35
Kratki sadržaji 1. Albert Camus, Stranac.................................2 2. F.M. Dostojevski, Zločin i kazna......................4 3. Marin Držić, Dundo Maroje.............................6 4. G. Flaubert, Gospođa Bovary...........................8 5. J.W. Goethe, Patnje mladog Werthera..................11 6. F. Kafka, Preobrazba.................................13 7. Miroslav Krleža, Gospoda Glemajevi...................14 8. M. Krleža, Povratak Filipa Latinovicza...............16 9. Ranko Marinković, Ruke...............................18 10. M.C. Nehajev, Bijeg.................................19 11. E.A. Poe, Crni mačak................................20 12. J.D. Salinger, Lovac u žitu.........................21 13. Sofoklo, Antigona...................................23 15. Antun Šoljan, Kratki izlet..........................26 1

Kratki sadržaji za eseje

  • Upload
    john

  • View
    61

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Hrvatski esej - sadržaji

Citation preview

Kratki sadraji

Kratki sadraji

21. Albert Camus, Stranac

2. F.M. Dostojevski, Zloin i kazna43. Marin Dri, Dundo Maroje64. G. Flaubert, Gospoa Bovary85. J.W. Goethe, Patnje mladog Werthera116. F. Kafka, Preobrazba137. Miroslav Krlea, Gospoda Glemajevi148. M. Krlea, Povratak Filipa Latinovicza169. Ranko Marinkovi, Ruke1810. M.C. Nehajev, Bijeg1911. E.A. Poe, Crni maak2012. J.D. Salinger, Lovac u itu2113. Sofoklo, Antigona2315. Antun oljan, Kratki izlet26

1. Albert Camus, Stranac

Stranac je roman kojim je Camus postigao prvi veliki uspjeh na koji je utjecaj izvrila Nietzscheova filozofija, Sartreova filozofija egzistencijalizma te, najvie, njegova filozofija apsurda. Roman pripada razdoblju kasnog modernizma (od 40-ih do 70-ih godina 20. stoljea) u kojoj je tema prikaz besmislenog i apsurdnog ivota te ovjekova otuenost i ivot kao besmisleno postojanje kojim vlada nepredvidiv niz sluajnosti.

Pitanje na koje Camus trai odgovor jest kako opravdati postojanje u svijetu bez smisla, tj. kako prihvatiti vlastitu bespomonost u ivotu koji je nita drugo nego niz apsurda (filozofija apsurda). Roman se sastoji od dva dijela romana: a) prvi dio koji se odnosi na Mersaultov ivot slobodnog ovjeka i neposredan doivljaj b) drugi dio Mersaultov ivot u zatvoru gdje se oekuje komentar i objanjenje.

U romanu je pripovjeda ujedno lik Mersault. Roman je pisan u prvom licu, no dogaaji se iznose iznimno objektivno i precizno (a lik govori o sebi kao da govori o nekome drugom i ne trudi se osmisliti svoj ivot u okviru nekog zadanog sustava vrijednosti jer njegov je ivot posve iskren, stoga mu ne trai opravdanje). Ne postoji duboka psihologizacija jer je jako ploan lik (sve mu je svejedno), nema unutarnjeg monologa i struje svijesti.

Mersault je mladi francuski slubenik, a u romanu se opisuje njegov ivot od trenutka kada je saznao za smrt majke do iekivanja vlastite smrti zato to je bez razloga ustrijelio Arapina (Arapin je izvadio no, a Mersaulta je u tom trenutku zaslijepilo sunce to je ubojstvo splet nesretnih okolnosti). Na majinom pogrebu nije plakao nego je razmiljao o tome kako je njegova majka prije smrti pokuala voditi ivot kako je htjela. Ljudi ga zbog toga osuuju jer njegova hladna reakcija nije uobiajena u svijetu u kojem se oekuje da se na pogrebima plae.

Na suenju zbog ubojstva Arapina tuiteljstvo naglaava njegovu beutnost koju potkrepljuje tvrdnjom da nije plakao za majkom te da je isti dan naao ljubavnicu pa je na kraju osuen na smrt (osuuju li ga na smrt oni iji je moral inferiorniji ili superiorniji?). Moda je ono to se nekima ini kao krajnja bezosjeajnost zapravo istinska osjeajnost, osloboena zadanih normi ponaanja i drutvene glume; inteligentan, ravnoduan, beutan, hladan, no zapravo ne eli lagati i ne pristaje na ono to od njega trai drutvo, a to je lana dvolinost.

Od njega se trai da se pokaje za svoj zloin, no on to odbija jer ne eli se pokoriti drutvenim konvencijama i takvo to uiniti samo zato to se to trai od njega. Iskreno kae da zbog zloina osjea zadovoljstvo, a ne aljenje; odbija prikriti svoje osjeaje i stavove koji se ne poklapaju s onim to se od njega oekuje, a drutvo se zbog toga odmah osjea ugroeno. Mersault priznaje samo istinu i za tu istinu i umire, a pritom besramno prikazuje svoju golotinju sebe samog pred drutvom i zato biva osuen kao stranac u svijetu navika, obiaja i konvencija.

Od drutva je otuen jer je ravnoduan prema institucijama drutva i ponaanju koje drutvo namee kao oekivano. Ne prihvaa pravila drutvene igre, lien je iluzija obitelji, ljubavi, rada, prijateljstva, morala, drave i zakona, vjere i religije, a u sve je te iluzije graansko drutvo sretno uljuljkano. Stranac je okarakteriziran tehnikom redukcije, a njegov je psihiki ivot sveden samo na osjetilne dojmove (itatelj oekuje izravnu psiholoku razradu lika, no ona izostaje).

Odnos s majkom je vrlo povran, nema nikakve iluzije obitelji, nema potrebe za stvaranjem ikakvih biih odnosa, a on u tome ne vidi nedostatak i problem, dok drugi oko njega to vide kao problem. Ovdje vidimo dvije perspektive, perspektiva ovjeka koji je spoznao apsurd i perspektiva ljudi koji jo uvijek ive u iluziji.

Po pitanju ljubavi Marie ga ispituje da li on nju voli no on joj odgovara da ne zna, to znai da mu je svejedno, da ne razmilja o tome, ne voli to to radi, ali ni ne mrzi, lien je svake strasti i svakog emocionalnog odnosa. Odbija promaknue jer ne eli naruiti rutinu. Jako je pasivan, on njih ne smatra prijateljima dok oni njega smatraju, nije mu stalo ni do koga, u potpunosti je lien potrebe za meuljudskim odnosima, ne eli se nikome povjeriti jer smatra da je sve to uzaludno i suvino.

Sudilo mu se za ubojstvo, a tuitelj ga optuuje da je lo ovjek zbog odnosa prema majci. On je prekrio sve to je drutvo od njega oekivalo. Nije htio biti licemjeran (nije htio plakati na majinom grobu ako nije imao potrebu za to). Prekrio je pisani zakon, nije imao niti jedan poteni razlog za zloin, reagirao je na fizike podraaje i sunce.

Kratak sadrajI. dio romana

Danas je umrla mama. Ili moda juer. Ne znam.

Radnja romana zapoinje vijeu o smrti Mersaultove majke. On je nii inovnik kod nekog pomorskog meetara u gradu Aliru. Nije uope ambiciozan u poslu, stanuje sam, slabo komunicira sa susjedima, redovito rua u restoranu kod Celesta, ima tek nekoliko povrnih znananca i uglavnom se drui s Emmanuelom koji radi u istoj tvrtki. Njegova je majka zadnje tri godine ivota provela u ubonici u selu Marengu, osamdesetak kilometara udaljenom od Alira. Mersault putuje autobusom na sprovod, provodi no uz majin lijes. Uglavnom drijema uz kavu, promatra reakcije prijatelja svoje majke uz odar. Sljedeeg dana, po velikoj egi, ukopu prisustvuje svega nekoliko ljudi, budui da starcima iz doma to nije doputeno.

U povorci se iznimno nalazi starac Perez, s kojim je pokojnica bila veoma prisna, pa mu je ravnatelj ubonice dopustio da sudjeluje. Mersault se vraa u Alir i kako je neradna subota, dolazi na kupanje. Na plai susree Marie Cordonu, daktilografkinju koja mu se sviala dok su zajedno radili. Odlaze u kino pogledati neku Fernandelovu komediju, izmjenjuju njenosti i Marie prespava kod njega. Budi se u nedjeljno jutro i itav dan provodi promatrajui glavnu ulicu sa svog balkona. Sljedeeg se dana, nakon uobiajenog radnog dana u uredu, vraa kui i na stubitu susree starog susjeda Salamana, koji ve osam godina ima psa, jedinog prijatelja u ivotu.

Starac neprestano tue svog psa, koji mu nalikuje. Istodobno se na stubitu pojavljuje i susjed Raymond, za kojega se govori da je svodnik, i koji poziva Mersaulta na vino i kobasice. Pripovijeda mu kako je ozlijedio desnu aku u tunjavi koja je uslijedila nakon svae u tramvaju. ovjek s kojim se potukao brat je njegove navodne ljubavnice. Raymond je djevojci plaao stan, hranu i odjeu, a ona nije nita radila. Posumnjao je da ga vara i pretukao. To nije smatrao dovoljno okrutnom kaznom. Zato je htio da mu Mersault napie pismo u kojem bi ju istovremeno izvrijeao i natjerao da mu se vrati. Zatim bi legao s njom i upravo u trenutku kad bi trebao da svri, pljunuo bi joj u lice i potjerao.

Mersault sastavlja pismo, a Raymond ga naziva prijateljem. Sljedeu subotu iznova provodi s Marie. Budui da je prespavala u njegovu stanu, odluili su zajedno ruati pa Mersault odlazi kupiti meso. Dok pripremaju ruak, uju svau iz Raymondove sobe. Kod njega je bio svodnik, a usput je od policajca zaradio udarac. Marie je nakon ruka otila, a Raymond je pokucao na Mersaultova vrata i ispripovijedio mu to se dogodilo. Nakon to je ostvario svoj naum, djevojka ga je pljusnula i on ju je pretukao. Izili su na konjak i susreli Salamana, kojemu je pobjegao pas.

Sljedeeg tjedna Raymond poziva Mersaulta da provedu nedjelju u vikendici njegova prijatelja. Govori mu da ga cijeli dan prati skupina Arapa, meu kojima i brat njegove navodne ljubavnice s kojim se potukao u tramvaju. Mersualt od efa dobiva ponudu da vodi zastupnitvo tvrtke u Parizu, to Mersault otklanja. Marie ga uveer pita bi li ju enio, on odgovara kako mu je svejedno. U nedjelju su krenuli s Raymondom u vikendicu. Tamo su ih doekali njegov prijatelj Masson i njegova supruga.

Dok su se mukarci etali plaom, primijetili su dvojicu Arapa, od kojih je jedan brat djevojke koju je Raymond pretukao. Uslijedila je tunjava iz koje je Raymond iziao rasjeene usne. Nakon to su se oporavili, Raymond je odluio uzvratiti. Zatekli su Arape kod nekog izvora. Mersault nagovori Raymonda da mu preda pitolj. Arapi su uzmaknuli, a njih dvojica su krenuli prema vikendici. Mersault nastavlja etnju po egi i susree Raymondova protivnika. Lik mu titra pred oima, a cijeli al gori od sunca. Arapin izvadi no, svjetlo obasja elik, Mersault potee revolver i ubija. Zatim jo etiri puta puca u nepokretno tijelo.

II. dio romana

Mersault je u zatvoru, gdje ga ispituju o ubojstvu. Branitelj ga obavjetava da se tuiteljstvo raspitivalo o njegovu privatnom ivotu, posebice o njegovoj beutnosti na majinu pogrebu. Istraitelj ga naziva antikristom i mae mu raspelom pred nosom. Marie ga posjeuje, a on vie pozornosti poklanja drugim zatvorenicima i njihovim posjetiteljima nego svojoj djevojci. Ubrzo mu ona poalje i pismo, ali ubrzo mu poinje smetati panja. Dri da nije nita nesretniji od drugih i privikava se bez veih potekoa na ivot u samici.

Dane provodi u spavanju i sjeanjima. U svome krevetu, izmeu dasaka i slamnjae, nalazi komadi starih novima s priom o jednom ehu koji se nakon 25 godina, sa enom i djetetom, vratio u rodno selo. Ostavio je obitelj u nekom prenoitu i otiao u svratite koje su drale njegova majka i sestra. Mati ga nije prepoznala i on se odluio naaliti. Pokazao im je svoj novac i uzeo kod njih sobu. Nou su ga ubile i opljakale. Ujutro je dola njegova ena i otkrila o emu se radi. Majka se objesila, a sestra bacila u bunar.

