gospodarskilist

3915. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.

Konvencionalnoi ekološkopčelarstvo

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

mali

Nekoliko košnica na povoljnom mjestu uz nešto opreme može donijeti zdrave, prirodne i vlastite pčelinje proizvode, koji će svoje mjesto pronaći i u kućnoj ljekarni. Na pčelinjaku tijekom cijele godine ima dovoljno posla. U aktivnom razdo-blju, kada pčele izlaze iz košnica, pazimo na razvoj, osigura-vamo im dovoljno prostora za leglo i med, vrcamo zreli med, a krajem ljeta pripremamo ih za zimu dohranom i suzbija-njem varoe. Razdoblje zimskog mirovanja pčela održava nas u pokretu pripremom i popravljanjem opreme, druženju na stručnim skupovima ili proučavanjem pčelarske literature.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.gospodarskilist

40

Zašto se baviti pčelama?Od 80-tih godina prošlog sto-

ljeća do danas poljoprivredna proizvodnja se promijenila i inten-zivirala gotovo do “savršenstva”. Selekcija i hibridizacija sjemena biljaka, stvaranje i uvođenje novih sorata žitarica, voća i povrća, te genetska manipulacija doveli su do velikih količina plodova po jedinici površine kako bi proizvodnja bila što profitabilnija. Ovo povećanje biljne proizvodnje prati i stočarstvo, kojemu treba sve više visokospeci-jalizirane hrane za uzgoj i brzi tov životinja. Selekcija je u većini sluča-jeva bila usmjerena na poboljšanje i povećanje proizvodnih osobina bi-ljaka i životinja, a na teret otpornosti prema bolestima i klimatskim utje-cajima. Zato se drugi krug struč-njaka “pobrinuo” pronaći kemijske tvari koje će nadomjestiti slabiju otpornost te je stvorena ogromna paleta proizvoda koji se rabe za za-štitu krhkog zdravlja visokospecija-liziranih biljaka i životinja. Masovnu proizvodnju na velikim monokultur-nim površinama poduprla je i teh-nika.

Danas ogromni strojevi obra-đuju velike Zemljine površine i u stanju su u vrlo kratkom vremenu obraditi i “zaštititi” velike površi-ne pod industrijskim biljem. Zbog toga je dio obradivih površina po-stao osiromašen hranjivim tvarima i simbiontskom florom i faunom uz zagađenost od zaostalih zaštitnih sredstava. Na sreću zbog kašnjenja u utrci s razvijenima, naša tla nisu toliko zagađena. Zato sada pri ula-sku u Europsku uniju imamo prili-ku brzo osposobiti velike površina za prihvatljivu konvencionalnu, ali i ekološku proizvodnju. Zbog ze-mljopisnog položaja i reljefne ra-

znolikosti naše domovine velike su mogućnosti i za razvoj ekološkog pčelarstva.

Isplativost pčelarske proizvodnje

Svatko tko se bavi pčelarenjem reći će da je to tvornica ispod ve-dra neba. To je istinita tvrdnja, jer uz sav naš trud i zalaganje krajnji rezultati najviše ovise o vremenskim prilikama na određenom mjestu, u određeno vrijeme. Isplativost ili ekonomičnost bavljenja pčelama je posebno, veliko poglavlje koje obrađuje omjer uloženog i dobi-venog. Temelji se na ekonomskim načelima i zahtjeva cjelokupnu ra-zradu svih ulaznih materijalnih troš-kova u odnosu na ostvarenu dobit. Uz troškove koje imamo na početku nabavom potrebne opreme i pčeli-njih zajednica, potrebno je uračuna-ti i ljudski rad (vlastiti, članova obi-telji, prijatelja) i mnogo drugih, koje inače ne računamo kao na primjer trošenje sredstava (amortizacija). Kada smo sve uložili i napravili kako treba ovisimo o jednoj jedinki u sva-koj košnici – matici. Naime produk-tivnost kvalitetne matice uz povoljne vremenske prilike i zdravlje cjeloku-pne pčelinje zajednice zapravo su jedini proizvođači pčelinjih proizvo-da. Ljudski čimbenik im samo po-maže, olakšava i usmjerava.

Kako započeti?Najpogodnije godišnje doba za

početak pčelarenja je svakako pro-ljeće i početak ljeta. Uz prethodno navedeno, za osnivanje vlastitog pčelinjaka potrebno nam je slo-bodno vrijeme, pogodno mjesto na koje možemo smjestiti željeni broj košnica, početna oprema, prosto-

Danas, kada je suvremen čovjek zasićen svim civilizacijskim “dobrobitima” i polako se vraća prirodnijem načinu života i prehrane, pčelarstvo i pčelinji proizvodi ponovo postaju za-nimljivi, pa dobivaju ulogu koju i zaslužuju. Posebno mjesto zauzima ekološka biljna i stočarska proizvodnja.

Bavljenje pčelama kao izvo-rom prihoda može se podijeliti u nekoliko skupina;● hobi pčelarstvo je ono kada držimo oko 20 košnica i nije nam važan prihod, nego pre-vladava želja za vlastitim pče-linjim proizvodima koje ćemo u najvećoj mjeri podijeliti rod-bini i prijateljima. Najveći ula-zni troškovi su početna pčelar-ska oprema, košnice i pčelinje zajednice. Ima godina kada ostvarujemo dobit, ali i onih kada proizvodnja podbaci pa smo u minusu.● pčelarenje kao dopunsko za-nimanje podrazumijeva do 100 košnica. Ovo je već ozbiljnija proizvodnja koju u jeku sezone ne može obaviti jedan čovjek, pa se uključuju i ukućani, a po potrebi i dodatna radna snaga. S ovim brojem košnica mora-ju se računati ulazni troškovi i prihodi, odnosno temelji se na ekonomskim načelima.● pčelarenje s više od 100 koš-nica je osnovno zanimanje i tu sve mora biti ekonomski proci-jenjeno i opravdano jer vlada zakon velikih brojeva. Može se relativno brzo puno zaraditi, ali i izgubiti.Broj košnica u jednom gospo-darstvu za ostvarenje značajni-jih prihoda može biti i manji od prikazanog, ali tada pčelinjaci moraju biti pokretni (seleći) ili smješteni na izrazito povoljnom području gdje se cvatnja medo-nosnih biljaka međusobno na-dopunjuje kroz cijelu aktivnu sezonu.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

4115. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.

rije za rad s priborom i pčelinjim proizvodima i svakako košnice. Kod planiranja vremena potrebnog za rad s pčelama možemo računati da za detaljan pregled jednog cije-log nastavka od 10 okvira trebamo oko 20 minuta. Tako za nastavljaču od dva nastavka za pregled tri puta godišnje trebamo oko 2 sata. Zbog složenije konstrukcije, nešto je više vremena potrebno za AŽ košnice. Ovdje nisu pribrojene pripreme po-trebne za sastavljanje okvira, ume-tanje satne osnove i sličnih radova prije otvaranja košnica.

