7
KRATKA POVIJEST DUBROVAČKE DRŽAVE Dubrovnik, pa samim tim i dubrovačka država postoji pod imenom COMMUNITAS RAGUSINA (Dubrovačka općina) od 7. st., kad je (po službenoj verziji) latinsko i ilirsko stanovništvo grada Epidaurusa pobjeglo pred Avarima i Slavenima koji su uništili njihov grad. Međutim, mnogi arheološki izvori govore suprotno, npr. pronalazak ilirskog i helenskog novca na mjestu današnje dubrovačke katedrale i na Bunićevoj poljani, koji potječe iz trećeg do drugog stoljeća pr. Kr. Ovo navodi na zaključak da je grad Ragusa postojao i nekoliko stoljeća pr. Kr., najvjerojatnije kao mali gradić, dok je postao veće središte tek masovnim naseljavanjem stanovništva iz Epidaurusa.

Kratka Povijest Dubrovačke Države

Embed Size (px)

DESCRIPTION

A short history of the Ragusan State

Citation preview

Page 1: Kratka Povijest Dubrovačke Države

KRATKA POVIJESTDUBROVAČKE DRŽAVE

Dubrovnik, pa samim tim i dubrovačka država postoji pod imenom COMMUNITAS RAGUSINA (Dubrovačka općina) od 7. st., kad je (po službenoj verziji) latinsko i ilirsko stanovništvo grada Epidaurusa pobjeglo

pred Avarima i Slavenima koji su uništili njihov grad.

Međutim, mnogi arheološki izvori govore suprotno, npr. pronalazak ilirskog i helenskog novca na mjestu današnje dubrovačke katedrale i na Bunićevoj

poljani, koji potječe iz trećeg do drugog stoljeća pr. Kr.

Ovo navodi na zaključak da je grad Ragusa postojao i nekoliko stoljeća pr. Kr., najvjerojatnije kao mali gradić, dok je postao veće središte tek

masovnim naseljavanjem stanovništva iz Epidaurusa.

Page 2: Kratka Povijest Dubrovačke Države

Od osnutka pa do 1205. g. dubrovačka općina je pod vlasti Bizantskog Carstva, u cjelini koja se zvala temat Dalmacija, no imala je, sve više s prolaskom vremena i slabljenjem Bizanta, opširnu autonomiju, koja je zapravo značila da samo priznaje bizantsku vrhovnu vlast i obećava sudjelovanje dubrovačkih brodova u bizantskim bitkama.

Zastava Bizantskog Carstva

pod BIZANTOM (7. – 13. st.)

Page 3: Kratka Povijest Dubrovačke Države

1205. godine, vraćajući se iz osvajanja Bizanta, križari iz Četvrte križarske vojne su pod pritiskom i naredbom Mlečana, koji su i upravljali Vojnom, zauzeli Ragusu.Mlečani su tu priliku iskoristili da nametnu vlast i pokore tu novu brzorastuću prijetnju na Jadranu.Uz nekoliko uspješnih pobuna protiv mletačke vlasti i razdoblja nezavisnosti, Ragusa je ipak ostala pod Mlecima do 1358., kad su mirom u Zadru Mleci izgubili sve posjede na istočnoj Jadranskoj obali, pa i Dubrovačku općinu.Od tad počinje razdoblje najvećeg uspona Dubrovnika.

pod VENECIJOM (13. – 14. st.)

Zastava Mletačke Republike

Page 4: Kratka Povijest Dubrovačke Države

Od 1358. god. Dubrovnik se razvija i iako prihvaća vrhovnu vlast Ugarskih kraljeva, ona je samo formalna, pošto u svemu ima potpunu slobodu odlučivanja.

1418. službeno nastaje RESPUBLICA RAGUSINA (Dubrovačka Rèpublika), iako je dubrovačko Veliko Vijeće već 7. ožujka 1358. spomenulo u dokumentu riječi nostra res publica ragusina (naša Dubrovačka Rèpublika)

Rèpublika ima svoju službenu zastavu (s likom sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovčana) i drugu, civilnu (s riječima LIBERTAS – Sloboda), kao i grb. Ustrojena je dubrovačka nadbiskupija, dopunjen statut i proširen teritorij na Lastovo (sred. 13. st.), poluotok Pelješac (1333.), Mljet (1345.), Dubrovačko primorje (1399) i Konavle (1419. i 1927.).Korčula je teritorij koji je Rèpublika uvijek željela, a nakratko ga je i dobila (1413.-1416.).Kad su utvrđeni svi elementi državnosti sve je spremno za početak zlatnog doba Rèpublike (16. st.).

