25
1 Kyudo Izvor: www.wikipedia.org Prijevod: Dajana Blažević i Branimir Vukosav Uredio: Goran Blažević Kyudo doslovno znači "put luka", to je Japanska umjetnost streličarstva. To je moderna Japanska borilačka vještina (gendai budō). Procjenjuje se ima približno pola milijuna ljudi koji danas vježbaju kyudo. U 2005. godini Međunarodna Kyudo Federacija (International Kyudo Federation – IKF) ima 132 760 rangiranih članova [1] [International Kyudo Federation website http://www.kyudo.ch/ikyf/members.htm], ali i povrh toga kyudo se uči u Japanskim školama, tako da ih ima i iznad toga broja. Sadržaj 1 Povijest 2 Svrha 3 Kjudo Dojo 4 Vježbanje 5 Oprema 6 Tehnika 7 Rangiranje (stupnjevanje) 8 Natjecanja 9 Kyudo školski klubovi i kyudo za djecu 10 Glavne tradicije 11 Zamišljeni likovi koji vježbaju kyudo 12 Razvoj i praksa 13 Reference 14 Literatura 15 Druga preporučena literatura 16 Poveznice 1. Povijest Početak streličarstva u Japanu je kao i drugdje pretpovijesni. Prvi topljeni metalni oblici koji su razlikovali Japanski nesimetrični dugi luk od drugih lukova su iz Yayoi-perioda (ca. 330 – 250 god. prije Krista). Prvi pisani dokument u Kineskim kronikama Weishu (datira 297 naše ere), koje kažu kako na Japanskim otocima ljudi uporabljuju "drvene lukove koji su kratki od dna i visoki prema vrhu" [2] [Yamada Shōji, The Myth of Zen in the Art of Archery, Japanese Journal of Religious Studies 2001 28/1–2], . Tada u to vrijeme luk se koristio kao dodatak u lovu i u ratu. Kasnije se ceremonijalna uporaba luka prihvatila iz Kine i nastavila u Japanu i nakon što je završila u Kini. Iz Kine se također preuzela sastavljena tehnika izrade luka na način da se zajedno lijepe daščice u slojevima. Promjene u društvu i vojna klasa – samuraji – imali su moć na kraju prvog milenija što je stvorilo potrebu za obučavanjem u streličarstvu. To je dovelo do rađanja prvog kyudo ryûha (stil), Henmi-ryû, koga je ustanovio Henmi Kiyomitsi u 12.

Kyudo Sadržaj 1. Povijest

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

1

Kyudo

Izvor: www.wikipedia.org Prijevod: Dajana Blažević i Branimir Vukosav

Uredio: Goran Blažević

Kyudo doslovno znači "put luka", to je Japanska umjetnost streličarstva. To je moderna Japanska borilačka vještina (gendai budō).

Procjenjuje se ima približno pola milijuna ljudi koji danas vježbaju kyudo. U 2005. godini Međunarodna Kyudo Federacija (International Kyudo Federation – IKF) ima 132 760 rangiranih članova [1]

[International Kyudo Federation website http://www.kyudo.ch/ikyf/members.htm], ali i povrh toga kyudo se uči u Japanskim školama, tako da ih ima i iznad toga broja.

Sadržaj

• 1 Povijest • 2 Svrha • 3 Kjudo Dojo • 4 Vježbanje • 5 Oprema • 6 Tehnika • 7 Rangiranje (stupnjevanje) • 8 Natjecanja • 9 Kyudo školski klubovi i kyudo za djecu • 10 Glavne tradicije • 11 Zamišljeni likovi koji vježbaju kyudo • 12 Razvoj i praksa • 13 Reference • 14 Literatura • 15 Druga preporučena literatura • 16 Poveznice

1. Povijest

Početak streličarstva u Japanu je kao i drugdje pretpovijesni. Prvi topljeni metalni oblici koji su razlikovali Japanski nesimetrični dugi luk od drugih lukova su iz Yayoi-perioda (ca. 330 – 250 god. prije Krista). Prvi pisani dokument u Kineskim kronikama Weishu (datira 297 naše ere), koje kažu kako na Japanskim otocima ljudi uporabljuju "drvene lukove koji su kratki od dna i visoki prema vrhu"[2]

[Yamada Shōji, The

Myth of Zen in the Art of Archery, Japanese Journal of Religious Studies 2001 28/1–2], . Tada u to vrijeme luk se koristio kao dodatak u lovu i u ratu. Kasnije se ceremonijalna uporaba luka prihvatila iz Kine i nastavila u Japanu i nakon što je završila u Kini. Iz Kine se također preuzela sastavljena tehnika izrade luka na način da se zajedno lijepe daščice u slojevima.

Promjene u društvu i vojna klasa – samuraji – imali su moć na kraju prvog milenija što je stvorilo potrebu za obučavanjem u streličarstvu. To je dovelo do rađanja prvog kyudo ryûha (stil), Henmi-ryû, koga je ustanovio Henmi Kiyomitsi u 12.

Page 2: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

2

stoljeću [3] [Thomas A. Green, Martial Arts of the World, 2001]. Takeda-ryû i jahaća streličarska

škola Ogasawara-ryû kasnije je osnovana od strane njegovih nasljednika. Potreba za streličarstvom drastično je narasla u vrijeme Genpei rata (1180 – 1185) i kao rezultat toga osnivač Osagawara-ryû, Osagawara Nagakiyo, započeo je učiti yabusame (jahačko streličarstvo).

Od 15. do 16. stoljeća Japan je razoren u građanskom ratu. U kasnijem periodu 15. stoljeća Heki Danjô Masatsugu je revolucionarizirao streličarstvo novim novim pristupom koji se zvao hi, kan, chû (let, probadanje, centar) i ubrzo se raširilo streličarstvo na nogama. Formiralo se puno novih škola, neke od njih su Heki-ryū Chikurin-ha, Heki-ryū Sekka-ha i Heki-ryū Insai-ha koje i danas postoje.

Uporaba luka kao oružja u ratu završilo je kada su prvi Evropljani stigli u Japan 1542 godine. Ali luk je kako bilo preostao uz arkebuz (puška) kroz dugo vrijeme zbog njegovog velikog dometa, brzine i posebno zbog toga što je bio 30 – 40 puta brži. Arkebuz nije zahtijevao toliku količinu vježbe kao luk. Vojska Oda Nobunage koja se sastojala većinom od poljoprivrednika, a bila naoružana arkebuzima sravnila je sa zemljom tradicionalnu samurajsku strličarsku konjicu u bitci 1575. godine.

Za vrijeme Tokugawa perioda (1603–1868) Japan se opet okrenuo u hijerarhijsko kastno društvo u kojem su samuraji bili na vrhu. Bio je vrlo dug period mira za vrijeme kog su se samuraji posvetili više administrativno-upravljačkim dužnostima iako su tradicionalne borilačke vještine i dalje bile visoko cijenjene. Za vrijeme ovog perioda streličarstvo je postala dragovoljna vještina koje se djelomično vježbalo u svrhu ceremonije, a djelomično za različite oblike natjecanja. Streličarstvo se proširilo također izvan ratničke klase. Samuraji su bili pod utjecajem otvorene filozofije koja ide ravno naprijed i cilj za kontroliranje uma kroz zen budizam koje je bilo preneseno od Kineskih redovnika. Ranije streličarstvo se zvalo kyujutsu ili vještina luka, ali su redovnici koji su također bili i učitelji borilačkih vještina vodili do stvaranja novog koncepta – kyuda.

