentskog, tridentskog i posttridentskog doba (tzv. nove diferencije) nisu prestajale tijekom 17. I 18. st.

PUSTA ZEMLJA: RATNO-GERILSKA KATAKLIZMA I GOSPODARSTVO U PORATNIM UVJETIMA

- najsuroviji i najdramatičniji ratno-gerilski okršaj na istarskom tlu- o tome svjedoče brojna izvješća upućena providurima i poslanicima obje države →

najveći dio izvještaja odnosi se na Buzeštinu (Rašporski kapetanat) koji je najviše ratom i pogođen

- teško je pogođena i Pazinska knežija → trećina stanovništva poginula - stočni je fond gotovo potpuno uništen → posebno teško pogodilo ljude

- opterećeno feudalnim pritiskom, žiteljstvo Knežije našlo se teže pogođeno - mletački je fiskalno-polufeudalni sustav obveza bio inertniji, imobilniji, povećavao

podavanja, nije osiuravao nove mogućnosti povećavanja uroda i prihoda uopće - pazinski su kmetovi posizali za zajedničkim mlet.-austr. diferencijama i na njima orali

njive, proširivali pašnjake, sjekli šumu itd.- u Istri prednosti društ.-polit. uređenja Mlet. Republike nisu mogle doći do izražaja →

mnogi seljaci su napuštali mlet. dio i prelazili u “feudalni mrak” Pazinske knežije

- teškoće i uspjesi gosp. buđenja:

za vrijeme rata (32 mjeseca) dio žitelja Rašporskog kapetanata sklonio se u južni izapadni dio poluotoka koji su bili manje izloženi pljačkaškim pohodima iz Knežije

bjegunci su dobivali status sličan novim doseljenicima, a bili su izravno podčinjeni rašporskom kapetanu → već početkom 1617. općine, svećenstvo i poneki rektori prisiljavali su pridošlice na plaćanje desetine, četrtine, travarine (herbatice) i ostalih tereta

izbijaju sporovi između došljaka igradskim podestata, starosjedioca i privilegiranih doseljenika, podestata i rašporskog kapetana oko kompetencije nad pridošlicama I njjihovim pridošlicama

poslije rata → nastavljen prekinuti proces organiz. kolonizacije → najdjelotvorniji način obnavljanja uništene privrede

Uskočki rat je donio zbrku u započeti tijek naseljavanja Istre - npr. staro žiteljstvo Dvigrada i njegove komune koje je moralo napustiti svoje posjede i živjeti u velikoj bjedi dok je istodobno rašporski kapetan na tu zemljhu naseljavao koloniste → nakon rata stari vlasnici traže ponovo tu zemlju, što se i događa 1623. → zeštoka oporba razvlaštenih kolonista → bijeg u područje Knežije, na imanja Zrinskih u Liku i Primorje bio je za takve koloniste gotov jedini izlaz

proizvodnja hrane tih godina nije bila dovoljna za održavanje života: → jedino oranice u Puljštini su bile zasijane žitaricama

23

→ u tijeku nekoliko stoljeća istarsko se žiteljstvo hranilo sirkom, bobom, grahom i rižom, žitaricama i leguminozama koje su u manjim količinama → sami ga proizvode, ali najviše pribavljaju u Veneciji ili razmjenom za sol s trgovcima i seljacima iz sloven. i hrv. krajeva u zaleđu → nabavljali su i na grad. fonticima

→ npr. pučanstvo Kopra opskrbljivalo se žitom samo peraštanskih i alabanskim vašela (brodovi čiju su vlasnici živjeli na području koje se tada nazivalo Mletačkom Albanijom )

patruni i vlasnici žitnih tovara nastojali su iskoristiti visoke cijene pšenice na istarskom tržištu

→ potajice iskrcavaju žito na skrovitim mjestima, a plaćaju ga po cijeni daleko većoj od one koju bi dobili od Vijeća za žitarice u Mlecima → veće količine iskrcavale su se noću u Fažani i odatle vozile u druge dijelove Istre, pa čak i u Knežiju u kojoj je također vladala strahovita oskudica

Senat je nastojao spriječiti krijumčarsku trgovinu žitaricama i odlijevanje kapitala u privatne ruke

prodavanje žitarica s vašela nije se moglo u potpunosti spriječiti jer su gradski podestati strahujući od pobune gladnog žiteljstva ponekad popunjavalo spremišta iz gradskih tovara namijenjenih metropolisu

izgladnjelo žiteljstvo nabavljalo je žito i najlošije kakvoće (kada je bilo po nižoj cijeni) koje je moglo izazvati i bolesti

sol se u SZ dijelu Istre i u poratnom razdoblju proizvodila u znatnim količinama → važan izvozni artikal i predmet razmjene za žitarice koje su u karavanama dolazile u Milje, Kopar, Piran, Izolu,… iz Kranjske i ostalih zemalja zaleđa

u tim godimana rasla je krijumčarska trgovina soli

- gospodarsko povezivanje:

tijek učvršćivanja i ustaljivanja bio veoma spor i težak nakon rata u tom je kriznom trenutku jačao bijeg kmetova (Kraljevci) u mletački dio Istre,

osobito u Puljštinu i Poreštinu – do polovice 1624. oko tisuću → uspjelo prijevarno nastojanje pazinskih kmetova da u J i Z Istri dobiju zemlju i besplatne pašnjake za ljetnu ispašu – oni nisu tu živjeli, dolazili su samo obrađivati zemlju, ubirati i odvoziti urod itd.

u poratnim godinama je bilo veoma teško uspostaviti gosp.-polit. ravnotežje i međusobnu suradnju između Mlet. Istre i Knežije

suparnička borba između Trsta i mlet. gradova u njegovu susjedstvu koja se ponovo razmahala nakon završetka rata, ima svoju gosp. i polit. pozadinu:

→ u doba Uskočkog rata Trst se opskrbljivao prehrambenim proizvodima iz sloven. zemalja u zaleđu, ali i uvozom iz nekih mjesta u Papinskoj državi → Tršćani su poslije rata poduzimali mjere da karavansku trgovinu iz zaleđa skrenu

24

u svoj grad i prekinu njezinu povezanost s mlet. mjestima u Istri → istodobno je u blizini mlet. granice započeta gradnja nove carinanice (stara srušena u ratu) – muda što je izazvalo prosvjede rektora u Miljama I Kopru → za nadzor nad prometom i ubiranjem pristojbi na sol, vino i ulje, te ostalu robu s mlet. teritorija; dobro naoružana strateška točka) → napetost u mlet.-austrij. odnosima povećava i pomorska trgovina Trsta s državicama Apeninskog poluotoka koju Repub. i ne može spriječiti i nadzirati

gosp. kontroverzije, opasnost od napada španj. flote iz Napuljske kraljevine i napetosti izazvane tridesetogodišnjim ratom podržavaju u istarskom žiteljstvu i mlet. vlastima stalni strah od ponovnog izbijanja ratnih sukoba

POUKE I PORUKE USKOČKOG RATA (ZAKLJUČAK)

- Uskočki rat je samo u rijetkim epizodama naličio tadašnjem tipu rata

- u Furlaniji (oko tvrđave Gradiške) vojni se okrašaji odvijaju po tadašnjim ratni pravilima (s izraženom borbenom linijom, bojnim poljem i pozadinom)

- furlanskim su bojištem projahale neke slavne (vojne ličnosti): na austrijskoj strani:

ADAM TRAUTMANSDORF – zapovjednik hrv. četa i karlovački general BALDASSOR MARADAS Y VICQUE – Španjolac i vitez malteškog reda koji je preuzeo zapovjedništvo nakon Trautmansdorfove pogibije VUK FRANKOPAN – trsatski grof i vicegeneral hrv. vojske HENRI DUVAL , grof Dampiere iz Metza – zapovjednik korpusa od 500 konjanika i 500 hajduka -pješak RICCARDO DI STRASSOLDO – kapetan tvrđave Gradiške i njezin zapovjednik u doba opsade (1615.-1617.) ALBRECHT WALLENSTEIN – zapovjednik konjaničkog korpusa od 200 Valonaca i buduća slavna, ali i tragična ličnost Trideset. rata DANIELE FRANCOL – Tršaćanin, nakadašnji civilni i vojni zapovjednik u Senju, kapetan arkebuzira, koji je poginuo u siječnju 1616. prilikom nekog okršaja u blizini Gradiške

na mletačkoj strani:

FRANCESCO ERIZZO – provider Palme u doba invazije austrijske vojske (mlet. dužd 1631. -1645.) PIETRO BARBARIGO – mlet. provider 1616. s prerogativama gl. zapovjednika vojske u Furlaniji POMPEO GIUSTINIANI – zvan “Gvozdena ruka”, istaknuti ratnik, porijeklom iz Genove (pao pogođen hicem iz muškete u listopadu 1616.) FRANCESCO MARTINENGO – nekadašnji gl. kapetan vojske savojskoga vojvode, od 1616. u mlet. službi kao generalni zapovjednik lakoga konjaništva CAMILLO TREVIGIANO – zapovjednik albanskog i hrv. konjaništva

- istarsko je bojište - ponajviše surovi teatar manjih, ali čestih pljačkaških i rušilačkih prepada i okrašaja koji nisu imali nikakve veze s tadašnjim tipom ratovanja – pljačkaška gerila

25

- ponovljena slika velikog sukoba Mletaka i Cambraiske lige (1508.-1523.), ali s puno većim razmjerima, osobito uz granice - tu je ubijeno 30-50% žiteljstva,

- odvedeno ili uništeno 90-99% stoke, - porušeno i napušteno 90-98% zemljišnih površina koje su se dotada obrađivale

- rat je potakao mnoga unutarnja migracijska kretanja, bjegove u manje ugrožena područja

- strahovita razaranja materijalnih dobara jednako su teško pogodila i jedne i druge- katastrofalnim uništenjima pridružila se i jedna od najjačih epidemija kuge 1631.-1632.