Mjesto za pčelinjakNajvažniji preduvjet za postavlja-

nje pčelinjaka je svakako postoja-nje pčelinje paše. Dokazano je da je najekonomičniji let pčela do 750 metara zračne udaljenosti oko pče-linjaka. S te udaljenosti pčele do-nesu najviše nektara u odnosu na količinu koju potroše prilikom leta za vlastitu energiju.

Pri izboru mjesta za pčelinjak treba se pridržavati odredbi propi-sanih “Pravilnikom o držanju pčela i katastru pčelinje paše” (Narodne novine broj 18/08, 29/13 i 42/13). Ovim Pravilnikom definirani su pojmovi pčelinje zajednice, pče-linjaka, uvjeti smještaja, seljenja i iskorištavanja pčela. Odredba o smještaju pčelinjaka propisuje uvjete kojima mora udovoljavati mjesto za postavljanje pčelinjaka, bilo kao stojećeg ili su pčele do-vezene na pašu. Tako se propisu-

je da pčelinjak mora biti smješten tako da pčele prilikom izlijetanja ne smetaju susjedima, prolaznicima, javnom prometu i domaćim životi-njama. Mora biti udaljen najmanje 500 metara od proizvođačkih i pre-rađivačkih pogona i turističkih obje-kata tijekom turističke sezone. Nije dopušteno postaviti pčelinjak bliže od 100 metara od autoceste, želje-zničke pruge i aerodroma, pri čemu izletna strana ne smije biti okrenuta prema njima.

Najmanja udaljenost između dva pčelinjaka mora iznositi 500 meta-ra. Od registrirane oplodne stanice mora biti udaljen 2000 metara. Sta-cionarni pčelinjak do 20 zajednica, kojemu je izletna strana okrenuta prema tuđem zemljištu ili javnom putu, mora od njih biti udaljen naj-manje 20 metara. Ako u stacionar-nom pčelinjaku ima više od 20 za-jednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta mora biti naj-manje 50 metara, a do međe tuđeg zemljišta najmanje 20 metara. U slučajevima kada je udaljenost sta-cionarnog pčelinjaka u naseljenom

mjestu manja od navedenih pče-linjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid, puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ogra-da mora biti sa svih strana pčelinja-ka 2 metra duža od dužine izletne strane i postavljena najviše 10 me-tara od izletne strane.

Uz poštivanje ovih odredbi, eko-loški pčelinjak mora biti smješten na području gdje su osigurani ne-zagađeni izvori peluda i nektara. To znači da pčelama ne smije biti dostupna industrijska vegetacija na koju se primjenjuju kemijska sred-stva za zaštitu, ali im smiju biti do-stupni ekološki usjevi ili višegodišnji nasadi. Idealno mjesto za ekološki pčelinjak je ono koje je u polumjeru udaljeno 3 kilometra u odnosu na najbližu prometnicu ili neekološku obradivu površinu. Pčelama s eko-loškog pčelinjaka ne smiju biti do-stupne niti površine koje se tretiraju protiv komaraca.

Navedeni pravilnik propisuje i ostale uvjete o kojima moramo vo-diti računa prije početka bavljenja pčelama.

Katastar pčelinje pašePčelinja paša u Republici Hrvat-skoj daje se na gospodarenje pčelarskim udrugama preko Hr-vatskog pčelarskog saveza (HPS), a dostupna je svim zainteresira-nim pčelarima. Katastar određu-je osnovni medonosni potencijal pojedinih vrsta pčelinje paše za područje svih općina u RH i ob-vezna je osnova za pripremanje i izvedbu pašnog reda na područ-ju pojedine općine ili više općina. Katastar sadrži: alfanumeričku bazu podataka te digitalnu i ana-lognu kartu koje sadrže ucrtane državne granice RH, granice žu-panija, gradova i općina. Na kartama su ucrtani svi pče-linjaci koji su označeni simbo-lom, te predstavljaju samostalni objekt. Unutar oznake simbola nalaze se šifre pod kojima se po-hranjuju podaci o zemljopisnom položaju svakog pčelinjaka, po-daci o pčelaru, te povjereniku

pašnog reda. Katastar uspostav-ljaju i vode pčelarske udruge pre-ma mjestu djelovanja, te HPS koji objedinjava podatke u Katastru za područje cijele RH. Najkasnije do 31. ožujka svake godine HPS dužan je ažurirati Katastar. Katastrom se, glede pašnih resursa, određuje: vre-menski pojava medenja, površi-na pašnog izvora (medonosnog bilja) u hektarima i procijenjeni relativni udio medonosnog bilja u ukupnom biljnom sastavu na području pasišta, te predvidlji-vost pčelinje paše. Broj pčelinjih zajednica po hektaru pašnog izvora (medonosnog bilja) kod predvidljivih paša može odstu-pati najviše za 30% od vrijedno-sti preporučenog broja pčelinjih zajednica po hektaru, obzirom na promjenjive razmjere mede-nja na pojedinim područjima u RH.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.gospodarskilist

42

Pašni redPašni red utvrđuje način gos-

podarenja pčelinjim pašama na području koje zemljopisno pokriva pojedina pčelarska udruga. Pašnim redom se određuje: ● povjerenik pašnog reda,● veličina pasišta,● preporučena gustoća pčelinjih

zajednica obzirom na količinu i vr-stu paše,● raspored stacionarnih pčeli-

njaka i raspored nezauzetih stajali-šta koja su određena za privreme-no dovoženje pčelinjih zajednica na pašu, način dodjeljivanja staja-lišta, ● način uređenja i označavanja

stajališta, ● vrijeme dovoženja pčelinjih za-

jednica na pčelinju pašu, ● vrijeme odvoženja pčelinjih

zajednica s pčelinje paše ovisno o medenju, ● postupak kad pčelar mora od-

seliti pčelinje zajednice sa stajališta, ● način izračuna troškova koji

nastaju pri rasporedu pčelinjih za-jednica te ● način plaćanja. Pašni red utvrđuje pčelarska

udruga, a potvrđuje HPS. On mora biti usklađen s Katastrom.

Povjerenik pašnog reda i korisnik pčelinje paše

Na prijedlog pčelarske udruge, HPS određuje povjerenika paš-nog reda na određenom području koji zemljopisno pokriva pčelarska udruga.

