Karl May - Lav krvne osvete

1. Oba SnaflaVeina mojih italaca pozna Vinetua, poglavicu Apaa, najplemenitijeg Indijanca, najboljeg i naj-vjernijeg prijatelja kojega sam imao. Oni vjerojatno znadu i kako je umro. U dubokom krateru planine Hancock pogodilo ga je u borbi protiv Siouksa-Ogel-lalaha tane u prsa te je ubrzo zatim izdahnuo na mojim rukama. Njegovo smo tijelo prenijeli u planine Gros-Ventre, zakopavi ga ondje u dolini rijeke Met-sur. Meni je preostala alosna dunost da odjaim na jug i da javim Apadma da njihov vrhovni i najglasovitiji poglavica nije vie na ivotu.Bio je to put kojega se ni danas ne bih volio sjeati. Winnnetouova smrt me se tako duboko kosnula da sam postao posve drugi ovjek. Dok sam inae bio uvijek vedar i pun samopouzdanja, sad se nisam uspijevao ni najmanje nasmijeiti, a sva ivotna radost kao da me je napustila. elio sam biti sam pa sam izbjegavao ljude. Kad bih se na svom osamljenom i dugom putu morao svratiti u kakvu tvrdavicu ili kakvo naselje, zadravao bih se ondje to krae te odjahao dalje im mi je to bilo mogue.Uostalom, ni ljudi s kojima sam se sastajao nisu se prema meni drali tako da bih poelio dulje ostati kod njih. Ne, oni su se, naprotiv, tako malo obazirali na mene kao da za njih uope ne postojim, a kad bih pojahao dalje, jedva bi me i pozdravili. Razlog takva dranja leao je u mojoj vanjtini.Ja sam naime s Vinetuom odjahao do planine Hancock da neke naseljenike koje smo poznavali oslobodimo iz suzanjstva plemena Siouks-Ogellalah. To nam je uspjelo, ali uz cijenu Vinetuovog ivota. Kad smo pokopali Vinetua odluio je dio oslobodenih bijelaca da ostane u dolini rijeke Metsur i da ondje osnuje naseobinu. Ja sam im pri tome pomogao pa se tako desilo da sam tek kasnije po jahao k Apaimai.Za to se vrijeme moje lovako odijelo tako pode-ralo da sam ga morao zamijeniti drugim. Budui da na Divljem Zapadu nije bilo trgovine odijela, bio sam sretan kad mi je neki naseljenik ponudio odijelo to ga je sam izradio, onakvo odijelo kakvo se nosd duboko u umama, od modroga lanenog platna, izradeno od lana to ga je naseljenik sam uzgojio, sam preo i tkao, a zatim ga sam skrojio i saio. Razumljivo je da takvo odijelo nimalo ne pristaje: hlae su sline dvjema cijevima saivenim zajedno, prsluk je vrea bez rukava, a kaput dugaka vrea s rukavima. Kako je moje odijelo zapravo bilo saiveno za posve drugoga ovjeka, lako se dade zamisliti da tako ukraen nisam ba mogao biti predmet niijeg divljenja. Bio sam slian svaemu samo ne Zapadnjaku, a budui da sam povrh toga bio utljiv i klonio se ljudi, nisam nigdje nailazio na onu panju koju je Old eterhend inae izazivao.Tako sam u toku dva tjedna stigao u blizinu North Forka of Canadian River. Jahao sam po prostranoj ravnoj preriji na kojoj su poput otoka stajale skupine drvea i grmlja. To me je opominjalo na oprez, jer mi je drvee i grmlje prijeilo slobodan vidik, pa sam neprekidno morao biti spreman na kakav izne-nadni susret, pa i na susret s neprij'ateljima. Kolale su naime glasine da su medu Komanima ije se podruje prualo sve dovde, izbili ozbiljni nemiri.Oko podne stigao sam do nekog potoka ija me je svjea i bistra voda zamamila da se uza nj odmorim. Odabrao sam mjesto s kojega mi se pruao pogled nadaleko, tako da sam mogao ugledati svakoga tko bi mi se pribliio. Ondje sam sjaio, pustio konjada slobodno pase, napio se vode i legao u sjenu nekog dirveta.Moda sam tako leao etvrt sata kad opazih dva jahaa. inilo se da jau upravo k mjestu gdje sam se i ja nalazio. Bili su bijelci, pa sam dakle ostao mirno leati. Pribliavali su mi se iz smjera odakle sam i

ja doao. Pratili su naime moj trag pa sam opazio da ga veoma pomno promatraju. Sigurno su se namjerili na moj trag pa su sad jahali po njemu da vide tko se to nalazi ispred njih.Jahali su na mazgama i bili posve jednako odjeveni. Kad su mi se - pribliili, opazih da se ta slinost ne odnosi samo na odjeu ve i na njihove likove i na crte njihovih lica. Tko god bi ih ugledao, morao- bf ih odmah smatrati braom, pa ak i blizancima.Bili su visoki, usko gradeni l tako mravi da bi ovjek mogao doi u iskuenje i pomisliti kako ve vie tjedana gladuju. Zdrava boja njihove puti i vrsto dranje u sedlu pokazivali su uostalom da to nije tako. Toliko su bili slini, pogotovu jer su bili i jednako naoruani, da se jedan od drugoga mogao razlikovati gotovo jedino po brazgotini koja je jednom od njih prelazila preko lijevoga obraza. , 'Ne bih ba mogao rei da su bili odvie lijepimukarci, jer je naalost najistaknutiji dio njihovih lica bio veoma neobino graden. Imali su nosove, ali kakve nosove! ovjek bi mogao potpuno sigurno dobiti svaku okladu kad bi ustvrdio da se takvi nosovi ne mogu vie nai u cijelim Sjedinjenim Dravama. Da bi ovjek sebi mogao predoiti takve nosove prema njihovoj veliini, obliku i boji, trebalo bi da ih vidi. Opisati ih se ne moe. Unato tim nosovima ta dva ovjeka nisu bila runa. Naprotiv, na njihovim izrazitim crtama lica, na obrazima koji su po amerikom obiaju bili glatko obrijani, razabirao se izraz dobrodunosti koji ih je inio simpatinima. U kutovima njihovih usana ugnijezdio se vedar bezbrini smijeak, a njihove svijetle otre oi tako su prijazno gledale u svijet da ni mrzovoljan ovjek ne bi naao razloga da bude prema njima nepovjerljiv.Njihova se odjea sastojala od udobnih tamno-sivih vunenih koulja d isto takvih hlaa. Na nogamasu nosili vrste cipele na vezivanje, na glavi eire od dabrovine irokih oboda, a s ramena su im visjela iroka atorska krila kao kini ogrtai. U konatim pojasima bili su im zataknuti noevi, s pojasa su im visjeli revolveri, a osim toga bili su naoruani dugakim dalekometnim pukama.Zaista bi ih svatko mogao zamijeniti. Kad bi ta dva ovjeka zajedno ula u grmlje, pa bi samo jedan izaao iz njega, nitko ne bi mogao rei koji je izaao ako ne bi opazio ve spomenutu brazgotinu. Da bi slinost bila jo savrenija, jahali su na mazgama koje su takoder bile Jedna drugoj savreno sline to se tie njihove boje, veliine, grade i naina hoda.Ta dva ovjeka nisam jo dosad nikada vidio, ali sam uo za njih, pa sam dakle znao tko se sad nalazi preda mnom, jer zabuna nije bila mogua. Oni su bili nerazdvojna. Nikad nije nitko vidio jednoga od njih samoga. Nitko nije znao kako se zapravo zovu, ali su ih zbog njihovih nosova zvali samo Oba Snuf-flea". Jim Snafl je bio onaj s brazgotinom, dok se drugi zvao Tim Snafl. Vidi se dakle da su im i imena bila slina. Ni to nije bilo dovoljno, ve su i imena njihovih mazgi posve slino zvuala: Jim je svoju. nazvao Polly, a Tim svoju Molly.Iako u posljednje vrijeme nisam bio raspoloen da poelim neko drutvo, sad ve nisam imao nita oro-tiv toga da se sastanem s tim ljudima. Bili su veoma estiti, a uz to toliko simpatini ljudi da se isplatilo komadi puta pojahati s njima, ako su krenuli istim putem kao i ja.Nisu opazili ni moga konja, jer se taj nalazio za grmljem, a ni mene, jer je trava u kojoj sam leao ovdje uz potok bila tako visoka da me je skrivala. Drei oi neprekidno uperene u moj trag, sve su mi se vie pribliavali, dok mi se nisu primakli na udaljenost od jedva dvadesetak koraka. Ovdje su ipak morali opaziti da se trag koji su pratili odjednom zavrava. Zaudeno zaustavie mazge, a Jim zapanje-no viknu:- Zounds! Trag prestaje! Vidi li f ti to, stari Time? Yes kinine Tim. Ali gdje je taj momak? Iezao je kao da je otpuhnut. Onda bi ovdje morao biti netko tko ga je otpuhnuo, stari Jirne,- no mi ne vidimo nikoga. To mi se jo nikada nije dogodilo. Ni meni. Ali gledaj, ondje tragovi vode za grmlje. Mora da se taj ovjek sakrio u nj. Nije. Upravi svoje blagoslovljene oi ovamo dolje! Ovdje je sjahao i poao do vode, gdje...Tu se prekide, pa pogledom poe pratiti otiske mojih stopa sve dok mu se nije zaustavio na mjestu na kojem sam leao, a zatim nastavi: The devil! Eno ga gdje lei u travi i ne mi se. Misli li moda da ovdje na Divljem Zapadu nema baruta i noeva? Lijepo se odmara u podne kao da lei kdd.kue na divanu i da se ne nalazi s one strane Mississippija gdje se Komani uljaju poput vukova koji zavijaju za plijenom. Dodi, probudit emo ga!Upravie svoje mazge prema meni. Gledao sam ih otvorenih oiju, po emu su morali razabrati da' ni-sam spavao. Zato onaj s brazgotinom ree: Good day, ovjee! Vi ste zaista neoprezni. Ostavili ste trag koji se dade razabrati na tri milje da-leko, a na kraju traga legli ste u travu tako da bi za svakoga crvenokoca bila prava djetinja igra da vas pronade i ubije. ini mi se dakle da nipoto niste Zapadnjak!

Jimov je glas zbog njegovoga neobino golemog nosa imao onaj posebni zvuk kojim je pribavio nadi-mak Snafl. Odmjerio me je ispitljivim, ali dobrodunim pogledom koji sam mirno primio, a zatim nastavi: No, zar mi ne elite odgovoriti? Zato ne bih? Samo vam nisam htio protusloviti odgovorih. Protusloviti? elio bih znati odakle biste smogli hrabrosti za to?- Iz vaih rijei, ser! Ah! Zaista? Kako to? Nazvali ste me neopreznim a da za to niste imali ni najmanjega povoda. Ako itko zasluuje pri-govor, onda ste to vi. Mi? Zounds/ Zaista bih htio znati kako to moete dokazati! Zar zaista mislite da bi me crvenokoac koji bi doao mojim tragom tako lako mogao ubiti? "Posve sigurno! Oho! Vidio bih ga gdje dolazi pa bi dobio moje tane prije nego to bi uope znao gdje leim. Zar to zaista mislite? Dakako. I vi ste sami bili svega nekoliko koraka daleko od mene kad ste me najzad ugledali. Mo-gao bih vas dakle deset puta otpuhnuti kao to ste mislili da je mene neto otpuhnulo.Sad Jim zaudeno pogleda svoga brata i ree zamiljeno kimajui glavom: Taj ovjek ima pravo. Ne misli li i ti tako, stari Time? Govori kao knjiga, premda ne izgleda tako pametan. Zaista bi nas mogao posve lako ustrijeliti kad bi nam bio neprijatelj i kad bi doda on posebno to naglasivi kad bi bio Zapadnjak. Yes. Ali Zapadnjak nije veoma odluno odgovori Tim, promatrajui me dobrodunim i saalnim pogledom. Mora da je kakav zalutali naseljenik. Tako je, to se vidi na prvi pogled. Zauzet emo se za njega i odvesti ga na pravi put. Nije ba naj-vei uitak kad ovjek zaluta na dalekom' Zapadu i kad ga uhvate Komani. Uostalom i mi bismo se ovdje mogli malo odmoriti. Mjesto je zaista prikladno za to.Jim sjae i sjede k meni a za njim se povede i njegov brat. Zatim me upita onim samosvjesnim, no istodobno i prijaznim tonom kojim ljudi viega stalea razgovaraju s niima od sebe ako ovi trebaju pomo: Vjerojatno nemate nita protiv toga da vam malo pravimo drutvo, he? Prerija je slobodna za svakoga, ser. Oho! To zvui upravo kao da vam je posve svejedno to vam mi elimo savjetovati i pomoi. To je vrlo ljubazno od vas, ali ja ne trebam ni savjeta ni pomoi. Ne? upita Jim, uzdigavi obrve i sumnjiavo me promatrajui. Vi dakle niste zalutali? Nisam. Dakle poznate ovaj kraj? Poznam.10 Hm.. udno. Kladim se za svoju mazgu protiv mlade koze da niste Zapadnjak. Moemo li doznati to radite ovdje i kako se zovete? Zato ne? Ali ja sam prvi bio ovdje pa dakle imam pravo da to pitanje najprije upravim vama. Bless me, pazi kako taj ovjek potuje dobre obiaje! No kako smo zaista kasnije doli ovamo, bit emo dobroduni i rei emo vam da smo Zapadnjaci, pravi pravcati Zapadnjaci i to da nismo nikakvi le-dnari kakvih sad na stotine ine staru preriju nesigurnom. A kako se zovemo? Nae pravo ime vas vjerojatno uope nee zanimati, jer nas cio svijet naziva samo Oba Snafla", zbog naih nosova, znate. To ba nije posve ugodno, ali mi smo se ve toliko priu-ili na to da nas to vie ne smeta. Sad znate to smo mi i kako se zovemo, pa drim da ete i vi sad odgovoriti na moje pitanje. Vrlo rado odgovorih sluei se gotovo doslovno njegovim vlastitim rijeima: I ja u biti dobroduan pa u varft rei da sam Zapadnjak, pravi pravcati Zapadnjak, te da nisam nikakav leinar kakvi sad na stotine ine staru preriju nesigurnom. A kako se zovem? Moje pravo ime vas nee zanimati, jer me cio svet naziva samo Old eterhend.uvi to, Jim Snafl skoi na noge i vikne: Old eterhend? Heigh-day! Onda imamo veliku ast da najglasovitijega...Nije mogao dalje govoriti, jer ga je njegov brat Tim prekinuo. Glupost! Nemoj dopustiti da te nasamari, stari Jime! Pogledaj malo bolje toga ovjeka! Zar da je to Old eterhend! Tano znam da ima oi u glavi!Jim poslua bratov poziv pa me odmjeri od glave do pete a onda razoarano prizna: Well, ima pravo, stari Time, taj ovjek nije Old eterhend. Kako sam to mogao i pomisliti! Kad bi on bio Old eterhend, onda bi i rakuna mogli smatrati grizzlijem!Rekavi to on opet sjede, a ja mu dobacih:

Ja govorim istinu, vjerovali vi meni ili ne. Pshaw! nasmije se Jim. Vi se ne zovete Old eterhend. Ja bolje znam tko ste vi i to ste.11\ No, tko sara?. Vi ste joker, aljivina koji nas eli povui za nae dugake nosove, ali to vam nee uspjeti. Maloas sam od samoga iznenadenja to sam neoekivano uo ime Old eterhend zaboravio da ja toga glasovitog lovca poznam. Ah, vi ga poznate, mister Snafl? t Poznam. Moda ga ak dobro poznate. Ne ba posve dobro. Jednom smo ga vidjeli u Fort Clarku na rijeci Missouri. U Fort Clarku? Zar je on zaista bio u Sjevernoj Dakoti? O tome ne znam nita. To vam rado vjerujem, jer sam uvjeren da o Old eterhendu uope ne znate nita osim imena. Kaem vam da je taj lovac veoma visok i silno pleat ovjek s bradom crnom poput ugljena koja mu pada na prsa. Prije nego to se sprijateljio 's Vinetuom ovaj ga je tomahavkom 'udario po elu pa se trag toga udarca i danas vidi. Brazgotina od udarca tomahavkom na elu? Vrlo visok i dvostruko irok ovjek crne brade? Hm! Onda ste zaista dopustili da vas netko povue za va dugaki nos, mister Snafl. Old eterhend nije nikad bio u Fort Clarku. ovjek kojega ste upravo opisali je traper Stoke iz Jowe koji je zaista nekoliko puta ustvrdio da je on Old eterhend, sve dok tome nije netko stao na put.- A tko?- Pravi Old eterhend.- Ah! Dakle vi? Jeste, ja... A kako se to zbilo, ser? Zaista sam veoma radoznao i htio bih da to ujem. Sve se odvilo veoma kratko i jasno. Bilo je to takoder u jednom fortu, ali ne u Fort Clarku ve u Fort Randalu, takoder na rijeci Missouri. Doao sam onamo da popunim svoju zalihu municije pa sam u duanu naao drutvo ljudi koji su sjedili oko njega i poudno sluali njegove lai. Upitao sam ga je li on zaista Old eterhend, a kad mi je to potvrdio izjavio sam da sam ja jedini ovjek koji ima pravo na12to ime. Kako me je on zatim nazvao lacem, pruio sam dokaz da govorim istinu. Dokaz? A kakav? Udario sam ga akom po glavi da je smjesta tresnuo na zemlju. Well! Hoete li biti tako dobri da mi pokaete tu aku? Evo je.Pruio sam mu ruku, a on je uze u svoju pa je stane ogledavati i opipavati, a onda izjavi smijui se: Vi ste zaista vanredni aljivac. Ta to je enska ruka. Tako meke prste imala je naa pokojna tetka. To tano znam, jer sam od nje dobio mnogo estitih zau-nica, ali me ni jedna nije oborila a pogotovu nisam od nje pao u nesvijest. I s tim prstima vi obarate ovjeka na zemlju? Tako je. Da izgubi svijest? Obaram ga ak tako da se nikad vie ne probudi, ako to elim. Well! Budite sad tako prijazni pa i mene tako udarite. Lijepo vas molim, uinite to! Htio bih znati kako je kad je ovjek u nesvijesti, To mora da je najuzvienije od svih uvstava.Jim se nasmije i prui glavu prema meni, ali mu odgovorih: To ne smijete od mene traiti, mister Snutfle, jer kod vas bi sigurno bila potrebna dva udarca.- Kako to? Jedan za glavu, a jedan za nos. Ah, tako. Dobro ste se izmotali, ali mi sad znamo kako stoji stvar s vama. Da ste vi zaista Old eterhend, vi biste me sad udarili, jer taj ovjek sigurno ne doputa da ga nekanjeno nazivaju aljivcem. Pogotovu to ta rije ovdje znai laac mirno dodah. Bili ste tako ljubazni da se posluite izrazom koji e me manje ozlovoljiti, pa mi upravo ta vaa prijaznost zabranjuje da vam ispunim elju. I opet dobar izgovor! Znate li moda kakve puke ima Old eterhend?.Dakako da znam.- No?13 Ima teku puku za medvjede i Henryjevu opetuu.Moram primijetiti da sam zbog kie koja je padala prole noi spremio opetuu u njezinu prevlaku. Jim Snafl pokae na puku koja je leala kraj mene i upita: elite li moda ustvrditi da je taj stari nesretni top Old eterhendova medv jedar ka?

Dakako. Onda bismo top iz Washingtonovih vremena mogli nazvati salonskim revolverom! A ova puica za nedjeljne lovce koju ste tako njeno ovili, to je vjerojatno henrijevka? Jeste. Onda mi je pokaite! Volio bih je pogledati. Zar vam je i onaj drugi Old eterhend u P'ort Clarku pokazao svoje puke? Nije. A zato nije? " > Tko bi se usudio dosadivati takvom ovjeku? A meni posve hladnokrvno dosadujete! Je li on imao uza se puku za medvjede i opetuu? Ne znam. Uostalom, nije ni potrebno da to znam. Kaem vam da je to bio pravi Old eterhend: eir irokog oboda, lovaki kaput od losove koe, lovaka koulja od jelenske koe, hlae od jelenske koe i dugake izme. Old eterhend hoda tako odjeven. Drugaije ga nitko ne smije i ne moe predoiti. A sad pogledajte samo sebe! Na vama jedino eir ima "/eze s rijei lovac" ili Zapadnjak". Sve ostalo spada za plug ili u kuninjak. A to je glavno: Old eterhend uope nije u ovom kraju ve prijeko u planinama Gros-Ventre. I vi to moete tako vrsto ustvrditi? Mogu. Vi i ne znate to se tamo prijeko dogodilo. Jeste li ve uli za Vinetua? Za poglavicu Apaa? Sto znate o njemu? Da je mrtav. Da, zamislite, taj divni ovjek mrtav! Siouksi-Ogellahi su ga ustrijelili na planini Hancock a Old eterhend je dakako poao u potjeru za njima da osveti smrt svoga glasovitog prijatelja. Kaem vam da ni jedan od njih nee spasiti14ivu glavu! Old eterhend nikad uzalud ne prolijeva krv, ali u ovom sluaju nee mirovati prije nego to te crvenokoce ne potamani do posljednjeg ovjeka. elite li jo uvijek tvrditi da ste Old eterhend? - elim. Onda nam dspripovjedite to se dogodilo gore na planini Hancock! Dosta mi je to sam to doivio pa ne elim o tome jo i pripovijedati. Well! Uvijek imate izgovor koji i ne zvui loe. ovjee, vi mi se zaista svidate. Ili ste ludi pa smatrate da ste netko .koji uope niste. U tom se sluaju moramo zauzeti za vas da se ne biste najzad smatrali turskim sultanom ili kineskim carem. Ili se pa samo alite, a onda ste drug koji vrlo dobro pristaje uz nas budui da smo i mi ljudi koji se volimo naaliti. Ako putujete istim putem kao i mi, povest emo vas sa sobom. Odakle dolazite? S planina Gros-Ventre. Well! Dobar odgovor. A kamo ste poli? Apaima. The deuce! Sto elite od njih? elim im javiti Vinetuovu smrt. ovjee, vi zaista ne zaboravljate ulogu! Uostalom, kad biste to doista i namjeravali, uzalud biste poli na taj opasni put, jer Apai svakako ve znaju da je Vinetu mrtav. Posve tano! Nisam mogao odmah otii, jer su me neke okolnosti zadrale, pa su me glasine daleko pretekle. Poznato je kako se vijesti ovdje na Zapadu brzo ire. Ipak moram onamo. Apai moraju uti to im pripovijeda oevidac. Oevidac! Vi ste zaista divni. Bit e nam najvei uitak ako ostanete uz nas. Mi smo naime htjeli prei preko Canadiana, a onda otii gore u Santa Fe. To je bar neko vrijeme i va smjer puta. Hoete li nam se pridruiti? Hou, jer se i vi meni svidate. Well, dakle smo se dogovorili. Jahat ete s nama. Znate li vi to to ima da znai? Neto osobito sigurno ne.15 Oho! Moramo proi podruje Romanca koji se opet skupljaju protiv bijelaca. Tvrde naime da su ih bijelci prevarili za neku robu to su je imali primiti. Moda imaju i pravo. Ako nas uhvate, izgubljeni smo, To je istina, ali ste se krivo izrazili. Onda se vi izrazite pravilnije. Ako nas uhvate, onda smo glupi. Well, nije loe reeno. Nadam se da ste zaista tako pametni kako mudro zvue vae rijei, pa da neete dopustiti da vas uhvate. Sad smo se odmorili pa emo krenuti dalje. Podite po svoga konja, ser! Nije potrebno. On e doi sam.Zazvidao sam, a konj dokae oko grmlja. Kad su oba Snafla ugledali divnoga bijelca s crnim arama najprije se neko vrijeme nijemo zagledae u njega, a zatim Jim viknu:

- Lack-a-day, to je konj! Kako ste doli do njega? Poklonio mi ga je Vinetu. Ah, dajte zaveite! Zar e vam Vinetu pokloniti takva konja? Toliko ne smijete pretjeravat! u svojoj ulozi! Otvoreno u vam rei da mi se sad inite sumnjivi. ovjek kao to ste vi i taj dragocjeni konj! Nadam se da nas nee sresti nitko kome pripada taj konj i koji bi onda brzo skupio porotu da nas dade objesiti. To ba ne bi bio najvei uitak.- Nemajte brige, mister Snafl! Ja nisam ko-njokradica. Ve i po tome to me konj tako. rado slua, moete razabrati da sam mu ja vlasnik. Nekada je pripadao jednom poglavici Siouksa, kojemu ga je Vinetu zaplijenio. Ako je tome tako, onda zaista ne znam to da mislim. Tko jai na takvom konju ne moe biti jedno-stavno skitnica, ali pravi Zapadnjak nee na sebe navui takve platnene vree kakve, vise s vaih ruku i nogu! Vi ste za mene zagonetka. Moda, ali nemojte sebi time razbijati glavu. Rjeenje e doi samo po sebi. Ali to prije, ako smijem zamoliti. Smatrao sam vas aljivcem, ali me je ovaj konj potakao da se za-mislim. Na sreu imate otvoreno, poteno lice pa emo pokuati s vama. Uzjaite dakle da moemo dalje!16Kako sam ve rekao, taj mi susret nije u prvi as bio nepoeljan, a sad me je poeo zabavljati. Da, upravo sam se radovao to sam sreo te ljude. Oba estita Snafla nisu nikako htjela povjerovati da sam ja Old eterhend. Njih je onaj Stoke zaveo u bludnju, a moje odijelo pridonijelo je da se njihova sumnja jo pojaa. Oito su me smatrali aljivcem ili pak ovjekom u ijoj glavi neto nije u redu, a sad su dapae pomalo sumnjali da sam konjokradica! To me je zabavljalo, pa kad sam sad uzjahao i kad smo krenuli, smjestio sam se na sedlu tako kao to to ini ovjek koji rijetko jae. To ih je jo vie potkrijepilo u uvjerenju da sam neka sumnjiva linost. ee su potajice neto razgovarali o meni, pa sam opazio da me otro promatraju.Bilo bi dovoljno da sam im pokazao samo Henry-jevu opetuu pa da ih uvjerim o protivnom, ah ja sam uivao u tome da ih ostavim neka sebi taru glavu0 meni. Tako je najzad dolo do toga da su oni poeli aliti to su me poveli sa sobom.Predveer se ulogorismo na rubu neke ume. Bilo je razumljivo da smo radi Komana morali uvati strau, pa sam pozvao brau da utvrdimo red stra-arenja. Izjavie mi da mogu cijelu no spavati, jer da e oni naizmjence bdjeti. Nepovjerenje im je dakle poraslo. Da ih previe ne zamorim, ja bih im u drugim prilikama dokazao da sam zaista ovjek koji sam tvrdio da jesam, ali sam u toku posljednjih noi veoma slabo spavao, jer sam bio sam, pa se ni s kime nisam mogao zamjenjivati na strai, tako da mi je bilo milo da se danas odmorim. Legao sam dakle i vrsto zaspao sve dok me pred jutro nisu probudili. Opetuu sam za vrijeme spavanja drao u rukama da je Snuf-flei ne bi mogli ogledati.Krenuli smo vrlo rano. Imali smo otprilike jo etiri sata jahanja dok ne stignemo do Beaver-Creeka. Za vrijeme toga jahanja bio sam isto tako utljiv1 zamiljen kao i juer. Ni moji suputnici se nisu trudili da povedu razgovor. Najmilije bi im bilo da me se rijee.Mora da je prola polovina spomenutog vremena i mi smo se upravo nalazili na maloj otvorenoj savania Lav krvne osvet*17kad se pred nama pojavi neki osamljeni jaha. Kretao se smjerom koji ga je morao dovesti ravno do nas. Kad nas je opazio, potjera svoga konja nadesno da bi se podalje razmimoiao s nama. To je bilo sumnjivo. I braa Snafl su to opazila pa Jim ree: Taj ovjek ne eli da nas sretne. Bijelac je. Mi to vidimo, pa mora dakle i on razabrati da nema pred sobom crvenokoce. Zato ne eli da zna za nas, stra-ri Time? Vjerojatno jer u tom podruju ne smije vjerovati nikome, pa ni onda ako je bijelac odvrati Tim. Mi emo,mu ipak dokazati da nama smije vjerovati. Moda e i za nas biti dobro da doznamo oda-kle dolazi i je li naiao na tragove Komana. Skrenimo dakle k njemu!Da to nisu uinili, ja bih ih pozvao da uine, no ovako sam utke pojahao za njima, rte rekavi nita.Jaha je opazio da elimo k njemu. Da nam je sada jo vie izmaknuo, bilo bi to jo sumnjivije. Budui da smo bili trojica, lako bismo ga uhvatili medu se. Zato je bio toliko pametan da prihvati ono emu nije mogao izbjei, pa pojase prema nama.(Kad nam se pribliio, vidjeh da jae vrlo dobroga konja, a na svoje udenje opazih da je konj osedlan i zauzdan na nain u Americi posve neuobiajen. Sedlo i remenje bili su naime izradeni gotovo tano prema skupocjenoj konjskoj opremi koju u Perziji nazivaju rema, Ta je imitacija bila izradena jeftino, a izradile su je ruke koje nisu poznavale pravu remu, no zato ipak nije balo nita manje upadljivo to sam ovdje na amerikom Zapadu ugledao perzijsku remu. Zaista nisam znao kako da to rastumaim i to da mislim o tome. Doivio sam ve mnogo neobinih stvari, ali na takvu neobinost sam rijetko naiao.