Za vrijeme promjena koje su došle zbog Japanskog otvaranja vanjskom svijetu na početku Meiji-ere (1868–1912) samuraji su izgubili njihovu poziciju. Stoga, sve borilačke vještine uključujući i kyudo su se manje učile i cijenile. 1986. godine skupina kyudo majstora skupili su se da spase tradicionalno streličarstvo. Honda Toshizane, kyudo učitelj za carsko sveučilište u Tokiju, spojio je ratničke i ceremonijalne stilove kyuda i tako stvorio Honda-ryū. Ali trebalo je doći čak do 1949. godine kada se formirala sve Japanska Kyudo Federacija [All Japanese Kyūdō Federation (ANKF, jap. Zen Nihon kyūdō renmei) ]. Upute koje su se pojavile 1953. godine kyūdō kyōhon definiraju kako u natjecanju ili gradaciji, streličari iz različitih škola mogu pucati zajedno u unificiranom obliku.

2. Svrha

U kyudu kao i u svakom streličarstvu cilj je pogoditi metu. Kyudo se vježba u puno različitih škola od kojih su neke potekle od vojnog pucanja i drugih škola koje su potekle od ceremonijalnog pucanja, pa je zbog te razlike nekima naglasak na estetiku a nekima na efikasnost. Pogodak mora biti napravljen u pravilnoj tehnici. Ili obrnuto, savršena forma pucanja će također neizbježno rezultirati pogotkom u metu. Za ovo se rabi fraza seisha hitchu, što znači " ispravno gađanje, sigurno pogađanje".

Viši cilj kyuda je shin-zen-bi, "istina-dobrota-ljepota" [4] , [Kyudo Manual, Volume 1, All Nippon

Kyudo Federation (revised edition)], izreka koja ima duboko misaono značenje da ga je teško dobro opisati, ali se može približno opisati kao kada streličar može pucati ispravno (istina)

Page 3: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

3

sa, kao virtualnim duhom i stavom prema svom ljudima i svim stvarima koje potiču kyudo cjelo samo po sebi dolazi prirodno.

Kyudo vježba je skroz budo, uključujući ideju moralnog i duhovnog razvoja. Streličari prakticiraju kyudo kao sport sa streličarskom vještinom kao glavnim postojanjem. Ali se najviše od streličara traži seisha hitchu, tj. "ispravno gađanje, sigurno pogađanje". U kyudu jedinstvena akcija ekspanzije koja rezultira prirodnim olakšanjem kada je tehnika pucanja točna, rezultat je taj da strijela pogađa cilj. Kada se netko da potpuno pucanju to je spiritualni cilj, koji se postiže perfekcijom od oboje, duha i tehnikom pucanja što sve skupa vodi do munen muso, " nema misli, nema iluzija". To nije Zen iako sa Japanskim lukom može također vježbati Zen majstor [5] [Prof. Genishiro Inagaki, 1980 in Bagge 2001, Kyudo -

Japanilainen jousiammunta, ISBN 951-98366-0-8]. Mnogi će vježbati kyudo da se mogu natjecati i biti podvrgnuti ispitivanju i bilo kojoj mogućnost koja stavi streličare u beskompromisnu situaciju, dok drugi koji vježbaju će izbjegavati ispitivanje bilo kakve vrste. Neki će se htjeti natjecati, a neki neće.

Od II Svjetskog rata kyudo se povezuje sa Zen budizmom, ali kyudo je ipak nereligiozan. Ta kriva interpretacija je rezultat jedne knjige "Zen umjetnost i mačevanje" (1948. godine) Njemačkog autora Eugena Herrigela. Herrigel nije govorio japanski i njegov pogled na kyudo rezultat je njegove loše komunikacije. Iako je Herrigelova knjiga koja je prevedena na japanski 1956. godine imala veliki utjecaj na percepciju kyuda također u Japanu [6]

[Yamada Shōji, The Myth of Zen in the Art of Archery, Japanese Journal of Religious Studies

2001 28/1–2] .

3. Kyudo Dojo

Kyudo dojoi variraju u stilu i dizajnu od škole do škole i od zemlje do zemlje. U Japanu većina dojoa ima ugrubo isti izgled: ulaz, veliki dojo prostor (shajo) tipično s drvenim podom i visokim stropom, mjesto gdje se vježba na metama ("makiwara prostor") i veliki otvoreni zid sa kliznim vratima koja gledaju na veliku travnatu površinu i jednu odvojenu građevinu matoba, gdje su smješten zemljan grudobran sa metama koje su udaljene 28 m od shajo poda.

4. Vježba

Kyudo se vježba u različitim školama i stilovima, a čak između dojoa istog stila oblik vježbe može varirati. Da bi se ujednačila i harmonizirala vježba i ceremonijalno pucanje (sharei) 1953. godine sve Japanska Kyudo Federacija (ANKF) je formirala i uspostavila vijeće iz glavnih škola da uzmu najbolje elemente od svake škole i da formiraju stil ANKF, koji se danas koristi u cijelom Japanu i u većini Kyudo Saveza na zapadu.

U kyudou postoji tri vrste vježbanja-učenja (geiko): 1.mitori geiko - primanje znanja gledanjem stila i tehnike nekog naprednog streličara, 2.kufu geiko - učenje i pamćenje detalja, tehnike i spiritualnih napora da ih se ostvari;

3.kazu geiko - ponavljanje kroz koje se tehnika personificira u pucanje samog vježbača koji uči. [7]

[Prof. Genishiro Inagaki, 1989 in Bagge 2001, Kyudo - Japanilainen jousiammunta, ISBN

951-98366-0-8] . Učenje kyuda započinje sa gumenim lukom (gomiyumi) i vježbanjem pokreta hassetsu. Drugi korak za početnika je da radi karabiki trening sa lukom bez strijele, da bi naučio baratati lukom i izvoditi hassetsu sve do punog natezanja tetive. Baratanje opremom i njeno održavanje također je dio treninga. Nakon što mu učitelj dade dozvolu, učenik započinje vježbanje sa rukavicom i strijelom. Slijedeći koraci mogu varirati od učitelja do učitelja, ali uključuje vježbanje prve yugamae, a onda natezanje luka i zadnje

Page 4: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

4

otpuštanje i pucanje u makiwaru. Kada početnik započinje pucati u metu, može se od njega tražiti da puca s polovine ili četvrtine udaljenosti od one koja je uobičajena[8]

[Feliks

Hoff, The Way of the Bow, 2001 (engl.ed.) ISBN 1-57062-852-1]. Napredni početnici i napredni pucači vježbaju pucanje u makiwaru, mato (uobičajena

meta) i nekolicina sa omato (velika meta).