- ovo je posljednji ratni sukob na istarskom tlu sve do 2. svj. rata – no brjni su činitelji koji su onemogućili u tom mirnom periodu znatniji gosp. razvoj:

- haranja raznih bolesti- velika smrtnost- propadanje gosp. u vezi s prilikama u sredozemlju I na Jadranu- opće siromaštvo- česte oskudice- gladne godine- odlazak mušske snage u ratove protiv Turaka- mletačka politika prema Istri

- posebno teške posljedice rata su one u mentalnoj sferi:- hrv. mlet. podanici – Benačani i hrv. podanici austrij. nadvojvode, cara i kralja

– Kraljevci identificiraju s banderijskim signunima mlet. krilatog lava, odnosno habs. dvoglavog orla – jedno od najfatalnijih nasljeđa generacijama u idućim stoljećima

ISTRA : DOBA VENECIJE

U doba uskočkog rata Trst se opskrbljivao prehrambenim proizvodima iz slovenskih zemalja i Papinske države, a tijekom rata Trst postao gl. tržište soli

Tršćani imali monopol i podizali cijene, a nakon rata poduzimali mjere da karavansku trgovinu iz zaleđa skrenu u svoj grad i prekinu njezinu povezanost s mlet.mjesta u Istri

Sporovi na gosp. razini nalikovali na one prije rata Tršćani pol. 1620. započeli obnavljanje starih i izgradnju novih solana u Žavlju Istodobno započinje gradnja nove carinarnice(stara spaljena u ratu); to izazvalo

uznemirenje i prosvjede mlet. rektora; to je zapravo bila velika tvrđava koja je nadzirala promet i ubiranje pristojbi na sol, vino, ulje i dr. robu s mlet. teritorija, a služila je i kao dobro naoružana strateška točka (svojim topovima mogla braniti solane u Žavlju)

Napetost mlet. – aust. odnosa povećava i pomorska trgovina Trsta s državama Ap. pol.

POUKE I PORUKE USKOČKOG RATA-ZAKLJUČAK

26

Samo u rijetkim epizodama naličio tadašnjem tipu rata U Furlaniji (naročito oko tvrđave Gradiške) vojni se okršaji odigravali po ratnim

pravilima 16. – 18. st. Bojištem Furlanske fronte prohujale slavne ličnosti čiji podvizi postali legende u čitavoj

Europi; austrijska strana: Adam Trautmansdorf, Baldassar Maradas y Vicque, Vuk

Frankopan, Henri Duval (grof Dampierre iz Metza), Ricardo di Strassoldo, Rodolfo di Colloredo, Albretch Wallenstein, Daniele Francol

mletačka strana: Francesco Erizzo, Pietro Barbarigo,Pompeo Giuistiniani, Francesco Martinengo, Camillo Trevigiani

Rat je pokrenuo mnogobrojne unutarnje migracije (bijeg u manje ugrožena područja) Mlet. Rep. pažnju posvećivala zaštiti obalnog područja, ali je rat ipak upropastio gosp.

primorskih gradova i njihove teritorije U periodu 1631. – 1632. epidemija kuge (po Istri i Europi) Uskočki rat posljednji ratni sukob na istarskom tlu (do 2. svj.)

(«Štit gradu i pokrajini») Vojni inženjer Antoine de Ville i njegova tvrđava u Puli u spletu povijesnih okolnosti XVII. I XVIII. Stoljeću

- bitan položaj Pule za Mletačku republiku, kao prolazne stanice ua Dalmaciju i Lepant- Pula u to doba u katastrofalnom stanju, pogođena malarijom, iseljavanjem stanovništva, propadanjem gospodarstva;- Pula zapuštena od strane dužda ali i lokalnih vlasti do potkraj 16.st.- tek nakon pljačkaških pohoda uskoka na Pulu, Mletci počinju ulagati novac u popravak zidina grada itd.- 1615. dolazi do Uskočkog rata Austrije i Venecije za prevlast na Jadranu čime se Pula našla u neposrednoj opasnosti; Puli prijeti opasnost i od invazije španjolske armade- na španjloskom dvoru bilo je u planu zauzeti Pulu te podignuti utvrdu - Pula barem nakratko postaje središtem obrane Republike Sv. Marka te 1617. počinje gradnja omanje tvrđave čija izgradnja teče sporo, suočava se smnogobrojnim problemima kao nedostatak novaca, radnika-u Pulu dolazi rašporski kapetan Giacomo Contarini kako bi završio izgradnju- izuzetno cijenjen graditelj puljske tvrđave francuski inženjer Antoine de Villeu - smatran orginalnim konstruktorom - s razvijanjem novih ofanzivnih vojnih tehnika, javlja se potreba za razvijanjem efikasnijih oblika obrane( npr. Bernard Pallisyju konstrira utvrdu u obliku školjke....)- razmatra se odnos arhitekta i vojnog zapovjednika – tko treba biti kome podređen- fiorentinski graditelj Lorini raščlanio je taj problem na 3 djela:položaj tvrđave( mora pružiti dobru zaštitu)uloga vojnih zapovijednika ( mora spretno upravljati vojskom)djelo inženjera-graditelja ( stvara neosvojivu tvrđavu)

-Lorini konačno uspjeva poboljšati društveni položaj vojinh graditelja

27

10. TUTAMEN CIVITATIS ET PROVINCIAE («ŠTIT GRADU I POKRAJINI»)

-potkraj 16. i 17 st. umijeće gradnje fortifikacija prolazi kroz korijenite promjene:visoka utvrđenja postala su ranjiva i nepotrebna usavršavanjem topništva, te se počinju graditi niske gradnje s bočnim zaštitnim slojem navožene zemlje- transformacija gradnje prolazi kroz dvije faze: 1.fazu osmislio vojni arhitekt Pacciotto , a 2. Antonio de Ville- fortifikacijski sustav toga tipa usavršio je Sebastien le Prestre, a njegov je način gradnje ostao utjecajan sve do 19. st.-igrom slučaja veliki konstuktor, već navedeni Antoine de Ville dolazi u Pulu gdje je zadužen za gradnju utvde na starom i srušen Kaštelu, nekadašnjoj utvrdi moćne obitelji Catropola

Antoine Ville(biografija)- relativno malo podataka- rodio se u Toulouseu 1596.- pokazuje veoma rano sklonost vojnoj arhitekturi- na početku u službi francuskog dvora, zatim savojskog grofa potom Mletačke republike, fortificira gradove koji su pripali Francuskoj nakon tridesetogodišnjeg rata- dobiva plemićku titulu te postaje de Ville-najpoznatije djelo je traktat o fortifikacijama - njegove ideje prihvatili Prestre i marquis de Vauban( središnja ličnost vojne arhitekture u u 17 st.)- traktat «la fortification» podijeljen u 3 knjige u kojem se razmatraju problemi - --projektiranja, napada i obrane tvrđave- uz pohvale traktat izaziva i mnoštvo kritika - opisuje luku i grad Pulu, lov na tune te spis posvećen kardinalu Richelieu( on mu daje titulu plemića)- djelo « Pyctomachia Veneta» u Veneciji 1633. opis sukoba fra Nicoletija i Castelanija- okolnosti i mjesto smrti u 1674. nepoznati - pretpostavlja se da je u Pulu navratio nekoliko puta oko 1630. god.- 1. svibnja 1630,. položen kamen temeljac utvrde, gradnja nailazi na probleme vezane uz radnu snagu.... 1631. teška godina za Pulu - grad pogođen siromaštvom, besparicom, prometnom izolacijom, stopa mortaliteta izuzetno visoka, zagađen zrak – de Ville ostavio osobno svjedočanstvo - stanje je u gradu toliko teško da de Ville želi što prije završiti posao i otići iz Pule- brojne kritike, da je u želji da što prije izgradi utvrdu, razorio antički teatar1639. spojena funkcija kneza i providura u jedinstvenu funkciju- stupovi i kamenje antičkih građevina odnosi se u Veneciju još od 16. st., te se ne može kriviti de Villea za takvo stanje, koji je preostalo obrađeno antičko kamenje iskoristio u gradni