Jaha je bio Amerikanac. Sigurno je da tu opremu nije mogao dati izraditi kod sedlara. B'io je odjeven poput Zapadnjaka, na ledima je nosio puku, a o pojas imao je objeen revolver, bowie no i. .. jedva sam povjerovao svojim oima ugledavi dugaki perzijski handar iji je drak bio veoma umjetniki ukraen srebrom. Kako je taj Zapadnjak doao18

do toga istonjakog oruja? To nikako nije mogla .biti ista stvar!On mrzovoljno pozdravi i silom prilika zaustavi konja kad smo mu uzvratili pozdrav. Jim Snafl ga upita: Hoete li nam zamjeriti, ser, ako vas naas zadrimo? Komani su se izvukli iz svojih rupa, a u tak-vim je prilikama uvijek dobro znati je li podruje koje lei pred tobom sigurno ili nije. Dolazite li mo-da s Beaver Creeka? Dolazim odgovori upitani, uspravivi svoj visoki lik i nestrpljivo pomaknuvi irokim ramenima. Ako elite neto doznati, budite kratki: uri mi se. Neu nita nepotrebno rei. Kojim ste putem doli s one strane Creeka? S Antelope Hillsa uz Canadian. Sami? - Yes. Onda ste zaista smion ovjek. Jeste li naili na tragove Komana? Nisam. Ali prijeko je navodno ve dolo do sukoba. O tome nisam nita uo. Jeste li sad svrili? Moram dalje! Da, odgovor je jasan i ja sam svrio. Lijepa vam hvala, ser, pa vam i dalje elim sretan put! Hvala. Ostajte mf zdravi!Snaflovi su bili zadovoljni, ali ja nisam. Ako su mi se neobina konjska oprema i handar u prvi as uinili udnim, sad mi je to vie udarila u oi prevelika straneva urba. Uinilo mi se da se neega plai. Nije bilo vjerojatno da se posve sam spustio s Ante-lope-Hillsa. Zato sam, kad je htio da potjera konja, pritjerao svoga bijelca tik do njegovoga konja i rekao: Jo samo as, ser! Kakva je to neobina oprema kojom ste tako lijepo ukrasili svoga konja? Jo nikad nisam vidio neto takvo. To vas se nita ne tie! grubo odvrati on i nestrpljivo pokua proi kraj mene. Ja sam mu medu-tim zakrio put i nastavio: Tano. To me se nita ne tie, ali ja sam radoznao ovjek i htto bih da znam.2* 19 Maknite mi se s puta! dreknu on na mene. To je meksika oprema. Sad znate, pa se s tom. svojom radoznalou nosite do davola!Podbode konja da se propeo da bi u luku objahao oko mene, ali ja podbodoh svojega, na jo vei skok, pa ostadoh uz njega i odgovoriti mu: Varate se, ser. To nije meksika oprema ve perzijska. Smijem li upitati odakle vam taj neobini strani bode za vaim pojasom? Ne, to ne smijete pitati. Kojim pravom ... Uto ga prekinu Jim dobacivi mi prekorno: to vam pada na pamet! Ostavite toga dentlmena na miru! Neu dopustiti da se ovdje bez ikakva povoda uputate u tunjavu!Ja se uope i nisam obazreo na~ njega ve rekoh strancu: Taj je bode perzijski handar pa zahtijevam da izjavite kako ste doli do njega. Konj na kojem jaite nije vae vlasnitvo! I vi se usudujete to ustvrditi? prodere se on na mene. Hoete li da vam tanetom prosviram glavu?Snaflova upadica podigla mu je hrabrost. On se mai revolvera. To neete uiniti mirno odgovorih. Pogledajte svoje izme i svoje ostruge! Pristaju li one u te istonjake stremenove? Koni nije va. Kome ste ga ukrali? To u ti odmah rei tanetom, ti radoznali nitkove!On potegnu revolver iz tobolca da ga uperi u mene, ali ja brzo zamahnuh rukom i udarih ga akom po sljepoici da je ispustio uzde i pao s druge strane konja, pa ostao leati na tlu. Sjahao sam da odmah pretraim njegove depove. Uto i Jim Snafl skoi sa sedla, pritri blie, zgrabi me za ruku i povie: The deuce, ovjee, ini se da smo u drutvu razbojnika! Ako odmah ne ostavite toga ovjeka na miru, udarit u vas kundakom po glavi!Jim je pokuao da me silo'm podigne na noge, ali mu to nije uspjelo, premda je napeo svu snagu. Otre-sao sam ga se, uspravio se i mirno, ali vrlo odluno odgovorio:20

Moja je aka bra od vaeg kundaka, gospodine Snafl. Old eterhend nije razbojnik, ali nije ni tako lakovjeran kao vi. Postite me da radim to hou, inae e vas moja aka pogoditi isto tako kao to je ovoga laljivca sruila s konja! Ali ali zaplaeno zamuca Jim ta on vam mje uinio nita naao! Meni nije, ali drugima jeste. To u vam odmah dokazati.Sagnuo sam se i ispraznio depove on^svijetenoga ovjeka a da mi pri tom nije nitko smetao. Naao sam samo stvarice to ih sa sobom nosi svaki Zapadnjak, ali nisam naao nita to bi potvrdilo moju sumnju. To je navelo estitog Jima da mi predbaci:. Eto, vidite da ste se zabunili. Niste nali nita. Ne napada se ovjeka kao divlja zvijer, samo da.... Molim, nemojte se estiti upadoh mu u rije. Sadraj njegovih depova dokazuje samo da je Zapadnjak, ali ne dokazuje da je vlasnik toga konja. Sad emo pogledati to se nalazi u bisagama.Otvorio sam jednu, posegnuo u nju i izvukao neto to Zapadnjaci ne obiavaju nositi sa sobom, naime malu knjigu uvezanu u kou. Otvorivi je, ugledao sam perzijska slova ali ne tiskana, ve ispisana rukom. Na stranici koju sam nasumce otvorio proitah:,,Du yar zirak u az bada ih kuhun du mani, Faragat-i va kitab-i va gua i caman-i! Man in huzur bi dunya va achirat na diham: Agarci dar pay-am uftand chalki, anjuman-i".Bila je to Gazela" spjevana u mutaskom ritmu iz Divana" pjesnika Hafisa, jednog od najveih liriara koji su se ikada rodili u Perziji! Kako bi takva knjiga mogla biti vlasnitvo jednostavnog neobrazovanog Zapadnjaka? Nikako! Takvi ljudi ne ue perzijski jezik i sigurno se za vrijeme jahanja kroz podruja neprijateljskih Komana ne bave Hafisom.Traio sam dalje i naao osim jedne huke", perzijske vodene lule, razliite druge predmete po kojima Se sigurno dalo zakljuiti da je zakoniti vlasnik konja bio ili Istonjak ili je bar imao istonjake obiaje. Sve21to daleko na amerikom Zapadu! To mi je zaista davalo povoda da se zaudim. Zar je vlasnik tih predmeta bio kakav bogati Amerikanac koji je sad jahao kroz preriju a prije toga je boravio u Perziji ili uope na Istoku? Orobili su ga a moda i ubili. To smo svakako morali istraiti!Oba Snafla stajala su kraj mene, jer je Tim takoder sjahao pa su napeto oekujui i svakako s veoma neodredenim osjeajima gledali to radim. Kad sam izvukao huku, Jim radoznalo upita: to je to? Cijev s glavom i staklenom bocom! Da nije kakav ljekarniki aparat ili da ne slui za destilaciju likera? Nipoto. To je perzijska lula. Kod nje dim prolazi kroz vodu. Dim prolazi kroz vodu! To mora da je najvei uitak! Dakle taj ovjek koji lei ovdje na tlu pui kroz tu bocu s vodom? Ovaj nipoto 'ne pui. Pui netko drugi kojega svakako moramo jo pronai. A kakva je to knjiga? To je perzijska knjiga. Uope svi su ti predmeti perzijski. Kako moete znati da je to perzijska knjiga? Jer je itam. Vi... dakle razumijete... perzijski? promuca on. Razumijem. Zar moda ta Perzija lei u velikoj pustinji Sa-hari gdje ljudi sjede na devama? Ne lei u njoj, ali nije ni predaleko odande. Zounds! Jesi li ti to uo, stari Time? Yes odvrati njegov utljivi brat. Pogledaj me malo! - Yes/Pogledali su jedan drugoga pa ne mogu ustvrditi da su njihova lica pri tome odavala izraz pretjerane mudrosti. Tim, jesi li uo to su u Jefferson Citvju pripovijedali o Old eterhendu? Morao sam uti. Bio sam prisutan, a imam l zdrave ui.22

. Sto su rekli koliko je puta bio u Sjedinjenim Dravama? Govorili su da je dosad bio etrnaest puta ovdje. A u meduvremenu? U meduvremenu je navodno krstario kod Turaka, Kineza i Crnaca, a i ondje gdje se jae na devamai gdje se zbog silne vruine s ovjeka Ijuti koa i krzno. Well. Sad zamisli da je taj na pratilac ovoga stranca udarcem ake oborio s konja tako da je iz-gubio svijest!

