Kult lubanje

Kult lubanje u pretkeramikom neolitiku na Levantu

seminarski rad za kolegij Arheologija neolitika zimski semestar akademske godine 2010./2011.

Tihana Bihler

1

Sadraj

1. 2.

Uvod .................................................................................................................................... 3 Pogrebni ritual ..................................................................................................................... 4 2.1. Osnovni ritual .............................................................................................................. 6

3.

Lubanje ............................................................................................................................... 6 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6. 3.7. 3.8. 3.9. Àin Ghazal.................................................................................................................. 6 Jerihon ....................................................................................................................... 10 Kfar Hahoresh............................................................................................................ 11 Beisamoun ................................................................................................................. 12 Tell Ramad ................................................................................................................ 13 Kosk Hoyuk ............................................................................................................... 13 Nahal Hemar .............................................................................................................. 13 Hayonim .................................................................................................................... 15 Usporedbe lubanji ...................................................................................................... 16

4.

Gipsane statue ................................................................................................................... 17 4.1. 4.2. 4.3. 4.4. Àin Ghazal................................................................................................................ 17 Jerihon ....................................................................................................................... 22 Nahal Hemar .............................................................................................................. 23 Materijal..................................................................................................................... 23

5. 6.

Interpretacije ..................................................................................................................... 25 Zakljuak ........................................................................................................................... 28

2

1. UvodU akeramikim fazama levantinskog neolitika primijeen je veoma zanimljiv kult koji je ukljuivao dekapitaciju. Mnogi autori drali su ovaj kult veoma rairenim, pa ak i glavnim pogrebnim kultom PPNB faze Levanta. (Cauvin 1972, prema Simmons, 1990: 107) (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 60) Na vie lokaliteta pronaen je vei broj dekapitiranih ljudskih lubanja, a neke od lubanja su i ukraavane na razliite naine, kao to je bojanje okerom, oblaganje bitumenom, a najzanimljivije primjere ine lubanje prekrivene gipsom, kojim su oblikovana meka tkiva na lubanji, te ona lii prikazu ivog ovjeka. Najpoznatiji primjeri dolaze iz Jerihona i Àin Ghazala, a od novije otkrivenih primjera zbog svoje izvanredne ouvanosti istiu se i lubanje iz Nahal Hemara, u judejskoj pustinji. (Bar Yosef i Alon 1988, prema Simmons, 1990: 107) Zajedniku temu cijelog niza odvojenih motiva ini dekapitacija prava dekapitacija na tijelima pokojnika, dekapitacija na zidnim slikarijama (atal Hyk), pa i dekapitacija figurina (Àin Ghazal, Jerihon, atal Hyk) (Kuijt, 2002: 149) Uz uklanjanje i posebno tretiranje lubanja uz isti se kult esto vee i izrada velikih gipsanih statua, koje svojim izgledom uvelike podsjeaju na gipsom obloene lubanje, a nalazimo ih na istim lokalitetima. Lubanje, ukapanje i statue predstavljaju jedan drutveno orijentirani kult s nizom razliitih rituala, koji zadravaju iste simbole i fokus. (Kuijt, 2002: 151)

3

Slika 1: Karta lokaliteta na Levantu, preuzeto iz: Horwitz i Goring-Morris, 2004: 167

Lokalitete na kojima su pronaeni tragovi kulta ine Jerihon, Àin Ghazal, Tel Aswad, Kfar HaHoresh, Beisamoun, Ramad, Yiftah'el, Kosk Hoyuk, Ghwair I, Munhata, Wadi Shu'eib i Beidha. Svoj procvat kult je doivio u razdoblju PPNB, koje Kuijt datira u 10500-8250 BP, tonije u MPPNB (10500-9250 BP) (Kuijt, 2008: 171) Schmandt-Besserat daje neto drugaiju dataciju - 7100-6500 BC za MPPNB. (Schmandt-Besserat, 2001). Kuijt smatra da su se neke od praksa pogrebnog rituala MPPNB poele su se razvijati ve u Natufijenu i PPNA (Kuijt, 2002: 145), a Schmandt-Besserat nalazi tragove njegovog postojanja sve do 5500 BC na Kosk Huyuku u Anatoliji.

2. Pogrebni ritualSline ritualne pogrebne prakse u pretkeramikom neolitiku Levanta nalazimo na irokim prostorima. Iste te prakse proteu se kroz dugi vremenski kontinuitet. One ukljuuju izradu, koritenje, skladitenje i odbacivanje antropomorfnih kipova i figurina, te uklanjanje i oblaganje gipsom ljudskih lubanja. (Kuijt, 2008: 172) Ovaj je kult prakticiran na itavom prostoru Levanta, pa i ire, te obuhvaa cijeli PPNB koine, ili interakcijsku sferu, a odrao se 4

vie od dva tisuljea. (Goring-Morris, 2002: 105) Iako je ritual ope rairen na Levantu, svako naselje ima svoju posebnu tehnologiju izrade gipsane plastike. Razlikuje se metoda dobivanja materijala, ali i pomoni materijali koji se koriste, pa tako moemo pratiti lokalne trendove. Ovakva praksa upuivala bi na lokalne majstore u svakom od naselja, a iskljuivala putujue umjetnike. (Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 688)

Slika 2: Varijacije meu lubanjama na razliitim lokalitetima, preuzeto iz: Kuijt, 2008: 180

5

2.1.

Osnovni ritual

Osoba se ukapa u prvi grob s malo ili bez ikakvih priloga, poloena na bok u zgrenom poloaju. Taj se primarni grob moe nalaziti unutar stambenog prostora ili na nizu drugih lokacija, kao to su otpadne jame ili naputene kue. Nakon nekog vremena, otkopava se dio groba oko glave, uklanja lubanja, a grob nazad zatrpava. Izgleda da su postojali podsjetnici, kao to su oznake bojom na podovima, koji su pomagali ukuanima da lake nau glavu. Te su lubanje bile ritualno koritene, te ponovno zakopavane nakon nekog vremena, ponekad u grupnim grobnicama namijenjenim upravo lubanjama. Budui da je manje od 5% lubanja gipsano, smatra se da je ovaj ritual bio namijenjen samo istaknutim pojedincima. Mogue je da su ti pojedinci bili voe zajednice, no toj teoriji proturjei izuzetna raznolikost u spolu i dobi. (Kuijt, 2008: 176,177) (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 60) Druga teorija predlae da su se pojedinci birali generacijski. (Rollefson, 1998: 56) Nije primijeena nikakva razlika u ritualu za razliite spolne ili dobne skupine, te nam on ne prua nikakve informacije o spolnim razlikama, podjeli poslova ili stratifikaciji drutva. (Peterson, 2009: 254) Mnoge tragove obreda nalazimo u naseljima, ali koliina tamo pronaenih pokojnika mala je naspram broja stanovnika koji su u naseljima obitavali kroz tako dugi period. Zasad su groblja ovog razdoblja slabo poznata, a otkrie ritualnog pogrebnog centra Kfar Hahoresha upuuje na to da su pogrebni rituali obavljani u naseljima samo dio ukupne slike. Tragovi rituala iz pogrebnog centra ne razlikuju se mnogo od onih iz naselja, pa moemo pretpostaviti postojanje iste vrste obreda koji se odvijao na razliitim lokalitetima. (Goring-Morris, 2002: 116) Nedostatak grobnih centara moe se objasniti njihovom oekivanom izoliranom lokacijom, dalje od plodnih podruja. Iz tog razloga, nikada nisu prepoznati kao arheoloki lokaliteti, te jo uvijek ne znamo njihovu tonu lokaciju. (Goring-Morris, 2002: 116)