- pulska tvrđava građena je za vrijeme tridesetogodišnjeg rata, kada se Mletačka republika osjetila ugroženo i htjela osigurati svoje puteve prema Lepantu- nakon Westfalskog mira 1648. stanje u Puli se vraća na staro – interes za razvitak Pule nestaje, te grad postaje samo usputna stanica povremenih prolaznika.... - gusarskih napadi na Istru tijekom 1666. – 1667., Puljani uspješno odbijaju napade- Senat radije daje oružje građanima, nego li se upušta u završavanje de Villeuve utvrde

28

- utvda zapuštena te propada sa ostatkom grada sve do rata za španjolsko nasljeđe(1702. – 1714.) kada zbog se zbog prodora francuske fregate do Venecije, Republika opet osjeća ugroženo - u 18. st. Mletačka republika gubi na svojoj važnosti, te već početkom stoljeća počinje propadati- Karlo VI. proglašava 1717. slobodnu plovidbu Jadranskim morem, a 1719. Trst i Rijeka proglašeni su slobodnim lukama - puljska tvrđava propada zajedno sa ostalim slavnim gradskim spomenicima- nove francusko – austrijske državne vlasti žele oživiti utvdu, i pri tome mijenjaju strukturu de Villeove utvrde- uz pohvale de Ville dobiva i oštre kritike glede pulske utvrde....- pošto je on napustio tvrđavu, i prepustio izgradnju nekvalificiranom osoblju teško je reći da li je ona bila izgrađena u potpunosti prema njegovim planovima- unatoč brojnim kritikama kako se radilo o slaboj utvrdi, de Ville piše kako ne radi utvrdu za prolaznu uporabu, već za viječnost- utvrda nikada nije postala učinkovita vatreana točka , ali je bila neprestano prisutna u urbanom tkivu Pule( u njoj se vodi trgovini, ženidbe); nije odigrala preodređenu ali zasigurno značajnu ulogu u životu grada- preživljava transformacije Pule u glavnu ratnu luku Habsburške monarhije te burna zbivanja našeg stoljeća

Podijeljeni mikrokozmos: granica i sukobi u IstriIstarska je granica bila nesumnjivo veoma važna, jer se Venecija tu doticala s dva

svoja stoljeta konkurenta- Habsburgovcima i Turcima. Dok je na sjeveroistarskim granicama i u Furlaniji turska opasnost postupno prestajala i zamrla već na početku 16. stoljeća, austrijsko je susjedstvo trajno ugrožavalo mletački posjed, pomorski promet, monopol i uopće prevlast Venecije na Jadranu. Limes veneziano – duga pogranična crta mletačke kolonijalne imperije i njezinih vojno-strateških i gospodarsko-pomorskih uproišta (tako to naziva Braudel), je započinjao upravo u Istri. Gradovi na zapadnoj obali bili su etapne stanice, predah za brodovlje i posadu na dugom putu prema Dalmaciji, Levantu i Ponentu, njihovo je zaleđe predstavljalo mletački kopneni limes, vruću granicu prema posjedima austrijskog nadvojvode. Nesigurne i diplomatski-pravno nedefinirane mletačko-austrijske kunfine branili su u prvome redu istarski seljaci. Suprostavljali su se uzurpacijama svojega područja i borili za svoju zemlju. Dugotrajni i iscrpljujući ratovi koje Venecija vodi s akvilejskim patrijarsima, austrijski nadvojvodama i ugarsko-hrvatskim kraljevima opustošili su i depopulirali istarski poluotok. Doba žestokih ratnih haranja - za vrijeme rata između Venecije i Austrije (rat Cambraiske lige) i uskočkoga rata. „Strategija“ i „taktika“ seljačkih prepada svodila se na jurišne prodore preko granice, poticane slijepim nagonom z apljačkom i osvetom. Povijesni pogled u istarsku medievalnu stvarnost pokazuje svu tragiku takve situacije u jednome rascijepljenom svijetu u malom, ispunjenom sukobima, ratovima, epidemijama, strahom i strepnjom.

Nemirno susjedstvoKrajem 15. stoljeća Mletačka republika je definitivno istisnula svojega glavnog

suparnika, akvilejskog patrijarha, istarski su poluotok podijelile tadašnje dvije sile: Austrija –

29

11.ZLOKOBNI „KUNFINI“ ISTARSKISukobi na mletačko-austrijskoj Granici u Istri od 16. do 18. stoljeća

gospodarica srednjega dijela, i Venecija – posjednica područja u sjevernom i zapadnom dijelu Istre, te čitavog njezinog južnoga i jugoistočnog dijela. Političku povijest austrijskoga posjeda obradio je Camillo De Franceschi. U mletačkim se dokumentima 16.-18. st. taj prosto Istre nazivao Stato Arciduale (tj. nadvojvodin posjed), Imperio (kraljevsko područje), ponekad i Contea di Pisino. Austrijski izvori spominju Comitatus, a zatim Grafschaft Isterreich, dok naziv Grafschaft Mitterburg odgovara talijanskom nazivu Conte di Pisino. Pred povijesničarima iskrsava problem: kako nazvati dijelove politički podjeljenog poluotoka u 16., 17. i 18. st.? Prijedlozi:

1. budući da se mletačka stečevina u Istri naziva La Provincia dell' Istria, hrvatski bi naziv trebao glasiti Pokrajina Istra ili mletačka Pokrajina (to je jedini službeni naziv za istarski posjed u ikviru mletačke države).

2. Contea (Contado) di Pisino, njem. Grafschaft Mitterburg, ili hrvatski Prazinska knežija – predstavljaju upravne pojmove kojima se naziva područje pod vlašću pazinskog kapetana.

3. Grafschaft Isterreich ili Contea d' Istria, hrvatski Istarska knežija – politički je pojam koji obuhvaća čitav teritorij austrijske Istre.

U ovom prilogu razmatraju se granični sporovi i sukobi između mletačkog i austrijskog posjeda, najčešće se javlja naziv Knežija (posjed pazinskog kneza koji je imao najdulju granicu s mletačkom Pokrajinom Istrom), ostali daleko manji posjedi su se prostirali uz gospoštije Lupoglav, Kršan i Kožljak.

Vruća granična crta: Napetost i katarzeDuž čitave mletačko-austrijske granice – od riječice Glinščice, između Trsta i Milja,

do uvale Stupovac podno sela Zagorja na istočnoj obali Istre – stoljećima je pulsirala socijalna napetost, koja je svoje frustracije praznila u bezbrojnim sporovima i sukobima. Vijesti o žarištima sporova na granici:

SocerbStrateški značajni kaštel, nalazio se u vlasti Venecije još od početka13. st. mletačka je

vojska iz tog uporišta promatrala kretanje Turaka po Krasu. Odred venecijanske vojske iz Socerba uništio je 1472. solane u Žavljamu. Godine 1511. zauzimaju ga Nikola Rauber i Krsto Frankopan, ali ga opet preotimaju Mlečani, a njima austrijska vlast. Za ratnih je godina Socerb bio snažno uporište uskoka i austrijske soldateske.

KoparštinaNeuralgične točke austrijsko-mletačke granice u području Kopra bile su, osim

spomenutoga kaštela Socerba, i selo Gabrovica oko kojega su se vršileuzurpacije zemljišta i pašnjaka, pa i ceste koja je povezivala Kopar i ostalesjevernozapadne istarske gradove. Granična crta je upravo prolazila tom cestom, tj. nije propadala samo mletačkoj ili nadvojvodinoj strani. Bila je važna zbog trgovine. Isprepletenost zajedničkih ekonomskih interesa podanika oko granice ipak je, bar u razdobljima kada Austrija i Venecija nisu ratovale, djelovala na međusobno zbližavanje i tolerantnije ophođenje.

Rašporski kapetanatSporni posjedi u Buzeštini, na području Rašporskog kapetanata, također su

predstavljali otvorenu i neizlječivu ranu mletačko-austrijskih odnosa u Istri. Najteže su bile razmirice oko šuma koje su u ovome kraju, uz stočarstvo, bile najvažniji izvori života. Pod pritiskom Kraljevaca i straha zbog njihova prepadamletački podanici napuštaju posjede koje su do tad uživali. Uzrpacije na samo da ugrožavaju privatne seljačke interese već i prihode općinske blagajne Rašporskog kapetanata. Mletački kapetan Giacomo da Ca da Pesaro,

30

navodi da problem međa u Buzeštini, osobito između općine Roč na mletačkoj i gospoštije Lupoglav na austrijskoj strani, najteži su dio njegove misije. Teške posljedice ostavio je za sobom i spor oko pašnjaka i šuma na planini Dober dol, ta spor oko korištenja velike šume u blizini Muna. Poput ostalih mletačkih rektora i Ca da Pesaro je za ne sređene prilike na granici optuživao isključivo nadvojvodine podanike – Kraljevce. Ipak je smatrao da se sporovi mogu riješiti pregovorima. U žarišnim točkama najteži sporovi su nazivani differentiama. Sjevernoistočni djelovi Rašporskoga kapetanata bili su veoma izloženi i slabo zaštićeni od upada s područja austrijskog nadvojvode. Takav nepovoljni položaj posebno je pogađau žiteljstvo jedanaest sela na Buzetskome krasu koja su u doba uskočkoga rata pretrpjela strahovita uništavanja, depopulaciju i potpuni gospodarski slom.