Povjerenik mora biti osposo-bljen za rad s GPS sustavom, te poznavati rad na osobnom ra-čunalu. Pčelar, korisnik pčelinje paše, mora prije prijevoza pčeli-njih zajednica na pašu Povjere-niku predati u roku od 30 dana prije očekivanja pčelinje paše, ili namjere dovoženja pčelinjih zajed-nica na prezimljavanje Prijavu za dodjelu stajališta i to u pismenom obliku, (putem pošte, elektronske ili fax poruke) u kojoj moraju biti navedeni: ime i prezime pčelara, odnosno naziv tvrtke, adresa te te-

lefonski broj, vrijeme planiranja dovoženja i odvoženja pčela, broj i vrsta prijevoznih jedinica i broj pčeli-njih zajednica, te broj pčelinjaka iz Eviden-cije pčela i pčelinja-ka, željeno mjesto za postavljanje pčela. Povjerenik nakon zaprimanja Pri-jave mora pčelaru odgovoriti naj-kasnije u roku od 15 dana prije predviđene pčelinje paše ili prije namjere dovoženja pčela na prezi-mljavanje. Povjerenik izdaje pčela-ru Suglasnost za smještaj pčelinjih zajednica na obrascu iz Priloga 1. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik.

Povjerenik može odbiti pod-nesenu Prijavu. U tom slučaju moraju se navesti razlozi njezina odbijanja. Ako Povjerenik ne od-govori u roku na Prijavu, pčelar obavještava HPS, koji je dužan u roku od pet dana od dana zapri-manja obavijesti izvijestiti pčelara o prihvaćanju ili neprihvaćanju Prijave. Kod vremenski nepred-vidljive paše pčelar može Povje-reniku u pisanom obliku (elektron-ski ili faxom), odnosno osobno predati Prijavu 48 sati prije na-mjeravanog dovoženja pčelinjih zajednica. Ako je na pasištu još slobodnog mjesta za dovoženje pčelinjih zajednica, Povjerenik je dužan pčelaru izdati Suglasnost za smještaj pčelinjih zajednica iz članka 9. stavka 3. ovoga Pravilni-ka, te pčele rasporediti najkasnije u roku od 24 sata. Ako Povjerenik ne odgovori na Prijavu, smatra se da na nju pristaje. Povjerenik je dužan sukladno kapacitetu pasi-šta prije dovoženja pčelinjih za-jednica dogovoriti njihov smještaj s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta. Ako pčelar samostalno dogovori s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta smještaj pče-linjih zajednica, dužan je o istome obavijestiti Povjerenika u roku od 48 sati od postignutog dogovora.

Seleći pčelinjak mora biti me-đusobno udaljen najmanje 200

metara zračne linije i najmanje 500 metara od stacionarnog pčelinja-ka, te najmanje 2000 metara od oplodne stanice za uzgoj matica. Iznimno razmak između stajališta može biti manji, ali u tom slučaju pčelinje zajednice dvojice vlasnika ne smiju imati zajednički koridor letenja. Kada se radi o stajalištu na kojem će privremeno dovezene pčelinje zajednice prezimljavati, Povjerenik može zahtjevati da je između stajališta za prezimljava-nje i najbližeg stacioniranog pče-linjaka najmanja zračna udaljenost od 500 metara.

Pčelar nakon postavljanja sele-ćeg pčelinjaka na stajalište, mora odmah na vidljivom mjestu ozna-čiti vlasništvo pčelinjaka, pločom pravokutnog oblika koja ne smije biti manja od 20 x 30 cm, i na njoj mora biti čitko ispisano ime i pre-zime, odnosno naziv tvrtke, adre-sa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka.

Kod ekološkog pčelinjaka pče-lar mora uz podatke iz stavka 1. ovoga članka na ploči navesti broj upisa u Upisnik ekoloških proizvo-đača i naziv nadzorne stanice. Po-vjerenik obavještava zainteresira-ne pčelare o važnim događanjima i za pčele opasnim promjenama na stajalištu.

Povjerenik može tražiti da pče-lar koji prevozi pčele, najkasnije u roku od 48 sati odseli pčelinje zajednice sa stajališta ako je paša završila i ne postoji mogućnost za njenim obnavljanjem. Ako je pče-lar tijekom korištenja paše nanio štetu vlasniku, odnosno korisniku zemljišta, vlasnik odnosno korisnik zemljišta može tražiti odseljenje

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

4315. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.

pčelinjih zajednica. Vlasnik pčela je dužan pčelinje zajednice odseliti sa stajališta najkasnije u roku od 48 sati.

Postavljanje pčelinjakaPrema lokaciji pčelinjak može biti

uz kuću u kojoj stanujemo ili uda-ljen od pčelara. Razlika je u tome što za pčelinjak uz kuću prilago-đavamo mjesto za smještaj košni-ca potrebama pčelara, za udaljeni pčelinjak imamo slobodu traženja najpogodnijeg mjesta. Pčelinjak uz kuću je nadohvat ruke, a sve osta-lo se podvrgava mogućnostima usklađenja zadanog s idealnim. Ne smije se postaviti na betonirano ili još gore, asfaltirano dvorište. Isto tako nije preporučljivo postavljati košnice tik uz zid kuće niti u prosto-ru zatvorenom okolnim zgradama, iako nam se čini da su tu najbolje zaštićene od vremenskih nepogo-da. Prostori između zgrada često su izloženi jednosmjernom struja-nju zraka - propuhu koji nije pože-ljan. I u jednom i u drugom slučaju za vrijeme ljetne pripeke, sunčane zrake se odbijaju od tih najčešće svijetlih podloga i time podižu tem-peraturu košnica dovodeći do pre-grijavanja unutrašnjosti koje može dovesti i do topljenja i otpadanja saća ili naslanjanja na susjedne okvire što ima štetne posljedice. U takvim uvjetima pčele troše mnogo vremena i energije na rashlađivanje košnica.

Pčelinjak postavljamo u zelenilo, dovoljno odmaknut od zgrada i ne na putu vjetrova, a osobito sjever-nih, koji u proljeće izrazito ometa-

ju rad pčelama. Poželjno je da su oko pčelinjaka voćke, koje čine prošaranu hla-dovinu, a ispred trava koju treba redovito održavati da ne preraste vi-sinu leta košnica. Kemijsko suzbija-nje trava i korova nije preporučljivo – kako zbog štet-nosti herbicida na pčele tako i zbog neprirodnog izgleda ogoljene

površine. Ako nema prirodne hla-dovine nastojimo posaditi jednogo-dišnje biljke koje brzo i visoko rastu (suncokret), napravimo umjetnu hladovinu prekrivačima od mreže za sjenjenje ili trstike, ali svakako posadimo voćke ili drugo drveće koje će kroz neko vrijeme stvarati hladovinu kakvu mi želimo. Košnice okrenemo na sunčanu stranu tako da nisu izložene ljetnoj pripeci već se nalaze u hladu i to između 11 i 15 sati. Sunce blagotvorno djeluje na rad zajednica, a osobito u rano proljeće i kasnu jesen.