Proli su mjeseci, gotovo puna gotova kad je zapoelo suenje Mersaultu. Svjedoili su ravnatelj ubonice, tamonji vratar, stari Perez, Celeste, Raymond, Marie i Masson. Mersault promatra ljude u sudnici i sa zanimanjem slua to svjedoci govore o njemu. Optuba se temelji na njegovoj beutnosti (nije plakao na majinu pogrebu, gledao je film u kinu, smislio urotu s Raymondom) i osuuju ga na smrt. U oekivanju pogubljenja tri puta odbija ispovjednika, koji ipak naposljetku dolazi. Mersault slua do trenutka u kojem razjaren izlae nekoliko svojih razmiljanja o ivotu. emu trud i zavaravanje kad je sve ionako besmisleno. U zadnjim trenucima osjea da ga je ta silna srdba oistila od zla, oslobodila nade, da je posve otvoren ravnodunosti svijeta i sretan.

Mersault glavni junak romana koji je ujedno i pripovjeda djela. Neobian mladi ovjek, sitni inovnik koji ivi ispraznim i jednostavnim ivotom. ivi mirnim, izoliranim i otuenim ivotom. Nije emotivan i smatra da se nikako ne moe oduprijeti sudbini pa joj se samo preputa, bez imalo brige oko nastalih dogaaja. Nita ne moe probuditi njegovu emotivnost, ni bol, ni ljubav, a ni prijateljstvo, kao ni zloin i osuda na smrt. ivi ustaljenim ivotom i ne eli primijeniti nikakve promjene. Tako vidimo da ne eli napredovati u poslu, ne eli promijeniti svoj samaki ivot, a ljubav prema Marie primjeuje tak iz fizike bliskosti. Iako obavlja se forme koje su drutveno nametnute, njemu se predbacuje da ih ne obavlja s dovoljnom dozom emocija. Iz tog razloga, zbog takve neemotivnosti, on je i osuen zbog ubojstva koje je uinio u samoobrani. Njegov lik je upravo osuda ovjeka koji ivi u suvremenom ivotu i kojem je najvea bol ta da on ne osjea ni bol ni ljepotu ivota i da je ravnoduan.

2. F.M. Dostojevski, Zloin i kazna

Zloin i kazna je roman Dostojevskog koji zbog radnje podsjea na Brau Karamazov jer se velik dio radnje oslanja na motiv ubojstva. Zbog izgradnje radnje oko ubojstva ovjeka, nije teko svrstati poznato djelo Dostojevskog u kriminalistiki roman.

Ali ipak se ne radi o pravom kriminalistikom romanu zbog nekoliko oitih injenica. U kriminalistikim romanima je sve podreeno tome da se sazna tko je pravi ubojica gdje itatelj ne moe doekati da otkrije pravu istinu i utvrdi je li bio u pravu.

U djelu Zloin i kazna puno prije kraja itatelj ve zna tko je ubojica, pa zbog toga nema uobiajene napetosti koja prati tijek radnje u nekom drugom dijelu, dok itajui stranicu po stranicu polako otkrivamo pravu istinu.

U romanu glavni problem nije tko je glavni krivac za ubojstvo, nego se ovdje namee jedna druga dilema. Dostojevski je postavio pitanje etike i je li mogue utvrivati odgovornost etike u svijetu koji pretpostavlja kako Bog ne postoji. To je jo jedan dokaz kako je Dostojevski iskoristio uvijek zanimljiv motiv ubojstva za neto drugo, za propitivanje raznih dilema na podruju filozofije i teologije.

Povjesniar Mihail Bahtin je dao objanjenje zato je Dostojevski u djela s avanturtistikom fabulom ukljuivao teoloka i filozofska pitanja. Dostojevski je oito odluio upotrijebiti drugaiju vrstu u svojim djelima, pa se tako oslonio na tehnike koje je Bahtin nazvao dijalogizmom i polifonijom.

Dijalogizam se odnosi na unutarnje poemiziranje to je prisutno u djelu Zloin i kazna, bilo da se radi o oblikovanju karaktera likova, koji nisu meusobno povezani samo dijalogom, nego su zahvaljujui dijalogu povezani s autorom i pripovijedaem te samim sobom ba kao to je bio Raskolnjikov.

Kod Dostojevskog se javlja i polifonija ravnopravnih glasova gdje nije iskljuen pripovijeda koji nema povlatenu, odnosno posebnu poziciju u odnosu na junake o kojima govori, niti je bilo koji od likova glasnogovornik naina razmiljanja samog autora.

Kratak sadrajRadnja se odvija u samo 9 i pol dana, u Rusiji, u Sankt Peterburgu. Vrijeme radnje je smjeteno u ezdesete godine 19. stoljea. Cijela pria vrti se oko siromanog studenta koji pohaa Pravni fakultet. Njegovo ime je Rodion Romanovi Rakoljnikov (Roka). On je odustao od predavanja na fakultetu i sav je obuzet novim idejama koje su stizale iz Zapadne Europe u Rusiju.

Rakoljnikov smatra da se cijelo ovjeanstvo dijeli u dva dijela. Na one obine smrtnike koji moraju ivjeti u skladu sa zakonom te na one koji su iznimke, poput na primjer Napoleona koji piu zakone sami za sebe. Ti pojedinci mogu napraviti i bilo kakav zloin ako e zauzvrat moi ovjeanstvu ponuditi neto puno vrjednije.

Raskoljnik ima ideju da sva svoja razmiljanja i ostvari i to na nain da e ubiti Aljonu Ivanovnu. Ona je bila stara, podla i pohlepna, a njezinom likvidacijom moglo je preivjeti bar stotina ljudi. Njezinim nestankom bilo bi mnogo ljudi sretno, a to ukljuuje i njezinu jadnu polusestru Lizavetu Ivanovnu koja pati zbog muenja okrutne Aljone.

Na samom poetku romana Raskoljnik je pomalo zgroen time kako je sam smislio rjeenje i kako se uope tako neto stvorilo kod njega u glavi. Ipak, odlui dalje poraditi na planu izvrenja ubojstva iako ni sam nije uvjeren da e se to i dogoditi.

Na Raskoljnika utjee mnogo detalja radi kojih se on odluuje na zloin. Majino pismo, zatim razgovor s Marmeladovim i susret sa Sonjom. Naime, u majinom pismu stoji kako e se njegova sestra Dunja spasiti terora Svidrigajlova udajom za Luina. Bogatstvo e spasiti Raskoljnika kojemu je novac potreban za kolovanje. Raskoljnik ne moe nikako prihvatiti sestrinu veliku rtvu, a tuna sudbina Sonje jo ga vie baca u oaj. Na kraju, on saznaje i da e stara pohlepnica biti sama kod kue oko sedam sati.

Nakon borbe samog sa sobom i svojom savjeu, odlazi do Aljoninog stana. Ubija staru, pohlepnu enu, no stvari se zakompliciraju. Potpuno neoekivano, pojavljuje se na mjestu dogaaja i Aljonina polusestra Lizaveta. Raskoljnik tada ubija i nju.

Uhvati ga velika panika i ni sam ne zna to ponijeti u datom trenutku. Uzima svega par sitnica i bjei. Nakon toga jako se razboli i u polusvjesnom stanju provodi sljedee dane u krevetu svoje sobe. Brigu oko njega preuzeo je prijatelj Razumihin. Dok dane provodi u krevetu oporavljajui se, dobiva posjet. Stigao mu je Luin, bogati Dunjin zarunik.

Luin zapravo eli pronai siromanu i uslunu enu koja e mu biti zahvalna do kraja ivota. Sluit e ga i biti e mu vjerna. Raskoljnik ga odlui potjerati jer nema nikakve slinosti s njim i protiv je dominantnosti koju Luin ispoljava prema njegovoj sestri.

Kada mu je bilo malo bolje, Raskoljnikov odlui konano ustati iz kreveta, izai i proitati novine. Zanimalo ga je kako je zloin koji je poinio opisan u njima. Tada skoro sve priznaje jednom policijskom slubeniku, a i stavlja sebe u prvi plan kao osumnjienika iz razloga to odlazi na mjesto ubojstva.

Nedugo nakon ovih nemilih dogaaja, Raskoljniku se dogaaju nove strane stvari. isto sluajno postane svjedokom kada koija pregazi Marmeladova dok je pijan pokuao prijei cestu. Rakoljnik eli pomoi tako da e njegovoj udovici darivati novac.

U sobi je nakon toga zatekao svoju sestru Dunju i majku. One su u pripremama za Dunjino vjenanje, no Raskoljnik je skroz protiv toga. On ne eli da mu se sestra uda za tako jadna i pokvarena ovjeka. U grad dolazi i Svidrigajlov, Dunjin bivi poslodavac ija je ena umrla sumnjivom i udnom smru.

Naime, Dunja je radila kod njega davno prije kao dadilja i tada je Svidrigajlovom bila privlana i htio ju je zavesti. Sada, on zamoli Raskoljnika da mu sredi sastanak s Dunjom, njegovom sestrom. Svidrigajlov ponudi i ak 10 000 rubalja, no i Raskoljnikov i Dunja se slau da brak s takvim udnim i sumnjivim ovjekom ne dolazi u obzir.

Dok se odvija data radnja, plane ljubav izmeu Dunje i Rakoljnikova prijatelja Razumihina.

Raskoljnik je zamoljen od strane policije da doe i uzme svoj sat koji je bio zaloen kod ubijene Alonje Ivanovne. Raskoljnik je doveden u neugodnu situaciju i to sve zbog dobro postavljenih pitanja Porfirija Petrovia. No, dogaa se preokret u radnji i sretna olakotna okolnost za Raskoljnika. Liilac Nikolaj priznaje ubojstvo.

Iako je sretan zbog toga to je lien svih sumnji kao ubojica, Raskoljnika mui savjest. Najradije bi priznao ubojstvo.

Odlazi do Marmeladove keri, Sonje. Sonja je bila ker poginulog dravnog slubenika Marmeladova. Poto je zapala u teku bijedu zbog toga to je otac alkoholiar potroio sav novac, ona je primorana baviti se prostitucijom kako bi obitelj imala to jesti.

Sonja je vrlo moralna i religiozna ena pa govori Raskoljnikovu da prizna krivicu i pokaje se za zloin. Ubrzo se saznaje da je Nikolaj nije kriv te se radi o vjerskom fanatiku koji vjeruje da ako e se preuzeti tui grijesi mogu se ispatati vlastiti.

Pria dobiva zaplet kada se saznaje da je Svidrigajlov uo razgovor Rakoljnikova i Sonje kada joj je on priznao ubojstvo Aljone. Poto je saznao vrlo vrijednu i uvanu tajnu, Svidrigajlov pokua s njom ucijeniti Dunju kako bi ona spavala s njim. No, ona ga odbija i puca u njega. Metak ga je samo okrznuo, no on tada odlui uzeto revolver i skonati svoj ivot. Tako on poini samoubojstvo.

Sav novac koji je imao ostavio je Dunji, Sonji i Marmeladovoj djeci te je na taj nain odluio uiniti dobro djelo jer je vodio lo ivot.

Na kraju, Raskoljnikov odlui priznati ubojstvo. Biva osuen na osam godina zatvora u Sibiru. Sonja mu odlui praviti drutvo i on pomou nje prolazi kroz duevnu obnovu.

Vrsta djela:roman

Mjesto radnje:Rusija

Vrijeme radnje:19. st.

Likovi:Raskoljnjikov, Sonja, Marmeladov, Aljona Ivanovna, Dunja

Rodion Romanovi Raskolnjikovje glavni lik u romanu Dostojevskog. Lijep je stasit i tamnih oiju. Prisiljen je boraviti u maloj sobi koja vie podsjea na sanduk. Smjetaj se nalazi u najsiromanijem dijelu Petrograda, gdje su prljave ulice i sve je puno krmi.

Raskoljnjikov je opisan kao student prava osjetljive prirode, koji je u isto vrijeme pravednik i zloinac. Jedna od polaznica kriminalistikog romana je jasna motivacija poinjenog zloina, gdje zloinac ubija bilo zbog osvete, materijalne koristi, strasti ili zato to se radi o psihiki nestabilnoj osobi. Uiva u trenucima kada dominira cijelom situacijom i kada je oito da on vue konce.

Raskoljnjikov je sloeniji lik od uobiajenog zloinca. On je lik koji je ubojstvom htio neto dokazati, a po njemu je ubojstvo nita drugo nego moralna odluka. A kako i ne bi bila kada se radi o likvidaciji beskorisne lihvarke te provjere psihike i moralne snage.

Glavni lik je razmiljanja da ako je u stanju ubiti parazita koji je bio samo na tetu cijelom drutvu, onda on oito pripada odabranima ili pokretakoj snazi koja e ostati zapisana meu onima koji su stvorili povijest.

ovjek ima opravdanje oduzeti nekome ivot, ali samo ako je to zbog neke vie svrhe. Glavnog lika prema ispunjenju cilja vodi elja da pomogne Marmeladovima. Ni u jednom trenutku nije pomislio na materijalnu dobit.