GrimaldaSelo u Kostelskom markizatu, Ca de Peasaro u svojim izvješćima bilježi o krađama i

ubijanju stoke oko granica grimaldskog komuna. Spominje i da su seljaci Kršikle, Butonege i Prviša (sela u Pazinskoj knežiji) uzurpirali parcele zemlje u spornim posjedima oko Grimalde. Mletački povjerenik osobito upozorava da ne postoje nikakvi pisani dokumenti o granicama između Kostelskog markizata i Pazinske knežije. Nedostatak dokumenata, smrt „staraca“, nestanak posljednjih svjedoka i zub vremena su faktori koji su omogućili teško određivanje granica. To je dovodilo do sukoba, koji su se s vremenom sve više zaoštravali. Poneki feudalni gospodari iskorištavali su spomenute okolnosti da falsificiraju isprave. Među listinama koje su tada kružile u rukama članova raznih graničnih komisija nalazio se i Istarski razvod. Promjer Grimalde pokazuje da su se ponekad sporna zemljišta (differentie) tako zamršeno ispreplitala s granicom dviju država da je život ljudi na tom području bio do krajnosti napet, opasan i pun straha i strepnje. Prisvajanje komunske zemlje vršilo se samovoljno, podmićivanjem ili uz pristanak lokalne vlasti.

ZamaskJoš jedan primjer granične kontroverzije je selo Zamask, koje je nekada čitavo bilo

pod vlašću mletačkog podestata u Motovunu. Granična crta doista je prolazila polovicom sela, npr. župna se kuća nalazila na području motovunske općine tj. na mletačkome dijelu, a kanonička crkva na pazinskoj strani. Imenom Zamasco označavao se dio sela pod vlašću pazinskog kneza, a nazivom Zumesco dio na mletačkoj strani. Od „pazinskoga“ naziva nastalo je hrvatsko ime Zamask, a od „motovunskog“ talijanski oblik Zumesco.

Mletački rektori u svojim izvještajima pojednostavili problem odnosa između kolonizacije i gospodarstva, te probleme koji bi se mogli opisati kao odnos kolonizacije i „ekologije“ (čišćenje i uljepšavanje gradova i sela, održavanje kanala i cesta, obrađivanje njiva i čuvanje šuma)

Rašporski kapetan Andrea Contarini 1najuspješnije provodio „akcije“ čišćenja i uređivanja nekih zapadnoistarskih gradova; period: pol. 1623. – poč. 1625.

Sažetak Cont.* -ova prijedloga senatu, te plan i tijek čišćenja tri istarska grada:o Cont.* predlaže da se s poč. hladnije klime pristupi čišćenju gradova, jer se

„zrak kvari“ i stanov. malo brine o čistoći gradova

1 u daljnjem tekstu Cont.*

31

12. ISTRA – DOBA VENECIJEKOLONIZACIJA, JAVNI RADOVI, „EKOLOGIJA“

NOVIGRAD: poč. 1623. Cont.* je dojahao u Novigrad da sudcima i građanima izloži plan čišćenja grad. zidina i kuća; Cont.* u svom proglasu naredio da moraju sudjelovati svi i beziznimno u čišćenju grada, a smeće će se barkama odvesti i baciti u more, ali daleko od obale ; naredbom se strogo zabranjuje bilo kakvo buduće bacanje smeća na ulice i u stare kuće, treba se odvesti što dalje od obale i svako nepoštivanje će se kazniti novčanim i tjelesnim kaznama

POREČ: imao najbolje uvjete za brzu revitalizaciju, prema Cont.*; poreština dobro napučena kolonistima, nikli novi dućani, doselili se neki obrtnici; Cont.* želi Poreč pretvoriti u svojevrsnu kažnjeničku koloniju

PULA: krajem 1625. dolazi u Pu; Cont.* tvrdi da je grad veći od drugih;

Nakon odlaska Cont.* iz Pu – pojava prvih pobuna seljačkih podanika, otpor i u Poreštini, a najenergičniji otpor pružilo pučanstvo kaštela Mutvoran i okolnih sela

Cont.* 15. 05. 1524. javlja u Mletke da je Pula očišćena i uređena te da „blista ljepotom“

Nakon dva mjeseca Cont.* ponovno obilazi Pu, Novig., Poreč i oduševljen je njihovim izgledom i čistoćom; pučanstvo se povećava, a zdravstvene prilike u tom dijelu Istre su popravljene

Ali (!) „ekološki“ radovi su teško opterećivali pučanstvo, naročito seljake, uproštavali radnu snagu i unazadili ratarstvo; nasljednik Cont.

*, Francesco Basadonna piše da su Pu, Novig., Poreč prljavi Na plovidbenom putu od Istre prema Veneciji najvažnije točke bili Rovinj i Poreč Rovinj u 2. pol. 17. st., za razliku od većine istarskih luka, dalje napreduje, prosperitet

mu se temeljio na povoljnoj lokaciji na zap. obali pol, razvijenom pomorstvu, brodogradnji, ribarstvu, krijumčarskoj trgovini, na gospodarskom zaleđu u kojem cvjeta ratarstvo i stočarstvo

Krajem uskočkog rata, rovinjsko gosp. napreduje i stanovništvo raste 1679. (ožujak), mlet. senat odobrio izvršavanje priprema za iskopavanje kanala u

porečkoj luci (kapetan bio Priuli) Kanal trebao poslužiti kao sklonište za manje barke (pogotovo ribarske) koja nemaju

prikladna pristaništa, zaštićena od morskih valova Priulijev nasljednik Pisani predlaže gradnju zaštitnog zida zbog opasnosti da morski

valovi ne obruše zemlju u kanal, a gradnju porečkog „fosso“ obavljat će teritorijalno st., ugl. seljaci, koji će kao naknadu dobiti „malo dvopeka“

Porečki podestat Barbarigo je izračunao da bi na prokopavanju kanala ukupno trebalo raditi 800 ljudi, najprikladniji su seljaci s područja Sutlovreštine i Motovunštine; za godišnje čišćenje kanala trebalo bi povjeriti nekoliko seljaka, kojima bi za to bilo potrebno oko 20 žurnada (=dnevnica) godišnje

Početkom svibnja 1680. senat odobrio da se u Rovinju izgradi spremište za vodu (cisterna) za stan. koje se stalno povećava, te da se podigne gat u luci da se olakša pristanak brodova

Izgradnja gata je naišla na otpor građanstva, koje nije bilo spremno snositi visoke kontribucije, i ističu da gradnja novog gata ne bi bila svrsishodna; „oko njega bi se okupljale manje barke, pa za pristajanje većih brodova naprosto ne bi bilo mjesta“

Osporava se valjanost procedure izglasavanja jer se skupila samo 1/3 članova, ugl. siromašni građani koji smatrali da će imati osobni probitak, kao i način glasanja jer je sukladno „staroj praksi“ trebalo u Consiglio generale rovinjske općine pozvati i sve glavare obitelji

32

Predstavnici građanstva (= Univesità) su se založili za produbljivanje kanala i dogradnju starog gata

Oporba je uspjela u prosvjedu jer novi kapetan Valerio de Riva senatu piše da je propao pokušaj izgrdnje velikog gata

13. DOKUMENTARNA GRAĐA ZA ETNO-HISTORIJU ISTRE POD VENECIJOM

- na istarskom poluotoku postojala su u RSV, kao i u 16., 17. i 18. st. dva osnovna kulturna kruga:

a) romanski (talij., venetskog i furlanskog) b) slavenski (hrv. i sloven.)

- kontinuitet kolonizacije tekao je još od RSV, no veća naseljivanja započinju na području mlet. Istre približno od druge polovice 14. st.

