of 1 /1
1950. Privredni savjet i Vlada SFRJ donose odluku o osnivanju Instuta iz područja atomske fizike u sastavu JAZU u Zagrebu. Iste godine JAZU osniva Odbor za izgradnju Instuta i počinje njegova gradnja prema nacrtu arhitekta Kazimira Ostrogovića. 1951. Na prijedlog akademika Ivana Supeka Instut dobiva ime po znamenitom hrvatskom fizičaru i astronomu iz 18. stoljeća Josipu Ruđeru Boškoviću. 1952. Predsjedništvo JAZU prihvaća Privremeni pravilnik Instuta kojim se uvodi Vijeće instuta i funkcije predsjednika i potpredsjenika Vijeća te tehnički direktor. Za predsjednika Vijeća izabran je Ivan Supek, a za tehničkog direktora Herman Maes. Instut je organiziran u čeri odjela: Teoretsku fiziku, Nuklearnu fiziku I (generatori s elektronikom), Nuklearnu fiziku II (metode motrenja) i Molekularnu fiziku. 1954. Temeljem odluke Vijeća Instuta umjesto dotadašnjih odjela ustanovljene su sljedeće grupe: Teorijska, Nuklearno-strukturna, Neutronska, Visoko-energetska, elektronička, Spektralno-strukturna, Fizičko-kemijska, Radioizotopna i Ciklotronska. Prvi se put spominje i Opći sektor, u koji su uključeni Uprava i Knjižnica. 1955. Rješenjem Saveznog izvršnog vijeća Instut je izdvojen iz sastava JAZU te postaje ustanova sa samostalnim financiranjem. Instutom upravljaju Upravni odbor, Naučni savjet i direktor. 1957. Pokrenut je poslijediplomski studij iz prirodnih znanos kao prvi poslijediplomski studij u SFRJ. 1962. Pušten je u pogon ciklotron koji je ubrzavao deuterone do energije od 16MeV s intenzitetom snopa do nekoliko stona mikroampera. Ciklotron je izgrađen isključivo vlasm snagama djelatnika Instuta uz pomoć hrvatske industrije i koriso se je za proizvodnju radio-farmaceuka. 1963. Novim ustrojem Naučni sektor organizira se u sedam Odjela: Teoretsku fiziku, Nuklearna i atomska istraživanja, Čvrsto stanje, Elektroniku, Fizičku kemiju, Organsku kemiju i biokemiju i Biologiju. Time Instut učvršćuje svoj muldisciplinarni karakter. 1969. Instut za biologiju mora JAZU u Rovinju udružuje se s Instutom Ruđer Bošković, čime je osnovan novi odjel unutar Naučnog sektora – Centar za istraživanje mora. Dio laboratorija novo osnovanog Centra smješten je u Zagrebu. 1973. Nakon donošenja novog Ustava SFRJ i SRH te Zakona o udruženom radu Instut se samoupravno konstuira i organizira u dvanaest osnovnih organizacija udruženih u radnu organizaciju Instut Ruđer Bošković. Istraživanja se financiraju putem Samoupravnih interesnih zajednica i forsira se direktna suradnja s gospodarstvom. 1990. Izgrađeno je V. krilo Instuta za potrebe Centra za molekularnu geneku, u kojem su danas smješteni Zavod za molekularnu biologiju i dio laboratorija Zavoda za molekularnu medicinu. 1991. Agresija JNA na Hrvatsku i Domovinski obrambeni rat ostavljaju dubok pečat na Instut i njegovu djelatnost. Znanstvenici i službenici Instuta daju zamjetan obol u obrani i u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Zahvaljujući vrlo razvijenim međunarodnim vezama, znanstvenici Instuta organizirali su potpisivanje apela nobelovaca za mir u Republici Hrvatskoj, koji su u konačnici potpisala 126 dobitnika Nobelove nagrade. Tekst Apela napisao je Ivo Banac, a potpis Linusa Paulinga bio je otponac za akciju. Apel (s potpisom 104 nobelovca) objavljen je u New York Timesu 14. siječnja 1992. godine. 1994. Instut se reorganizira u tri Odjela (Odjel za kemiju, Odjel za fiziku, Odjel za biologiju s medicinom) i dva Centra (Centar za istraživanje mora i Centar za atomska i laserska istraživanja) koji se sastoje od zavoda. Instut se počinje financira putem javnog nadmetanja za programe/projekte Ministarstva znanos, tehnologije i informake (danas Ministarstvo znanos, obrazovanja i športa). 1997. Ukidaju se Odjeli i Instut se organizira u dvanaest Zavoda. Naknadnim osnivanjem Centra za NMR i Centra za informaku i računarstvo Instut poprima današnju organizacijsku strukturu. 2005. Osnovane su prve spin-off tvrtke Instuta: Biozyne i Chirallica. 2006. U okviru Projekta tehnologijskog razvoja financiranog iz zajma Svjetske banke osnovana je tvrtka kći Instuta Ruđer Inovacije d.o.o kao ured za komercijalizaciju znanja i transfer tehnologije. 2009. Prihvaćen je novi Statut Instuta koji daje podlogu za neovisnu međunarodnu evaluaciju i reorganizaciju u podinstute i centre. KRATKA POVIJEST INSTITUTA U RIJEČI I SLICI Prvi Ciklotron na IRB-u Rektorat Sveučilišta u Zagrebu Kip Josipa Ruđera Boškovića. Rad Ivana Meštrovića Maketa Instituta Ruđer inovacije - tvrtka kći Instituta Zavod za istraživanje mora u Rovinju V. krilo Instituta Apel nobelovaca za mir

KRATKA POVIJEST INSTITUTA U RIJEČI I SLICIfulir.irb.hr/320/1/Proslava_60_obljetnice_IRB-a-Kratka...KRATKA POVIJEST INSTITUTA U RIJEČI I SLICI Prvi Ciklotron na IRB-u Rektorat Sveučilišta

  • Upload
    others

  • View
    5

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • 1950.Privredni savjet i Vlada SFRJ donose odluku o osnivanju Insti tuta iz područja atomske fi zike u sastavu JAZU u Zagrebu. Iste godine JAZU osniva Odbor za izgradnju Insti tuta i počinje njegova gradnja prema nacrtu arhitekta Kazimira Ostrogovića.

    1951.Na prijedlog akademika Ivana Supeka Insti tut dobiva ime po znamenitom hrvatskom fi zičaru i astronomu iz 18. stoljeća Josipu Ruđeru Boškoviću.

    1952. Predsjedništvo JAZU prihvaća Privremeni pravilnik Insti tuta kojim se uvodi Vijeće insti tuta i funkcije predsjednika i potpredsjenika Vijeća te tehnički direktor. Za predsjednika Vijeća izabran je Ivan Supek, a za tehničkog direktora Herman Matt es. Insti tut je organiziran u četi ri odjela: Teoretsku fi ziku, Nuklearnu fi ziku I (generatori s elektronikom), Nuklearnu fi ziku II (metode motrenja) i Molekularnu fi ziku.

    1954. Temeljem odluke Vijeća Insti tuta umjesto dotadašnjih odjela ustanovljene su sljedeće grupe: Teorijska, Nuklearno-strukturna, Neutronska, Visoko-energetska, elektronička, Spektralno-strukturna, Fizičko-kemijska, Radioizotopna i Ciklotronska. Prvi se put spominje i Opći sektor, u koji su uključeni Uprava i Knjižnica.

    1955.Rješenjem Saveznog izvršnog vijeća Insti tut je izdvojen iz sastava JAZU te postaje ustanova sa samostalnim fi nanciranjem. Insti tutom upravljaju Upravni odbor, Naučni savjet i direktor.

    1957.Pokrenut je poslijediplomski studij iz prirodnih znanosti kao prvi poslijediplomski studij u SFRJ.