Raskolnjikov se na kraju razboli u Sibiru, ali zbog povrijeenog ega. Nije ga progonila misao to je nekome oduzeo ivot, nego to to nije uspio na putu ostvarenja vieg cilja. Jedino ga moe izlijeiti ljubav, kada na Sonjin nagovor odlui otvoriti Evanelje. U tom trenutku slijedi pobjeda kranskog naina razmiljanja autora ili preobraaj od strane glavnog lika.

Aljona Ivanovnaje beutna starica i lihvarica koju je Raskoljnjikov odluio ubiti nakon to ju je prvi put vidio. Razlog nije bio materijalne prirode nego zato to je smatrao da e tako uiniti korist cijelom drutvu.

Marmeladovje pijanac i propao ovjek ija cijela obitelj ivi u bijedi. On je pravi primjer ovjeka iji je ivot bio tuan zbog niza nesretnih okolnosti, a koji je postao rtvom vlastite slabosti zbog nepostojanja samopouzdanja.

Sonjaje ker od Marmeladova koja je poela raditi kao prostituka da bi pomogla svojoj obitelji, a koja na kraju pomogne Raskolnjikovu da doivi preobraaj.

Dunjaje sestra od Raskolnjikova, opisana kao osoba koja je u stanju uiniti sve za dobro svoje obitelji, pa tako se i vjenati za nadajui se da bi brak mogao financijski pomoi cijeloj obitelji.

3. Marin Dri, Dundo Maroje

Dundo Maroje je komedija Marina Dria u pet inova. Prvi puta je njezina izvedba zabiljeena davne 1551. godine u Kneevom dvoru u Dubrovniku. Napisana je u prozi, a temeljna radnja cijele komedije vrti se oko odnosa oeva i sinova, tj. oko mladosti i starosti. To je bila omiljena tema Marina Dria oko koje je volio dati svoja razmatranja.

Kratak sadrajGlavna radnja u knjizi temelji se na ivotu starog i krtog Dunde Maroja. S druge strane lik Pometa sluge, je pametan, pun ivota i razigranosti, pravi renesansni ovjek.

Radnja ove komedije zapoinje u Rimu. Dundo Maroje odlazi u Rim jer je saznao da je tamo njegov razuzdani sin Maro. Naime, Maro je trebao biti u Jakinu (Anconi) i tamo je trebao trgovati s pet tisua dukata. S dukatima ga je tamo poslao otac. No, Maro je dukate troio na ene, tonije na Lauru.

U pratnji starog Dunda Maroja je i njegov sluga Bokilo. Dundo Maroje i Bokilo se konstantno svaaju jer je sluga edan, a starac je prekrt da bi mu stalno kupovao pie. Tako jednu od svaa uje je i Trupe Kotoranin koji tamo u Rimu ivi.

Uskoro se saznaje da Tripe, koji razumije nevolju Dunda Maroja, poznaje njegova sina koji se u Rimu nalazi ve tri godine. Bokilo ih savjetuje da uzmu stan odmah preko puta stana Laure, kurtizane kako bi bili u blizini Mara jer Maro je njezin esti posjetitelj. Tako e ga otac lako nai i ugrabiti.

Ugo Tudeak, njemaki plemi, takoer je beskrajno opinjen Laurom. Ugov sluga naziva se Pomet Trpeza i on je jedan od glavnih likova ove Drieve komedije. On je vrlo inteligentan ovjek koji zna uivati u pravim arima ivota. Da bi do njih doao promiljen je pa se lako i snalazi. Uiva u hrani i jako voli jesti.

Pomet za Uga, svog gospodara, eli pridobiti Lauru kako bi mu njemaki plemi ostao duan. Na taj nain, on e moi bez ikakve brige uivati u jelu i piu. No, Pomet e se morati malo vie potruditi za Lauru te je on u konstantnoj borbi s Marom i njegovim slugom Popivom. Ipak, Pomet je samouvjeren i pun samopouzdanja. On zna da moe vrlo lako vladati ljudima te se uzda i u dobru sreu koja mu je esto naklonjena.

Situacija se jo vie zakomplicirala jer u Rim stie i Pera. Pera je Marova dugogodinja zarunica. Poto joj Maro nije pisao pisma ve tri godine, ona je zabrinuta pa odlazi vidjeti to se s njim dogaa. Prije nego se uputila u Italiju, ukrala je tetki tristo dukata. Preodjenula se u mladia te je na put povela i svog bratia Divu, pravog pustolova.

Drugi in poinje tako da je Pomet kod Petrunjele, Laurine slukinje. Nastoji je nagovoriti da Mara zamijeni svojim gospodarom Ugom. Govori joj kako je u Rim upravo stigao i Marov otac te e od sina traiti da mu objasni kako je i gdje potroio svoj novac.

U sljedeem prizoru, Maro se nalazi pred kuom Laure i to u drutvu svojih prijatelja. Tada do njega dolazi otac i trai ga da mu vrati svoje dukate. No, Maro se pravi da ne poznaje bijesnog starca. Dundo Maroje tada poludi i izvadi no kojim nasrne na sina. Maro brzo poziva straare kako bi se spasio te oni odvede bijesnog starca u tamnicu jer misle da je poludio.

Tada nastupa Pomet koji u cijeloj ovoj zgodi vidi pravu priliku koja mu je nametnuta od Fortune. On odlui osloboditi Dundu Maroja. Zatim je odluio iskoristiti preplaenog Bokila koji je ostao sam. Pomet mu govori da kae Lauri i Popivu kako je starac Dundo u biti doao na protenje i sa sobom je donio robu.

Drugi in zavrava monolozima. U prvom monologu Pomet razmilja kako mora savjetovati Dundu da se sprijatelji s Popivom, slugom svoga sina Mara te e mu na taj nain biti i lake ugrabiti razuzdanog sina. U drugom monologu Maro pak proklinje i oca i dukate jer misli da je starcu vie stalo do dukata nego do svog sina.

U treem inu nastavljaju se Marini problemi s dukatima. Rimski lihvar, trgovac idov Sadi trai od njega da mu plati za Laurinu ogrlicu. Popiva tada predloi Maru kako bi mogao nabaviti robe u vrijednosti tri tisue dukata kod Sadija. Za naruenu robu trebala bi dati jamstvo Laura koja je pak uvjerena da je Marin otac najbogatiji ovjek u Dubrovniku i na Levantu. Popiva nadalje, predlae Mari da se preodjene u siromanog dubrovakog trgovca i doe pred oca s robom. Vjet Popiva nagovara Lauru kako bi ponudila jamstvo u vrijednosti od tri tisue dukata.

Kada su ve obojica, i Maro i Popiva, mislili da im je plan skoro realiziran, sve pada u vodu. Laurina slukinja, Petrunjela, susree Peru koja je odjevena u mladia i njezinu slukinju. Slukinja govori Petrunjeli da Maro ima zarunicu i da se ona pojavila u Rimu. Petrunjela e to to prije rei svojoj gospodarici Lauri.

U petom inu dolazi do susreta Dunda Maroja i njegova sina Mara. Obojica se prave da se nita nije dogodilo. Maro glumi da nije shvatio da je napao svog oca, ve nekog tko mu samo slii. Nakon toga pita oca je li mu njegova zarunica poslala kakvo pismo.

No stari Dundo je jo lukaviji. On se pretvara da ima zlato i da je doao na protenje te mu treba mjesto gdje e ga sakriti. Predlae Maru da sakrije zlato u njegovo skladite. Takoer, na prevaru uzima Marovu robu.

U to vrijeme Pomer je uvjeren da nema sree. Ali, upravo tada, njemu se prui nova prilika. Susreo je Hrvata Gulisava koji radi za njemakog plemia iz Augsburga. Gulisav je u potrazi za kerkom svog vlastelina, Madaljenom. Ona je oteta prije vie od osam godina, a za nju se daje i nagrada, sto kuda.Pometu e Laurina slukinja Petrunjela potvrditi da je Laura u biti Madaljena.

U zadnjem prizoru, susreu se ponovo sari Maroje i njegov sin Maro. Maro moli oca da mu vrati kljueve od njegova skladita, a otac se pravi da ga ne prepoznaje.

U petom inu Pomet je pobijedio. Odjenuo se u barun i doao je kod Laure ne bi li joj ponudi zamjenu za tri tisue dukata koje su izgubljene svog Uga Tudeka.

Dolazi do zamjene uloga likova. Pomet se s balkona kod Laure ruga Maru i Popivi koji su jako bijesni. Sve to gledaju, ali skriveni Dubrovani Niko, Pijero i Vlaho.

Peti in nije bio dovren do kraja. Dovrio ga je Mihovil Kombol. Laura je zavrila s Ugom, Pomet s Laurinom slukinjom Petrunjelom dok se Maro vratio svojoj zarunici Peri kojoj je tetka umrla pa je dobila veliko, bogato nasljedstvo. Stari Dundo Maroje platio je sve dugove svoga sina.

Naslov:Dundo Maroje

Vrsta djela:komedija

Mjesto i vrijeme radnje:Rim, 16. stoljee

Glavni likovi:Dundo Maroje i njegov sin Maro, Pomet

Analiza likova

Dundo Maroje-krti starac, ima potpuno drukiju sliku ivota od svoga sina i radi toga se njih dvojica nikako ne slau. Smatra da je cijela ivotna filozofija u tednji, da se treba ivjeti skromno i nita to ovjeka veseli, a to predstavlja luksuz, on si ne smije priutiti. No, oinska ljubav ipak kod njega prevlada pa on svo svoje nasljedstvo pripisuje na sina. Na kraju mu se odlui osvetiti kako bi ga nauio pameti.

Maro razuzdan i rastroan. Odmah kada je dobio dukate od svoga oca, odluio ih je potroiti na lagodan ivot i na ene. Nepromiljen, nije razmiljao o budunosti, o uveanju imetka ili osnivanju obitelji ve je uivao u datom trenutku i ivio rastrono sada kada ima dukate. Otac ga na kraju vraa u realnost i on se pokorava i vraa iz svog svijeta mate gdje je ivio slobodno i lagodno.

Pomet ovaj lik je bit same komedije, veliki je umjetnik ivljenja koji uiva i do najmanje sitnice u ivotu. Smatra da se u ivotu moraju iskoristiti sve prilike jer na kraju nema nadoknade za proputenim. Uvijek je nasmijan i vodi se onom ivotnom filozofijom lako emo. Lijen je prodrljiv i spretan u postizanju svojih ciljeva. Iako je samo sluga i prodrljivac, on je ipak bistrog uma i velike intelektualne sposobnosti. Mudar je, jedinstven i komian. Svojom superiornou moe dominirati svima pa tako i onima koji su vii od njega.

4. G. Flaubert, Gospoa Bovary

Sredie romana obuhvaa lik Emme Bovary, ali francuski knjievnik Gustave Flaubert u cijelom romanu stavlja naglasak na kritiku prema francuskoj provinciji u 19. stoljeu. Tema romana su brak i preljub te je tema pronaena i u stvarnom ivotu.

Flaubert je ocrtavi svoje junake stvorio pojam tzv. bovarizma tj. sklonosti da se ljudi smatraju drukijima nego to zaista jesu i da kao Emma razmiljaju o tome da su stvoreni za neku drugu sudbinu.

Roman je podijeljen na tri dijela meusobno odijeljena krizama kroz koje je prolazio glavni lik. Prvi dio nudi radnju koja je prethodila braku Emme i Charlesa. Nakon toga slijedi opis jednolinog branog ivota zbog kojeg je Emma bila sve nesretnija.

Spomenuta jednolinost bila je prvi razlog Emmine krize koja se okonala preseljenjem u novu sredinu. Unato selidbi Emma je jo uvijek rob male sredine i jedini izlaz vidi u preljubu.

Ali nakon to je proivjela ljubavno razoarenje s prvim ljubavnikom, Emma ponovno prolazi kroz krizu koja zavrava odlaskom u Ruen gdje se susree s prvim nevinim ljubavnikom s kojim se uputa u vezu. Nakon svake krize Emma tone sve vie, bilo na psihikom ili financijskom podruju.

Za razliku od drugih romana u kojima je bilo svega, pa i ubojstava, ovdje nema dinamike osim prikaza ivota jedne ene koja se bori s dosadom i ogranienjima malog mjesta. Za razliku od Balzaca koji je u veini svojih romana radnju smjetao u Pariz, Flaubert radnju romanaGospoa Bovary smjeta u provinciju.

Roman je objavljen 1856. godine, a unato tome to dananje itateljstvo u njemu ne moe pronai nita previe inkriminirajue, a ega nema u drugim knjigama, u to je vrijeme izazvalo dosta polemike, pa je Flaubert zavrio na sudu.

Sud, optuba i obrana su se sloili u jednom, a to je da knjievnost ima vanu ulogu u svakodnevnom ivotu. Ono oko ega su se poeli razilaziti je koliki utjecaj knjievnost moe imati na ivot obinog ovjeka.