- u svim razdobljima osnovni pravci selidbenih kretanja su isti – od JI prema Z i SZ i smjer Z-I

- osim useljavanja iz izvanstarskih područja, vrše se i preseljenja između mjesta, općina na poluotoku

- fluktuacija seljačkog žiteljstva i depopulacija sela, selišta i manjih mjesta europska je pojava

- nastanjena su selišta morala snositi i dio tereta nenaseljenih: → zato je depolpulacija teško opterećivala seljake i smanjivala njihov ukupni prihod za četvrtinu, pa i za trećinu → mnogi seljaci ostavljaju selišta → mletačka vlada je određenim mjerama pokušala to spriječiti

- nisu samo ratovi i epidemije bolesti smanjivale žiteljstvo, nego i bježanje iz pojednih dijelova mlet. istarskog posjeda – što je posljedica mletačke politike ograničenja gosp. inicijative

- u sličnim se možda i težim našla i austrijska vlast – zato su obje vlasti i mlet. i austrij. ulažući i velika materijalna sredstva nastojale ponovo naseliti ugrožene posjede

- pokušaji (uglavnom neuspješni) mlet. senata da naseli Istru roman. stanov. → u 15. st. naseljavani su koloni iz okolice Padove, Trevisa, i iz Furlanije → 1562.-1563. Bolonjci u Puljštini → 1627. obitelj iz Veneta na posjede u Giroldiji (Gradina) → razna samoinicijativna doseljenja iz Furlanije, Karnije i Venata su sporadična, ali stlna

- s druge strane naseljavanje iz južnoslav. krajeva je uspješno

- ipak romanski utjecaji su bili i dalje veoma snažni → njih uvjetuju polit., gosp., upravni i kulturni činitelji → kada je učvrstila svoju vlast u Istri Venecija je provela administrativnu i gosp. centralizaciju → podložni istar. gradovi morali su svoje proizvode prevoziti u Veneciju i to najčešće svojim brodovima i mornarima

33

→ talij. utjecaj su širili i mlet. rektori, te drugi drž. službenici koji su došli svoj mandat odraiti u Istru → dosta je i talij. svećenstva, osobito fratara u samostanima → neki mladi Istrani studirali su u talij. sveučilištima i sjemeništima (npr. u Padovi) → iako nije bila nacionalistička država Mlet. Republika je sprovodila talijanizaciju, ne nasilnu, ali da kao spontani dugotrajni proces

- stoljetno postojanje ta dva kult. kruga stvaralo je preduvjete za spontanu etničku asimilaciju onih grupa koje su se, napustivši svoj kult. krug, našle u drugoj sredini

- osnovne crte razvitka etničkih prilika u Pazinskoj knežiji:

- jedva se razlikuju od onih u mlet. dijelu Istre- u Libri commemoriali della Republica di Venezia iz 1508. dana je prva demograf. i

porezna statistika načinjena 1508. za vrijeme jednogodišnje mlet. vlasti Pazinskom knežijom za vrijeme ssukoba Mletaka i cara Maksimilijana

→ Knežija je slabo naseljena i vrlo siromašna (samo 1103 ognjišta ili obiteljskih jedinica)- pod upravom kapetana De Dura i posebno nakon dolaska tog feuda u posjed

patricijskog roda Mosconi (od 1532. dalje) stanje se bitno popravilo → poticano je naseljavanje hrv. elemnta, ponajviše pribjega iz Z Bosne i Dalmacije- prema popisu iz 1571. bilježi se rast od 815 ognjišta, a prema onom iz 1578. bilježi se

dalje povećanje od 172 ognjišžta (najviše doseljenici iz turskog područja) → najviše doseljenika smjestilo se u Beram – tako je 1578. stekao naslov gradića- te seobe nisu bitnije utjecale na etnički sastav Knežije → ojačale su stare kompaktne hrv. seljačke mase, ili popunile praznine nastale uništenjem ili bijegom hrv. starosjedioca

- pojedinačna doseljivanja iz Furlanije, Karnije i Veneta - osobito obrtnika i sitnih trgovaca – formirala su (uglavnom u gradićima) tanki sloj talij. i furlansko-krnjelskog elementa

- i tu su postojali uvjeti za asimilaciju – doseljeni Furlani i Krnjeli se kroatiziraju (Furlanić, Kalegarić), a domaći Hrvati ponegdje talijaniziraju (Ivich, Bellasich, Slocovich)

- bez obzira na «granice» pojedinih feudalnih posjeda i kasniju mlet. - austrij. granicu istarsko je žiteljstvo nesmetano prelazilo iz jednog u drugi dio i tu privremeno ili trajno boravilo

- osim hrv. (i slovenskog) i talij. etničkog elementa u Knežiji je u 15. st. postojalo i sitno jezgro njemačkih plemićkih obitelji zbog administrativnih potreba feudalnih vlasti → zemlja za privremeno službovanje, a oni koji nisu napustili Istru su se kroatizirali ili talijanizirali (npr. Moser)

- i istarski etnički element tog vremena ulaze i tzv. Istrorumunji, arumunjski Vlasi ili Ćići

→ preseljeni ili samoinicijativno doseljeni na obronke Učke i Ćićarije → iako su kompaktno naseljeni u nekoliko sela i veoma dugo uspjevali (uspjevaju) očuvati svoj jezik i staru kulturu → veći ih se dio pretvorio u sesilne stočare i ratare, postupno se kroatiziraju ili

34

talijaniziraju

- etnička slika Istre stvorena u 15. i 16. st. nije bila konačna – doživljavala nove promjene u 17. st. (teške prilike) → gosp. stabilizacija i smirivanje burnih prilika omogućiti će tek nova naseljavanja u 18. st. → to je dug, polagan, mučan proces koji je bolne tragove ostavio sve do danas

14. ETNIČKI SASTAV PULE I PROMJENE IZAZVANE KOLONIZACIJOM I SPONTANIM DOSELJAVANJEM

- propadanje grada Pule i sudbina njezina žiteljstva u doba mlet. vladavine privlačili su pažnju mnogih talij. povjesničara

- ipak nema gotovo ništa o etn. sastavu Pule – to je ujedno i izbjegavala talij. istar. histor.- najopsežnije i najbolje dokumentirane radove napisali su početkom 20. st. trojica autora:

1. CAMILLO DE FRANCESCHI → sumaran prikaz razvitka Pule tijekom stoljeća, navodi uzroke koji doveli do pada stan. od 14. st. do organiz. koloniziranja → najvredniji je pokušaj utvrđivanja etn. strukture Pule i njezine jurisdikcije od konca 16. st do pojave matica 2. GIOVANNI BOSSI – o vjersko - pravnim pitanjima osnivanja i djelovanja dvaju pravoslav. crkava – Sv. Spiridona u Peroju i Sv. nikole u Puli 3. BERNARDO BENUSSI – njegovi Pabirci također su presjek puljske povijesti; → vrijedniji je statistički pregled kretanja broja rođenih i umrlih u uli 1626..-1850.

- tu se donosi analiza antroponimske građe ispisane iz puljskih matica od 1613. (započinje Matica krštenih) do 1797. posljednjeg upisa prije campoformijskog mira i ulaska austrijskog generala Klenaua u Pulu

- doba najvećeg prosperiteta Pule pod Mlecima pada u polovicu 15. st. kada je ona imala 4500 stanovnika → zbog snažne imigracije u Pulu (ukupno 258 novih prezimena)

- doseljavanje stan. nastavilo se i u 17. i 18. st. - demografska povijest Pule 1626.-1850. spada u tzv. predtranzijsku etapu koju

obilježavaju visoke stope mortaliteta i nataliteta ali s niskom, gotovo nultom stopom prirodnog prijaštaja

- grad je uspio prevladati depopulacijske krize, ostati na životu isključivo zbog prihvaćanja doseljenika i novog žiteljstva sa seoskog područja

- slijevanje došljaka iz razl. talij., hrv. (južnoslav.) krajeva u Istru i samu Pulu počelo je od 14. st. dalje, osobito poslije ratova s ugrasko-hrv. kraljevima, i kasnije s Genovom

- najplodnije razdoblje proživljava 15.-17. st. – vrijeme burnih zbivanja na Levantu i Balkanu

- doseljenici su se bavili obrtima, ratarstvom, ribarenjem, uzgojem stoke, služili kao sluge, nadničari, koloni bogatijih građana, vojnici ili svećenici → poneki su brakom nastojali steći gosp. osnovicu svojeg života u gradu → veoma su brojni bili službenici u kući i tvrtki poznate puljske plemićke obitelji Marinoni, porijeklom iz Venecije, koja se prvi put u maticama spominje 1715. → važna je i nazočnost liječnika koja se može u maticama može pratiti tek od konca 17. st. – potječu iz Venecije, Padove, Verone, Palme i Kopra i dr.mlet. središta –

35

dolazili su po nardbi Senata koji je plaćao troškove uzdržavanja

- za vrijeme Uskočkog rata Puljština i Pula također su postali poprište ratnih pustošenja: → mlet. vlada je tom prilikom pokušala nekako osigurati grad gradnjom tvrđave na kopnu i revelin na otoku Sv. Andrije u puljskoj luci (od poč. 1619.) → tom prilikom su dolazili u Pulu ljudi razl. zanimanja (zidari, mjerači, inženjeri,...) → do konca 1632. u Puli su smještene dvije čete plaćenika (po 40 vojnika svaka) → osim gl. inženjera Francuza Antoinea De Villea, ostali su uglavnom bili Talijani

- u ljetne mjesece zbog opasnosti od epidemije ljudi su se sklanjali u okolna sela - u gradu su ostajali samo vojnici i svećenici

- vojnici - služili su u Puli dugi niz godina za slabu i neredovitu plaću, pa su se bavili i drugim poslovima - stapanje vojnika sa sredinom nije se moglo spriječiti

- i poslije propasti mlet. nastojanja da od Pule učini «antemurale grada na lagunama», dolazili su poneki trgovci, ljekarnici, mornari, ribari i dr.

