18
767 UDK [005.57:005.334]:070 659.3:005.334 Pregledni rad / Review article KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U SLUČAJU ODREKNUĆA PAPE BENEDIKTA XVI. Dorotea Milas, mag. phil., mag. relig. Matica hrvatska, Zagreb, R. Hrvatska Goran Galić, mag. comm., mag. educ. croat. Zagreb, R. Hrvatska Sažetak Objavom odluke o povlačenju sa službe rimskog biskupa 11. veljače 2013. papa Benedikt XVI. zatekao je ne samo crkveni kler i pripadnike najveće kršćanske zajednice, već i cjelokupnu javnost. Vijest o prvom papi u posljednjih šest stoljeća koji će napustiti vatikansku službu prenijeli su svi svjetski mediji, a odmah su uslijedile i različite analize i tumačenja. Dok je crkveni vrh deklarativno pozdravio ?hrabru? i ?racionalnu? odluku Svetog Oca, mediji su počeli špekulirati da je Benedikt odstupio zbog pritisaka na Crkvu radi nagomilanih skandala i kontroverzi, posebice afere VatiLeaks iz svibnja 2012. Papin sobar tada je uhićen zbog krađe i dostavljanja povjerljivih dokumenata medijima koji su razotkrili navodne intrige vatikanskih biskupa i gay lobije. Autori u predstavljenom kontekstu analiziraju krizno komuniciranje i medijsku percepciju crkve u razdoblju neposred- no nakon obznanjivanja odluke o papinu odreknuću. Analizom sadržaja papine objave, priopćenja službenih crkvenih tiskovnih ureda, službenih reagiranja hrvatskih biskupa, napisa u katoličkom tjedniku Glas koncila te u vodećim hrvatskih dnevnim novinama istražuju se komunikacijski obrasci i strategije koje su utjecale ne samo na to da se jedna od većih kriza u povijesti crkve uspješno prebrodi, nego i da časopis Time novoga Petrova nasljednika proglasi osobom godine. Ključne riječi: krizno komuniciranje, crkva, odreknuće pape Bendikta XVI., medijska percepcija Uvod Nakon višestrukih pokušaja da se smanji njezin utjecaj u društvu, od Francuske revolucije, fašizma, komu- nizma sve do sekularizacije, Katolička crkva i dalje je važan čimbenik političkoga i društvenog života u većini zapadnih država (Raguž, 2010: 320). Abdikacija pape Benedikta XVI. u tom je kontekstu očekivano izazvala veliku pozornost svjetske javnosti. Nimalo tradicionalistički potez pape tradicionalista veliku zadaću stavio je pred vatikanske stručnjake za odnose s javnošću: kako isplanirati i komunicirati krizu kakva u povijesti Crkve još nije zabilježena. Glavni je predmet istraživanja krizno komuniciranje Crkve te izvještavanje Jutarnjeg i Večernjeg lista te Glasa koncila u slučaju abdikacije pape Benedikta XVI. pri čemu je osnovni cilj istražiti način i kvalitetu crkvene krizne komunikacije, odnosno medijskog izvještavanja u konkretnom slučaju. Specifični su ciljevi: istražiti karakteri- stike verbalne i neverbalne komunikacije pape Benedikta XVI. tijekom javnih istupa, komunikacijske obrasce i strategije Ureda za tisak Svete Stolice, komunikaciju crkvenih predstavnika u Hrvatskoj, napise u tjedniku Glas koncila,zatim utvrditi koliku su važnost mediji dali konkretnom slučaju, medijski pristup u izvještavanju o ab- dikaciji, dominantne teme, glavne izvore informacija i kvalitetu grafičke opreme, stupanj objektivnosti i anali- tičnosti te eventualne razlike u izvještavanju između dvaju dnevnika međusobno i u odnosu na Glas koncila.

KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

  • Upload
    lythien

  • View
    247

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

767

UDK [005.57:005.334]:070

659.3:005.334

Pregledni rad / Review article

KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE

U SLUČAJU ODREKNUĆA PAPE BENEDIKTA XVI.

Dorotea Milas, mag. phil., mag. relig.

Matica hrvatska, Zagreb, R. Hrvatska

Goran Galić, mag. comm., mag. educ. croat.

Zagreb, R. Hrvatska

Sažetak

Objavom odluke o povlačenju sa službe rimskog biskupa 11. veljače 2013. papa Benedikt XVI. zatekao je

ne samo crkveni kler i pripadnike najveće kršćanske zajednice, već i cjelokupnu javnost. Vijest o prvom papi u

posljednjih šest stoljeća koji će napustiti vatikansku službu prenijeli su svi svjetski mediji, a odmah su uslijedile

i različite analize i tumačenja. Dok je crkveni vrh deklarativno pozdravio ?hrabru? i ?racionalnu? odluku Svetog

Oca, mediji su počeli špekulirati da je Benedikt odstupio zbog pritisaka na Crkvu radi nagomilanih skandala

i kontroverzi, posebice afere VatiLeaks iz svibnja 2012. Papin sobar tada je uhićen zbog krađe i dostavljanja

povjerljivih dokumenata medijima koji su razotkrili navodne intrige vatikanskih biskupa i gay lobije. Autori u

predstavljenom kontekstu analiziraju krizno komuniciranje i medijsku percepciju crkve u razdoblju neposred-

no nakon obznanjivanja odluke o papinu odreknuću. Analizom sadržaja papine objave, priopćenja službenih

crkvenih tiskovnih ureda, službenih reagiranja hrvatskih biskupa, napisa u katoličkom tjedniku Glas koncila te u

vodećim hrvatskih dnevnim novinama istražuju se komunikacijski obrasci i strategije koje su utjecale ne samo

na to da se jedna od većih kriza u povijesti crkve uspješno prebrodi, nego i da časopis Time novoga Petrova

nasljednika proglasi osobom godine.

Ključne riječi: krizno komuniciranje, crkva, odreknuće pape Bendikta XVI., medijska percepcija

Uvod

Nakon višestrukih pokušaja da se smanji njezin utjecaj u društvu, od Francuske revolucije, fašizma, komu-

nizma sve do sekularizacije, Katolička crkva i dalje je važan čimbenik političkoga i društvenog života u većini

zapadnih država (Raguž, 2010: 320). Abdikacija pape Benedikta XVI. u tom je kontekstu očekivano izazvala

veliku pozornost svjetske javnosti. Nimalo tradicionalistički potez pape tradicionalista veliku zadaću stavio je

pred vatikanske stručnjake za odnose s javnošću: kako isplanirati i komunicirati krizu kakva u povijesti Crkve još

nije zabilježena.

Glavni je predmet istraživanja krizno komuniciranje Crkve te izvještavanje Jutarnjeg i Večernjeg lista te Glasa

koncila u slučaju abdikacije pape Benedikta XVI. pri čemu je osnovni cilj istražiti način i kvalitetu crkvene krizne

komunikacije, odnosno medijskog izvještavanja u konkretnom slučaju. Speci& čni su ciljevi: istražiti karakteri-

stike verbalne i neverbalne komunikacije pape Benedikta XVI. tijekom javnih istupa, komunikacijske obrasce i

strategije Ureda za tisak Svete Stolice, komunikaciju crkvenih predstavnika u Hrvatskoj, napise u tjedniku Glas

koncila,zatim utvrditi koliku su važnost mediji dali konkretnom slučaju, medijski pristup u izvještavanju o ab-

dikaciji, dominantne teme, glavne izvore informacija i kvalitetu gra& čke opreme, stupanj objektivnosti i anali-

tičnosti te eventualne razlike u izvještavanju između dvaju dnevnika međusobno i u odnosu na Glas koncila.

Page 2: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

768

Dorotea Milas, Goran Galić

Istraživanje se sastoji od dvaju dijelova i polazi od četiri hipoteze:

Papa Benedikt XVI. i Ured za tisak Svete Stolice u slučaju papine abdikacije uspješno su upravljali planiranom

krizom.

Komunikacija hrvatskih crkvenih predstavnika i Glasa koncila pratila je komunikacijsku strategiju pape i Va-

tikana.

Jutarnji i Večernji list temama proizašlim iz abdikacije posvetili su mnogo medijskog prostora.

U Jutarnjem i Večernjem listu dominirali su sadržaji predstavljeni na senzacionalistički način.

Istraživanje je provedeno metodom kvalitativne analize sadržaja „koja se često koristi u istraživanju tiska u

svrhu prikupljanja podatka iz informacijskog materijala i tekstova općenito, te analize sadržaja poruke“ (Tkalac-

Verčić, 2010: 93), te metodom komparativne analize. Vremenski okvir za analizu postavljen je od dana objave

papine abdikaciji 11. veljače 2013. do dana izbora njegova nasljednika 13. ožujka 2013, s tim da je vremenski

aspekt kriznog komuniciranja fokusiran na prva tri dana nakon objave abdikacije (11. – 13. veljače) i posljednja

tri dana uoči prestanka obnašanje dužnosti Rimskog biskupa (26. – 28. veljače).

U prvom dijelu istraživanja analizirano je krizno komuniciranje Crkve, a u drugom medijska percepcija. Kri-

zno komuniciranje Crkve istraživano je na temelju primarnih i sekundarnih izvora. Primarni izvor bili su tekst

papineobjaveodreknućaodpapinskeslužbe, službena priopćenja crkvenih tiskovnih ureda i službene izjave cr-

kvenih predstavnika. Sekundarni izvori bili su napisu u tiskanom izdanju Glasa koncila, koji je u prvom dijelu

istraživanja promatran kao glavni posrednik crkvene komunikacijske strategije hrvatskoj javnosti, te napisi u

tiskanim izdanjima Jutarnjeg i Večernjeg lista u zadanom vremenskom okviru.

U drugom dijelu analize medijska percepcija Crkve na primjeru konkretnog slučaja istražena je na uzorku

svih publiciranih novinarskih priloga objavljenih u zadanom vremenskom okviru (11. veljače – 13. ožujka 2013)

u Jutarnjem i Večernjem listu te u Glasu koncila(tiskana izdanja), koji obrađuju temu neposredno proizašlu iz

papinske abdikacije. Za analizu smo odabrali dnevne novine iz razloga što su upravo one „nosilac sveopćeg

informiranja građana iz zemlje, svijeta te s raznih speci& čnih područja života, rada i stvaralaštva. (...) i zbog toga

vrlo važan faktor u formiranju javnog mnijenja“ (Plenković, 1993: 152). U slučaju Jutarnjeg i Večernjeg lista riječ

je o najčitanijim novinama u RH1 (izuzev dnevnika 24 sata). Tjednik Glas koncila izabran je kao najutjecajniji

crkveni medij u Republici Hrvatskoj.

Rad se sastoji od dviju cjelina. U teorijskom dijelu predstavljene su temeljene karakteristike kriznog komuni-

ciranja Crkve, odnosa Katoličke crkve i društvenih komunikacija, medijske percepcije Crkve tecrkvenih odnosa

s javnošću. U analitičko-interpretativnom predstavljeni rezultati su istraživanja s interpretacijom.

Krizno komuniciranje kao situativni dio odnosa s javnošću

Krizno komuniciranje posebno je područje odnosa s javnošću organizacija. Neovisno o pro& lu organizacije

(pro& tna poduzeća, nepro& tne i nevladine udruge ili ustanove, Vladine institucije) ili javne osobe, krizno ko-

municiranje učestala je situativna komunikacijska aktivnost koja se primjenjuje u slučajevima krize. Njezin je

cilj prevenirati i odgovoriti na negativan publicitet u masovnim medijima i na društvenim mrežama. Osmana-

gićBedenik krizu de& nira kao „prijelom, prolazno, teško stanje u svakom, prirodnom, društvenom i misaonom

procesu“ (OsmanagićBedenik, 2003: 12). Kriza je često neplaniran događaj i neželjeni proces koji „traje određe-

no vrijeme, a na koji je moguće samo djelomično utjecati te može završiti na razne načine“ (Krystek, 1987). Krize

narušavaju ugled organizacije, a njegovanje i zaštita reputacije najvažniji je cilj odnosa s javnošću organizacije.

Za krize je karakteristično da su iznenadne, izazivaju određenu opasnost i omogućuju kratko vrijeme za odgo-

vor (Heath i Coombs, 2006).

1 Prema Upisniku Hrvatske gospodarske komore o izdavanju i distribuciji tiska Večernji list u 2012. zabilježio je prosječnu

prodanu nakladu od 62.494 primjeraka, a u 2014. prosječna planirana naklada iznosi 79.574 primjeraka. Jutarnji list u 2012.

zabilježio je prosječnu prodanu nakladu od 58.948 primjeraka, a prosječna planirana naklada u tekućoj 2014. iznosi 79.200

primjeraka (www.hgh.hr, pristup 10. ožujka 2014).

Page 3: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

769

Dorotea Milas, Goran Galić

Organizacija koja se nalazi u kriznoj situaciji elektroničkim i tiskovnim medijima vrlo je privlačna. Korisnici društvenih mreža uživo prate i komentiraju izvještavanje novinara, blogera i raznih aktivista koji postaju aktivne javnosti u kriznoj komunikaciji. U redovnim aktivnostima odnosi s javnošću nepro% tnih organizacija, kojima pripadaju i crkve, imaju zadaću informirati i motivirati ključne činitelje organizacije da se posvete organizaciji i učinkovito podupirati njezinu misiju, opće i posebne ciljeve (Broom, 2010: 442). U proaktivnim odnosima s javnošću komunikacijski stručnjaci pokušavaju predvidjeti moguće krize, pripremiti procedure i odgovore za situacije kad se kriza dogodi te izraditi krizni komunikacijski plan u kojemu se daju smjernice na novinarske upite i primjene komunikacijskih kanala i alata – najčešće izjave za medije, priopćenja za javnost, konferencije za medije i intervjui (Tomić, 2008). Ključna su pravila u kriznoj komunikaciji brzi odgovori, iznošenje prvoga stajališta unutar dva sata te sadržajna, iskrena i istinita komunikacija (Krystek, 1987). U praksi rjeđe prakticiran Grunig i Huntov (1984) dvosmjerni simetrični model odnosa s javnošću izrazito je važan i može se primijeniti u kriznoj komunikaciji.

Katolička crkva i društveno komuniciranje

Teoretičari odnosa s javnošću smatraju da je krizno komuniciranje jedan od prioriteta vjerskih odnosa s jav-nošću (Tomić, 2008: 189). Tu tvrdnju potvrđuju mnogi recentni slučajevi vezani uz Katoličku crkvu. Dotična vjerska zajednica zbog svoje društvene uloge i reputacije često je na meti masovnih medija, a uz stalno proziva-nje zbog materijalnog bogatstva u posljednje se vrijeme posebna medijska pozornost posvećuje slučajevima pedo% lije u crkvenim redovima. Iz navedenih razloga u medijima se često govori o krizi Crkve kao suvremenoj pojavi. Međutim teolog Ivica Raguž naglašava da je Crkva „od svojih početaka bila u krizi“, a to se prema njego-vim riječima „odnosi i na cijelu povijest Crkve“. Stoga se može zaključiti da je Crkva iz različitih razloga uvijek bila u krizi (Raguž, 2010: 321). U skladu s time, Crkva je kontinuirano suočena i s kriznim komuniciranjem.

Radi razumijevanja šireg konteksta, prije same analize kriznog komuniciranja i medijske percepcije Crkve na primjeru abdikacije pape Benedikta XVI. važno je promotriti odnos Crkve i komunikacije, odnosno Crkve i masovnih medija te odnosa s javnošću.

Komunikolog Danijel Labaš naglašava činjenicu da je „kršćanstvo, utemeljeno na Božjoj samoobjavi čovje-čanstvu u utjelovljenju Isusa Krista, religija komunikativnog tipa“ (Labaš, 1994). Njezin je cilj komunicirati ra-dosnu vijest, odnosno širiti i propovijedati evanđelje2 u svrhu crkvenoga odgajanja u vjeri postojećih članova i pridobivanja (obraćenja) novih. Crkva je to kroz povijest činila na različite načine. Bilo neposredno, kao što je to prema izvorima činio njezin utemeljitelj (i najveći komunikator) Isus Krist naviještajući radosnu vijest svojim učenicima, ili kao što to čine svećenici s oltara, bilo posredno, putem Svetoga pisma (Biblije), umjetnosti ili pu-tem masovnih medija u moderna vremena. Komunikacija Crkve dakle primarno je u službi evangelizacije. Što se odnosa Crkve i masovnih medija tiče, on se kroz povijest razvijao različitim intenzitetom. Labaš tvrdi da je od Koristantinova mira (310) sve do prve polovice 19. stoljeća Crkva odigrala odlučujuću ulogu u kulturnim izriča-jima i u sredstvima društvenog priopćavanja, „koji su na taj način postali sastavnim dijelom katoličke kulture i duhovnosti„ (Labaš, 1994: 80). Primjerice Gutenbergovim izumom tiskarskoga stroja u 15. stoljeću i tiskanjem Biblije kao prve knjige dolazi ne samo do prevrata u načinu prenošenja Kristova nauka, već do svojevrsne revo-lucije koja je promijenila cjelokupnu kulturnu paradigmu.

Međutim u razdoblju u kojem Crkva pomalo gubi svoj utjecaj, zbog jačanja političkih i ideoloških struja njoj protivnih, rađaju se sredstva masovnog komuniciranja: prvo novine 1830, potom slijede % lm, radio i televizija. U susretu s tim sredstvima crkveni autoritet držao se suzdržano, nepovjerljivo, čak ih se odbacivalo (Labaš, 1994: 80). Enciklikom MirariVos (1832) papa Grgur XVI. osuđuju slobodu tiska čime započinje stoljetno razdoblje am-bivalentnog, odnosno obrambeno-moralističkog stava (Labaš, 1994: 80). Crkva se tada našla razapeta između predrasuda prema masovnim medijima, za koje se mislilo da su kao profana pojava nužno negativni i opasni, i tendencije da se na neki način posluži tim sredstvima u svrhu evangelizacije.

2 Evanđelje je zbirni naziv za spis iz prvih stoljeća kršćanstva, sastavljen od četiriju tekstova, u kojem su zapisane prve apo-stolske kateheze i interpretacija života Isusa Krista i djelovanja iz pera četiriju evanđelista. Evanđelje je sastavni dio Novog zavjeta.

Page 4: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

770

Autor

Nakon obrambeno-moralističkog razdoblja Crkva je započela društveno-pastoralno razdoblje. Ono započi-

nje enciklikom pape Pija XI. Vigilanti Cura iz 1936, što je prvi papinski dokument čitav posvećen kinematogra$ ji

(Trbušić, 2013: 12) Njegov nasljednik papa Pio XII. predavanjima i naputcima na temu društvene komunikacije,

te konačno enciklikom Miranda Prorsus iz 1957. promijenio je temeljno viđenje Crkve o medijima, te smatrao

da sredstva društvene komunikacije predstavljaju „sredstvo širenja kulture i, ako se koriste na ispravan način,

mogu postati predmetom ljudskog unapređenja“ (Trbušić, 2013: 12 –13).

Iskorak u dotadašnjem odnosu prema masovnim medijima učinjen je na Drugom vatikanskom koncilu

1963. kada je donesen saborski dekret InterMi$ ca. Tim je dokumentom o masovnim medijima Sabor upozorio

na duboke socijalno-kulturne promjene uzrokovane masovnim medijima te pozvao Crkvu da se služi tim sred-

stvima komunikacije u naviještanju Evanđelja. Sabor je također odredio da se u svim biskupijama svijeta svake

godine slavi dan kada će se vjernici podučiti o sredstvima društvene komunikacije (Kušar, 2008: 73). Naloženo

je da se u tu svrhu „posvuda ustanove i svim sredstvima potpomažu nacionalni uredi za tisak, $ lm, radio i tele-

viziju“ (Kušar, 2008: 73) što je udarilo temelj za organizaciju crkvenih odnosa s javnošću. U dekretu se naglašava

i važnost promicanja katoličkog tiska te nužnost izobrazbe svećenika, redovnika i laika koji će znati koristiti

sredstva društvene komunikacije u svrhu apostolata.

Papa Pavao VI. često je govorio o otvaranju Crkve modernom svijetu te pridavao veliku važnost sredstvima

društvenog priopćavanja, a za njegova mandata donesen je krucijalni dokument kršćanske komunikacije. Do-

kument Communio et Progressio, koji odražava zreliji i pozitivniji pristup društvenom komuniciranju, donijelo

je Papinsko vijeće za društvene komunikacije 1971. Prema Baragliju, Communio et Progressio gleda na komu-

nikaciju kao društveno-činjeničnu stvarnost koja je u sebi religijski i moralno neutralna, koja stoga može služiti

dobru, ali se i zloupotrijebiti (Labaš, 1994: 92). U dokumentu se problematiziraju pitanja poput javnoga interesa,

(ne)odgovornog korištenja medija, dužnosti novinara, prava na privatnost koje je ispred interesa javnosti, što

je u pastoralnoj instrukciji AetatisNovae iz 1992. prošireno i temama informatičkoga društva, kulture masovnih

medija, ali i novih medija kao svojevrsna novog jezika koji otvara nove mogućnosti u ostvarenju misije Crkve.

Papa Ivan Pavao II. u svojem dugogodišnjem ponti$ katu snažno je otvorio Katoličku crkvu javnosti. Za medi-

je bio je vrlo interesantan, kao izvrstan komunikator uveo je novi stil i potaknuo mnoge inicijative. Proputovao

je skoro cijeli svijet, bio je na ukupno 104 inozemnih putovanja, i to ne samo u zemljama s katoličkom većinom

vjernika. Na putovanjima, u zrakoplovu održavao je konferencije za medije i odgovarao novinarima. Na raznim

misnim slavljima okupio je milijune ljudi, a samo u Svetoj godini 2000. Rim je posjetilo 30 milijuna hodočasnika.

Primio je 890 državnih poglavara i predsjednika vlada (Domradio.de, 2003). O važnosti komunikacije putem no-

vih medija i društvenih mreža mnogo je govorio papa Benedikt XVI. koji je i sam 12. prosinca 2012. zakoračio u

svijet društvenih mreža pojavivši se na Twitteru putem računa @pontifex. Twitter račun objavljivan je na sedam

jezika (Spiegelonline, 2012), a zamrznut je na dan papine abdikacije 28. veljače 2013.

Medijska percepcija Crkve

Masovni mediji organizirani su kao središnji živčani sustav društva i presudan su informacijski kanal koji radi

bez stanke i omogućuje neprekidnu socijalizaciju – šire informacije, vrijednosti, mišljenja (Hiebert i suradnici,

1991: 565). Njihova je uloga u demokratskim društvima od ključne važnosti jer mediji kroz svoje različite funk-

cije (informativna, kontrolna, obrazovna, kulturna i dr.) omogućuju funkcioniranje demokracije te pospješuju

društvenu izgradnju. Zbog njihove društvene uloge masovne medije često se naziva četvrtom vlašću ili sed-

mom silom.

Kao i druga javna dobra medije je moguće instrumentalizirati. Komunikolog Stjepan Malović u tom kon-

tekstu ističe da pet velikih korporacija upravlja s 90 % medijski potrošiva slobodnog vremena svih stanovnika

zemlje, a prema njegovim procjenama tek nekolicina ljudi kreira cjelokupnu svjetsku medijsku industriju (Ma-

lović, 2005: 74). To rezultira pojavom da se sadržaj masovnih medija prilagođava interesima onih o kojima je

medijska industrija $ nancijski ovisna – prvenstveno oglašivačima, pri čemu velik utjecaj imaju i različiti lobiji.

Plodovi su takva okružja lov na senzacije, uni$ kacija i trivijalizacija medijskog sadržaja, globalizacija ukusa i

Page 5: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

771

Autor

degradiranje temeljnih etičkih načela profesije. Većina medija danas zato promiče konzumerizam, banalnosti,

negativne vijesti i opću letargiju. Umjesto da podižu razinu onima kojima se obraćaju, izvještavaju o pozitivnim

primjerima i uspjehu, mediji se prilagođavaju postojećem nezadovoljavajućem stanju i svojim ga pristupom

podržavaju (Galić, 2013: 11 – 12). Iz tih razloga povjerenje u medije drastično pada što potvrđuju i recentna

istraživanja: prema studiji Centra za istraživanje tržišta GFK iz 2012. medijima u Hrvatskoj vjeruje tek 21% popu-

lacije (GFK, 2012: 3).

S druge strane prema istoj studiji Crkva je institucija kojoj u Hrvatskoj građani najviše vjeruju (GFK, 2012:

3). Međutim, ako je suditi po objavama u medijima, novinari i urednici ne misle tako. Oni pretežito ne iskazuju

povjerenje u Crkvu, a teme kojima se bave - kada je riječ o Crkvi - svakako ne govore o pozitivnom crkvenom

djelovanju nego, je medijima zanimljivo ono što je prividno ili stvarno negativno (Labaš i suradnici, 2011: 280).

Ne treba pritom zaboraviti da su mediji odigrali vrlo važnu ulogu u rasvjetljavanju slučajeva svećeničke pe-

do' lije u redovima Katoličke crkve, ali glavni problem leži u činjenici što su medijski izvještaji na temu Crkve

najčešće ograničeni isključivo na taj aspekt, dok se gotovo cjelokupno pozitivno crkveno djelovanje sustavno

zanemaruje.3

Hrvatski biskupi u dokumentu Mediji i Crkva takav trend objašnjavaju crkvenim zastupanjem moralnih vred-

nota prema kojima su mediji i javnost posebno osjetljivi te „utjecajem snažnih lobija iz područja ratne industrije,

kriminala, droge i totalitarističkih režima kojima Crkva posebno smeta, stoga se traže razni načini, pa i pomoću

medija, kako bi se oslabio njezin utjecaj u društvu“ (HBK, 2006: 13). U dokumentu se također navodi da se pri

izvještavanju ne poštuje pravo na jednakopravnost (čime se Crkvi uskraćuje jednaka mogućnost za odgovor na

razne neutemeljene optužbe ili zaključke izvedene na temelju poopćavanja pojedinačnih negativnih slučajeva)

te da se crkvene teme tretiraju senzacionalistički ako su negativne, a ako su pozitivne, prikazuje ih se uglavnom

u obliku kratkih vijesti (HBK, 2006: 13).

Postavljena dijagnoza načelno je ispravna, no potrebno je istaknuti da uz navedene čimbenike za nepovo-

ljan medijski tretman crkvenih tema dio odgovornosti snosi i sama Crkva koja prema Mirjani Hrgi „nedovoljno

surađuje s medijima, ne omogućuje pravovremenu dostupnost cjelovitih informacija, a česta je i nerazumlji-

vost, šturost te bijeg od tema“ (Kuveždanin, 2011).

Crkva i odnosi s javnošću

Kao što smo već naglasili, u središtu je crkvene komunikacije objava radosne vijesti, odnosno širenje i propo-

vijedanje evanđelje. Međutim Katolička crkva, pa i ostale kršćanske crkve, u laičkom okruženju i u često kritičnoj

javnosti, te uz pretežito nesklone medije, ipak se prilagođavaju pravilima igre koja nameću mediji i stručnjaci

odnosa s javnošću. Prema Tomiću Crkva i ostale vjerske / religijske i dobrotvorne organizacije nastoje u javnosti

ostaviti što pozitivniji imidž pri čemu osobitu važnost imaju članovi vjerskih zajednica i volonteri, koji ' nan-

ciraju njihov rad, odnosno dobrovoljno rade u cilju dobrobiti organizacije (Tomić, 2008: 188). Prema Cutlipu,

Centeru i Broomu Crkva nije imuna na krizu u odnosima s javnošću. Osim toga, ona se suočava s povećanom

konkurencijom za volontersku pomoć i novčana sredstva. Stoga ne čudi činjenica da Crkva sve češće zapošljava

profesionalne komunikatore pomoćukojihlakšereagiranakrizu, upućujestrateškeporuke, poboljšavasvojimidž

teprivlačivjernike (Broom, 2010: 456–458).

U posljednje vrijeme vjerske organizacije iz navedenih razloga ustrojavaju urede za odnose s javnošću koji

imaju više ciljeva u svojem djelovanju. Prema Tomiću, njihovi zaposlenici moraju nastojati svojim dionicima

približiti stajališta Crkve, njezine odluke i život (Tomić, 2008: 188). Na razini Katoličke crkve, odnosno biskupija

i nadbiskupija, stručna i operativna tijela zadužena za komunikaciju i djelovanje na medijskom području zovu

3 Labaš i suradnici iznose egzaktne podatke o humanitarnim aktivnostima Crkve: “U svijetu djeluje preko 400.000 svećenika,

više od milijun redovnika i redovnica te milijuni katoličkih laika koji se zauzimaju za siromašne i bolesne, potlačene i ugnje-

tene, marginalizirane i odbačene, jednostavno, za bolje društvo za koje su neki čak dali i život. Katolička crkva uzdržava oko

70.000 bolnica, zdravstvenih stanica, prihvatilišta za gubavce, invalide i oboljele od AIDS-a, prihvatilišta za siročad i dječje

vrtiće. U svijetu oko 40.000.000 djece pohađa katoličke škole, a od toga na primjer u Njemačkoj oko 370.000 djece, pri čemu

broj svake godine raste“ (Labaš i suradnici, 2011: 280).

Page 6: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

772

Autor

se najčešće Tiskovni uredi, a najreprezentativniji Tiskovni ured na razini Katoličke crkve, koji služi kao ogledni primjer mnogim Tiskovnim uredima u nad/biskupijama diljem svijeta, onaj je Svete Stolice (Trbušić, 2013: 27).

Važan pojam vezan uz izgradnju crkvenoga imidža i reputacije pojam je tradicije koji se veže uz prijenos običaja, poretka, pravila ponašanja i kulturnih obrazaca s pokoljenja na pokoljenje (Klaić, 1962: 1502). Crkva je u svoje učenje ugradila određene svevremene i univerzalne vrijednosti koje su se generacijski prenosile, i upravo ta činjenica omogućila je da se kao vjerska organizacija održi 2000 godina. U smislu identiteta i imidža organi-zacije Crkva je u tom kontekstu razvila i mnoge prepoznatljive elemente identiteta (npr. papin Ribarov prsten i crvene cipele, papinska kapa, grimizne halje biskupa i dr.).4UlrikeRöttger (2004) pritom naglašava da Katolička crkva ne može oblikovati jedan organizacijski identitet, s obzirom da Crkva ima pluralističke i mnogobrojne or-ganizacijske oblike. Tako je medijski nastup papinstva u globaliziranom medijskom sustavu potpuno drugačiji nego medijska prisutnost nacionalnih biskupskih konferencija, ali i pojedinih biskupa.

Nacionalne biskupske konferencije svjesne su također speci' čnosti djelovanja svoje Crkve unutar pojedine države. Ugled i utjecaj Crkve povezan je s povijesnom i društvenom ulogom Crkve za svaki narod, udjelom vjernika i pripadnika Katoličke crkve, političkoga i društvenog sustava dotične države te razine primjene seku-larnog načela. Utjecaj Katoličke crkve u Poljskoj i Hrvatskoj bitno je drugačiji od one u Češkoj. Tako speci' čno djelovanje odražava se na razne pristupe komunikacijskih modela pojedinih biskupija i biskupskih konferenci-ja. Katolička crkva u Luxemburgu npr. ima javno objavljene teze komunikacijskog koncepta koje obuhvaćaju internu i eksternu komunikaciju s katoličkim vjernicima, ateistima i vjernicima drugih vjera (Schiltz, 2004).

Charles Martig (2007) ističe kako je vjerodostojnost najveća vrednota u komunikaciji, a komunikacijski učinci crkvenih odnosa s javnošću ovise o dosljednosti ispunjavanja vlastitih propagiranih vrijednosti. U tom kon-tekstu treba naglasiti da je vjerodostojnost Katoličke crkve kao institucije, osobito na europskom kontinentu, poljuljana. Skandali poput svećeničke pedo' lije ruše vjerodostojnost i reputaciju Katoličke crkve u cjelini.5

Rezultati analize kriznog komuniciranja s interpretacijom

Slučaj odreknuća Benedikta XVI. od dužnosti poglavara Katoličke crkve u kontekstu teorije kriznog komuni-ciranja treba promatrati kao planiranu krizu. S obzirom na to da je riječ o vrlo neobičnom i neočekivanom po-tezu koji je u povijesti Katoličke crkve zabilježen svega jedanput, i to prije više od 600 godina, velika pozornost svjetskih medija bila je očekivana. Objavu papine abdikacije prenijeli su svi svjetski mediji, a o toj temi intenziv-no se izvještavalo sve do izbora novoga pape 13. veljače.