I dok je tuiteljstvo inzistiralo na tome da spomenuti roman moe negativno utjecati na mlade ljude, obrana se pokuavala usredotoiti na to da treba razdvojiti autora djela i pripovijedaa, odnosno zbilju i imaginarnu priu. Tuiteljstvo je na kraju roman shvatio kao vrijeanje javnog i vjerskog morala te pokuaj opravdanja za preljubnitvo glavne junakinje.

Kratak sadrajRoman zapoinje likom Charlesa Bovaryja. On samo zbog upornosti svoje majke uspijeva zavriti gimnaziju i kolu za lijenike. Nakon to ga zaposli u oblinjem mjestu, majka mu je namijenila i buduu enu za koju bi se trebao vjenati. Ubrzo se i vjena s udovicom koja se konstantno ali na nedostatak panje i bolove u prsima.

Nakon nekog vremena Charlesova majka koja sve mora znati, posvaa se sa snahom te Charlesova ena ubrzo umire od sranog udara. Nakon to gazdi s oblinjeg imanja zatreba lijenika pomo radi slomljene noge, Charles ga odlazi lijeiti. Kako vrijeme prolazi, shvati da je sve ee gost njegovog imanja zbog njegove kerke Emme.

Charles zaprosi Emmu te se nakon alovanja vjenaju. Emma udovoljava muu na sve naine, bavi se ureivanjem kue i uiva u braku. Ipak, Emma shvati da nije sretna. Poto je ivjela dugo u samostanu bila je zanesena proitanim ljubavnim romanima, a nita manje nije oekivala niti od svog ivota. Nije voljela ivot na selu. eljela je uzbuenje i strast, a doekao ju je jednolian ivot u braku.

Jednom prilikom Markiz dAndervilliers zatrebao je Charlesove usluge u svom oblinjem dvorcu. Prilikom plaanja rauna, on upoznaje Emmu te ga zadivi njezina otmjenost. Pozove brani par na bal. Emma uiva na balu meu plemstvom i pomalo se srami Charlesa.

Nakon bala, Emma sve vie razmilja o tome kako joj teko pada ivot uz Charlesa. Zanemaruje svoje dunosti, a pate i njezini izgled i zdravlje. Blijeda je te osjea lupanje srca i vrtoglavicu. Charles se seli s Emmom u vee mjesto, iz Tostesa odlaze u Yonville-lAbbeye. Emma saznaje i da je trudna.

U novom veem mjestu brani par upoznaje ljekarnika Homaisa kojem je u interesu da Charles prepisuje svojim pacijentima njegove lijekove. Upoznaju i odvjetnika, pripravnika Leona Dupuisa. Emma u razgovoru s njima pronalazi brojne zanimljive, zajednike teme koje ne moe voditi sa suprugom. Rodi ubrzo djevojicu kojoj dade ime koje je ula na balu, Berte.

Odvjetnik Leone se divi Emmi i zaljubljuje se u nju. Isto tako vrlo je popularna u drutvu te joj se dive i mnoge ene zbog tedljivosti, uspjenog voenja kuanstva i brige za siromane i bolesne.

Emma je sve vie nezadovoljna te utjehu pokuava pronai u crkvi. No, bezuspjeno. Leone ubrzo seli u Pariz, odustajui od Emme smatrajui je nedostinom. Emmi svekrva zabranjuje itanje romana, smatrajui da su oni krivi za njezino stanje.

Emma igrom sluaja upoznajte gospodina Rodolphea Boulangera, a izmeu njih uskoro plane obostrana ljubav. Ubrzo su postali ljubavnici i Emma je od tada u zanosu. Charles joj kupuje konja te ona zajedno s Rodolpheom jae na njegovom imanju. Charles nita ne sluti. Emmu poinje muiti savjest i razmilja o tome ne bi li bilo bolje da je zaljubljena u Charlesa. Sve to dogaa se zbog injenice da je Rodolph vie ne osvaja pa ona ne osjea onaj poetni zanos.

Ipak, zbog razoarenja u Charlesa nakon neuspjele operacije pacijenta, sve je vie ponovo zanesena Rodolpheom. Vie ne skriva svoju zaljubljenost pa je postala i glavni predmet ogovaranja. Dogovara sa svojim ljubavnikom bijeg, a planiraju povesti i njezinu kerkicu Berte.

Rodolphe se predomilja u zadnji as i u pismu joj objanjava da je sudbina kriva za sve. Emma nakon toga oboli te etrdeset i tri dana provodi u vruici. Charles sve vie ima problema s novcem koji se ubrzano troi. Emma se poinje oporavljati, no potpuno se posveuje Bogu, a usredotoena je i na kerkicu i mua.

Charles je odvodi u Pariz na predstavu gdje ponovo susree Leonea. Charles ih ostavlja same u drutvu. Emma se ubrzo poinje nalazi s Leoneom i ivi za taj trenutak. Sve se vie zaduuje i ponaa raskalaeno, a Leone zakljuuje kako njezin ritam vie ne moe pratiti.

Emma se sve vie zaduuje i dalje te nikako ne moe vratiti dugove. Nitko joj ne eli pomoi te ona uzima arsen iz ljekarnikova spremnika za lijekove. Napie Charlesu pismo te on kada shvati to se dogaa, Emma umire.

Charles poinje shvaati to je Emma sve inila no nita joj ne zamjera. Sve vie propada te naposljetku i umire. Pronalazi ga mrtvog njegova kerkica Berte. Berte kasnije ivi kod bake, a nakon njene smrti kod tete koja joj je pronala posao u tvornici pamuka.

Vrsta djela:roman

Mjesto radnje: gradi Jefferson

Autor djela:Gustave Flaubert

Glavni likovi:Emma Bovary, Charles Bovary, Leone Dupuis, Rodolphe Boulanger, Justine

Opis Emme BovaryNjen vrat se dizao iz bijela, posuvraenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako sputao po krivini lubanje; i ostavljajui jedva vidljive une rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepoonicama, sastavljale pozadi u veliku pundu, to je na seoski ljekar opazio prvi put u svom ivotu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao mukarac kotani lornjon, provuen izmeu dva dugmeta na bluzi.

Emma Bovaryje glavni lik romana na ija su oekivanja u ivotu utjecali romantini opisi s kojima se Emma susrela dok je itala razne romane. Emma je opisana kao naivna ena koja je zbog svog karaktera na kraju bila rtva. U njoj se uvijek vodila borba izmeu stvarnog ivota i romantinih romana koje je uivala itati.

Naalost ivjela je prema idealima koji su proizali iz romana koje je itala, a kako oni nisu bili ostvarivi, na kraju je poinila samoubojstvo. Emma se vjenala oekujui strast o kojoj je itala u brojnim knjigama. Kada je shvatila da od toga nee biti nita nastojala se zadovoljiti uveseljavanjem svog mua i voenjem kuanstva.

Nakon to je nazoila balu shvatila je to zapravo eli od ivota i koliko je nesretna u braku. Uivala je u panji kojom ju je obasipao Leone jer je napokon doivjela romantine trenutke. Kada je otiao u njen se ivot uvukla mrnja. Poela je sve vie razmiljati zato se nije s njim upustila u vezu. Iz tog razloga nije trebalo dugo da je Rodolphe osvoji.

Poslije nekoliko strasnih trenutaka koje je imala s ljubavnikom, Emma se razboljela i shvatila to je uinila. Smirila se ivotom sa muem, ali kada se opet pojavila stara ljubav Leone, opet je poela razmiljati o tome da pronae sreu to dalje od svog braka. Romantiku o kojoj je toliko sanjala pokuala je s vremenom nadomjestiti luksuzom, a kada je bila na rubu materijalne propasti, oduzela si je ivot tako to se otrovala.

Charles Bovaryje opisan kao lik kojeg itatelj treba aliti jer je jadan i koji na kraju izazove samilost. On je osoba koja se zadovoljava malim stvarima, nije previe ambiciozan, ali ni inteligentan i voli ivjeti u neznanju.

Kada je upoznao Emmu imao je preko trideset godina i iza sebe je imao ve jedan brak. Ali kako je ostao udovac razmiljao je o tome da si pronae novu enu. Voli novu suprugu i dijete te uiva u svom ivotu.

Prema eninim hirovima nije kritian, a najvie ga rastuuje kada se svaaju dvije najvanije osobe u ivotu, supruga i majka. Na kraju je Charles rtva zbog toga to je volio svoju enu i zato to nije bio dovoljno hrabar da poduzme neke korake, ali i zbog tue manipulacije.

U svemu je bio prosjean, a toga nije bio svjestan due vrijeme. Godine studiranja pamti po tekim trenucima kada je morao savladati teke znanosti i kada je cijelo vrijeme razmiljao o ivotu na selu. Nakon studiranja vraa se na selo i na zahtjev majke eni starijom enom koja je bolovala od tuberkuloze. Poslije dvije godine prva ena umire, a potom upoznaje Emmu.

Charles nije loa osoba jer se kao suprug i lijenik trudio da bude dobar. Unato potenju i dobronamjernosti, na kraju je on jedan od najzaslunijih za unitenje Emminog ivota, braka, ali i samog sebe.

Problem u odnosu izmeu Emme i Charlesa je bio u tome to je ona nudila puno toga, a Charles nije traio mnogo. Zadovoljavao se malim stvarima u ivotu i tako je bio sretan. Kako je vrijeme prolazilo tako je Emma prema muu osjeala sve vei prijezir jer nije mogla podnijeti injenicu da joj je mu tako obian.

Leone Dupuisje pripravnik u odvjetnikom uredu koji se ve na prvom susretu zaljubio u gospou Bovary. Ali zato to je udana ena Leone ne pronalazi hrabrosti kako bi joj otkrio svoje osjeaje.

Ima plave oi, obrazovan je i uglaen te njene prirode. Kako nije vjerovao da e mu se snovi ostvariti, odlazi u Pariz da nastavi kolovanje. Nakon povratka iz Pariza vie nije bio naivan mladi nego pravi mukarac koji je tono znao to eli.

Odluio je priznati svoje osjeaje Emmi nakon ega njih dvoje poinju strastvenu vezu. Cijelo vrijeme prima njene skupe darove, a za razliku od Emme koja ivi izvan svojih mogunosti, on ne eli troiti ono to nema. Iako ga je iskustvo u Parizu promijenilo, to ne znai da ga i iskvarilo pa odbija prijedlog Emme da uzme novac iz ureda u kojem je radio.

Leone nije elio dopustiti da mu ljubavna veza pokvari posao i na kraju je odluio da se nee pojaviti na dogovorenom sastanku. Nije ga pekla savjest nego je samo osjeao kako se rijeio tereta koji ga je pritiskao.

Rodolphe Boulangerje vlasnik imanja La Huchette i plemi s velikom dozom samopouzdanja i ujedno prvi ljubavnik gospoe Bovary. Opisan je kao kompleksna osoba koja je u isto vrijeme oprezna, proraunata, strastvena i nasrtljiva.

Nije trebalo dugo da osvoji Emmu za koju se udio koliko moe biti naivna. Nikada ju nije volio nego mu je samo predstavljala razonodu. Uivao je u uzbuenju koje su pruali zabranjeni poljupci, ali vrlo brzo mu je sve dosadilo. Nakon to je dolo do zahlaenja odnosa, u Rodolphu opet dolazi do bujanja strasti i on poeli pobjei sa gospoom Bovary.

Hladna narav ga je na kraju sprijeila u onome to je htio uiniti, pa je na kraju ostavio Emmu samo dan prije planiranog zajednikog bijega. Nije elio prihvatiti obavezu od nje i njene keri, a veza mu je odgovarala sve dok se od njega nije nita trailo.

Unato hladnoi nije imao hrabrosti priznati Emmi pravu istinu nego joj alje pisma puna ispraznih rijei i fraza. Kada se opet sretnu i Emma zatrai novac, on joj daje samo pusta obeanja. Saznavai da se otrovala ne osjea nita nego nastavlja dalje sa svojim ivotom.

Justineje posvojene ljekarnika Homaisa i pomonik. Radi se o sporednom liku koji cijelo vrijeme iz prikrajka promatra sve to se dogaa oko Emme Bovary, ali unato tome to nije glavni lik, on je sveprisutan.

Unato tome to nije Emmin sluga, pere njeno rublje i udovoljava joj u raznim sitnicama iako ona toga nije svjesna. Kod sebe uva ljubavna pisma Emme i iz njih saznajte sve to ga je zanimalo o oboavanoj gospoi.

Cijelo vrijeme uiva u njenoj blizini i jedina je osoba koja ju iskreno voli. Kako nije uspio sprijeiti njenu smrt, svakodnevno je boravio na grobu plaui i skrivajui svoje osjeaje. Budui da vie nije imao razloga za ostanak uskoro se odselio u Rouen.