- u etničkom pogledu svećenički stalež je bio raznolik biskupi, njihovi vikari i drugi visoki dostojanstvenici su bili stranci; ostali su

većinom bili iz gradske ili seoske sredine obližnje zbog siromaštva nije se moglo otvoriti sjemenište za odgoj klera (nakon Trident.

koncila) ulogu učitelja su uglavnom obnašali stariji župnici, franjevci-konventualci, drugi

redovnici ili su se školovali na riječkom juzeiskom kolegijju (pa se vraćali) osim svećenika crkva je nastojala obučiti i primalje crkva je vodila brigu i o etničkom sastavu puljskog pučanstva u 17. i 18. st. –

držati određeni dio klera koji zna talij., ali i hrv. jezik, ili je hrv. materinji jezik (1/3 je s hrv. prezimenima)

PREZIMENA DOSELJENIKA U PULU S OZNAKOM PROVENIJENCIJE

Doseljenici u PuluTalij.

prezimenaHrv. (južnoslav.)

prezimenaGrčka

prezimenaOstala

Nejasne pripadnosti

Istre 277 449 - 5 60

Mlet. Pokrajine i ostalih dijelova Italije

433 1 - 7 -

Hrvatska i uopće južnoslavenskih krajeva

3 18 - 1 10

Mletačkih posjeda na Levantu

- - 16 - -

Ostalih krajeva - - - 2 -

Ukupno 663 468 16 15 70

36

- analiza puljskih prezimena iz matica 1613.-1797. daje donekle točnu sliku etničke strukture Pule

- čini se da je u južnoj Istri sve do potkraj 15. st. talij. etnički element zadržao brojčanu nadmoć

- etnički se sastav hrv. žiteljstva može mijenjati u većem opsegu tek u 16. i 17. st. - Pula koja je od prošlosti okružena romanskim seoskim žiteljstvom, našla se tada u slavenskom narodnom moru

- sve do polovice 17. st. u maticama se nalaze tragovi istarskog ženidbenog običajnog prava (kasnije kodificiran u statutima grada) – «brak na istarski način»

- spominje se i bračni «ugovor na puljski način», za razliku od «braka na mletački način» – takve brakove sklapalo je staro žiteljstvo, dok su došljaci prihvaćali «ugovor» ili «brak na istarski način»

- teške prilike potkraj 16. i početkom 17. st. i kasnije, dovodile su do toga da je velik broj djece rođene u bludu, u preljubu, veliki broj izvanbračne djece – posebno među starijim plemićkim obiteljima Pule

- mnoge majke su ostavljale djecu pred vratima crkava – preživjele se odgajalo u nahodištima, kasnije su zadržavani kao sluge

- pripadnike nekršć. vjere , matice ne spiominju izravno već samo u onim slučajevima kada su doalazili u vezu s katoličkim crkvom (mješoviti brakovi, prelazak na kršć. i dr.)

→ ima i podataka o brakovima hajduka u Puli (1671.-1675.) → većina hajdučkih obitelji su bili pravoslavci, pa katol. crkva o njima nije vodila brigu

- heterogena struktura Pule (ne samo talijanski i hrvatski elemnt)

- isprpeletali su se, a katkad i suprostavljali elementi stare gradske romanske kulture s hrv. seljačkom kulturom

- prisutnost hrv. etn. elementa bile je osjetna što je pridonijelo i širenju hrv. jezika- hrv. pripadnika bilo je u svim strukturama društva, osim u činovništvu (u rukama

plemićkih obitelji iz Mlet. Terreferme)

- talij. utjecaj u Puli je ipak bio mnogo jači – čimbenici: knez-providur, biskupi, vojni zapovjednici i dr. nosioci vlasti uglavnom su bili iz

mlet. pokrajina pred predstavnikom vlasti moralo se govoriti talij. jezikom franjevci-konventualci, uglavnom Talijani i biskupi, odgajali su i poučavali

mlade pripravnike za južnoistar. sela – uče na talij. jezik prevođenje imena i prezimena, kao i nihova talijanizacija očiti su primjer

talijanizacije (npr. Andrea Camerich > Antonio Camera) talijanizaciji su pridonosili i etnički mješani brakovi trgovinski poslovi, gosp. povezanost sa Z obalom Jadrana

- neprestani imigracijski valovi hrv. i južnoslaven. elementa u Pulu promjenili su omjer etn. skupine u njezinom nekadašnjom sastavu, ali je ipak nisu mogli pretvoriti u grad s hrv. etničkom većinom

37

15. DVIGRADSKA PREZIMENA KAO IZVOR ZA ETNIČKU POVIJEST

- prvih stotinu godina mlet. vlasti predstavlja razdoblje relativnog napretka dvigradske općine

- od druge polovice 16. st. kužne pošasti i mnogi ratni sukobi dovode to područje do depopulacije

- istodobno započinje i nova snažna kolonizacija hrv. (i južnoslav.) etničkog elementa: → dolaze prevoženi mlet. brodovima iz Dalmacije, Crnogorskog primorja i otoka → stanovnici izvan gradskih zidina svi su hrv. etničke pripadnosti i to novi doseljenici kojima je mlet. vlast dala zemlju i novčanu pomoć za podizanje nastambi → od tada datira i postanak sela Vladići (Ladići), Dragozeti i Dobrovci → već tada je hrv. element (dokumenti o sporu između građana Dvigrada i novih stanovnika iz 1584.) bio najmnogobrojnijiu Dvigradu i njegovu području

- nestajanje dijela starosjedilačkog hrv. pučanstva i pojava novog ogleda se i u promjeni stare dvigradske utvrde:

- u listini Razvod istarski rabi se naziv Dvejugrad, kojega novodošli nazivaju Starim gradom

- druga utvrda, napuštena još u RSV, tada je bila već sasvim nestala- službeno se mjesto i dalje zove Due Castelli – taka ga naziva crkva i javna vlast

- i tu jača uz hrv. i talij. element - zbog unutrašnjih migracija, ali i zbog vanjskih s samoinicijativnih naseljivanja furlan.-krnjel. došljaka

- dvigradska prezimena ukazuju na etničke promjene u rasponu od 15. do polovine 18. st. - oko 200 prezimena , najfrekventnija u izvorima 1650.-1750. zadržala su se u tom području

sve do danas

ETNIČKO PORIJEKLO DVIGRADSKIH PREZIMENA (1400. - 1750.)

         

 

     

   

Razdoblje Broj Postotak Broj Postotak Broj Postotak Broj Postotak Ukupno

1400.-1600. 197 68,17 73 25,26 18 6,22 1 0,35 289

1601.-1700. 309 83,06 59 15,86 1 0,27 3 0,81 372

1701.-1750. 223 77,7 62 21,6 1 0,35 1 0,35 287

- antroponomija dvigradskih teritorija veoma je raznolika, ali i podložna neprestranoj promjeni, osobito slavenizaciji nehrv. prezimena i nadimaka, odnosno talijanizaciji osobnih imena

- u maticama se spominju i tipična hrv. narodna imena (Matte, Miliza, Gruba, Frane, Stipe,...)

- neka osobna i patronimička imena s augmentativom ukazuju na svoju starost (Črnko, Jurina,...)

38

Hrvatska (južnoslavenska)

prezimena

Talijanska (furlanska)prezimena

Nejasnog porijekla

Ostalo

- porodična imena su često u dvostrukom obliku kako bi se razlikovalo pojedine obitelji istog roda i prezimena (najviše prezime Burić)

- mnoga prezimena nastala su od nadimaka- već početkom 15. st. zapaža se znatna fluktuacija žiteljstva u području Dvigrada- tijekom 15. i poč. 16. st. migracijska kretanja su ometana ratnim zbivanjima, ali su

ponovo oživjela dr. pol. 16. st. i u prvom desetljeću i pol 17. st.- novi prekid je Uskočki rat, pa kužna epidemija 1630.-1632. - u sljedećih pedesetak godina ponovo zastupljeno organizirana kolonizacija, a nakon

toga ostaje jedino samoinicijativno doseljavanje

- za utvrđivanje etn. strukture Dvigrada i njegova općinskog područja posebno je značajna knjiga Ljetnica – Liber Anniversariorum – kodeks na pergameni iz 1531. s imenima umrlih i datumima zavjetnih misa

16. LABINSKI ETNIKUM

- labinski etnikum je u 16. i 17. st. zadržao veoma osebujna svojstva- Labin je na (u) nekadašnjoj granici srednjovjk. hrv. države (granica na Raši) – jedan od

razloga velikog hrvatskog etn. elementa- početkom 15. st. dolazi u mlet. ruke – tada dolazi do ponovnog pretvaranja gradića u

talijanski– zaključci nacionalističkih talij. pisaca (De Franceschi) – KRIVO

- jezgra grada je hrvatska, Talijani su doseljenici- važan dokaz zato su prezimena – ukupno njih 425 različitih - hrv. 69,64%, talij.