Za zaštitu od vjetrova možemo iskoristiti udaljenu zgradu, visoku živicu ili napravimo ogradu. Poželj-no je da zemljište na koje želimo smjestiti košnice bude ravno i suho, odnosno blago nagnuto na jug ili jugoistok. Brdovite terene možemo kopanjem prirediti u obliku terasa. Ako okućnica, na koju smještamo pčelinjak nije ograđena, onda je poželjno sam pčelinjak ograditi ma-kar i nižom živicom ili ogradom da spriječimo ulazak neopreznih ljudi ili životinja.

Pčelinjak udaljen od pčelara ima prednosti traženja prethodno opi-sanih uvjeta, a da ih ne moramo suviše prilagođavati potrebnim. Pri odabiru mjesta možemo još i napo-menuti, da je dobar smještaj pčeli-njaka onaj gdje se pčele na povrat-ku s paše spuštaju prema njemu, a neopterećene teretom uzlijeću prema paši. Udaljenost mjesta pče-linjaka je svakako važan čimbenik. To je u prvom redu zbog troškova prijevoza i vremena koje utrošimo na put odnosno da ga možemo češće obilaziti i na vrijeme obavljati potrebne radove.

Kraj u koji želimo smjestiti pče-linjak treba biti neopterećen pčeli-njacima ne samo zbog paše nego i zbog mogućnosti širenja pčeli-njih bolesti. Moramo paziti da po-stavljanjem košnica ne ometamo uobičajene putove kojima prolaze ljudi i životinje. Mještane moramo upozoriti da ne vežu stoku za drve-će oko pčelinjaka prilikom ispaše, jer pčele ne vole miris stoke, pa je

Evidencija pčelarai pčelinjaka

Svi pčelari i pčelinjaci upisuju se u Evidenciju pčelara i pčelinjaka u RH koju vodi Hrvatski stočar-ski centar (HSC). Prikupljanje podataka za Evidenciju obav-ljaju Povjerenici. Evidencija se vodi u pisanom ili elektronskom obliku prema obrascu iz Priloga 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik. Pčelarske udruge prikupljene podatke dostavljaju HPS-u, koji ih prosljeđuje HSC-u na obradu. Pčelar je obvezan dopustiti Po-vjereniku pristup pčelinjaku, te davati podatke koji se od njega traže za potrebe Evidencije. Pče-lar je dužan jednom godišnje dostaviti HPS-u podatke o broj-nom stanju pčelinjih zajednica na obrascu iz Priloga 3. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik. Podaci moraju sadržavati broj pčelinjih zajednica na dan 1. lipnja teku-će godine s rokom dostave od 15 dana. HPS prosljeđuje HSC-u podatke u roku od 15 dana od dana njihova primitka. Troškovi vođenja Katastra i Evidencije na-miruju se iz naknada koje pčela-ri korisnici ovih usluga uplaćuju HPS-u kao i iz drugih izvora koje po toj osnovi ostvari HPS.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.gospodarskilist

44

mogu napadati, a osobito za ljetnih mjeseci kada je pčelinja paša sla-bija. Treba voditi računa i o rojenju koje će nam se zasigurno ponekad dogoditi. Zbog toga je pčelinjak do-bro smjestiti na kraju naselja uz rub šuma ili livada.

Vrste pčelinjakaPrema načinu gradnje i smje-

štaja pčelinjaci mogu biti otvoreni samostojeći u prirodi i zatvoreni u obliku paviljona ili posebno građe-nih kućica.

Otvoreni pčelinjaci su oni gdje su košnice u određenom raspore-du smještene slobodno u prirodi na ograđenom ili neograđenom zemljištu. Svaka košnica ima svoj krov. Postolje na kojemu košnice stoje može biti pojedinačno ili za više njih. Zemljište mora veličinom odgovarati broju košnica koji želi-mo smjestiti tako da razmak izme-đu košnica bude dovoljan za rad s pčelama i da se pčele međusobno ne uznemiruju. O rasporedu košni-ca postoje oprečna razmišljanja.

Jedan od načina je smještaj u jednom neprekinutom redu do 10

košnica, onda prekid od neko-liko metara, pa opet red košnica. Pri ovom načinu smještaja leta svih košnica okrenu-ta su u jednom smjeru. Razmak od košnice do košnice je 15 do 20 cm tako da se može raditi s jed-nom košnicom ne ometajući drugu, a i da se krovo-vi susjednih košnica ne sudaraju. Ako imamo više redova preporučlji-vi razmak između njih je barem 10 metara. Može biti i nešto manji, ali dovoljan da se pri radu u jednom redu ne nalazimo na putu pčela-ma iz drugog reda. Kao nedostatak ovakvog rasporeda košnica spomi-nje se zalijetanje pčela u susjedne košnice i eventualno zalijetanje ma-tice kada se vraća sa svadbenog leta. Sljedeći bitan nedostatak je i uznemiravanje pčela na istom po-stolju, jer se potres jedne košnice

prenosi na ostale. Prednosti ovog rasporeda košnica su u tome što u jesen i prilikom pre-zimljivanja stisnemo košnice što bliže jednu drugoj, može-mo ih zajednički omotati nekim izolacijskim materijalom i tako štedimo toplinu i sprječavamo hlađenje koje nastaje struja-njem zraka između njih. Drugi način je grupiranje košnica u skupine, najčešće po tri. Tada košnice možemo složiti, na pri-mjer oko nekog drva gdje ima-ju dovoljno hlada, a krošnja štiti i od izravnog lupanja kiše. Leta su okrenuta u različitim smjerovima, zbog čega su rje-đa zalijetanja pčela u susjedne košnice, a isto je i s maticama. U zimskom razdoblju teško ih je grupirati i zajednički utopliti.

Drugi način smještaja koš-nica su zatvoreni pčelinjaci i paviljoni. To su posebne na-mjenske građevine izgrađene

od drva ili zidane koji stoje stalno na jednom mjestu, zatim mogu biti montažne - privremene ukoliko pče-le premještamo s mjesta na mjesto i trajno seleći pčelinjaci koji su ugra-đeni na neko vozilo ili su njegov sa-stavni dio. Najčešće su to autobusi ili kamioni prilagođeni smještaju košnica, ali u novije vrijeme mogu biti i kontejneri ili prikolice koje se prevoze vučnim vozilom. Zidani ili od drva izrađeni pčelinjaci su u stvari kućice koje imaju otvorenu jednu ili više strana. Otvorene stra-ne veličinom odgovaraju broju koš-nica koje želimo smjestiti. U njih naj-češće smještamo AŽ košnice koje su tijesno složene jedna uz drugu u dva do tri reda. Ovaj tip košnica otvara se otraga kao ormarić, a iza njih mora biti prostor koji nam omo-gućava neometan rad. Najbolja je širina prolaza od 2 m. Takvi pčeli-njaci imaju temelje i krov kao prave kuće što ih čini skupom prvotnom investicijom. Mogu se graditi i za druge tipove košnica, što nije eko-nomski opravdano. Za LR nastavlja-če dobro je napraviti nadstrešnicu kako bi se košnice zaštitile od vlage i propadanja, a i mi možemo raditi s pčelama kada pada lagana kiša. Iza prostora s košnicama nalaze se i prostorije za rad pčelara i za vrca-nje. Stranice prostorija za vrcanje u sklopu pčelinjaka moraju biti bez šupljina, a na prozorima moraju biti ugrađene bježalice koje omoguća-vaju izlaz pčela, ali ne i ulaz. Mon-tažni pčelinjaci u pravilu služe samo

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

4515. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.

za zaštitu košnica od nevremena na mjestu paše. Najčešće su to samo krovovi na skupovima od 2 do 3 reda AŽ košnica.