- fes! Govori se da Old eterhend razumije jezike svih tamonjih Kineza i drugih muslimana?_ Da, tako se govori. Veli se da s muslimanima govori svim indijanskim narjejima. Well. Sada dopustite da vas upitamo jeste li bili u tim zemljama i jeste li s tamonjim dentlmenima govorili njihovim jezikom?r- Istina je da sam tamo bio i da sam tako govorio odgovorili, jer se s tim posljednjim rijeima obratio meni. Onda smo nas. dva Snafla vjerojatno bili veliki magarci. Recite, je li istina ono to ste nam juer ispripovjedili o traperu Stokeu iz Fort Randala? Od rijei do rijei. Onda je ovaj va stari top moda prava med-vjedarka. Kad biste sad bili jo tako Ijubezni da nam pokaete i drugu puku! Onu koju ste juer nazvali puicom za nedjeljne lovce? A znate li kako izgleda Henryjeva opetua? Yes. Dao sam da mi je tano opiu. Odmah bih znao to je na stvari. Onda je pogledajte, nemam nita protiv toga.Izvadio sam puku iz prevlake i pruio im je. Promotrie je a njihova smetena lica bila su upravo divna. Razabrali su kako su pogrijeili pa se nisu usudivali da me pogledaju. Hej, to kae, stari Time, o toj puci? promrmlja Jim. To je Henryjeva opetua!23 Nema sumnje. A tu je i umetnuta srebrna ploica s imenom. Moe li ga proitati? Yes. Old Shat ter hand proita Tim sriui slogove. Tano! A mi to nismo vjerovali! Mi smo toga glasovitog dentlmena ak smatrali... hm, smatrali smo ga konjokradicom! Jesi li ve kada poinio takvu glupost?- No. Ni ja nisam. To moramo ispraviti, moramo ispraviti! Ali... hm ... hm!Jimu je bilo vanredno teko da prizna svoju pogreku. Jo je neko vrijeme stajao okrenut od mene, a onda se naglo trgnu, pride k meni i ree: Ser, mi smo bili najvee budale koje uope mogu postojati u toj staroj preriji, naime ja i moj brat Tim. Medutim, prema svemu onome to sam o vama uo nadam se da nam to neete predugo zamjeriti. Smijte nam se koliko god hoete, a kad se dovoljno nasmijete, nemojte vie na to misliti! Dakle sada vjerujete da sam Old eterhend? Yes kimne Tim, a njegov brat izjavi malo razgovorljivije: Dakako da vjerujemo. Mi se dapae zaklinjemo kad bi sad netko doao koji bi htio posumnjati u to, dobio bi od nas dvojice toliko tanadi u tijelo da bi postao proziran kao sito. Je li vam i dalje pravo da ostanemo u drutvu? Jeste, dokle god nas vodi isti put. A sad se vratimo tome strancu. Vidim da se opet mie. Najprije se moramo pobrinuti da nam ne .umakne.Imali smo sa sobom remenje pa smo toga ovjeka svezali tako da se nije mogao ni maknuti. Koliko su mi se Snafli prije usprotivili toliko su sad pokazivali veu elju da mi pomognu.Sputani se ovjek ubrzo osvijestio. Pokuao je ustati i osjetio da ne moe. To ga je potpuno dovelo k svijesti. Ugledao nas je gdje stojimo pred njim, zagledao se nekoliko trenutaka u nas, a kad je postao svjestan onoga to se dogodilo, estoko se napne da prekine remenje. To mu nije uspjelo, pa vikne na mne:

- Sto vam pada na um? Najprije ste me udarili po glavi, a sad mi veete ruke i noge! to sam vam uinio? Ja moram dalje, moram brzo dalje i zahiije-vam da me odmah odveete! ' Rado vam vjerujem da elite to bre odavde odgovorih mu. Moemo oekivati da e vai progonitelji ubrzo biti ovdje. Dobro da to znate odvrati protivno mojem oekivanju. Zato me brzo oslobodite, a onda po-bjegnite zajedno sa mnom! Ne znam kakav bismo povod imali za to. Najvei koji uope moe postojati! - A koji? Komani! Kanite li nas nasamariti da oni^ dolaze?

Ne kanim vas nasamariti, to je istina! Pshaw! Sad ste zapjevali posve drugu pjesmu. Jo maloas ste ustvrdili da ih niste vidjeli i da niste ni uli za njih. Jer se nisam trebao obazirati na vas. Sad je druga stvar! Ako me odmah ne pustite, bit ete iz-gubljeni zajedno sa mnom. Oni dolaze, a ima ih vie od ezdeset ratnika! Lijepo! Onda emo ih upoznati, a, i oni e upoznati nas. Ali bih prije htio od vas kojeta doznati. Odveite me! Prije vam neu nita odgovoriti. Obratno! Neemo vas prije odvezati dok ne doznam ono to elim znati. Tako samo gubite vrijeme, pa i mene i sebe tjerate u sigurnu smrt! Ja ne mislim tako pa vam savjetujem da mi na pitanja odgovorite istu istinu!Poeo me je grditi i obasipati svim moguim uvredama, ali kad je uvidio da se to mene nimalo ne doima, obrati se Jimu i Timu. Kad ni to nije pomoglo, ljutite siknu na mene: Recite to elite znati, ali ja vas uvjeravam da ete poaliti i teko okajati svoje nasilje! Kome pripada taj konj? Glupa li pitanja! Dakako meni! - Taj bode? Takoder meni!... ; 23 A stvari to sam ih Izvadio iz bisaga? Vidit ih, ovdje su! Meni, meni i samo meni! A ta knjiga? Isto tako. Kakva je to knjiga? To su biljeke koje sam ja zapisao. Pa to nije engleski! Nije, to je stenograf i ja. Nemojte se truditi da mi laete! To je perzijsko pismo i perzijski jezik. Vi ste ukrali toga konja. Od-luite li se da budete prema meni iskreni, bit u obziran prema vama, ali ustrajete li u svojim laima, dopustit u da vas vlasnik konja kazni po zakonima savane. Vi znate da se krada konja kanjava smru? Smijeno! Pa ja nikako ne mogu biti kradljivac svoga vlastitog konja! Nemojte pokuavati da sa mnom zbijate alu! Ja vidim to je na stvari. Vi ste sami kradljivci pa mi elite oduzeti konja pod izlikom da sam ga ukrao.Ta me drskost nije dirnula, ali se estiti Jim Snuf-fle toliko uzbudio da je stisnutih aka priao k njemu i zaprijetio mu: Nitkove! Zar smo mi kradljivci! Reci to jo jednom pa u ti navotiti kou da e poletjeti s tebe! Mi i kradljivci! Zna li tko smo mi? Bili vi tko. mu drago, poteni ljudi niste, jer biste me inae odmah pustili na slobodu! Upravo zato to snio poteni neemo te oslo-boditi. Znaj da nas nazivaju oba Snafla".Ah, to ste vi? Onda se treba to vie uditi da sa mnom tako postupate. Vi me optuujete a da uope i ne znate tko sam ja, i da nemate ba nikakvog dokaza protiv mene. Niste me ni upitali kako se zovem! Nismo te upitali zato to bi nam i onako rekao ' lano ime. To mi ni ne pada na um. Za to nemam nikakva razloga. Ja sam estit ovjek koji smije otvoreno rei svoje ime. Potpuno sam neduan. Odveite me na u vam ba tim stenografskim biljekama u biljenici dokazati da sam ja pravi vlasnik konja i svih tih stvari!26

L Da, da ima, posla samo s nama, to bi ti moda i uspjelo. Pokuava knjigu s perzijskim pjesmama prikazati kao stenografiju? Pa to je najvei uitak! Sreom je ovdje ovaj dentlmen koji razumije perzijski i umije itati knjigu. Same lai! Zar da taj ovjek u plavoj krpi umije itati perzijski! Lopovtina! ovjek u- plavoj krpi? ovjee, govori uljudnije o njemu. Kad ti kaem tko je to, zadrhtat e odstraha! No, sad bih zaista volio znati tko je! Vjerojatno nema dovoljno hrabrosti da mi rekne svoje ime. Sto? Zar e se Old eterhend bojati da rekne svoje ime!- Taj bijedni lik da je Old eterhend? Ha, ha, ha!

Prasnuo je u glasan smijeh. Jim se zbog toga razljutio da je podigao nogu da ga njome udari, ali ga ja gurnuh natrag i rekoh: Nemojte se uzbudivati zbog takvoga ovjeka, mister Snafl. Ubrzo e on vidjeti tko sam ja. Na njega neemo vie potratiti ni rije. Da je otvoreno priznao, moda bismo bili obzirni prema njemu. Ovako emo mu pokazati da ne trebamo njegovoga priznanja. Pravo je tako, ser! Ne Vjeruje da ste Old eterhend! Vi ste ga udarcem ake sruili s konju pa je ve i samo to dokaz. Ovdje lee medvjedanka i henrijevka. Tko sad jo uvijek sumnja, taj je lud, potpuno lud! Sto predlaete da sada uinimo?Uhvaenikove oi potraie obje puke i upravie se onda u mene. Problijedio je, silno problijedio. Po-eo je uvidati da uzalud porie. Priinjao sam se da nita ne zapaam i odgovorili Snulfleu: Zavezat emo ga na konja i odjahat emo a njime po njegovom tragu natrag. Ubrzo e se pokazati kako je doao do svoga plijena, a isto e tako brzo moi uivati da me slua kako s vlasnikom konja go-vorim perzijski.Nisam to rekao zato da bih se pohvalio, ve da promotrim, kako e moje rijei. djelovati na njega.27Dakle, bilo je tano ono o pravom Perzijancu Ili bar ovjeku koji je razumio perzijski.Odmah izvedosmo ono to sam rekao. Sve smo stvari ugurali natrag u bisage na sedlu, uhvaenika podigli natrag u sedlo pa ga ondje vrsto svezali. Snuf-fleovi su uzeli njegovo oruje osim handara koji sam ja zadjeo sebi za pojas. Zatim se vinusmo na konje i pojahasmo dalje prema Beawer Creeku, ja naprijed, a Jim i Tim iza mene, drei stranca u sredini. Nije ni pisnuo, a budui da nisam smatrao vrijednim da se osvrem na njega, nisam mogao opaziti da li mu se na licu ocrtavaju ma kakve misli.Na pothvat nije bio neopasan. Kad je taj ovjek maloas govorio o Komanima, nije zvualo tako da je sve izmislio. Mogla je zaista posrijedi biti istina, pa smo sada morali biti vanredno oprezni. Na otvorenoj savani ve smo izdaleka mogli ugledati svakoga tko bi nam dolazio u susret, ali kad smo kasnije zali u ikaru i umu, pojahao sam radi vee sigurnosti dobar komad puta naprijed da bih mogao svoje pratioce u sluaju opasnosti opomenuti. Sad je trebalo udvostruiti panju. Morao sam paziti na trag koji nismo smjeli izgubiti, a istodobno i oi i ui uperiti otro naprijed da nas neprijatelj moda ne iznenadi. To je da- " kako smanjivalo nau brzinu, a ipak smo se morali uriti, jer ako se ovjek, kojemu je bio ukraden konj, nalazio u opasnosti, onda bi svako oklijevanje moglo biti kobno.Na sreu nije se dogodila nikakva- upadica pa stigosmo do Beaver Creeka prije nego to su prola spo-menuta dva sata.Voda u rijeci bila je plitka. Trag je na naoj obali vodio iz vode, ali prijeko nije ulazio u nju. To je zlo. to emo sad? upita Jim. Taj nam klipan mora rei kako je jahao. Prisilit emo ga da nam to kae!Brzo sam i potajice pogledao lice naeg zarobljenika i opazio da su mu oi zadovoljno bljesnule. Mislio je da smo izgubili njegov trag, pa se zbog toga ponadao. Prevario se, jer je vrlo lako bilo nanovo pro-nai trag. Bilo je sigurno da je on s druge obale .uao u rijeku, pa se sad samo pitalo je li uao uzvodno ili22nizvodno od mjesta na kojem smo mi stajali. Svakako je preao vodu ukoso, a moda je, tovie, i neko vrijeme jahao po vodi prije nego to je izaao na obalu. Da to ustanovim, morao sam se samo vratiti na ono mjesto na kojem je iziao na nau obalu. Sjahao sam s konja i zaao polako u vodu da je ne zamutim. Bila je bistra i jedva tri stope duboka, tako da sam mogao razabrati dno. Uz vodu se nije nita dalo vidjeti, ali kad se okrenuh nizvodno, ugledah dovoljno jasno tragove konjskih kopita. Bjegunac je dakle doao odozdo pa je, da zamete svoj trag, dobar dio puta projaio po koritu rijeke. Mjesto na kojem je zaao u rijeku lealo je otprilike dvije stotine koraka daleko od mjesta na kojem je izaao iz nje. Oba Snafla su me promatrala pa ini domahnuh da pridu blie i da dovedu moga konja. Kad su stigli do mene i kad sam im pokazao trag, Jim ree: Da, to je Old eterhend! Mi ga vjerojatno ne bismo pronali. Ne misli li i ti tako, stari Time? Yes kimne njegov brat dok sam ja opet uz-jahao da nastavim pretragu na drugoj, desnoj strani rijeke. Lice naega zarobljenika se opet smrailo. Ona je kratkotrajna nada ugasla. Gledao je preda se veoma ozbiljno i zamiljeno. Opazio sam da razmilja.. Nisam nikako mogao znati to razmilja, ali sam bio uvjeren da emo to ubrzo doznati.Trag je najprije vodio du rijeke, a zatim se u gotovo pravom kutu udaljio od nje, prolazei prilino gustu ikaru i umu. Zatim je zakrenuo nalijevo, gdje smo doli do nekog potoka, pa na obali toga potoka prestajao. S druge strane potoka leala je istina, a trava je na njoj bila zgaena. Sjahao sam i pregledao dno vode. Razabirali su se otisci konjskih dopita. ini se da su tamo prijeko logorovali konjanici, Ne misli li i ti tako, stari Time? upita Jim Snafl svoga brata. Yes potvrdi ovaj. Tko je to mogao biti? Mislite li da emo to doznati, mister eterhend?

