Kreditni rizik 2010

SADRŽAJ:

UVOD...................................................................................................................................................... 21. VRSTE FINANSIJSKIH RIZIKA.............................................................................................................32. OCJENA KREDITNOG RIZIKA.................................................................................................................52.1. Definicija kreditnog rizika.................................................................................................................53. UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM....................................................................................................73.1. Mjerenje kreditnog rizika.................................................................................................................83.1.1 Fundamentalna finansijsko-ekonomska analiza.............................................................................83.1.2 . Skoring modeli- Zeta model..........................................................................................................93.1.3. Modeli zasnovani na raspodjeli vjerovatnoća (Value-at-Risk).....................................................103.2. Mjerenje kreditnog rizika zasnovanog na ocjeni kreditnog rejtinga dužnika..................................153.2.1. Pristupi merenju..........................................................................................................................153.2.2. Eksterna ocena kredita................................................................................................................163.2.3. Pravila ponderisanja rizikom pojedinačnih potraživanja - bilansne stavke..................................174. KREDITI I NJIHOVO OBUHVATANJE U SKLADU SA MRS 39.............................................................234.1 Krediti odobreni na bazi zaloge – lombardni krediti........................................................................244.2 Vrijednost kredita u bilansu stanja..................................................................................................244.3 Razvrstavanje i procjenjivanje finansijskih instrumenata................................................................274.4 Obuhvat gubitka zbog obezvređenja sa računovodstvenog aspekta...............................................295. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................... 316. LITERATURA.....................................................................................................................................32

Kreditni rizik 2010

UVOD

Osnovna obeležja savremenog poslovnog okruženja su nužnost posedovanja tačnih i pravovremenih informacija, konstantan nedostatak vremena kao i nophodnost upravljanja rizicima jer je iste nemoguće eliminisati ukoliko se želi biti uspješan. Svi privredni subjekti se u svom poslovanju neminovno susreću sa različitim vrstama rizika iz kojih mogu proisteći negativni efekti na njihovo poslovanje.

Rizici u poslovnom svijetu se mogu podijeliti na strateške, poslovne i finansijske. Svi oni govore o potencijalnim opasnostima i njihovom uticaju na stanje i položaj banaka. Najdominantniji je svakako kreditni rizik kome će u ovom radu biti posvećena najveća pažnja. Banke, s obzirom na strukturu kapitala i djelatnosti kojom se bave, a to je prije svega davanje i uzimanje u zajam novca, veoma su izložene finansijskim rizicima, prije svega kreditnom.

Da bi se banka zaštitila od ovog rizika koriste se razne metode za selekciju dužnika i ocjenu njihovog boniteta. Sve do 70-tih godina prošlog vijeka najčešće korišćen metod za selekciju dužnika i mjerenje kreditnog rizika je bila kreditna odnosno fundamentalna finansijsko-ekonomska analiza. Danas, pod uticajem modernizacije koja je zahvatila finansijske oblasti, dolazi se do savremenijeg mjerenja i upravljanja kreditnim rizikom i sve veće primjene statistike i matematike u finansijama.

Upravljanje rizicima u bankarskom poslovanju obuhvata identifikovanje, mjerenje i procjenu rizika s ciljem minimiziranja njihovih negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke. Banka je dužna da obrazuje posebnu organizacionu jedinicu koja će se baviti upravljanjem rizikom kao i da propiše procedure za identifikovanje, procjenu i merenje kao i za upravljanje rizicima.

Novim Bazelskim sporazumom (Bazel II), koji je počeo da se primjenjuje od 2008. godine, sve finansijske institucije OECD zemalja se intezivno pripremaju za mjerenje kreditnog rizika i računanje adekvatnosti kapitala. S obzirom da je cilj naše zemlje da postane članica EU, neophodno je prihvatiti evropska pravila (direktive) koja regulišu sve društvene sfere pa i finansijsku.

Ako posmatramo bilans uspjeha banke vidimo da najznačajniju poziciju i najveći izvor prihoda generišu krediti i potraživanja. Njihovim obuhvatanjem i procjenjivanjem bavi se MRS 39, koji objašnjava problematiku inicijalnog i naknadnog procjenjivanja ovih pozicija. Neophodno je objasniti i metod utvrđivanja gubitka zbog obezvređenja kredita. Ovaj gubitak postoji ako je knjigovodstveni iznos veći od nadoknadivog i on mora da se evidentira kao rashod u bilansu uspjeha. Ovaj standard ukazuje na to koji događaji uzrokuju nemogućnost naplate kredita:

Pogoršanje finansijske situacije dužnika Neplaćanje i kašnjenje u plaćanjima kao i druga kašnjenja u vezi ugovora

Davanje posebnih povlastica dužniku ( zbog njegovog teškog položaja )

2

Kreditni rizik 2010

Pravila ovog standarda kod nas nisu u potpunosti ispoštovana.

1. VRSTE FINANSIJSKIH RIZIKA

Osnovne vrste rizika u bankarskom poslovanju su: kreditni rizik, kamatni rizik, rizik likvidnosti, kursni rizik, rizik vanbilansnih aktivnosti. Ostali rizici su: politički rizik, rizik investiranja, inflacioni rizik, poslovni rizik, kriminalni rizik i dr.1 Neophodno je poznavanje suštine ovih rizika kako bi se preuzele odgovarajuće mjere zaštite.

Kreditni rizik: je rizik od gubitka koji može nastati usled nevraćanja kredita od strane dužnika pod ugovorenim uslovima. Drugim riječima, to je rizik da banka neće biti u stanju da naplati svoja potraživanja zajedno sa pripadajućom kamatom zbog nelikvidnosti dužnika.

Kamatni rizik: predstavlja neizvjesnost u ostvarivanju prihoda finansijske organizacije, koja je uzrokovana mogućim promjenama kamatne stope. Ova vrsta rizika može biti determinisana samo promjenom aktivne kamatne stope, što je karakteristično za organizacije koje plasiraju sopstvena sredstva (kapital), kada je rizik kamatne stope i najviše izražen. Međutim, mnogo češći slučaj predstavlja situacija u kojoj je pasiva povjerioca sastavljena od kamatonosnih izvora, pri čemu se visina ostvarenog prihoda određuje na osnovu razlike između aktivne i pasivne kamatne stope.

Rizik likvidnosti: predstavlja rizik da banka neće biti u stanju da o roku dospeća izmiri dospjele kratkoročne obaveze. Naše banke danas su izrazito nelikvidne što znači da su u velikoj mjeri izložene ovom riziku.Rizik solventnosti: za razliku od rizika likvidnosti, podrazumijeva rizik da banka neće biti sposobna da u dugom roku izmiri svoje obaveze, drugim riječima, označava dugoročnu nelikvidnost banke.

Kursni rizik: Banke međunarodnog karaktera izložene su u velikoj mjeri ovom riziku u uslovima formiranja fleksibilnih kurseva valuta. Rizik deviznih kurseva predstavlja potencijalne promjene u prihodima, imovini i konkurentskoj poziciji finansijske organizacije koje su izazvane promjenama deviznih kurseva.

Valutni rizik: označava promjenu vrijednosti nacionalne valute u odnosu na određene strane valute, prouzrokovane mjerama države i monetarne vlasti. Devalvacija nacionalne valute dovodi do pojeftinjenja domaćeg izvoza a poskupljenja uvoza. Što dalje znači da ćemo inostrana potraživanja naplatiti u manjem iznosu od onog koji je važio prije devalvacije nacionalne valute.

Ekonomski (poslovni) rizik: nastaje ako se ne ostvari očekivana zarada (profit) od investicionog ulaganja. To je rizik ulaganja ili investiranja. Primarna mjera zaštite je što tačnija ocjena profitabilnosti investicionih projekata. Čvrsto je povezan sa rizikom transfera, koji se svodi na zabranu transfera novčanih sredstava iz jedne zemlje u drugu.

1 Lukić, R. Bankarsko računovodstvo, Beograd: Ekonomski fakultet, 2006 str. 271

3

Kreditni rizik 2010

Politički rizik: nastaje kao posledica političkih nestabilnosti u jednoj zemlji. Da bi se zaštitili od ovog rizika neophodno je izbjegavati poslovaje u zemljama sa visokim stepenom političkog rizika.

Ostali rizici: U ostale rizike spadaju: tržišni rizik, katastrofalni rizik, rizik vanbilansnih aktivnosti, kriminalni rizik i dr. Banke mogu biti izložene tržišnom riziku tj nepovoljnom kretanju cijena efekata u portfelju. Katastrofalni rizik predstavlja rizik od gubitka fizičke imovine koji može da nastane pod dejstvom velikog broja faktora. Kriminalnom riziku, banke su izložene bilo od zaposlenih, bilo od građana nemoralne prirode.