Prostorije za radAko nismo investirali i napravi-

li zatvoreni pčelinjak s posebnim prostorijama u kojima ćemo dr-žati rezervnu opremu i pribor za rad, izrađivati i sastavljati okvire i popravljati košnice te vrcati med preinačit ćemo postojeće kućne prostorije ili ih povremeno iskoristiti za pčelarstvo. Okvire možemo sa-stavljati u garaži ili maloj radionici u sklopu gospodarske zgrade. Pro-storije u kojima čuvamo rezervnu opremu moraju biti suhe i prozrač-ne, a osobito one u kojima ćemo čuvati rezervno saće. Treba izbje-gavati podrumske prostorije, ako nisu savršeno izolirane protiv vlage.

Nije uputno opremu držati niti u prostorijama sa zimnicom, vinom, octom ili naftnim derivatima. To je bitno stoga što je gotovo sva pče-larska oprema drvena, a drvo je porozno i upija strane mirise koji mogu odbijati pčele. Prekomjerna vlaga može iskriviti drvene dijelove košnica ili okvire.

Važno je da se sva skladištena rezervna oprema nalazi na jednom mjestu kako je ne bi tražili onda kada nam je potrebna. Kako ćemo u početku vrcati najviše dva puta godišnje to možemo obaviti u kuhi-nji. Prozori i vrata moraju biti dobro zatvoreni kako pčele ne bi mogle ulaziti unutra.

Za poneke pčele koje ipak do-nesemo na okvirima na jedan od prozora postavimo umreženi okvir s ugrađenom bježalicom. Nakon vrcanja med treba odstajati neko

vrijeme u toploj i suhoj prostoriji, bez stranih mirisa da na površinu isplivaju mrvice voštanih poklopa-ca, peluda, pjene i drugih nečisto-ća. Što je prostorija toplija, to je ovaj proces brži.

Topljenje voštine također može-mo obaviti u kuhinji ili u nekoj dru-goj prostoriji gdje imamo kakvo ku-halo, ali oprezno je se vosak može zagrijati na temperature veće od 100 oC (pa kod prolijevanja može izazvati teške opekline), a tako za-grijan lako gori.

Za izgradnju većih paviljona ili nadstrešnica dobro je savjetova-ti se sa stručnjacima koji se bave arhitekturom ili građevinom kako bi prilikom gradnje zadovoljili i si-gurnosne uvjete. Kod mjesnih vlasti treba dogovoriti i izvaditi potrebnu dokumentaciju u slučajevima grad-nje zidanih objekata..

EKOLOŠKO PČELARSTVO

S druge strane na taj način pro-izvedeni poljoprivredni proizvodi zdravstveno su ispravni za ljudsku potrošnju, uz uvjet da se poštuju koncentracije, načini i vrijeme pri-mjene određenih zaštitnih sredsta-va, te karenca. Dogovorom pčelara i poljoprivrednika oko vremena i načina primjene sredstava za zašti-tu bilja u najvećoj se mjeri izbjega-vaju veće štete na pčelama i zaga-đenost njihovih proizvoda.

Uz korištenje kemijskih sred-stava u poljoprivredi osnažila je i upotreba raznih lijekova u zdrav-stvenoj zaštiti ili tehnologiji uzgoja pčela. Tome je svakako pridonije-

lo širenje varoe kao nametnika, a ujedno i prijenosnika mno-gih bolesti odraslih pčela ili pčelinjeg le-gla. Svoju ulogu ima i globalizacija tržišta pa razne farmaceut-ske tvrtke predstav-ljaju i nude lijekove koji će zaštititi pčele od svega i svačega, a pčelari su ih u dobroj namjeri počeli koristiti i kada treba i kada ne treba.

Tako su se pojavili nerazgrađe-ni ostaci lijekova u medu i drugim proizvodima. Nalazimo ih i u vosku,

koji se pretapanjem koristi za nove satne osnove ili za druge namjene, kao što je kozmetika i slično. Više-strukim pretapanjem se štetne tvari koncentriraju pa stanice saća već i prije skladištenja meda i peluda po-staju mogući izvor onečišćenja.

Pčelarenje, kao dio poljoprivrede, samo po sebi po-drazumijeva zdravu i ekološki prihvatljivu proizvodnju. Za ljudsku potrošnju najinteresantniji su proizvodi koje pčele dorađuju ili same proizvode, kao med, vosak, matična mliječ i otrov ili oni koje pčele sakupljaju u prirodi i uz neznatnu doradu koriste – pelud i propolis. Budući da je u cilju zaštite i povećanja proizvodnje konvencionalna poljoprivreda počela koristiti sve više kemijskih sredstava (pa i genetski promijenjene biljke) postala je upitna prirodna čistoća pčelinjih proizvoda kao zdrave hrane uzete izravno iz prirode.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.gospodarskilist

46

Prema spomenutom Zakonu ekološka proizvodnja je poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu, koji obu-hvaća uzgoj životinja i bilja, proi-zvodnju hrane i sirovina, te preradu primarnih proizvoda. Uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane tehnološke metode, zahvate i sustave koji najpovoljnije koriste plodnost tla i raspoložive vode, te prirodna svojstva biljaka i životinja. Povećanje prinosa i ot-pornosti biljaka postiže se pomoću prirodnih sila i zakona, a dodatno uz propisanu uporabu gnojiva i sredstava za zaštitu bilja i životi-

nja, koji su sukladni međunarodno usvojenim načelima i normama. Iz ovakvih, naoko zamršenih definici-ja, proizlazi da je temelj ekološkog pčelarenja ekološka poljoprivreda.

Za pokretanje ekološkog pče-larenja ili prijelaz s konvencional-nog na ekološki način pčelare-nja potrebno je zadovoljiti dosta strogih uvjeta:

1. Upoznati se i prilagoditi za-konskim propisima. Uz spomenu-te Zakone i Pravilnike postoji još dosta propisa koji reguliraju proi-zvodnju, preradu i promet pčelinjih proizvoda. Primjerice je tu i “Pravil-nik o stručnoj kontroli u ekološkoj proizvodnji” (NN broj 68 od 17. 06. 2011.) koji definira sljedeći korak.