3. Lubanje 3.1. Àin Ghazal

Àin Ghazal je veliko i iscrpno nalazite zauzima irok prostor i pokriva dugi kronoloki slijed. Na samom Àin Ghazalu nalazimo nekoliko razliitih vrsti ukopa - ispod podnice i dvorita, dekapitirani; u dvoritu, netaknuta lubanja i djeji ukopi. (Rollefson, 2002: 169)

6

Slika 3: Tipini ukop ispod podnice u Àin Ghazalu, preuzeto iz: Rollefson, 2002: 170

Pronaen je malen broj ukopa, a jo je manji broj posebno tretiranih ukopa samo posebni individualci odabrani za posebni tretman (81 ukop u 750 godina, desetak ukopa ispod jedne zgrade s kontinuitetom od 400 godina) (Rollefson, 2002: 169) Ustanovljena je i visoka smrtnost djece (30%) do 15 mjeseci ije su glave nedirnute. Neki od tih mlaih djejih kostura zakapani ispod pragova kao rtva, a u jednom sluaju i iznad ukopa skupine lubanja Nakon te dobi djeca se dekapitiraju kao i odrasli. (Rollefson, 2002: 170) Lubanje, njih ukupno 12, zakapane u skupinama ispod podnica, u jednom sluaju u istoj kui u koja je sadravala i nekoliko ukopa skeleta bez lubanje. (Rollefson, 2002:171) Tretirane su na razliite naine neukraene su, bojane ili gipsane. 1988. iskopana je prva gipsana lubanja u Àin Ghazalu sredinji Jordan, koja je odmah usporeena sa slinim lubanjama iz Jerihona. (Simmons, 1990: 107) Lubanja je pronaena ukopana ispod podnice kue, to je esti nain ukopa. Jama u koju je bila poloena nalazila se ispod sjevernog ruba oslikanog gipsanog poda kue koja se datira u treu fazu PPNB 67007000 BC. Jama s lubanjom presjekla je jedan stariji ukop, no nije jasno da li se radi samo o sluajnosti ili namjernom preslojavanju. (Simmons, 1990: 108) (Schmandt-Besserat, 2001) Pripada odraslom mukarcu, starijem od 30 godina. Naen je samo kranij, bez mandibule. Po tragovima na kostima zakljueno je da je glava uklonjena postmortalno. Gipsom su na lubanji oblikovane oi, nos, desni obraz i jedno uho. Mogue je da je i stranji dio lubanje bio pokriven gipsom, no taj se dio nije ouvao. Prilikom iskopavanja je zakljueno da je gipsani dio koji je pokrivao usta izgubljen jo i prije ukopa lubanje. U jednoj od rupa za zube naen je i gipsani umetak. Na lubanji nema tragova nikakve boje. (Simmons, 1990: 108) (SchmandtBesserat, 2001) Lubanja pokazuje velike slinosti sa ljudskih gipsanim statuama iz Àin Ghazala i Jerihona, kao to su velike, izbuljene oi, i veliki, pomalo prasti nosevi s dugim, 7

tankim nosnicama. (Simmons, 1990: 108) Danas se nalazi u Museum of Jordanian Heritage, Institute of Archaeology and Anthropology at Yarmouk University u Irbidu. (Simmons, 1990: 108)

Slika 4: Pojedinana lubanje s gipsom, iskopana 1988., preuzeto iz: Simmons, 1990: 109

U Àin Ghazalu 1984. pronaena jo jedna skupina 'lubanja'. Nakon obrade, zakljueno je da se radi o tri gipsana lica koja su neko pripadala lubanjama. Naena su ritualno pokopana jedno pokraj drugog u redu, leei licem prema dolje. Istiu se po ruiastoj boji gipsa i zatvorenim oima iji su prorezi naglaeni bitumenom. (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 60) Datiraju se ranije od 7100 80 BC. (8041 65 kalibrirano). (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 61) Prouavanjem otisaka na stranjoj strani lica, zakljueno je da su ona zaista bila modelirana na ljudskim lubanjama, i to bez mandibula. Zbog tog nedostatka, crte lica su deformirane, kako bi stale na umanjenu povrinu. Iz istog razloga, lice ne prati linije kostiju. Lica pokazuju slinost izrade, pa je mogue da ih je napravio isti majstor, no meusobno se razlikuju. Gips je pokrivao samo predio lica, a ostatak glave ostavljen je prazan, iako je mogue da je i on bio obojan. (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 62) Prilikom izrade, lubanja je bila stabilizirana vezanjem nekim vlaknastim materijalom, mogue lanom, iji je otisak ostao na unutranjosti gipsa. Unutranjost lubanje bila je ispunjena nekim travnatim materijalom. Gips, proizveden od lokalnog lapora nanoen je u dva sloja, od kojih je prvi bio bijel, a drugi obojen malom koliinom okera u ruiasto. (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 64) 8

Slika 5: Tri gipsana lica, preuzeto iz: Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 60