Svi ovi rizici utiču na poslovanje banaka i drugih finansijskih organizacija, pa shodno tome moraju se primjenjivati odgovarajuće metode za njihovu kontrolu i upravljanje.U nastavku će se posebna pažnja posvetiti kreditnom riziku, njegovoj ocjeni, mjerenju i upravljanju istim.

4

Kreditni rizik 2010

2. OCJENA KREDITNOG RIZIKA

Kreditni rizik predstavlja najznačajniji rizik kome je banka izložena u svom poslovanju. Moglo bi se reći da je ovaj rizik star koliko i samo bankarstvo, jer pozajmljivanje novca drugoj ugovornoj strani uvijek je sa sobom nosilo opasnost da pozajmljena sredstva neće biti vraćena. Još tada je prepoznata potreba za upravljanjem ovim rizikom kako bi se spriječile negativne posledice po bankarski posao, te su u skladu sa tim preduzimane različite aktivnosti. Naravno stepen složenosti mehanizama kojima se upravljalo kreditnim rizikom tada bio je daleko jednostavniji nego što je danas. Kompleksnost upravljačkih sistema nametnula se kao neophodnost u uslovima kada se finansijsko tržište razvija velikom brzinom, kada se kreiraju novi instrumenti i bankarski proizvodi itd.Cilj je da se na adekvatan način kontroliše izloženost riziku i prate sva eventualna pogoršanja kao i da se preduzmu preventivne mjere kako bi se nepovoljne situacije spriječile.

Najbolji primer o tome šta se dešava kada se relaksiraju kriterijumi te samim tim poveća vjerovatnoća realizacije kreditnog rizika je upravo velika kriza na hipotekarnom tržištu kredita u SAD (u čijem izvoru se jednim delom nalazi i ovaj rizik) koja je poprimila ogromne srazmere i proširila se i na ostatak sveta.

 

2.1. Definicija kreditnog rizika

Kreditni rizik se definiše kao vjerovatnoća da banka neće biti u stanju da naplati svoja ukupna potraživanja od klijenta, kako po osnovu glavnice tako i po osnovu svih pripadajućih kamata.

S obzirom na konkretan izvor nastanka kreditnog rizika možemo da razlikujemo tri tipa ovog rizika: rizik naplativosti (default risk)2, rizik kreditne premije i rizik pogoršanja kreditnog rejtinga. Rizik naplativnosti je rizik koji postoji još u trenutku kada je kredit odobren odnosno instrument emitovan, jer već tada svaki klijent/emitent ima neki kreditni rejting, a svakom rejtingu moguće je pripisati određenu verovatnoću default-a odnosno neizvršenja. Rizik kreditne premije je rizik da će se kreditna premija promijeniti i uticati na pogoršanje performansi klijenta/emitenta, te potencijalno stvoriti probleme u otplati kredita. Rizik kreditnog rejtinga je rizik da će doći do pogoršanja kreditnog rejtinga klijenta u periodu kada je kredit aktivan tj. u periodu njegove otplate.

Kreditni rizik može da se posmatra i u bankarskoj knjizi i u knjizi trgovanja.

U bankarskoj knjizi je nastanak kreditnog rizika jedna od ključnih opasnosti po bankarski portfolio, jer ukoliko dođe do nemogućnosti naplate potraživanja od nekoliko ključnih klijenata banka može da

2 Pod terminom difoult (default) podrazumijeva se neispunjavanje ugovornih obaveza.

5

Kreditni rizik 2010

zapadne u problem nesolventnosti. Ipak, kreditni rizik u ovom domenu ne odnosi se samo na nemogućnost naplate potraživanja usled bankrotstva dužnika već i na nekoliko dodatnih događaja kao što su: kašnjenje u naplati potraživanja i restrukturiranje kredita usled pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika. Prvi razlog nije toliko opasan, jer se većina problema ove prirode rešava na adekvatan način. Mnogo veća opasnost leži u restrukturiranju kredita, jer taj čin jasno oslikava pad kreditnog rejtinga i samim tim opasnost od nemogućnosti povraćaja uloženih sredstava po banku.

Mjerenje kreditnog rizika u bankarskoj knjizi je netrivijalan posao, ne toliko sa tehničke strane koliko problem predstavlja dostupnost podataka koji se odnose na vjerovatnoće default-a, sredstva koja se mogu naplatiti naknadno (nakon default-a), efekat diversifikacije koji postoji u bankarskom portfoliju.

Kreditni rizik se kod instrumenata u knjizi trgovanja ocenjuje kroz cijene hartija od vrijednosti kojima se trguje na tržištu kapitala. Indirektno se rizik ocjenjuje i kroz kreditni spred u zahtevanom prinosu pojedinih instrumenata, koji između ostalih rizika oslikava i kreditni rizik. Ključna razlika u odnosu na varijantu rizika iz bankarske knjige jeste u tome što je moguće prodati hartiju od vrijednosti i prije roka dospeća na sekundarnom tržištu kapitala i u tom smislu ograničiti potencijalni gubitak. Naravno ovdje se kao potencijalni rizik javlja (ne)likvidnost tržišta. 

6

Kreditni rizik 2010

3. UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM

Ključni razlog lošeg poslovanja banaka je loše upravljanje kreditnim rizikom. Shodno tome, osnovni cilj upravljanja kreditnim rizikom je maksimiziranje stope prinosa na kapital uz zadržavanje izloženosti kreditnom riziku u prihvatljivim granicama.3 Upravljanje kreditnim rizikom u bankama treba da se sprovodi na tri različita nivoa. Prvi je nivo kreditnog portfolia, drugi je nivo pojedinačnog komiteneta i treći nivo pojedinačne transakcije.

Dobro upravljanje kreditnim rizikom podrazumijeva četiri komponente:4

(1) uspostavljanje adekvatnog okruženja za upravljanje kreditnim rizikom;(2) kvalitetan proces odobravanja kredita;

(3) održavanje kvalitetnog procesa kreditne administracije, mjerenje i praćenje kreditnog rizika;

(4) obezbjeđivanje odgovarajuće kontrole kvaliteta upravljanja kreditnim rizikom.

Pod uspostavljanjem adekvatnog okruženja podrazumijeva se utvrđivanje adekvatne strategije i politike upravljanja rizicima, kao i odredjivanje odgovorosti upravnog odbora, direktora i sektora za upravljanje rizicima. Upravni odbor je dužan da vrši periodično revidiranje i odobravanje strategije upravljanja kreditnim rizikom. Rukovodstvo banke i sektor za upravljanje rizicima su odgovorni za implementaciju strategije i izradu politika i procedura za identifikovanje, mjerenje, praćenje i kontrolu kreditnog rizika.

Banke treba da imaju adekvatno uređene kriterijume odobravanja kredita. Neophodno je poznavanje tržista, ciljnih grupa, poznavanje svrhe i strukture kredita, poznavanje komitenta kao i izvora otplate odobrenih kredita. Banke treba da određuju kreditne limite za pojedinačne dužnike, grupe dužnika i sektore privrede.

Proces kreditne administracije, mjerenje, praćenje kreditnog rizika podrazumijeva kontinuirano praćenje kreditnog portfolia, praćenje individualnih kredita, njihovu klasifikaciju sa stanovišta rizika, uspostavljanje internog modela za mjerenje kreditnog rejtinga komitenata, postojanje informacionog sistema koji omogućava adekvatno praćenje kreditnog rizika i dr.

Na kraju, kontrola kvaliteta upravljanja kreditnim rizikom podrazumijeva neprekidnu provjeru procesa, politika i procedura upravljanja kreditnim rizikom kao i izvještavanje upravnog odbora banke o nalozima kontrole.

3 Stojanovski, Đ. Value-at-Risk, Beograd: Ekonomski fakultet, 2007. str. 6 4 www.bis.org

7

Kreditni rizik 2010

3.1. Mjerenje kreditnog rizika

Pod mjerenjem rizika podrazumijeva se izračunavanje visine gubitaka koji mogu nastati dešavanjem nepovoljnih događaja odnosno “realizacijom rizika”.5 Mjerenjem kreditnog rizika se određjuje kreditni kvalitet svake pojedinačne transakcije tj. cjelokupnog portfolia banke kao i vjerovatnoća i iznos gubitaka koji mogu nastati usled neizvršenja obaveza druge ugovorne strane.

Postoji veliki broj metoda za mjerenje ovog rizika, čije je nabrajanje i pokušaj da se sve obuhvate gotovo nemoguć i prevazilazi granice ovog rada, pa shotno tome obuhvatiću samo neke od njih: fundamentalna finansijsko-ekonomska analiza, scoring modeli (Altmanov model) i modeli zasnovani na raspodjeli vjerovatnoća (Value-at-Risk model).