5. J.W. Goethe, Patnje mladog WertheraPatnje mladog Werthera predstavlja roman iz razdoblja predromantizma i jedan od najpoznatijih romana svih vremena. To je epistolarni roman objavljen u 2 dijela koji Werther upuuje svom prijatelju Wilhelmu u kojem trai oslonac. Prate se uglavnom Wertherova pisma pa se ini kao da itate dnevnik, Wilhelmovi odgovori se mogu naslutiti iz Wertherovih pisama. Wilhelm ga cijelo vrijeme pokuava urazumiti, ali Werther je noen emocijama i svojim unutranjim raspoloenjima.

Sva su pisma upuena Wilhelmu osim dva koja su upuena Lotti i jedno Albertu (pisma su pisana od 4. svibnja 1771. godine do 2. prosinca 1772. godine). Pisao je u prvom licu, a dodatak izdavau je pisan u 3. licu (urednik je smatrao da Werther nije zasluio pozornost jer nije poput prosjenog ovjeka).

Roman se vrti oko sudbine pojedinca koji se ne uklapa u drutvo, otuenog i ne prihvaenog, nesretno zaljubljenog koji jedini izlaz vidi u tipinom romantiarskom bijegu. Roman je podijeljen u dva dijela: a) paralelna kompozicija: to oznaava dolazak, susret s Lottom, ljubav, emocionalnu rastrzanost, pitolje ,bijeg-odlazak ( otjeran bujicom emocija ) te b) dolazak-povratak, ponovni susret s Lottom, ljubav koju vie ne mogu kontrolirati, emocionalna satrvenost, pitolji, nepovratni odlazak (ne snalazi se, uguen emocijama i doivljajem svijeta) osjeaj suvinosti.

Kratak sadrajKnjiga poinje tako da se izdava obraa itatelju citatom: Sve to sam mogao pronai o povijesti bijednog Werthera marljivo sam sakupio, a sada, evo, iznosim to pred vas, i znam da ete mi biti zahvalni.

Mladi pravnik Werther jo uvijek nije siguran to eli raditi u ivotu. Dolazi u gradi W. Izgovor da doe u taj grad bili su mu nedovreni poslovi njegove majke oko nasljedstva.

Stigao je u kraj kojeg krasi lijepa priroda te je sve to dobro za razvoj njegovog dara kojeg posjeduje iz slikarstva. Po prirodi je jako srdaan i prostoduan pa tako osvaja i skoro sve mjetane.

Jednoga dana Werther je pozvan na bal. Prigodom tog ladanjskog bala upoznaje Lottu. Ona je ker upravitelja kneeva vlastelinstva te se brine za osmero sestara i brae nakon smrti majke. Werther se odmah zagleda u Lottu, njezina unutranja ljepota, ali i topla vanjtina ga oaraju.

Iako, zna da je zaruena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Za vrijeme trajanja bala, izbija strana oluja. Njih dvoje provode no gledajui olujno nebo, a u mislima je i jednom i drugom, pjesma Friedricha Gottlieba Klopstocka koja ih jo vie povezuje. Od te noi Lotta i Werther provode puno vremena zajedno.

Kada se Albert vratio s putovanja Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne dane uivajui u bezazlenoj drutvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No, ipak, tada Werther poinje sumnjati u Lottinu ljubav i s jedne strane se osvjeuje kako nikada nee biti s njom.

Albert je jako ugodan i simpatian ovjek, ak sa strpljenjem promatra Wertherove bezazlene iskaze simpatije i njenosti prema Lotti, ne elei mu se zamjeriti ili ugroziti Lottinu ljubav. No, Werther je sve zaljubljeniji u Lottu i nije mu dovoljno samo Lottino prijateljstvo. Werther razmilja o tome kako se razbolio od Lottine ljubavi.

Za roendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg oboava i crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jaa. Kako ne bi naruio sklad meu zarunicima, Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu, on postaje tajnik kod jednog diplomanta u drugom gradu.

Werther se jedno vrijeme zadrao kod diplomata, no njegov nadreeni je bio izrazito sitniav te to kod njega unitava i ono malo volje koje je imao za slubu poto mu ona nikada nije bila posebno privlana. On se osjea kao da nigdje ne pripada. Ne moe se poistovjetiti nisi s plemstvo niti s visokim drutvom. Nitko nije imao obzira prema njegovoj pjesnikoj dui.

Naavi se u jednom visokom drutvu (koje njega puanina tjera iz svoje sredine) biva povrijeen. Jasno su mu pokazivali da je nepoeljan i on podnosi ostavku. Stupa u slubu kod jednog kneza, ali ju romantini mladi teko podnosi i uskoro naputa slubu.

Neuspjehom u pokuaju da nae zadovoljstvo u poslu poveava se ljubav prema Lotti, koja se u meuvremenu udala za Alberta. Werther se osjea neispunjeno jer poslom nije nikako mogao zatomiti svoje osjeaje prema Lotti.

Werther se vraa u gradi W u kojem je upoznao Lottu. Stanje uskoro postaje neizdrivo. Werther je jo nesretniji, a time i frustriranije i nepravedniji. Ne moe vie niti sakriti odbojnost koju osjea prema Albertu, a ini mu se da Lotta nije niti sretna s njim.

Albert nasluuje Wertherovu ljubav prema Lotti i na lijep i uljudan nain kae Lotti kako bi trebala smanjiti druenja s njim. ak i ona poinje uviati da ni njeni osjeaji nisu tako bezazleni. Tada zamoli Werthera da je ne posjeuje par dana zbog velikih priprema za Boi. Izmeu Werthera i njegove okoline mnoe se nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvui, ali ne zna kako. Werther sve vie razmilja o samoubojstvu, a pokuava sada napraviti i zadnje pripreme.

Ipak, prije samog Boia, jedne veeri kada je Lotta bila sama kod kue, Werther je odlui posjetiti. ita joj prijevod Ossijana, trenutak i emocije ga ponesu. Poljubi i zagrli Lottu. Iako su oboje zaneseni, Lotta se prva pribrala i govori Wertheru da joj vie nikada ne dolazi pred oi. Sve ovo jo i vie je uvrstilo njegove namjere oko toga da okona svoj ivot.

Werther alje po slugama pismo Albertu kako bi mu on posudio pitolje jer mora otii na put. Lotta sluti to bi se moglo dogoditi no nita ne govori Albertu.

Lotta je zadnja dirala pitolj prije nego to je on dostavljen Wertheru. Iste noi Werther je napisao oprotajna pisma te je izvrio samoubojstvo.

Pronaen je sljedeeg jutra u plavo utom odijelu koje je ga je podsjealo na dan kada su se on i Lotta upoznali. Pored njega, na pisaem stolu bila je otvorena knjiga Emilija Galottija.

Njegova smrt izazvala je stanje opeg aljenja kod svih mjetana. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, izmeu dvije lipe na kraju posveenog groblja. Na posljednji ga je poinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a sveenika nije bilo.

Likovi:Albert, Lotta, Werther

Analiza likovaWerther glavni lik romana. U vremenu u kojem je djelo nastao, ovaj lik bio je simbol trenutnog nezadovoljstva prema drutvu i graanskim institucijama. On je ivio u boli i patnji, nezadovoljan ivotom. Utjehu je pronaao u prirodi i tamo je esto bjeao jer se nije znao i mogao suoiti s problemima. Njegov lik predstavljao je graane, obine male ljude s kojima se najbolje slagao. Aristokracija mu je bila strana i nikako joj se nije mogao prilagoditi. Lotta je za njega sinonim sree i blistave budunosti, sve ono to inae, dok se nije u nju zaljubio, nije mogao ni sanjati. Pritom je zanemario njezina zarunika pa moemo zakljuiti da nije realan, da ivi u oblacima, pomalo sanjarski. Ljubav prema Lotti ga je toliko obuzela da ne moe pravilno razmiljati niti raditi. On pone razmiljati o samoubojstvu, a Albert se tome protivi. To jo vie navodi Werthera da poini taj in. Kada se Lotta uda, smatra da je ono jedini spas za njega i njegove osjeaje koji su uzeli maha i njime prevladali. Iako je vjerovao u Boga i bio je religiozan, on se ipak odluio na samoubojstvo, a svoje razloge je prije toga pokuavao opravdati pred Bogom obraajui mu se. Autor je likom Werthera kritizirao tadanje drutvene prilike.

Lotta voli ljude, djecu, prirodu i knjievnost, a u tome je jako slina Wertheru. Rano je ostala bez majke i imala je teak ivot, no bez obzira na to, veseli se sitnicama koje on donosi, smijei se i raduje mu se. Jako je osjeajna, ali za razliku od Werthera, ona svoju senzibilnost dobro prilagodi situacijama koje je okruuju. Odmah kada je upoznala Werthera, zaljubila se u njega, kao i on nju. Werther je u njoj vidio anela zbog njezinih lijepih osobina. No, iako je jako zaljubljena, realna je pa je tako i svjesna svojih obveza prema obitelji i Albertu. ivi po pravilima i normama drutva i toga se ne eli odrei. Kada shvati da je Werther sve vie zaljubljen u nju, ona ga pokuava odgurnuti od sebe kako ne bi patio, to znai da ima veliko srce. Kada joj je izjavio ljubav, ona mu je rekla da joj vie ne dolazi pred oi jer nije htjela ugroziti svoj poloaj u drutvu. Time ga je osudila na smrt, a sebe na patnju i bol.

Albert realan i stabilan, suprotnost Werthera. Pametan i dobro obrazovan. Osoba od punog povjerenja u koju se moe pouzdati jer prua sigurnost. Iako ga je autor zamislio tako da njegov lik bude suparnik Wertheru, na kraju nije predoen kao negativna linost. Iako Werther u njemu vidi suparnika, on to nikako nije jer je Lottu upoznao puno prije njega te tako ima i vea prava u njezinom osvajanju. Iako osjeaje Lotti nije otkrio, svojim postupcima daje joj do znanja da e je uvijek cijeniti i voljeti. Werther mu je bio jako dobar prijatelj bez obzira na to to je znao da gaji iste osjeaje prema Lotti.

6. F. Kafka, PreobrazbaU Kafkinom djelu Prerobrazba prisutna je atmosfera nesigurnosti, straha, tjeskobe, nalik tekome i munome snu iz kojeg se nikako ne moe probuditi. Oko likova je isprepletena mrea paradoksa iz koje se nikako ne daju razrijeiti ni logiki spoznati. Radi se o djelu u kojem se osjea kafkijanska atmosfera.

U djelu je prisutno nekoliko elemenata. To su elementi ekspresionizma u kojima se osjea strah, osamljenost, protest protiv drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje. Elementi nadrealizma se odnose na neobine preobrazbe te izmijenjene stvarne odnose i halucinantne vizije.

U Kafkinom djelu Preobrazba se osjea egzistencijalna osamljenost bia, nemogunost pronalaska mjesta u drutvu i ispunjenja samog sebe, strah od odgovornosti za vlastitu egzistenciju, nesigurnost, tjeskoba i uzaludno traganje za ostvarenjem vlastitog smisla.

Kratak sadrajPostoje tri teme u Preobrazbi. Jedna je fizika preobrazba Gregora Samse kao rezultat otuenja od samog sebe jer je ve dugo ivio kao kukac, duhovna preobrazba Gregora Samse kao njegovo duhovno buenje (sestrino sviranje na violini, pokuaj da sauva sliku sa zida svijest o sebi kao duhovnome biu, ali sada te potrebe vie ne moe ispuniti te preobrazba Gregorove okoline lanovi njegove obitelji koji su dok je Gregor za njih skrbio bili lijeni, statini i apatini, sada postaju aktivni, pokretni, snalaljivi, sposobni, na kraju izlaze u etnju i planiraju budunost.

Motivi u kojima se razrauje tema ili tematski slojevi je otueni ovjek u svijetu ljudskih odnosa, zatim apsurdan ivot neosmiljene egzistencije; strah i nesigurnost koji ovjeka ine malim i neznatnim, poput kukca, pred samim sobom i pred drugima; podvojenost ljudske osobnosti; abnormalnost normalnoga; to ovjeka ini ovjekom, po emu prepoznajemo ovjeka, to od ovjeka ostaje kad mu se ukine izvanjsko obiljeje ovjekolikosti po kojemu ga drugi ljudi prepoznaju kao ovjeka ogoljenje egzistencije same; odnosi meu ljudima odreuje li ovjek odnose ili odnosi odreuju njega; bespomonost pojedinca i njegova nemo da se odupre rutini koju je jednom prihvatio i tako pristao biti djeli nehumanog sustava.