Tri lubanje, bez tragova gipsanja, pokopane su u zasebnoj jami ispod podnice blizu zida kue. Sve tri lubanje pripadaju mukarcima, i to razliite dobi. Lubanje su pokopane bez mandibula. (Schmandt-Besserat, 2001) Dvije gipsane lubanje naene su pokopane zajedno s druge dvije lubanje koje nisu sadravale tragove gipsa, a sve etiri bile su postavljene uspravno uz pomo sitnog kamena i komadia gipsa. (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 60) Niti jedna od ovih lubanja nema mandibulu. Lubanje su postavljene u 'redove' s istom orijentacijom prema jugozapadu. Od dvije gipsane lubanje, jedna pokazuje tek tragove gipsa, dok je druga bila prekrivena debljim slojem ruiaste boje. Oblikovano je lice i prednji dio glave nos i oi, usta i brada su zanemarene, a tjeme je ostavljeno potpuno golo, kao i kod veine drugih gipsanih lubanja. Detalji oiju i nosa postignuti su i punjenjem lubanje gipsom, koji bi onda prodirao kroz one i nosnu upljinu i oblikovao oi i nos. Oi su ukraene bitumenom. (Schmandt-Besserat, 2001) Osim neukraenih i gipsanih lubanja, pronaene su i lubanje ukraene samo bojom okerom. 1983. pronaeni su okerom i crnim bitumenom obojani fragmenti lubanja. 1984. pronaena je jo jedna teko oteena lubanja obojana crveno i crno. Bila je zakopana ispod podnice, a datira se u 7250 110 BC i 7100 80 BC, te je time najstarija do sada pronaena ukraena lubanja u Àin Ghazalu. Odreena je kao enska, izmeu 15 i 30 godina starosti. Iste godine pronaeno je i jo crno obojanih fragmenata djejih lubanja. (Schmandt-Besserat, 2001) Interpretacije ovakvih lubanja ukljuivale su razne ceremonijalne funkcije vezane uz mitologiju, status pokojnika i tovanje predaka. Simmons predlae ideju da se radi o istaknutim lanovima zajednice, ije su lubanje nakon smrti obloene gipsom kako bi ouvale njihove crte lica, a zatim bile izloene iz potovanja prema njima. Nakon to je lubanja poela 9

propadati, ili je identitet pretka zaboravljen, one su pokopane u kuama. Slina teorija moe se primijeniti i na statue. (Simmons, 1990: 109)

3.2.

Jerihon

Kathleen Kenyon je 1953. u Jerihonu otkrila 7 gipsanih lubanja ispod gipsane podnice. One se danas datiraju u 7200-6700 BC. Zadnji izvjetaj ih je klasificirao kao etiri enske i tri muke lubanje. Samo jedna jerihonska lubanja zadrala je svoju mandibulu. (Schmandt-Besserat, 2001) Sve imaju koljke na mjestu oiju, a jedna od njih ukraena je kauri koljkama, koje predstavljaju zatvorene oi, dok ostale imaju koljke s dvije ljuske, koje podsjeaju na otvorene oi. Gips lubanje s kauri koljkama znatno je oteen, i od njega su ostale samo ispune oiju, nosa, te osnove obraza i brade. Kao i kod veine gipsanih lubanja, mandibula nije koritena pri modeliranju, ali je lubanji pridodana umjetna brada, tako da su gipsani dijelovi lica sjeli na svoja prava mjesta. Vjerojatno je vanjski sloj gipsa bio obojan u ruiasto. Ona se trenutno nalazi u Ashmoleanu. (Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 673) 1956. Kenyon otkrila je jo dvije gipsane lubanje, te jo jednu 1958. (Schmandt-Besserat, 2001)

Slika 6: Lubanja iz Jerihona s kauri koljkama, preuzeto iz: Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 676 Slika 7: Lubanja iz Jerihona s dvodijelnim koljkama, preuzeto sa: http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/me/p/plastered_skull.aspx

10

3.3.

Kfar Hahoresh

Kfar Hahoresh nalazi se u donjoj Galileji, na sjevernim obroncima Nazaretskog gorja. Groblje otkriveno na tom lokalitetu datira se u MPPNB, 8650 50 BP. Ovaj prostor, za razliku od ostatka Galileje, zbog svoje brdovitosti nije pogodan za poljoprivredu. (Horwitz i GoringMorris, 2004: 165) Groblje je sadravalo preko 60 ljudskih ukopa, primarnih i sekundarnih. (Horwitz i Goring-Morris, 2004: 167) Petnaestak primarnih ukopa pokazuju tragove naknadnog uklanjanja lubanja. Pronaeni su zasebnih ukopi lubanja, kao i dvije gipsane lubanje. Na nalazitu nije pronaena nikakva stambena arhitektura, pa je s obzirom na to, i na koliinu i raznolikost tragova pogrebnih rituala Kfar Hahoresh proglaen ritualnim pogrebnim centrom. (Horwitz i Goring-Morris, 2004: 167) Jedna od gipsanih lubanja obojena je u crveno, te pokopana direktno iznad inae cijele, no bezglave gazele. (Horwitz i Goring-Morris, 2004: 174) Ta je lubanja izvanredno dobro ouvana, a pronaena je u gipsanoj jami ispod gipsane podnice. (Goring-Morris, 2002: 109) Lubanja, koja je iskoritena bez mandibule, pripada odraslom mukarcu, dobi oko 25 godina. Modelirani su svi elementi lica osim uiju. Svi dijelovi pomaknuti su prema gore, budui da nije dodavana umjetna brada, te je prostor za lice bio je smanjen. Ovo je rezultiralo deformiranim oblikom lica. Gips je obojan crveno. Lubanja se uva u Israel Museumu u Jeruzalemu. (Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 676)

Slika 6: Lubanja iz Kfar Hahoresha s gazelom, preuzeto iz: Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 677

11

Druga lubanja pronaena je u malom, ovalnom odjeljku, a mogue je da je isto vezana s jednom gipsanom podnicom. (Goring-Morris, 2002: 110) Na gipsanim podnicama iznad grobova ponekad su vidljive male rupe za stupove, koje su mogla sluiti za postavljanje totema ili oznaavanje grobova. (Goring-Morris, 2002: 113) Jedan kostur iz primarnog ukopa (kasnije obezglavljen) ukopan je sa cijelim krdom divljih goveda. (Horwitz i Goring-Morris, 2004: 172)

3.4.

Beisamoun

Beisamoun je nalazite na zapadnoj obali rijeke Jordana. U gornjem sloju nalazita, koji se datira u 7000-6000 BC pronaene su dvije gipsane lubanje. (Schmandt-Besserat, 2001) Prva lubanja dobro je ouvana i danas se uva u Israel Museumu u Jeruzalemu. Suprotno veini, ova lubanja sadri i svoju mandibulu. Ona je takoer obuhvaena gipsom, te tako daje lubanji realistian izgled. Ova lubanja gipsom ima prekriven samo svoj donji dio, a elo je ostavljeno golo. Zubi su uklonjeni, a usta i oi oblikovane kao prorezi. Druga lubanja iz iste skupine slabije je ouvana, no ini se slinom njenom paru. uva se u Prehistoric Museumu u Kibbutzu Ma'ayan Barukh. (Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 673) Lubanje iz Beisamouna nisu pokopavane, nego samo poloene na podnicu naputene kue, okrenute prema istoku. (Schmandt-Besserat, 2001)

Slika 7: Lubanja iz Beisamouna, Prehistoric Museum, Haifa

12

3.5.