Kyudoka vježba na makiwari

Makiwara je specijalno dizajnirana slamnata (snop slame) meta (ne smije se zamijeniti sa makiwarom koja se rabi za karate). U mariwaru se puca sa velike blizine (otprilike 220 cm) ili dužine strijelčeve tetive na luku kada se drži horizontalno od sredine njegova tijela (dužina visine napetog luka). Streličar će vjerojatno pogoditi zato što je blizu mete. Na taj način se streličar može koncentrirati na usavršavanje svoje tehnike više nego na samo pogađanje (putanju-parabolu strijele).

Mato je normalna meta za većinu kyudoka. Veličina mete i udaljenost sa koje se gađa varira, ali najuvrježenije je hoshi mato 36 cm (ili 12 sun, tradicionalna Japanska mjera za dužinu koja iznosi 1 sun = 3,03 cm), znači 36 cm u dijametru, ma koju se puca sa udaljenosti od 28 m. Hoshi mato se rabi za rangiranje i natjecanje. Za ceremonije se rabi kasumi mato, koja je ista kao hoshi mato, ali sa različitim oznakama.

Omato je mato koji se rabi za pucanje sa 60 metara udaljenosti i pucanje sa te udaljenosti u omato zove se enteki pucanje. Dijametar omato je 158 cm. Posebna natjecanja postoje za enteki pucanje [9]

[Feliks Hoff, The Way of the Bow, 2001 (engl.ed.) ISBN 1-

57062-852-1]. Postoji tri različite vještine:

1. Tôteki - strijela pogađa cilj; 2. Kanteki - strijela probuši metu 3. Zaiteki - strijela ostane u meti.

5. Oprema

Yumi (Japanski luk) je iznimno visok (uspravno preko 2m), veći je od visine streličara. Yumi se tradicionalno pravi od bambusa, drva i kože rabeći tehnike koje se nisu promijenile kroz stoljeća, iako neki streličari rabe sintetički yumi ( npr. laminatno drvo pojačano s staklenim ili karbonskim vlaknima). Čak i nepredni kyudoka može imati yumi koji nije od bambusa i strijelu (ya) zbog toga što je bambusova oprema vrlo osjetljiva na ekstremne klimatske uvjete. Prikladna visina yumija ovisi o stijelčevoj visini.

Ya (strijela) su tradicionalno bile napravljene od bambusa sa orlovim ili sokolovim perom. Ya se danas rijetko rade od bambusa i uglavnom se koriste strijele od aluminijuma ili karbonskih materijala. Pera za ya se danas također koriste od neugroženih (konzumnih) ptica kao što su tuka, kokoš, patka ili labud. Dužina ya je strijelčeva yatsuka + 6-10cm. Svaki ya ima spol. Muški i ženski. Muški ya se zove otoya,

Page 5: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

5

a ženski ya se zove haya, koje su napravljene od različitih strana krila ptice (lijeva i desna). Haya-ženska se nakon otpuštanja iz luka okreće u smjeru kazaljke na satu, a otoya-muška se nakon otpuštanja iz luka okreće u suprotnom smjeru od smjera kazaljke na satu. Kyudo streličari obično pucaju dvije strijele u rundi. Sa haya se puca prvo, a zatim otoya. Često se kaže da alternativno različit smjer vrtnje će spriječiti dvije uzastopno ispaljene strijele da lete identično i tako se sudare.

Yugake je rukavica koju nosi kyudo streličar na desnoj ruci. Postoji puno vrsta yugake, a one se tipično rade od jelenje kože. Vježbači mogu birati između tvrde rukavice ili nježne rukavice kod koje nije ojačano mjesto za palac. Svaka od tih vrsta ima svoje prednosti.

U čvrsto rukavici prostor palca nije fleksibilan i ima unaprijed napravljen ojačan utorom za palac koji se rabi da bi se povukla tetiva, a sa mekanom rukavicom palac je fleksibilan i nema unaprijed stvoren utor, što omogućuje vježbaču da stvori svoj vlastiti utor (po svom palcu).

Troprsta rukavica ili mitsugake

Tipičan yugake može biti sa tri ili četiri prsta. Verzija sa tri prsta se zove "mitsugake", a verzija sa tri prsta se zove "yotsugake". Tipičan prvi razlog zbog koga bi streličar odabrao čvrstu rukavicu kao yotsugake je taj da mu pomogne potezati teže lukove. Tro prsti mitsugake se općenito rabi za lukove kod kojih je vučna sila preko 20 kg, dok se četvero prsti yotsugake rabi za lukove kod kojih je vučna sila ispod 20 kg. To je samo uopćavanje i mnoge škole se razlikuju koje vrste rukavica rabiti za njihove lukove i uporaba rukavica varira od streličara do streličara i od škole do škole.

Kyudoka priprema Yotsugake i svoju četvero prstu rukavicu

Praktični razlog za ovaj dodani prst na rukavici dovodi do toga da bi se imalo više površine koja je na raspolaganju streličaru za teže strijele. Za vrijeme natezanja luka, palac streličara se obično smjesti na posljednji prst na ruci koja poteže tetivu sa prvim ili u slučaju Yotsugake kažiprst i prstenjak se smještaju nježno na palac ili na samu

Page 6: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

6

strijelu. Pokatkad se jedna vrsta pudera koji se zove giriko rabi za palac i prst koji drži da bi pomoglo za vrijeme potezanja (da se poveća trenje). Taj ekstra prst dozvoljava da se čvršće drži na palcu i on se tada smješta na treći prst ruke kao suprotnost drugom. Neke škole ka što su Heki Ryu Insai Ha samo rabe tro prste rukavice i lukove preko 40 kg vučne sile.

Jedno prste rukavice koje se zovu ippongake i rabe se za početnike te pokrivaju samo palac. Neke verzije imaju prekriveno zapešće, a druge prekrivaju samo palac i sa malom vezicom su učvršćene oko zapešća. I onda što nema rukavice na drugim prstima to je neudobno. Također je neudobno za streličara da rabi puder. Ippongake se općenito ne rabe od strane naprednih streličara i ne mogu se rabiti za natjecanjima u Kyudo Savezima.

Peto prsta rukavica koja se zove morogake rabi se ekskluzivno od strane Ogasawara Ryu vježbača i ne rabi se tipično na natjecanjima u drugim školama.

Vježbačev zadnji zarezani kraj strijele i utor na strelici može diktirati rukavica i luk koji se rabi. Nije neuobičajeno za vježbača koji ima nadograđenu ili degradiranu težinu luka da rabi istu rukavicu i da je ne mijenja ( bilo da rabi teži [nadograđeni] ili lakši [degradirani] luk od uobičajenog).

S iznimkom ippongake, yugake se nosi sa podrukavicom koja se zove shitagake, koja je napravljena od pamuka ili sintetičkog platna. Shitagake dolazi u dvije varijante, tro prsta i četveroprste, ovisno o tome da li se nosi ispod mitsugake ili yotsugake.