2. Nakon što smo se odlučili ba-viti uzgojem pčela na ekološki na-čin potrebno je prijaviti se ovlašte-noj nadzornoj stanici. U Republici Hrvatskoj ih je za sada registrirano sedam: u Omišlju, Osijeku, Splitu,

Bukovlju, Čakovcu i dvije u Zagrebu. Pre-poručljivo je da je ta stanica što bliže mje-stu gdje će biti smje-šten pčelinjak kako bi troškovi bili što niži. Nakon prijave nadzor-noj stanici ona obavlja prvi stručni izvid o čemu izdaje zapisnik. Od izdavanja za-

pisnika počinje teći prijela-zno razdoblje koje za sva-kog pčelara traje različito, a određuje ga nadzorna stanica.

Osim osnivanja novih eko-loških pčelinjaka i konvencionalni pčelar može postati ekološki, ako zadovolji uvjete i rokove koje mu naloži nadzorna stanica. U tom razdoblju prijelaza potrebno je stare košnice zamijeniti novima, ili sa starih sastrugati boju i oboji-ti ih ekološki certificiranim bojama (certifikat sačuvati). Sve saće mora se zamijeniti novim, izgrađenim na certificiranim ekološkim satnim osnovama učvršćenim s inox ži-

com. U tom razdoblju sprječavanje i suzbijanje bolesti provodi se po-stupcima i sredstvima koja su do-puštena za ekološku proizvodnju.

3. Pčelar se mora upisati u Upi-snik poljoprivrednih obiteljskih gos-podarstava koji se vodi pri Uredu državne uprave za poljoprivredu u svakoj županiji.

Nakon toga se Ministarstvu po-ljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja podnosi zahtjev za upis u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i pre-hrambenih proizvoda. Uz zahtjev je potrebno priložiti i sljedeće do-kumente; Rješenje o upisu u regi-star za pravne osobe ili obrtnicu, Izvadak iz zemljišne knjige ili drugi dokaz o korištenju zemlje na ime tražitelja upisa, Izjavu da je proizvo-đač upoznat s pravilima i propisima o ekološkoj proizvodnji, Zapisnik nadzorne stanice o obavljenom pr-vom stručnom nadzoru i propisani iznos državnih biljega. Svi navede-ni dokumenti prilažu se kao izvorni-ci, prijepis ili preslika.

4. Ekološko proizveden proizvod mora biti propisano označen kako bi se izbjegla mogućnost zamjene s proizvodima proizvedenim na drugi način (konvencionalno). Znak “Hr-

vatski ekoproizvod” stavlja se na prednju naljepni-

cu ili odmah iznad nje tako da je ja-sno vidljiv i čitak. Mora biti neizbri-siv pa se zato na-nosi utiskivanjem

ili otiskivanjem ot-pornom bojom. On

je okruglog oblika, ze-lene boje na bijeloj podlozi.

Veličina ovisi o veličini ambalaže i naljepnice na koju se stavlja.

Da bi ovlašteno smjeli staviti taj znak na proizvod ekološka pro-izvodnja, u pčelarstvu podliježe stručnom nadzoru u svakom dijelu proizvodnje. Tako je pčelar dužan voditi knjigu pčelinjaka i dnevnik pčelarske proizvodnje, te knjigo-vodstvo iz kojeg je vidljiva i mogu-ća provjera podrijetla svih kupljenih

prvi stručni izvid o čemu izdaje

Osim osnivanja novih eko-

se na prednju naljepni-cu ili odmah iznad

pornom bojom. On je okruglog oblika, ze-

Usklađivanje naših zakona s odredbama i normama Europ-ske Unije donijelo je napredak u certi� ciranju i stavljanju u promet proizvoda s oznakom “Hrvatski ekoproizvod”. Tako su početkom ovog stoljeća osnovne smjernice ekološke prehrambene i poljoprivredne proizvodnje bile zacrtane “Za-konom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda”. Ovaj Zakon 2010. je zamijenjen “Zakonom o ekološ-koj proizvodnji i označavanju eko-loških proizvoda” koji je objav-ljen u Narodnim novinama broj 139 od 10. 12. 2010. Na osnovi ovog Zakona donijet je “Pravil-nik o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja”, (NN broj 1 od 02. 01. 2013. koji podrobno propisuje uvjete smještaja i postupaka koje mora zadovoljavati ekološ-ki pčelinjak.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

4715. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.

i upotrijebljenih materijala u proi-zvodnji ekološkog proizvoda. To je važno zbog toga što je u ekološkoj proizvodnji dopušteno, strogo nad-zirano, korištenje pomoćnih tvari i aditiva koji nisu ekološki proizve-deni, a primjenjuju se sukladno vrijedećim propisima o proizvodnji namirnica.

5. Nakon provođenja prethodno navedenog stručnog nadzora prav-ne osobe ovlaštene za provedbu postupka potvrđivanja izdaju po-tvrdnicu (certifikat) da je određeni pčelarski proizvod proizveden u nadziranoj ekološkoj proizvodnji sukladno svim zahtjevima i pro-pisima koji tu proizvodnju prate. Izdavanje potvrdnice temelji se na zapisnicima nadzorne stanice i dokumentaciji ispitnog laboratori-ja o zadovoljenju svih postavljenih uvjeta.

Podsjetimo da pčelinjak za eko-lošku proizvodnju mora biti po-stavljen tako da u polumjeru od 3 kilometra oko njega nema kon-vencionalne niti integrirane poljo-privredne proizvodnje u kojoj se koriste kemijska zaštitna sredstva, odnosno može biti samo ekološka proizvodnja.

Također uz poljoprivredu na istoj udaljenosti ne smije biti bilo koja proizvodnja ili prerada koja je izvor nekog onečišćenja okoliša. Tu spa-daju spalionice i odlagališta otpa-da, industrijske zone, gradovi, ve-like prometnice (autoput). Na istoj udaljenosti ne smije se nalaziti niti konvencionalni pčelinjak.

Ekološki pčelinjak mora imati osiguran izvor čiste vode iz higijen-skih pojilica. Prilikom oduzimanja okvira s medom za vrcanje, pčele se iz medišta ne smiju tjerati ke-mijskim sredstvima nego pomoću bježalica. Za liječenje pčelinjih za-jednica nije dopuštena upotreba antibiotika, nego se zdravlje odr-žava snažnim i otpornim zajedni-cama, a tretiranje protiv nametnika provodi se organskim kiselinama – mravlja, mliječna i oksalna.

Dezinfekcija pribora, košnica i prostora provodi se fizikalnim po-

stupcima (prokuhavanje i opalji-vanje) ili također organskim kise-linama.

Zbog primjene navedenih kise-lina za ekološku proizvodnju su najprimjerenije LR ili druge nastav-ljače, jer u unutrašnjosti nemaju metalne dijelove kao što je to slu-čaj kod AŽ košnica. Svi metalni di-jelovi koji se upotrebljavaju u eko-

loškoj proizvodnji moraju biti od inoxa. Premazivanje metala smje-sama voska i propolisa nije svrsis-hodno, jer takve premaze kiseline podgrizaju.