Tell Ramad

Iz Tell Ramada dolaze ak 23 lubanje, pronaene u tri zasebne skupine, koje se datiraju u 6200 BC i 6000 BC. Skupina sadri muke i enske lubanje, razliite dobi. Lubanje su specifine po tome to je zadrana mandibula, ali su postmortalno iupani svi zubi. Gipsan je i vrat, a prva, najstarija skupina, odlikuje se i crvenom tokom visoko na elu. Kao i u Beisamounu, lubanje iz Tell Ramada nisu naene pokopane, nego izlagane na raznim mjestima, a za neke moemo pretpostaviti da su stajale u vlastitim niama, odabranim upravo za ovu upotrebu. (Schmandt-Besserat, 2001)

3.6.

Kosk Hoyuk

Na ovom nalazitu u centralnoj Turskoj, u Anatoliji, pronaena je jedna gipsana lubanja veoma slinim levantskima. Datira se u 5500 BC. (Schmandt-Besserat, 2001) Kako se radi samo o jednoj usamljenoj lubanji, teko je rei radi li se irenju rituala ili o migraciji pojedinca koji je zadrao svoje obiaje. Lubanja se u par detalja ipak razlikuje od levantskih, kao to je umetanje crnog kamena u oi i nain izrade uiju. Pronaena je izloena na podnici. (Schmandt-Besserat, 2001)

3.7.

Nahal Hemar

U peini Nahal Hemar, koja se nalazi na junom kraju Mrtvog mora, a datira u 7000-6000 BC, otkrivene su 23 lubanje, koje se meusobno razlikuju prema dobi i spolovima. est lubanja je ukraeno, no nisu tretirane gipsom kao ostale levantske, nego mjeavinom bitumena i kolagena. Isto tako, nije pokuana rekonstrukcija lica, nego je ukraeno tjeme, a crnom masom oblikovani su mreasti motivi, koji podsjeaju na odreenu vrstu frizure ili pokrivala za glavu. (Schmandt-Besserat, 2001)

13

Slika 8: Lubanja iz Nahal Hemara s mreom od bitumena, preuzeto sa: http://www.ancient-hebrew.org/21_glue.html

U Nahal Hemaru otkriveni su i ostaci jedne kamene antropomorfne maske, koja je imala i rupe za umetanje dodatnih ukrasa (moda perja, perli, kose, pletenica...). Pronaene su i malene gipsane glave postavljene na krajeve kostiju. (Kuijt, 2008: 182)

Slika 9: Maska iz Nahal Hemara, Prehistoric Museum, Haifa

14

3.8.

Hayonim

Peina Hayonim nalazi se u zapadnoj Galileji a predstavlja natufijensko nalazite koje je datirano u 12360 160 i 12010 180 BP. Nalazite sadri stambene strukture i grobove, no uvijek odvojene. Tijekom duljeg perioda koritenja stambeni objekti i grobovi su mijenjali mjesta, no ostajali odvojeni. Otkriveno je 16 grobova sa 48 ukopa, no smatra se da ih je moralo biti vie, budui da su grobovi bili viestruko poremeivani od natufijenske populacije, kao i kasnijih korisnika peine. (Belfer-Cohen, 1988: 297) Veina grobova sadravala je vie od jednog pokojnika. (Belfer-Cohen, 1988: 298) Dva od 16 grobova sadravala su iskljuivo sekundarne ukope, i to mandibule i aksijalne kosti. Dva su sadravala samo primarne ukope, a ostali i jedne i druge, a dva su groba oteena do te mjere da nije bilo mogue odrediti o kakvoj se vrsti ukopa radi. Pokojnici su se ukapali u ispruenom, zgrenom i poluzgrenom poloaju. (Belfer-Cohen, 1988: 300) U kasnom Natufijenu primjeuje se nedostatak kranijuma kod ukopa. Kod primarnih ukopa to direktno upuuje na obiaj uklanjanja lubanja i njihovog sekundarnog koritenja. (Belfer-Cohen, 1988: 305) Kuijt i Belfer-Cohen smatraju da ovdje moemo vidjeti poetak PPNB obiaja dekapitiranja tijela i sekundarnog ukapanja lubanja.

15

3.9.

Usporedbe lubanji

Slika 10: Skica lubanja sa i bez mandibule, preuzeto iz: Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 687

Lubanje sa Kfar Hahoresha gipsane su, isto kao i one s Àin Ghazala bez mandibula. Slian je sluaj i u Jerihonu, gdje je samo jedna lubanja gipsana zajedno s mandibulom, no te lubanje ipak nemaju smanjene crte lice, nego prate linije kostiju usprkos nedostatku mandibule. Uz jednu lubanju iz Jerihona, mandibule imaju i lubanje iz Tell Ramada i Beisamouna. Kod svih lubanja zagipsano je samo lice, a tjeme je ostavljeno golo. Mogue je da razloge tome moemo traiti u dodatnoj dekoraciji koju su lubanje imale, kao to su razliita pokrivala za glavu. Donji dio lubanje ima ravnu gipsanu podlogu na kojoj je ona mogla stajati, a jedini 16

sluaj na koji se ovo pravila ne odnosi su lubanje iz Tell Ramada, koje su imale gipsane vratove, a vjerojatno su predstavljale cjelinu s bezglavim gipsanim statuama. Zatvorene oi veu lubanje iz Kfar Hahoresha, Beisamouna i jednu lubanju iz Jerihona i lica bez lubanja iz Àin Ghazala. Ostale lubanje iz Àin Ghazala, lubanje iz Tell Ramada i skoro sve jerihonske lubanje imaju otvorene oi. Samo u Jerihonu, oi su oznaivane koljkama, a za otvorene i zatvorene oi koritene su razliite lubanje. Rubovi oiju iz Àin Ghazala i vjerojatno onih iz Tell Ramada oznaavaju se urezanim linijama, u koje se umetao bitumen. Sam bitumen nije uvijek otkriven, iako moemo pretpostaviti njegovo koritenje u kombinaciji s urezima. (Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 66)