Nadam se. Za nas je vrlo vano da doznamo tko se prije dva sata nalazio ovdje rekoh.29 Prije dva sata? Nemojte mi zamjeriti ako mislim da je tome i vie! Sigurno ste opazili kako je trava vrsto ugaena. Vjerujem da su ljudi ovdje lo-gorovali cijelu no. To i ja mislim. Lijepo.. U takvim prilikama trava se ne uspravlja tako brzo kao to se uspravlja ako je samo kratko vrijeme bila zgaena. Zato mislim da su ljudi odavde otili ve prije od dva sata. Posve tano, ali ini se da niste sve vidjeli. Sto nismo vidjeli? Kad su ti ljudi koji su sino ovdje logorovali, otili odavde, doli su drugi ljudi, a ti su otili tek prije dva sata. Drugi ljudi? Vi dakle mislite da imate posla s dvije razliite etice? Dakako. Onda su vae oi otrije od mojih, emu se ba i ne moram uditi kad se sjetim da ste vi Old eterhend. Hoete li biti tako dobri da malo pomognete tom mom slabijem vidnom alatu? Rado, ali prije toga u prijei preko vode. Vi zasad ostanite ovdje da mi ne pokvarite tragove to ih elim proitati.Preskoili vodu koja nije bila preiroka i pretra-ih naputeni logor to sam tanije mogao. Kad je to bilo obavljeno, pozvan svoga konja, a za njime dodoe i ona tri jahaa. Smijem li i ja sa svojim starim Timom pretraiti ovo mjesto? upita Jim. Htio bih znati hoemo li uspjeti da ustanovimo isto to i vi. To bi za nas bio najvei uitak, Nemam nita protiv toga rekoh. Ljudi kao to su Jim i Tim Snafl nee se vjerojatno morati odvie namuiti da doznaju to je na stvari.Obojica sjau i stanu pretraivati tragove. Pri tome su tiho jedan drugome govorili to opaaju i misle, pa se inilo da se slau. Zatim Jim rekne: Ovdje postoji zagonetka koju nismo uspjeli rijeiti. Ako Old eterhend veli da imamo posla s dvije razliite etice, onda to mora da je istina. Mi30smo medutim mogli ustanoviti samo jednu Selicu. Gdje je druga? Iza prve. Ali njezin trag, ser, njezin trag! Mi ga ne vidimo. Zar zaista? Pa ipak, taj trag lei posve jasno pred vama. Odakle su doli ljudi koji su ovdje logo-rovali? Doli su tano s juga. Trag je dovoljno jasan, a drugoga traga nema. To je zabluda, tolika zabluda, da zapravo ne bih mogao povjerovati da bi je mogla poiniti oba Snafla. Kako zabluda? S dva razliita razloga. Koji je prvi razlog? Trag dolazi ravno s juga. Kamo vodi odavde? , . Prema zapadu. Trag ini dakle veliki kut. Kad bi vae miljenje bilo tano, onda bi ti ljudi krenuli veoma zaobilaznim putom. Tko eli poi na zapad, ne jae ravno prema sjeveru. Prema tome ti bi ljudi morali biti ili veoma neiskusni ili ste vi u zabludi. To e sigurno biti ono prvo: to su neiskusni ljudi. Nee biti tako, jer protiv toga govori drugi razlog. Dajte posve tano pogledajte te tragove, mister Snafl! Kako je star trag koji dolazi s juga? Toliko koliko ste i vi rekli: otprilike dva sata. A trag koji odavde vodi prema zapadu? Takoder dva sata. Lijepo! Kad bi tome bilo tako a zaista i jeste tako onda su se ti ljudi mogli ovdje zadravati najvie nekoliko minuta. Mora dakle da su odavde odjahali ubrzo poto su ovamo stigli. Medutim tragovi ovdje na ovom mjestu su toliko stari da nam govore kako su nastali jo juer. Recite mi kako se to slae?Na Jimovom se licu odrazi zapanjenost. On smeteno pogleda brata i upita ga: No, to misli kako se to slae, stari Time? Moe li to protumaiti?- Not' 31t- Ni ja. Tragovi koji dolaze ovamo i vode opet odavde, stari su dva sata, ali su ipak ljudi ovdje lo-gorovali ve sino. To je tako isprepletena stvar da se . vjerojatno uope ne moe razmrsiti. Moe, moe rekoh ja.r- Mislite li da e vam to uspjeti? - Hoe!

Onda, molim, pokuajte! Najvei bi mi uitak bio da se ta stvar objasni._ Razmislite malo! Sjetite se upadljivoga kuta toga sainjavaju oba ta traga. Veoma je nevjerojatno daZapadnjaci kreu takvim obilaznim putovima. Oni suodavde odjahali prema zapadu, pa bismo trebali pret--postaviti da su doli s istoka.- Well. Ali vi ipak svojim otrim oima vidite da su stigli s juga! To uope nije njihov trag! Ah, dakle neki drugi trag! Da. Pogledajte ' prema istoku. Ne zapaate li nita?Jim me poslua pa zatrese glavom, ali odmah zatim ree: Stoj, moda ga sad imam! ini se da se u travi razabire neka pruga. Istina, jedva se zapaa, no ipak se moe razabrati. Tako je! Ja sam odmah opazio tu prugu. To je jueranji trag ljudi koji su ovdje prenoili. Priznajete li da se trava nakon tolikoga vremena mora opet uspraviti? 'Tako je, imate, pravo, ser. Trava koja je sino ugaena ve se uspravila, pa je od okolinje trave moemo razaznati samo po maloj razlici u boji. Prema tome, ljudi o kojima se ovdje radi, stigli su s istoka, pa su danas odjahali da-lje prema zapadu. To smo ustanovili. A juni trag? Potjee od brojne ete konjanika koji su stigli s juga pa su svakako htjeli nastaviti prema sjeveru. Kad su medutim otkrili ovo logorite ovdje, skrenuli su nalijevo da pojasu za prvom skupinom. Da, tako je, ser, upravo tako. Ne misli li i ti tako, stari Time?32 Yes, tako je._ Ali tko je sainjavao prvu etu, a tko drugu? - pokuavao sam iskuati njegovu otroumnost. To mi nije jasno.x _ Prva se- eta sastojala od bijelaca, a druga od Indijanaca. Kako to moete s takvom sigurnou tvrditi. Koji vas razlozi navode na .takvo miljenje? Dva razloga. Najprije se druga eta sastojala od najmanje ezdeset konjanika, a budui da je posve nevjerojatno da bi u tom kraju bilo na okupu toliko bijelaca, moemo samo naslutiti da su to bili crveno-koci. Drugo, ti konjanici nisu bili potkovani, a na tako velikom broju nepotkovanih konja mogu jahati samo Indijanci. Tu imate pravo, ali s kojeg se razloga prva skupina morala sastojati od bijelaca? Jer se na tragovima njihovih konja razabiru potkove i jer je ovaj na zarobljenik koji je bijelac, pripadao toj skupini. To je tano, gospodine, ali on e to poricati. Bude li poricao, mo*-at emo pretpostaviti da je pripadao crvenima koji su u neprijateljskoj namjeri poli za tim bijelcima. Imate li razloga da to pretpostavite? Dakako da imam. Ti su Indijanci svakako Kor mani, dakle ratnici koji su se pobunili, a okolnost da su zbog blijedokoaca koji su ovdje logorovali toliko skrenuli sa svoga prvotnog pravca dovoljan je dokaz da neto smjeraju protiv njih. On je tvrdio da crvenokoce nije vidio ni uo za njih, ali se njegov trag ovdje sastaje s njihovim. On nam je dakle lagao, pa me obuzima elja da napreac svrim s njime. Prema takvom ovjeku ne poznam milosti.On je dakako uo sve to sam rekaq, pa se preplaio. Svoju prijetnju nisam izrekao ozbiljno, no ona Oe ipak poluila svrhu, jer je na zarobljenik prekinuo svoju dotadanju utnju, rekavi: Ja ne pripadam njima, ser; mogu se zakleti na to. Pshaw! Ovakvim lupeima kao to ste vi ne smije ovjek povjerovati ni da se najsveanije za-3 Lav krvne osvete

33

kunu. Lagali ste nam. To je dovoljno. Budui da su crvenokose! iskopali ratnu sjekiru, moramo biti na oprezu. Vi ste poricali da ste uope vidjeli Indijance, a ipak ste bili ovdje kod njih. Zatim ste pojahali prema sjeveru, dakle onamo kamo su prvobitno nakanili Indijanci. To ste vjerojatno uinili po njihovom nalogu, kao njihov savjetnik, njihova uhoda. Kaem vam da e vam moje tane ili moj no ubrzo probiti srce!Bio sam uvjeren da je on pripadao bijelcima da se od njih odvojio iz bilo kojeg razloga, moda zbog kakve podle namjere, ali sam ga, da bih pojaao njegov strah, doveo u vezu s Indijancima. Posljedica se odmah pokazala, jer me stao brzo uvjeravati:i Vi se zaista varate, ser. Upravo sam tim crve-nokocima htio pobjei. Neka vam to vjeruje tko god hoe, ali ja neu. Moete mi povjerovati. Govorim vam samo istu istinu. Ne trudite se! Mi emo dakako poi za Indijancima, pa e se pokazati to emo uiniti s vama,hoemo li vas izruiti Indijancima ili emo vas, jo Icrae, jednostavno ustrijeliti. Na laljivce i na kradljivce ja ne tratim vrijeme. Ta ujte me! Dopustite mi da govorim, mister eterhend! Ne elim nita uti. Ono to hou doznati doznat u sam, pa ne elim dopustiti da me vi pokuate nasamariti. Ja vas ne pokuavam nasamariti. Promislio sam o cijeloj stvari i doao do uvjerenja da je za mene bolje da vam kaem istinu. To bi bilo pametno od vas odvratih mu jer ja nisam ovjek kojega biste mogli ba lako zava-ravati. Ubrzo emo stii crvenokoce, a zatim emo se porazgovoriti s bijelcima, a medu njih spada i ovjek kojega ste okrali. Suoit emo vas s njime. To moete. Ja ga nisam htio okrasti. Oho! Onda taj konj sa svim stvarima nije njegovo vlasnitvo? Da, sve to pripada njemu. - I bode- Jest, i on. A stvari u bisagama? Takoder. elite li moda ustvrditi da vam je on sve to poklonio? Ne, to mi ni ne pada na um. Onda nam samo preostaje da povjerujemo kako site mu vi to ukrali. Nisam; postoje i druge mogunosti. Htio bih da znam kakve? Zar vam je moda' pozajmio konja? Da, upravo to. On mi ga je pozajmio. To je samo izgovor! To nije izgovor, ve istina. Sad u biti iskren prema vama "pa ako me budete sasluali, ne samo to ete meni ve i sebi samima uiniti uslugu, jer elite pojahati za crvenokocima. Dobro, nemojte vie trabunjati! Kako se zovete? Zovem se Perkins. Moda sada! Ne, uvijek. Moje je ime Perkins. NeM je bijelac unajmio mene i jo dva Zapadnjaka da ga ot-pratimo preko planina. To je njegov konj.- Tko je on i to je? To ne znamo tano. On ne govori mnogo. Moramo ga zvati mister Dafar. Dafar! Ah! Govori li engleski? Poneto, tako da ga moemo razumjeti. Nalazi li se jo netko s njime? Ima dva engleska sluge koji su s njime doli iz Londona. Zar ne znate odakle potjee? Ne znam. Kako sam rekao, gospodin Dafar je utljiv a dri se tako da ga nismo mogli upitati nita o njegovu privatnom ivotu. Sigurno je imuan? Da, mora da jeste. Ima dva tovama konja i dobro nas plaa. Kako je odjeven? Jednako kao i mi, samo to na glavi nosi u-baru od janjeeg krzna. Kosa mu je crna, a osim3485toga ima veoma guste brkove koji mu vise niz usnice. Takve brkove jo nisam vidio. Koliko mu je otprilike godina? Moda trideset.