DUBROVAČKA RÈPUBLIKA (15. – 19. st.)

Page 5: Kratka Povijest Dubrovačke Države

U 15. st. Osmansko Carstvo se javlja kao velesila na Balkanu i Rèpublika pristaje priznati sultana kao svog vrhovnog vladara, iako kao i prije s Mađarima zapravo zadržava punu nezavisnost, osim plaćanja godišnjeg harača (danka) od 12500 dubrovačkih dukata.

1667. preko 5000 građana Dubrovnika je poginulo u katastrofalnom potresu i požaru koji je uslijedio. Jedan od najljepših gradova na Mediteranu je nestao.Oporavak je trajao dugo, a položaj Rèpublike se stabilizirao u 18. st.

Početkom 19. st. nova sila se pojavila u Europi – Francuska, vođena Napoleonom. 1806. francuska vojska, pod generalom Lauristonom, ušla je u Grad, a francuski maršal Marmont je 1808. dekretom ukinuo Dubrovačku Rèpubliku (postojali su pokušaji obnove dubrovačke države sve do 1815., kad su austrijske postrojbe ušle u Grad u naletu ekspanzionističkih težnji).

Zastava Osmanskog Carstva Zastava Francuskog Carstva

Page 6: Kratka Povijest Dubrovačke Države

ZANIMLJIVOSTI

- 1272. Dubrovnik je imao prvi statut (8 knjiga) i organizirano planiranje ulica.- Sedma knjiga Statuta sadrži propise koji se tiču isključivo pomorskog prava, što je najstariji takav dokument u svijetu. Među ostalim, Statut kaže: „Ako se rob ukrca na dubrovački brod smatrat će se slobodnim čovjekom”. - 1296. Dubrovnik je dobio kanalizaciju.- 1377. Dubrovnik je imao prvu karantenu u Europi, točnije Dubrovčani su je izmislili.- Prva europska ljerkarnica koja radi i danas je otvorena u Dubrovniku 1317.- Dubrovački zakon o osiguranju iz 1395. je najstariji u Europi. Sadrži sve aspekte suvremenog pomorskog osiguranja. Ovaj zakon je tri stoljeća stariji od Lloydovog osiguranja iz Londona, koje potječe s kraja 17. st. - Organizirana proizvodnja sapuna počela je u Dubrovniku 1417.- Prva bolnica u Dubrovniku (Domus Christi) otvorena je 1347. Senat je proglasio bolnicom 1540. Bila je teško oštećena u srpskoj agresiji 1991-1995.- Trgovina robljem u Dubrovačkoj Rèpublici je zabranjena 1418. (U Britanskom Carstvu tek 1833.).- Prvo sirotište je otvoreno 1432.- Najstariji arboretum u Europi – Trstènō osnovan je 1498. i sadrži mnoge rijetke biljke. Ozbiljno je oštećen u srpskoj agresiji 1991-1995.

Page 7: Kratka Povijest Dubrovačke Države

LITERATURA

- Robin Harris : Povijest Dubrovnika- http://www.croatianhistory.net/etf/et111.html#bagl- http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrova%C4%8Dka_Republika

„Dugi niz ratova, vojnih pothvata, saveza, pregovora i drugih važnih događaja – to je ono što je obično potrebno da potakne oduševljenje povjesničara i opčini čitatelja, ali povijest koja umjesto prizora pustošenja i užasa prigrljuje djela naroda koji je znao, ne silom kojoj se lako priklanjaju sva velika carstva, nego prije najprofinjenijom politikom, održati svoju slobodu tijekom mnogih stoljeća, usprkos najopasnijim okolnostima – takva povijest može biti zanimljivija i za autora i za čitatelja, utoliko što potpunije izlaže divljenja vrijednu snagu ljudskoga duha. Takva je povijest Dubrovačke Rèpublike. ” Francesco Maria Appendini, 1802. Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei