Kukuljevic - Juran i Sofija

7/28/2019 Kukuljevic - Juran i Sofija

1/76

Ivan Kukuljevi:Juran i Sofija

Ivan Kukuljevi Sakcinski

Juran i Sofijaili

Turci kod Siska

1Klasici hrvatske knjievnosti na CD-ROM-u Drama i kazalite


2/76


SADRAJ

Osobe ____________________________________________ 3IN PRVI _________________________________________ 4

Prizor prvi ___________________________________ 4Prizor drugi __________________________________ 4Prizor tretji___________________________________ 6Prizor etvrti _________________________________ 8Prizor peti ___________________________________ 9Prizor esti__________________________________ 12Prizor sedmi_________________________________ 13Prizor osmi__________________________________ 15Prizor deveti_________________________________ 17

Prizor deseti_________________________________ 17Prizor jedanaesti _____________________________ 18Prizor dvanaesti______________________________ 21Prizor trinaesti_______________________________ 24Prizor etrnaesti______________________________ 26Prizor petnaesti______________________________ 27

IN DRUGI ______________________________________ 29Prizor prvi __________________________________ 29Prizor drugi _________________________________ 30Prizor tretji__________________________________ 31Prizor etvrti ________________________________ 33Prizor peti __________________________________ 36Prizor esti__________________________________ 38Prizor sedmi_________________________________ 38Prizor osmi__________________________________ 42Prizor deveti_________________________________ 42Prizor deseti_________________________________ 48Prizor jedanaesti _____________________________ 49Prizor dvanaesti______________________________ 50Prizor trinaesti_______________________________ 51

IN TRETJI ______________________________________ 54Prizor prvi __________________________________ 54Prizor drugi _________________________________ 54

Prizor tretji__________________________________ 64Prizor etvrti ________________________________ 64Prizor peti __________________________________ 65Prizor esti__________________________________ 66Prizor sedmi_________________________________ 67Prizor osmi__________________________________ 68Prizor deveti_________________________________ 69Prizor deseti_________________________________ 69Prizor jedanaesti _____________________________ 70Prizor dvanaesti______________________________ 71Prizor trinaesti_______________________________ 72

Prizor etrnaesti______________________________ 72RJENIK ________________________________________ 75



3/76


Osobe:

TOMA KNEZ ERDDI-BAKA MOSLAVSKI, ban Horvata, Dalmatina i SlavonacaKATARINA, njegova supruga

JURAN, njegov sinSOFIJA, Juranova suprugaIVAN, njihov sin, 8 god. star

JANKO KNEZ DRAKOVI - TRAKOANSKI, zaasni poglavar u Krievcu, prijatelj JuranovANDRIJA KNEZ AUERSBERG - TURJAKI, poglavar u KarlovcuBLA GJURAK, poglavar tvre u SiskuKLEKOVI

MARNAVI horvatsko-ilirski plemii u slubi banovojHASAN, baa od BosneMEHMET SANDAK OD HERCEGOVINE, sestri sultanov, Hasanov uzdajnikKURT, janiarski agaRUSTAN-BEG, voa Bonjaka

JEDAN STARI SRBLJINHORVATI, KRAJNCI, TAJERCI, ISTRIJANCI, BONJACI, SRBLJI I TURCI

Kazalite je as u Zagrebu, as pako u Sisku u Horvatskoj god. 1593.



4/76


IN PRVI

Dvorana banska u Zagrebu.

Prizor prvi

JURAN

Sasvim oboruan u staroilirskoj odori stoji kod prozora, i gleda na polje. - Pak za kratkom stankom:

Krasno i velikoljepno uzdie se sunce iza gora tamo, - zemlji daje novu krijepost i milinu - a nama

navjeuje jasni - bistri dan. - Blagodatno baca ivotvorne lui svoje na sve strane uboge moje irazorene domovine, nu namjesto plodne obilnosti donaa novi emer, novu tugu mojim toli mnogopretrpivim, toli duboko opadim zemljakom. (Stupi u sredinu.) Otabino! otabino! hoe li jodugo pod brjemenom i jarmom dumanskih uzdisat veriga? - dugo joter kopilad tursku u sebi ipolag sebe trpiti? O preteki udesu! kako nemilostivo proganja milu bratju mojega tako slavnoga,tako blagorodnoga, kralju i domu uvijek vjernoga naroda! - (Stupi opet k prozoru. Za kratkimmuanjem):Krasan, velianstven zaisto pozor! kao zlatom posejana su jurve sva brda, ter ista tavnasjena od dolina isenjiva pred jasnom svjetlinom nebesa! - Sunce! ti njegda prvi boe praotacanaih, ti viru svake srjee, kojim se zemlja napaja, zato unitava sjeme nade nae, namjesto da gadozrijeliti dopusti? - sunce! kada e ti zlatnimi slobode zraci prodrijeti tavnu no naega takotekoga i nemilostivoga ropstva, ter kada e tvoga dumana, nevjernog Turina, odagnati? - -

(Ostane zamiljen.)

Prizor drugiD r a k o v i (stupi unutra, ostane kratko vrijeme Jurana smatrajui kod vrata, zatim ide tiho k

njemu, ter poloi ruku svoju na ramena njegova) i p r v i

DRAKOVI

Jurane! to si tako zamiljen?

JURAN

Tko prekida misli moje u ovo doba? (Poznavi Drakovia):Ha! ti si, blagorodni prijatelju, ovde uZagrebu; (prui mu ruku)nu kazuj, to te donaa tako iznenada u na glavni grad?

DRAKOVI

Valjda ti je znano, Jurane, da sam i ja kod svake bitve bio, koju smo proti potlaiteljem domovine

nae poduzeli. Ba sam se time bavio mislei: kako bi se ete okrutnika iz krievakoga kotaraistjerati, i domovina od suanjstva osloboditi mogla, kada mi glas najedanput doe da e tebe otac



5/76


tvoj s jednom etom k izbavljenju kranskih robova proti Sisku poslati. uvi to odmah se odvaimovamo k tebi pohititi, da na tvojoj i bratje nae strani odovuda takojer nevrijednoga dumana, koji

se jurve glavnomu gradu naemu pribliavati podstupi, kazniti mogu.

JURAN

Zato ti moram ja i otac moj zahvalan biti. - Nu ipak u istom trenutju, kada nam hrabrom miicomtvojom veliki potpor donaa, predaje zajedno uboge itelje krievakoga kotara bijesnojkrvolonosti dumana, kojih za izgubljenim poglavarom prva hrabrost i snaga klonula bude.

DRAKOVI

Ne brini se zato, mili Jurane! ostavio sam njima iskusnoga junaka za vojvodu, a to je hrabri Labokar.- Nu na stran sada s otim, kai mi kako stoje stvari nae oko Zagreba?

JURAN

O zlo! veoma zlo! - - Kako ovjek preko Save korai umah smotri hrpe dumanske, koje cijelukrasnu ravninu meu Kerestincem i Okiem razorie i unitoie, ter do iste Save dospjee. - Svakidan dohaaju novi glasi bijede i nevolje iz ubogih onih strana tune domovine nae, s najuasnijimi,ovjeanstvo porugajuimi vijestmi. - Hiljade bratje nae odvaaju okrutnici oni u zvjersko ropstvo,pale sela i gradove, robe i plijene isto najmanje blago seljana, ter ubijaju i okreu pod ma sve toim pod ruke dojde; iste ene i nevinoga eda u materinskoj utrobi ne tedi zvjerinska njihovabjesnoa.

DRAKOVI

O uboga i tuna domovino! - Kako ujem, voa njihov je onaj isti Hasan, koji pred njekoliko godinau kotaru meu Krievcem i Koprivnicom okrutne biljege i spomenike zvjerske svoje naravi ostavi?

JURAN

aliboe, onaj isti! - Bezobraznost njegova stupa tako daleko, da se porugaju nemoi i nesvijestinaoj, u sredini rata kod Lomnice s lovom zabavljati usuuje, ter isti stolni hram u Zagrebu posjetitiobeava.

DRAKOVI

Ha! kakovo smionstvo? Pa ovo sve moramo, i moemo s trpljivnostju podnositi?

JURAN

to da radimo? - davno je ve otac moj glasonoe u Be, Gradac i Karlovac rasposlao s molbom, danam se mala barem pomo poalje; nu nikakva jo odgovora ne ima ovdje. Snaga je i krijepost nae



6/76


zemlje kroz tolike divje ratove sasvim isrpana, i ako nam skoro Vinji pomoi ne poalje, tada namne ostaje drugo nita, nego pod razvalinami domovine gorke traiti grobove.

DRAKOVI

Ta tako mi Boga i desnice! propasti otabine doekati neu, ja u radje umrijeti, nego gledati, kakose duman roda i vjere u domovini djedova naih s ponositom glavom iri, ter se nad nami oholoponosi! - Prvlje vjendar nego ivot na dokonamo, hoemo sve iskusiti, hoemo se ogledati, kakose junakim Ilirom pristoji! - Sada, Jurane, idi oprosti se prije s ocem, suprugom i edom tvojim, terhiti tadar onamo, kamo te dunost sveta domovine zove - ja idem napred, da sve u redu i pripravnonae. (Otide naglo.)

JURAN

gleda za njim

Blagorodni muu! - Kako je sretan ovjek u istoj bijedi i nevolji, kad imade vjernoga druga na stranisvojoj. - Nu sada hitro k mojemu ocu! (Hoe otii.)

Prizor tretjiS o f i j a (mu stupi naproti) iJ u r a n

SOFIJA

Jurane?

JURAN

Mila suprugo! (Objatje.)

SOFIJA

to, ti si jurve oboruan?

JURAN

Da, ljubezna! oboruan k borbi za slobodu i otabinu; - o kakovo rajsko uvstvo obuzima duu moju,kada mila imena ova izustiti mogu. -



7/76


SOFIJA

Tekar malo protee dana, otkada si se kui povratio, pak ve naumljava mene ostaviti. - O ti nezna kakov emer, kakovu brigu odlazak tvoj meni uzrokuje - kako lahko moe ti u koju bijedupasti, kako te lahko moe sluaj koji meni tunoj zauvijek oteti!

JURAN

Blagorodna eno! ne brini se zato - ako ja i na bojitu padnem, ostat e ti jo moj otac, ostat e tina sin, obodvojica edu traiti, da ti tetu tu nadoknade.

SOFIJA

O Jurane! ja se jote dobro sjeam onoga vrjemena, kada si drugaije mislio, kada tvoja Sofija tebisve, sve bijae - ali ono vrijeme jur proe - tvoja jedina misao rat je sada, tvoj jedini posao borba - naostavljenu suprugu i na edo tvoje ti niti ne misli, dokle oni osamljeni meu zidinami gorke ronesuze, ti za plijenom hrli i u smrt ili u ropstvo leti!

JURAN

Nit vojnika, nit junaka poznate su dunosti tebi; mogu li ja drugaije raditi? - bi li bio vrijedan ocamoga nositi ime! bi li bio vrijedan otabinu imati, ako bi u najpogibelnijem stanju njezinom bezbrige i skrbi doma u sobi kod moga eda, il u naruaju supruge dane sprovaao? - Ne ne, Sofijo! to

ne bi misao tvoja.

SOFIJA

za kratkim muanjem Jurana smatraju

Da, Jurane! iz vatreno sijevajuega oka, iz utienja due i srca moga vidim, da pravo govori, -ponosim se, da se tvojom ozivam, ohola sam, to sam supruga ilirskoga junaka! - Hiti onamo gdje teslava i lovor eka, gdje rod i dom od propasti izbaviti moe; - nu ne zaboravi ipak nikada, da tedoma njeno ljubea supruga i nevino edo eka. -

JURAN

Blagorodna suprugo! tvoje slatke rijei hrabrost moju do ushienja uzvisuju! (Zvuk trublje.)

SOFIJA

Ha, to e ovaj glas trublje?



8/76


JURAN

On me zove na put slave! - ostaj dakle zbogom, Sofijo! skoro e me opeta viditi. (uju se koraci.)uj korake oca moga, on valjda udi nasamu govoriti sa mnom. -

SOFIJA

Ostaj zbogom! - molitve vatrene ljubavi neka te slijede u krvnu borbu. (Otie.)

JURAN

Velianstvena duo! neizmjerno me srjetna ini ljubav tvoja! -

Prizor etvrtiJ u r a n i T o m a E r d d i

TOMA

stupi unutra

Moj sinko! jesi l' pripravan?

JURAN

Svako trenutje, kada me zapovijed pozove vaa.

TOMA

Znano e ti jur biti opredjeljenje tvoje. - Preko jednu hiljadu kranskih robova, koje dumannedaleko od ovdeka u najveoj nevolji stradati pua, moe ti lahko iz besesnog izbaviti ropstva. -

Pogledaj! (stupi k prozoru ter kae van)ondje te ekaju dionici slave tvoje, pogledi njihovi edu natebi poivati, - jedan samo hip od tebe biti e dosta, za da se bace u ete dumanske. - Moj sinko!skoro u svakoj borbi ja sam bio tamo, gdje pogibel najvea bijae, to isto oekivam sada i od tebe. -Idi - vrijeme je krilovito, a izgubljeno jedno trenutje nee se nikada vie vratiti. -

JURAN

Oe! ja u se uvjerenosti vae vrijednim uiniti, - kao dobitnik, ako Bog i srjea junaka dade, ilipako nikada neu se vratit u objatje vae. (Otide.)



9/76


TOMA

Sve vijesti, koje dobivam, glase alosno, svuda mnoina dumana, a od nikuda zadovoljne pomoi. -Ja ispunjavam dunost moju, kad grabei i razorenju granicu stavljati iz sve krijeposti nastojim. - Odsvega to mi je milo i drago rastat u se rado, i svako u trenutje ivot moj radosno rtvovati, zaBoga, kralja i otabinu.

Prizor petiG j u r a k i p r v i

GJURAK

Oprostite, blagorodni knee! ako sam u neprilino vrijeme doao.

TOMA

Gjurae! moj esni stare, vi ovdje u Zagrebu? zdravo, vjerni drue mladosti moje! - Nu kako vam bimogue iz opsjeene izii tvre?

GJURAK

Moje e vam priastje nenadno biti - zaisto bi se moglo za udivljenje drati, to sam srjetno ovamodospio.

TOMA

Kako je u Sisku?

GJURAK

Zlo, gospodine. - Hasan-baa pun krvne osvete stupa uvijek napred, da si kroz razvaline tunedomovine nae put do austrijanskoga uini srca, pa da si i tamo kano i ovdje plijenjanjem, grabeju iprolijevanjem nevine krvi starih i mladih, beskoneni spomenik ustanovi. - Naa je tvra jurvetijesno opkoljena i neprestano na nju juri ine.

TOMA

Vajme! da okrutnosti ove uti moram. - Nu tako mi Boga u koga vjerujem, ja u to vrijedno naplatiti.



10/76


GJURAK

Jueranja burna no dade mi priliku iz Siska se ukrasti. - Preko zidine pustim se po jednom uetudole, prevarim strae dumana, i tako srjetno doem u Zagreb.

TOMA

Lahko bi vi smionost ovu ivotom vaim platiti bili mogli.

GJURAK

Na to sam bio pripravan; nu stranu bijedu, koja meu zidinami grada Siska carstvuje, nisam mogao

mojima oima dulje gledati. Nevolja je itelja jur najviji stupaj dostigla, ter omekava ista gvozdenaprsa vojnika naih, koji su inae na divje prizore ove fele dobro nauni. Oni vojevahu dosada hrabroza rod i domovinu svoju, pa sada se poimlje i njihova hrabrost koncu pribliavati, jer pred namistoji slika beskonenog ropstva, hiljadu puta uasnijega od hitre smrti, - a ovo e zaisto za malodana na udes biti, ako nam blago nebo na skorom izbavljenja i pomoi ne poalje.

TOMA

Pak traite li vi obodvoje od mene?

GJURAK

Od vae mudrosti, od vae hrabrosti i od vaega domo- i rodoljubja - jerbo jote zaboravili nismo,kako ste vi prije pet godina, s malom etom hrabrenih junaka tijesno opsjeenu Petrinju izbavili,kako ste vi samo - oprostite to vas spominjem - kako ste vi vatrene suze ganutja poradi nevoljestanovnika zemljaka vaih plakali, ter velikoduno cijeli va na tri dana opredijeljeni ive, meugladne graane razdijeliti dali, po tom pako sami pomanjkanje trpjet morali. - Ovo je djelo zaisto unebu zapisano, koje e vam se nagraditi.

TOMA

hladno i kratko

Vi zaboravljate cilj vaega doastja!

GJURAK

Tko ne bi u spomeni vae blagorodnosti na osobnu nevolju svoju zaboravio?

TOMA

Zaisto e vam govorenje bit gorko, zato inite da krae postane.



11/76


GJURAK

O! ne zabranjujte mi, molim vas, tu slast o preanjem razgovarati se vrjemenu, kada namsadanjost i tako nita utjeivoga ne imade. - Da, gospodine! nevolja je jur najviji stupaj dostignula,ivea ne imamo vie, a i strjelivo nam poimlje manjkati.

TOMA

to radi duhovni glavar i drug va Finti?

GJURAK

On posluje i vojuje kano to se hrabromu muu i Iliru pristoji. - Jote se je pred mojim odlaskomzakleo svim, to mu je milo i sveto, da e se prvlje pod zidinami zakopati dati, negoli okrutnikomtvru predati.

TOMA

Blagorodni ovaj mu dokazuje tim, da ne umije samo blagosivljati, nego i kao ilirski graanin iHorvat, takojer sablju, kad je trijeba, pasati i njom vladati. - Na koliko raunate vi dumansku

vojsku?

GJURAK

Blizu 60 hiljada!

TOMA

A ja imam samo 2000 momaka. - Smionost bi bez pameti bila s malom etom ovom na cijelu vojskutursku udariti. Nu kako pomo, koju mi Turjaki iz Karlovca obea dobijem, odmah u protidumanu poi. - Do toga sam vrjemena moga sina u uhodstvo poslao i njemu skupa naruio, da nadumana za izbaviti urobljene zemljake juri ini.

GJURAK

Neka vam Bog nagradi ovjeno poprijatje ovo! - o kako bi se ja tada za srjetna drao, kada bisugraanom mojim veselu vijest donijeti mogao!

TOMA

Vi ete se opet u Sisak vratiti?



12/76


GJURAK

Bi li ja vrijedan bio Ilirom se ozivati, ter na elu hrabrenih junaka i milenih zemljaka mojih stajati,ako bi jih u najveoj pogibeli ostavio? Ne zaisto, gospodine! ja u jote ovu no natrag u Sisak, da smilom i vjernom bratjom mojom svaku zgodu i nezgodu dijelim.

Prizor estiM a r n a v i i p r v i

MARNAVI

Gospodine! poslanik od Hasana je uprav sada doao, i eli vam pismo od svoga gospodara predati.

TOMA

Meni pismo? - nikada se nisam s Hasanom porazumijevao; ja u mu radje maem nego peromotpisati, tako edu se barem pismena bolje i jasnije poznati.

MARNAVI

Kakov u mu dakle odgovor dati?

TOMA

Da ga neu niti viditi, nit njim govoriti.

MARNAVI

A pismo?

TOMA

Ovo moete uzeti od njega, nu zajedno bez da ga proitate u jedan top nabiti, ter s tanetom u taborneprijateljski natrag poslati; tako dobije Hasan najskoriji odgovor.

GJURAK

Dozvolite, milostivni knee! da i ja jednu rije progovorim.



13/76


TOMA

Dajte da ujem!

GJURAK

Namjeru vau s dumanom roda i domovine nikakvoga drutva ne voditi astim i ja, - nu ipak kadapoklisar od Hasana dolazi, moe biti bi se njegovo pismo na sudbinu Siska pretezati moglo; zato vasmolim, sustegnite gnjev va, koji proti svakomu susretanju s dumanom u srcu gojite i nosite; zatoposluajte, to Hasan od vas zahtijeva.

TOMA

promilja kratko vrijeme, zatim naglo

Ako mislite da udes Siska od razgovora toga zavisi, neka doe Turin. (Prama Marnaviu):ujte,Marnaviu! nemojte poklisara toga bez strae pustiti amo, jerbo ne bi rad povoda dati kojekakvimmislim, kao da bi Turin sa mnom kakove otajnosti imao, svaki neka znade, to duman ite, da sitako trud usuvam, razgovor ponoviti. (Marnavi otide.)

GJURAK

Dopustite meutim da se odaljim.

TOMA

Ostanite ovdje, stare! vi ste uzrok to sam se ja odluio s Turinom usmeno se porazgovoriti. -Budite dakle svjedok zahtijevanja njegovoga i stojte pripravni, ako potrjebno uzbude, da muodgovorimo. -

Prizor sedmiP r v i , M e h m e t , M a r n a v i i 4 v o j n i k a

TOMA

prama Mehmetu

Vi ste dakle poklisar od Hasan-bae?

MEHMET

Hasan-baa zapovjednik vojske i namjesnik sultanov, kojega da Bog poivi, alje vama ovo pismo.(Pridade Tomi pismo.)



14/76


TOMA

Da vidim to mi Hasan javlja! (Otvori pismo, i ita): "Hasan-baa od Bosne, nedostojan slugasultana, gospodara kopna i mora," (srdito) zato ne i neba! - (ita dalje) "asti i pozdravlja banahorvatskoga svojim krjepkim pozdravom, ter mu navjetuje, da on s neizbrojnom vojskom u prilicisjajnih zvijezda prot Horvatskoj stupa, i zajedno zahtijeva da mu ban ne samo glavni grad Zagreb isva okolo leea mjesta od vojske krstijanske poisti, ter od svake namjene Sisak izbaviti, to bi musamo propast donijeti moglo - odstupi, da li takojer sve strjelivo imajue i vojake u ruke njegovepredade. - Ako se ban zajedno sa svojimi zahtijevanju naemu podloi, tadar mu obeajemo obilnunagradu, a svakomu vojniku njegovomu napose deset pijastara" - (prestane)velianstvene zaistomisli! najljepa prilika bogat postati.

MEHMET

Kakov u odgovor bai odnijeti?

TOMA

Kakov odgovor? Imadem li ja rijei, kojimi bi utenja moja izustiti mogao! - Idi, pa kai tvojemuvrlomu bai, da Toma Baka i njegovi Iliri ordami a ne zlatom vojevati znadu. Znojne kaplje, to jebiser na, od srenosti pako i hrabrosti bliskajue oi - to je nae drago kamenje.

MEHMET

Vi neete dakle predloka milostivoga bae poprimiti!

TOMA

Milostivan moe on samo tebi biti, nu blagorodno i velikoduno misliti nije se nauio, inae ne bi sebio usudio, takova predloenja meni initi. (Proti vojnikom):Ili je moebit vama jedan izmeu naihpoznat, koji bi zlato bolje ljubio, nego slavu i est? Neka doe ovamo, on moe bez svake pogibeli kdumaninu otii. (Muanje.)Vi indi ne znate nijednoga, koji bi hotio nevjeran biti svomu kralju imiloj domovini? - Uniten budi dakle, sramotni listu! (razdere pismo) mi emo ordom u ruci

bahatom dumanu, odgovor na elo napisati - Broj njegovih gnjusnih robova ne plai nas nita, jerboimademo dokaza, gdje je hrabrost i srenost takojer i neizbrojne dumanske vojske predobila. - tonije uinio slavni na pradjed i zemljak Nikola ubi Zrinjski - kojim se mnogi narodi ponose? - Samalom akom hrabrenih junaka borei se suprot stotini - hiljada Turaka junaki i muevno, doknapokon sa svimi svojimi junaci slavnu smrt ne podnese. - On imaae samo jednu tvru braniti, ami imademo cijelu dravu, cijelo carstvo. - Mi emo dakle kao i on initi, ter slavu i ast nau sasmrtjom samo zamijeniti!

MEHMET

Vi dakle ostajete kod odluke vae?



15/76


TOMA

Javi bai to si uo i vidio - on e iz toga jur dokuiti, to smo naumili.

MEHMET

Moj prvi posao je dokonan, sad imadem jo jedan vaniji s vama opraviti, nu ovaj vam smijem uskrovnosti samo sopiti.

TOMA

Dunost mi moja zabranjuje tajne razgovore s dumanom voditi.

MEHMET

Da li i onda, ako bi od toga razgovora blago i srjea drave i cijeloga kranstva proisticalo?

TOMA

Tie strunu na koje zvuk moje srce odzivati se mora. - Za sveopu korist ne smijem nitapropustiti. (Prama nazonim):Ostavite me za jedno trenutje sama!

MARNAVI

Mi emo u bliini ostati, ter na svaki mah va pripravni biti.

TOMA

Ne brinite se, ja imadem moga najvjernijega prijatelja (udari na ma)kod sebe! (Svi otidu osimMehmeta.)

Prizor osmiT o m a i M e h m e t

TOMA

Sada smo sami - kako glasi tajna tvoja vijest?

MEHMET

Nada svim eli baa vae prijateljstvo!



16/76


TOMA

Potovanje se moe i od neprijatelja, ali prijateljstvo samo od prijatelja traiti.

MEHMET

Posljednje eli vama moj gospodar pokloniti.

TOMA

Po tom to on meni pisa, ne moemo mi nikada prijatelji biti. - Nu zato toliko rijei, govorite nakratkom, jerbo imam silne poslove.

MEHMET

Baa vam ostavlja da izberete meu sramotom i slavom, meu obilnostjom i unitenjem. - Hoete livi zapovijedati da nam se Sisak predade, Karlovac otvori - ter -

TOMA

Nijedne rijei vie, tako ti vjere i ivota! - inae bi zaboravio na poklisarska pravila. (S blagorodnimpoteptanjem):Jesu li to predloenja od kojih blago i srjea kranstva zavisi! Ti hoe nevjernikom

i izdajicom da me uini? - Idi ispred oiju mojih, bezobraznie i nevoljni robe.

MEHMET

Vi morate prvlje sve uti. Za ispunjenje zahtijevanja njegovih poklanja vam mir, ter vam darujepolovinu Horvatske i jo k tomu najveja dobra u Bosni. - Promotrite daklem dobro to ste initinakanili.

TOMA

Ja sam jurve promotrio - a to jest da se meni ne dostoji tebe due kod mene trpiti. - Odlazi, pa kaitvojemu bai, da e ban horvatski na bojitu za porugu takovu raun trjebovati, kojom se je onusudio bana pogrditi. -

MEHMET

Jote jednu rije -

TOMA

Ako ti je tvoj ivot drag i mio, uti. (Otvori vrata i klikne):Junaci! -



17/76


Prizor devetiG j u r a k , M a r n a v i , v o j n i c i i p r v i

TOMA

prama Marnaviu i vojnikom

Odvedite toga Turina prijeko Save - i ako se samo usudi s jednim od naih u razgovor se upustiti,rasijecite ga tadar na hiljadu komada, - jerbo nije pravi poklisar, vee bezobrazni varalica. (Mehmetbude od Marnavia i vojnika odveden.)

Prizor desetiT o m a i G j u r a k

TOMA

Ha! to nisam besesna predloenja ova krvno osvetio!

GJURAK

Blagorodni knee!

TOMA

Lav je pobjesnio, on e svoje dlake rastepsti moebit i pasti, - nu prvlje e joter smrt posvuda iunitenje raznositi. -

GJURAK

Dozvolite da se odaljim!

TOMA

Dobro, stare! alim da vas bez ikakove utjehe i odobrenja natrag pustiti moram. - Vratite se daklenatrag u Sisak, i uzbuajte sugraane vae k postojanoj i hrabrenoj borbi. - Ako suze supruga imolbe eda imaju jote mo vrhu njihovih srdaca, kaite jim tada ono mjesto, gdje se turski stijezi

viju, kaite njim atore, gdje supruge i djeve nevine u besesnom ropstvu stradaju - izrazite jimujedno, da ova ista sudbina i njih takojer eka, ter da se Iliru robinje ne pristoji ljubiti. - Ako bi seoni zatim jo otezali, ter se s vami zdruiti, i pod zatitom vaom krijepost, nevinost, i istou,najvee dobro supruga i djevojaka njihovih besporono uzdrati i sauvati ne htjeli, tada ih pustitenjihovoj propasti i zasluenomu udesu.



18/76


GJURAK

Vae rijei, gospodine, silaze duboko u duu moju. - Nu u ime svih Siana, mogu vas tvrdo uvjeriti,da dokle god jedan samo britku sablju u ruci drati uzmogne, dotle dumanin pobjede doiviti nee.- Sad mi pako dozvolite, da se s vami oprostim, ter k bratji mojoj pohitim, i njima novu utjehu iodobrenje donesem.

TOMA

uhvati ruku Gjuraka

Ovom rukom zadajem vama moju est, da nita propustiti neu, to bi vas izbaviti moglo. Ja uispuniti obeanje ovo, ako me ba i ivota stane. - Buin, Cetinj, Zrinj, Hrastovica, i ista jur Petrinja

jest od Hasana opsjeena, i krajine pokupske nama su otete. - Sada nam ne ostaje nita vie, negokrajinu posavsku braniti. Uzbuditi u sve na hitrom, sakupit, pobuniti ete iz sviju blinjih dobara,kano od Keglevia, Lentulaja, Tahija, Turocija, Orehocija, i Zrinjskoga, iz Novigrada, Selina, jednomrijeju iz sviju blinjih kotara da njimi granice posavske usuvati mogu.

GJURAK

Sve to se nadam od vas, gospodine, jest to, da u prevelikoj revnosti prama sugraanom vaim nezaboravite, kako ste vi svim nama dragi i mili. - Ostajte zbogom, sada podaj Boe, da se u boljemstanju i radosti opet vidimo. (Ide, pak se opet vrati.)Jote jedno - ako ja u ruke dumanu padnem,nemojte se briniti za me - stare moje kosti imati edu i u verigah toliko jo snage, da pred nebeskimocem na koljena padnem, i da mu se pomolim za podjeljenje tolike milosti, ako bi me duman isilovati hotio, da nikada ne prekinem vjere koju sam dao kralju i domovini! (Otide.)

TOMA

Vidi se da je roeni Ilir, i u pogibelnih danih naih dragocjeno blago, kojega bi izgubitaknenadoknaen bio. (uje se jauk.)to e rei ovi glasni pla? -

Prizor jedanaestiK a t a r i n a , D r a k o v i i p r v i

KATARINA

jot za zavjesom

O ja nesrjetna majka! (Stupi unutra.)Grofe, tamo stoji mu (kae na Tomu)na kojega vijest vaaspada!



19/76


TOMA

Katarino!

KATARINA

Ah, moj sinko!

TOMA

to znai alosni ovaj vapaj? (Prama Drakoviu):Ha, vi ste, Drakoviu? Niste li vi s mojim sinomproti dumanom izili svojevoljno? pa ste se jur vratili kao bjegun - bez oruja - govorite, to se je

sluilo?

DRAKOVI

aliboe najuasnije to se misliti moe.

TOMA

Gdje su drugovi vai?

DRAKOVI

Pali su slavnom smrtjom za otabinu! to meni samo i vaemu sinu uskrati preteka sudbina.

TOMA

Ako je moj sin danu zapovijed ispunio, zato bjei pogled oca svoga - kaite mi, Drakoviu! gdje jemoj sin?

DRAKOVI

Urobljen u taboru turskom!

TOMA

Urobljen? - o! da sramotu ovu preiviti moram, moj sin se je urobiti pustio? ne - ne, to ne moe sinmoj biti.



20/76


DRAKOVI

ujte samo mene prvlje, pa onda sudite. - Juran vojevae kao to se vitezu pristoji, on traae smrt,nu ona ne htjede njega.

TOMA

udna mi viteza u sinirih, idite, pripovijedajte vi basnu ovu djeci, a ne meni. -

DRAKOVI

Jeste li ikada uli, da Drakovi ikoji laa bijae? oli da ijedan od imena toga muevno maa svoga

vodio nije? - Gospodine, neka vam zadosta bude kneka rije moja, to se pako esti tie, trait usvaku prigodu da ju sauvam. (Hoe otii.)

KATARINA

O, ostanite, Drakoviu! (Prama Tomi.)Tomo, ti ne otimlje najgorim prestupnikom priliku oprijatise, a tvojega sposobnoga sina hoe neuvena odsuditi? - Ako je za nas izgubljen, nemoj nam baremuzeti obodrenje, da nije njegova krivnja.

TOMA

za kratkim postojanjem prama Drakoviu

Oprostite, knee! moe biti sam vas bez uzroka uvrijedio, govorite dakle po vjeri i istini, tako vamBoga i due.

DRAKOVI

ujte dakle. - S usrem napunjeni i dobrom nadom uzgojeni ostavimo Zagreb, prebrodimo Savu,pribliimo se nevidivo prvoj dumanskoj strai, - iznenada navalimo na nju, posijeemo polovinu ipotjeramo u vatri druge pred nama. - Najedanput se uju sa sviju strana trublje, ter vie hiljada

Turaka opkole nas. -

TOMA

Pa vas ova mnoina uini bjeati? - Nijedan ne bi bio smio odstupiti, svi bi pasti morali! -



21/76


DRAKOVI

s blagorodnom gizdostju

Tko govori od bijega? - Mi vojevasmo muevno. - Dokle god ita maem kretati mogae bijae svakiod pribliavih se Turaka rtva smrti, - a kada napokon od ete nitko vie nego ja i va sin neostade, - tadar podigne Juran trudnu ruku svoju jo jedanput, i naini si kroz ete dumanske donjihovoga voe prostor, - uasna borba se podigne. - Turin izgubi srenost i snagu; iz skrajne moimahne sin va sabljom, da posljednji udarac Turinu zadade, - nu u ovom hipu prekine mu se ma unjegovoj ruci - nato Turci kao bijesni lavovi na njega napadnu, - bace ga na zemlju, - ter ga saslavodobitjem u ropstvo odvedu. -

TOMA

Ha! ovo slavje drahu oni i vrhu mene!

DRAKOVI

Za mrtva dran leah ja pod ubijenim konjem na bojitu, tada se priblii milosrdan jedan rob kmeni, zavije rane moje i dovede me do jedne staze, po kojoj sam ovamo dospio srjetno, da vam ovualosnu vijest sopim.

KATARINA

O nesrjetne mene! moj sinko! tebe edu okrutnici za nagradu hrabrosti tvoje bijesnosti svojojrtvovati. -

Prizor dvanaestiM a r n a v i (s jednim pismom) i p r v i

MARNAVI

Ovo pismo donese turski glasonoa uprav sada s tom paskom, da mu, gospodine, za dva sataodgovor u turski tabor poaljete.

TOMA

Jeste li vi zapovijed moju zaboravili, da nikakovih vijesti od dumana neu primati, bili oni pismeni,oli usmeni?



22/76


MARNAVI

Toga nisam zaboravio. - Nu (stupi blie k Tomi)ovo pismo se tie vaega sina, zato sam drao zadunost ovo vama predati.

TOMA

O da moram otac biti! - dajte ovamo. (On uzme i otvori pismo, ter ita.)

KATARINA

Drakoviu

Niste li nita vie od moga sina uli?

DRAKOVI

Ja sam polumrtav na ratitu leao, a rob koji mene oslobodi, ne znaae mi nita od njega kazati - tojedino mi ree, da mi poraenje nae bjeguncu jednomu, aliboe od naih strana imenom Vojniuzahvaliti imademo.

TOMA

kada pismo proita, stisne ga i s bjesnoom zaklikne

Ha, kakova bezobrazna predloenja!

KATARINA

Suprue! to je tebi? oi tvoje bliskaju vatreno i cijelo ti tijelo drhe od bjesnoe.

TOMA

Ne, ne, Jurane! za ovu te cijenu ne mogu izbaviti! -

KATARINA

to govori ti o Juranu?

TOMA

Ne zahtijevaj znati!



23/76


KATARINA

Na kraj ponora me stavlja, - baci me u dubljinu. - Bez moga sina neu ivjeti, nu ako ga moeizbaviti ne prepusti prilike nijedne. - Sve moje dragocjenosti, sve blago i sve odore dati u rado zanjega. - O, koja majka ne bi najbjednijom prosjakinjom postati hotjela za da svoje dijete izbavi!

TOMA

Ti ga lake dobiti moe!

KATARINA

Je l' mogue! kako, kai?

TOMA

Nita drugo Turin od mene ne trai, nego to samo da Horvatsku od vojnika ispraznim i mojubratju izdadem.

KATARINA

O Boe! - on je tvoj sin, a to moe ocu milije biti od svoga roenog djeteta.

TOMA

Slava - est - sud potomstva - i otabina!

KATARINA

to je svih ovih izgubitak prama izgubitku sina? - Narav ovu rtvu od svakog oca iziskiva!

TOMA

O ne padaj samo, moje tuno srce! Nu znaj jote utim u meni mojoj dunosti do groba vjeranostati.

KATARINA

Ti ne slua molbe, ne osjea emera srca majkina?

TOMA

Otac uje molbu tvoju - nu branitelj domovine ne smide joj pod nipoto posluha dati!



24/76


KATARINA

Odvucite me dakle k njemu, na njegovoj u strani rado nositi sinire, moebiti u nai kod Turakaveju ovjenost, nego ovdje meu roditelji, koji na vlastitu svoju krv mrze. (u sebi)Jedno sredstvojote u poprimit, za da omekam gvozdena prsa njegova, ako pako i to bez koristi bude, tada smilujmi se barem ti, o smrti! (Otide naglo.)

TOMA

O kako ste teke i okrutne mnogo puta, dunosti nae! - Nu ravno zato ne moraju nam nita manjesvete biti.

Prizor trinaestiK a t a r i n a , I v a n i p r v i

KATARINA

prama Ivanu

Ovo je, Ivane, djed tvoj, moli ga da ti oca tvojega natrag dade, da ne ini siroticom tebe, a tvojumajku ucviljenom udovom. -

IVAN

Dragi djede! uslii molbu Ivana tvojega - juer jote uzeo si me na koljena tvoja, igrao si se s kosommojom i prijatno si mi govorio: Ivane! ja te ljubim! - Nu sada ako me ljubi, podaj mi oca natrag.

TOMA

Katarini

eno! ti se na orde dobro pozna za poraz srca moga!

IVAN

Ti me ne udostojava niti pogledom tvojim? to sam ti ja siromaan sakrivio, da te moja prijatnostvie ne raduje? zar mi nee vie odsada dobar biti?

TOMA

Ivo! Ivo! ljuti si ti neprijatelj meni!



25/76


IVAN

Ne, ne, djede! ja nisam! Turci su ljuti neprijatelji tvoji. - Neka samo dou, imam ja jote mali onajma, kojega si mi ti na posljednji dan moga naroenja darovao, njega u ja izvui, preda te u sestaviti, pak mi te nitko na svijetu oteti nee!

TOMA

Katarino! jesam li ja to od tebe zasluio?

IVAN

Ubogi otac moj lei u sinirih - ah djede! snimi ih njega, pak jih meni nametni, rado u namjestonjega okovan biti - samo oca! oca! pokloni mi natrag.

TOMA

Projdi me se, unue!

IVAN

Vie me kod sebe ne trpi - ah, to sam ti ja sakrivio, da tako bjesni? - Sluaj! ako oca vie natrag

ne dobijem, uvijek u plakati, tako u gorko tugovati, da naposljednje umrem.

KATARINA

sama u sebi

Pod istom molbom nevinosti ostaje tvrdo i nepomino srce njegovo.

IVAN

klekne pred Tomu

Ti si drugaije meni tako dobar bio, budi sada takojer i posluhni me. - Ne, ne, ti me nee ubogomuiniti sirotom, - to je edo bez oca! - Hiljadu u puta tebi to naplatiti kad vei postanem, pak ako tidoe jedanput meu dumane, tada u ravno ovako koljena oca moga obuzeti, kano sada tvoja imolit u ga, da s tebe sinire skine, zato skini ti sada njegove.

KATARINA

Sve je zaludu! (Prama Ivanu):Hodi duo, Ivane! sudba je naa jur opredijeljena.



26/76


IVAN

Ah, majko! on me ne ljubi vie!

(Hoe s Katarinom otii.)

Prizor etrnaestiS o f i j a i p r v i

SOFIJA

dotri unutra

Je l' istina da moj suprug? -

KATARINA

U turskom ropstvu strada - istina je - nu jote je istinitije, da bi ga otac izbaviti mogao, nu, o! dakazati moram - nee. -

SOFIJA

Moebit bi ga molba i bezufanje ugreznute supruge ganula?

TOMA

Nemoj moliti, jerbo ne zna cijene, koja je za ispunjenje ove molbe postavljena - nije manja odbesesnosti - proklestva, pogrde i sramote. -

SOFIJA

I nikakova drugoga sredstva ne bi bilo za izbaviti njega? - nae blago, dragocjenosti, isti moj ivot!

TOMA

Sve to nita ne prudi. - Nevjera momu rodu - izdajstvo i propast otabine jesu jedina sredstvaizbavljenja njegova. - Smijem li? mogu li ja njega izbaviti? -

SOFIJA

Ne zaisto! Juran neka ostane rob - a dunost prama otabini - neka pobijedi uvstvo oinske ljubavi.- O! zato se je urobiti pustio!



27/76


KATARINA

Ubojice sopstvene srjee! - ista sloboda moe nosit sinire, - vrijedan svojih pradjedova vojevae onjunaki - traae smrt, nu drugi bijae njemu opredijeljen udes.

SOFIJA

O! tada e uvstvo ropstva manje emerno za njega biti.

KATARINA

Ovde pred tvojima nogama (baci se pred Tomu)lei nesrjetna majka i moli te kao oca za uzdranje

tvojega sina!

TOMA

Ustani, Katarino! oprostit u slaboj eni, zaboravit u sve bijednoj majci. - Nu (kae na Sofiju)odove ene, koja supruga svoga tako vatreno ljubi kao i ti tvoga sina, ui se ispunjavati dunosti svoje,ter nezasluenu sudbinu postojano i velikoduno podnositi. - - Sofijo! tebe koja takojer utjehe iobodrenja trjebuje, moram moliti, da ju utjei i obodri. - - Hajdemo! prijatelji moji! (Otide sMarnaviem i Drakoviem, koji ga poasno i zamiljeno slijede.)

SOFIJA

Ljubezna majko!

KATARINA

Ha! ti si jo ovdje? - idi trai si supruga tvoga, pak pod umiljatim i pretvornim suzami grlei gaporini mu no u prsa. (Otide s Ivanom.)

Prizor petnaesti

SOFIJA

sama

Majko! - to je vie nego to podnit mogu. - Jurane! toga nisam zasluila. O! da mi te je jotejedanput viditi, jote jedanput samo usta moja pritisnuti na tvoja - taki bi se bacila u naruaj smrti,gdje bi tvrdo s tobom obuzeta velikoga onoga dana ekala, koji e nas opet sa svim, to nam je miloi drago sjediniti. - Nu ti od mene rastavljen, - moebiti zauvijek! - zauvijek? Ha, to nije ljubavi

mogue? smiono ide i leti ona prijeko klisura i ponora, prijeko planina i dolina - ter prkosi istojvjenosti. - Ha! da bi ja? - Kakova misao obuzimlje mene! - da bi ja! Hoe l' propast? - nu to e



28/76


propast onomu komu ivot bez ljubavi nije ivot. - Jur odluih! poziv slijedim sudbine - (Klikne):Tisvemogui i vinji oe! Ti pogledaj milostivo na me dolje - Tvoja milost, tvoj duh neka jai slabu

enu - ter ako je u tvojem vijeu sueno, da padnem - o primi tadar mene ostavljenu blagovoljno imilostivo u ruke tvoje.

(Zavjesa padne.)



29/76


IN DRUGI

ator bae bosanskoga.

Prizor prviH a s a n - b a a i M e h m e t

HASAN

On odbaci dakle predloenja moja!

MEHMET

S oholostju i prikorom. - Pae srjetnim se jo ozivam, da bjesnoi njegovoj utei mogoh, koja se poskrovno otkritoj posljednjoj zapovijedi tvojoj dvojstruko jaja ukaza.

HASAN

Stara ludo! misli moebiti, da e se snazi mojoj suprotiviti moi, - zato samo da moju svrhu prvljedokuim ponizih se u prijateljna pogaanja njime, - on je odbio dobrotu moju, sada neka drhepred mojim gnjijevom -

MEHMET

Moebiti da e ropstvo sina njegova tvrdu uspokoriti glavu. - Jo nemamo odgovora na posljednjepismo.

HASAN

Ovo u jo priekati, nu odtadar nijednoga trenutja vie. - Sa svom snagom udarit u na njega.

MEHMET

S velikom radostju eka vojska naa ovo trenutje.

HASAN

Kako smo daleko s opsjeenjem Siska?



30/76


MEHMET

Lagumi su jur do zidina tvre potkopani, a topovi nai grme dan i no proti gradu.

HASAN

Ako se ovih dana ne predadu, uinit u juri, nu tadar, tako mi velikoga Proroka, nee nijedan odkaura ivota svoga spasiti.

MEHMET

Pravedna bi to bila rtva za krv onu, koja pod tim gnjijezdom protee.

Prizor drugiK u r t i p r v i

KURT

nosi zapeaeno pismo, pokloni se, takne jednom rukom zemlju, a zatim elo svoje

Uprav sada donese glasonoa iz Zagreba ovo pismo, da se tebi, milostivi baa, predade.

HASAN

uzme pismo, mahne Kurtu da se odalji, koji za ponovljenim naklonom i otide.

ini se da udes sina djeluje, nu bez ispunjenja svih zahtijevanja mojih neka ne misli da e ga dobiti.(On otvori list, iz kojega pismo baino na komade rastrgano van ispane.) Ha! to je to! ni rijeiodgovora, a rukopis moj na hiljade komada?

MEHMET

Neuvena smionost!

HASAN

ekaj, elavi sjedoglave! - krvno u ja pogrdu ovu osvetiti. - Idi, Mehmete! nosi zapovijed moju dase cijela vojska podigne. - Na elo u se ja sam glavom staviti i neu se dotle smiriti, dokporugatelja esti i slave moje preda mnom mrtva ne vidim. (Hoe otii.)



31/76


Prizor tretjiK u r t - a g a i p r v i

KURT

pokloni se duboko

Milostivi baa, zle ti donaam glase.

HASAN

Govori!

KURT

Jedan janjiar one ete, koja Sisak opsjeuje, donese alosnu vijest, da je posadka iz tvre juriuinila, prijeko hiljadu naih posjekla ter bau Muhameda i dvadeset aga zasunjila.

HASAN

Ha, pseta! stotina njih proti jednomu stoji, pak se opet posjei dadoe.

KURT

Glasonoe kazuju jednoglasno, da se poglavar od Karlovca s monom pribliava vojskom, pak da ses banom horvatskim sjediniti naumljava. -

HASAN

Nesrjetno oekivanje! da sam ja bojaljivo nakanjenje s banom se u pogaanja upustiti odbacio, terda sam namjeni mojoj bez otezanja navaliti na Zagreb vjeran ostao, tako mi moje brade! onaj mu,koji se meni sada porugava, bio bi ve odavna u mojoj vlasti. - Nu sad je trijeba da napred stupam,

ako ba i rijeke od krvi prolijevati, ter prijeko gomila ovjejih trupalja gaziti budem morao. -

MEHMET

Pravedan je jad tvoj, nu pomisli, gospodine! da e ne samo krv kaurska, nego takojer musulmanskatei. - Ti bi dokuio moebiti svrhu, bez da ivot pravovjeraca na igru stavi. -

HASAN

Jesi li pobjesnio, ili hoe da jad moj razdrai?



32/76


MEHMET

Niti jednog niti drugog; moje predloenje je sasvim jednostavno, - daj da urobljeni Horvat dojde,kai mu da bude samo tadar ivot svoj izbaviti, ako sam ocu svomu uspie, ter njega za ispunjenjezahtijevanja tvojih uzmoli.

HASAN

Jesi l' zaboravio, kakov sam odgovor pred njekoliko asova na podobno predloenje primio? -

MEHMET

To utvrava jo bolje misao moju. Erddija ohola djela proti tebi jesu zaisto prvi samo plamivelikodunoga uma njegova, koje sada umjerenje i osjeanje prave ljubavi prama sinu, ako nesasvim ugasi, zaisto znamenito rashladi. Za spasenje sina svoga nee mu zaisto nijedna rtvaprevelika biti.

HASAN

Dobro - i to u jo prokuati. (Prama Kurtu):Idi! pa mi dovedi urobljenika ovamo. - (Kurt otide.)

MEHMET

Za svaku pogibel odaljiti, potrjebito nam je da sva sredstva, koja mudrost i providnost zahtijevajuupotrijebimo.

HASAN

Po dokonanom sa urobljenim razgovoru sazvati e sve glavare i voe od naih eta u ator moj,gdje u im elju moju otkriti. -

MEHMET

Kako si zapovjedio uinit u.

HASAN

Ostani! s oholim kaurom neu nasamom divaniti.

MEHMET

Kako zapovijeda, - nuto evo ga!



33/76


Prizor etvrtiP r v i , J u r a n , K u r t i s t r a a

KURT

Velemoni baa! evo tvojega roba.

JURAN

s prikornim pogledom na Kurta

Bezobraznie! znaj da plemi ilirski nije niiji rob na svijetu. - Istina, da ste moje tijelo zarobili, nusrca ilirskoga nikada. -

HASAN

Kakova ponositost i nadutost!

JURAN

Ne imenuj priroenog uvstva slobode nadutostju. Veleduni takmac ne uskrauje niti istomupobijeenomu onoga poitavanja, kojega je vrijedan, a to je ono, to ja sada od tebe zahtijevam.

HASAN

Ti zahtijeva? - Vidi mi se da zaboravlja u kakovom stanju preda mnom stoji.

JURAN

Zaisto nain, kojim me na ovo spominje, ni malo potenja ti ne ini.

MEHMET

Kakova uvreenja!

HASAN

Niti najdrzniji prestupnik ne moe mene uvrijediti. - Nu pri svem tom rijei me tvoje na tu misaovode, kao da bi ti slobodu tvoju visoko cijenio i astio?

JURAN

Iz cijene za koju sam ti moju slobodu prodao moe suditi.



34/76


HASAN

Ovu e lako natrag dobiti. - Hrabrost junaka umijem i ja astiti, i elim si ga prijateljem uiniti.

JURAN

Pa to eli od mene?

HASAN

Njeto vanoga.

JURAN

Da ujem.

HASAN

Ja i tvoj otac stojimo u neprijateljstvu - tere udim poloenje ovo naskorom promijeniti, zato mnimza najbolje, da mu sopstvenom rukom tvojom o tom pie. -

JURAN

A sadraj ovoga pisma?

HASAN

Tie se posobne koristi tvoje. - Slobodna u te uiniti i s blagom natovarena k ocu poslati, ako ga nato dovede, da Horvatsku ostavi i Sisak meni predade. -

JURAN

Iz toga vidim, kako malo znaaj i temelje nestraivoga i nepredobitnoga junaka poznade. - Nikadane moe - nikada nee on na to privoliti.

HASAN

On mora - kad saznade, da ivot tvoj od toga zavisi.



35/76


JURAN

Moe li se ivot jednoga ovjeka sa ivotom od miliona iskupiti? - Da moj otac zahtijevanja ovaispuni, tada cijela domovina nita drugo ne bi bila, nego puna krvoednih eta tvojih, a kletveubogih, hrlim munjam i gromovom spodobne, spuale bi se na glavu njegovu. -

HASAN

Ja u te prisiliti da elju moju ispuni.

JURAN

Gdje je ta vlast na zemlji, koja bi mene k takovomu poslu prisiliti mogla? - Ja hou ipak mojemu ocupisati, nu sadraj toga pisma nee za te vele radostan biti. - Molit u ga da na sina svoga zaboravi,zaklinjat u ga ivim Bogom i domovinom, koju ljubi, da poradi mene niti vlasa irine ne odstupi,niti potare dunosti one, kojimi se je svojemu kralju, otabini, narodu - i sopstvenoj asti slavnoobvezao - ter da radje sijedu svoju glavu pod ruke krvnika prigne, nego da ijednoga ivoga Turina ksebi pribliit se dopusti.

HASAN

Kaurine! drhi pred mojim jedom.

JURAN

Odgojen pred oima moga oca, uvjeban na pozoritu rata puna pogibeli, zaboravih jur odavnajednoga se ovjeka bojati, jote manje pred njim drhtati.

HASAN

Ha, vidit emo, hoe li otrina tvrdokornosti tvojoj odoliti moi. - (Prama Kurtu):Vodi toga roba utamnicu gdje cvile najgori zloinci, tvrdi hljebac neka bude jelo njegovo, a smrdea voda budi pitjenjegovo. (Prama Juranu):Dva sata putam ti za promiljanje, ostane ti tada jote kod tvoje volje,znaj da te onda smrt eka najgroznija. (Otide hitro, Mehmet za njim.)

JURAN

Saalenja vrijedni ovjee! spusti cijelu bjesnou tvoju na me, ipak nee zato nikakova tuba - jotemanje besesna molba iz mojih usta izii. - Koji podobno meni toliko puta smrti u oi gledae,onomu se predstavlja ona u slici vjernoga prijatelja, koji nam k svrsi sviju nevolja prui dareljivuruku i u bolja nas zove pribivalita. (Kurtu):Ja sam pripravan. (Bude po Kurtu i strai odveden.)



36/76


Prizor petiTabor turski, rano ujutro.

U dubljini kazalita vide se mnogobrojni atori. - U sredini turski barjaci svakojake boje spolumjesecom ureeni. Nadesno sede sakupljeni Turci s prekrenima nogama kod sijevajuevatre, ter iz dugakih lula puei piju kavu. - Nalijevo kup Bonjaka i Srbalja, od kojih njekoji nazemlji u krugu sede i oruje svoje iste a njekoji stojei sa zemljenim aami kucaju i piju. - Njekoji

pako kolo igraju u kojem je voa Bonjaka kolovoa. - Pred ovimi lee na trbuhu poduprtimalaktima dva Srblja, jedan od ovih svira u sviralu a drugi u gajde. Po dokonanom kolu sakupe se svi isvaki uzme u ruku jednu au.

VOA BONJAKA

Pijmo, bratjo! radujmo seDok nas noge jote nose,Dok nam srce hrabro tue,Ko nas u boj strani vue,U boj proti HorvatimaNaim ljutim dumanima.

ZBOR

Pijmo, bratjo! radujmo se

Dok nas noge jote nose.

VOA BONJAKA

Gdje se naa orda svijetiTamo lei duman kleti;Onom ura jest izbilaNa kog srne naa sila:

Tim se Horvat svak' pripraviSada ivot da ostavi!

ZBOR

Pijmo, bratjo! radujmo seDok nas noge jote nose!



37/76


SRPSKI STARAC

koji do sada mirno na zemlji sjeae i sluae, ustane gore, stavi se u sredinu sakupljenih, pakpome

Ej! - junaci bratjo mila!Zla vam radost danas bila,Naih djeda jer sinoviDumani su, znajte, ovi;Svi mi skup smo djeca jedneMajke tune, majke bijedne;

Jedna krvca nam i njima,Slavno ime Ilir svima.

NEKOJI IZ ZBORA

Jedna krvca nam i njimaSlavno ime Ilir svima.

STARAC

Jedna bie nama glavaI od njegda jedna slava,

Jedna zgoda i bojite,Jedna srjea i ognjite.Nu ta zlatna minu doba,Rod i ljubav skri zloba;Brata bratac rukom rani,Koju dobi da ga brani.

NEKOJI IZ ZBORA

Brata bratac rukom rani,Koju dobi da ga brani.

VOA BONJAKA

to e nama staro vrijeme,Sad nosimo tursko breme,

Turinu smo sad podaniI njim u boj simo zvani, njime dakle mi umrimo,Dunost nau ispunimo:Zato hajde na HorvateNae orde nek ih mlate!



38/76


NEKOJI IZ ZBORA

Hajde, hajde na Horvate,Nae orde nek ih mlate!

Svi se razidu osim starca, ovaj gleda za njima i ree tadar drhtajuim glasom:

Da l' e tako sve ostati? -Dokle e se bratja klati!?

Otide lagano za drugima.

Prizor estiZa kratkim postojanjem doe S o f i j a u mukoj armenskoj odori promotrivo okolo glede iz

dubljine kazalita.

SOFIJA

sama

Mila nam zora zori i tama se jur sa zemljom oprata! - Kamo u se obratiti? gdje u njegovoobitalite najti? - Kakovo uasno pozorite predstavlja tabor ovaj mojima oima! - Svuda se vide pri-zori opustoenja i divjaenja. - Ovde smrtni jauk krana, tamo venk uasnih sinira prekidan od

bijesnoga vapaja straana turskih i od nepovoljnih glasova urlikajue mnoine. - O Jurane, Jurane! tiniti ne sluti kako blizu tebe tvoja stoji Sofija; zadrhtao bi, da znade kakove ju opkoljivaju bijede iopasnosti - nu ipak su joj sve ove pogibeli mile i prijatne, jerbo je za te podnaa. -

Prizor sedmiP r v a i K u r t - a g a

KURT

Slava i dika Muhamedu! da je ve jedanput do istine dolo. - Za bitvu je podijeljena zapovijed i naprvi znak k ovoj - k vragu u pakao svi kaurski robovi.

SOFIJA

krikne nehotice

Boe! to moram uti!



39/76


KURT

Tko govori ovde? (obazri se)to bjee? inostranac u neobinoj odori. - Hej, tko si ti?

SOFIJA

u sebi naproti koracajui

Saberi se, Sofijo, jur je davna u vijeu Vinjega sudbina tvoja opredijeljena.

KURT

Govori! to trai ovdje u taboru naem?

SOFIJA

to me ovamo tjera - ne mogu niti ne smijem tebi kazati?

KURT

Inostrancem te izdaje odora tvoja.

SOFIJA

Ti se ne vara. Ja sam trgovac, idem iz Bea, sluaj me dovede na mom putu kroz Zagreb u slububana. - A sada - -

KURT

A sada si doao na uhode ovamo. - Nisam li pogodio?

SOFIJA

Ne tako. - Ja sam pobjegao iz Zagreba, da bai vane donesem vijesti.

KURT

Tako! to daje stvari novi obraz. - Kada si ostavio Zagreb?

SOFIJA

Juer! veliki jauk carstvuje tamo za jednim hrabrim junakom, koji je u vae ropstvo pao.



40/76


KURT

A! ti misli banova sina. - njim se je dosad svata sluilo.

SOFIJA

Ja drhem! (Glasno):Znade li ti za udes njegov?

KURT

Kako ne bi znao, on e naskoro slobodan biti.

SOFIJA

krikne veselo

Slobodan - on slobodan?

KURT

Da! kao i svi oni, koji u raj putuju i svoje sinire sa kolcem zamjenjuju. -

SOFIJA

Pravedni Boe. (Tumara, ter krije rukama lice svoje.)

KURT

to ti je, inostrane?

SOFIJA

Predoi me mahom, tako ti vjere i Muhameda, tvojemu bai.

KURT

Eh valaj! do bae nije tako lako doi kano to ti misli. - Nu kako bi bilo, da ti meni tajnosti tvojeoituje?

SOFIJA

Ove moe samo baa uti.



41/76


KURT

Ako je tako, ostaj zdravo. -

SOFIJA.

Jote jednu samo rije.

KURT

Govori!

SOFIJA

izvue zlatom napunjenu kesu

Kesa ova zlatom napunjena bit e tvoja, ako me tvomu gospodaru predoi.

KURT

Mome, ti nisi onaj za koga se izdaje.

SOFIJA

Ne pitaj tko sam, nego zadovoljan budi, to ti je sluba naplaena, vie od mene ne trai. - Gdje unai bau?

KURT

Hodi za mnom, naskoro e as dojti, u kojem on za odmor u okruju atora svoga sprohaat seobiava.

SOFIJA

Nee se moebiti srditi, ako ga uznemirim?

KURT

Nee zaisto, jerbo je ovo najbolji as, u koji se njim divaniti moe.

SOFIJA

Zahvaljujem ti za dobrotivost tvoju - ako svrhu moju dohitim, tada e me bolje poznati.



42/76


Prizor osmiOtvoreno mjesto s krasnim poloenjem pred atorom bae.

K u r t i S o f i j a (koja ga bojazljivo slijedi)

KURT

Evo nas na mjestu. - Ustrpi se as, ja idem do toga k bai. - to e mu otkriti toga ne znam, nu akosi pametan, trud ti nee biti zaludu. (Otide u ator.)

SOFIJA

Svemogui Boe! hoe li mi srjea na toliko posluiti, da pozorljivost dumana obmahnem, ter daistinitu vijest od sudbine supruga moga zadobijem? - Velika opasnost proti ivotu njegovu, a jastojim ovdje bez ikakve moi pogibel od njega odvratiti. - Kamo da se obratim? Nigdje nema traga,koji bi me k njemu odveo. - Stalno dakle budi, odvaenje moje, povjerenje Hasana trait u zadobiti,ter na nju u nadu ustanovit moju.

Prizor devetiH a s a n , K u r t i p r v i

HASAN

Jesi li ti onaj inostranac, koji sa mnom divaniti eli?

SOFIJA

Jesam i nadam se oprotenje kod tebe zadobiti poradi smionosti moje.

HASAN

to trai od mene?

SOFIJA

Tvoju milost i dobrotivost.

HASAN

Dobit e ako ju zaslui.



43/76


SOFIJA

Podijeli mi molim te za nekoliko asova tvoj posluh.

HASAN

Kurtu

Odijeli se! (Rekne mu tiho):Ostani blizu dok te ne pozovem. Kurt odstupi natrag.

HASAN

to e mi otkriti?

SOFIJA

Ja idem iz Zagreba, gdje se mnoga za osloboenje Siska pripravljaju.

HASAN

To mi je znano!

SOFIJA

Nu, da je ban naumio svoga sina iz ruku tvojih izbaviti, to ti nee biti poznato.

HASAN

Ha, kako bi to bilo?

SOFIJA

Preduzetje jest ravno tako smiono, kano i svretak lagan. Usrjed vojnice tvoje carstvuje nevjera, jonjekoliko samo asa, pak je uinjeno to ti se nemogue vidi, bez da se ti sa svom snagom tvojomsuprotivit moe.

HASAN

Imenuj mi izdajice!

SOFIJA

Toga ne mogu, nu radit u da namjenu njihovu unitim.



44/76


HASAN

Za njega sauvati znadem ja dobro. (Zove):Kurte! odlazi u ovom trenutju u tamnicu Erddija, pakmi donesi njegovu glavu.

SOFIJA

drhtajui

to? ti naumljava njega ubiti?

HASAN

Tada u biti lien svake brige i jada. (Kurtu):Idi samo, ispuni zapovijed moju.

KURT

Podvojait u korake moje.

SOFIJA

O! ako i u kakovoga ti vjeruje Boga! ostani! - On ne smije umriti.

HASAN

On mora! - moja zapovijed je sveta.

SOFIJA

O, udijeli mi tu milost, - ako si ve nakanio umorit njega, ubij tada i mene.

HASAN

Tko si ti, da se za sudbinu moga roba tako brini?

SOFIJA

Njegova nesretna i ostavljena supruga! - Ti se divi, presudit ne moe, kako ena priroenu spolasvoga slabost zaboravivi tolikim opasnostjam sebe izvri moe, da svoga supruga jote jedanput

vidi, ter da mu utjehu, obodrenje i krijepost donese.



45/76


HASAN

Ti si dakle Sofija supruga Juranova!

SOFIJA

Jesam, ter priporuam moju i supruga moga sudbinu u ruke tvoje.

HASAN

U ruke neprijatelja svoga! to oekiva od mene?

SOFIJA

to velikoduje i ovjekoljubje iziskuje.

HASAN

Zato moe biti, to si me prevariti htjela?

SOFIJA

U mojem je poloenju svako lukavstvo oprotenja vrijedno. - Nisam ja ovamo dola da snagu tvojuizvijedam, ve sam dola jedino zato, da suprugu momu pomo donesem, kojega neizmjerno ljubimi koji se pred Bogom i ljudi mojim oziva.

HASAN

Ja te alim, nu sud moj ostane nepromjenjiv, on mora umriti.

KURT

Ja u odmah -

SOFIJA

stane pred Kurta

Natrag, bezduni ovjee! baa! ti vidi outenje, vidi tugu i emer srca moga; - ne upotrijebi na zlovlasti tvoje, ona imade granice i svrhu kano i sve ovoga tatoga svijeta. Svako nepravedno djelo naie osvetitelja svoga, a to je divljije i okrutnije, to nepravednije, nego ubojstvo nevinoga sunja? -Znano je meni, da u tvojih oiju itje ovjeka - kranina - vrijednosti ne imade. Nepoznata je tebisila ljubavi - nepoznato ono uvstvo, koje srce k srcu vue. - Nu opet vlastita korist tvoja zahtijevaovdje sustegnutja i milosrdja. - Juran je u tvojih rukah dragocjeni zalog, koji je nezgodu od hiljadu



46/76


podlonika tvojih odvratiti kadar; - uvaj dakle dobro blago ovo, jerbo e naskorom doi vrijeme,kada e ga trjebovati moi.

HASAN

Da, vrijeme e ovo doi, nu smrt i unitenje donijeti onim, koje ti sada u duhu kao pobjediteljevidi. - Dosta duboko sam se ja ponizio, banu i sinu njegovu prijatno sam pruio ruku, nu namjestonagrade porugu i prkos osjetio!

SOFIJA

Ako te dakle nita ganuti ne moe ispuni mi jedinu samo molbu moju.

HASAN

Govori.

SOFIJA

Daj da moga supruga jote jedanput vidim, njemu na prsa padnem i njime se zauvijek oprostim.

HASAN

Ovu ti molbu moram uskratiti.

SOFIJA

Jedinu mi dakle jo utjehu i nadu otimlje, posljednja molba umirajuih jest drugaije istimokrutnikom sveta stvar, za takovu mora drati mene, jer, tako mi Boga! smrti Jurana doiviti neu.

HASAN

Nai u ja sredstva i proti tomu.

SOFIJA

Tvoja gronja mene nita ne strai, jerbo onomu, koji je umrijeti pripravan, nikakva silaovjeanska suprotivit se ne moe.

HASAN

Kurte! ovu enu da mi zatvori.



47/76


SOFIJA

Lijepo zaisto! - O lude bezumnosti moje, koja u veledunost tursku ikada vjerovae, i od zulumaraovjenost oekivae. - Evo ti ruku mojih, obrjemeni je sa siniri, pak me vodi u slavju narazveseljenje i poruganje tunih robova tvojih unaokolo po taboru, - kakovu e ti korist i slavupobjeda nad slabom i nemonom enom donijeti? Nikakove druge, nego tu, da se elja moja kroztugu i emer tim bre ispuni.

HASAN

Da sam onaj okrutnik za koga me dri, tad bi ti jur davno mojom ordom glavu rasepio bio. - Nuveleduno u se osvetiti nad tobom, ter u ti i to dozvoliti, da se sa suprugom oprosti.

SOFIJA

Ha, kakova promjena!

HASAN

Ovu moe tvojoj stalnosti i kreposti zahvaliti - u tvojoj stoji sada vlasti spasenje supruga tvoga. Idiu tamnicu njegovu, pak ga trai dovesti na to, da zahtijevanja moja ispuni. - On te ljubi i molbu etvoju rado ispuniti. - Podloi li se on volji mojoj, tada ete obodvojica slobodni biti, ostane li kodprvih misli svojih, tada e i kod velikoga proroka osveta moja primljena biti. Kurte! odvedi ju k

suprugu dole u tamnicu. (Otide.)

KURT

Hodite za mnom, lijepa gospoje!

SOFIJA

sama u sebi

Bistri zrak nade osvjetljuje tamnu no namjene moje. - Ha, Jurane, ja u te ipak viditi, jotejedanput e srce moje na tvojih prsih kucati, pak zatim e ti ii na put novih slavnih djela, a ja nastazu k mojemu grobu. (Otide. Kurt za njom.)



48/76


Prizor desetiDvorana u Zagrebu.

K l e k o v i i I v a n

KLEKOVI

Ustrpi se, Ivo, ako bude dobar, dobit e strjelicu, pa e onda moi svaki dan u nian strijeljati.

IVAN

Ah, zadri si strjelicu tvoju, pa mi radje daj moga dragoga oca i moju milu majku natrag.

KLEKOVI

Ivane, to je lijepo od tebe, to ti tako oca i majku tvoju ljubi, zato e te obilno Bog nagraditi u tvomitju.

IVAN

Kai mi, Klekoviu! hoedu li se roditelji moji opet ikada vratiti?

KLEKOVI

Zaisto da hoeju. Bog dopua estokrat dobre ljude padati, nu nikada sasvim propasti. Idi sada,Ivane, k babi tvojoj, ona je jur pitala za te.

IVAN

Ah, pusti me, molim te, ovdje; ona plae uvijek, pa onda moram i ja plakati.

KLEKOVI

Zato si ti jedina utjeha njezina. - Idi, Ivo! pa kad natrag doe, vodit u te u orunicu, gdje u tisvaki komad potanko razloiti.

IVAN

Dobro, ja idem, nu da rije tvoju dri, drugaije nisi dobar junak, i svigdi, gdje god te vidio budem,ozivat u te varalicom. (Otide.)



49/76


KLEKOVI

iva slika oca svoga! daj Boe, da krijeposti njegove nasljedujui nikad u spodobnu nezgodu nepane.

Prizor jedanaestiT o m a i p r v i

TOMA

Kako daleko oko stie, svi su predjeli od turskih opsjeeni eta, vrijeme je da se ve k borbispravljamo, ako hoemo da nas jo i ovdje dumanin ne posjeti. -

KLEKOVI

Da bi nam samo pomone ete skoro dole, jerbo smo brez ovih vjendar jote preslabi, da vanijegato preduzmemo.

TOMA

Jo u danas poekati, pak ako ne dobijem nikakve bolje vijesti, idem sam u Karlovac, da potrjebnezapovijedi podijelim.

KLEKOVI

Niste l', gospodine, togod o vaem sinu uli?

TOMA

On je za me izgubljen, nu da sam i Sofiju izgubiti morao, pee me tim bolje, to znadem, da

veleduna odvanost njezina nita koristiti nee.

KLEKOVI

Neuveno je zaisto predprijatje ovo, sama bez ikakova druga bacit se u sredinu dumanskih eta,gdje ju nita drugo nego smrt ili ropstvo eka.

TOMA

Osamljen stojim ja sada kano trulosti podvreno stablo bez ikakova cvijeta i lista, naskorom e i

deblo pasti, ter njim posljednji takojer trag krijeposnoga bitja njegovoga. (Zvuk trublje.)



50/76


Prizor dvanaestiM a r n a v i , prvi i zatim T u r j a k i

MARNAVI

Poglavar od Karlovca eli vam svoj naklon uiniti.

TOMA

Moj ljubezni Turjaki! idite bre po njega.

MARNAVI

On je za mnom - evo ga, ide. (Otide. Turjaki stupi unutra.)

TOMA

pohiti mu naproti

Zdrav mi budi, ljubezni prijane!

TURJAKI

Hvala Bogu da sam srjetno dospio ovamo, mal' da nisam u zasjedu pao i rtva Turaka postao.

TOMA

Bez otezanja emo sada napred, - koliko vodi momaka sa sobom?

TURJAKI

Ne vie od tri hiljade, nu samih sranih i izabranih junaka, koje sam u hitnji i krajnjoj nui po Istriji,Kranjskoj i tajeru sakupiti mogao. - Dva sata odovuda dao sam jim odmora dok jim dalje zapovijedine dadem.

TOMA

Needu zaisto dugo ekati mene. - Sve to ovdje oruje nositi moe, nu bez hrabrih zagrebskihgraana mojih, uzet u sobom. Moebiti emo na toliko srjetni biti, da Sisak izbavimo, i tako svemalo-pomalo nau milu domovinu od turske kopiladi oistimo.



51/76


TURJAKI

Koliko e brojit sjedinjena vojska naa?

TOMA

Blizu pet hiljada momaka.

TURJAKI

Ne manje od pedeset hiljada broji na dumanin; bolje bi vjendar bilo, da jote malo na pomoNijemaca poekamo, i tim veom silom na dumana udarimo. -

TOMA

padne mu u rije

A Sisak meutim izgubimo? - Ne, brate! sjeti se poslovice tvoga grba: - Usrdje i hrabrost neka budepobjeda jame.

TURJAKI

Nu rasuenje i previdnost su potrjebna sredstva k tomu! - Daleko vjendar neka bude od menemisao, srenost tvoju umaljavati, ja u te slijedit kamo god povede.

TOMA

Za umnoiti vojsku nau sakupit u sve seljane iz okolo leeih mjesta, i tako se uzdam u Boga, daemo s ovimi akoprem je eta mala, nu puna usrdja i vatrene ljubavi za slobodu i dom, da emo,rekoh, nad gomilami dumana pobjedu odrati.

Prizor trinaestiP r v i i D r a k o v i (stupi silno unutra)

DRAKOVI

prama Tomi

Oprostite, gospodine, sili mojoj, stvar se tie sina vaega, druga moga, on je u velikoj pogibeli.



52/76


TOMA

to elite vi?

DRAKOVI

Gorkim udesom sina vaega ganut ter od vatrene poude ganjen, da moje i njegovo potenjeoperem, ne mogoh tako dugo mirovati, dok mjesto suanjstva njegova saznao nisam. - Bosanski

jedan rob, kojemu sam pred njekoliko godina slobodu i ivot poklonio, obea iz harnosti pramameni, da e me kroz nepoznatu stazu k tamnici Jurana voditi, nu pod tom pogodbom, da ga neizdadem; pedeset samo momaka dajte mi, pa onda je va sin osloboen.

TOMA

O ne hranite prazne nade, koja vas k uasnoj pogibeli vodi. to e 50 momaka proti neizbrojenimHasanovim etam?

DRAKOVI

Bezumnost bi bila u otvorenom polju na neprijatelja udarati, nu ako je Juran iv, lukavstvo mojemora njega izbaviti.

TOMA

U vatrenih miljenjih vaih vidi se vam sve mogue.

DRAKOVI

O, ne gubite vrjemena, nego ispunite molbu moju. - Promislite da je sin va za koga molim, - jomalo trenutja, pa ga vie ne imate.

TURJAKI

Tomi

Prijatelju! ako moja to valja molba. -

TOMA

I ti? - dobro dakle - idite, Drakoviu, uzmite namjesto 50 stotinu najizbranijih momaka s vami, nuuvajte va i vae bratje ivot.



53/76


DRAKOVI

Hvala vam, gospodine! naskoro ete sina vaega obuzeti. - Hajde sada k Juranu van - neka znade, daDrakovi drugi junak biti znade. - Krvjom u polijeti onu stazu, koja me k njemu vodi, ter u mu odturskih tjelesa, ako ga ne naem, grob sagraditi, kakovoga jo nijedan kralj imao nije. (Otide.)

TOMA

Bog te uvaj, blagorodni muu! - Dok mi ovakovih meu nami brojimo junaka, ne imamo se nitastraiti. - Sada, bratjo, ajdemo, - tijelo nae neka opoine da zatim smjelije i jaje krvnu borbupodnijeti moe. - etva e biti neizmjerna, koja snanih i monih trjebuje eteljaca. - Iz moradumanske krvi izii e Ilirom jasno sunce slobode, - a Juranov duh neka nam ovo u slici danicepredvaa.

TURJAKI

Da, brate! duh tvoga sina neka oivljava i nae due, - a duh i um tvoj vodit e nas k stanovitojpobjedi, - pa ako nam srjea i ne priskoi, radosno u tada na tvojoj pasti strani. -

TOMA

Ali ne prije dok ja ne padnem. - O zaisto, ako me srjea, radost i sve ostavi, ostat e mi ti joter, paovaj (izvue ma)drug najvjerniji! Ovo je on isti, kojim sam ja - poslim nego ga iz velianstvene

ruke Dragutina Petoga primih - u drutvu Ivana Lenkovia i Jurana Zrinjskoga Turke kodKostajnice u Unu naganjao i nevjernoga Katzianera na komade rascijepao! - On neka i sada budeuvar i pratioc moj, - on e mi uvijek bit u pomoi za kralja, dom i slobodu!

(Zavjesa padne.)



54/76


IN TRETJI

Tamnica. Na desnoj strani kameniti stol, na kojem malo svjetilce gori, polag ovoga drvena stolica.

Prizor prvi

JURAN

sam

Ovdje je dakle svrha djelovanja moga; - meu tamnimi zidinami eka me poasna smrt, - hiljaduputa okrutnija nego najokrutnijega prestupnika na besesnom mjestu pogubljenja! - A ovaj nemir unutrenosti mojoj, kojega misli na roditelje - suprugu - i sina uzrokuju! Ha, uasnih gorkih i emernihuvstva! - kako edu briljiva i skrbna biti mila bitja ova za sudbinu moju, trait edu da me izbave,nu needu moi. - - Siromani i tuni ovjee! koji se u opitju srjee tvoje na najviji stupanjblaenstva uzdignuta misli, kako se esto okrutnim nainom osveuje gizdavo i bezumnoumiljenje tvoje! - Koliko puta sam ja seljana alio, to si znojem i velikim trudom ruku svojih kruhpribavljati mora! - O kako bi rado sada mijenjao udes moj s udesom njegovim. - Na strani vjernesupruge, u okruju mile djeice uiva on blaenstvo, kojega se ja zauvijek odrei moram! - - (uje sezvuk kljueva.)Ha, tko dolazi u ovo doba? Mehmet je zaisto, koji bi posljednju odluku moju i nabesesna predloenja Hasanova jur odgovor uti elio, ovaj bi si korak slobodno mogao zatediti, -

jer ove zidine nisu kadre moje misli promijeniti, - nu neka doe, niti jednom ga neu udostojitirijejom. (Sjedne s plei proti vratma i nasloni se glavom na ruku.)

Prizor drugiP r v i , S o f i j a , K u r t i d v a T u r i n a

KURT

otvori tamnicu, pak ostane sa Sofijom pred vrati

Sad smo na mjestu, ini na kratko posao tvoj, jerbo nit ja, nit baa nemamo vrjemena ekati dugo, aza me je bez toga jauk zaljubljenih nepovoljan zvuk, koji ui moje uvrijeuje.

SOFIJA

Koliko je mogue sve u dogotovit na kratkom, samo mi dozvoli, da sa suprugom njekoliko trenutjasama ostanem.



55/76


KURT

To je proti zapovijedi bainoj.

SOFIJA

Vratimo se dakle odmah natrag, jerbo u nazonosti tvojoj ne dokuim ja nikada svrhe moje.

KURT

Kuaj samo.

SOFIJA

Svako bi kuanje bilo pedepse vrijedno, a ozleene rane neu ponavljati, inae ne bi je nikadaizlijeiti mogla.

KURT

Nu zapovijed?

SOFIJA

Ako je tebi na zapovijedi vie leee nego na izvretku poslanja moga, tada ostani vjeran zapovijeditvojoj, - nu ja bi mislila da te obilnija plata eka ako se poude baine ispune.

KURT

ogleda se po tamnici

Zidovi su debeli, prozor je na visokom i dobro okovan, k tomu nije pomrina da odovuda pobjegne,sklonit u se dakle na molbu ene.

SOFIJA

Na to si se odluio?

KURT

Ja u te ostaviti ovdje, ter sa straom ekati pred vrati, nu ako ti posao dugo trajao bude, tad edozvoliti, da ipak po te doem; - budi indi pametna, ti znade za koga radi. (Otide.)



56/76


SOFIJA

Prvi korak je uinjen. - Ah, sada se poimlje najuasniji as moga itja. (Stupi blie k Juranu.)Ovdjesjedi on, i ini se kao da spava - okrutno bi ga bilo buditi, nu sasvim potrjebno.

JURAN

Dugo otee, moebit sluti odgovor moj.

SOFIJA

stupi jo blie

O Jurane!

JURAN

Tko zove ime moje?

SOFIJA

Tvoja Sofija!

JURAN

Boe, otkuda ovaj glas?

SOFIJA

On probija srce tvoje, jer je glas ljubavi.

JURAN

poskoi

Je l' mogue! (Pogledi na nju.)Ne, zaisto to bijae lukava prevara, - ova odora -

SOFIJA

Krije tijelo supruge tvoje!



57/76


JURAN

spoznavi ju

Za volju Boju, Sofija!

SOFIJA

O ljubezni i mili Jurane! (Objatje.)

JURAN

Sada, Hasan! daj da umrem - najveu sam slast itja moga uio. - eno! Sofijo! to si naumila?

SOFIJA

to nije ljubav i bezufanje naumiti kadro! - zauvi urobljenje tvoje obukla sam se u odoru ovu, pasam iz Zagreba pobjegnula ovamo.

JURAN

Ti sama?

SOFIJA

Pratioca nisam uzeti mogla bez da mu namjene moje ne otkrijem.

JURAN

Kako su ljubezni roditelji, to radi moj mili sinak?

SOFIJA

Tvoj sin oplakiva oca, a mati hoe da zdvoji.

JURAN

A otac? -

SOFIJA

On je jedan blagorodni mu, koji domovinu svoju bolje cijeni, nego sopstvenoga sina, - ti merazumije, Jurane?



58/76


JURAN

Sasvime. - Toma ne bi moj otac bio, ako bi drugaije mislio i inio. - Nu jo ne znam, kad tebegledim, je li bdijem ili sanjam.

SOFIJA

U ugodnu zbiljnost pretvorit e se san tvoj, - ako se samo elja moja ispuni za tebe osloboditi.

JURAN

Ljubezna Sofijo! kani li ti mene s nemogunostju utjeiti?

SOFIJA

Da se samo s tobom oprostim, nisam zato dola ovamo. - Pribitje moje imade blagorodniju svrhu.

JURAN

Smijem li ju znati?

SOFIJA

Tvoje izbavljenje. - Nu prvlje vjendar nego ti namjenu moju otkrijem, mora mi obeati, da e sveispuniti, to od tebe zahtijevala budem.

JURAN

Ti si druga polovina od mene, moje se esti tie i tvoja, nee indi zahtijevat nita, to bi mi ovuoskvrnuti moglo.

SOFIJA

Daleko su moje misli od toga. - uj dakle -

KURT

stupi unutra

Sad je dosta, due ne mogu ekati.



59/76


SOFIJA

sama u sebi

U sredini najvanijega dogovora prekine mi ovo tursko kopile, moram ga prevariti, drugaije je sveizgubljeno. (Priblii se Kurtu glasno): Hoe li ti s netrpljivostju tvojom trudno zapoeto djelorazoriti? -

KURT

Svri naskoro, mene zovu poslovi i dunost.

SOFIJA

okrene se hitro k Juranu, pa mu tiho rekne

Jurane! ako ti je tvoj i moj ivot mio, ispuni sve, to u sada trjebovati; moram traiti, da Turinaprevarimo.

JURAN

Ja mrzim na svaku prevaru.

SOFIJA

Samo na onu ne, koja vlastito uzdranje nae zahtijeva. - (Glasno):Ljubezni suprue! hoe li se tidugo molbam mojim suprotiviti?

JURAN

Ti zahtijeva mnogo. -

SOFIJA

Ne vie, nego to ispuniti moe. - Hasan e s malo rijei tvojom rukom na oca pisanih zadovoljanbiti, pa e ti zato ivot i slobodu darovati. (Tiho):Da te na to nagovorim, poslao me je sam Hasanovamo.

JURAN

Pak ti hoe to?



60/76


SOFIJA

tiho

Izbaviti tebe, ne pako k bezdunim nagovarati inom. (Glasno): Moe li se due molbi mojojsuprotiviti?

JURAN

Nikada nee moj otac -

SOFIJA

Radosno e on ivot sina svoga za ovu cijenu otkupiti.

JURAN

Ako ja i molbu tvoju ispunim, tko mi je jamac, da e Hasan rije svoju drati.

KURT

za se

Gledaj ti junaka, kako je on mekan postao - ivot imade vrlo ugodan i sladak tijek!

SOFIJA

Hasan je blagorodan neprijatelj, on e drati uvijek danu rije svoju. (Tiho):Tako ti ljubavi nae -kai da e ispuniti.

JURAN

Dobro indi, podvri u se Hasanovoj volji, nu ne poradi moga, nego poradi tvoga izbavljenja.

SOFIJA

veselo

Kurte! Kurte! jesi l' uo odluku njegovu? Idi, pohiti Hasanu, pa mu odnesi radosnu vijest ovu, ja uodmah za tobom dojti. -

KURT

To moe uinit. - Nu Juran mora tako dugo ostati ovdje, dok daljnu zapovijed od bae ne dobijem.



61/76


SOFIJA

Sve e biti kako eli, samo nekoliko jo trenutja ostat u kod moga supruga.

KURT

zove

Hej, momci! (Straa doe.)Vi ostanite kod vrata. - Ovoga (na Sofiju kau) pustite slobodnonapolje, a ovoga pako (kau na Jurana) imate dobro smatrati, i pod nikakov nain ne pustit ga iztamnice. (Straa otide.)Ja idem sada k bai, da mu dogoena izvijestim. (Otide.)

SOFIJA

slijedi ga do vrata, slua, pa se vrati zatim veselo natrag

Jurane ti si izbavljen!

JURAN

Sve to sam vidio i uo, to mi je zagonetka.

SOFIJA

Koju u ti ja taki razrijeiti. (Svue gornju haljinu pod kojom je sasvim kao i Juran odjevena.)Sad sehitro obuci.

JURAN

to namjerava ti?

SOFIJA

Spasiti tebe! - U ovoj e odori (prui mu odoru) izii iz tamnice, nitko te poznati nee, pa si ujednom satu kod tvojih.

JURAN

A ti?

SOFIJA

Ja - ostanem ovdje.



62/76


JURAN

Sofijo! dri li ti mene za tako bezobrazna, da ja ivot moj tvojim otkupim? -

SOFIJA

to bi se ja straila? - ja sam ena, a moj spol tedi i potuje isti neprijatelj.

JURAN

ovjean neprijatelj zaisto; ali ne krvoloni Hasan, koji bi svojoj bijesnosti tebe rtvovao.

SOFIJA

Ako se i to slui, to zato - kakva je razlika meu ivotom tvojim i mojim. - Ti svimi vlastitostmijunakoga mua ureen, biti e domu i rodu tvomu jo jako vana potpora, a ja pako slabomonaena mogu mu samo onda pruditi, ako tebe izbavim. -

JURAN

Divit se moram nad velikodunostju tvojom, nu upotrijebiti je ne mogu nikada.

SOFIJA

Jurane! malo jo vrjemena imademo, upotrijebi ga, jerbo vrhu glave nae visi orda osvete. - Gledaj,sveto ti se zaklinjem, da tamnice ove niti onda ostaviti neu, ako ti ba i molbe moje ne ispuni.

JURAN

Sofijo! ja sam urobljen, bijeg bi potenje moje uvrijedio.

SOFIJA

Ha, budi indi rtva zloupotrijebljenoga astoljubja, - smatra li tebe tvoj duman onomu podobna,kojega je promjena nestalne sree sunjem uinila? - Misli na sijedu kosu oca tvoga, na gorkeronee suze tvoje majke, i na ostavljenoga sina tvoga, koji zaludu male svoje ruke za tobom prua,ter ime oca zove; ti si svim tvojim ivot i uzdranje duan.

JURAN

eno! to e jo uiniti iz mene?



63/76


SOFIJA

Kakov me uas obuzimlje, ini mi se kao da glase naih zulumara ujem, oni idu da nas odvuku nasmrt - Jurane! Jurane! izbavi sebe i mene.

JURAN

Ja niti smijem niti mogu.

SOFIJA

Ti ne moe? ne smije? O, kakov nitetni duh izgovori rijei ove iz tebe! - Zato sam indi njenost

spola moga zaboravila? - Zato sam svim pogibelim prkosila da moje edo sirotom uinim? Ovdje jeslaboga promiljavanja kraj - i ja se pratam s tobom zauvijek. - (Ona obue haljinu prvu.)

JURAN

Sofijo! mogu li ja tebe oitoj smrti rtvovati?

SOFIJA

Manja je pogibel ako ja sama ovdje ostanem, tvoj se otac jur pribliava k taboru turskom, pohiti k

njemu, sakupi vojake tvoje, vrati se tadar natrag, pa me izbavi, - ja u do toga vrjemena traiti, dabjesnou Hasanovu utjeim. - Ti imade dobro srce, ti me ljubi, Jurane! ispuni dakle i molbu moju.

JURAN

Promisli, Sofijo, da sam ja suprug tvoj, ter takov mu koji potenje ljubi, - kakvim bi ja obrazompred oca stupiti, kakovo potovanje od zemljaka mojih traiti mogao - ako bi lahkomiljeno ivotmoj izbavljajui zajedno moj i tvoj u ruke osvetoljubivih okrutnika poloio? - Ne zaisto, mila! ovdjetrud i govorljivost tvoja nije na pravom mjestu, ako me ruka Vinjega ne izbavi, tada u radje podmaem dumanskim pasti, nego da sramotnim bijegom tebe i sebe spasim.

SOFIJA

Dobro dakle, kada te nit suze moje, niti spomen na roditelje i dijete tvoje ganuti ne mogu - ostanizbogom - naskoro ili nikada vie nee me viditi. -

JURAN

Ti se rastaje od mene?



64/76


SOFIJA

Ja moram poradi sopstvene koristi tvoje. (Otide naglo.)

JURAN

Sofijo! eno! to si naumila uiniti? - Ode - ostavi me. - O, kakovim emernim uenjem svojegasupruga ostavlja, toga ona ne moe znati! - O sudbino, gorka sudbino, kako po divji mui ti ivotuboga ovjeka, i za jednu kaplju radosti natae mu pune ae otrova. - Svemogui Spasitelju! budi

joj ti voa na pogibelnoj stazi, po kojoj ona sada hodi, ruka tvoja neka joj bude tit, ne daj da rtvomokrutnika postane. - O! milostivi oe, ufam se da e molitvu moju ispuniti. (uju se koraci.)Ha,krvnici moji - tuci samo mirno, srce moje tuno, naskoro e tvoje kucanje prestati. (Sjedne k stolu.)

Prizor tretjiP r v i , K u r t i s t r a a

KURT

Veseo mi budi, Jurane! baa svoju rije ispunjava, i jur mi dade zapovijed, da te odmah k njemudovedem.

JURAN

Ja sam pripravan, ako e me ba i na smrt voditi.

KURT

Slijedi me dakle, nu nemoj se nita straiti; baa je uprav tako pravedan kao i blagorodan, ter drisveto danu rije svoju. (Pred vrati se uje venk oruja.)Ha, to je to?

Prizor etvrtiP r v i i D r a k o v i

DRAKOVI

jote izvana

Ovdje u ga dakle nai. - Nastran, runi robovi! - (Sa njekoliko oboruanih vojaka pohiti s golomsabljom unutra, turska mu se straa proti stavi, nu bude vjendar od vojnika njegovih pobijeena i

pobijena. - Meutim napadne Kurt sa sabljom svojom Drakovia, ali u isto trenutje bude i onuhvaen, ter na zemlju baen).



65/76


JURAN

poslije nego mu se verige otkopaju, padne mue na prsi Drakovia. - Za kratkim muanjem:

Je l' mogue, prijatelju? meni je sloboda povraena; ah, ne imam dosta rijei, za da bi zahvalnostmoju izraziti mogao!

DRAKOVI

Projdi se toga, Jurane! mi ne smijemo nimalo vrjemena gubiti, inae bi ekanje i otezanje svim namsmrt i propast donesti moglo.

JURAN

Pravo imade. - Nu nisi li srio Sofiju?

DRAKOVI

Sofiju?

JURAN

Ti se divi? - O, jo ne zna svega - ma mi dajte, samo mi ma dajte ovamo! (On prime ma odjednoga vojnika.)Ajdemo sada, ajdemo van, ako bi nas put ba i u pakao zaveo. (Svi otidu za njim.)

Prizor petiPoljana.

TOMA

sam

Jur se pribliuje doba odluke, meni sveto doba! - Po cijelom se okruju nita drugo ne kae, negosami trazi razora i tuge. - Smrtnim slikam podobni bjegunci opkoljivaju leaj moj, ter mole glasno zamilosrdje i izbavljenje urobljene oli opsjeene bratje. - Oj, tuna alosna domovino! na to si dola. -Nu, to tuim? elje, tuge - nisu mai - ma jedini dokui slobodu!



66/76


Prizor estiT u r j a k i , K l e k o v i i p r v i

TURJAKI

Toma! ti ovde sasvim osamljen?

TOMA

Malo jo ovo asova mira hotio sam upotrijebiti, za da bi teaj ivota moga raspitao - brzo e doiono vrijeme, kad mi toga uiniti ne bude mogue, ter kada sve djelovanje i svu snagu mojuopenitoj koristi rtvovati budem morao. - Nu nastran s otim; kakve vijesti donaa?

TURJAKI

Ja sam poloenje dumana potanko raspitao, on sakuplja cijelu svoju snagu kod mosta na Kupi, termi se ini kao da nas je naumio od prelaza sasvime ustaviti.

TOMA

Mi emo si maem ono pribaviti to nam on iz dobra otpustiti nee. - Meutim u potrjebnezapovijedi za bitvu odmah razdati. - Jesi li to uo o Drakoviu i mojem sinu? jako se bojim da

obodvojica rtva dumana ne postanu; - od Zrinjskoga i Tahija takojer nemam nikakovih glasova.

TURJAKI

Ova dvojica su uprav sada dospjeli u tabor i ekaju neustrpljivo zapovijed k borbi. - Da, brate! mi semoramo uriti, jer kako sam od Klekovia uo, Sisak je u pogibeli.

TOMA

Klekoviu

Vi ste se jur vratili. Jeste l' bili u Sisku.

KLEKOVI

aliboe da sam biti morao. - Jauka onoga i tuge, koja u ovom gradu carstvuje, ne mogu opisati. -Zidine su razvaljene, domovi razoreni, ter glad i bolest vlada meu posadkom i stanovnici - jo jedansamo juri, pak e se barjak turski na zidinah vijati.

TOMA

Pomozi mi, Boe, ovaj bi plijen za Turina preobilan bio.


7/28/2019 Kukuljevic - J

Documents

Kukuljevic - Juran i Sofija