On je Istonjak, vrlo vjerojatno Perzijanac, ali ne mogu sam sebi objasniti kako Perzijanac dolazi u Ameriku, a pogotovu na Divlji Zapad. Kamo je poao? U San Francisko. Mi smo ga trebali odvesti u Santa Fe, gdje eli uzeti druge vodie. Vjerujete li mi sad, mister eterhend? ini se da su ti vai podaci tani, a sad mi isto tako iskreno recite, zato ste pobjegli od njega. Vi dakle mislite da sam pobjegao? Ipak je mogue da me je on sam poslao., ujte, nemojte opet poinjati da se izmotavate! Vi ste nam dali povoda za najvee nepovjerenje, ponijeli ste se grubo i opirali ste se, tako da se sad zaista morate svojski potruditi da bismo mi o vama stekli drugo miljenje. Reknete li jo ma i jednu jedinu neistinu, mi emo jednostavno postupiti po zakonima prerije i ustrijeliti vas. Krada konja kanjava se smru, a mi nemamo ni vremena ni volje da vas jo dugo vuemo sa sobom. Ta ja uope nisam ukrao toga konja!_ Pshaw! Uhvatili smo vas na konju koji vam ne pripada i s drugim predmetima koji takoder nisu vae vlasnitvo. Lagali ste nam, pokuali ste da nas zavarate u pogledu Indijanaca i u pogledu svoje osobe, to bi za nas moglo u dananjim prilikama biti kobno. To je i vie nego dovoljno da s vama ukratko obraunamo. Ako to nismo uinili, te ako treba da smo prema vama obzirni, onda i vi morate biti iskreni i otvoreni. Priznajete li da ste pobjegli od toga stranca bez njegova doputenja?Perkinsu je oito bilo teko da-prizna istinu, lio uvidio je da poricanjem ne moe nita postii, pa zato odgovori: Nisam to namjerno uinio, moete mi to vjerovati. Krivo je samo to to su se tako iznenada pojavili crvenokose!. Bili su mi tako blizu da sam izgubio glavu i samo jo mislio kako da im umaknem.36 '- A gdje ste ih ugledali? Ovdje? Da, ovdje. Ali vi ste bili ve otili odavde! Jesam, no morao sam se vratiti. Vi ste maloas posve tano pogodili da smo juer stigli ovamo s istoka. Vaem pogledu nije izbjegao trag, premdn se trava opet uzdigla. Logorovali smo ovdje i jutros po-jahali dalje. Otprilike nakon jednog sata jahanja gospodin Dafar je opazio da nema bodea koji vi zovete handarom i koji ste mi oduzeli. Mora da ga je ostavio ovdje. Htio se sam vratiti da ga potrai, ali budui da je bio stranac na Zapadu pa bi lako mogao zalu-tati, predloili smo mu da se jedan od nas vrati po oruje. Pristao je i poslao mene. Ali na svom konju! Da, jer je to bio najbolji i najbri konj. On mi ga je posudio da ne mora na mene dugo ekati. Ipak bi morao vjeno ekati na vas da vas mi sluajno nismo sreli. Pa ipak, sve da i pretpostavimo da vam je zaista posudio konja, ipak je udno da je svoje stvari ostavio u bisagama. Imao je povjerenja u mene, a osim toga cijela se ta stvar tako brzo odigrala da uope nije ni pomislio na te predmete. Hm! Takav bi stranac zaista mogao biti tako neoprezan. Dalje! Vratili ste se ovamo i nali ste bode? Jesam. Leao je ovdje pod ovim niskim grm-Ijem i tako pokriven granicama da ga na odlasku nismo zamijetili. Sjahao sam i sagnuo se da ga podignem. Kad sarn se opet uspravio, pao mi je pogled izmedu grmlja prema jugu. Zaprepastio sam se opazivi da mi se pribliuje eta od preko ezdeset Indijanaca. Komana? Da. Bili su obojeni ratnim bojama pa me je dakle ekala smrt ako me opaze. Grmlje me je skrivalo pred njima. Nisam smio izai iz njega pa sam odmah svoga konja poveo preko potoka u ijem koritu se nisu tako lako dali zapaziti tragovi. Zatim ste pobjegli prema sjeveru umjesto da pojaete za svojim drugovima na zapad i da ih opo-menete!37 Da, zaista sam poinio pogreku, ali sam se toliko prestraio crvenokoaca da me taj strah' moe ispriati. Ne mislim da M vam to moglo posluit^ kao isprika. Zapadnjak koji se tako prestrai kad ugleda nekoliko Indijanaca nije uope Zapadnjak. Nekoliko Indijanaca? Ta rekao sam vam da ih je bilo ezdeset do sedamdeset! To je nekoliko. Mene je iznenadilo ve i vie stotina Indijanaca, ali se nisam prestraio i pobjegao. Taj je stranac vama kao vodiu povjerio svoj ivot, pa ste morali pohrliti k njemu i opomenuti ga. To nije bilo mogue. Komani bi me opazili. Besmislica! Za prvo vrijeme imali ste dosta dobar zaklon ovdje u umi, pa biste se tek kasnije trebali vratiti na svoj trag. Ali bilo je vjerojatno da e oni poi tim tragom! ta onda? Morali su se ovdje zaustaviti da tano pretrae logorite. Time biste vi dobili toliku prednost da bi Indijancima bilo veoma teko, pa ak i nemogue da vas stignu. Mora da vas je zahvatila panika koju ja nikako ne mogu razumjeti.

Ipak se to .lako dade shvatiti ako vam kaem da su Indijanci, kad sam ih ugledao, bili najvie dvije stotine koraka daleko od mene. Jo samo jednu jedinu minutu i ja bih izgubio glavu. I to je besmislica. Trebali ste samo preskoiti preko potoka i sakriti se. Vi ste se medutim toliko prepali da ste izgubili svaku sposobnost rasudivanja, pa ste, spaavajui svoju dragocjenu osobu, doveli u najveu opasnost ivote onih ljudi koji su vam bili/ povjereni, a moda ste skrivili i njihovu smrt. Da, tako je_ odobri Jim Snafl. Moda su ti siromasi u meduvremenu ve napadnuti i poubi-jani. Ne misliS li i ti tako, stari Time? fes kimne njegov brat.Perkins je smeteno gledao preda se. Uvidio je da imamo pravo, pa se jo jednom pokuao ispriati. Sigurno nije tako zlo, jer mislim da su moji drugovi pravodobno opazili crvenokoce te se sakrili pred njima.

!l Ta pretpostavka nije ni najmanje opravdana - odgovorih. - Sve kad bi i bilo tako kako vi velite, Komani niu slijepi. Imali bi pred sobom trag pa bi brzo i lako otkrili njihovo skrovite. Pa sad je bijeli dan. Vi ste postupali tako bezglavo, lakomisleno i neodgovorno da za vas uope nema isprike. Teko ovjeku koji se povjerava takvom vodiu kao to ste vi! Zar ne znate da scout mora bez oklijevanja staviti svoj ivot na kocku ako se radi o sigurnosti onoga koji se stavio pod njegovu zatitu? Pokuali ste se opravdati, ali ste postigli upravo protivno. Konjokradica je lopov, ali ga ipak moramo bar donekle potovati zbog njegove smionosti. Ali scouta, vodia, koji tako kukavno postupa kao vi, moramo prezirati. Pokuat emo moemo li ih jo spasiti, pa emo brzo poi za crvenokocima. Hoete li i vi sa mnom, Jim Snafl? Kako moete pitati! Oba su Snafla uvijek spremni da pomognu ljudima koji se nalaze u nevolji. Ne misli li i ti tako, stari Time? fes odvrati ovaj. Moramo se pouriti. Tako je! Petorica bijelaca, od kojih trojica uope nisu Zapadnjaci, protiv sedamdeset crvenih koji se nalaze na ratnoj stazi, to nipoto nije najvei uitak. Recite mi mister eterhend, smatrate li da je istina ono to nam je sad rekao Perkins, taj takozvani scout? Mislim da. mu moemo povjerovati, jer da nam je opet lagao, izgubio bi glavu. Prema njegovim podacima radi se o jednom strancu, njegova dva sluge te o dva Zapadnjaka. Kad bismo bar znali kakvi su ljudi ta dvojica? To su valjani ljudi, ser, veoma valjani ljudi . uvjeravao me je Perkins. Ako su isto tako valjani kao i vi, onda teko njima i onoj trojici stranaca! Dakle naprijed! I onako smo ovdje izgubili odvie vremena.]Qzjahali smo i krenuli prema zapadu, pratei trag koji je vodio uz rijeku. Kae se da u svakoj nesrei ima sree, pa smo tu poslovicu mogli i ovdje primijeniti. Okolnost da su toga stranca, kako sam bio uvjeren, stigli crvenokoci i napali ga, bila je za nj n-srea. Naprotiv, srea je bila da Indijanci nisu ugle-3839dali kukavnog scouta, te da su smatrali da je iza njih sve sigurno i nisu slutili da ih prate ljudi koji e se zauzeti za ugroene bijelce.Vjerovao sam da je Perkins sad na kraju rekao istinu. Nisam dodue imao dokaza za to, jer su Indijanci tako izgazili tragove bijelaca na logoritu da se oni vie nisu dali razabrati, ali sam se nadao da u putem naii na jasnije znakove. To se moje oekivanje ispunilo nakon nekog vremena kad smo stigli do mjesta na kojemu su se crvenokose! zaustavili. Obuzdali smo konje, a Jim Snafl ree: Ovdje mora da su se neemu dosjetili, jer su vijeali. Kad bismo samo znali o emu! Ja znam rekoh. Vijeali su o broju bijelaca koje su progonili.- Mislite li? A zato? Dosad su jahali po tragu bijelaca, ali ovdje su skrenuli s traga pa su dvojica od njih sjahala da pre-trae trag. ini se da se putem nisu u tome mogli sloiti pa su htjeli vidjeti tko ima pravo. Budui da su upravo na ovom mjestu pazili da ne pokvare trag blijedokoaca, to ga i mi moemo jo jasno razabrati, pa u sad pogledati koliko moemo povjerovati Per-kinsovim izjavama. Da, pogledajte, ser! pozove me vezani scout. Vidjet ete da je sve tano onako kako sam rekao.Sjahao sam -i vrlo pomno pregledao otiske u tlu. Teko je bilo ustanoviti neto odredeno, jer mjesto na kojemu su crvenokoci potedjeli trag nije bilo dugako, a ja sam elio pronai okrenuti otisak konjskoga kopita. Nakon duljega mjerenja i usporedivanja ipak sam otkrio ono to sam traio. Da budem jo sigurniji, priao sam konju na kojemu je jahao scout i pretraio njegova kopita. Jim Snafl zaudeno zakima glavom i upita me:

Zato to radite, ser? Ta mi nemamo nikakva posla s tim konjem. Naprotiv, imamo odgovorih. elim znati, je li Perkins rekao istinu. Moete li to proitati na kopitima toga konjaf Mogu!40 Zounds! To sin moga oca ne bi mogao uiniti. Kako to radite? Vrlo jednostavno. Ovuda su zaista projahala estorica bijelaca, a jedan se od njih vratio. _ - Kazuje vam li to trag? Kazuje. To je opasno, ser! - A zato? Jer su i Indijanci ovdje pretraili tragove, pa bi i oni, jednako kao i vi, morali opaziti da se jedan vratio. Oni dakle znadu da se taj ovjek nalazi iza njih, pa e mu postaviti stupicu u koju bismo lako mogli uletjeti. Ne brinite! Oni nisu nita opazili. Ovdje je otisak samo jednog jedinog kopita, ali i taj je tako lagan i nejasan da sam ga mogao otkriti samo ja, jer sam znao da Perkins tvrdi kako se vratio. Rekao je istinu. Pronaao sam obrnut otisak kopita koji potjee od lijeve stranje noge njegovog konja. Well! A to onda ako su i Indijanci takoder opazili taj otisak? Onda bi nedaleko odavde postavili stupicu koju bih ja sigurno otkrio. Zato u pomno pripaziti. Po-jaimo dalje!2. Perzijski MirzaNastavili smo prekinuti put, a kad nakon pola sata nisam otkrio traga nikakvoj zasjedi, bila su braa Snafl uvjereni da imam pravo.Nakon nekog vremena stigosmo na ono mjesto s kojega se Perkins vratio natrag. Njegovi drugovi nisu htjeli poekati na njega, ve su kanili polagano po-jahati dalje. Do odluke nije dakle dolo ovdje, ve dalje naprijed. Malo kasnije opazismo da su dva Tndi-janca napustila trag, jedan na desnoj, a drugi na levoj njegovoj strani.- Jesu li oni moda odjahali kao uhode naprijed? upita Jim Snafl. Svakako. Voda je po tragu razabrao da se pribliio bijelcima pa je izaslao te izvidae da provjeri41poloaj. Ubrzo e s pokazati gdje su se opet pridruili eti.Otprilike etvrt sata kasnije vratio se najprije trag jednog izvidaa, a zatim trag drugoga do glavnoga traga, pa smo sada mogli oekivati da emo ubrzo naii na mjesto na kojemu je izvren napadaj. Budui da su se crvenokoci jo mogli nalaziti ondje, bio je potreban najvei oprez, ako se nismo eljeli neoekivano namjeriti na njih. Zato sam pojahao komad puta naprijed svakoga asa spreman da me oni opaze pa ak i napadnu.Na sreu se ta moja bojazan nije ispunila premda je okolina bila za mene opasna. Posvuda je lealo razasuto grmlje, pa sam iza svakoga grma mogao oekivati neprijatelje. Onda odjednom grmlja nestade i ja ugledah na ravnici pred sobom, najvie pet stotina koraka daleko, Indijance gdje poivaju. Da je moj konj koraknuo svega.jo etiri ili pet koraka naprijed, oni bi me vrlo vjerojatno opazili.Njihovi su konji tumarali naokolo. Izmedu njih sam opazio vie od desetak tovarnih konja odredenih da prenose zalihe. Budui da su se crvenokoci nalazili na ratnoj stazi, nisu imali vremena da polaze u lov, a osim toga nisu svoje potajne namjere smjeli odavati pucnjavom. Crvenokoci su sainjavali krug, a usred toga kruga mora da su vodeni neki vani pregovori. Krug je medutim bio tako gust da moj pogled nije mogao prodrijeti izmedu pojedinih ratnika. Od-jahao sam malo natrag, s jahao, privezao konja i pozvao oba Snafla koji su sad takoder stigli da-i oni to uine. Da sjaemo? upita Jim. Zato? Zar ne smijemo dalje? Ne smijemo. Tamo vani su se zaustavili Indijanci. Napokon smo ih stigli. Jesu M uhvatili bijelce? Jesu. Ali valjda ih nisu poubijali? Nadam se da nisu. Dobro, dajte da ih pogledamo!Skinuli smo nevjernog vodia s konja, svezali ga uz neki grm, a zatim poli naprijed koliko god nam je to bilo mogue a da nas ne opaze. 42- Uistinu, to su Komani ree Jim. - Ne misli li i ti tako, stari Time?_ -yes odvrati ovaj. Nagurali su se na hrpu. Bijelce ne vidim. Kako moete znati da se nalaze ovdje, mister eterhend? Nasluujem to!- Nasluujete? Onda to nije sigurno! Ovdje je gotovo sigurno. Vidite li ondje desno dva tovarna konja?