Vrijeme Gregorova ivota prije preobrazbe je dug period s relativno malo dogaaja, proveden u automatiziranoj rutini. Zapravo taj cijeli period vodi prema fizikoj preobrazbi koja je samo manifestacija njegova duhovnog stanja; vrijeme nakon preobrazbe samo neposredno nakon preobrazbe zadrava stari osjeaj vremena (boji se kanjenja, brine se kada e i kako nadoknaditi proputeno), ali to vrijeme koje nuno odreuje normalan ivot u Gregorovu novom ivotu postupno gubi znaenje i smisao sada je vrijeme zaustavljeno u onim trenucima koji su vani njemu kao osobi, njegovu unutarnjem svijetu: premjetanje namjetaja, spaavanje slike sa zida kao spaavanje djelia ljudskog svijeta koji mu se pokuava oteti, pokuaj da pomogne onesvijetenoj majci, ranjavanje od strane oca, sestrino sviranje.

Preobrazba se dogodila u Gregorovoj sobi ime se njegov osobni prostor i sveo samo na prostor sobe interijer, suen, skuen, odreen mjestom koje treba predstavljati mir i sigurnost, iza zatvorenih vrata, izolacija, stijenjenost, suavanje svijesti, ukinue postojanja egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje; upravo sada kad je fiziki ogranien prostorom, ba kao to je cijeloga ivota njegov duh bio ogranien izvanjskim okolnostima, Gregorova elja za izlaskom iz skuenih okvira se pojaava, ali je sada u tome svaki put fiziki sprijeen (oev napad tapom, gaanje jabukom).

Nakon preobrazbe Gregor postaje beskoristan i kao takav smetnja, optereenje, predmet gaenja, viak, nisu spremni ni pokuati razumjeti ga; kako je njegov povratak u normalno ovjekoliko stanje sve manje mogu, tako ga sve vie naputaju i sve manje doivljavaju kao ovjeka s bilo kakvim ljudskim potrebama (za razliku od njih, Gregor njih razumije, suosjea s njihovim problemima, spreman je i pratati).

Vrhunac Gregorova ponienja njegovo je tuno i samotno umiranje i kraj kada zavrava na smetlitu kao da je i sam otpad i smee; drutvo kako je bio nesposoban nastaviti ispunjavati svoje obveze, brzo je bio zamijenjen, a da se nitko zaista nije zapitao ni zabrinuo to se to Samsi dogodilo drutvo u kojemu je ivio i radio poiva na iskoritavanju slabijih, na strogoj i odljuenoj hijerarhiji koja se temelji na novcu i drutvenom poloaju.

7. Miroslav Krlea, Gospoda GlemajeviGospoda Glembajevi jedna je od tri Krleine drame koja spada u ciklus o Glembajevima. Ciklus o Glembajevima sastoji se od tri drame (Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda) i jedanaest novela. Cijeli ciklus nastajao je od 1926. do 1930. godine.

Iako je svaka od drama zasebno Krleino djelo, smatra se da se za poznavanje cijele radnje i likova moraju proitati sve tri drame.

Dramska trilogija prati uspon i pad obitelji Glembaj. Svoj uspon doivjeli su u vrijeme feudalizma, da bi pred kraj 19. stoljea njihova mo stagnirala i pribliavala se sve vie kraju.

Miroslav Krlea svoje je obrazloenje o tome kako i kamo su voene njegove stvaralake ideje iznio u tzv. Osjekom predavanju koje je odrano 1928. godine. Izmeu ostalog objasnio je kako su dijalozi u njegovoj drami psiholoki, a isto tako smatrao je da su oni potrebni naoj dramskoj knjievnosti i da su u zakanjenju od etrdeset godina.

Tako moemo i vidjeti da su u cijelom ciklusu psiholoki duboko analizirani likovi kroz koje se otkriva radnja djela.

Prva drama, Gospoda Glembajevi malo je opsenija od ostalih, a u njoj se opisuje cijela obitelj. Radnja se vodi u salonu Ignjata Glembaja, a razgovor vodi do opisa predaka koji se nalaze na portretima. Za njegov kraj, odnosno smrt, kriv je sin mu Leone koji ga je ubio. To je oznailo polagani raspad cijele obitelji. Njihovi potomci pojavljuju se u druge dvije drame te se bore za vlast i mo.

U drugoj drami naziva U agoniji prikazuje ivot i sudbinu Laure Lenbach koje se prilagodila novim ivotnim okolnostima pa je nakon to joj je obitelj doivjela slom, otvorila krojanicu i tako se nadala svom novom poetku. No, doivjevi emotivne krize ona je i sama upala u zloin te je tako skonala i svoj ivot.

U treoj drami Ledi upoznajemo ivot viteza Olivera Urbana i Melite Szlougan-Szlouganovechka. Oni ive kao obino graani i grevito se bore za novac koji, smatraju, donio bi im mo i lagodan ivot.

Krah obitelji Glembaj autor je prikazao kroz mnoge zaplete i neoekivane radnje koje sasvim sigurno nose svakoj od drame uzbudljivost svojim neoekivanim obratima.

Kratak sadrajDrama Gospoda Glembajevi prava je drama u ciklusu. Sastoji se od tri ina, a radnja se zbiva pravilnim vremenskim slijedom. Gledajui temu, Gospodu Glembajevi moemo svrstati u obiteljske drame jer je glavni sukob onaj izmeu oca i sina.

Radnja zapoinje 1913. godine naveer u kui bankara Ignjata Glembaja za vrijeme jedne slavljenike veeri u salonu. Na proslavu su pozvani samo birani uzvanici, a slavi se sveani jubilej tvrtke Glembaj Ltd. Nakon ak 11 godina koliko je boravio u Europi, na proslavu je stigao i Leone. Leone je Glembajev sin iz prvog braka, doktor je filozofije i sredovjeni slikar.

U salonu u kojem se proslava odvija, nalazi se mnotvo portreta cijele obitelji. Sami u salonu ostaju Leone i Angelika. Angelika je sestra dominikanka i udovica Ivana, Leonovog starijeg brata koji je prije nekoliko godina poinio samoubojstvo.

Njih dvoje vode intelektualni razgovor koji se tie slikarstva, a u zraku se osjea erotska napetost koju je Leone oduvijek pomalo osjeao prema Angeliki.

Malo nakon toga u salon je uao umirovljeni upan Fabriczy, dr. Silberbrandt koji je bio ispovjednik sadanje supruge Ignjata Glembaja, barunice Castelli.

Tema razgovora svih prisutnih bili su portreti uspjenih Glembaja koje je Leone demistificirao smatrajui da se radi o prevarantima i razbojnicima. Leone smatra da se radilo o bolesnim, depresivnim, nestabilnim i kriminalu i prevari sklonim lanovima obitelji. Ovdje autor daje svoju analizu Glembajeva smatrajui da je njihova sklonost k razvratu, kriminalu i samoubojstvu nasljedna.

Velik broj Glembaja iji portreti vise sa zidova poinili su samoubojstvu. To su u posljednjoj generaciji Leonova majka, brat i sestra, a Leone je na portretima prepoznao i velik broj varalica, ubojica i razvratnika. Leone ne prestaje s primjedbama to dovodi do neugodne situacije i distanciranja sugovornika.

Tada u salon ulazi odvjetnik Puba. On objanjava svim nazonima kako se u socijalistikom tisku objavljuju lanci koji govore protiv barunice Castelli. Smatra se da je ona povezana sa skandalom koji se dogodio kada se s balkona Glembajeve vile bacila velja Fanika valjek. Naime, nesretna se Fanika odluila na samoubojstvo nakon to nije uspjela dobiti novanu potporu barunice. Smatrala je da na nju ima pravo zato to baruniina koija sluajno pregazila njezinu svekrvu Rupertovu.

U salonu su se pridruili i Ignjat Glembaj i njegova supruga barunica Castelli. Uli su taman kada su svi s netrpeljivou komentirali kako je barunica bezobzirno optuena u skandalu Rupert-Canjek. Jedino Leone na komentira nita, a kada barunica ue u prostoriju on nije izdrao da ne progovori kako bi baruniina odgovornost mogla biti moralna, ako ve nije formalna.

Barunica se jako uzrujala zbog komentara Leonea pa je odluila napustiti salon, a dr. Silberbrandt, njezin ispovjednik i ljubavnik svu moralnu krivnju pokuava svaliti ba na Leonea. Naime, on je izrekao jadnoj Faniki da joj je bolje baciti se kroz prozor nego oekivati da e neto dobiti od barunice Castelli.

Leon se tada jako uznemirio i osjetio se napadnutim te je odluio odgovoriti na napad. Poeo se derati na dr. Silberbrandta govorei mu da je baruniin ljubavnik to je uo i njegov otac koji je stajao kod balkona gledajui u daljini kako dolazi oluja.

Drugi in poeo je razgovorom dr. Silberbrandta i Leonea. Doktor moli Leonea da pred Ignjatom povue izjavu da su on i barunica ljubavnici, no Leone to odbija govorei mu da smatra da je ta izjava u potpunosti istinita.

Malo nakon toga Leone se u sobi pakira jer namjerava otputovati. U posjetu, u sobu mu dolazi otac i pria o neobveznim temama. Zatim najednom poinje agresivno od njega zahtijevati da objasni ono to je izgovorio da su barunica, njegova supruga i dr. Silberbrandt u ljubavnoj vezi.

Njih dvojica zapoinju svau, a barun iznosi mnotvo runih detalja oko smrti njegove majke koja je poinila samoubojstvo jer je saznala za njegovu vezu s barunicom. Leone tada pone kriviti oca za smrt njegove majke i vrijeati sve to je glembajevsko smatrajui da mu ovo prezime ak i truje krv. Nakon toga iznosi niz argumenata kojima dovodi pitanje moralnosti svoje maehe, a spominje kako je i sam kada je bio mlad bio rtva zavoenja barunice Castelli.

U taj as Ignjat se vie ne moe suzdrati te udara svoga sina Leonea koji se jedva suzdri da ne uzvrati ocu udarcem. Svaa se i dalje nastavlja, a sve je popraeno i ugoajem oluje koja se odvija vani. Na kraju Leone priznaje da je i sam bio ljubavnik svoje maehe to njegova oca otjera u smrt. Naime, nakon to je saznao vijest, isteturao je jedva iz sobe i pokuao pronai barunicu. Kako je nije naao, pao je na pod i umro od sranog udara.

Trei in dogaa se uz odar pokojnog Ignjata Glembaja, a njegov sin Leone pokuava naslikati njegov portret. Za to vrijeme dr. Silberbrandt i dr. Altmann vode razgovor o smislu ivota kojem se povremeno prikljui i Leone svojim sarkastinim komentarom. Za to vrijeme odvjetnik Puba telefonira i pokuava saznati prave razmjere financijskog sloma nakon smrti Ignjata Glembaja.

Potom dolazi barunica Castelli te prisno razgovora s Leonom podsjeajui ga na njihovu davnu vezu i otkrivajui mu da su njezini osjeaji tada bili iskreni. To malo ublai Leonovu netrpeljivost prema barunici, iako je on i dalje jako prezire. Njihov razgovor prekinuo je direktor Trgovake banke.

U iduoj sceni Leone razgovora sa sestrom Angelikom govorei joj kako je ona jedini razlog to je ostao u ovoj kui. Pria joj o svemu to se dogodilo s njegovim ocem te o tome kako se boji da je on kriv za njegovu smrt.

Razgovor prekida barunica Castelli koja je jako ljuta jer je saznala vijest da joj Ignjat nije ostavio nikakav novac. ak je potroio i njezin te ju je tako ostavio bez ikakvih sredstava za daljnji ivot.

U bijesu dalje vrijea Leonea i Angeliku govorei im da je uvjerene u njihovo bludno ponaanje, a Angeliku naziva pogrdnim imenima optuujui je da se samo krije pod krinkom svetosti.

To jako razljuti Leonea koji se vie nije mogao suzdrati te uzima kare i zabija ih u prsa barunice Castelli.

Vrsta djela:drama

Vrijeme radnje: 1913. godina

Mjesto radnje: kua bankara Ignjata Glembaya

Likovi:Ignjat Glembaj, Leone, Angelika, upan Fabriczy (dr. Silberbrandt), barunica Castelli, Puba

Leone Glembay glavni lik drame koji je predstavljen u njezinom prvom djelu. Intelektualac, visoko obrazovan, pravi poznavatelj umjetnosti i doktor filozofije. Po tome se u potpunosti razlikovao od svojih predaka smatrajui ih neobrazovanim, a njihove portrete kiem. Prosijedi s rijetkom bijelom bradom bez brkova. Nosio je frak, a lula mu je konstantno bila u ustima. Njome se esto poigravao to je odavalo njegovo psihiko stanje. A ono je bilo da je bio labilan, rastrojen, neurotian i uznemiren. esto je sarkastian i izgleda kao da je fiziki nemiran. Sve su to razlozi radi kojih se nije osjeao dobro su domu svoga oca. Psihiki je uzdrman injenicom da njegova oca vara ena sumnjiva morala s kojom je i sam bio u vezi i od koje je bio zaveden. Nije mogao pobjei od toga da je pravi Glembaj iako su mu se njegovi preci gadili. Na kraju je i on sam bio kriv za smrt svoga oca, a maehu je krvavo ubio.