4. Gipsane statue 4.1. Àin Ghazal

U '80-tima otkrivene su u Àin Ghazalu dvije skupine gipsanih ljudskih statua iz vremena PPNB. Ukupno se radi o vie od 30 komada. Datiraju se u 7. tisuljee BC (nekalibrirano). Statue su izuzetno dobro ouvane, sve do bitumena kojim su isticane oi. Pronaene su zakopane u jamama, gdje se ini da su bile odloene kada im je prvotna namjena istekla. (Grissom, 2000: 25)

17

Slika 11: Statue iz Àin Ghazala, prva skupina, preuzeto sa: http://www.asia.si.edu/jordan/html/atother.htm

Prva otkrivena skupina statua, iskopana 1983., sadravala je 25 zasebnih komada 12 poprsja i 13 stojeih kipova s rukama. Veina ih je bila potpuna, iako slomljena jo prije ukopa. Datirane su u 6750 80 BC (nekalibrirano) i 6710 80 BC (nekalibrirano). Tri statue i 4 poprsja su restaurirana. U Àin Ghazalu je naena i druga skupina statua, 1985., a one su datirane poslije 6570 110 BC (nekalibrirano). Od 7 pronaenih, ponovno je sastavljeno 5 statua. Dvije od njih predstavljaju stojee likove, a tri su dvoglava poprsja. Nisu se svi dijelovi mogli spojiti u neku od cjelina, pa tako imamo jo i dvije dodatne glave, od kojih je jedna vjerojatno pripadala jo jednom dvoglavom poprsju. (Grissom, 2000: 26) (SchmandtBesserat, 1998: 1)

18

Slika 12: Skica druge skupine statua iz Àin Ghazala, preuzeto iz: Grissom, 2000: 27

Statue iz Àin Ghazala dijele mnoge stilistike slinosti. Svim statuama zajednike su glavne odlike: antropomorfnost, identini arheoloki kontekst (u jamama iskopanim za tu upotrebu, ispod podnica naputenih kua odvojeni od ivih), generalna orijentacija istok-zapad (osim poprsja iz prve ostave poloenih popreno), povrina pokrivena gipsom, velike dimenzije, plonost. Sve su statue bile u prilino dobrom stanju prilikom ukapanja, osim posebnih nespojivih dijelova iz druge skupine. Bile su namijenjene za uspravno stajanje. (SchmandtBesserat: 2) Usta, nosnice i oi odvojene su sitnim urezanim linijama od ostatka lica. Sva su lica relativno plitka, s ravnim tjemenom. Oblik ela i obrva upuuje na to da su imale i perike ili nekakve druge dodatke od propadljivih materijala. (Grissom, 2000: 28) Schmandt-Besserat 19

u ovim slinostima vidi dokaze za pripadnost istoj tradiciji izrade monumentalne plastike prisutnoj u Àin Ghazalu izmeu 6750. i 6500. BC.

Slika 13: Dvoglavo poprsje iz Àin Ghazala, preuzeto sa: http://rudelle.info/html/simon_rudelle_divers_art_proche_orient.htm

Razlike izmeu prve i druge skupine ukljuuju oblik glave one iz druge skupine vie su etvrtaste, s dodatkom brade, a glave onih iz prve skupine ire se prema vrhu; bitumenom oblikovane zjenice romboidne su kod druge skupine, a okrugle kod prve; druge skupina ima zailjenije oi, a oi prve skupine vee su i izbuljenije, okruglog oblika. (Grissom, 2000: 28) Dvoglave biste po prvi put se pojavljuju u drugoj skupini statua. (Schmandt-Besserat, 1998: 3) Ovi dvoglavi prikazi jedinstveni su u PPNB, ali je motiv poznat u kasnijim razdobljima neolitika. (Grissom, 2000: 27) Posebno velike razlike primjeuju se u tijelima statua. Statue druge skupine u pravilu su vee od statua prve skupine. Najvea statua iz prve skupine visoka je 84 cm, a druga skupina dosee i visinu od 1m. Na poprsjima nalazimo jo veu razliku 35 cm za prvu skupina nasuprot 88 cm za drugu. (Schmandt-Besserat, 1998: 3)

20

Slika 14: Usporedba veliine prve i druge grupe, preuzeto iz: Grissom, 2000: 28

Prva skupina ima elegantnija tijela s oblinama i naglaenim strukom, te kosim ramenima koje se nastavljaju u male, esto krljave ruke. Iako nisu realistino izvedene, ruke ovih statua ponekad su prikazane kako pridravaju grudi, ili se kriaju na prsima. Statue druge skupine uope nemaju grudi. Stranjice i bedra prve skupine statua su oblikovani oblije. Kao i ruke, noge prve skupine mnogo su detaljnije i realistinije izraene, dok u drugoj skupini naginju stilizaciji. (Schmandt-Besserat, 1998: 3) Prva skupina dodatno je ukraena slikanjem, a u nekim sluajevima moemo prepoznati enske spolne odlike grudi. Statue druge skupine imaju etvrtasta, pomalo nezgrapna i plosnata tijela. Ona nemaju ni ruke niti ikakve dodane oznake, te su potpuno bespolna. (Grissom, 2000: 28) Druga skupina takoer mnogo vie naginje standardizaciji od prve sve statue zauzimaju isti poloaj. Isti trend pojednostavljivanja nalazimo i na poprsjima. (Schmandt-Besserat, 1998: 3) Najslinija ostaju lica, koja se razlikuju samo u detaljima obliku oiju i nosa, uiju i brade, no zadrava se opi dojam. Promjena se najjae osjeti u nain prikazivanja zjenice dok je u prvoj skupini okrugla, kao u prirodi, u drugoj skupini ona postaje rombina, dajui statuama pomalo neprirodan, neljudski izgled. (Schmandt-Besserat: 3) Komadi iz druge skupine jako nalikuju na gipsanu lubanju iz Àin Ghazala, vjerojatno zato jer potjeu iz slinog vremenskog perioda. (Grissom, 2000: 28)

21

Slika 15: Statue sa Àin Ghazala, druga skupina, preuzeto sa: http://rudelle.info/html/simon_rudelle_divers_art_proche_orient.htm

4.2.