Vidim ih. Zounds! To su konji onoga stranca. Indijanci su ga dakle uhvatili! Dakako! Kakva bi razloga imali Indijanci da se ovdje zaustave i da prekinu progon da bi jo o ne-emu vijeali? Sigurno je da su uhvatili bijelce. Sto e s njima uiniti? To emo ubrzo doznati. Sada je vano to je li prigodom napadaja potekla krv. Ako je koji crveno-koac ranjen, a pogotovu ubijen, bijelci nee dugo ostati na ivotu. Odmah e ih ovdje poklati. Da, i ja mislim tako. Ja pak ne mislim. Mislite li da e ih crvenokoci odvui dalje? Hoe, ali nee predaleko. Indijanci svoje zarobljenike osuduju i ubijaju uz odredene sveanosti, a u tu je svrhu potrebno prikladno logorite. Mjesto na kojemu se sada nalaze nije za to podesno. Tu nema vode za dulji boravak, a osim toga nije ni dovoljno sigurno. Odvie je otvoreno. Lako se dade opaziti svatko tko se ondje nalazi. Zato mislim da e Komani ubrzo krenuti dalje da potrae, bolje mjesto. Kad bismo znali gdje se to mjesto nalazi, mogli bismo prije njih otii onamo da im se priuljamo. Sigurno e krenuti prema rijeci, ali ne smijemo projahati ispred njih, jer bi to bio veoma opasan pothvat. A zato? Mi bismo, da'budemo sigurni, morali ne samo poznavati cio taj kraj ve ba ono mjesto na kojem e se Indijanci ulogoriti. Ne poznamo li ga, izvrgli bismo se opasnosti da nas otkriju. Nikako ne bismo mogli izbjei tome da ostavimo tragove koje bi Indijanci danju morali opaziti. Ako ih pak sluajno poe-kamo upravo na onom mjestu ha kojem se oni ele ulogoriti, onda bismo se svakako odali. Well, onda neemo ii ispred njih, ve za njima. Glavno je pitanje hoe li nam uspjeti da oslobodimo zarobljenike. Mi smo samo trojica protiv sedamdeset crvenih, a to je vrlo vano. U takvim prilikama ne smijemo raunati s brojkama. To bi bilo potrebno samo onda kad bismo na-mjeravali izvesti otvoreni napadaj. Budui da moemo svoj cilj postii samo luka vitinom, moramo raunati samo sa snagom svojega uma. Snagom uma, vrlo dobro, zaista vrlo dobro, ser. Mislite li da i Jim Snafl i Tim Snafl raspolau takvom snagom? Nadam se da raspolau, jer e nam samo u tom sluaju uspjeti da nadmudrimo crvenokoce. Nadmudrimo? No, to se toga tie, mislim da neemo ba odvie .glupo postupiti. Ne misli i ti tako, stari Time?- Yes. Gospodo, smijem li vas neto zamoliti? javi se na uhvaenik. A ta? upitah.r- Ja sam sukrivac da su moji drugovi zapali u tako teak poloaj, pa je dakle moja dunost da sudjelujem u oslobadanju. Odveite me te ete vidjeti da u uiniti sve to traite od mene! Da, kad bismo mogli imati povjerenje u vas odgovori Jim. Moete, uvjeravam vas ... utite! upadoh mu u rije. ovjeku koji tako kukavno i nevjerno napusti svoje drugove u opasnosti ne moe se nikad vjerovati. To je bilo samo zbog prepasti, ser! Sve kad bismo vam to i priznali, ipak moramo oekivati da ete se op~et prestraiti. Nikako! Sad znam tko je pred nama, pa me nita vie ne moe iznenaditi. A vaa kukavtina? Mi kanimo staviti svoj ivot na kocku, a vi niste prikladan ovjek za takav pothvat. 44 I ja u ga staviti na kocku! To vam ni ne pada na um! Gdje vam je zatim lukavstvo, gdje vam je "prisutnost duha koja je ovdje najvanija! Dokazali ste da u vama nema ni traga tim svojstvima.Perkins je htio da nastavi moliti i uvjeravati, ali mu zabranih da govori, pa se opet okrenuh prema In-dijancima koji su zavrili vijeanje. Stali su se pomicati te se krug rastvori i mi ugledasmo da usred kruga lei vie ljudi koji nisu mogli ustati. Bili su dakle vjerojatno svezani a moda i mrtvi. Indijanci ih podigoe na konje i privezae ih na njih, a zatim se svrstae u povorku koja je krenula prema sjeveru kako sam i nasluivao, jer se ondje nalazila rijeka. Na elu povorke jahao je neki stari poglavica. Bio je predaleko od nas a da bih mu mogao prepoznati lice, no bio je poglavica, jer je nosio perje na glavi, a morao je biti star, budui da mu je kosa bila posve sijeda. U smjeru kojim su poli bilo je opet ume pa su iezli pod drveem. Radi opreza poekali smo jo neko vrijeme a zatim podosmo onamo gdje je odrano vijeanje.Tu nije moglo biti ni govora o itanju tragova, jer je tlo bilo toliko izgaeno i smrvljeno da se pojedinosti nisu dale razlikovati. Mora da su bijelci ovdje bili napadnuti. Branili su se, jer smo otkrili tragove krvi. Bilo je to zlo za njih, a ni nama nije bilo nimalo milo, jer nas je prisiljavalo da se brzo latimo posla, tako da nismo mogli ekati da nam se prui najpovoljnija prilika.

Sad se radilo o tome da podemo za Indijancima. To smo i uinili, ali nismo poli ravno, ve smo do ume krenuli u luku i tek kad smo zali u nju, potraili smo mjesto na kojem su i crvenokoci uli u umu, Ovdje smo se bez prevelike opasnosti mogli drati njihovoga traga. Ipak sam ja zbog sigurnosti sjahao i poao dalje pjeice po dobro utabanom tragu, otprilike pedeset koraka ispred ostalih. Moji koraci nisu izazivali nikakav um, dok mojim oima i uima nije rnpglo izbjei nita to bi se zbilo u podruju sigurnosti oko mene. Razumljivo je da smo napredovali polagano, ali se to nije dalb izmijeniti. Moda smo tim45oklijevanjem izlagali bijelce velikoj opasnosti, ali ih nismo mogli spasiti ako upropastimo sami sebe.Prolazio je tako sat za satom. Dolo je i popodne, pa ako sam se prije veoma bojao za zarobljenike, sad sam opet poeo gajiti nadu. Ako Indijanci stignu tako kasno do svoga logorita, nee danas vie imati vremena da smaknu blijedokoce, pridravajui se svojih starih obiaja. To su dakle morali odgoditi do Jutra, a mi smo uveer i u toku noi morali iskoristiti priliku da sprijeimo umorstvo. Najveu sam nadu polagao u okolnost da Komani nisu*imali ni pojma o naoj prisutnosti. Nalazili su se na svom podruju i znali su da sad to podruje izbjegavaju svi koji nisu lanovi njihovoga plemena, pa smo mogli oekivati da e stroge mjere opreza smatrati suvinim.Ve smo davno morali stii do rijeke, ali je ona upravo ovdje stvorila veliki luk. Nalazili smo se s unu-tarnje strane toga luka, pa su se tek predveer umnoili znakovi da se pribliujemo vodi. Sad smo kretali naprijed jo polaganije nego dosada, a to je bilo dobro, jer sam uskoro uo kako neki glas doziva, a drugi mu odgovara. Stigli smo u blizinu Komana te se oduljah natrag k svojini drugovima da ih zaustavim i da potraim za nas skrovite.Ubrzo smo nali prikladno mjesto na kojemu smo zavezali konje, a i Perkinsa. Taj nas je ovjek veoma smetao i oteavao nam sve to smo radili. Kako da ga se rijeimo a da ne budemo krui nego to je to bilo prijeko potrebno ili pak da dopustimo da nas on dovede u opasnost? On nam je dodue ponudio svoju pomo, pa je to moda i iskreno mislio, no ipak mu ndsmo mogli pokloniti svoje povjerenje. Kad smo njega i konje dobro smjestili, Jim Snafl upita: Sto emo sada, ser? Tu ispod drvea imamo jo dovoljno svjetla da bismo mogli poi u izvidanje a da nas nitko ne uzmogne izdaleka opaziti. Jeste li sigurni da se crvenokose! nalaze u blizini? Jesam. uo sam dvojicu kako jedan drugome neto dovikuju. Tome bih se veoma zaudio. Niste li moda krivo uli? Nisam. Bili su to ljudski glasovi. 46 Vjerojatno da su glasovi kakvih bijelaca. Nisu. Kad bi ovdje bilo bijelaca, oni bi se u danim prilikama pomno uvali da ne budu tako glasni. No Indijanci ne urlaju tako da ih moe daleko uti! Ovdje nema ni govora o urlanju ni o miljama. Ako su ona dvojica Indijanaca neto i doviknuli jedan drugome, onda je to za mene dobro doao znak za to da se oni osjeaju sigurni i da ne slute da im se jo netko nalazi u blizini. Time je naa zadaa znatno olakana. Well, latimo se dakle te zadae. Hoemo li se priuljatd Komanima? Mi? Mislite li sebe? Vas i sebe. Moj stari Tim mora ostati ovdje kod zarobljenika. Hm! Volio bih da podem sam. Sami? A ne sa mnom? Zar moda nemate povjerenja u mene? Ni govora o tome, ali s onim to sam mogu uiniti ne elim optereivati druge. Optereivati! Kakve li rijei! Siguran sam da se umijem vjeto uljati! Za mene je najvei uitak kad se onako s leda pribliim crvenokocu, a da taj nita ne sluti. Silno bi me povrijedilo da me odbijete. Ja u poi s vama, a moj e brat ostati ovdje. No javi se Tim, to Jim nipoto nije oekivao. Nee? to ti pada na pamet! Netko mora ostati ovdje na strai.- Yes. To si ti!- No. A tko onda?- Ti. Ja? Jesi li lud? Zar da Jim Snafl ostane sjediti kad se radi o tome da se nasamare ti crveni lopovi! Tim Snafl takoder nee ostati sjediti. Mora! Ja imam prednost, jer sam stariji. Samo si za pet minuta stariji od mene, a tako malo vremena ne znai nita. Dvojci su uvijek jednako stari. Ne doputam da mi gospodari, pa u se zajedno s tobom izvana priuljati k Indijancima. I ja elim jednom biti stariji.47Jim je kratko vrijeme utio. Toliko se iznenadio neoekivanom otporu svoga brata da mu ie zapela rije u grlu. Onda se zato jo odlunije javi: Upravo mi se ini da se eli pobuniti protiv mene, jer sam se ja zaista prvi rodio! Samo to bi mi jo trebalo! Takav mali poletarac eli meni zapovijedati! Ja idem, a ti e ostati!

- No. Yes, velim ja. Tvoj no uope ne vai!Ti neobini blizanci poeli su onako uzbudeni postajati sve glasniji. Upozorio sam ih na to i predloio im da me puste neka podem sam, time e biti prekinuta prepirka, a da ni jedan ni drugi ne podlegnu. Jim nije medutim pristao na to. Znao sam da mi eli pokazati koliko je spretan. To mi dodue nije bilo nipoto drago, ali ga nisam smio uvrijediti pa sam se naposljetku sloio. Tim nije vie nita govorio, ali mi se upravo ia tiina inila sumnjivom. Zato ga upitah: Valjda nemate nikakvih potajnih namjera, mi-ster nuffle?" No mrzovoljno odvrati. Jeste li sporazumni da va brat pode sa mnom? Yes. Onda sam miran. Bilo'bi veoma opasno kad bi netko poduzeo neto o emu oni ostali ne smiju nita znati. Ne samo da bi to moglo sve pokvariti ve bi nas, tovie, moglo stajati slobode i ivota. Nemojte se brinuti zbog toga! stade me uvjeravati Jim. Za to nema nikakva razloga. Tim se nita rie usuduje izvesti bez mene, a osim toga je za to i premlad. Punih je pet minuta mladi, zamislite! On e rado ostati da mirno sjedi ovdje dok se vratimo. Sad pak neemo dulje ekati, jer e inae postati odvie tamno. Dobro! Dakle, gospodine Time, uvajte strau i nemojte otii odavde prije nego to se mi vratimo. Predajem vam obje svoje puke, jer bi me one smetale.Ne rekavi ni rijei, Tim primi moju medvjedarku i opetuu, a ja otidoh s Jimom.Za vrijeme te prepirke toliko se smrailo da vie nismo jasno mogli razabirati okolinu. uljali srno se48od stabla do stabla onamo odakle sam uoi glasove. Mnogo, mnogo bi mi milije bilo da sam bio sam!uo sam da su oba Snafla dosta dobri Zapadnjaci, ali izmedu Zapadnjaka i Zapadnjaka velika je razlika. Moda su oni u obinim, a to se mene tie kadto i u neobinim prilikama pokazali da su ljudi na mjestu, Sli ovdje je trebalo izvriti neto to je bilo i mnogo vie nego neobino. Svaki trenutak, pa i najsitnija neopreznost mogla je odluiti o ivotu zarobljenih bijelaca, a i o naem ivotu. Zato sam ponovo opomenuo i Jima da bude vanredno oprezan. Ne bojte se za mene odgovori mi on apui. Izveo sam ja ve i drugaijih stvari nego to je ova dananja sitnica.To me je imalo umiriti, ali upravo zato to ie na pothvat oznaio kao sitnicu, poluio je protivno, pa sam preduzeo sebi da mu nipoto neu dopustiti da izvede neto to vjerojatno prelazi njegovu snagu.U prvi se as inilo da je njegovo uvjerenje kako je na pothvat lagan, zaista tano. Prodirali smo sve dalje i dalje a da nas pri tome nikakva opasnost nije zaustavila. Stigli smo ak do visoke obale rijeke a da nismo uli u trag crvenokocima. Namjerno sam rekao visoke obale", jer ono to nismo dosad vidjeli otkrismo ubrzo zatim, naime da je gotovo isueno korito rijeke lealo duboko ispod nas.U meduvremenu se gotovo posve smrailo. Ipak sam razabrao da se obala ovdje gdje smo mi stajali sputala u strmoj i goloj padini, i da po njoj nismo smjeli dalje, jer bi nam se inae pod nogama mogla odroniti zemlja i povui nas sa sobom. Zato smo hodali po rubu sve dotle dok tlo nije postalo sigurnije pa je na njemu ak raslo i drvee. Obalna strmen ispod nas bila je obrasla grmljem. Mora da ste se prevarili, ser apnu Jim. Crvenokoaca nema ovdje. Ima ih, ima, jasno sam uo njihove glasove. Onda su bili ovdje pa su otili. Ne, jo uvijek su ovdje. To tano znam. Ta mi ih ni ne ujemo.- To je istina, ali ja ih njuim.* Lav krvne osveta40 Njuite ih? The deuce! "Kakav neobini nos morate imati; takav fini organ njuha mora biti najvei uitak. Oh, ja imam posve obian nos, ali on je vetima osjetljiv za zadah konja. Njuim konje Komana.- Gdje? Oni pasu duboko dolje ispod nas na rubu vode. I va nos dopire sve donde? Pshaiv! Vi vjerojatno ne znate, kakva svojstva ima konjski vonj... stoj, vidite li da imam pravo? Pogledajte dolje!Dolje uz rijeku opazio sam malu iskru koja se brzo poveala. Kako se spustila tama, crvenokos su palili vatre. Lako se dade shvatiti zato nisu ostali ovdje na visokoj obali. Dolje je bilo vode za njih i za njihove konje. Od jedne vatre nastalo ih je pet. To je dobro ree Jim Snafl. Kad im se priuljamo moi emo sve vidjeti.