3.1.1 Fundamentalna finansijsko-ekonomska analiza

Prije nego što se donese odluka o odobravanju ili neodobravanju kredita neophodno je analiziranje dvije vrste informacija od strane finansijskih analitičara: kvantitativni podaci, sa jedne i kvalitativni podaci, sa druge strane. Kvantitativne podatke određujemo na osnovu bilansa stanja, bilansa uspjeha, bilansa tokova gotovine i drugih finansijskih izvještaja. Kvalitativni podaci obuhvataju podatke o kvalitetu menadžmenta, stanju i perspektivi grane kojoj dužnici pripadaju i dr. Konačna procjena obuhvata izbor između odobravaja i neodobravanja kredita ili pak rangiranje dužnika u određenu kategoriju rizičnosti.

Svaka analiza počinje analizom privrede tj. okruženja. Neophodno je utvrditi osjetljivost grane na tehnološke promjene, poremećaje na strani ponude radne snage, promjene zakonskih propisa. Osim toga potrebno je utvrditi i kakvi su planovi konkurenata tj. kakva je konkurencija u datoj grani.

Nakon analize konkurentske pozicije dužnika i poslovnog okruženja pristupa se analizi finansijskih kategorija. Finansijski rizik se najvećim dijelom utvrđuje kroz kvantitativnu analizu određenih finansijskih pokazatelja. Kao osnovni izvori informacija za navedene analize su finansijski izvještaji i dodatna izvještavanja.

U sledećem koraku vrši se analiza pokazatelja profitabilnosti i pokrića. Sposobnost preduzeća da ostvaruje profit je izrazito značajna prilikom procesa odobravanja kredita. Najznačajniji pokazatelji profitabilnosti su: prinos na kapital, prinos na aktivu i stopa poslovne dobiti. Neophodno je vršiti poređenje sa drugim preduzećima kao i poređenje ostvarenih sa projektovanim rezultatima.

5 Stojanovski, Đ. Value-at-Risk, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007. str. 7

8

Kreditni rizik 2010

Sledi analiza strukture kapitala tj. upotrebe finansijskog leveridža. Najznačajniji pokazatelj finansijkog leveridža je količnik ukupnog duga i pasive. Na osnovu strukture aktive vrši se određivanje prihvatljivog nivoa leveridža za dati nivo rizika.

Sledeća bitna oblast analize jeste analiza novčanih tokova koja pokazuje sposobnost servisiranja dugova. Ova analiza razlikuje se od one koju dobijamo na osnovu analize profitabilnosti. Među najznačajnijim pokazateljima adekvatnosti novčanih tokova ubrajaju se sledeći: količnik novčanog toka iz redovnog poslovanja i ukupnih obaveza; količnik ukupnih obaveza i dobitka prije poreza, kamata i amortizacije; količnik ukupnih obaveza i novčanog toka i mnogi drugi.

Na kraju se vrši i analiza likvidnosti. Analizira se struktura dospeća obaveza, upotreba HOV kao sredstva zaduživanja, izloženost fluktuacijama kamatnih stopa, finansijska ograničenja kao i definicija difolta . Zatim se prelazi na analizu izvora likvidnosti.

Na osnovu prethodno navedenog, vrši se analiza finansijskih pokazatelja, donosi se zaključak o opštem položaju dužnika, što je neophodno za donošenje odluke banke o odobravanju ili neodobravanju kredita

3.1.2 . Skoring modeli- Zeta model

Skoring modeli su statistički modeli za mjerenje kreditnog rizika nastali krajem 60-tih početkom 70-tih godina i sve do danas predstavljaju najznačajnije modele mjerenja ovog rizika. Pojedine studije su utvrdile da 97% američkih banaka koristi ove modele prilikom izdavanja kreditnih kartica, a 70% banaka kod kreditiranja malih preduzeća.6 Najpoznatiji model iz ove grupe je Z-skor model ili kako se danas naziva Zeta model.

Ovaj model služi za procjenu finansijskih teškoća i bankrotstva pojedinih firmi. Pomoću njega moguće je 5 godina unaprijed predvidjeti da li će određeno preduzeće doći u bankrot ili finansijske teškoće ili ne. Zbog toga ga koristimo prilikom analize boniteta preduzeća.

Ovaj model koristi sledeće podatke:

Prinos na sredstva, mjeren sa EBIT prema ukupnim sredstvima,

Stabilnost zarade, mjerena inverzno standardnom greškom prognoziranom desetogodišnjim trendom prinosa na sredstva,

Dug za usluge, mjeren sa EBIT prema ukupno plaćenoj kamati,

Kumulativna profitabilnost, mjerena sa zadržanom zaradom (BS) prema ukupnoj aktivi.

Likvidnost, mjerena tekućim sredstvima prema tekućim obavezama,

6 Allen, Linda, 2000, Credit Risk Modeling of Middle Marnets, Zicklin School of Business, Baruch, New York

9

Kreditni rizik 2010

Kapitalizacija, mjerena sa petogodišnjim prosjekom tržišne vrijednosti firminih običnih dionica prema ukupnom dugoročnom dugu, i veličina, mjerena sa ukupnom aktivom firme.

Navedene kategorije služe za mjerenje sledećih dimenzija poslovanja:

tekuće profitabilnosti rizika ili varijabilnosti prinosa

pokrivenosti kamata

kretanje dugoročne profitabilnosti

likvidnosti

leveridža i

veličine

Zeta scoring model ima sledeću formulaciju:

Altman

Gdje je:

- neto obrtni kapital: ukupna aktiva

- zadržana zarada: ukupna aktiva

- zarada prije kamate i poreza: ukupna aktiva

- tržišna vrijednost ukupnog dioničarskog kapitala : knjigovodstvena vrijednost ukupnog duga

- prodaja : ukupna aktiva

Altman je došao do zaključka da sva ona preduzeća koja imaju zbir pet prethodnih pokazatelja manji od 1.81 moraju se suočiti sa problemima, a preduzeća koja imaju zbir koeficijenata preko 2.99 predstavljaju perspektivno zdrava preduzeća.

Treba imati u vidu da ovaj model nije zamjena za kvalitativne i intuitivne ekspertize i da predstavlja korisno sredstvo za procjenu cjelovitog boniteta tražioca kredita i poslovanja klijenata banke.

10

Kreditni rizik 2010

3.1.3. Modeli zasnovani na raspodjeli vjerovatnoća (Value-at-Risk)

Od sredine 80-ih godina dvadesetog vijeka razvijaju se modeli zasnovani na konceptu raspodjele vjerovatnoća gubitaka odnosno promjene vrijednosti portfolia. Najveći značaj se pridaje Value-at-Risk modelu koji je značajan za mjerenje svih vrsta rizika. Sredinom 90-ih godina ovaj koncept je počeo da se primjenjuje i kod mjerenja kreditnog rizika.

Osnovna razlika primjene ove metode za mjerenje kreditnog rizika u odnosu na ostale rizike, je u izboru nezavisnih varijabli od kojih zavisi vrijednost portfolia. Dok se u mjerenju tržišnog rizika kao nezavisne varijable koriste cijene akcija, sirovina, kamatne stope i dr , u mjerenju kreditnog rizika se pojavljuju kreditni rejtinzi dužnika, tranziciona matrica kreditnog rejtinga i korelacija kreditnog rejtinga dužnika. Moguće je koristiti sopstvenu metodologiju za ocjenu kreditnog rejtinga ili ocjenu koju su donijele kreditne agencije. Kreditni rejting je zapravo ocjena kreditne sposobnosti komitenta izražena kroz određenu ordinalnu skalu.7 Rejtinzi se obično označavaju velikim i malim slovima tj. njihovom kombinacijom. Sledeća tabela prikazuje označavanje rejtinga u dvije najpoznatije rejting agencije:

7 Stojanovski, Đ. Value-at-Risk, Ekonomski fakultet, Beograd 2007. Str. 50

11

Kreditni rizik 2010

12

Kreditni rizik 2010

S&P Moodies

AAA Aaa

AA Aa

A A

BBB Baa

BB Ba

B B

CC C

D D

Tabela 1. Oznake kreditnog rejtinga S&P I Moodies8

Vidimo da obje agencije imaju po 8 rejting kategorija od koji poslednja oznaka D označava i najgoru kategoriju tj. slučaj propasti ili bankrotstva firme. Rejtinzi se mijenjaju tokom vremena i tako utiču na vrijednost portfolia banke.

Najznačajnija stvar kod mjerenja kreditnog rizika putem VaR modela je pravljenje tranzicionih matrica. Ovim matricama predstavlja se vjerovatnoća promjene rejtinga u određenom vremenskom periodu. Najčešće se uzima vremenski period od godinu dana. Vremenski horizont posmatranja je duži nego kod analize tržišnog rizika iz razloga što se promjene rejtinga ne dešavaju tako često jer su one uslovljene promjenama ekonomskog i finansijskog položaja firme koja se ne mijenja tokom noći.

Svaki red polazi od inicijalnog rejtinga i pokazuje vjerovatnoću da se završi sa svakim od osam rejtinga. Zbir svih vjerovatnoća u jednom redu mora dati rezultat 1 tj 100%. Ako su pojedine vjerovatnoće u

8 Isto, str. 51

13

Kreditni rizik 2010

matrici ravne nuli to nam govori da je vjerovatnoća da će neka firma iz AAA otići u bankrotstvo za godinu dana gotovo nemoguća.