25,29%- nova doseljenja pojačavaju hrv. element

- gradsko područje - omeđeno s 3 kontrade: GORICA, DOLICA i KRANJ - formira se 12. – 16. st. - gornja, starija jezgra (Gorice) proširila se 15.-17. st. na novu gradsku četvrt Dolice (oko oba dvije su zidine) - u Kranju su stanovali ljudi ispod Učke (npr. Hrvati iz Lanišća) - oko tog gradskog kruga prostire se Burg

- labinskoj komunu pripadale su naseljene seoske kontrade: Brešci, Brgod, Polje, Rabac, Kunj, Drenje, Kopač, Dubrova, Čemparovica, Dragočaj, Junač, Krmenica, Predubac, Prekušnica, Ravni, Ripenda, Rogočana, Skitača, Sv. Bartul, Sv. Gal, Škarkoni, Škvaranska, Topit, Vetva, Z(e)rnjana, Žugaj

- prezimena : Dminich, Vlačić, Višković, Kobaić, Mikuljanić, Jelčić, Rahović,...

- 1802. - omjer gradskog i seoskog stanovništva - oko 25% u Labinu, u okolicu (selu) oko 75% - populacijski manjak u gradu se popunjavao prodošlicama; na selu dominatna hrvatska prezimena

- intenzivna mlet. kolonizacija poč. 16. st. i tu se osjeća:- dolazak 200 obitelji Morlaka (1554.)- samoinicijativno doseljevanje iz kvarnersko-liburnijskih općina (hrv. element)- ojačao je talijanski; furlanski i karnijski element

- poticatelji obrtničkog razvoja (Labin je jedno od gl. obrtničkih centara u Istri

39

u 16. st.), više od polovice obrtnika u gradu su oni - to je znatno pridonijeli postupnoj (laganoj) talijanizaciji grada (talijanski jezik postaje uz hrv. uporabni jezik labinskog pučanstva) - crkva nastoji u svoj kaptol osim hrv. svećenstva dobiti i onaj talijanski

- u labinskim se dokumantima napoličari, uzgajivači tuđe stoke – sočali; vlasnik stoke naziva se Patron della Soceda; njihov ugovor naziva se soceda;

- naziv kolon (u ostatku Istre u značenju sočal, mezzadro) u labin. dokumentima nepoznat → najvjerojatnije označava stanovnika (građanina) Labina (odnosno etimološki, u simboličnome značenju, «osnivačća labinske kolonije») - u izvorima se spominju i kao habitatores, cives, vicini, cittadini, Albonesi (Labinjani)

- istaknutiji «Labinjani» : Matija Vlačić Ilirik, Baldo Lupetin (Vlačićev učitelj), Horatio Moreschi (župnik u Šišanu, istaknuti svećenik puljske biskupije, zamjenik generalnog vikara),...

17. PABIRCI O PUČANSTVU BARBANA I BARBANŠTINE

- prema dostupnim izvorima teško je izvršiti potpunu demografsku statistiku

- važna je serija mlet. državnih dokumenata – Libri commeoriali della Repubblica di Venezia

→ prema njoj 1504. bilo je između 350 i 400 žitelja i 70 ognjišta (obitelji)

- 1554. Barban i njegov teritorij imaju 1600 žitelja → prema itinereru trojice mlet. sindika (Bragadin, Morosin, Lando) koji se čuva među kodeksima mlet. Muzeja Correr → Barban je tada u vlasništvu Lorenza Loredana → tome treba dodati i sumorne podatke od pregleda doseljenih obitelji, kolonista (iz hrv i južnoslavenskih krajeva oko 40%)

- važna su svjedočanstva dvojice horografa (opisivač neke zemlje ili kraja): → GIACOMO F. TOMMASINI – novigradski biskup → PROSPERO PETRONIO – koparski liječnik → prema njima Barban (Barbanština) je dobro nastanjen; osobito RAKALJ – Castelnuovote i PUNTERA

- sredinom 17. st. ima između 1500 – 2000 žitelja

- 1741. – 3000 žitelja u Barbanu i u 11 sela prema popisu krštenih koparskog podestata i kapetana PAOLA CONDULMIERA

- 1814. – 2000 žitelja – u stvari u odnosu na 1741. nema tako velikog pada; vjerojatno se radi o podatku koji se odnosi samo na uži dio teritorija

- rijetki su podaci i o patronimima (imena osoba) – česta su prezimena Kožarić- cjelovit popis prezimena žiteljstva Brabana i Raklja načinio je 1645. barbanski kapetan

BARTOLOMEO MANZINI – prezimena su gotovo sva hrvatska (južnoslavenska)

- snažan hrvatski element – fenomen asimilacije: → jačanje talij. utjecaja pred kraj Mlet. Republike → npr. barbanski kanonik i polihistor PETAR STANKOVIĆ (Hrvat koji se osjećao Talijanom, pa je tako i pisao prezime)

40

- i tu se događala snažna kolonizacija

- početkom 16. st. – teške godine:- rat cara Maksimiljana i Venecije (1507. – 1516.)- Barban i Rakalj postali su mlet., pa opet austrijski- u strahu od novog rata Barbanci (predaju) klaštel Mlečanima – šalju izaslanike

župana Viškovića i Vinodolca – 1516. u Mlecima pregovaraju o uvjetima prodaje

18. HRVATSKI KOLONIZACIJSKI ETNIČKI ELEMENT PREMA ROMANSKOME: KAŠTEL BALE

- staro istroromansko središte u Istri (KOMPAKTNO AUTOHTONO ROMAN. STAN.)- niz promjena u razdoblju 16.-18. st. → NAJIZRAŽENIJE POSLJEDICE ETNIČKIH

PROMJENA UVJETOVANIH KOLONIZ.

- dinamična fluktuacija dosljenika i starosjedilaca - 2 KOLONIZ. STRUJE:1) iz Z Bosne, Hercegovine, Dalmacije i otoka Sj. primorja,kvarner. otoka,Crne

gore, Albanije,...2) ima ih i iz Veneta

- u blizini kaštela osnivaju nova naselja: ŠOŠIĆI, LADIĆI, ČUBANI, BARAT, MARUŽINI,...

- povezuju se gospodarski,ženidbenim vezama i dr.sa starosjediocima

- malo je IZVORA O ORGAN. DOSELJAVANJU

- npr. podaci iz 1590. pod istar. providurom LUDOVICOM MEMOM (još nije rašpor. kapetanat odgovoran za to) u Vodnjanu,Dvigradu,...

- kriza Istre tijekom 16. i 17.st.nije zaobišla ni Bale

- u 16.st. Bale se spominju kao zdrav kraj → zajedno s VODNJANOM, ROVINJOM, LABINOM, MOTOVUNOM, VIŽINADOM, PIRANOM i IZOLOM- tijekom 16.i 17.st.naseljavaju se na neobrađena zemljišta doseljenici, obitelji i grupe

kolonista º pomoć koju su dobivali mlet.vlasti ovisi o broju članova,ali i imovini º polovicom 17.st. najviše ljudi doseljavalo je J i JI Istru (VALTURA, BALE,

SUTLOVREČ)

- Baljanski teritorij obuhvaćao je zapravo samo 2 anglomeracije ili napučena sela - GOLAŠ i KRMED - u nekim izvorima i SANTA MARIA ALTA, te ČUBANI i FUMADA

º prema crkv. podjeleº spominju se od 16.st. º Santa Mariju Altu navodno je u 12.st posjetio papa Aleksandar III.kada je

bježao pred carem Fridrikom i Barbarosom

- doseljavanje pojedinca nastavlja se i nakon završetka organiz. koloniz.- TU SE RAZVIJA RATARSTVO i STOČARSTVO, A IMA I DOBRU ZAŠTITU

(ZIDINA) → privlačno za lutajuću radnu snagu

41

→ posebno za ljude iz ĆIĆARIJE i BUZEŠTINE → iz PAZINSKE KNEŽIJE (puno manje problema)

- iz matičnih knjiga Baljštine (Bala):

→ o SLUGAMA, PASTIRIMA, KRAVARIMA, GOVEDARIMA, KOLONI, SOČALI → teškog i niskog socijalnog i imovinskog položaja→ ČUBANI - tu je veliko imanje obitelji:-naseljavaju svoje kolone i sočale iz Istre,Dalmacije i Furlanije i Kamije - prvi put u 17.st.u ulozi PODESTATA, a zatim i POJEDINCA (Lorenzo Bauso)

- nisu živjeli u Balama već u Veneciji (tek od 1750.)