    1962. Pušten je u pogon ciklotron koji je ubrzavao deuterone do energije od 16MeV s intenzitetom snopa do nekoliko stoti na mikroampera. Ciklotron je izgrađen isključivo vlasti ti m snagama djelatnika Insti tuta uz pomoć hrvatske industrije i koristi o se je za proizvodnju radio-farmaceuti ka.

    1963. Novim ustrojem Naučni sektor organizira se u sedam Odjela: Teoretsku fi ziku, Nuklearna i atomska istraživanja, Čvrsto stanje, Elektroniku, Fizičku kemiju, Organsku kemiju i biokemiju i Biologiju. Time Insti tut učvršćuje svoj multi disciplinarni karakter.

    1969. Insti tut za biologiju mora JAZU u Rovinju udružuje se s Insti tutom Ruđer Bošković, čime je osnovan novi odjel unutar Naučnog sektora – Centar za istraživanje mora. Dio laboratorija novo osnovanog Centra smješten je u Zagrebu.

    1973.Nakon donošenja novog Ustava SFRJ i SRH te Zakona o udruženom radu Insti tut se samoupravno konsti tuira i organizira u dvanaest osnovnih organizacija udruženih u radnu organizaciju Insti tut Ruđer Bošković. Istraživanja se fi nanciraju putem Samoupravnih interesnih zajednica i forsira se direktna suradnja s gospodarstvom.

    1990. Izgrađeno je V. krilo Insti tuta za potrebe Centra za molekularnu geneti ku, u kojem su danas smješteni Zavod za molekularnu biologiju i dio laboratorija Zavoda za molekularnu medicinu.

    1991. Agresija JNA na Hrvatsku i Domovinski obrambeni rat ostavljaju dubok pečat na Insti tut i njegovu djelatnost. Znanstvenici i službenici Insti tuta daju zamjetan obol u obrani i u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Zahvaljujući vrlo razvijenim međunarodnim vezama, znanstvenici Insti tuta organizirali su potpisivanje apela nobelovaca za mir u Republici Hrvatskoj, koji su u konačnici potpisala 126 dobitnika Nobelove nagrade. Tekst Apela napisao je Ivo Banac, a potpis Linusa Paulinga bio je otponac za akciju. Apel (s potpisom 104 nobelovca) objavljen je u New York Timesu 14. siječnja 1992. godine.

    1994. Insti tut se reorganizira u tri Odjela (Odjel za kemiju, Odjel za fi ziku, Odjel za biologiju s medicinom) i dva Centra (Centar za istraživanje mora i Centar za atomska i laserska istraživanja) koji se sastoje od zavoda. Insti tut se počinje fi nancirati putem javnog nadmetanja za programe/projekte Ministarstva znanosti , tehnologije i informati ke (danas Ministarstvo znanosti , obrazovanja i športa).

    1997. Ukidaju se Odjeli i Insti tut se organizira u dvanaest Zavoda. Naknadnim osnivanjem Centra za NMR i Centra za informati ku i računarstvo Insti tut poprima današnju organizacijsku strukturu.

    2005. Osnovane su prve spin-off tvrtke Insti tuta: Biozyne i Chirallica.

    2006. U okviru Projekta tehnologijskog razvoja fi nanciranog iz zajma Svjetske banke osnovana je tvrtka kći Insti tuta Ruđer Inovacije d.o.o kao ured za komercijalizaciju znanja i transfer tehnologije.

    2009. Prihvaćen je novi Statut Insti tuta koji daje podlogu za neovisnu međunarodnu evaluaciju i reorganizaciju u podinsti tute i centre.

    KRATKA POVIJEST INSTITUTA U RIJEČI I SLICI

    Prvi Ciklotron na IRB-u

    Rektorat Sveučilišta u Zagrebu

    Kip Josipa Ruđera Boškovića. Rad Ivana Meštrovića

    Maketa Instituta

    Ruđer inovacije - tvrtka kći Instituta

    Zavod za istraživanje mora u Rovinju

    V. krilo Instituta

    Apel nobelovaca za mir