Zbog miješanja pribora i opreme, a i otežanog nadzora ne preporuče se istovremena konvencionalna i ekološka proizvodnja, odnosno za takve dvije proizvodnje bilo bi po-trebno imati dva potpuno odvojena i opremljena pčelinjaka.

Iz navedenog proizlazi da ekološ-ka proizvodnja zahti-jeva znatnija početna i tekuća ulaganja od konvencionalne, sto-ga i proizvodi moraju biti skuplji. Troškove za provedbe stručnih nadzora na ekološ-kom proizvodnjom snosi proizvođač, a propisani su “Pravilni-kom o visini naknade troškova za provedbu stručnog nadzora nad ekološkom proizvod-njom i troškova utvr-đivanja sukladnosti s

temeljnim zahtjevima” (NN broj 41 od 09.04.2008.).

Tu pomaže i država, pa ekološ-ki proizvođači mogu biti korisnici novčanih poticaja, uz uvjet da su upisani u Upisnik poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava, Upisnik ekoloških proizvođača i da po-sjeduju potvrdnicu o sukladnosti zahtjevima ekološke proizvodnje. Novčani poticaji ostvaruju se jed-nom godišnje.

Ovo je samo jedan dio uvjeta i zahtjeva za ekološku pčelarsku proizvodnju. Zakonska legislativa je puno opsežnija od navedene.

Za sve pobliže informacije po-trebno se obratiti Ministarstvu po-ljoprivrede, Ulica grada Vukova-ra 78, Zagreb ili Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi, Fra Andrije Kačića Miošića 9/III, Zagreb.

Određene informacije također se mogu dobiti u Uredima za po-ljoprivredu općina, gradova ili žu-panija.

Primjena mravlje kiseline

Pribor za opaljivanje – dezinfekciju

Oksalna kiselina

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.gospodarskilist

48

Provedenim istraživanjima una-trag 20-tak godina ovakva podjela se polako napušta, jer je razvojem laboratorijske dijagnostike nedvoj-beno utvrđeno da se uzročnici istih bolesti mogu pronaći u razvojnim stadijima, odnosno leglu i u odra-slim pčelama. Tu su u prvom redu virusi i bakterije. Ova podjela je ekspanzijom varoe promijenjena, jer je dokazano da varoa sišući he-molimfu u leglu i na odraslim pče-lama prenosi uzročnike drugih, a ponajprije virusnih bolesti. Danas se bolesti pčela dijele prema uzroč-niku koji ih izaziva, pa ih dijelimo na bakterijske, virusne, gljivične i para-zitarne.

Od mnoštva opisanih mogu se izdvojiti najčešće koje izazivaju najviše šteta u pčelarstvu, iako niti jedna nije beznačajna. To su u pr-vom redu varooza, zatim američka gnjiloća i nozemoza.

VaroozaIako ne postoji idealan lijek za

suzbijanje ovog nametnika, pra-vodobnim poduzimanjem različitih postupaka moguće ga je zadržavati na broju koji pčelinjoj zajednici do-zvoljava preživljavanje i proizvod-nju. Varooza je stalna prijetnja svim pčelinjacima, a značajna je kao nametnik koji svojim parazitiranjem oslabljuje leglo i odrasle pčele, ali i kao prenosilac različitih pčelinjih bolesti.

Varooza je nametnička bolest odraslih pčela, te pčelinjeg legla (u prvom redu trutovskog) uzrokova-na grinjom Varroa Jacobsoni (mala varoa) i Varroa destructor (velika varoa). Za naše pčele značajna je velika varoa čije dvije od dvadese-tak podvrsta napadaju europske rase pčela. Mala i velika varoa ra-

zlikuju se vanjskim izgledom i strukturom DNK. Ženke va-rooe žive na pčelama i hrane se njihovom hemolimfom, a jajašca polažu uz pčeli-nje leglo, dok razvojni stadiji parazita sišu hemolimfu pčelinjim ličinkama i kukuljicama. Bolest je kroničnog tijeka, a razvojem većeg broja grinja može dovesti do sla-bljenja i propadanja pčelinje zajed-nice.

Znakovi bolesti uočavaju se kod jačih invazija. Razvoj ličinke po-remećen je ukoliko je napadnuta većim brojem nametnika. Često se

dogodi da se prije vremena ličinke ispruže. Ukoliko je došlo do njiho-vog uginuća raspadaju se i popri-maju prljavožutu boju koja prelazi u tamnosmeđu. Propala masa speci-fičnog je slatkastog mirisa i rasteže se u paučinaste niti. Zatim postaje mrvičasta, a na kraju je uočavamo kao sasušenu masu na dnu sta-nice. Ukoliko je invazija bila nešto slabija možemo uočiti mlade pčele koje su oštećene, bez nogu ili ne mogu izravnati krila. Ostale pčele ih izbacuju iz košnice, pa možemo vidjeti kako pužu oko leta. Kada se radi o jačoj invaziji na odraslim pčelama nalazimo veliki broj grinja. Uznemirene pčele izlaze na pole-taljku, vrte se na jednom mjestu i pokušavaju nogama skinuti para-zite s tijela. Na kraju padnu ispred košnice i ugibaju. Ukoliko je zajed-nica invadirana velikim brojem na-metnika može se dogoditi da pčele napuste leglo i izlaze iz košnice u obliku slabog roja. Ukoliko pčelar ne poduzme odgovarajuće mje-re dolazi do sigurnog propadanja pčelinje zajednice.

Suzbijanje bolesti treba započeti prije nego uočimo slabljenje ili pro-padanje pčelinje zajednice. Razli-kujemo biološke i kemijske metode suzbijanja, a najbolji rezultati posti-žu se njihovom kombinacijom.

Biološko suzbijanje provodi se u pašnom razdoblju izgradnje saća i uzgoja trutovskog legla. U košnicu stavimo okvire građevnjake u ko-jima će pčele izgraditi uglavnom trutovsko saće. Kada je leglo poklo-

BOLESTI PČELABolesti pčela su posebno područje o kojemu treba razmisliti pri donošenju odluke o bavljenju s pčelama, a posebno u ekološkom pčelarstvu. Grubo bi se mogle podijeliti na dio pčelinje zajednice koji zahvaćaju, pa se prema tome dijele na bolesti odraslih pčela i na bolesti pčelinjeg legla.