Sledeća bitna stvar kod primjene ovog modela jeste odrediti kako promjena rejtinga nekog komitenta utiče na vrijednost njegovih obaveza tj. na vrijednost portfolia banke.

Treba razlikovati dvije vrste VaR modela kod mjerenja kreditnog rizika. Difoult model (Default model) mjeri samo uticaj propasti neke firme na vrijednost portfolia, dok model tržišnog vrednovanja (MTM) mjeri uticaj svake promjene rejtinga na vrijednost portfolio.9 U difolt modelu, vrijednost portfolio se mijenja samo ako dodje do propasti firme. U ovoj situaciji vrijednost konkretnog potraživanja za firmu koja ima rejting D jednaka je proizvodu prosječnih stopa naplate od bankrotiranih dužnika i nominalne vrijednosti potraživanja. Prosječne stope naplate računamo na osnovu istorijskih podataka. Kod modela tržišnog vrednovanja svaka promjena rejtinga dovodi do promjene vrijednosti potraživanja i vrijednosti portfolio banke. Kao osnovni problem javlja se određivanje nove vrijednosti potraživanja u slučaju promjene rejtinga za sve kategorije osim kategorije D. Vrijednost potraživanja se najčešće određuje primjenom tržišnih stopa prinosa za slične dužnike kako bi se svi novčani tokovi koji su predviđeni ugovorom, sveli na sadašnju vrijednost.

Ako pretpostavimo da su date vrijednosti BBB obveznice za svaki mogući rejting na kraju godine, sledeća tabela prikazuje vrijednost obveznice u svakoj rejting kategoriji.

Rejting na kraju godine

Vrednost obveznica u USD

AAA 109,37

AA 109,19

A 108,66

BBB 107,55

BB 102,02

B 98,10

C 83,64

9 Isto, str. 52

14

Kreditni rizik 2010

D 51,13

Tabela 2. Moguće vrijednosti obveznice BBB na kraju godine10

Kao što možemo vidjeti u prethodnoj tabeli vrijednost obveznice zavisi od rejtinga na kraju godine. Vrijednost obveznice će biti veća što je rejting veći i obratno. Vrijednost obveznice u slučaju difolta izračunavamo kao proizvod njene nominalne vrijednosti i prosječne stope naplate u slučaju difolta.

Sledeća tabela pokazuje vjerovatnoće promjene rejtinga i vrijednost obveznice rejtinga BBB za svaki mogući rejting na kraju godine.

Rejting na kraju godine Vrednost obveznica u USD

Verovatnoca u %

AAA 109,37 0,02

AA 109,19 0,33

A 108,66 5,95

BBB 107,55 86,93

BB 102,02 5,30

B 98,10 1,17

C 83,64 0,12

D 51,13 0,18

Tabela 3. Raspodela verovatnoća vrednosti obveznice BBB na kraju godine

3.2. Mjerenje kreditnog rizika zasnovanog na ocjeni kreditnog rejtinga dužnika

Kao što je prethodno naglašeno mjerenje kreditnog rizika nailazi na veliki broj poteškoća od kojih ključno mjesto pripada dostupnim podacioma o: izloženostima, vjerovatnoćama nastanka nemogućnosti

10 Glasserm, Paul, 200, Probability Models of Credit Risk, Columbia Business School

15

Kreditni rizik 2010

naplate potraživanja ili vjerovatnoćama pogoršanja kreditnog rejtinga, i na kraju, potencijalnim naplatama nakon default-a (recovery under default).

Klasičan način na koji se izražava kreditni rizik jesu rejtinzi. Razlikujemo kako eksterne tako i interne rejtinge. Eksterne obezbeđuju posebne agencije kojima je osnovna djelatnost upravo kreiranje rejtinga za različite izdavaoce hartija od vrijednosti. Interni rejtinzi su proizvodi samih banaka koji zavise od kriterijuma koje one postavljaju.

3.2.1. Pristupi merenju

Prema Bazelskom komitetu za superviziju banaka predviđeno je da se za potrebe računanja zahtevanog kapitala bankama ostavi mogućnost izbora između dva pristupa:

1. standardizovani pristup i

2. pristup internog mjerenja rejtinga.

Standardizovani pristup omogućava da se na izračunate izloženosti banke primenjuju ponderi rizika u skladu sa ocjenom rejtinga eksternih agencija (Standard&Poor's, Moodey's i Fitch). Budući da je riječ o agencijama koje posluju na globalnom nivou i ocenjuju samo velike 'igrače' njihova pomoć nije adekvatna za domaće potrebe. U te svrhe je predviđeno Operativnim planom koji je formulisala NBS da budu osnovane eksterne kreditne agencije koje bi vršile klasifikaciju klijenata kod nas. Izloženosti bi trebalo da budu ponderisane rizikom nakon odbijanja specifičnih rezervisanja za konkretna potraživanja.

Pristup internog merenja rejtinga polazi od pretpostavke da banke same odaberu način na koji će mjeriti rejting svojih klijenata. Ovaj pristup mora biti odobren od strane bančinog supervizora. Interno mjerenje rejtinga predstavlja napredni metod i predlaže se da ga banke postepeno razvijaju i uvode.

3.2.2. Eksterna ocena kredita

Prema Bazel II standardima, na nacionalnom regulatoru je da ustanovi da li su ispunjeni propisani uslovi za priznavanje eksternih institucija za ocjenu kredita. Sam proces bi trebalo sprovesti u potpunosti transparentno kako bi se izbegle eventualne prepreke za bavljenje ovim poslom. Vrlo je važno napomenuti da agencijama može biti dodeljeno pravo da se bave ocenom rejtinga na ograničenoj osnovi npr. po tipu potraživanja tj. mogu ocjenjivati pojedine grupe potraživanja ili celokupna potraživanja.

Predviđeno je da svaka agencija mora da zadovolji šest kriterijuma kako bi dobila dozvolu regulatora za rad:

1. objektivnost,

2. nezavisnost,

3. međunarodni pristup/transparentnost,

16

Kreditni rizik 2010

4. obelodanjivanje,

5. resursi i

6. kredibilitet.

3.2.3. Pravila ponderisanja rizikom pojedinačnih potraživanja - bilansne stavke

1. Potraživanja od suverena

Ponderisanje potraživanja od suverena i njihovih centralnih banaka vrši se prema sledećoj tabeli:  

Ocena rejtinga Ponder rizika

AAA do AA- 0%

A+ do A- 20%

BBB+ do BBB- 50%

BB+ do B- 100%

Ispod B- 150%

17

Kreditni rizik 2010

Nerangirano 100%

  Dozvoljeno je primjenjivati i manje pondere, ali je ova odluka u diskreciji nacionalnog regulatora i određeni kriterijum mora biti zadovoljen. Ukoliko nacionalni regulator dozvoli umanjenje pondera, moguće je da i druge nacionalne vlasti dozvole primjenu nižih vrijednosti prilikom ponderisanja.

Kao ocjenu kreditnog rejtinga suverena mogu se koristiti rezultati koje daje Agencija za izvozne kredite (Export Credit Agencies - ECA). Podobnom Agencijom smatra se ona institucija koja svoje skorovanje objavljuje i primjenjuje metodologiju OECD. Na bankama je izbor: da li uzeti jednu od agencija koje preporučuju nacionalni supervizori ili skorove rizika koji su usvojeni po konsenzusu od ECA koje su učesnice Sporazuma o zvanično podržanim izvoznim kreditima? Prema OECD metodologiji ustanovljeno je osam kategorija rejtinga u zavisnosti od minimalnih premija za osiguranje izvoza. Kategorije su grupisane i svakoj grupi su dodeljeni odgovarajući ponderi:

ECA bodovi rizika Ponder rizika

0 – 1 0%

2 20%

3 50%

4 – 6 100%

7 150%

 

Potraživanja od Banke za međunarodna poravnanja (BIS), Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), Evropske centralne banke (ECB) i Evropske zajenice (EC) mogu biti ponderisana sa 0%.

2.  Potraživanja od subjekata javnog sektora koji nisu pod centralnom vladom (Public Sector Entities - PSEs)

Na potraživanja od domaćih PSE primjenjivaće se ponderi rizika definisani pravilima za ponderisanje potraživanja od banaka (obje opcije su moguće) po nacionalnoj diskreciji. Prva opcija podrazumijeva određivanje kreditnog rejtinga subjekta na bazi kreditnog rejtinga suverena zemlje u kojoj dati subjekt ima sedište. Pravilo je da se subjektu ocjenjivanja dodjeljuje ponder rizika za jednu kategoriju manje povoljnu od rizične kategorije suverena. Druga opcija podrazumijeva dodjeljivanje pondera rizika u skladu sa ocjenom kreditnog rejtinga samog PSE. Ukoliko se izabere ova poslednja opcija nije dozvoljeno koristiti preferencijalni tretman za kratkoročna potraživanja.