Oshidegake na ruci koja je na luku kyudoke

Zbog jedinstvene tehnike ispaljivanja u kyudu, zaštita na lijevoj ruci nije općenito obavezna. Tetiva luka kada se ispravno ispali putovat će oko luka koji je u lijevoj ruci i stati će izvan ruke (sa lijeve-vanjske strane zapešća lijeve ruke). Ali ipak, u rijetkim prilikama rukavica koja se zove oshidegake se rabi da zaštiti ruku (zglob) od ozljede. Vrlo je sličnog dizajna kao Yugake i pravi se od jelenje kože ili obične kože, ali nije napravljena sa istom vrstom zaštite kao yugake. Puder napravljen od sprženih rižinih ljuskica koji se zove fudeko rabi se na ruci koja drži luk da se poveća trenje.

Žene streličari će također nositi štitnik za prsa koji se zove muneate, a to je općenito komad kože ili plastike i služi da zaštiti grudi od udara tetive (tsuru) prilikom ispaljivanja.

Stoga što je yumi vrlo snažan luk uzastopna uporaba dovodi do slabljenja tetive i nije neobično za tsuru da se raspukne za vrijeme ispaljivanja. Zbog toga mnogi streličari nose pričuvnu tetivu u spremniku koji se zove tsurumaki (to bi značilo rola tetive za luk). Tradicionalno je taj tsurumaki u obliku yoyoa i napravljen je od pletenog bambusa, tipično sa kožnom vezicom, a visi na streličarevom boku za vrijeme pucanja. Odnedavno plastični tsurumaki također dolazi u uporabu.

Page 7: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

7

Također imaju mali spremnik fudeko i giriko koji je pričvršćen na kraj tsurumaki vezice, a taj spremnik se zove fudeko-ire ili giriko-ire i tradicionalno se pravi od roga ili paroška, iako mnoge moderne kyudoke imaju fudeko-ire ili giriko-ire napravljene od plastike.

Yumi

Japanske strelice sa parom yumi lukova

Page 8: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

8

Imena yumija

Yumi je japanska riječ za luk i to uključuje dugi luk, Daikyu i kratki luk, Hankyu, koji se rabe u vježbanju kyuda, japanskog streličarstva. Yumi je iznimno visok (uspravljen je preko 2 m), nadvisuje visinu streličara. Tradicionalno su od laminatnog bambusa, drveta i kože, pri čemu se rabe tehnike koje se nisu mijenjale stoljećima, iako neki streličari, posebno početnici mogu rabiti sintetski yumi. Konstrukcija koja se rabi može biti japanski razvoj laminatnih lukova široko rabljen kroz stoljeća preko cijele sjeverne Euroazije i u periodu Jomon u Japanu.

Oblik

Yumi je asimetričan; rukohvat je pozicioniran na prvoj trećini udaljenosti od najnižeg dijela, a gornja i donja zakrivljenost se razlikuju. Ponuđeno je nekoliko hipoteza vezanih uz zakrivljeni oblik. Neki vjeruju da je dizajniran za uporabu s konja, kako bi se yumi mogao premjestiti s jedne strane konja na drugu s lakoćom. Drugi tvrde da je asimetrija bila potrebna da se omogući pucanje sa klečeće pozicije, a još i treće objašnjenje govori o karakteristikama da je to zbog karakteristika drveta iz vremena prije nego što su bile poznate laminatne tehnike.

Tetiva

Tetiva ili tsuru na yumiju je tradicionalno napravljen od konoplje iako će većina modernih suvremenih streličara rabiti tetive od sintetskih materijala, kao što je kelver, i traju duže. Tetive se obično ne zamjenjuju dok ne puknu. Ovo rezultira fleksibilnost yumija u smjeru suprotnom od onog na koji se poteže i to se smatra dobrim za zdravlje i dugotrajnost yumija. Zadebljanje na tetivi u koji se stavlja utor strijele (Naka-jikake) napravljena je uporabom konoplje i ljepila za drvo pa štiti tetivu i omogućuje zbijenost koja pomaže držati utor strijele na jednom mjestu dok se nateže yumi.

Page 9: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

9

Štovanje – pozornost

Ozbiljni kyudoke tretiraju yumi s poštovanjem kao stvar sa velikom moći. Učitelj koji može puno dati studentima kaže da yumi ima dio duha osobe koja ga je napravila. Kyudoka nikad neće prekoračiti preko yumija koji je položen na pod. To bi se smatralo kao izraz nepoštovanja. Kyudoka će se odnositi prema yumiju kao što on sam želi da se odnosi prema njemu samom, npr. držat će ga odmaknutog od jake topline ili hladnoće, pazit će da bude suh, sklanjat će ga od vlage ili velike suhoće, držat će ga i nositi uspravnog. Također se smatra nepoštivanjem dirati nečiji tuđi yumi bez njegova odobrenja. Yumishi – yumi izrađivač Kanjuro Shibata, rekao je kada diraš tuđi yumi bez njegove dozvole isto kao i dirati tuđu ženu na sexualan način.

Briga

Yumi od bambusa zahtjeva jako veliku pažnju. Ako mu se ne poklanja pozornost može izgubiti oblik i čak na kraju može postati nekoristan. Oblik yumija promijenit će se i tijekom normalne uporabe i može se opet dovesti u formu kad je povremeno rukama napravi pritisak, zatim preko blokova za oblik ili na način da se ostavi tetiva ili bez nje kad nije u uporabi. Oblik zavoja na yumiju ovisi o tome da li si ostavio ili skinuo tetivu kad nije u uporabi. Odluka da se yumi ostavi sa tetivom ili bez tetive kad nije u uporabi ovisi o trenutnom obliku yumija. Yumi koji je relativno ravan kad je bez tetive najčešće će se ostaviti bez tetive kad se ne rabi. Yumi u ovom obliku se ponekad zove "umorni yumi". Yumi koji ima izrazite zakrivljenosti kad je bez tetive najčešće se ostavlja sa tetivom za jedan period vremena da bi se pripitomio. Yumi o kom se vodi velika briga može trajati kroz generacije, a s druge strane korisni život yumija koji se loše održava može biti vrlo kratak.

Dužina luka

Visina streličara Dužina strijele Sugerirana dužina luka

< 150 cm < 85 cm Sansun-dsume (212 cm)

150 - 165 cm 85 - 90 cm Namisun (221 cm)

165 - 180 cm 90 - 100 cm Nisun-nobi (227 cm)

180 - 195 cm 100 - 105 cm Yonsun-nobi (233 cm)

195-205 cm 105 - 110 cm Rokusun-nobi (239 cm)

> 205 cm > 110 cm Hassun-nobi (245 cm)

Page 10: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

10

Povijest yumija

Vremenski period Vrsta luka Tvorba luka

Predpovijest Maruki Jedan komad drveta

c.800-900 AD Fusetake Drvo s bambusovom frontom

c.1100 AD Sanmaiuchi Drvo s prednjim i zadnjim dijelom od bambusa

c.1300-1400 Shihochiku Drvo potpuno okruženo bambusom

c.1550 Sanbonhigo (Higoyumi)

Tro dijelna bambusova laminatna srž, drvene strane, bambusova prednja i zadnja strana

c.1600 Yohonhigo (Higoyumi)

Četvero dijelna bambusova laminatna srž, drvene strane, bambusova prednja i zadnja strana

c.1650 Gohonhigo (Higoyumi)

Petero dijelni bambus (ili bambus i drvo) laminatna srž, drvene strane, bambusova prednja i zadnja strana

c.1971-Moderno vrijeme Fiber glas Drvena laminatna srž, FRP prednja i zadnja strana

6. Tehnika

Mediteransko potezanje

Potezanje štipanjem

Mongolsko potezanje

Page 11: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

11

Svi kyudo streličari drže luk u svojoj lijevoj ruci; potežu tetivu sa svojom desnom rukom, tako da se svi streličari okreću prema, odnosno suočavaju se sa višom pozicijom, kamizom dok pucaju.