Komunikacijska strategija u slučaju konkretne planirane krize odvijala u tri faze. S obzirom da je ključno pra-vilo krizne komunikacije promptna reakcija najvažnija je bila prva etapa. Ona je uključivala: 1) pripremne radnje, 2) javnu objavu pape Benedikta XVI. 11. veljače na latinskom jeziku da 28. veljače u 20 sati napušta papinsku službu, 3) službeno obznanjivanje prijevoda papine izjave na stranicama Vatikanskog radija na sedam jezika, 4) bri' ng6 u povodu papine ostavke koji je ubrzo održao održaovoditeljTiskovnoguredaSveteStolice o. Federi-coLombardi. Druga faza odnosila se na komunikaciju vezanu uz proces napuštanja službe koja je kulminirala gotovo ' lmskim odlaskom pape iz Vatikana 28. veljače u večernjim satima. Treća faza podrazumijevala komu-nikaciju u razdoblju tzv. sedisvakanicije, odnosno prazne stolice do sazivanja konklava i izbora novoga pape.

Dominirajuća skupina tema koja se nametnula u prvoj fazi komunikacijske strategije vezana je uz komuni-ciranje razloga papine abdikacije te odraza toga čina na budućnost Crkve. U drugoj fazi nametnule su se teme

4 Jednako tako Crkva se uvijek prilagođavala i novim okolnostima i društvenim zahtjevima vremena u kojem živi, pa tako i danas pri izboru svoga poglavara komunicira pradavnim komunikacijskim sredstvom dimnog signala, a istovremeno je prisutna na brojnim kanalima društvenih mreža.

5 Kako bi povratila vjerodostojnost Crkva mora priznati pogreške i procesuirati počinitelje, kako cijela institucija i svi nje-zini službenici i članovi ne bi bili taoci pojedinaca koji ne dijele njezine vrijednosti. Upravo papa Benedikt XVI. snažno je djelovao u tom smjeru. Jedna od glavnih slika po kojem će ostati zapamćen njegov ponti' kat emotivni je susret s žrtvama svećenika pedo' la u SAD-u 2008. Papa je tada plakao sa žrtvama.

6 U Vatikanu terminom bree' ng nazivaju novinarski susret za razliku od klasičnih tiskovnih konferencija koje služe za pred-stavljanje većih projekata.

Page 7: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

773

Autor

vezane uz status Svetog Oca nakon abdikacije (pitanja poput oslovljavanja pape, njegova odijevanja i komuni-

ciranja, mjesta boravka, uloge u izboru novoga Petrova nasljednika i dr.). U trećoj fazi u prvi su plan došle teme vezane uz konklavu i izbor novoga Rimskog prvosvećenika.

Unutar okvira planirana upravljanja krizom u konkretnom slučaju pojavili su se određeni događaji koji ulaze u de% niciju tzv. neplanirane krize. Ključna su bila tri momenta. Prvi je serija napisa talijanskog lista Republlica u tri dijela (20– 23. veljače 2013) o rezultatima kardinalske istrage koju je Benedikt XVI. naručio zbog curenja vatikanskih povjerljivih podataka u aferi Vatileaks iz svibnja 2012. Novinari Republlice objavili su špekulacije prema kojima izvješće raskrinkavaintrige vatikanske kurije, gay lobije i malverzacije oko Vatikanske banke IOR, što prenose svjetski mediji. Drugi je moment priznanje nadbiskupa Edinburgha i St. Andrewsa kardinala Keitha O’Briena 3. ožujka o umiješanost u seksualne skandale u prošlosti te najava njegova nedolaska na konklavu. Treći je moment medijski istup američkih kardinala TimothyaDolana, Seana O’ Malleya, DonaldaWuerla i Fran-cisaGeorga u kojem traže odgodu početka konklava zbog rasvjetljavanja afere VatiLeaks te najava njihovih sva-kodnevnih presica za vrijeme općih kongregacija kardinala (rasprave na kojima kardinali raspravljaju o stanju u Crkvi i u svijetu), što je poslije bez obrazloženja povučeno.

Objava odreknuća s dužnosti

Objavu o povlačenju s dužnosti rimskoga biskupa papa Benedikt XVI. pročitao je 11. veljače 2013. na redo-vitom konzistoriju u povodu triju beati% kacija. Papa je tekst objave pročitao na latinskom jeziku, a prva ga je svijetu prenijela talijanska novinarka AnseGiovannaChirri koja je tim činom zahvaljujući poznavanju latinskoga postala slavna u medijskim krugovima. Vijest su prenijeli svi svjetski mediji, a da nije riječ o informaciji dobive-noj od „neimenovanih vatikanskih izvora“ ubrzo je postalo sigurno jer je Vatikanski radio na svojim službenim stranicama objavio prijevode papine izjave na sedam jezika.

Tekst objave sadrži sve elemente dobrog priopćenja, a sastavljen je u opsegu jedne novinarske kartice teksta:

„Predraga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija nego i zato da bih vam priopćio odluku koja je od velike važnosti za život Crkve. Nakon što sam više puta preispitivao svoju savjest pred Bogom, došao sam do sigurnosti da moje sile, zbog poodmakle dobi, više nisu prikladne za primjereno izvršavanje Petrove službe. Svjestan sam da ta služba, zbog svoje duhovne naravi, mora biti izvršavana ne samo djelima i riječima, nego ništa manje patnjom i molitvom. Ipak, u današnjem svijetu, koji je podvrgnut brzim promjenama i uzburkan pitanjima koja su veoma važna za život vjere, da bi se upravljalo Petrovom lađom i naviještalo evanđelje, potrebna je i snaga kako tijela tako i duha, snaga koja se posljednjim mjeseci u meni uma-njila, tako da moram priznati svoju neprikladnost da dobro obavljam službu koja mi je povjerena. Stoga, dobro svjestan težine toga čina, s punom slobodom izjavljujem da se odričem službe rimskoga biskupa, nasljednika sv. Petra, koja mi je povjerena po rukama kardinala 19. travnja 2005. godine, na način da će od dana 28. veljače, u 20,00 sati, Rimska Stolica, Stolica sv. Petra, biti prazna te će oni koji su za to nadležni morati sazvati konklavu radi izbora novog prvosvećenika“ (Glas koncila, 17. 2. 2013).

Uslijedila je kratka zahvala kardinalima te iskaz u kojem papa naglašava „da će i dalje nastojati služiti svetoj Crkvi Božjoj, životom posvećenim molitvi“ (Glas koncila, 17. 2. 2013).

Iz citata je razvidno da su papine riječi bile dobro pripremljene, sadržavale su sve ključne informacije, bez suvišnih detalja, što je u prvi plan stavilo samu vijest o abdikaciji. Vrlo jasno i izričito papa je poručio da se odriče dužnosti, javnost je odmah informirao i o datumu abdikacije, a kao razlog za povlačenje naveo je umor i % zičku nemoć. Navedene riječi papa će varirati na svim ostalim javnim okupljanjima do stupanja odluke na snagu. To su: posljednja papinska javna misa slavljena na Čistu srijedu 13. veljače u Bazilici sv. Petra, zatim opća audijencija 13. veljače na Trgu sv. Petra, javna molitva na Trgu sv. Petra 24. veljače koju je pohodilo pred 100.000 ljudi, po-sljednja opća audijencija 27. veljače s 200.000 okupljenih na Trgu sv. Petra te posljednje obraćanje kardinalima uoči abdikacije 28. veljače poslijepodne.

Iz novinarskog izvještaja dugogodišnjega dopisnika iz Vatikana Silvija Tomaševića saznaje se da je Benedikt XVI. mirno čitao svoju objavu i da nije bio posebno uzbuđen (Večernji list, 12. 2. 2013) što ukazuje na to da je

Page 8: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

774

Autor

potez pomno planiran. Na takav zaključak upućuje i izvanredni bri# ng na koji je voditelj Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi istoga dana sazvao novinare te im je najavio da bi novi papa mogao biti izabran još u ožujku.

„Papa nas je malo zatekao“, rekao je na početku susreta s novinarima o. Lombardi dodavši da je „siguran da većina nazočnih osoba nije imala ni najmanju ideju o onome što će Papa najaviti“, jer to „nije bilo prethodno obznanjeno niti najavljeno“. Lombardijev nastup međutim u smislu verbalne i neverbalne komunikacije, kao i brzina kojom je sazvan bri# ng, govorio je vrlo jasno da ga situacija u kojoj se našao nije iznenadila. Lombardi je na početku pojasnio kanonsku valjanost papina poteza pozivajući se na čl. 332. Zakonika kanonskoga prava što je još jedan signal da je kriza isplanirana.7 Podsjetio je potom na važeću odredbu prema kojoj konklava mora započeti najranije 15 dana od početka ispražnjena stolice (sedisvakancija), a najkasnije 20 dana nakon toga (Glas koncila, 17. 2. 2013).

Voditelj Tiskovnog ureda Svete Stolice komentirao je i samu Papinu odluku o odreknuću kazavši da je ona dosljedna onome što je Benedikt XVI. rekao u knjizi intervjua Svjetlo svijeta s njemačkim novinarom Pete-romSeewaldom. Pojasnio je da je novinar tada papu pitao je li usred pedo# lskog skandala pomišljao na odre-knuće od službe, a on je odgovorio da se „ne može bježati kad je opasnost velika, zato što to sigurno nije tre-nutak za odstupanje. Može se odstupiti u trenutku mira, ili kad se više ne može, ali ne u trenutku opasnosti.“ Novinar ga je tada dodatno priupitao, podsjetio je Lombardi, postoje li okolnosti kad bi bilo prikladno da se papa povuče. „Kad dođe do jasne svijesti da više nije tjelesno, mentalno i duševno kadar obnašati službu“, od-govorio je Papa nadodavši da u tom slučaju „ima pravo a u nekim okolnostima i dužnost odstupiti“ (Glas koncila, 17. 2. 2013).

Lombardi je također najavio da sadašnji Papa neće sudjelovati u predstojećoj konklavi te konačno potvrdio da je u pitanju planirana odluka, koja nije neposredno uzrokovana konkretnom bolešću ili depresijom. „Riječ je o apsolutno osobnoj odluci, njegovoj, koja je donesena svjesno, s velikom odgovornošću, nije improvizirana i ne želi ni na koji način uvjetovati svoje nasljednike“ (Glas koncila, 17. 2. 2013).

Nakon prvoga izvanrednoga, redoviti bri# nzi Tiskovnog ureda Svete Stolice kao sastavni dio krizne komuni-kacijske strategije u narednom razdoblju održavani su gotovo svakodnevno. Bri# nzi su simultano prevođeni na pet jezika, a s njih su uvijek slana službena priopćenja koja su objavljivana i na internetskim stranicama.

Komunikacija nacionalnih biskupskih konferencija na primjeru hrvatskih biskupa

Reakcija nacionalnih biskupskih konferencija Katoličke crkve uglavnom se poklapala. Njezini su glavni izrazi bili: 1) priznanje iznenađenja 2) poštovanje odluke i 3) lojalnost prema Svetoj stolici. U tom segmentu kriznog komuniciranja Crkva kao globalna organizacija i njezine sastavnice govorili su ujednačeno, istim komunikacij-skim porukama. Katolička crkva u Hrvata, odnosno Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine davale su dakle istovjetne poruke.

Dokažimo tvrdnju na primjeru. U tijeku poslijepodneva konferenciju za novinare u povodu Papina odreknu-ća u Ordinarijatu u Zadru održao je Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U svom obraćanju medijima Puljić je uglavnom parafrazirao Lombardijeve riječi, priznavši da „smo pogo-đeni tom viješću, ali nismo izgubljeni“. Upozorio je na važnost i hrabrost papine odluke koju je pozdravio, a tim su se komunikacijskim obrascem u svojim priopćenjima koja su uslijedila narednih dana koristili i ostali bisku-pi (priopćenje i izjave vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, đakovačko-osječkog biskupa Marina Srakića, srijemskog biskupa Đure Gašparovića, kotorskog biskupa Ilije Janjića, sisačkog biskupa Vlade Košića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, s kašnjenjem i zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića). Od postavljena modela djelomično je odstupalo jedino Poruka uz odreknuće pape Benedikta XVI. dubrovačkoga biskup mons. Mate Uzinića od 11. Veljače, koji je spomenuo i Papino „hrabro suočavanje s teškim kušnjama, koje su za vrijeme njegova ponti# kata pogodile Crkvu“ (Uzinić, 2013).

7 S papinskog prijestolja prema izvorima u cjelokupnoj crkvenoj povijesti dobrovoljno je abdicirao jedino papa Celestin V. 1294. Dakle u pitanju je bila izvanredna situacija. Da kriza nije planirana vatikanski glasnogovornik teško bi uopće znao da Kanon predviđa mogućnost papina povlačenja, a još je manja vjerojatna tako promptna reakcija.

Page 9: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

775

Autor

Iz riječi predsjednika HBK-a Želimira Puljića može se razaznati da do papine javne objave odluke o abdikaciji predsjednik HBK nije imao informaciju da će Papa odstupiti. Međutim činjenica da je konferencija za novinare održana vrlo promptno nakon odreknuća (isto popodne) upućuje na zaključak da je vatikanska komunikacijska strategija u slučaju konkretne planirane krize bila vrlo dobro razrađena. Kako ne bi došlo do ugrožavanja plana, informaciju o abdikaciji očito je imao vrlo uzak krug papinih suradnika koji su tajnu strogo čuvali. No odmah po objavi odreknuća vatikanski stručnjaci za odnose s javnošću u skladu s komunikacijskim planom promptno su informirali nacionalne crkvene predstavnike o važnoj odluci. Biskupima su dostavljeni pripremljeni materijali s informacijama koje su potom komunicirati zainteresiranoj javnosti. Iz navedenoga proizlazi potvrda druge hipoteze prema kojoj je komunikacija hrvatskih predstavnika i Glasa koncila pratila komunikacijsku strategiju pape i Vatikana.

Reakcija javnosti

Neposredno nakon papine objave o abdikaciji počele su različite ocjene i tumačenja njegove odluke. Pozi-tivno mišljenje dao je stručnjak za odnose s javnošću Božo Skoko:

„Papin potez treba tumačiti kao znak snage i strateškog promišljanja, a nikako kao znak slabosti. Ovo je povi-jesni iskorak koji će uvelike utjecati na poimanje uloge papa u budućnosti Katoličke crkve. Naime Benedikt XVI. pokazao je kako je i papa samo čovjek i kako funkcioniranje Vatikana i Crkve ne smije biti opterećeno njegovom nemoći, starosti ili nemogućnosti da potpuno predano i profesionalno obnaša svoju dužnost. Time pokazuje svoju poniznost pred Crkvom i Bogom, iako je vjerojatno svjestan da će ovim potezom razbiti stoljetnu tradiciju, praksu, a i mnoge tabue“ (Večernji list, 12. 2. 2013).

Nakon početnog šoka, pozitivno mišljenje o papinu činu iznose gotovo svi akteri društvene komunikacije, od crkvenih i svjetovnih dužnosnika, do medijskih kolumnista, što potkrepljuje tezu o usmjerenoj komunikaciji od strane vatikanskih PR službi.

U sljedećim danima u središte pozornosti dolazi pitanje pozadine papine odluke. Pojavljuju se različita tu-mačenja, ali u prvi plan dolazi teorija prema kojoj je izvješće kardinalske komisije oko curenja informacija u aferi VatiLeaks bilo toliko alarmantno, da je papa zbog njega odlučio odstupiti. Talijanski dnevnik Repubblicaod 20. do 23. veljače objavljuje seriju članaka u tri nastavka o izvješću koje su kardinal JulianHerranz, JozefuTomko, i Salvatoreu De Giorgi papi predali u prosincu 2012, uz napomenu da još nisu zaključili istragu. Prema navodima Repubblice u izvješću se upozorava na kršenje šeste i sedme Božje zapovijedi, odnosno na blud i krađu, kon-kretno na gay lobije u vatikanskoj kuriji te na ' nancijske malverzacije oko Vatikanske banke OIR. U tekstu se analiziraju i papine izjave po tom pitanju, a Repubblica procjenjuje da je curenje informacija izvan vatikanskih zidina organizirano ne za napad na papu, već obrnuto, da ga se upozori što se događa u vatikanskoj kuriji. Iako je riječ prvenstveno o špekulacijama neimenovanih vatikanskih izvora, (s obzirom da je Benedikt XVI. doku-ment s izvješćem odlučio ostaviti zapečaćenim za svoga nasljednika), napise Repubblice citiraju vodeći svjetski mediji i Sveta Stolica se suočava s neočekivanom krizom.

S trojicom kardinala prije abdikacije papa Benedikt XVI. susreo se još jednom 25. ožujka, a Ured za tisak Sve-te stolice medijima je poslao šturo priopćenje s audijencije. U priopćenju se ističe da je izvješće omogućilo da se istaknu, „osim ograničenja i nesavršenosti koji su vlastiti ljudskoj sastavnici svake institucije, velikodušnost, ispravnost i predanost onih koji rade u Svetoj Stolici u službi poslanja koje je Krist povjerio Rimskome Prvosveć-niku“ (Glas koncila, 3. ožujka 2013)

5.4. Papine izjave u kontekstu afere VatiLeaks

U kontekstu špekulacija oko rezultata kardinalske istrage pojedine papine izjave mediji promatraju u kon-tekstu spomenute afere. Posebno se analizira izraz „za dobro Crkve“ iz papine objave o abdikaciji od 11. veljače. Taj izraz izaziva mnoge sumnje. S papom naime odlaze i mnogi drugi dužnosnici, od državnoga tajnika Tarsica Bretonea, pa nadalje. Benediktov potez stoga se prema nekim medijskim interpretacijama tumači kao „ekstre-mno žrtvovanje pape intelektualca kojega je porazio okoštali aparat vlasti“ piše Večernji list od 13. veljače. U kontekstu odreknuća počinje se tumačiti i Benediktova gesta na grobu pape Celestina V. 28. 4. 2009. tijekom

Page 10: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

776

Autor

posjeta L’Aquili stradaloj u potresu, kada je papa na grobu jedinog pape koji je abdicirao ostavio svoju biskup-

sku stolu8 (Večernji list, 13. 2. 2013)

Prorektor Hrvatskog katoličkog Sveučilišta u Zagrebu Emilio Marin u Jutarnjem listu od 12. veljače 2013.

prisjeća se papina govora na Križnom putu o Veliki petak u Koloseju 2005, kada je Benedikt XVI. na 9. postaji optužio ljude Crkve za manjak moralnih vrednota u njihovim redovima:

„Koliko je malo vjere u tolikim teorijama, koliko ispraznih riječi! Koliko je nečistoće u Crkvi, i upravo među onima koji bi u svećenstvu trebali u cijelosti pripadati Njemu! Kolika oholost, kolika samodostatnost!“ (Jutarnji list, 12. 2. 2013)

U kontekstu afere VatiLeaks može se promatrati i papina izjava na posljednjoj papinskoj misi održanoj 13. veljače. U propovijedi papa je istaknuo da poziv „vratite mi se cijelim srcem“ ne vrijedi samo za pojedinca nego i za zajednicu, posebno crkvenu, jer se vjera živi u zajednici, pa vjernik mora biti svjestan da svoj pokornički ko-rizmeni put ne prolazi sam, nego s mnogom braćom i sestrama u Crkvi, čije je lice „ponekad iskrivljeno”:

„Posebno mislim na grijehe protiv jedinstva Crkve, na podjele u crkvenom tijelu. Živjeti korizmu u jačem i vidljivijem crkvenom zajedništvu, pobjeđujući individualizme i rivalstva, ponizan je i dragocjen znak za one koji su daleko od vjere ili koji su ravnodušni.“ (…) (Glas koncila, 24. 2, str. 5)

Takođerna posljednjoj općoj audijenciji 27. veljače papa je govorio o hodu Crkve za njegova ponti+ kata „koji je imao trenutaka radosti i svjetla, ali i trenutaka koji nisu bili lagani”:

„Bio je to dio hoda Crkve. Osjećao sam se poput svetoga Petra s apostolima u lađi na Galilejskom jezeru: Gospodin nam je darovao mnoge dane sunca i laganog povjetarca, dane u kojima je ulov riba bio obilan; bilo je dana u kojima su vode bile uzburkane i vjetar protivan, kao u cijeloj povijesti Crkve, a činilo se da Gospodin spava. No, uvijek sam znao da je u toj lađi Gospodin i uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, nije naša, nego njegova.“ (Glas koncila, 10. 3. str. 4–5)

U obraćanju kardinalima 28. veljače rekao je sljedeće:

„U tih osam godina s vjerom smo doživjeli prekrasne trenutke svjetlosti koja obasjava put Crkve, kao i tre-nutke u kojima se na nebu zatekao poneki oblak. Nastojali smo služiti Kristu i njegovoj Crkvi s dubokom i po-svemašnjom ljubavlju, koja je duša naše službe. Darivali smo nadu, onu koja dolazi od Krista, koja jedina može obasjati put”. (Glas koncila, 10. 3. 2013)

Navest ćemo još jedan primjer koji se odnosi na papinu neverbalnu komunikaciju. Silvije Tomašević naime u Večernjem listu od 16. veljače izvještava o papinoj posljednjoj misi za kardinale na kojoj je državni tajnik Svete stolice TarcisioBretone u ime kardinala papi pročitao zahvalu. Iz izvještaja saznajemo da se Bazilikom sv. Petra prolomio petominutni pljesak, no za razliku od pljeska na općoj audijenciji, kardinalski aplauz papu nije ganuo. Prema riječima izvjestitelja, papa nije pokazivao osjećaje, a nakon pljeska odgovorio je tek s: „Hvala. Nastavimo s molitvom“ (Večernji list, 16. 2. 2013).

Citirane verbalne i neverbalne poruke Benedikta XVI. mogu se promatrati u kontekstu afere VatiLeaks, oso-bito kad se usporedbe s napisima koje je objavila Repubblica. Zbog nedostatka informacija po tom pitanju ne može se donijeti kategorički sud, no komunikaciju poglavara Katoličke crkve u konkretnim primjerima treba se promatrati kao znak strateškog razmišljanja. Svetom Ocu najvažnija je dobrobit Crkve. U svrhu ostvarivanja toga cilja on djeluje na dva načina. S jedne strane dozira informacije koje će komunicirati javnosti kako ne bi naštetio reputaciji Crkve, a s druge daje kritiku korumpiranim kardinalima koji Crkvu ugrožavaju iznutra.

5.5. Odlazak Benedikta XVI. 28. veljače 2013.

U objašnjenju metode istaknuli smo da je za čitav komunikacijski plan u smislu vremenskog planiranja kri-znog komuniciranja najvažnije bilo razdoblje od tri dana nakon objave abdikacije (11. – 13. veljače) i posljednja

8 Biskupska stola vuneni je plaštkojiseprebaciprekoramena (prethodnosepolaženagrobsv. Petra). Riječ je o obilježju kojim papa označuje čiju vjernost Crkvi.

Page 11: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

777

Autor

tri dana uoči prestanka obnašanje dužnosti pape (26. – 28. veljače). Možemo zaključiti da je krizna komunikacija

u oba perioda bila vrlo uspješna, kao i u ostalim razdobljima. Time je potvrđena prva postavljena hipoteza koja

pretpostavlja da su papa Benedikt XVI. i Ured za tisak Svete Stolice u slučaju papine abdikacije uspješno uprav-

ljali planiranom krizom.

Karakteristike krizne komunikacije u prva tri dana opisali smo u prethodim poglavljima, a ovdje ćemo se

ukratko osvrnuti na osobine uspješnog kriznog komuniciranja u posljednja tri dana uoči napuštanja dužnosti.

U tom kontekstu treba istaknuti da je Ured za tisak Svete Stolice javnosti komunicirao sve detalje oko papina

budućeg statusa (papa će nositi titulu papa emeritus, otputovat će prvo u papinski ljetnikovac CastelGandolofo

do uređenja samostana u Vatikanu gdje će trajno boraviti, nosit će bijelu halju, ali ne crvene cipele, već smeđe,

njegov Ribarov prsten, koji je ujedno pečatnjak, bit će ogreben, neće sudjelovati na konklavi…). Ceremonija

Papina odlaska iz Vatikana 28. veljače bila je gotovo & lmska, režiran je svaki detalj, a svečanost je uživo prenosila

Vatikanska televizija. Prije toga Papa je objavio posljednji tveet: „Hvala Vam na ljubavi i podršci“ (News.va, 2013).9

Dan prije, papaje 27. veljačeodržaoposljednjuopćuaudijenciju na Trgu sv. Petra gdje se okupilo 200.000

ljudi. Ključneriječipapinagovora, kaoiuprvojizjavikojomjeobjaviodaodlazi, bile su: Bog, čovjek, savjest, svijet,

životvjere, Crkva, naviještanjeevanđelja, papinskaslužba, prikladnost, sloboda, sposobnost, patnja, molitva.

Znakovito je da su citirani pojmovi uglavnom vezani uz najvažnije vrijednosti ne samo vjerničkog, nego op-

ćeljudskog života. Papa je time htio u pozitivnom svjetlu svratiti pozornost čitavoga čovječanstva na Katoličku

Crkvu, na njezino značenje, te na važnost da izvršava svoje poslanje u čovječanstvu. Tom porukom, poslanom

u svojem posljednjem javnom obraćanju javnosti, papa je apostro& rao značenje isnagu Crkve, čime je njegov

komunikacijski plan zaokružen:

„Pišu mi kao braća i sestre ili kao sinovi i kćeri, sosjećajem obiteljske povezanosti pune ljubavi. U tome se

može s rukom dodirnuti što je Crkva – nije neka organizacija, udruga s vjerskim ili humanitarnim ciljevima, već

živo tijelo, zajednica braće i sestara u Tijelu Isusa Krista koja nas sve ujedinjuje. Doživjeti Crkvu na taj način i tako

gotovo rukama dodirnuti snagu njezine istine i njezine ljubavi, razlog je za radost u ovo doba u kojemu mnogi

govore o njezinom zalazu. No, vidimo kako je Crkva danas živa!“ (Glaskoncila, 10. 3. 2013.)

5.6. Neke pogreške u komuniciranju

Istraživanjem smo utvrdili da je komunikacijska strategija u slučaju abdikacije Benedikta XVI. bila uspješno

osmišljena i provedena. Međutim unutar planirana upravljanja krizom pojavili su se i neki neplanirani događaji

(napisi u Repubblici, priznanje kardinala Keitha O’Briena o umješanosti u seksualni skandal, istupi američkih

kardinala), pri čemu su učinjene i određene pogreške u komunikaciji.

U slučaju špekulacija lista Repubblicao sadržaju kardinalskog izvješća oko afere VatiLeaksDržavno tajništvo

Svete stolice neposredno nakon objave serijala oglasilo se priopćenjem u kojem „osuđuje pokušaje utjecaja

na kardinale pozvane da izaberu novoga papu pisanjem o skandalima“, a na medijske napade o. Lombardi

odgovara u radijskom komentaru na Radio Vatikanu: „Objavljivanje često i neprovjerenih informacija, ili nepro-

vjerivih, pa čak i lažnih, koje zadaju teške štete ljudima i institucijama može utjecati na kardinale uoči konkla-

9 „Ako je ponti& kat pape Benedikta XVI. bio u znaku riječi i naučavanja, njegovi su posljednji sati–primijetio je jedan talijanski

novinar–bili ‘& lmski’. Ne samo zato što je vatikanska televizija pratila odlazak iz Vatikana, nego i zato što su riječi utihnu-

le, a progovorile su geste i slike. Mnogi, napose redovnice i druge zaposlenice u vatikanskim uredima, nisu ni pokušavali

zatomiti suze kad je odlazio papa Benedikt XVI. U dvorištu sv. Damaza Papu je u odlasku ispratio državni tajnik kardinal

Tarcisio Bertone s osobljem državnog tajništva. Stisak ruke, ulazak u automobil, vožnja od pola kilometra. Kod helikoptera

također stisak ruke s dekanom Kardinalskoga zbora Angelom Sodanom, generalnim vikarom za Rimsku biskupiju Agosti-

nom Vallinijem, i predsjednikom Guvernatorata Države Grada Vatikana u miru kardinalom Giovannijem Lajolom. Potom let

helikoptera iznad Vatikana, zatim iznad Vječnoga Grada. Let iznad glasovitih građevina Rima i njegovih krovova sniman je iz

drugog helikoptera, dok su „dolje“ zvonila zvona na svim crkvama, a ljudi s ulica, balkona, terasa i krovova pogledom tražili

bijeli helikopter s Papom kako bi ga pozdravili. Posljednja dva i pol sata svojega ponti& kata Sveti je Otac proveo u ljetnikov-

cu. I tu je nastupanje sedisvakancije označeno simbolima: pred desecima tisuća mještana i gostiju vrata palače su zatvorena,

vatikanska je zastava spuštena, a švicarska garda, čija je tradicionalna zadaća štititi rimskoga prvosvećenika, odstupila je

predavši svoju zadaću Vatikanskoj žandarmeriji koja će u sljedećem razdoblju čuvati i ljetnikovac i njegova gosta, Njegovu

Svetost papu Benedikta XVI. u miru“ (Glas koncila, 10. 3. 2013).

Page 12: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

778

Autor

ve” (Večernji list, 24. 2. str. 6). Priopćenje Državnog tajništva Svete Stolice mediji su dočekali na nož, optuživši

Vatikan da prikrivanjem informacija ugrožava instituciju slobode medija. Kritike medija dijelom su opravdane,

s obzirom da je Vatikan informacije o kardinalskoj istrazi davao na kapljku, kao što jer razvidno iz već citirana s

priopćenja audijencije s trojicom kardinala istražitelja u kojem se o ozbiljnim optužbama koje izriče Repubblica

govori tek kao o „ograničenjima i nesavršenosti koji su vlastiti ljudskoj sastavnici svake institucije” (Glas koncila,

3. ožujka 2013).

Veća pogreška u komunikaciji učinjena je u drugom slučaju neplanirane krize, koji se odnosi na priznanje

kardinala O’Briena o umiješanost u seksualne skandale te najava njegova nedolaska na konklavu. Iako je sam

kardinal priznao umiješanost u seksualne skandale, ponudio ostavku i najavio da neće doći na konklavu, o. Lombardi na bri% ngu je kao razlog ostavke naveo isključivo godine (biskupi sa 75 godina idu u mirovinu), ne

osvrnuvši se ni jednom rečenicom na skandal. Javnosti pritom nije ponudio cjelovitu informaciju, što je izazvalo

reakcije medija.

Rezultati analize medijske percepcije s interpretacijom

U Jutarnjem listu u razdoblju od 11. veljače do 13. ožujka objavljeno je ukupno 62 novinska priloga čija je

tema neposredno proizašla iz odreknuća Benedikta XVI. od papinske službe. U Večernjem listu u istom razdo-

blju objavljena su 64 takva priloga, a u tjedniku katoličkom tjedniku Glas koncila njih 3510. Oba dnevnika 12.

veljače objavili su specijalni prilog posvećen Papinoj abdikaciji. Teme proizašle iz abdikacije najavljene su na

četiri naslovnice Jutarnjeg (12. 2, 25. 2, 1. 3. i 13. 3) i na šest naslovnica Večernjeg lista (12, 13, 14. i 15. 2, 1. 3) te

na naslovnicama svih četiriju izdanja Glasa koncila u zadanom vremenskom okviru (17. i 22. 2, 3. 3, 10. 3.) Iznesi

podaci potvrđuju treću hipotezu koja kaže da su Jutarnji i Večernji list temama proizašlim iz abdikacije posvetili mnogo medijskog prostora.

Tablica 1. Količina novinskih priloga i naslovnica s najavom

11. 2 – 13. 3. Jutarnji list Večernji list Glas Koncila

Brojnovinskihpriloga 62 64 35

Naslovnice s najavom 4 6 4

Specijal + + -

Najveća frekvencija priloga u izdanjima dnevnih novina podudara se s fazama komunikacijske strategije na na-čin koji smo to de% nirali u prvom dijelu istraživanja: najviše priloga u obojim novinama objavljeno je dan nakon papine abdikacije 12. 2, zatim u sljedeća tri dana (do 16. 2) te tri dana neposredno uoči abdikacije na snagu (26. 2 – 1. 3). Također velika frekvencija priloga zabilježena je uoči početka konklava (8 – 13. 3), no taj korpus nije neposredno vezan uz papinu abdikaciju kao što je to slučaj s prva dva.

Što se dominantnih tema tiče, one su u velikoj mjeri pratile agendu koju je postavio komunikacijski plan Svete Stolice: u prvoj fazi Jutarnji i Večernji list najviše su pisali o uzrocima Papine abdikacije, zatim o paralelama u crkvenoj povijesti, o posljedicama na Crkvu te o kontaktu Pape i Hrvatske, a u novinama su redovito objav-ljivani izvještaji s papinih javnih nastupa. U drugom fazi naglasak je stavljen na teme vezane uz budući status pape Benedikta (oslovljavanje, odijevanje, sudbina Petrova prstena i dr.) te uz ceremoniju napuštanja Vatikana.

Pri utvrđivanju koncentracije članaka potaknutih papinom abdikacijom u Glasu koncila treba uzeti u obzir velik razmak između datuma zaključenja broja i datuma koji je naveden kao datum izlaženja11. Bez obzira na to, prosječnom čitatelju opravdano je neobična pojava da Jutarnji i Večernji list dan nakon papine abdikacije objavljuju specijale s po 12 (Jutarnji) i 11 (Večernji) priloga, dok su najutjecajnijem katoličkom mediju u Hrvat-skoj u broju od 17. veljače (zaključenu 12. veljače) objavljena svega dva priloga: izvještaj o papinoj abdikaciji s tekstom njegove objave, te izvještaj s konferencije za novinare predsjednika HBK Želimira Puljića. Čak ni ured-nički uvodnik nije posvećen središnjoj temi.

10 Promatrani su svi novinski prilozi bez obzira na žanr i veličinu.11 Glas koncila tiska se utorkom, a na naslovnici stoji datum od nedjelje jer je glavnina prodaje na misama.

Page 13: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

779

Autor

Slika 1.NaslovniceprvihizdanjaJutarnjegiVečernjeglistateGlasaKoncilanakonabdikacije12

Opravdanje se dijelom može tražiti u tjednom ritmu izlaženja: naime u trenutku papine objave broj je bio praktički zaključen, stoga se uredništvo odlučilo da će detaljniju analizu ostaviti za sljedeće brojeve. Tako je i učinjeno, i u sljedeća 3 broja objavljena su još 33 novinska priloga, međutim tek četiri priloga zauzimaju prostor veći od pola stranice.Također omjer prostora posvećen temama proizašlim iz papina odreknuća u odnosu na druge teme u Glasu koncila je i dalje znatno manji nego u analiziranim dnevnim novinama.Glas koncilau sva če-tiri analizirana izdanja prilozima na teme proizašle iz abdikacije prvoga poglavara Katoličke crkve u posljednjih šest stoljeća, i drugoga u povijesti, koji je dobrovoljno odstupio s Petrove stolice, posvetio je ukupan prostor veličine 13 stranica, dok su Jutarnji i Večenji list samo u izdanju od 12. veljače tim temama posvetili 12, odnosno 11 stranica. To treba objasniti činjenicom da se uredništvo očito odlučilo za strategiju „manje je više“ kako bi izbjegli potencijali rizik, što se samo dijelom pokazalo opravdanim. Glas koncila je zbog svoje prirode u ovoj temi trebao posvetiti više prostora.

6.1. Od informacije do senzacije

U analizi medijske percepcije Crkve u slučaju abdiciranja Benedikta XVI. istraživali smo varijable koje se odnose na autorstvo novinskih priloga, izvore informacija, funkcije uredničke opreme, novinarske vr-ste te senzacionalistički pristup izvještavanju. Što se autorstva priloga tiče, utvrđeno je da prevladavaju autorski prilozi, dok ostatak otpada na agencijske vijesti. U Jutarnjem listu većinu priloga potpisuje no-vinar Inoslav Bešker, a u Večernjem Silvije Tomaševićević, dok je to u Glasu koncila tandem Rafael Rimić i Darko Greden. Riječ je o novinarima specijaliziranima za vatikanske teme. Nadalje u svim trojim novina-ma izvori informacija prvenstveno su priopćenja Ureda ta tisak Svete Stolice i drugih službenih vatikan-skih i hrvatskih izvora, a u Jutarnjem i Večernjem listu često se citiraju i strani mediji kao izvor. Za razliku od Večernjeg lista i Glasa koncila, Jutarnji list često koristi različite neimenovane i neprovjerene izvore. Također je utvrđeno da su u Večernjem listu naslovi češće informativni nego senzacionalistički, dok je u Jutarnjem listu zabilježena nešto veća frekvencija senzacionalističkih naslova u odnosu na Večernji list. U Glasu koncila nema senzacionalističkih naslova, već prevladava informacija, odnosno citat iz papina govora. Oba su dnevnika veliku pozornost posvetila gra' čkoj opremi priloga (fotogra' je, ikonogra' ke, tablice), dok Glas koncila tekstove oprema isključivo fotogra' jama. Primijećeno da su u Večernjem listu prevladavale informativne vrste (vijest, izvještaj), dok je u Jutarnjem listu uglavnom prevladao komentar. Općenito možemo reći da Večernji list izvještavao profesionalnije i objektivnije: Silvije Tomašević naime kao izvore uglavnom koristi službena priopćenja, koristi se podacima, citira više izvora, i zaključke bazira na činjenicama, dok Inoslav Bešker u Jutarnjem listu prije svega iznosi mišljenje i stav, iako čitatelje nije upoznao s informacijama o kojima govori. Tekstovi su mu stoga često površni, a nerijetko i senzaciona-listički.

12 Izvor: Jutarnji list no. 5230 od 12. 2. 2013; Večernji list no. 17.621 od 12. 2. 2013 ;GlasaKoncila no. 7 (2007) od 17. 2. 2013.

Page 14: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

780

Autor

Tablica 2: Usporedba novina po varijablama, razdoblje analize 11.2. – 13.2.2013.

11. 2 – 13. 3. 2013. Jutarnji list Večernji list Glas Koncila

Autorstvonovinskihpriloga Autorskiprilozi Autorskiprilozi Autorskiprilozi

Izvoriinformacija

Bri" nziPriopćenja

Neimenovaniizvori

Bri" nziPriopćenja

Bri" nziPriopćenja

FunkcijeuredničkeopremeInformirati

IzazvatisenzacijuInformirati

InformiratiEvangelizirati

Dominantnenovinarskevrste Komentar Izvještaj Izvještaj

Navedene tvrdnje oprimjerit ćemo tekstovima obojice novinara na istu temu: napisa talijanskog dnevnika Repubblicao rezultatima kardinalske istrage u slučaju curenja informacija koji govore o navodnim intrigama vatikanskih dužnosnika, gay lobijima i " nancijskim malverzacijama oko Vatikanske banke. Iako se na pojedinač-nom primjeru ne mogu donositi opći zaključci, ovakva komparacija sa sličnim zaključkom mogla bi se provesti na mnogim drugim tekstovima dvojice autora.

Na tu temu u Večernjem listu od 22. siječnja Silvije Tomašević objavio je članak koji je urednički opremljen naslovom: Bludnici – sastajali su se vilama, ali u samom Vatikanu s nadnaslovom Tajna istraga trojice papinih kardinala. Unatoč vrlo osjetljivoj temi autor izvještaja ne pribjegava senzacionalizmu i odmah započinje infor-macijom te ulazi u bit problema:

„Pod naslovom na prvoj stranici ‘Seks i karijera, ucjene u Vatikanu razlog odustajanja Benedikta XVI.’, list Re-pubblica objavljuje prvi nastavak teksta o istrazi trojice kardinala. JozefTomko (89), JulianHerranz (83) i Salvato-re de Giorgi (83) 17. prosinca prošle godine predali su Benediktu XVI. dosje od 300 stranica, ali još nisu zaključili istragu. Oko 300 stranica dokumenata, u dva toma, naslijedit će novi papa. U njima se, navodno, upozorava na kršenje šeste i sedme od deset zapovijedi, odnosno na blud i krađu“ (Večernji list, 22. 2. 2013).

U skladu s početnim informativnim diskursom u nastavku slijede informacije o detaljima istrage o kojima piše Repubblica te poveznice s pojedinim papinim govorima. Nakon iznesenih informacija i slijedi zaključak koji proizlazi iz predstavljenih činjenica, koje i tumači:

„Pisanje lista Repubblica zasigurno će izazvati nova pitanja, među ostalim i kako su, ako jesu, u javnost iscurili detalji dosjea tročlane komisije. Zatim, je li stvarno u pitanju i šesta zapovijed: Ne sagriješi bludno!“ (Večernji list, 22. 2. 2013).

Istoga dana identičnu temu u Jutarnjem listu Inoslav Bešker obrađuje u senzacionalističkom komentaru pod naslovom Papu su otjerali lobiji: u jednom su lopovi, a u drugom homoseksualci. Novinski prilog podjednaka je opsega teksta (cca. 2 kartice) kao i Tomašević, a iz njega je razvidan Beškerov stil:

„Papa Benedikt XVI. se odriče dužnosti ne (samo ni prvenstveno) zato što je star i slabačak, nego da bi dao pro-stora i zamaha nekome mlađemu da vatikanske Augijeve štale očisti od nečisti u Rimskoj kuriji. A tu nečist čine prije svega dvije grupe kardinala i visokih prelata koji sustavno krše Šestu odnosno Sedmu zapovijed Božju: jedni su po-dredili svoju službu svojim (…) homoseksualnim odnosima (…), a drugi su naprosto lupeži“ (Jutarnji list, 23. 2. 2013).

Čitatelji do glavne informacije i povoda članku – serijala u Repubblici – dolaze tek oko polovice teksta, a prije i poslije premereženi su ironičnim autorskim komentarom koji ni do svoga konca ne daje jasne odgovore na sva ključna novinarska pitanja: tko, što, gdje, kada, kako i zašto. Bešker se pritom u svrhu izazivanja senzacije koristi različitim stilskim " gurama i (često nezgrapnim) jezičnim konstrukcijama, međutim čitatelj ostaje uskraćen za najbitnije– informaciju.

Primjer senzacionalističkog načina izvještavanja Jutarnjeg lista osobito je razvidan na primjeru intervjua no-vinara Marka Cigoja s kardinalom Vinkom Puljićem od 17. veljače 2013.

Page 15: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

781

Autor

Slika 3. Senzacionalistički prilog u Jutarnjem listu: prve dvije od četiri stranice intervju zauzima samo fotogra� ja što

izaziva senzaciju13

U analizi ćemo se osvrnuti na dva ključna momenta. Prvo, treba istaknuti da je prilog s tekstom veličine cca. osam kartica novinarskog teksta razvučen na četiri stranice, od čega cijele prve dvije zauzima velika fotogra# ja,

što je usmjereno u svrhu postizanja senzacije. Drugi moment su novinarska pitanja koji vrlo ozbiljnoj proble-

matici pristupaju trivijalno i senzacionalistički. Između niza pitanja o vatikanskim lobijima i klanovima, ovo se

osobito ističe neozbiljnošću:

„U ponudi hrvatskih kladionica stoji kako su izgledi da kardinal Bozanić postane novi Papa 1: 150, a omjer na

Vas je 1:100. Smijete li uopće komentirati što se izbor za novog Svetog Oca našao u ponudama kladionica, kao i

to da Vama daju pedeset posto veće izglede od kardinala Bozanića?„ (Jutarnji list, 17. 2. 2013)

U kontekstu navedenoga, četvrtu hipotezu koja pretpostavlja da su u Jutarnjem i Večernjem listu dominirali

sadržaji predstavljeni na senzacionalistički način, možemo potvrditi, ali samo djelomično, s obzirom da smo

istraživanjem utvrdili da u Večernjem listu na primjeru konkretnog slučaja prevladalo objektivno i činjenično

novinarstvo.

Zaključak

S kontinuitetom od dvije tisuće godina Crkva je najdugovječnija društvena institucija na svijetu. Ako ćemo

govoriti rječnikom suvremenog vremena, ona je i najstarija društvena mreža. Crkva danas broji oko milijardu

vjernika, što je tek nešto manje od broja članovaFacebooka.

Istraživanjem krizne komunikacije i medijske percepcije Crkve u slučaju abdikacije pape Benedikta XVI. za-

ključili smo da je Crkva počela sustavnopromišljati svoju komunikacijsku strategiju. Sve četiri polazne hipoteze

istraživanjem su potvrđene, prve tri u potpunosti, a četvrta, koja pretpostavlja dominaciju sadržaja predstav-

ljenih na senzacionalistički način u Jutarnjem i Večernjem listu, djelomično, s obzirom na rezultat prema kojem

je u Večernjem listu prevladavalo informativno izvještavanje. Utvrđeno je dakle da je komunikacija hrvatskih

crkvenih predstavnika i Glasa koncila pratila komunikacijsku strategiju pape i Vatikana (druga hipoteza) te da su

Jutarnji i Večernji list temama proizašlim iz abdikacije posvetili mnogo medijskog prostora (četvrta hipoteza).

Primjenjujući u konkretnoj situaciji suvremene komunikološke spoznaje i koristeći raspoložive komunikacij-

ske alate,stručnjaci za odnose s javnošću Vatikana uspješno su upravljali jednom od ozbiljnijih kriznih situacija

u povijesti Crkve(prva hipoteza). Pritom je ostvaren najvažniji cilj kriznog komuniciranja: njegovanje i zaštita

reputacije organizacije. Speci# čnost je ovog slučaja u činjenici da analizirana kriza ne samo da nije narušila

reputaciju Crkve, nego je ugled institucije porastao u odnosu na razdoblje prije krize. Pretpostavljamo da bi tu

tezu potvrdili i rezultati analize medijske slike pape Franje, što je tema za buduće istraživanje.

13 Izvor: Jutarnji listno. 5235 od 17. 2. 2013.

Page 16: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

782

Autor

Literatura

Broom, G. M. (2010),Center’s i Cutlip’sUčinkovitiodnosisjavnošću,Zagreb:Mate

Galić, G. (2013),Karakteristike izvještavanja u kulturi u hrvatskom dnevnom tisku, diplomski rad.Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Grunig, J., Hunt, T. (1984),ManagingPublicRelations, New York – Chicago: Holt/Rinehart&Winson

Heath, R., Coombs, T. (2006),Today’s Public Relations – An Introduction,Thousand Oaks: Sage Pub

Hiebert, R. E. i Gibbons, S. (2000),ExploringMassMedia for Changing Word, Mahwah–London: Lawrence ErlbaumAssociatesPublishers

Klaić, B. (1962),Rječnik stranih riječi, Zagreb: Zora

Krystek, U. (1987).Unternehmenskrisen: Beschreibung, Vermeidung und Bewältigung überlebenskritischer Prozesse in Unternehmungen. Wiesbaden: Gabler

Kušar, S. (2008),Drugi vatikanski koncil Dokumenti,Zagreb: Kršćanska sadašnjost

Labaš, D. (1993) „Crkva i društvene komunikacije“, Obnovljeni život. Časopis za - lozo- ju i religijske znanosti, no. 1, vol. 48, str. 76 – 77. Zagreb:Filozofsko teološki institut Družbe Isusove

Labaš, D., Kanižaj, I., Ciboci, L. (2011)„Medijsko izvještavanje o zlostavljanjima u katoličkim odgojnim ustanovama u Irskoj“, Riječki teološki časopis, no. 2, vol. 19, str. 279–312. Rijeka:Riječki teološki časopis (RTČ)

Malović, S. (2005),Osnove novinarstv, Zagreb: Golden marketing–Tehnička knjiga

Plenković, M. (1993),Komunikologija masovnih medija, Zagreb:Barbat

Raguž, I. (2010) „O svećeničkom celibatu u krizama današnje Crkve“, Diacovensia, no. 2., vol. 18, 312–328.Osijek:Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Röttger, U. (2004),Theorien der PublicRelations. GrundlagenundPerspektiven der PR-Forschung,Wiesbaden: Gabler

OsmanagićBedenik, N. (2003),Kriza kao šansa, kroz poslovnu krizu do poslovnog uspjeha, Zagreb: Školska knjiga

Tomić, Z. (2008),Odnosi s javnošću – teorija i praksa, Zagreb – Sarajevo: Synopsis

Tkalac-Verčić, A. (2010),Priručnik za metodologiju istraživačkog rada: kako osmisliti, provesti i opisati znanstveno i stručno istraživanje, Zagreb: M.E.P.

Trbušić, D. (2013),Crkva i društvene komunikacije, diplomski rad, Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Izvori preuzeti s interneta:

Centar za istraživanje tržišta GFK, (2012), „Povjerenje u neke institucije u Hrvatskoj“, GFK Croatia Orange newsletter, rujan, no. 33, str. 2–4, http://www.gfk.hr/imperia md/content/gfkaustria2/pdf/nlo33.pdf (pristup 12. veljače 2014)

Domradio.de (2003).EinPorträtvonPapstJohannesPaul II.: Superstar undFriedensstifter, http://www.domradio.de/themen/vatikan/2013-09-29/ein-portraet-von-papst-johannes-paul-ii (pristup 16.ožujka2014)

Hrvatska biskupska konferencija, (2006), Crkva i mediji. Pastoralne smjernice, http://www.hbk.hr/docs/crkva_i_mediji.pdf, (pristup 15. ožujka 2014)

Kuveždanin, M. (2011), Prvi dan TPS-a: Položaj Crkve u svjetovnim medijima,http://www.djos.hr/site/index.php?option=com_content&view=article&id=908:predavanja-i-dana-tps-a-poloaj-crkve-u-svjetovnim-medijima&catid=34:vijesti&Itemid=80(pristup 10. ožujka 2014)

Martig, C. (2007). DieKatholischeKirchein der ÖX entlichkeit,Medienheft, http://www.medienheft.ch/kritik/bibliothek/

Page 17: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

783

Autor

k07_MartigCharles.pdf (pristup 10. ožujka 2014)

News.va (2013),Twitter arhive for BXVI, http://www.news.va/en/twitter_archive (pristup 20. ožujka 2014)

Schiltz, M. (2004),ThesenzueinemKommunikationskonzept der KatholischenKirchein Luxemburg. EgliseCatholique à Luxembourg,  http://www.cathol.lu/archidiocese-erzbistum/les-statuts-die-statuten/thesen-zu-einem (pristup 10. ožujka 2014)

Spiegelonline (2012),ErsterPapst-Tweet: „Gerneverbindeichmich mit euchüberTwitter“, http://www.spiegel.de/panorama/leute/papst-benedikt-xvi-bei-twitter-erster-tweet-des-pontifex-a-872439.html (pristup 13. ožujka 2014)

Upisnik Hrvatske gospodarske komore o izdavanju i distribuciji tiska, (2014), Hrvatska gospodarska komora, (http://www.hgk.hr/javne-ovlasti-u-sektoru, pristup 10. ožujka 2014)

Uzinić, M. (2013), Poruka uz odreknuće pape Benedikta XVI, (http://www.dubrovacka- biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=1278:poruka-uz-odreknu %C4%87e-pape-benedikta-xvi&Itemid=530, pristup 10. ožujka 2014)

Citirani novinski prilozi:

Bešker, I. (2013), „Papu su otjerali lobiji: u jednom su lopovi, a u drugom homoseksualci“, Jutarnji list, no. 5240, vol. 15, 22. 2. 2013, str. 23, Europa digital d. o. o.

Cigoj, M. (2013), „Benedikt XVI. dao je sve od sebe. Žao mi je što odlazi, ali sam uzbuđen što ćemo uskoro birati novoga papu“, Jutarnji list, no. 5235, vol. 15, 17. 2. 2013, str. 18–21, Europa digital d. o. o.

Grden, D. (2013), „Odričem se službe rimskoga biskupa, nasljednika sv. Petra“, Glas koncila, no. 7 (2017), vol. 52, 17. 2. 2013, str. 1, 4, Zagrebačka nadbiskupija

Grden, D., Rimić, R. (2013), „Koračajmo naprijed sigurni u Božju pobjedu“, Glas koncila, no. 9 (2019), vol. 52, 3. 3. 2013, str. 1; 4, Zagrebačka nadbiskupija

Marin, E. (2013), „Osam prijelomnih godina u Vatikanu“, Jutarnji list, no. 5230, vol. 15, 12. 2. 2013, str. 4, Europa digital d. o. o.

Rimić, R. (2013), „Dopustimo Gospodinu da nas preobrazi, obnovi i obrati“, Glas koncila, no. 8 (2018), vol. 52, 24. 2. 2013, str. 1; 5, Zagrebačka nadbiskupija

Rimić, R., Grden, D. (2013), „Ne napuštam križ, ostajem uz Raspetog Gospodina“, Glas koncila, no. 10 (2020), vol. 52, 10. 3. 2013, str. 4–5, Zagrebačka nadbiskupija

Tomašević, S. (2013), „Idem, umoran sam“, Večernji list, no. 17.641, vol. 53, 12. 2. 2013, str. 2–3, Večernji list d.o.o.

Tomašević, S. (2013), „Papino obrazloženje: Kurija se ne da promijeniti... Onda idem ja!“, Večernji list, no. 17.641, vol. 53, 13. 2. 2013, str. 5, Večernji list d.o.o

Tomašević, S. (2013), „Kardinali su skovali zavjeru“, Večernji list, no. 17.644, vol. 53, 13. 2. 2013, str. 16– 17, Večernji list d.o.o.

Tomašević, S. (2013), „Bludnici – sastajali su se vilama, ali i u samom Vatikanu“, Večernji list, no. 17.651, vol. 53, 22. 2. 2013, str. 14–15, Večernji list d.o.o

Skoko, B. (2013), „Papin potez je strateško promišljanje, a ne znak slabosti “, Večernji list, no. 17.641, vol. 53, 12. 2. 2013, str. 7, Večernji list d.o.o.

Page 18: KRIZNO KOMUNICIRANJE I MEDIJSKA PERCEPCIJA CRKVE U

784

Autor

CRISIS COMMUNICATION AND MEDIA PERCEPTION OF THE CHURCH IN THE CASE OF THE ABDICATION OF POPE BENDICT XVI

Abstract

With the announcement of the decision on the abdication of the bishop of Rome on February 11, 2013,

Pope Benedict XVI surprised not only the church clergy and members of the largest Christian community, but

also the general public. The news that the ! rst Pope in the past six centuries is leaving the Vatican was published

by all media throughout the world, which was immediately followed by various analyses and interpretations.

While the church heads declaratively welcomed the Holy Father?s “bold” and “rational” decision, the media be-

gan to speculate that Pope Benedict XVI abdicate due to pressures on the Church for scandals and controver-

sies, especially the VatiLeaks scandal from May 2012. The Pope’s valet was then arrested for theft and providing

the media with con! dential documents that uncovered the alleged intrigues involving Vatican bishops and gay

lobbies. In the presented context, the authors analyse the crisis communication and media perception of the

church in the period immediately after the announcement of the Pope’s decision to abdicate. By analysing the

contents of the Pope’s announcement, press releases from the church’s o" cial press o" ce, the o" cial respon-

ses by Croatian bishops, articles published in the Catholic weekly Glas koncila, as well as in the leading Croatian

daily newspapers, examined were the communication patterns and strategies that resulted in not only one of

the biggest crises in the history of the church to be overcome, but even leading to Time magazine declaring

Peter’s successor as Person of the Year.

Key words: crisis communication, church, abdication of Pope Benedict XVI, media perception