Jerihon

Prve gipsane statue pronaene su u Jerihonu 1935., a pronaao ih je Garstang. Taj prvi nalaz ukljuivao je dvije skupine statua, od kojih je svaka sadravala 'mukarca', 'enu', ija je veliina bila polovica one 'mukarca', i 'dijete', veliine lutke, po Garstangovom tumaenju. Jedini do danas preivjeli i poznati komadi tog nalaza ukljuuju fragmente jednog 'mukarca', koji se dre u Rockefeller Museumu u Jeruzalemu. Fragmenti ukljuuju noge i glavu. Glava je lijepo ukraena koljkama umjesto oiju u kombinaciji sa radijalno oslikanim linijama koje bi mogle oznaavati bradu. Za ostale fragmente, koji se nalaze u Louvreu, ne zna se vie kojim su statuama pripadali, ali ukljuuju jedno rame, par neto manjih nogu, moda 'enine' (jedna od kojih ima 6 nonih prstiju), i jedno zasebno stopalo. (Grissom, 2000: 25,26) Katherine Kenyon je u Jerihonu '50-tih nala skupinu od barem 3 veoma stilizirana poprsja. Najouvanije nalazi se u Jordanian Archaeological Museumu u Amanu. Cijelo je obojeno u uto, a oi i nos naglaeni su tamnijom bojom. Druga dva nalaze se u Ashmoleanu. Jedan je obojen istom utom bojom, a drugi crvenom, no taj je izuzetno fragmentiran, te nije mogue sa sigurnou tvrditi da se zaista radi o poprsju. (Grissom, 2000: 26) Statue iz Jerihona dolaze iz jama koje se datiraju u 6700 do 6500 BC. (Schmandt-Besserat, 1998: 5)

22

4.3.

Nahal Hemar

U peini Nahal Hemar pronaeno je jo gipsanih fragmenata za koje se sumnja da bi mogli biti dio slinih statua. Po analizama materijala zakljueno je da bi se u tom sluaju radilo o 4 zasebne statue. (Grissom, 2000: 26) Fragmenti su sadravali otiske trane armature, te tragove boje. Fragmenti dolaze iz PPNB sloja, koji se na Nahal Hemaru datira oko 6300 BC. Jedan fragment prikazuje oko, a obojan je zelenim pigmentom, dok druga dva pripadaju nekoj vrsti mrea. Premaleni su za stilsku analizu. (Schmandt-Besserat, 1998: 5)

4.4.

Materijal

Materijali koriteni za armaturu statua bili su organskog podrijetla, te se nisu ouvali. Slino kao i na kunom lijepu, ti se materijali mogu otkriti prouavanjem otisaka koje su ostavili u gipsu. Takvim istraivanjem, zajedno sa paleobotanikim podacima o dostupnim biljnim vrstama u to doba na Levantu, zakljueno je da se osnova armature sastojala od trske. (Grissom, 2000: 28) Armatura se izraivala od svenjeva trske koji su onda naknadno meusobno vezivani.

Slika 16: Sheme armature, preuzeto iz: Grissom, 2000: 29

23

Gips od kojeg su statue izraivane napravljen je od lokalnog lesa, koji je tek u manjoj mjeri mijean s vapnom, koje je dobiveno spaljivanjem tog istog lesa i biljnih vlakana. Gips s kojim su modelirana lica na lubanjama neto je kvalitetniji, no sastoji se od istih materijala. (Grissom, 2000: 32) Statue su se proizvodile od vie dijelova koji su onda tokom procesa izrade sastavljani. Vei dio posla obavljen je dok se statua nalazila u leeem poloaju, a tek se za zavrne radove dizala u stojei poloaj, barem u drugoj skupini statua. Mogue je da su one plone upravo zbog takve tehnike izrade. Statue iz prve skupine mogle su biti izraivane u uspravnom poloaju, jer njihova manja veliina to doputa. Tako su se kod njih ouvale i obline. Na nogama statua iz prve skupine takoer nalazimo tragove modeliranja gipsa pri uspravnom poloaju. (Grissom, 2000: 35,36)

Slika 17: Skica izrade statua, preuzeto iz: Grissom, 2000: 34

Statue pokazuju 'znakove koritenja'. Zemlja na njihovim stopalima pokazuje da su stajale, nalazimo tragove boje kojom su se bojale podnice na povrinama na kojima su stajale, a i njihova razbijenost jo prije ukopa pokazuje da nisu izraivane samo za tu svrhu. (Grissom, 2000: 43) S obzirom na njihovu procijenjenu teinu (28 kg za vee komade) i rizik od pucanja koji bi predstavljao transport, smatra se da su bile izloene blizu mjesta proizvodnje. Statue iz 24

prve skupine stajale su uz pomo produene armature u nogama, koja se poput kolaca zabijala u zemlju. Takvi tragovi nisu naeni kod druge skupine, no to ne znai da nisu imale dodatne kolce koji su ih drali, a koji nisu bili dijelovi armature. (Grissom, 2000: 43) Sve gipsane povrine nisu jednako obraene. Neke su potpuno zaglaene, a neke su ostavljene u grubljem stadiju. Smatra se da su ove grublje povrine zapravo bile pokrivene odjeom, perikama ili nekim drugim ornamentalnim dodacima koji nisu bili od gipsa i bili su uklonjivi. U tom sluaju ne bi postojala potreba za zaglaivanjem svih dijelova. Na Bliskom je Istoku na vie mjesta utvreno ukraavanje kipova odjeom ili perikama, pa ovo ne bi bio jedinstveni primjer. Ovakvo ukraavanje pruilo bi statuama vie ivopisnosti, pomoglo pri raspoznavanju mukih i enskih likova, a i sakrilo neke tjelesne neproporcionalnosti. Ukratko, podarilo bi im pravu slinost s ljudima koje su vjerojatno predstavljale. (Grissom, 2000: 43)

5. InterpretacijePrvu interpretaciju ponudila je Kenyon. Ona je gipsane lubanje i statue usporedila s etnografskim primjerima s Nove Gvineje (Schmandt-Besserat, 2001), te zakljuila da se vjerojatno radi ili o tovanim precima ili ubijenim neprijateljima. Takoer je predloila slinu ili istu funkciju za lubanje i statue, to noviji dokazi (slinost izmeu statua i lubanja u Àin Ghazalu i Nahal Hemaru) potvruju. Veina autora slijedi ovu poetnu Kenyoninu teoriju. (Schmandt-Besserat, 1998: 7) Schmandt-Besserat pokuava spojiti Schusterovu teoriju koja promatra statue kao prikaze duhova sa babilonskim ritualnim tekstovima. Nalazi primjere u kojima se opisuju rituali koji koriste ljudske figurice kao zamjenu za prave duhove. Iako se same figure nigdje u tekstovima ne opisuju, Schmandt-Besserat predlae kako su statue iz PPNB razdoblja moda pretea ovakvih rituala, te zagovara prouavanje starih ritualnih tekstova, koji bi bili i geografski i vremenski blia usporedba nego etnografski primjeri kojima se mnogi autori slue. (Schmandt-Besserat, 1998: 8) Takoer pokazuje kako u svim poznatim literarnim i likovnim prikazima najranijih civilizacija Bliskog Istoka obezglavljivanje nije smatrano pozitivnim inom. Ono je zapravo najgora sudbina koja ovjeka moe zadesiti, i rezervirano je samo za najgore neprijatelje. esti su prikazi mnotva odsjeenih glava nakon bitki kao ratnih trofeja. (Schmandt-Besserat, 2001) Lubanje su takoer koritene u raznim receptima za lijeenje bolesti, smatralo se da sadre veliku apotropejsku mo, koja titi od demona koji uzrokuju 25