Za razliku od zapadnjačkih streličara koji su iznimke, potežu luk nikad dalje od jagodične kosti, kyudo streličari potežu luk tako da ruka koja povlači se drži iza uha. Ako se napravi nepravilno po otpuštanju tetive, tetiva može udariti streličarevo uho ili stranu lica.

Posljedica tehnike kojom se otpušta udarac luk za iskusnog streličara je taj da se luk zavrti u ruci i tetiva se zaustavi sa vanjske strane lijeve ruke. Takav potez kao yugaeri je kombinacija tehnike i normalnog rada samog luka. To je jedinstveno za kyudo.

Kyudo tehnika je detaljno propisana. Svejapanski Kyudo Savez - All Nippon Kyūdō Federation (ANKF), vrhovno tijelo kyuda u Japanu, ozakonilo je hassetsu (ili 8 stupnjeva pucanja) u Kyudo Kihon (Kyudo priručnik).

Hassetsu se sastoji od slijedećih koraka:

1. Ashibumi, zauzimanje pozicije i stajanje. Streličar staje na liniju sa koje se strelici ispaljuju (zove se shai), a okreće lice ka kamizi tako da je lijeva strana njegova tijela okrenuta ka meti. On onda gleda od mete do svog stopala i razdvaja svoja stopala tako da je razmak između njih jednak njegovoj yatsuki, otprilike pola visine njegovog tijela ili dužini strijele. Linija povučena između streličarevih palčeva mora prolaziti kroz metu nakon što se izvrši ashibumi. Za vrijeme natjecanja streličar može imati drugi set strijela položen na pod pored svoje noge. Da bi napravio ispravan ashibumi ove strelice ne smiju ići preko, ispred ili iza strijelčeve stajaće pozicije. Streličareva stopala su tada smještena prema van u kutu od 60° jedno od drugog formirajući "V", što omogućuje jednak balans na obje noge.

2. Dozukuri, postavljanje tijela. Streličar potvrđuje svoj balans i zdjelica (karlica) i linija između njegovih ramena su paralelne sa linijom koja je postavljena za vrijeme ashibumija. Za vrijeme dozukurija, kyudoka će izravnati leđa, i stiskati stražnjicu povlačeći je lagano nazad. U praksi ta poza je da bi se spriječilo zapinjanje tetive za rubove hakame streličara, te također bi se spriječilo udaranje tetive u lice streličara za vrijeme ispaljivanja strijele.

3. Yugamae, luk je spreman. Yugamae se i sam sastoji od 3 faze:

1. Torikake, povlačenje tetive desnom rukom. 2. Tenouchi, lijeva ruka se pozicionira za pucanje na rukohvat

luka. 3. Monomi, streličar okreće glavu da bi gledao metu.

4. Uchiokoshi, podizanje luka. Streličar podiže luk iznad glave da bi se pripremio za ispaljivanje. 1. Daisan, velika trica. Yunde (ruka na rukohvatu) se naginje prema meti, dok se ruka sa rukavicom dovodi u poziciju gotovo direktno preko streličareve glave. Ova forma je točka na pola puta između Uchiokoshi i Hikiwake. Glavna važnost daisana je da spriječi streličara da pusti strijelu da padne za vrijeme povlačenja, jer je vrlo važno da se zadrži ravnina strijele za vrijeme hikiwake.

Page 12: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

12

5. Hikiwake, razdvojeno povlečenje. Streličar započinje spuštati luk dok širi ruke simultano pritišćući luk lijevom rukom i povlačeći tetivu desnom rukom sve dok se nivo strijele ne ujednači sa obrvama.

6. Kai, krajnje povlačenje. Streličar nastavlja pokret započet u prethodnoj fazi, dok god ne postigne puno povlačenje sa strijelom smještenom između jagodične i vilične kosti, a strijela i dalje pokazuje liniju koja je zauzeta u vrijeme ashibumija.

7. Hanare, otpuštanje. Tetiva se otpusti desnom rukom.

1. Zanshin, "preostalo tijelo ili um" ili "nastavak pogotka", što znači da streličar ostaje u poziciji koju je postigao nakon hanare dok se vraća iz stanja koncentracije koje je bilo povezano i posebno za pucanj. 2. Yugaeri, okretanje luka.

8. Yudaoshi, spuštanje luka.

Dok druge škole pucanja također potvrđuju hassetsu, kao što je prethodno opisano imena nekih koraka i pojedinih detalja kod ispaljivanja se razlikuju.

Page 13: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

13

ANKF (All Nippon Kyudo Federation) prepoznaje dva stila: stil Shomen i stil Shamen

8 HASSETSU (stupnjeva pucanja) Usporedba: Shamen (Heki ryu Insai-ha) i Shomen (ANKF)

Shamen (Heki ryu Insai-

ha) Shomen (ANKF)

1.Hassetsu

Ashibumi

(Zauzimanje pozicije i stajanje)

2.Hassetsu

Dozukuri

(Postavljanje tijela)

3.Hassetsu

Yugamae

(Luk je spreman. Yugamae se i sam sastoji

od 3 faze: Torikake, Tenouchi,

Monomi)

Page 14: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

14

4.Hassetsu

Uchiokoshi

(podizanje luka)

-

5.Hassetsu

Hikiwake

(povlačenje) razdvojeno je kod: Sanbun No Ni (kod

Shamen) Daisan (kod Shomen)

-

-/-

Hikiwake

Sanbun No Ni

(dio Hikiwake) Shamen!

-/-

Hikiwake

Daisan

(dio Hikiwake) Samo Shomen!

Page 15: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

15

6.Hassetsu

Kai

(krajnje povlačenje) Tsumeai - Nobiai - Yagoro

7.Hassetsu

Hanare

(otpuštanje)

8.Hassetsu

Zanshin

(nastavak pogotka)

Page 16: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

16

Najupečatljivija razlika između dva stila je način podizanje luka (Uchiokoshi):

stil Shomen (nasuprot) luk je podignut i otvoren je ispred u centru tijela streličara. stil Shamen (sa strane) luk je podignut i otvoren na lijevoj strani tijela.