18

Kreditni rizik 2010

Nacionalni supervizori mogu da dozvole da se potraživanja od pojedinih PSE tretiraju kao potraživanja suverena u čijoj nadležnosti je dati subjekt osnovan. Ukoliko je iskorišćeno ovo pravo diskrecije, i ostali regulatori mogu da dozvole svojim bankama upotrebu istih, umanjenih vrijednosti pondera

3. Potraživanja od multilateralnih razvojnih banaka (Multilateral Development Banks - MDB)

Za ovu grupu institucija koristiće se ponderi rizika koji se primjenjuju kod potraživanja od banaka isključivo  po opciji 2 tj. ponderi će se dodeljivati na bazi ocjena kreditnog rejtinga konkretne MDB. Kao i u prethodnom slučaju ne postoji mogućnost upotrebe preferencijalnog tretmana kratkoročnih potraživanja.

Komitet zadržava pravo da ocjenjuje institucije pojedinačno i da im dodjeljuje odgovarajuće pondere rizika. Dobijanje pojedinačne ocjene od strane Komiteta, te u skladu sa tim i pondera 0%, uslovljeno je sledećim zahtjevima: 

1. većina spoljnih ocjena MDB bi trebalo da bude AAA,

2. u akcionarskoj strukturi postoji značajno učešće suverena sa dugoročnom ocjenom kao emitenta kredita od AA- ili boljom, ili većina sredstava MDB-a su u formi uplaćenog akcijskog kapitala bez ili sa malim iznosom duga,

3. adekvatan nivo kapitala i likvidnost kojim raspolaže svaka MDB,

4. strogi statutarni uslovi za odobravanje zajmova i konzervativna finansijska politika, koja podrazumijeva postojanje strukturiranog procesa odobravanja kredita, internu ocjenu kreditne sposobnosti i limite koncentracije rizika po različitim kategorijama (zemlji, sektoru, pojedinačnoj izloženosti...), odobrenje upravnog odbora ili komiteta upravnog odbora za velike izloženosti, fiksne planove otplate, efektivan nadzor korišćenja sredstava, proces nadgledanja statusa, rigorozne ocjene rizika i obezbeđenje rezervi za gubitke po kreditima.  

4. Potraživanja od banaka

Za potraživanja od banaka postoje dve opcije, ali je na nacionalnom regulatoru da odabere jednu od njih i primijeni je na sve banke koje se nalaze u njegovoj jurisdikciji. Ukoliko banka nije rangirana nije moguće njenim potraživanjima dodijeliti poder rizika niži od onog koji je dodijeljen potraživanjima njenog suverena. Slede tabele sa ponderima rizika koji su dodijeljeni prema dvije moguće opcije.

Kod prve opcije ponder se dodeljuje u zavisnosti od ocena suverena tih banaka.

OPCIJA 1

19

Kreditni rizik 2010

Kreditna ocena suverena Ponder rizika prema opciji 1

AAA do AA- 20%

A+ do A- 50%

BBB+ do BBB- 100%

BB+ do B- 100%

Ispod B- 150%

Nerangirano 100%

Kod druge opcije daje se mogućnost različitog tretmana kratkoročnih i dugoročnih potraživanja. Pod kratkoročnim potraživanjima se podrazumijevaju potraživanja sa originalnim rokom dospeća do tri mjeseca ili manje.

OPCIJA 2

Kreditna ocena banaka Ponder rizika prema opciji 2

Ponder rizika za kratkoročna potraživanja po opciji 2

AAA do AA- 20% 20%

A+ do A- 50% 20%

BBB+ do BBB- 50% 20%

BB+ do B- 100% 50%

Ispod B- 150% 150%

Nerangirano 50% 20%

20

Kreditni rizik 2010

5. Potraživanja od firmi za hartije od vrednosti

Potraživanja od firmi za hartije od vrednosti tretiraju se kao potraživanja od preduzeća, osim u slučaju da date kompanije podležu supervizijskim i regulatornim aranžmanima uporedivim sa aranžmanima koje propisuju Bazel II standardi. Tada je dozvoljeno tretirati data potraživanja kao potraživanja od banaka.

  6. Potraživanja od preduzeća

Potraživanja od preduzeća obuhvataju i potraživanja od osiguravajućih kompanija. Posebna pažnja posvećuje se tretmanu nerangiranih kompanija. U sledećoj tabeli su dati ponderi rizika:

Kreditna ocena Ponder rizika prema opciji 1

AAA do AA- 20%

A+ do A- 50%

BBB+ do BB- 100%

Ispod BB- 150%

Nerangirano 100%

Dati ponder rizika za nerangirana preduzeća može biti uvećan ukoliko za to postoji opravdanje (shodno onome što iskustvo pokazuje).

Nacionalni regulator ostavlja mogućnost da dozvoli bankama da sva potraživanja ponderišu sa 100% bez obzira na eksterni rejting. Kada se ovo pravo iskoristi mora se poštovati princip konzistentnosti, odnosno rejtinzi se moraju koristiti za sve kategorije gde su raspoloživi ili nikako. Drugim rečima, nije dozvoljeno vršiti izbor optimalnih rejtinga odnosno nije dozvoljeno mešati kriterijume izbora sa ciljem primene manjih pondera rizika gde je to moguće. U svrhu prevencije takvih situacija, za upotrebu ove mogućnosti je neophodno dobiti dozvolu nacionalnog regulatora. 

7. Potraživanja uključena u propisane ritejl portfolije

Ukoliko potraživanja zadovolje određene kriterijume moguće im je dodeliti ponder rizika 75%, s tim da supervizor zadržava pravo da zahteva da se povećaju ponderi rizika, ako oceni na bazi iskustva s neispunjavanjem obaveza da je to neophodno. Od datih pravila se izuzimaju neotplaćeni zajmovi koji će posebno biti tretirani.

21

Kreditni rizik 2010

Slede kriterijumi za uključenje potraživanja u propisane ritejl portfolije:

1. kriterijum orijentacije - izloženost prema jednoj osobi ili osobama ili malim preduzetnicima.

2. kriterijum proizvoda - u ovoj kategoriji se mogu naći revolving krediti i kreditne linije (uključene su i kreditne kartice i overdrafti), ročni krediti i lizing, ikreditne linije malim preduzetnicima i preuzete obaveze za davanje kredita. Iz ove grupe trebalo bi isključiti hipotekarne kredite u onoj meri u kojoj oni odgovaraju potraživanjima osiguranim stambenom imovinom, što je sledeća stavka, i izričito se isključuju hartije od vrednosti (npr. obveznice i akcije),

3. kriterijum granulacije - propisani ritejl portfolio mora biti dovoljno diversifikovan da opravda nižu vrednost pondera i to mora biti i zvaničan stav supervizora. Diversifikacija se može postići postavljanjem ograničenja da nijedna ukupna izloženost prema jednom partneru nesme preći 0,2% vrednosti od ukupne vrednosti portfolija,

4. kriterijum niske vrednosti  pojedinačnih izloženosti - postavljen je i apsolutni limit izloženosti prema jednom partneru na nivou od EUR 1 milion.

Kada se kaže jedan partner to ne znači da je u pitanju jedan pojedinačan korisnik, već se i više korisnika mogu smatrati jednim partnerom ukoliko je npr. došlo do afilijacije dva mala preduzetništva.  

8. Potraživanja osigurana stambenom imovinom

Zajmovi koji su u potpunosti obezbeđeni hipotekom na stambenu imovinu koja je nastanjena ili će biti nastanjena ili je iznajmljena, dobijaju ponder 35%. Nacionalni supervizor mora da oceni shodno stanju i praksi povodom obezbeđenja finansiranja stambene izgradnje u konkretnoj zemlji, da li je dati ponder rizika restriktivan i odgovarajući za ispoljene rizike. Može se zahtevati upotreba strožijih pondera.  

9. Potraživanja obezbeđena komercijalnim nepokretnostima

Kada su u pitanju komercijalne nepokretnosti, ustanovljeno je da se za njih primenjuje isključivo ponder 100%. Razlog za ovakav stav Komiteta je činjenica da ovaj tip zajmova može da bude izvor problematične aktive u bilansima banaka i problema u celom bankarskom sektoru. Ipak, dozvoljeni su neki izuzeci na dobro razvijenim i stabilnim tržištima.  

10. Dospeli neotplaćeni krediti

Ukoliko se desi da je kredit (osim kvalifikujućeg stambenog hipotekarnog kredita) dospeo, ali je neotplaćen više od 90 dana, njegova vrednost se umanjuje za sva rezervisanja i delimične otpise i ponderiše prema sledećim pravilima:

1. 100%  ponder se primenjuje ako posebna rezervisanja nisu manja od 20% od neotplaćenog iznosa

22

Kreditni rizik 2010

kredita,

2. 100% ponder se primenjuje ako posebna rezervisanja nisu manja od 50% od neotplaćenog dela kredita, ali uz diskreciju supervizorada smanji ponder rizika na 50% i

3. 150% ponder se primenjuje ako su posebna rezervisanja manja od 20% od neotplaćenog dela kredita.

Kvalifikujući stambeni hipotekarni krediti koji su u kašnjenju većem od 90 dana ponderišu se sa 100%, neto od posebnih rezervisanja. Ako posebna rezervisanja nisu manja od 20% od njihovog preostalog iznosa, na ostatak kredita može biti primenjen umanjen ponder od 50% po nacionalnoj diskreciji.

Kod definisanja podobnog obezbeđenja za ove kredite, kolateral i garancije se klasifikuju u skladu sa kriterijumima koji se primenjuju za potrebe ublažavanja kreditnog rizika.

Kada su odobreni krediti iz ove grupe obezbeđeni kolateralom koji se nepriznaje prema kriterijumima postavljenim kod ublažavanja kreditnog rizika, dozvoljeno je koristiti ponder 100% već kada rezervisanja dostignu nivo 15% od preostalog neotplaćenog iznosa kredita.

11. Kategorije višeg rizika

Kategorije višeg rizika se ponderišu sa 150% ili više, i to:

1. potraživanja od suverena, PSEs, banaka i firmi za HOV rangirane ispod B-;

2. potraživanja od privrede rangirana ispod BB-;

3. dospeli neotplaćeni krediti (pojedine kategorije) i

4. tranše sekjuritizacije rangirane između BB+ i BB- (primenjuje se koeficijent 350%).

U odluci nacionalnog supervizora je mogućnost da na neke druge stavke primeni ponder 150% ili viši ukoliko uoči da za to postoji potreba. 

12. Ostala aktiva

Sva ostala aktiva koja nije posebno naglašena dobija ponder rizika od 100% po automatizmu. Investiranje u akcije ili regulatorne instrumente kapitala koji su emitovani od strane banke ili firme za HOV biće ponderisani sa 100%, ako nisu odbijeni od kapitalne baze pri računanju podobnog kapitala banke.

U nadležnosti nacionalne regulacije je tretman zlatnih poluga u sopstvenim trezorima. Na ovaj tip aktive moguće je primeniti ponder 0%, jer se često pomenute kategorije smatraju gotovinom. Ostale gotovinske stavke u procesu naplate mogu biti ponderisane sa 20%.

23

Kreditni rizik 2010

4. KREDITI I NJIHOVO OBUHVATANJE U SKLADU SA MRS 39

Za banke se koristi poseban kontni okvir, posebne bilansne šeme koje propisuje guverner Narodne banke Srbije , a ne Ministarstvo finansija kao sto je slučaj kod preduzeća. U kontnom okviru banke u okviru klase 1 prikazuju se krediti i potraživanja koji ujedno predstavljaju nejdominantniju poziciju u bilansu stanja.

Kao što smo prethodno naglasili krediti predstavljaju najveći dio sredstava banke. Oni generišu najveći dio prihoda ali sa druge strane najviše izlažu banku kreditnom riziku. Oni čine najčešće više od ½ sredstava banke. Manje su likvidni od ostalih hartija od vrijednosti. Najzačajniji krediti su: 11

Krediti privredi Krediti stanovništvu Krediti javnom sektoru Hipotekarni krediti Krediti poljoprivredi Krediti finansijskim institucijama Inostrani krediti Često se uključuje i lizing

Kao posebne pozicije u okviru kredita javljaju se: Kratkoročni krediti (overnight loans) Krediti odobreni iz (viškova) depozita koji se drže kod centralne banke (Federal

funds sold) Kupovina HOV pod aranžmanom ponovne prodaje (banka privremeno postaje

vlasnik nad HOV zajmotražioca)

Banka kreditira prvenstveno fizička i pravna lica odnosno privredu i stanovništvo. Kod nas dominira kreditiranje stanovništva dok u zemljama razvijene ekonomije dominira kreditiranje privrede.Podjela kredita može biti i sledeća:

Realni krediti: to su oni krediti koji su odobreni na bazi realne aktive tj. pokriveni krediti ( hipoteka, zaloga )

Nerealni krediti: nisu odobreni na bazi zalaganja realne aktive.

11 www. ekof.bg.ac.yu /upload / finansiranje banaka. ppf

24

Kreditni rizik 2010

Prilikom odobravanja kredita banka mora nastojati da minimizira kreditni i kamatni rizik zbog čega je neophodno utvrđivanje boniteta korisnika prije odobravanja kredita.

 4.1 Krediti odobreni na bazi zaloge – lombardni krediti

Lombardni krediti predstavljaju, pored potrošačkih, najznačajniju kategoriju realnih kredita koji se odobravaju stanovništvu. Odobravanje je zasnovano na realnoj aktivi tj. zalogama koje mogu biti pokretne i nepokretne stvari.

Kod ovih kredita prije nego što se donese odluka o odobravanju kredita mora se procijeniti tržišna vrijednost zaloge. U cilju minimiziranja kredita veoma je bitno da se što realnije procijeni tržišna cijena zaloge. Kod lombardnog kredita nikada se ne odobrava iznos kredita u visini tržišne cijene zaloge, već u nižem procentu koji iznosi 60 do 70 % od tržišne cijene zaloge. Na taj način se vrši zaštita od mogućeg rizika.

Naplata odobrenog kredita može biti: Mjesečna Jednokratna

Jednokratna naplata kredita je češća situacija i u slučaju kada banka naplati cio iznos kredita tj. kada se naplata izvrši redovnim putem , banka gasi vanbilansnu evidenciju dok u slučaju kada banka nije u mogućnosti da naplati odobreni kredit dolazi do realizacije kreditnog rizika i banci koja je odobrila kredit na bazi zaloge na raspolaganju stoje sledeće mogućnosti:

Zadržavanje zaloge (banka postaje vlasnik zaloge) Donošenje odluke od strane uprave da se zaloga proda, pa se potom iz prodajne cijene naplaćuje

kredit.Knjiženje zavisi od odnosa izmedju tržišne cijene i odobrenog kredita. Teorijski posmatrano postoje 3 situacije:

Tržišna cijena > iznos odobrenog kredita Tržišna cijena = iznos odobrenog kredita Tržišna cijena < iznos odobrenog kredita

Rijetka je situacija da je iznos odbrenog kredita jednak tržišnoj cijeni dok je najčešća praksa da je tržišna cijena veća od iznosa odobrenog kredita. U tom slučaju banka višak gotovine vraća korisniku kredita ( vlasniku zaloge ). Ako je prodajna vrijednost niža od iznosa odobrenog kredita javlja se gubitak dijela naplaćenog odobrenog kredita na bazi zaloge.

4.2 Vrijednost kredita u bilansu stanja

25

Kreditni rizik 2010

Vrijednost kredita u bilansu stanja određujemo prema sledećem obrascu:

Bruto krediti= nominalni iznos svih izdatih kredita umanjen za iznos izvršenih otplata glavnice duga

MINUS Prilagođavanja:

Ispravka vrijednosti kredita po osnovu procijenjenih gubitaka u njihovoj naplativosti (kontra-imovinski račun)Nezarađeni prihodi po osnovu primljenih iznosa (npr. provizija), koji će se kasnije priznati kao prihod=

Neto krediti- iznosi za koji se očekuje da će biti naplaćeni

Sa druge strane, Ispravku vrijednosti kredita određujemo na sledeći način

Iznos ispravki vrednosti na početku perioda + Rashodi indirektnih otpisa kredita (pozicija u bilansu uspeha)

Prilagođeni iznos ispravki vrednosti - definitivni otpisi kredita + povraćaj definitivno otpisanih iznosa

Iznos ispravki vrednosti na kraju perioda

Definitivni otpisi kredita ne mijenjaju neto vrijednost kredita niti utiču na bilans uspjeha.

Ako posmatramo bilans uspjeha banke možemo primijetiti sledeću strukturu prihoda i rashoda u banci:Vrste prihoda i rashoda u bilansu uspjeha banke

Prihodi od kamate Nekamatni prihodiVanredni prihodi

Rashodi od kamateNekamatni rashodiVanredni rashodiRashodi indirektih otpisa kreditaRashodi po osnovu poreza na dobit

Posebnu pažnju posvetićemo rashodima indirektnog otpisa kredita koji predstavljaju procijenjene gubitke zbog obezvređenja kredita. Oni su negotovinski rashodi i zavise od veličine i kvaliteta kreditnog portfolia. Značajna su pozicija u bilansu uspjeha što ćemo prikazati u sledećem izvještaju NBS koji predstavlja bilans uspjeha bankarskog sektora za period 01.01.2007 – 30.09.2007

26

Kreditni rizik 2010

Bilans uspjeha bankarskog sektora za period 01.01.2007. – 30.09.2007 12

Prihodi od kamate 49,41% Rashodi kamata 20,06% Kamatna marža 29,35% Nekamatni prihodi 50,18% Rashodi indirektnih otpisa kredita 33,50% Nekamatni rashodi 36,39% Dobitak na prodaji HoV 0,41% Neto dobitak pre oporezivanja 10,05%

Kao sto možemo iz prikaza vidjeti Rashodi indirektnog otpisa kredita u datom bilansu uspjeha učestvuju sa 33,50% što je značajno učešće.Ako ove podatke uporedimo sa podacima američkih banaka možemo primijetiti da NBS primjenjuje oprezniju poslovnu politiku, jer je učešće rashoda indirektnih otpisa kredita u strukturi bilansa uspjeha američkih banaka mnogo manje i učestvuje sa svega 6,66 %.

Struktura bilansa uspjeha američkih banaka (2003) 13

BILANS USPEHA % uk.prihoda

Ukupni prihodi od kamate 63,73- Ukupni rashodi od kamate 18,60= Neto kamatni dobitak 45,13+ Ukupni nekamatni prihodi 34,92

- Rashodi indirekt. otpisa kredita 6,66- Ukupni nekamatni rashodi 46,11

= Neto operativni dobitak 27,29+ Neto dob. (gub.) po osnovu prodaje HoV 1,34

- Rashodi po osnovu poreza na dobit 9,40+ Neto vanredni prihodi (rashodi) 0,01= Neto dobitak 19,24- Gotovinske dividende 13,85= Neraspoređeni dobitak 5,39

12 www.nbs.rs13 www. nbs.rs

27

Kreditni rizik 2010

4.3 Razvrstavanje i procjenjivanje finansijskih instrumenata

Za razvrstavanje finansijskih sredstava i obaveza prema MRS 39 relevantna je namjera menadžmenta, odnosno ciljevi koji treba da budu ostvareni držanjem datog finansijskog instrumenta.

Kada je riječ o finansijskim sredstvima oni se razvrstavaju u sledeće četiri kategorije:14

1. finansijska sredstva po fer vrijednosti kroz bilans uspjeha2. zajmovi i potraživanja3. finansijska sredstva do roka dospeća4. finansijska sredstva raspoloživa za prodaju

U drugoj kategoriji se svrstavaju plasmani i potraživanja preduzeća . Oni predstavljaju finansijska sredstva nastala pružanjem neposredno dužniku određenog iznosa gotovine ili prodajom robe odnosno vršenjem usluga, ulaganja u dužničke instrumente i depoziti kod banaka kao i potraživanja do kojih dužnik dođe kupovinom.Shodno tome krediti mogu da se svrstaju u nekoliko ponuđenih kategorija finansijskih sredstava:

krediti po fer vrijednosti krediti raspoloživi za prodaju krediti i potraživanja

Prema MRS 39 pravila za priznavanje kredita i potraživanja su:

1. Početno priznavanje : gdje se krediti i potraživanja vrednuju po fer vrijednosti tj. vrijednosti koja bi se postigla u transakciji nezavisnih, obaviještenih i voljnih strana. To je najčešće cijena po kojoj je transakcija izvršena. Za kredite, cijena transakcije je iznos kredita koji je isplaćen zajmotražiocu. Ako je banka imala određene transakcione troškove oni se moraju uzeti u obzir. Prema tome fer vrijednost određujemo na sledeći način:

Fer vrijednost =

Iznos koji je isplaćen zajmotražiocu+ transakcioni troškovi- provizije i naknade

Finansijska sredstva i finansijske obaveze se u trenutku sticanja procjenjuju po svojoj fer vrijednosti.

Šta se podrazumijeva pod fer vrijednošću?

14 Finrar: finansije, računovodstvo, revizija. God.9, br7. (2008) str. 42

28

Kreditni rizik 2010

Odgovor na ovo pitanje zavisi od toga u koju kategoriju svrstavamo stečeno sredstvo.

Za kratkoročna sredstva i obaveze koje nemaju ugovorenu kamatu kao fer vrijednost se koristi nominalni iznos. Pod nominalnom vrijednošću se smatra vrijednost potraživanja i obaveze pri kojoj su uzeti u obzir dobijeni rabati i bonifikacije.

Za dugoročna sredstva i obaveze fer vrijednost će biti utvrđena kao sadašnja ili diskontovana vrijednost budućih novčanih tokova.

Finansijski instrumenti koji su klasifikovani u grupu po fer vrijednosti kroz bilans uspjeha inicijalno se vrednuju po fer vrijednosti bez uključivanja transakcionih troškova.

Fer vrijednost finansijskih instrumenata klasifikovanih kao finansijska sredstva koja se drže do roka dospeća sastoji se od iznosa koji se plaća pri njihovom sticanju i transakcionih troškova.

Provizije i naknade, koje su dio kreditnog aranžmana, banke ne mogu odmah tretirati kao prihod već se one moraju priznati kao uvećanje prihoda od kamate tokom cijelog vijeka do dospeća kredita. Kada postoje ove pozicije, efektivni prihodi od kamate su veći od nominalnih (efektivni prihod = nominalni prihod + amortizacija provizija i naknada ). Amortizacija se vrši primjenom metode efektivne kamatne stope koja predstavlja onu diskontnu stopu koja izjednačava sadašnju vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova po kreditu ( glavnica i kamata ) sa knjigovodstvenom vrijednošću kredita.

1. Naknadno vrednovanje finansijskih instrumenata je pod snažnim uticajem kategorije u koju su dati finansijski instrumenti svrstani.

Za finansijske instrumente koji su klasifikovani u sledeće kategorije mjerodavna je amortizaciona vrijednost pri naknadnom procjenjivanju:

-potraživanja i zajmovi-finansijska sredstva koja se drže do roka dospeća i-one finansijske obaveze koje nisu označene kao finansijske obaveze po fer vrijednosti kroz bilans uspjeha.

Amortizaciona vrijednost predstavlja iznos koji se dobije kada se inicijalna vrijednost sredstva ili obaveze umanji za sve naplate ili isplate, uveća ili umanji za kumuliranu amortizaciju primjenom metode efektivne kamatne stope utvrđenog disažia ili premije i umanji za eventualno preduzeta vanredna otpisivanja izazvana obezvređenjem.

Naknadno mjerenje = početni knjigovodstveni iznos– otplata glavnice duga +/- kumulativna amortizacija – gubici zbog obezvređenja

Banka je u obavezi da provjeri da li postoje objektivni dokazi o nemogućnosti naplate kredita. Bitno je

29

Kreditni rizik 2010

da postoji objektivni dokaz koji je već nastao prije dana bilansa. Ako dokazi postoje, treba procijeniti koliko će se nadoknaditi po osnovu datog kredita. Taj nadoknadivi iznos je jednak sadašnjoj vrijednosti svih očekivanih budućih tokova gotovine po osnovu kredita. Zatim je neophodno taj iznos uporediti sa knjigovodstvenom vrijednošću kredita. U situaciji kada je nadoknadivi iznos manji od knjigovodstvene vrijednosti, postoji gubitak zbog obezvređenja. Taj kredit se otpisuje preko ispravke vrijednosti (procijenjeni gubici od nenaplativih kredita ) i u bilansu uspjeha se tretira kao rashod zbog ispravke vrijednosti. Najveći problem predstavlja utvrđivanje nadoknadivog iznosa, jer se za diskontovanje na sadašnju vrijednost koristi originalna kamatna stopa. Ovaj problem nastaje jer se ne koristi koncept fer vrijednosti, pa ni tržišna kamatna stopa.Shodno tome, bazelski komitet zahtijeva dokumentovanu metodologiju o tome kako je izvršeno procjenjivanje. Prema tome, procjena može biti pojedinačna i grupna.Pojedinačno procjenjivanje se koristi kod većih kredita tj. kod onih kod kojih se unaprijed zna da je kredit obezvrijeđen.Grupno procjenjivanje se koristi kada postoji više manjih kredita sa sličnim karakteristikama, pa se vrši njihovo grupisanje a potom i procjenjivanje.

Međunarodni računovodstveni standardi preporučuju da se u situaciji kada se za pojedinačni kredit ne utvrdi gubitak izvrši njegovo uključivanje u grupu a potom ponovo izvrši procjenjivanje, jer će se nekad te tendencije prije pokazati za grupu nego za pojedinačni kredit.