Barunica Castelli glavni enski lik drame. Iako je svrstavamo u tragini lik, ona je na neki nain i jako nesretna. Iako je bila lijepa i privlana te ju je krasila osobnost s mnogo talenta, jako se teko probijala kroz ivot. Dok nije postala barunica ivjela je u bijedi, a nakon to se udala za Ignjata ivjela je nesretnim ivotom bez ljubavi. Godinama joj je plaala tjelesne usluge, a iz svih tih razloga ona je bila jako hladna ena. Na kraju shvaamo da je jadna i nesretna, uzaludno je potratila svoju mladost i ljepotu jer joj barun nije nita ostavio.

8. M. Krlea, Povratak Filipa Latinovicza

Povratak Filipa Latinovicza je povratak na ono to je prekinuto i davanje natrag onoga to je uzeto. Filip se vraa u svitanje nakon 23 godine s prtljagom od otuenja, ivane rastrojenosti, krize identiteta, raspadnutih vrijednosti i slike svijeta, s razoaranjem u europsku kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronaao dom i s umjetnikim klonuem i stvaralakom nemoi.

Vraa se ne bi li u ponovnom kontaktu sa zaviajnom podlogom i oivljenim uspomenama iz djetinjstva razrijeio traume koje vue sa sobom po svijetu i akumulirao novu ivotnu i stvaralaku snagu, zbog ega je povratak fiziki i psiholoki, a koji oznaava bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalnu potragu za izgubljenim uporitem, podlogom, ivotnom neposrednou, svjeinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralakim identitetom.

Njegov identitet je sredinje pitanje romana i pitanje paternaliteta (oinstva nada se da e odgovorom na to pitanje ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja pitanje vlastita identiteta; pitanje podloge (ivotnoga oslonca); pitanje majina ivota, to postaje egzistencijalni problem te otuenost, izolacija, nemir, stvaralaka kriza.

Radnja se oslanja i na djetinjstvo, povratak u prostore djetinjstva uz pomo osjetilnih asocijacija te povratak u trenutke najintenzivnijeg doivljavanja. Radi se o trenucima koji su oblikovali njegove traume krvavo, tako neizrecivo intenzivno kao prerano zrelo, razdrto, neuravnoteeno dijete, s dubokim i tamnim kompleksima moralnoga ponienja u sebi, pun neiste krvi i osjeaja mranoga progona (to se odnosi na majku, Karolinu, bordel, frajle seksualna trauma i edipovski kompleks nemogunost uspostavljanja emocionalnih i tjelesnih odnosa).

Vrijeme i prostor prikazuju simultanost prolosti i sadanjosti, isprepletanje i oivljavanje, neprolaenje, pretapanje; bitno i intenzivno trajanje; simboliko znaenje vremena i prostora vrijeme i prostor sjeanja.

Filip je slikar koji osjea potrebu naslikati sve ivotne senzacije i umjetniki izraziti simultanost raznorodnih sadraja svijesti. Takva simultanost proizlazi iz gubitka cjelovitosti, iz raspada vremenskih odnosa i uzrono posljedinih veza (atomizirani kaos snana analitika svijest koja svako postojanje svodi na besmisao). Ovdje stvari gube svoju unutranju povezanost, dolazi do infernalizacije stvarnosti odakle stvaralaka nemo kada je kriza je dosegnula vrhunac. Javljaju se slikarske vizije: slika razapetog Krista i slika gluhonijema djeteta koje su se pribliile neostvarivu idealu potpune slikarske sinestezije koja je trebala doarati ne samo boje nego i zvukove, mirise, pokrete, dodire, nagone Majin portret pokazuje razotkrivanje i spoznavanje istine o majci, njegova unutranja slika majke i suoavanje.

Pria o majci slae se uz pomo nekoliko predmeta koji iskrsavaju u Filipovu sjeanju, a kao potvrdu sumnje daju frajle u bordelu: jedna od njih. Postavlja se pitanje to se dogaa iza majina paravana? Prisutna je duboka Filipova trauma kao hladna i nepristupana u djetinjstvu u kojemu mu je vrata zakljuala konano i nepovratno.

Boboka ili femme fatale je hladan oblog Filipovim podrovanim nervima jer posjeduju svijest i spoznaju vlastita stanja razumijevanje, prepoznavanje. On u njoj prepoznaje njenost i toplinu koju u djetinjstvu nikada nije dobio od majke.

Kyriales je manifestacija podvojenosti Filipova karaktera, dualizma njegovih nazora, proturjenosti njegova bia, glas njegovih dubokih unutranjih sumnji i dilema. To je brodolomac, doktor medicine (dermatolog) i filozofije koji rastae i ovjekovo tijelo i duh. To je udovina pojava, superioran u izrazu, nihilist, rui zanose i ideale, kao luciferski unutranji glas, kao alter ego: Slua F. Kyrialesa i kao da uje svoj najskriveniji glas osjea kako taj antipatini ovjek govori istinu svodei ovjeka samo na prolaznu materiju.

Na kraju romana slijedi samoubojstvo i Filipov razgovor s majkom te odgovor na pitanje oinstva (Liepach), ubojstvo Boboke. Baloanski nestaje, a Filip stoji nad zaklanim Bobokinim tijelom, njezine akvamarin plave oi otvorene su te se inilo kao da gleda. Dolazi do odjave cijelog romana, a Filip u tom panonskom blatu (doslovnog i prenesenog znaenja) doivljava katarzu. Odgovori su pronaeni, ali problem identiteta nije rijeen jer uporite nije izvan ovjeka nego unutar ovjeka. Struktura je otvorena i Filip ima novu priliku.

Kratak sadrajNakon to je izbivao preko dvadeset i tri godine Filip jednog dana stie na kolodvor prilikom ega slijede opisi obiteljske kue. Imala je truli zid, a vrata na kui su poela buditi sjeanje kako ga je prije dvadeset i tri godine mama izbacila na ulicu nakon to je ukrao stotinjarku i vei dio vremena se provodio sa sumnjivim enama.

Osim kue u kojoj je ivio Filip posjeti i majinu trafiku koja u njemu izazove navalu sjeanja u obliku slika majinog izbivanja i pria kako je njegov pravi otac nitko drugi nego biskup. Filip je cijelo vrijeme osjeao nemir i upravo se zbog toga odluio vratiti.

Svijet je za njega podijeljen na razne detalje koji za njega nisu imali smisla. Promatrajui tog dana ljude na ulici Filip je mogao primijetiti samo kaos. Ugledavi svoj odraz u jednom ogledalu u kavani gdje je vidio starog ovjeka s podonjacima, urujanog i sa cigaretom na usnama, poeo je sumnjati u svoj vlastiti identitet.

Na putu u Kostanjevac gdje se preselila njegova majka, druio se s Joom Podravcem ija mu ivotna pria prua priliku za meditaciju o stoljetnoj zaostalosti, daleko od bilo kakvog napretka. Kod Filipa e boravak u Kostanjevcu izazvati trajni nemir njegova majka i njena elja da se raduje svom ivotu i pritom uiva u teko steenom statusu.

Majka od Filipa naruuje portret u crnini, zbog ega Filip na platno prenosi grotesknu sliku starije bordel-dame. Polako preko majke upoznaje pravu stvarnost i nain ivota u Kostanjevcu te plemenitog Kostanjevakog presvijetlog Silvija Liepacha, nekadanjeg velikog upana koji je svoja promaknua kupovao nepotpisanim lancima.

Postoji jo jedan razlog zato se Filip odluio zadrati u Kostanjevcu, a to je Boboka Radajeva, kasirica u kavani Kod krune, ena koju su pratila ogovaranja da je moralno i materijalno upropastila svog ljubavnika Baloanskog te ujedno bila krivac smrti njegove ene.

Boboka je opisana kao pretjerano erotizirana ena sa crtama nimfomanke zbog koje je Filip svakodnevno provodio vrijeme u Kruni. Privlaila ga je prvo erotski, a zatim i ljudski. Vladimir Baloanski koji je jednom bio ugledan graanin sada samo vegetira na raun Bobokine samilosti.

Tjelesni utjecaj koji je Boboka imala na Filipa ponovno je u njemu probudila slikarsku energiju, a jedne veeri dok su se vraali s protenja Svetog Roka, iznio joj je slikarsku viziju koju je imao u glavi, a koja se odnosila na raspetog Krista, jedini most koji moe spasiti ovjeanstvo.

Uskoro za Filipa nastupa novi nemir kada u mjesto dolazi Sergej Kirilovi Kyriales, Grk s Kavkaza, doktora fiziologije i dermatologa. On je jedan od Bobokinih prijatelja za kojeg Filip sumnja da je zapravo ljubavnik. Njegovim dolaskom Boboka se sve vie udaljava od Filipa, a on sve vie poinje osjeati strah. Tijekom dugih nonih rasprava Sergej se uporno trudio da umanji vrijednost Filipovog rada i slikarstva na temelju svojih teza o filozofiji.

Nakon jo jedne takve rasprave Filip budui da vie nije znao kako da se odupre napadima Grka odgurne stol kada je cijelo drutvo bilo svjedokom ubojstva koje se dogodilo pred krmom. Na cesti je leao ubijeni foringa, a nakon ubojstva Boboke nije bilo na blagajni skoro dva dana zbog ega ju je Filip odluio posjetiti. Pribliivi se njenoj sobi ugledao je dva tijela kako se miu u postelji dok Baloanski sjedi za stolom i ita novine.

Boboka ga hladno prima dok Sergej sjedi pored nje i nastavlja dalje priu o svojim doivljajima s putovanja. Na Filipovo iznenaenje upita ga je li ikada razmiljao o samoubojstvu. Filipa je cijela situacija natjerala da se zamisli nad Bobokom koja ga je uzbudila i potaknula inspiraciju za slikanje. Dolaskom Grka Sergeja nemir se u Filipu sve vie poveavao. Jednog dana je tako ispod eljeznikog mosta pronaeno tijelo Grka, koji je tako demonstrirao nihilistiku filozofiju o kojoj je cijelo vrijeme priao.

Nakon pogreba Boboka je posjetila Filipa i zamolila ga da joj osigura novac jer je odluila otputovati do Hamburga, ali istu veer prije nje Filipa je posjetio Baloanski i traio da je odgovori od putovanja govorei kako nee dopustiti da ga bace preko palube. Dolazi i Boboka, ali joj Baloanski ne dozvoljava da ostane sama s Filipom i kako ne bi dolo do scene odlazi s Baloanskim bez da je uzela novac. Umjesto toga dogovori susret s njim kod Krune.

U trenucima iekivanja Filipu u posjet dolazi majka i upozorava ga da se ne bi trebao druiti sa enom upitnog morala na to joj on odgovori da je posljednja koja smije komentirati takvo neto i da mu napokon kae tko je njegov otac. Majka mu prui sliku gdje se nalazi plemeniti Kostanjevaki. Tada pokuca Baloanski tvrdei kako Bobokoj ne trebaju novci jer se predomislila.Filip mu ne vjeruje iako je dobio poruku navodno od Boboke. Ali kada je papir pribliio svjetiljci primijetio je da je to raun iz drogerije na kojem se nalazio krvavi otisak prsta. Sumnjajui u najgore potrao je do Boboke i ugledao ju prerezanog grkljana.

Vrijeme radnje: Poetak 20. stoljea (nekoliko mjeseci u periodu od proljea do jeseni)

Mjesto radnje:Zagreb i Kostanjevac

Filip Latinovicz glavni junak romana. Umjetnik, tonije slikar, visoko inteligentan i osjetljiv na savrenstvo i to u tolikoj mjeri da se ponekad ini da je i manijakalan. Dijete je trafikantice koja se bavila prostitucijom, a njega je dobila u nezakonitoj vezi. Ta injenica je obiljeila njegovo djetinjstvo i njegov ivot, ali i odnos spram ena i spolnosti. Kada se razrijei pitanje oinstva, on i pronalazi svoj identitet. Nesiguran je, osjea se otueno i zaokupljuju ga konstantno brojna pitanja te pokuava pronai neko vrsto uporite u kojem e nai smisao. Vraa se iz europske metropole u Zagreb i Kostanjevac zato to je osjeao nemir i nije mogao svojim slikarstvom obuhvatiti ivot i predoiti ga na platno. Osjea kao da ga slikarstvo naputa, njegova osjetila padaju i gubi se njegova individualnost, nema inspiracije. U romanu se esto moe vidjeti rije podloga, a misli se na emotivnu podlogu uz pomo koje e on ponovo ostvariti sebe i svoju linost.

9. Ranko Marinkovi, Ruke

Ruke su zbirka pripovjedaka koje su objavljene 1953. godine. U njima se autor Ranko Marinkovi bavi temama kao to su gradi, obala, otok, kontinent, ali i analizama ovjeka.

Prvo izdanja sastojalo se od ak deset novela Mrtve due, Suknja, Karneval, Aneo, U znaku vage, Kotane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Zagrljaj, Ruke. Dananje izdanje sastoji se od devet novela.

Kratak sadrajovjek hoda prekrienih ruku na leima i stavlja lijevu u naruje desne. Ruke se poinju prepirati kad lijeva ruka pone pjevuiti u naruju desne. Desna joj kae da prestane, ali lijeva nastavlja iz inata i tu poinje preprika oko teme koja je ruka korisnija.

Desna poniava lijevu ruku kako ni pisati ni itati ne zna te da svome vlasniku slui samo kao stalak dok ona obavlja sam posao. Dok desna obavlja sve, lijeva se osjea kao rob desne ruke. Lijeva ruka poinje priati kakav bi njen ivot bio da je njihov vlasnik ljevak. Pretpostavlja kako bi onda sve mogla raditi bolje od desne ruke.

Desna ruka namjerno postavlja izazove pred lijevu za koje ona kae da bi ih sve mogla napraviti kao primjerice prstima okretati marionete, slikati sama na svome noktu, rezati sama sebi nokte, udjenuti konac u iglu, ivati i brijati ga.

Kada se spomene brijanje rasprava dolazi u napeto stanje kada desna kae kako bi mu lijeva prerezala grkljan te joj lijeva na to odgovori kako je ona ubojica koja je skoro ubila svog vlasnika.

Desna se brani kako je ona mislila da je smrt ono to njihov vlasnik eli jer je proveo no u suzama prevrui se u krevetu te je ak napisao oprotajno pismo i sam ju odveo do britve kojom je trebala prerezati vene na njegovoj lijevoj ruci. Sam vlasnik je te noi govorio da treba svemu doi kraj, ali lijeva svejedno napada desnu ruku kako je trebala znati da njegove rijei nisu izraz njegovih elja.

Lijeva govori kako je ona znala da on to nije elio te nastavlja svau govorei desnoj ruci kako je ona stoljeima unitavala ivote sa svojih pet prstiju.

Naime, ona se prisjea kako je desna ruka pisala smrtnu presude u ime sudca nekome ovjeku koji je zbog svojih rijei, a ne djela zavrio na sudu. Dok je on drhtao pred sudom i brojio svoje zadnje sekunde te stiskao i grio svoje nevine ruke ona je na presudu napisala Smrt.

Desna smatra kako njegove ruke nisu bile nevine nego su bile krive koliko i on jer ga nisu na vrijeme uutkale nego su svojim mirovanjem potvrdile njegove rijei.

Naspram smrti pisac postavlja pojam ljubavi govorei kako je ujutro pisala smrtnu presudu, a naveer je milovala lice jedne ene sva drhtei od ljubavi. Lijeva se istrgnula iz naruja desne i vie nije eljela biti s njom nego je rekla da e se radije druiti s Nogama jer su one potenije.

Kraj ruku prolaze djevojica i djeak. Desna ruka pomiluje djevojicu po kosi koja je pogleda zahvalno, a kraj lijeve ruke proe drsko i smiono njezin brat. Lijeva ruka krvcne djeaka po nosu koji pljune na nju, a onda ona zamahne iznad djeakove glave kao da tjera muhe. Desna se digne i pljusne djeaka koji vrisne. Kada ju lijeva pita zato je to uinila desna joj kae kako ne doputa da netko pljuje po njima. Djeaku je krenula krv iz nosa dok je plakao i zvao svoje roditelje.

Kada je otac doao poeli su se svaati. Otac misli kako djeak nije iz istog mira pljunuo na ruku te govori kako je imao pravo to uiniti i on sam pljune na ruku. Desna to nije mogla podnijeti te zamahne prema njemu, ali ju on zaustavi i toliko jako ulovi za palac da je desna zajaukala. Lijeva ruka je zgrabila oca, a desna ga je udarila.

Obje ruke su se uprljale krvlju dok su tukle oca. Djevojica je poela plakati i skupljati rukama kaplje krvi, a njen brat je ugrizao lijevu ruku koja ga je zbog toga udarila po glavi. Otac, kojem su noge klecale od stida pred djecom, je poeo trati i Noge su potrale za njim. Djeak je stao pred Noge koje su se spotakle i vlasnik ruku se naao u praini na podu.

Na ploniku ostaju krvavi otisci kada vlasnik padne. Ruke pomognu jedna drugoj da ustanu i lijeva se sestrinski ponaa prema povrijeenoj desnoj dok obje drhte od elje za osvetom. Na kraju Obraz pljune u njih s namjerom da ih opere od blata i krvi.Vrsta djela:jedna od novela iz zbirke pripovjedaka

Tema:necjelovitost ljudske linosti

Vrijeme radnje: neodreeno (moe biti bilo kada i bilo gdje, u ovom trenutku)

Mjesto radnje:neodreeno

Likovi:Lijeva i Desna ruka, ovjek, Noge, Djeak, DjevojicaLijeva ruka ona je simbol ljudskog srca. U stalnoj je svai s desnom rukom. Optuuje ju da je kriva za to to je ovjek prerezao ile jer je ona to napravila. Predstavlja se kao njena, pravedna i puna suosjeanja. No, onda joj se dogodilo to da je u prolazu kvrcnula djeaka po nosu. Od tog trenutka ruke se sprijatelje jer ipak moraju zajednikim snagama obraniti ovjeka ije su vlasnitvo te ruke. Nakon tunjave jedna su drugoj podrka i razmiljaju o osveti.

Desna ruka simbol ljudskog razuma. Hvali se da je njezina uloga vea i bolja od lijeve ruke. Ona je zaslunija za pomo ovjeka. Hvalisava, pravi se vana, govori lijevoj ruci za to je sve ona zasluna, na to joj lijeva ruka govori da je to zato to je ovjek denjak.

10. M.C. Nehajev, Bijeguro Andrijaevi toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Hvatao ga strah da e u onom drugom svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita upoznao Veru u koju se jako zaljubio.

Smatrao je da bi bilo najbolje sve prepustiti vremenu. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo. U Vijencu je izaao njegov prvi vei rad i svi su se udili njegovoj savrenosti. Opinila ga je elja za slavom.

Praznike nakon poloene mature proveo je u Kraljevici, a tamo je upoznao gospoicu Zoru i njenog brata Marka. Mladii su ubrzo postali dobri prijatelji. Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta urin se pojam o eni kretao izmeu dva kontrasta. Nije bila lijepa, ali je zaarala svoju okolinu.

Nakon par dana Zora i njen bratsu otili i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Napisao joj je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei.

U velegradu se preobrazio u drugog ovjeka. ekao je nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao zavriti. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.

Otiao je kod prijatelja Toe. Povjerio mu se i rekao ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom.

Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima.

Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju.

uro je otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom.

Teko je pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui. Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti.

Smislili su da razvrgnu zaruke i Veru udaju za nekoga drugoga. Bio je premjeten za suplanta u Senj. Nije htio javiti Veri, nego je htio da ona vijest proita iz novina, te se uputi u svoje novo boravite. Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega.

Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost mu je zahvatila cijelu duu. Samo se prisjeao Vere i njihove ljubavi.

Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krmi iz milosti daju piti. Postao je propalica.

Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei. Nikad nisu pronali njegov le.

Naslov:Bijeg

Vrsta djela:roman

Vrijeme radnje:kraj sijenja 1909. godine

11. E.A. Poe, Crni maak

U ovoj je pripovijesti autor vrlo uvjerljivo i precizno opisao ljudsku sklonost bezrazlonom nanoenju zla, bez pravog motiva. Meutim, Poe iznosi samo injenice, a ne ispituje ih u moralnom smislu. Pripovijest je napisana kao unutranji monolog pripovjedaa.

Junakove prie bio je njean i popustljiv kao djeak. Vrlo je volio ivotinje i brinuo se o njima. To je inio i u muevnoj dobi. Oenio je djevojku srodne due, i bio je sretan. Od mnogih kunih ljubimaca, crni je maak Pluton bio najprivreniji svom gospodaru.

Meutim, junak nae prie poinje piti, postaje rob alkohola i poinje propadati, i fiziki, i psihiki. U stanju pijanstva poinje zlostavljati svoju enu, pa ak i svog mezimca, crnog maka. ak mu je noiem, u naletu bijesa i mrnje, noiem iskopao oko. Razdraen grizodujem, hladnokrvno i okrutno ga je objesio o granu drveta.

Tada su se njegove nevolje poele nagomilavati. Izgorjela mu je kua, propalo imanje, a uza sve to jo ga je razdraivala prisutnost nekog jednookog crnog maka, kojeg je jedne noi naao u krmi. On ga ja neprestano pratio, kao iva opomena na poinjeno zlodjelo. Teke more pritiskale su ga i na javi i u snu. Mrzovolja je prerasla u mrnju prema svemu ivome.

Uz takvoga ovjeka, najvie je patila njegova ena. Jednom prilikom, u podrumu stare zgrade u kojoj su ivjeli, umjesto maka, sjekirom je usmrtio enu koja je htjela zaustaviti udarac namijenjen maku. Umjesto kajanja i oajanja zbog zloina koji je poinio, smiljao je kako ukloniti le. Odluio ga je zazidati u podrumu. Potrudio se da zid sauva prvobitan izgled. Poao je u potragu za svojimmuiteljem, crnim makom, ali ga nije naao.

etvrtog dana nakon ubojstva dola je policija, pomno pregledala svaki kutak, ali bez rezultata. Na je junak, u svojoj slavodobitnosti to nije otkriven, tapom pokucao po zidu da uvjeri policiju kako su zidovi vrsti. Tada se dogodilo neto neoekivano. Iz zida, kao iz groba, zaulo se jecanje koje je preraslo u abnormalne krikove i vrisak. Kad je policija raskopala zid, povrh glave mrtve eneuala je odvratna ivotinja koja me svojim lukavstvom zavela na ubojstvo, a svojim dounikim glasom predala krvniku.Na junak nije ni znao da je u tu grobnicu zazidao i maka.

Crni maak (Pluton)Neobino velika i krasna ivotinja, potpuno crna i upravo zaprepastivo mudra.Bio je privren gospodaru, a kad je ostao bez okabjeao u silnom strahu im bih se ja pribliio.Objeen i kasnije zazidan u podrumu, maak se osvetio svom krvniku.

PripovjedaOd djetinjstva bijah poznat po popustljivosti i ovjenosti svoje udi posebno sam volio ivotinje oenih se rano, i bio sam sretan to u svojoj eni naoh narav veoma srodnu svojojDjelovanjem onoga zloduha neumjerenosti u pilu postajao sam iz dana u dan sve mrzovoljniji, razdraljiviji, bezobrazniji prema tuim uvstvimaDopustio sam sebi da se sluim neumjernim rijeima sa svojom enom. Napokon, podvrgnuo sam je ak i nasilju.Zlostavljao je svoje ljubimce i osakatio crnog maka:Izvukoh iz depa prsluka noi, rasklopih ga, epah bijednu ivotinju za vrat i hotimino joj iskopah jedno oko iz one duplje!Postao je monstrum. Vjerovao je da je nastranostjedan od najiskonskijih poriva ljudskog srca.Imao je privienja u delirijumu. Posvuda je vidio crnog maka. Zbog njega je i ubio svoju enu, kada mu je pokuala zaustaviti ruku. On ne osjea potpuno kakve strane stvari ini. Podsvjesno eli biti otkriven i upropaten.

Vrsta djela:pripovijetka

Vrijeme radnje:19. stoljee

Glavni likovi:ovjek i crni maak

12. J.D. Salinger, Lovac u itu

Lovac u itu je moderni roman ije teite vie nije na dogaajima nego na liku. Radi se o modernom romanu koji u svoje sredite stavlja unutranji svijet lika (njegove emocije i misli, svijest i podsvijest). Ovdje lik nije junak (promatra je svijeta oko sebe i okrenut je svome unutranjem svijetu, nema ciljeva, introvertiran je). Dogaaji se ne povezuju uzrono posljedinim vezama, nego asocijacijama i razmiljanjima glavnog lika.

Radnja ne tee kronoloki (ona ovisi o subjektivnim proivljavanjima lika), a njezin se tijek prekida asocijacijama i monolozima. Ovdje se prostor i vrijeme razgrauju (vie nisu cjelovite kategorije kao u tradicionalnom romanu) i njihovo je poimanje subjektivno (promatraju se iz perspektive lika). Pripovjeda je esto nepouzdan i pripovijeda u prvom licu, a vrlo esta pripovjedna tehnika modernog romana jest struja svijesti (izlae se sve ono to liku padne na pamet, prividno nepovezano). Prisutni su argonizmi.

Roman se pripovijeda se iz perspektive lika gdje su likovi tipini mladi, buntovni ljudi (uenici, adolescenti, studenti) koji se bune protiv tradicionalnih vrijednosti i (malo