7. Rangiranje

Kyu stupnjevi: DAN stupnjevi: 10. Jūkyū

9. Kukyū 8. Hachikyū 7. Nanakyū, Shichikyū 6.Rokkyū 5. Gokyū 4. Yonkyū 3. Sankyū 2. Nikyū 1. Ikkyū

1. shodan: prvi stupanj crni pojas 2. nidan: trugi stupanj degree black belt 3. sandan : treći stupanj black belt 4. yodan : četvrti stupanj black belt 5. godan : peti stupanj crni pojas 6. rokudan : šesti stupanj crni pojas 7. nanadan : sedmi stupanj crni pojas (također,

shichidan) 8. hachidan : osmi stupanj crni pojas 9. kudan : deveti stupanj crni pojas 10. jūdan : deseti stupanj crni pojas

Page 17: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

17

Koryu - stara škola

Koryū je Japanska riječ koja se koristi za drevne Japanske borilačke vještine. Ova riječ doslovno se prevodi kao "stara škola" (ko-stara, ryū-škola) ili "tradicionalna škola". Koryū je općeniti naziv za japanske škole borilačkih vještina koje prethode Meiji Restauraciji (u razdoblju od 1866. do 1869. koje je poteklo velike društveno-političke promjene i dovelo do modernizacije u Japanu). Iako nema službenog datuma završetka, datumi koji se koriste 1868. prva godina Meiji razdoblja ili 1876. godina kada je donesen Haitōrei edikt koji zabranjuje nošenje mačeva.

Sustavi Japanskih borilačkih vještina koji slijede nakon Meiji Restauracije zovu se gendai budo. Najpoznatije od ovih vještina uključuju judo, kendo, neke iaidō škole, te aikido. Ovi novi sustavi se obično smatraju sportovima ili vještinama samo razvoja. Koryū sustavi borilačkih vještina s obzirom da se smatraju učenjima istinskih Japanskih borilačkih vještina razvila su se od Japanske feudalne kulture. Koryū sustav Japanskih borilačkih vještina često sadrže borilačke tehnike koje uključuju oružje ili bez oružja. U sklopu ovih drevnih sustava studente ovih vještina poučava se nekolicini oružja.

U Japanu obično su kyū zvanja samo testiraju i postižu u visokim školama i fakultetima, s tim da odrasli preskaču kyū zvanja i idu izravno na prvi dan. Dan testiranja nisu vremenski pravilno raspoređena. Testiranja ponekad izvode samo jednom ili dva puta godišnje. Obično ih održava prefektura kyūdō saveza. Streličar uglavnom mora putovati u glavni grad na testiranje. Često testiranja uključuju puno streličara i mogu potrajati od 6 do 8 sati, kako bi se testirali svi uključeni studenti. Kyū testovi rangiranja su češći, više se održavaju po školama i nije uobičajeno da je za njih nužno putovati. Obično se vrše u lokalnim dojoima.

Dok su kod kyudoa kyu i dan razine jednake onim u drugim budo praksama, obojeni pojasevi ili slični izvanjski simboli nečije razine kyudoke ne nose.

8. Natjecanja

Dok se na kyudo primarno gleda prema samo razvoju često postoje kyudo natjecanja ili turniri gdje streličari vježbaju na natjecateljski način. Ovi turniri često uključuju kyudoke svih razina i stupnjeva uključujući visoke škole, fakultete i škole za odrasle. Natjecanje se obično održava sa više ceremonije nego je to praksa u standardnom dojo vježbanju. Uz hassetsu, streličar mora također izvesti proceduru ulaska prilikom koje se streličar priključuje četvorici drugih streličara pri ulasku u dojo, poklanja se sudcima prilazi crnoj liniji poznatoj kao honza te zatim ide u klečeći seiza položaj. Streličari se potom skladno klanjaju matou, zatim zauzmu položaj odnosno naprave tri koraka prema shai liniji, tj. liniji odapinjanja te ponovno kleknu. Potom se streličari pomiču u kroz hassetsu, pri čemu svaki streličar stoji i ispaljuje jedan za drugim na svoje mete s tim da između svakog od pojedinih hitaca oni moraju klečati dok ne iscrpe svoje zalihe strijela, obično su to četiri strijele.

U Japanskom kyudo natjecanju streličar odapinje četiri strijele u dva seta, s tim da postavlja dvije strijele pored stopala, te zadržava drugi par spremnima za pucanje. On ili ona najprije ispaljuje hayu čvrsto držeći otoyu malim prstom ruke (desne) kojom ispaljuje. On zatim čeka dok ostali streličari ispale, nakon čega namješta otoyu i ispaljuje. Kad su svi streličari odapeli hitac, streličar će podići drugi par strijela koje su bile pored njegovih stopala te ponoviti cijeli proces počevši od druge hayja strijele. Tijekom uobičajenog normalnog natjecanja proces se izvodi

Page 18: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

18

stojeći, no da bi se izvršila potpuna procedura ispaljivanja uključuje klečanje streličara u kizi dok čeka između svakog pojedinog hitca.

Za svaki uspješni hitac u mato streličar dobiva tzv. "maru" oznaku, odnosno krug (O), a za svaki promašaj mato streličar dobiva "batsu", odnosno križić, tj. prekriženo(X). Cilj je ispaliti sve četiri strijele i pogoditi metu.

9. Kyudo školski klubovi i kyudo za djecu

Mnoge Japanske srednje škole i fakulteti imaju kyudo klubove koji se nazivaju "kyūdō bukatsu" u kojima se učenici skupljaju nakon redovne nastave kako bi prakticirali kyudo. U posljednje vrijeme "kyudo bukatsu" su se počeli pojavljivati i u višim razredima osnovnih škola. No, općenito se smatra opasnim početi prakticirati kyudo prije srednje škole obzirom da se radi o opasnoj vještini. Obzirom na zrelost duha i tijela za upravljanje lukom i strijelom, Japanska kultura ima tendenciju da se ne poučava kyudo do 15. ili 16. godine.

10. Glavne tradicije

Streličarstvo s konja (Yabusame)

- Takeda-ryu - Ogasawara-ryu

Stajaće streličarstvo

- Heki-ryu

- Heki-ryū Chikurin-ha

- Heki-ryū Insai-ha (Heki To-ryu)

- Heki-ryū Sekka-ha

- Honda-ryū

Uz glavne tradicije postoji puno novijih i puno duhovnijih tradicija koje su se pojavile izvan Japana.

11. Zamišljeni likovi koji vježbaju kyudo

• Juna Ariyoshi iz anime (Japanski crtani film) Earth Girl Arjuna • Chikane Himemiya iz anime Kannazuki no Miko • Fahringer u priči Gravity's Rainbow, autora Tomasa Pynchona • Kikyou i Kagome Higurashi iz anime InuYasha • Miki Yoshida iz manga (Japanski strip) Miki Falls • Naoji iz anime i GBA PC igre Meine Liebe • Reimi Saionji iz Xbox 360 PC igre Star Ocean: The Last Hope • Shado prvi put predstavljen u stripovima Green Arrow: The Longbow Hunters • Shizuka Dômeki i Haruka Dômeki u manga/anime xxxHolic • Suoh Takamura iz manga Clamp School Detectives • Yoko Tsuno u stripovima autora French Roger Leloup [1] • Yukito Tsukishiro i Kaho Mizuki u anime Cardcaptor Sakura

Page 19: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

19

• The Shonen-Ai manga Rin! autora Satoru Kannagi & Yukine Honami • Prikazuje mnoštvo kyudoka I puno događaja. Zbiva se upravo u kyudo dojou i

na kyudo natjecanjima.