Ali i oni mogu vidjeti nas ako ne budemo veoma oprezni. Samo zbog toga su mi mile te vatre, jer nam govore da se Komani osjeaju sigurni te da su uvjereni da ih nitko ne promatra. Spustit emo se, zar ne, mister eterhende? Hoemo! Onda predlaem da se razidemo. Vi sidite ovdje lijevo, a ja u tamo desno, ili obratno. Tako emo im se priuljati s dvije strane, pa nam nita nee izbjei. Dolje emo se opet sastati.Kako nisam imao povjerenja da je dovoljno spretan i oprezan, odgovorih mu: Bolje je da ostanemo zajedno. Spustit emo se ovdje slijeva, pa emo se dolje oduljati oko logora i uspeti se gore tamo na desnoj strani. Tako emo vidjeti sve, pa emo moi jedan drugome brzo priskoiti u pomo, ako tko zapadne u kakvu nepriliku. DoBro, ser. Spustimo se dakle!Silazak nije nipoto bio lagan. Nismo poznavali taj kraj, a obala se vrlo strmo sputala. Nismo se smjeli pridravati o grmlje, jer bi to izazvalo um. Mogao nas je odati svaki kamen koji smo pri sputanju po-makli s njegova mjesta, pa se otkotrljao dolje. Zbog toga smo morali veoma paziti i mogli smo se tek vrlo50polagano sputati. Prolo je vie od pola sata prije nego to stigosmo dolje. Radovalo me je to je Jim Snafl dobro obavio svoju zadau. Znao se neujno kretati. Ja sam se sputao prvi a on se drao tik mene ili iznad mene. Usprkos tome morao sam otro paziti ako sam htio da ujem onaj tihi um to ga je on uzrokovao. Jim se veoma ponosio time i upitao me kad smo stigli u rijenu dolinu. No, kako sam obavio svoju zadau, ser? Zadovoljan sam iz javih. Mislite li dakle da se razumijem u priuljavanje? Sto se tie priuljavanja, to mi dosad niste jo nita pokazali. Nita? upita otegnuto i zaudeno. Niste. Priuljavanjem emo tek sada poeti. Tek sada? Kako onda nazivate ono to smo dosad radili? Zar to nije bilo uljanje? To je bilo penjanje, a moda i uljanje, a nije bilo priuljavanje. Tek sad emo se poeti priuljavati, no ja se nadam da e vam to uspjeti tako kao to vam je uspjelo da se spustite. Ostajte neprekidno iza mene i nemojte se udaljivati od mene! To zapravo nije potrebno, jer sam nauio da samostalno radim, pa se zaista razumijem u to. Kad ste sami ili kad se uz vas nalazi samo va brat, onda to moete initi, ali sad sam ja ovdje, pa izriito elim da se ravnate prema meni. Well! Neka bude. Kaem vam da je za mene najvei uitak da se ravnam prema Old eterhendu.To me njegovo uvjeravanje nije dodue posve umirilo, no ipak je malo smanjilo moju bojazan.Sad smo se nalazili iznad mjesta na kojem su logorovali Indijanci i morali smo poi niz rijeku. Rijena dolina bila je udubljena, pa se dakle u sredini sputala, a bila je samo do one visine obrasla grmljem dokle nije mogla dosei visoka voda. Budui da je u rijeci bilo sad malo vode, ostala je izmedu grmlja i vode otvorena pruga na koju nismo smjeli izai. Nismo se dakle mogli priuljati crvenokocima od vode, ve tako da u luku obidemo logor i prikradamo se uz opasnu strminu obale. Bio je to vrlo te-, ak pothvat.

LiNajprije legosmo na zemlju i stadosmo puzati prema logoru izmedu grmlja. Sretno smo mu se pribli-ili toliko da smo ga mogli pregledati. Komani su odabrali prikladno mjesto. Lealo je naime neto dublje od okoline pa je uslijed toga visoka voda ovdje dopirala do strme obale. Zato ovdje nije bilo grmlja, ve samo" otvoreno mjesto na kojem bi se slobodno mogla kretati i vea etai Za nas to nije bilo povoljno, jer nam je poveavalo potekoe to smo "ih morali svladati.Indijanci su upravo jeli i pri tome su se tako mirno razgovarali, da su se morali osjeati posve sigurni. Smjestili su se u prilino podjednakim skupinama oko pet vatri, tako da smo ih lako mogli prebrojiti. Bilo ih je sedamdeset jedan. Medu njima se najvie isticao poglavica zbog svoje sijede kose. Sjedio je za drugom vatrom otprilike trideset koraka od nas, pa budui da nam je okrenuo lice, mogao sam ga jasno vidjeti. Uf! viknuh iznenadeno, ali dakako posve tiho. Da padnemo ovome u ake bili bismo izgubljeni, pa i onda da se on ne nalazi na ratnoj stazi.

Poznajete li ga, ser? upita Jim isto tako tiho. I odvie dobro. To je To-kei-un, jedan od najzloglasnijih poglavica Komana. Je li va neprijatelj?, Jeste. Jednom sam zajedno sa Vinetuom i nekolicinom drugih ljudi pao u njegovo suanjstvo iz kojeg smo pobjegli samo zahvaljujui mojoj drskosti. Ugovorili smo da mi dodue smijemo odjahati, ali da e on za kratko vrijeme poi sa svojim ratnicima u potjeru za nama. Dakako da nismo dopustili da nas stigne. To je veoma zanimljivo, ser, to mi morate is-pripovijediti! Hou, ali ne sada, mister Snafl. To se razumije. Sad imamo drugoga posla a ne da brbljamo o pustolovinama. Tako je. Lako bismo i sami mogli koju doivjeti. Pa to i elim. Zar moda nije pustolovina, ako ovjek oslobada pet zarobljenika iz ruku sedamdes*-52

torice Komana? Vidite ih gdje lee, tamo uz vatru za kojom sjedi poglavica?Dakako da sam ih vidio. Leali su jedan kraj drugoga uz vatru za kojom je sjedio poglavica i bili su tako sputani da se nisu mogli ni maknuti. Onaj koji nam je leao najblie imao je guste crne ovjeene brkove, pa je to sigurno bio Dafar.Izmedu te vatre i nas raslo je jo nekoliko grmova, pa mi se nije inilo presmionim da se priuljam blie. Crvenokose! nisu postavili strae, a kako su mirno sjedili uz svoje vatre i nisu hodali amo tamo, nije bilo bojazni da bi nas mogli opaziti. Poglavica je razgovarao s onima koji su sjedili kraj njega, pa bih volio uti o emu govori. Zato pozvah Jima da zasad ostane gdje je bio, pa oprezno otpuzah dalje.Tek to sam se smjestio iza posljednjeg grma kad iza sebe zauh tihi um, a kad sam se okrenuo opazih da je Snafl poao za mnom. Sto vam pada na pamet! apnuh mu zlovoljno. Trebali ste ostati ondje! I ja bih htio uti o emu govore. Zar razumijete njihov jezik? Ne razumijem mnogo, ali ipak neto razumijem. Ovaj grm ne pokriva dvije osobe tako dobro kao to pokriva jednu! Ve emo se nekako snai jedan kraj drugoga, ser. Rekli ste mi da moram ostati uz vas. i da se ne smijem od vas udaljiti. Kako vidite, to i inim.Dopuzao je tik do mene, pa smo sad obojica leala u sjeni grma, no bilo bi mi ipak drae da je ostao ondje gdje je bio.Time smo postigli svrhu koju sam elio poluiti: uli smo to se govori. Predmet razgovora bio je bojni pohod na kojemu su se nalazili. Nakanili su napasti nekoliko naselja, pa su ih spomenuli imenom, te poubijati sve bijelce u njima. Prije toga htjeli su odjahati u Makik-Natun i ondje otplesati ratni ples da bi upitali medicinu", hoe li napadaj uspjeti. Ta bi sveanost imala biti jo uzviena time to e onih pet blijedokoaca koji su im danas pali u ruke umrijeti na muenikom stupu.

Sad sam znao to namjeravaju, pa sam mogao otidi sa svoje opasne osmatranice. Ako nam danas ne uspije da oslobodimo zarobljenike moi .emo za Indijancima poi u Makik-Natun, pa ondje ili putem pronai bolju priliku za to. Otpuzali smo dakle natrag, a kad smo stigli u svoje prijanje skrovite, stane me Jim Snafl ispitivati: Neto sam razumio, ali nisam razumio sve. Kakva je to bila rije, Makik-Natun? To je bila rije iz jezika Komana, narjeja Tonkava, a znai uto brdo. uto brdo? Zar ne, oni kane onamo? - Tako je. I ondje ele poklati zarobljenike, ako sam ih pravo razumio? Tano. Gdje se moe nalaziti to brdo? Kad bismo barem to znali! Ja znam. Nekoliko sam puta bio ondje. Zaista? To je dobro, vrlo dobro. Lei li daleko odavde? Samo jedan dan jahanja. Poznajete li odavde put do njega? Dakako. Nisam dodue jo odavde iao onamo, ali kakav bih ja bio Zapadnjak kad ne bih neko poznato mjesto mogao pronai sa svih strana? Makik-Natun je zapravo vie breuljak nego brijeg, jer ovdje uope nema pravih bregova. To je kratki i niski lanac uzvisina, pa je ime dobio po svjetloj boji tamonjega tla. Zato crvenokose! odlaze onamo da ondje pleu svoj arobnjaki ples? Jer je ondje zakopano nekoliko njihovih poglavica. Nemojmo sad vie brbljati, mister Snuifle. Podimo dalje. Moramo doznati gdje su njihovi konji. Sad se ne radi samo- o tome da oslobodimo zarobljenike, ve da za njih nabavimo i konje, jer bi nas inae Komani stigli.

Puzali smo od grma do grma da se najprije do-mognemo strme obale. Upravo kad smo stigli onamo, uini mi se da postrance iznad nas ujem neki um. Mir! apnuh Jimu. Zar niste nita uli?54_ Nisam - odgovori on. - Vi ste uli? , Jesam.- Gdje? Tamo gore. Bilo je kao da tiho curi pijesak. Tavaljda nije...- Sto? Va brat. To bi bila najvea glupost koju bi mogao uiniti! Moj brat? A to bi s njim bilo?- Da eli izvriti svoju namjeru i priuljati se Indijancima! Ne pada mu ni na um! Neka mi samo dode! Ja u mu...Jim nije dovrio reenicu, ve bi od prepasti skoio na noge da ga nisam vrsto zgrabio i pridrao. Neka mi samo dode" rekao je. Da, dolazio je, taj njegov brat Tim, ali kako! Najprije je zaumjela zemlja koja se skotrljala s visine i udarila u grmlje, zatim je iznad nas odjeknuo glasni poklik The devil! a onda neto s visine jurnu usred Indijanaca, tako da su oni najprije skoili u stranu, a onda se glasno viui bacili na toga ovjeka. Bio je to zaista Tim Snafl koji je ipak izveo svoju namjeru. Na nesreu je jednako kao i mi stigao do onoga mjesta to sam ga ve spomenuo, na kojemu se nekad bila odskliznu-la zemlja, ali nije bio toliko oprezan kao mi. Usudio se poi previe naprijed, pa se labavi rub uzvisine pokrenuo pod njegovom teinom i Tim je poletio niz strminu kao na saonicama. Sad su ga crvenokose! napali. inilo se da taj neoekivani i nagli pad nije Timu nita nakodio, jer je tako glasno vikao da mu je glas nadjaao i urlanje Indijanaca. Ni to nije bilo dovoljno, ve je i njegov brat Jim takoder poeo vikati, premda bi ba on morao ostati nijem. Moj brat, moj Tim, stari moj brat Tim! derao se Jim, pokuavajui se svom snagom osloboditi od mene, Hoete li uutjeti! zapovjedih ljutite, ali priguenim glasom. Vi sebe i mene dovodite u... Ubit e ga, ubit e ga! prekinuo me on. Budui da sam leao na tlu, a Jim se uspravio,nisam mogao upotrebiti svoju snagu, dok se njegova55snaga zbog bojazni za staroga Tima" udvostruila. Istrgao mi se i skoio usred opora Indijanaca. Vidio sam kako j