bolesti. Lubanje su takoer koritene u razliitim magijskim ritualima, prizivanju duhova i gatanju. (Schmandt-Besserat, 2001) Garstang je predlagao da se u sluaju statua iz Jerihona zapravo radi o boanstvima, i to o boanskim trijadama. On je u svakoj pojedinoj skupini vidio mukarca, enu i dijete, no novim nalazima osporeno je ovakvo grupiranje. Schmandt-Besserat ipak smatra da Garstang i nije bio toliko u krivu, budui da je monumentalna plastika na Bliskom Istoku skoro iskljuivo rezervirana za prikaze boanstava. Osim ovoga, ona nalazi i motive koji se esto pojavljuju u neto kasnijim bliskoistonim panteonima, kao to je vieglavost i pridravanje grudi kod boica, to bi ukazivalo na prikaze panteona i kod PPNB statua. (SchmandtBesserat, 1998: 9-10) Rollefson u razliitim kultnim obiajima MPPNB u Àin Ghazalu vidi razliite 'stupnjeve' u drutvu. Glinene figurine, dostupne svima, naziva donjim, najeim stupnjem (Rollefson, 2002:184). Obezglavljene ukope ispod podnica smatra drugim, neto viim stupnjem, koji je bio rezerviran za odreene pojedince unutar jedne nuklearne obitelji. Sljedei stupanj ine oni pojedinci ije su lubanje jo i dodatno ukraavane oni ine posebno tovane pretke, a moda ak i voe zajednice. (Rollefson, 2002:184). Na vrh ove hijerarhije Rollefson postavlja gipsane statue i biste, koje po njemu predstavlja osnivae klanova ili naselja, ili ak u sluaju statua i bogove ili mitske pretke heroje. (Rollefson, 2002:185) Garfinkel smatra da su ovi kultni predmeti zakapani iz isto funkcionalistikih razloga kada su se uporabom 'istroili' ili otetili (Kuijt, 2002: 147), a Kuijt, Bar-Yosef, Belfer-Cohen, Cauvin i Rollefson pak vide zakopavanje samo kao sljedei stupanj u ritualu (Kuijt, 2002: 148)

26

Slika 18: Shema nastajanja grupnog sjeanja prema Kuijtu, preuzeto iz: Kuijt, 2008: 174

Kuijt je svoju interpretaciju pogrebnog kulta usko vezao iz pojam grupnog, generacijskog sjeanja. Po njemu, sva sjeanja prvo nastaju izravno, iskustveno. Kunim ritualima iskustvena sjeanja pojedinca postaju sjeanja cijele obitelji. Koritenjem obiteljskih rituala koji obuhvaaju figurine i lubanje sjeanje se iri i formalizira. Kako obitelj sudjeluje u veim ritualima cijele zajednice koji koriste velike, nepomine ljudske statue i vieobiteljske pogrebne obrede koji su potrebni za izradu gipsanih figura i lubanja, njihova sjeanja prelaze u zajednicu i postaju komunalna. Zajednica pak ponovno utjee na pojedinca i na nain na koji on percipira svoja vlastita sjeanja, nudi mu simbole kojima e on ta sjeanja utvrditi, te mijenja njegova osobna sjeanja zajednikima. Na taj se nain sve ove tri razine sjeanja kroz vrijeme pretau u zajednika, generacijska sjeanja koja vie nisu iskustvena, nego posredna, budui da pojedine osobe vie nemaju direktnog doticaja s dogaajima i osobama koji su sluili kao prvotni model za stvaranje sjeanja. Ovakvo sjeanje nakon nekoliko generacija gubi svoju 'osobnost', ono postaje apstraktno, izmaknuto iz prostora i vremena, te prelazi u mit. (Kuijt, 2008: 174)

27

Slika 19: Shema tijeka sekundarnih pogrebnih rituala, preuzeto iz: Kuijt, 2008: 175

Kuijt gleda na sekundarni pogrebni ritual kao obiaj koji esto istovremeno slui i pamenju i zaboravljanju pokojnika. Pokojnik se vraa u svijet ivih, pokazujui tako da on nije zaboravljen u prolosti, ali se vraa u drugom stanju. On se na potpuno drugi nain nalazi u svijetu ivih (izrada statue/gipsanje lubanje), ali je ipak prisutan. Tim procesom pokojnik prestaje biti samo pokojnik i postaje predak. Njegova se osobnost polako gubi, i on postaje anonimni predak, koji homogeno djeluje unutar te skupine. Sekundarni pogrebni rituali upravo iz tog razloga funkcioniraju i kao tovanje predaka kao grupe, iako se na prvi pogled ini da su koncentrirani samo na jednog pojedinca. (Kuijt, 2008: 176) Kuijt smatra da lica modelirana na lubanjama ne prikazuju prave crte lica pokojnika, nego idealizirane prikaze. Do tog zakljuka dolazi zato jer neka lica pokazuju odlike koje nisu mogue u prirodi. Nekima fale ui, a pojedina su modelirana na lubanjama bez mandibule. (Kuijt, 2008: 181)

6. ZakljuakNeobini, s kultom povezani predmeti oduvijek su fascinirali i privlaili arheologe. O lubanjama i gipsanim statuama s Levanta napisani su brojni lanci. One su obraene restaurirane, na njima su obavljene razliite kemijske analize materijala, obraene su statistiki i stilistiki. Ponuene su brojne i raznolike interpretacije njihovog znaenja i 28

mitologije koja ih je pratila. Ipak, nekako se ini da nismo nita blie otkrivanju njihove tajne. Postavlja se pitanje, je li arheologija uope u mogunosti dati odgovor na sva pitanja vezana uz znaenje ovih i njima slinih predmeta. Osobno smatram da levantske lubanje imaju jo mnogo toga za ispriati. ak i ako nikad ne razrijeimo sva pitanja vezana uz njih, vjerujem da svakim novim pogledom na problem dolazimo blie njihovoj funkciji i smislu. Pristup Schmandt-Besserat ini mi se prihvatljiviji od Kenyoning, jer posee za geografski i povijesno bliim izvorima, no smatram da bi jo tonije bilo sveobuhvatno prouavanje pretkeramiko-neolitikog simbolizma na Levantu. S dovoljnom koliinom podataka, mislim da je sistematinim prouavanjem simbola mogue doi do struktura drutva i religije, pa tako i to mnogo tonijih interpretacija pojedinanih kultnih simbola. Uz pomo stalnog priljeva novih podataka s novih, modernih iskopavanja, vjerujem da e i ovaj problem biti mogue rijeiti isto arheolokim metodama.