Kyujutsu

Kyujutsu je tradicionalna Japanska borilačka vještina rukovanja lukom. Iako su smuraji feudalnog Japana najpoznatiji po svom mačevalaštvu, odnosno rukovanju katanom tzv. kenjutsu, kyujutsu se smatrao važnijom i vitalnijom vještinom tijekom većeg dijela Japanske povijesti. Tijekom najvećeg dijela Kamakura razdoblja kroz razdoblje Muromachi (cca. 1185.- 1568), luk je bio simbol profesionalnog ratnika i način života ratnika se nazivao " put konja i ratnika " (kyūba no michi?).

12. Razvoj i praksa

Jedna od najranijih formalnih škola kyujutsua koja jepoučavala znanstveni pristup pucanja iz luka bila je Osagawa-ryu, koja je osnovana u 14. stoljeću. Ustvari,ovdje se radi o praksi pucanja iz luka sa konja u punom galopu (yabusame) koja je razvijena i naširoko primjenjivana .

Luk (yumi) je sam po sebi donekle neobičan s obzirom na svoj asimetričan oblik te vrlo velikih dimenzija on nešto iznad 200 cm do nešto ispod 250 cm je dug i hvat mu je na donjoj trećini od dna. Po materijalima, lukovi se izrađuju u kombinaciji drva, bambusa i umjetnih (sintetičkih) materijala. Tetive za lukove izrađuju se od konoplje ili sintetičkih vlakana. Strijele se izrađuju od bambusa, mekog drveta (lipe, vrbe i dr.) i alumijuma. Vrhovi strijela su se izrađivali za različite uporabe. Treniranje uključuje ispaljivanje i do 1000 (tisuću) strijela dnevno, a tehnike koje su se razvile za njihovo korištenje su ritualizirane sa sistematskim fokusiranjem na različite stupnjeve odapinjanja i na mentalni stav koji se zahtjeva za svaku pojedinu. Također, za regimente streličara su razvijene mnoge posebne taktike.

Opadanje i moderna praksa

Jednom kad su vatrena oružja uvedena u Japan sredinom 16. stoljeća, naglasak na vještinu kyujutsua je postupno počeo opadati. Kyujutsu se postupno razvio u "put luka" ili kyudo, koji se prakticira i danas.

Page 20: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

20

Yabusame

Yabusame se odnosi na Japansko streličarstvo koje uključuje jahanje konja. Streličar odapinje posebnu strijelu čiji vrh je u obliku repe prema drvenoj meti. Ovaj tip streličarsva potječe iz Kamakura razdoblja. Minamoto no Yoritomo je bio zabrinut i uzbunjen nedostatkom vještine streličarstva svojih samuraja. Stoga je organizirao yabusame kao način prakticiranja.

U novije vrijeme, yabusame se prakticira na Tsurugaoka Hachiman-gū u Kamakuri. Također se izvodi u Samukawa i na plaži u Zushiu, i na još nekim lokacijama.

Povijest Japanskog luka i streličarstvo na konju

Japanski lukovi potječu još iz pretpovijesnih vremena – Yomon razdoblje. Dugački jedinstveni asimetrični luk sa rukohvatom na donjoj trećini pojavio se za vrijemeYayoi kulture (300 godina prije Krista – 300 godina poslije Krista. Lukovi su postali simbol vlasti i moći. Legendarni prvi vladar Japana vladar Jimmu, uvijek je opisivan kako nosi luk.

Luk se koristio u stojećem stavu do otprilike 4. stoljeća. Tada su se elitni vojnici počeli boriti na konjima sa lukovima i sabljama. U 10. stoljeću su samuraji imali streličarske dvoboje na leđima konja. Jahali bi jedan prema drugom i pokušavali ispaliti tri strijele. Ovi dvoboji nisu u svakom slučaju završavali sa smrtnim posljedicama, ali je bili važno da se zadovolji čast.

Jedan od najslavnijih i najpoznatijih incidenata u japanskom streličarstvu na konjima desio se za vrijeme Genpei rata (1180.-1185.), epske borbe za moć između Heike i Genji klanova što je imalo ogroman utjecaj na Japansku kulturu, društvo i

Page 21: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

21

politiku. U bitci za Yashimu neki ratnici iz Heike klana koji su bili poraženi od ratnika iz Genji klana pobjegli su na brodove. Genji ratnici su ih slijedili obalom na konjima, ali od mora nisu mogli doći do njih. Heike ratnici su čekali da okrene pravi vjetar i na vrh jarbola su postavili lepezu koja je Genji ratnicima izgledala kao meta. Genji streličari su u to gledali kao iskaz neprijateljstva, te je samuraj Nasu Yoichi, ujahavši na svom konju u more pogodio lepezu i pridobio puno slave, a njegov je poduhvat slavan i do današnjih dana.

Za vrijeme Kamakura razdoblja (1192.-1334.), ovo streličarstvo na konjima se koristilo kao vojna vježba da bi samuraji bili pripremljeni za rat. Onim streličarima koji su bili neuspješni moglo je biti zapovjeđeno da izvrše seppuku, ritualno samoubojstvo.

Jedan stil streličarstva je bioinuoumono – pucanje na pse. Budistički svećenici su utjecali na samuraje, tako da su oni za to imali strijele sa tupim vrhovima. Nakon toga psi nisu bili ubijani nego samo izživcirani i eventualno sa modricama.

Yabusame – ritualno streličarstvo na konju

Yabusame je osmišljen kao način da se zadovolji i zabavi mnoštvo bogova koji paze na Japan, kako bi se izazvali njihovi blagoslovi za prosperitet zemlje, ljudi te za žetvu.

Yabusame streličar galopira stazom dugom 255 metara velikom brzinom. Streličar uglavnom kontrolira svog konja koljenima s obzirom da mu trebaju obje ruke kako bi napinjao luk i ispaljivao strijele.

Dok jureći prilazi meti on podiže luk i vuče strijelu sa perima do iza uha prije nego je ispali uz duboki uzvik In-Yo-In-Yo (mrak i svjetlo). Strijela je tupasta i zaobljena kako bi pravila glasniji zvuk kad udari u metu.

Page 22: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

22

Yabusame streličar prilikom pucanja na metu

Iskusnim streličarima dozvoljeno je korištenje strijela koje imaju vrh u obliku slova "V", koji će kada pogode ploču od njenog materijala napraviti sitne komadiće koji će na pod pasti kao konfete. Pogoditi sve tri mete smatra se postignućem vrijedno divljenja. Yabusame mete i njihovo postavljanje (pozicionirane) su kako bi ritualno replicirale optimalnu metu za smrtonosni pogodak protivnika koji nosi puni samurajski tradicionalni oklop (o-Yoroi) u kom je nezaštićen bio samo prostor za oči ispod kacige.