- važan izvor su i MATICE VJENČANIH mnogi doseljenici ženidbama postali žitelji kaštela

- po upravnoj podjeli mlet. sastava Bale spadaju u TERRE

- odnos hrv. i talij.prezimena (Zaratin) je 50% : 50%- poč. 17.st. još prevladavaju talij. prezimena do konca 17.st. - mnogi Hrvati su se i osmanlirari i talijanizirari

- «najseljačkiji grad - kaštel u Istri» - na selu prevladava hrv. etni. element i JUŽNOSLAVENSKI (88%)

- odnosu hrv. etn. elem. prema romanskom

→ BRAK NA ISTARSKI NAČIN:

- brak na ekonom. osnovici i potrebno regulira način upravljanja nad donijetom, naslijeđenom i stečenom imovinom i dalje nakon braka VLASNIŠTVO NAD STVARIMA OSTAJE ODVOJENO, a UPRAVLJANJE ZAJEDNIČKO (L.Margitić)

→ ne spominje e brak a fratello e sorella → često običaj sklapanja braka na SCHIAVONA ili na MORLAKA

- oblici sklapanja brakova: 1.) NA ISTARSKI(BALJANSKI) - 80% - pridonosi asimilaciji i talijanizaciji hrv. elementa 2.) NA SLAVENSKI NAČIN - 16% 3.) NA MLETAČKI NAČIN - 0,6 % - žena samo kućanica i vlasnica svojeg miraza i umiranja,do trenutka kad muž umre i kad mora napustiti muževljevu kuću - većini ne odgovara 4.) PO OBIČAJIMA OSTALIH MJESTA 5.) NA OSNOVI MEĐUSOBNA UGOVORA 6.) BEZ OZNAKE O NAČINU SKLAPANJA BRAKOVA

- u Balama nije došlo do krajnjeg raspada Istroromanske – talijanske jezgre

42

NAČIN REGULIRANJA IMOVINSKIH ODNOSA MEĐU SUPRUŽNICIMA U TRENUTKU SKLAPANJA BRAKA

AUTOHTONI

ISTROROMANSKI

KRUG

®cvvv

19. NEOTKRIVENI SVIJET ISTARSKE SUBALTERNE KULTURE

- subalteran = podređen, zavisan, podčinjen- u njezinu otkrvanju iznmnu važnost imaju vrela poput pastoralnih vizitacija ili matičnih

knjiga (matica)- pastoralne vizitacije:

- u njima su zabilježene tisuće izjava duhovnih i svjetovnih osoba (svećenika, gastalda, sudaca, pučana, seljaka,...), onih koje je crkva držala uzornim i onih u koje je sumnjala ili ih stavljala pod istragu

- ta dokumentacija iznosi detalje iz života, shvaćanja i preokupacije ljudi istarskog 16. i 17. st.

- najcjelovitija serija vizitacija sačuvala se za područje porečke biskupije, koja se protezala u starom porečkom ageru, ali i dublje u prostor Pazin. knežije

- porečki biskupi ili opunomoćeni vizitori su u svojim ophodima POSVJEĆIVALI MNOGOBROJNE ŽUPE NA DIJELOVIMA MLETAČKOG I AUSTRIJSKOG PODRUČJA

- apostolskom vizitacijom veronskog biskupa, i kasnijeg kardinala, Agostina Valiera u Poreču 1579. i Puli 1580. i spomenutih ophodima porečkih biskupa u 17. st., Crkva je nastojala učvrstiti provedbe odluka Tridenstkog koncila i vršiti nadzor moralnom disciplinom svećenika, vjernika, žiteljstva na području dotične jurisdikcije

- u njima se prostire čitavo stoljeće duhovna života u 26 istarskih sela i gradova od kojih mnoga imaju posebna egzemplarna obilježja

- istarsko se 17. st. dijeli u 3 perioda: 1) od početka stoljeća do konca Uskočkog rata - doba općeg propadanja, ratnih razaranja, depopulacije i prekida kolonizacijskih nastojanja mlet. i središnjih i lokalnih vlasti2) najduže – završava sedamdesetih ili osamdesetih godina

- intenzivna migracijska strujanja u mlet. i nešto manje i autrij. dijelu Istre - velike promjene u društv. i duhovnim strukturama pokrajine

3) najkraće – dolazi do sređivanja i prilagođavanja novih društvenih struktura

- spontana migracijska kretanja i organizirano dovođenje na stotine novih obitelji, potreslo je postojeće stanje i postignute pastoralne rezultate koncilske obnove

→ postavke Tridenstkog koncila opet izbijaju u prvi plan → opet se istražuje postojanje heretika, štriga, lihvara, praznovjeraca, psovača,...

- koliko je vrijedio život djece u 17. st., kakav je bio afektivni odnos roditelja prema djeci:

- postojali su slučajevi prignječivanja i gušenja novorođenčadi u roditeljskim krevetima

43

- donošene su odredbe da se djeca do navršene prve godine života ne smiju uzimati u bračni krevet

- vjerojatno su ta djeca postajala žrtva teških gosp. prilika, propalih ljetina, lančanih gladnih godina, kada su njihova novopridošla usta postojala suvišna

- čedomorstvo u Istri u 17. st. (i kasnije) nije bila rijetka pojava - smrt djeteta u 17. st. izazivala je neusporedivo manje žalosti od uginuća nekog grla

stoke- život neproizvodnog djeteta zaista je malo vrijedio- dovesti do adolescencije i psihofizičke zrelosti bilo je veoma teško (i skupo,

najčešće neisplativo)- ni državna ni lokalno-gosp. politika, ni privatna nastojanja za boljom i

potpunijom obradom posjeda nisu se temeljile na stimulirtanju rađanja djece → manjak stanovnika i nedostatak radne snage nadoknađivao se imigracijom

- vizitor je u svakom mjestu nastojao utvrditi prisutnost štriga (posebno štriga – ozdraviteljica i iscjeljiteljica), malobrojnih, ali uz heretike najozloglašenijih osoba

- bile su pod neprekidnim nadzorom crkv. vlasti, ali su imali naklonost među pukom, pa čak i među nižim klerom

- početkom 17. st. zanimanje za štrige, vještice, vračare,...bila je izuzetna- kasnije se bilježe, ali s manje pažnje (postupno gube na značenju)- vrlo popularan bio je kaldirski štrigun – najprije su se njemu obraćali rođaci

bolesnika, pa tek onda svećenicima- agrarni kultovi ćiju su produkt te štrige, iako se bolesnici i dalje obraćaju njijma za

pomoć, posebno štrigama, vračarama ili bogovicama- uz naziv bogovica (za vračaru, štrige) veže se mnogo nedoumica – pitanje je dali

su štrige zaista nazivaju i bogovice, tj. božje žene – koje posjeduju moć i snagu da pobjeđuju bolest i nesreću

- u postupcima mladih Istrana (mnogi su i psovači, preljubnici, javne bludnice,...) 17. st. izbija latentan strah od prolaznosti ovozemaljskim životnim radostima:

- znali su da ih čeka «črna vojska», da na svakom koraku vrebaju bolest i smrt - stoga su vrlo česta stupanja u intimne odnose prije sklapanja braka – «predbračna

začeća svjedoče o moralnosti mladih Istrana» - gotovo trećina djece je začeta prije braka, ali se većina rađa u braku – broj

nezakonite djece bio je relativno malen – poštivala se dana vjera

- čitava se crkvena institucija u Istri 17. st. prilagođavala narodnom duhu → svećenik je bio čovjek iz naroda, narodni čovjek, također siromašan i ugrožen → riječi koje je upućivao vjernicima trebale su biti banalne i razumljive da ga razumiju u intelekt. i teološkom smislu → ponekad se čula i misao iz djela suvremenih teologa – svećenik je tako bio posrednik između više i niže kulture

- istarski i europski svijet obilježili su i tamni ponori ljudske psihe: perverzije, incest, ludilo, strah od Božje kazne, «privatno zatvaranje» (rodbina skriva duševne biolesnike od svijeta), fenomeni «dvostruke smrti» (vađenje fetusa iz uterusa mrtvih majki, trenutno

44

fiktivno oživljavanje, kršetenje, pokapanje na posvećenim mjestima na groblju ili u crkvi)

Napomena!!!

Budući da je jedan kolega u zadnji čas javio da svoj dio iz nepoznatih razloga nije skratio, skripti fali poglavlje «DOMAĆA KUGA ( Domestica pestilenza)» (529.-583. str)

45