Uzročnika bolesti grinju Varrou destructor možemo vidjeti go-lim okom. Odrasla ženka ima četiri para nogu (tri para prema naprijed i jedan prema nazad), dužine je od 1,3 do 1,7 mm, a širine od 1,5 do 1,9 mm. Tijelo je ovalnog i plosnatog oblika, a prekrivena je leđnim, hitin-skim štitom crvenosmeđe boje (kestenaste). Mužjaci su ma-nji, dužine oko 0,8 i širine oko 0,7 mm, okruglasti i bijelosivi ili žućkasti. Oni nakon parenja ugibaju. Oplođene ženke preži-ve zimu i u proljeće nesu tri do pet jaja u stanice s leglom. Kada u košnici ima trutovskog legla radije tamo polažu jajašca. To se objašnjava duljim razvoje trutovske ličinke i feromonima. Cijeli razvoj grinja odvija se u poklopljenom pčelinjem leglu. Ispod poklopca grinje dosti-žu i spolnu zrelost. U trenutku kada mlada radilica ili trut izlazi iz stanice one izlaze zajedno s njom. Odrasla grinja parazitira samo na živim pčelama, dok mrtve odmah napušta.

Okvir građevnjak

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

4915. lipnja 2013. 15. lipnja 2013.

pljeno, a prije nego izađe prvi trut, okvir građevnjak se izvadi, saće se izreže i pretopi u vosak, a okvir se vraća u košnicu i postupak ponav-lja. Strogo treba voditi računa da saće izvadimo prije izlaska trutova iz stanica kako ne bi postigli su-protni učinak i “uzgojili” više varroa.

Za kemijsko suzbijanje postoji veliki broj sredstava koja se kori-ste protiv varooe, ali niti jedno od njih ne jamči potpunu učinkovitost i istrebljenje varoe. S obzirom na na-čin primjene i djelovanja razlikujemo isparavajuća, dimna, kontaktna i si-stemska sredstva.

Isparavajuća sredstva ispara-vanjem u košnici djeluju na varooe tako da se one otpuštaju od pčela i padaju na podnicu. U tu skupinu spadaju timol i mravlja kiselina. Prilikom primjene ove metode mora-mo biti oprezni jer naglo isparavanje može ugroziti i pčelinju zajednicu.

Dimna sredstva dolaze u obliku tableta, smotaka i listića. Djelatne tvari iz dima oštećuju ili uništavaju varooe. U ovu grupu spadaju fe-notijazin i amitraz koji se u prodaji nalaze pod različitim komercijalnim nazivima. Kontaktna sredstva pri-mjenjuju se prskanjem. Najbolje je sredstvo primjeniti kao aerosol u obliku fine magle. Najviše se koristi amitraz, mliječna i oksalna kiseli-na. Kontaktna sredstva nalaze se i na različitim nosačima (letvice, fur-niri i razne trake) pa se pčele pro-laskom o njih ostružu i pokupe dio sredstva na svojem tijelu.

Sistemska sredstva pčele uzi-maju u hrani, pa ona iz srednjeg cri-jeva dospjevaju u hemolimfu koju parazit siše.

Primjena određenog kemijskog sredstva uvjetovana je godišnjim

dobom i unosom nektara u košnice, da se ostaci ne bi našli u medu i dru-gim pčelinjim proizvodima.

Organske kiseline bez obzira na način primjene prihvatljive su i u ekološkom pčelarstvu, a dobro ih je kombinirati i s drugim prirodnim sredstvima koja su obično bazirana na različitim eteričnim uljima. U no-vije vrijeme neka sredstva dolaze u obliku gela koji regulira isparavanje djelatne tvari ovisno o temperaturi okoline.

NozemozaNozemoza je vrlo rasprostra-

njena nametnička bolest odraslih pčela koju uzrokuje jednostanični organizam Nosema ceranae i No-sema apis. Parazitiraju u srednjem crijevu odraslih pčela (matica, radi-lica i trutova), gdje se razmnožavaju i tvore spore preko kojih se bolest dalje širi. Zdrava pčela hranom unosi spore u svoj probavni trakt. One dospiju u srednje crijevo gdje proklijaju te se nakon toga razviju u vegetativne oblike u kojima ulaze u epitelne stanice crijeva i tamo se razmnožavaju. U napadnutim stani-cama prolaze sve razvojne stadije do ponovnog oblikovanja spora. Napadnute stanice propadaju, a spore izlaze iz njih, te ulaze u su-sjedne stanice. Za osam do deset dana zahvaćeno je cijelo srednje crijevo, a njegova je šupljina ispu-njena velikim brojem spora koje izlaze u okolinu zajedno sa izme-tom. Spore su ovalnog oblika, du-žine 5 - 7, a širine 3 - 4 mikrometra. Prilično su otporne u vanjskoj sre-dini, pa u suhim mrljama izmeta na saću i u prirodi mogu opstati mje-secima, a u medu ostaju žive i do godine dana. Osjetljive su na visoke temperature, pa ih one iznad 70oC ubijaju trenutačno. Izbijanju bolesti osim uzročnika pogoduju i određe-ni negativni faktori poput hladne i vlažne jeseni, duge i jake zime, loše ventilacije i vlage u košnici, uznemi-ravanja pčela tijekom zimovanja, te loše kvalitete meda na kojem pčele prezimljuju (medljikovac). Unutar zajednice bolest se širi izmetom koji

je bogat sporama. Zbog bolesti do-lazi do poremećaja u probavi pa je izmet proljevast i u njemu ima ne-probavljenog meda. Zbog toga ga pčele rado ližu i tako se broj zaraže-nih pčela sve više povećava. Važan uzrok u širenju bolesti je i matica jer ona stalno balega unutar košnice. Ona se može zaraziti samo u razdo-blju kada se hrani medom, a to je rojenje i zimsko mirovanje. Bolesna matica sve slabije leže jaja, pa je pčele zamjenjuju tihom izmjenom. Između košnica i okolnih pčelinjaka bolest se najčešće širi preko pojilica zagađenih izmetom, zatim grabe-žom, zalijetanjem pčela, prometom bolesnih matica i oboljelih pčeli-njih zajednica, prenošenjem okvira iz bolesnih zajednica u zdrave te opremom i priborom kojima se ko-ristimo u radu oko pčela.

Dijagnoza bolesti postavlja se u specijaliziranim ovlaštenim labo-ratorijima na temelju mikroskop-skog nalaza spora. Na pretragu se, putem ovlaštenih veterinarskih organizacija, šalju uzorci od oko tri-desetak uginulih pčela (zimski gu-bici) iz svake košnice u papirnatoj ili kartonskoj ambalaži. Za pčelare koji sele pčelinje zajednice, pro-daju pčelinje proizvode ili matice to je zakonska obaveza koju tre-baju ispoštovati do kraja mjeseca ožujka. Prilikom sumnje na zarazu u ostalom dijelu godine mogu se hvatati žive pčele za dijagnostiku. U slučaju potvrđivanja bolesti dalj-nji postupci također su određeni “Pravilnikom o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti” (NN 114/04).

Prilog pripremioKruno Lažec, dr. vet. med.

Primjena dimnih sredstava

Posljedica nozemoze