4.4 Obuhvat gubitka zbog obezvređenja sa računovodstvenog aspekta15

Svaka banka, prilikom odobravanja kredita, ocekuje da će redovno naplaćivati kamatu u zavisnosti od načina na koji se ista obračunava. Naime, kamata predstavlja prihod za banku koji ona stiče na osnovu davanja u zajam određenog iznosa novčanih sredstava i pretežno se obračunava na godišnjem nivou. Shodno tome banka svakog 31.12. očekuje da će naplatiti kamatu, a o roku dospeća glavnicu duga zajedno sa pripadajućom kamatom.U slučaju da ustanovimo objektivne razloge da kredit neće biti naplaćen u cjelosti, neophodno je da na dan ustanovljenja odredimo iznos gubitka zbog obezvređenja koji se određuje po sledećem obrascu16

Gubitak zbog obezvređenja=Odobreni kredit – nadoknadivi iznos (KV)

Knjigovodstvena vrijednost će u ovoj situaciji biti jednaka diskontovanoj nadoknadivoj vrijednosti: nadoknadivi iznos (KV)= iznos za koji se procjenjuje da neće biti naplacen / (1+p)

Gdje je:

15 Medjunarodna i nacionalnaregulativa finansijskih izvestaja i revizije u bankama, XXXVII simpozijum SRRS, 200616 Lukić, R. Bankarsko računovodstvo, Beograd: Ekonomski fakultet, 2006

30

Kreditni rizik 2010

p- kamatna stopa,n- broj perioda od dana nastanka problema do dospeća kredita

Na izračunati nadoknadivi iznos koji ujedno predstavlja knjigovodstvenu vrijednost kredita primjenjujemo važeću kamatnu stopu i izračunavamo novi iznos kamate.

Gubitak zbog obezvređenja u računovodstvu se obuhvata zaduživanjem računa “Rashodi indirektnog otpisa kredita” i odobravanjem računa “Ispravka vrijednosti dugoročnih kredita” za isti iznos. Dok iznos nove kamate knjižimo tako što zadužujemo račun “Ispravka vrijednosti dugoročnih kredita” a odobravamo račun “Prihodi od kamate” za isti iznos.

U datom primjeru polazimo od pretpostavke da je kredit odobren na period od 4 godine, sa kamatnom stopom od 4 %. Na dan 31.12.2004 ustanovljeni su objektivni dokazi da neće biti naplaćen cjelokupan iznos kredita tj. da će biti naplaćeno samo pola iznosa glavnice bez pripadajuće kamate.

31.12.2003 31.12.2004 31.12.2005 31.12.2006 31.12.2007Ugovoreni NT

100.000 4000 4000 4000 104.000

Ocekivani NT

50000

KV kredita 100.000 44450 46228 48077 50000

Prihod od kamate

1778 1849 1923

Šematkim prikazom u prethodnoj tabeli smo predstavili način na koji se obračunava kamata pod novim okolnostima. Gubitak zbog obezvređenja, izračunat po prethodno objašnjenom postupku, iznosi 55550.

Ono što je jako interesantno i danas zaokuplja veliku pažnju, kako na inostranom tako i na domaćem tržištu, jeste i situacija kada banke ne mogu naplatiti svoja potraživanja ni na osnovu prodaje zaloge koja je korišćena za obezbeđenje datog kredita. Naime, iako banke eliminišu određeni iznos kreditnog rizika stavljanjem hipoteke na određenoj nepokretnosti, i dalje postoji vjerovatnoća da će se isti ostvariti i da će shodno tome banka realizovati gubitak. Ovaj gubitak nastaje kada padne tržišna cijena zaloge zbog nepovoljnih tendencija na tržištu. Svjedoci smo propasti velikog broja banaka koje nisu bile u mogućnosti da naplate svoja potraživanja o roku zbog masovne nelikvidnosti velikih dužnika. Možemo navesti primjer jedne banke koja se našla na granici propasti u trenutku kada je došla u situaciju da ne može da naplati svoja potraživanja po osnovu kredita koje je odobravala građevinskim preduzetnicima za izgradnju skupocjenih projekata. Usled velike svjetske krize preduzeća su propala a banke došle u poziciju da usled prezasićenosti tržišta i male tražnje za stambenim objektima nemaju dovoljno kupaca kojima bi isti bili prodati i iz kojih bi se banka namirila. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera gdje banke mogu da zapadnu u veliku izloženost kreditnom riziku i ostvare gubitak, ako na adekvatan način ne predvide okolnosti na tržištu i bonitet dužnika.

31

Kreditni rizik 2010

5. ZAKLJUČAK

Banke su izložene velikom broju rizika od kojih je najznačajniji rizik da dužnik neće biti u stanju da izmiri obaveze o roku dospeća. Ovaj rizik poznat je kao kreditni rizik. Da bi se banka zaštitila od ovog rizika i što je još značajnije, od gubitka koji bi nastao usled njegove realizacije, neophodno je adekvatno upravljanje ovim rizikom.

Danas se koristi veliki broj metoda na tržištu koje služe za ocjenu kreditnog rizika. Neophodno je utvrditi kreditni bonitet klijenta tj. njegovu sposobnost da o roku izmiri svoje obaveze. Banka može da se osigura korišćenjem zaloge kao sredstva obezbjeđenja, utvrđivanjem odgovarajućih limita ili pak formiranjem rezervi za njegovo pokriće.

Koriste se i metode koje se zasnivaju na ocjeni rejtinga klijenata i rangiranjem istih u odgovarajuće kategorije. Danas je na svjetskom tržištu ovaj proces u mnogome uznapredovao, a naša zemlja, s obzirom da teži da postane zemlja članica Evropske Unije, mora da prati i usvaja date metode. Neophodno je ovaj rizik svesti na najmanju mjeru kako bi napredak bankarskog sektora išao uzlaznom putanjom i ostvario projektovane ciljeve.

Sve veći značaj dobija i standard Bazel II koji se uveliko koristi u zemljama OECD-a. Ovaj standard polazi od analize kreditnog rejtinga dužnika dodjelom odgovarajućeg pondera rizika za različita potraživanja.

Kao najznačajniji izvor prihoda i više od polovine sredstava banaka čine krediti i potraživanja, jer je davanje i uzimanje u zajam određenih novčanih sredstava osnovna djelatnost banke. Kao cijenu izvršene usluge banke dobijaju kamatu koja se može obračunavati na godišnjem, polugodišnjem ili drugom nivou.

Razvijene su i metode za računovodstveno obuhvatanje gubitka koji se ostvaruje u slučaju realizacije kreditnog rizika. Shodno tome, banke vrše otpis kredita. Otpis kredita može biti direktni i indirektni. U bilansu uspjeha banke rashodi od indirektnog otpisa kredita zauzimaju značajnu poziciju. Na osnovu uporedne analize izmedju bilansa uspjeha naših banaka i razvijenih američkih banaka došli smo do zaključka da je kod nas skoro pet puta veći iznos ovih rashoda. Ovaj podatak svakako govori o zaostatku naše zemlje i ujedno lošijoj sveukupnoj situaciji u odnosu na razvijenije zemlje.

Detaljnom analizom postupka vrednovanja i procjenjivanja finansijskih sredstava bavi se MRS 39 kojim možemo izvršiti inicijalna i naknadna mjerenja kredita, a sve u skladu sa odgovarajućim pravilima.

Na osnovu ovog možemo zaključiti da banke treba da uspostave adekvatnu poslovnu politiku i posluju u skladu sa ciljem da ostvare što bolje rezultate, a rizike i gubitke da svedu na najmanju mjeru. U našoj zemlji je neophodno da se izvrše adekvatna prilagođavanja i usmjeravanje poslovne politike ka okvirima regulative koja vlada u zemljama članicama EU.

32

Kreditni rizik 2010

6. LITERATURA

1. Lukić, R. Bankarsko računovodstvo, Beograd: Ekonomski fakultet, 2006.

2. Stojanovski, Đ. Value- at- Risk, Beograd: Ekonomski fakultet, 2007.

3. Finrar: Finansije, računovodstvo, revizija, God.9, br.7, 2008.

4. Allen, Linda. Credit Risk Modeling of Middle Marnets, Ziklin School of Business, Baruch, New York, 2000.

5. Glasserm, Paul. Probability Models of Credit Risk, Columbia Business School, 2000.

6. Međunarodna i nacionalna regulativa finansijskog izveštavanja i revizije u bankama, XXXVII simpozijum SRRS, 2006.

7. Erić, D. Finansijska tržišta i instrumenti, Beograd: Naučna knjiga, 1997.

8. Krasulja, D. i Ivanišević, M. Poslovne finansije, Beograd: Ekonomski fakultet, 2001.

9. Jakovčević, D. Upravljanje kreditnim rizikom u savremenom bankarstvu, NBH, Zagreb, 2000.

10. Alan, R. Credit risk analysis, Gee and Co Limited, London, 1992.

11. Bjelica, V. Bankarstvo, Novi Sad: Financing Centar, 1995.

12. Bjelica, V. i dr. Finansije – teorija i praksa, Subotica: Ekonomski fakultet, 2001.

13. Ćirović, M. Bankarstvo, Beograd: Savremena administracija, 2003.

14. Đukić, Đ. Bankarstvo, Beograd: Ekonomski fakultet, 2004.

15. Šoškić, D. i Živković, B. Finansijska tržišta i institucije, Beograd: Ekonomski fakultet, 2006.

33

Kreditni rizik 2010

 

34

Kreditni rizik 2010

35