29

Popis slikaSlika 1: Karta lokaliteta na Levantu, preuzeto iz: Horwitz i Goring-Morris, 2004: 167 ........... 4 Slika 2: Varijacije meu lubanjama na razliitim lokalitetima, preuzeto iz: Kuijt, 2008: 180 .. 5 Slika 3: Tipini ukop ispod podnice u Àin Ghazalu, preuzeto iz: Rollefson, 2002: 170 .......... 7 Slika 4: Pojedinana lubanje s gipsom, iskopana 1988., preuzeto iz: Simmons, 1990: 109 ...... 8 Slika 5: Tri gipsana lica, preuzeto iz: Rollefson, Grissom i Griffin, 1998: 60........................... 9 Slika 6: Lubanja iz Kfar Hahoresha s gazelom, preuzeto iz: Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 677 .................................................................................................................................. 11 Slika 7: Lubanja iz Beisamouna, Prehistoric Museum, Haifa.................................................. 12 Slika 8: Lubanja iz Nahal Hemara s mreom od bitumena, preuzeto sa: http://www.ancienthebrew.org/21_glue.html ......................................................................................................... 14 Slika 9: Maska iz Nahal Hemara, Prehistoric Museum, Haifa ................................................. 14 Slika 10: Skica lubanja sa i bez mandibule, preuzeto iz: Goren, Goring-Morris i Segal, 2001: 687 ............................................................................................................................................ 16 Slika 11: Statue iz Àin Ghazala, prva skupina, preuzeto sa: http://www.asia.si.edu/jordan/html/atother.htm ....................................................................... 18 Slika 12: Skica druge skupine statua iz Àin Ghazala, preuzeto iz: Grissom, 2000: 27 .......... 19 Slika 13: Dvoglavo poprsje iz Àin Ghazala, preuzeto sa: http://rudelle.info/html/simon_rudelle_divers_art_proche_orient.htm .................................... 20 Slika 14: Usporedba veliine prve i druge grupe, preuzeto iz: Grissom, 2000: 28 .................. 21 Slika 15: Statue sa Àin Ghazala, druga skupina, preuzeto sa: http://rudelle.info/html/simon_rudelle_divers_art_proche_orient.htm .................................... 22 Slika 16: Sheme armature, preuzeto iz: Grissom, 2000: 29 ..................................................... 23 Slika 17: Skica izrade statua, preuzeto iz: Grissom, 2000: 34 ................................................. 24 Slika 18: Shema nastajanja grupnog sjeanja prema Kuijtu, preuzeto iz: Kuijt, 2008: 174 .... 27 Slika 19: Shema tijeka sekundarnih pogrebnih rituala, preuzeto iz: Kuijt, 2008: 175 ............. 28

30

Popis literatureBelfer-Cohen, A. 1988. The Natufian Graveyard in Hayonim Cave, u: Palorient Vol. 14 N2., 297-308 Goren Y., Goring-Morris N. i Segal I. 2001. The Technology of Skull Modelling in the Pre-Pottery Neolithic B (PPNB): Regional Variability, the Relation of Technology and Iconography and their Archaeological Implications, u: Journal of Archaeological Science 28, 671690 Goring-Morris N. 2002. The Quick and the Dead: The Social Context of Aceramic Neolithic Mortuary Practices as Seen from Kfar HaHoresh, u: I. Kuijt (ed.), Life in Neolithic Farming Communities Social Organization, Identity, and Differentiation, 103-136 Grissom, C. A. 2000. Neolithic Statues from 'Ain Ghazal: Construction and Form, u: Journal of Archaeology, Vol. 104, No. 1, 25-45 Horwitz, L. K. i Goring-Morris N. 2004. Animals and ritual during the Levantine PPNB : a case study from the site of Kfar Hahoresh, Israel, u: Anthropozoologica 39 (1), 165-178 Kuijt, I. 2002. Keeping the Peace: Ritual, Skull Caching, and Community Integration in the Levantine Neolithic, u: I. Kuijt (ed.), Life in Neolithic Farming Communities Social Organization, Identity, and Differentiation, 137-164 2008. The Regeneration of Life: Neolithic Structures of Symbolic Remembering and Forgetting, u: Current Anthropology, Vol. 49, No. 2, 171-197 Peterson, J. 2010. Domesticating gender: Neolithic patterns from the southern Levant, u: Journal of Anthropological Archaeology 29, 249264

31

Rollefson, G. O.

1998. 'Ain Ghazal (Jordan) : ritual and ceremony III, u: Palorient Vol. 24 N1., 43-58 2002. Ritual and Social Structure at Neolithic 'Ain Ghazal, u: I. Kuijt (ed.), Life in Neolithic Farming Communities Social Organization, Identity, and Differentiation, 165-190

Rollefson, G. O., Grissom, C. A. i Griffin, P. S. 1998. Three late eighth millennium plastered faces from 'Ain Ghazal, Jordan, u: Palorient Vol. 24 N1., 59-70 Schmandt-Besserat, D. 1998. 'Ain Ghazal monumental figures: a stylistic analysis, u: The Bulletin of the American School of Oriental Research, Vol. 310, 117 2001. The modeled skull, u: D. Schmandt-Besserat (ed.), 'Ain Ghazal Excavation Reports: Symbols at 'Ain Ghazal - VOLUME 2, http://www.laits.utexas.edu/ghazal/ChapV/ Simmons, A. H. et al. 1990. A Plastered Human Skull from Neolithic 'Ain Ghazal, Jordan (Field Report), u: Journal of Field Archaeology, Vol. 17, No. 1, 107121

32

Documents

Kult lubanje