Yabusame se karakterizira više kao ritual nego kao sport, značajan kao religijski aspekt, te se posebno izvodi u službu ceremonija i službenih događaja kao što je zabavljanje stranih visokih dostojanstvenika ili državnika. Demonstracija yabusamea su izvođene prilikom posjeta predsjednika SAD-a Ronalda Regana i Georg W. Busha. Yabusame demonstracija je također izvedena u Ujedinjenom Kraljevstvu za princa Charlsa, koji je kako se navodi bio fasciniran i zadovoljan izvedenim.

Biti odabran za yabusame streličara smatra se velikom čašću. U prošlosti oni su odabirani samo od najboljih ratnika. Najbolji streličar nagrađuje se bijelom tkaninom koja govori da je on miljenik bogova.

Poznate škole streličarstva i utjecaj Zena

Yabusame streličar koji nosi tradicionalnu odjeću iz 13. stoljeća

Postoje dvije poznate škole konjičkog Japanskog streličarstva poznate kao yabusame. Jedna je škola Ogasawara. Osnovao ju je Ogasawara Nagakio, po zapovjedi shoguna Minamoto Yoritomo (1147.-1199.) da osnuje školu streličarstva.

Page 23: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

23

Yoritomo je želio da njegovi ratnici budu vrlo vješti i disciplinirani. U streličarstvu je vidio dobar način kako bi im usadio nužne principe samurajskog ratnika.

Zen je postao važan element i u pješačkom i u konjičkom streličarstvu s obzirom da je također postao popularan među samurajima u svakom aspektu njihova života u Kamakura periodu.

Yabusame kao borilačka vještina pomagala je samurajima naučiti se koncentraciji, disciplini te općem poboljšanju. Zen ih je poučavao tehnikama disanja kako bi stabilizirali odnosno umirili um i tijelo što im je davalo jasnoću i fokus. Kako bi mogli što mirnije vući luk, ciljati i odapinjati usred bitke i nakon toga sve to ponavljati nebrojeno puta, to je bila odlika istinskog samuraja koji je svladao to sve i zagospodario svojim strahom, da usred bitke ostane miran.

Druge škole streličarstva osnovane su još i ranije u 9. stoljeću od strane Minamoto Yoshiaria po zapovjedi cara Uda. Ova škola postala je poznata kao škola streličarstva Takeda. Takeda stil se može vidjeti u klasičnim samurajskim filmovima Akira Kurosawe "Sedam samoraja" (1954.) i "Kagemusha" (1980.) Poznati glumac novijih samurajskih filmova Toshiro Mifune bio je istaknuti student Takeda škole.

Yabusame u Kamakuri

Opadanje i oživljavanje luka

Dolaskom Portugalaca i njihovih pušaka sredinom 16-og stoljeća, luk je počeo gubiti važnost na bojnom polju. U bitci kod Nagashina 1575. godine dobro pozicionirane trupe strijelaca musketira (muskete-puške), koje su služile Oda Nabunagi i Tokugawi plotunskim pucanjem te su praktično uništili konjicu klana Takeda (prikazano u filmu "Posljednji samuraj").

Konjičko streličarstvo je ponovno oživljeno u Edo razdoblju (1600.-1876.) za što je zaslužan Osagawara Heibei Tsuneharu (1666.-1747.) po zapovjedi shoguna Tokugawa Yoshimune (1684.-1751.). Obzirom da je to bilo stanje mira streličarstvo kao i druge vojne borilačke vještine postale su više metoda osobnog razvoja nego vojno vježbanje.

Danas se yabusame održava u različitim vremenima tijekom godine obično u blizini Shinto svetišta.

13. Reference

1. International Kyudo Federation website http://www.kyudo.ch/ikyf/members.htm 2. Yamada Shōji, The Myth of Zen in the Art of Archery, Japanese Journal of Religious

Studies 2001 28/1–2 3. Thomas A. Green, Martial Arts of the World, 2001 4. Kyudo Manual, Volume 1, All Nippon Kyudo Federation (revised edition)

Page 24: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

24

5. Prof. Genishiro Inagaki, 1980 in Bagge 2001, Kyudo - Japanilainen jousiammunta, ISBN 951-98366-0-8

6. Yamada Shōji, The Myth of Zen in the Art of Archery, Japanese Journal of Religious Studies 2001 28/1–2

7. Prof. Genishiro Inagaki, 1989 in Bagge 2001, Kyudo - Japanilainen jousiammunta, ISBN 951-98366-0-8

8. Feliks Hoff, The Way of the Bow, 2001 (engl.ed.) ISBN 1-57062-852-1 9. Kyūdō Manual. Volume 1. Principles of Shooting (revised edition), All Nippon Kyūdō

Federation

14. Literatura

• Herrigel, Eugen (1953). Zen u umjetnosti streličarstva. • Hoff, Feliks (2002). Kyudo: The Way of the Bow (1st ed. ed.). Shambhala

Publications. ISBN 1-57062-852-1. • Kyudo Manual. (1992?) Volume 1. Principles of Shooting (revised edition). All

Nippon Kyudo Federation. • Triplett, Christoper and Triplett, Katja. "Kyudo - Standing Zen". Retrieved on

2006-03-14. • DeProspero, Dan and Jackie (1993). Kyudo: The Essence and Practice of

Japanese Archery. Kodansha International. ISBN 4-7700-1734-0.

15. Druga preporučena literatura

• Luigi Genzini: Kyudo-Put luka: Umjetnost gađanja tradicionalnim japanskim lukom prema Heki Insai Ha školi- Padova 1994.

• Kyudo Jotatsu Book, autor Toshio Mori [{2}] • Heki To Ryu Insai Ha, autor Inagaki Genshiro [{3}] • Kyudo: The way of the bow, autor Feliks Hoff in Books [{4}] • Kyudo-The Japanese art of archery, autor William R. B. Acker [{5}] • Kyudo The Essence and Practice of Japanese Archery, autor Hideharu

Onuma [{6}] • Kyudo Basic Instruction Book/DVD Set [{7}] • Yumi no Kokoro - The Spirit of Kyudo Autor: Inagaki Genshiro [{8}] • Inagaki Genshiro, “La tecnica del tiro con l’arco della scuola Heki, insegnata

alla famiglia dello Shogun”, Milano 1990, [{9}] • Heki-ryu Insai-ha – Basic movements for yawatashi , F. Hoff, Hamburg 2008.

DVD [{10}] • Hekitoryu Unagaki-Hanshi DVD [{11}]

[{1}]

[{2}]

[{3}]

[{4}]

Page 25: Kyudo Sadržaj 1. Povijest

25

[{5}]

[{6}]

[{7}]

[{8}]

[{9}] [{10}] [{11}]

16. Poveznice

• All Nippon Kyudo Federation (Japanese) • All Nippon Kyudo Federation (English) • American Kyudo Renmei - Associated with the ANKF (vidi prethodni) • The White Rose Kyudojo • London Kyudo Society • Zenko International - Shibata Kyudo • www.kyudo-hrvatska.hr - kyudo tekstovi prevedeni na hrvatski u PDF-u,

linkovi na YouTube kyudo video