LIČNA HIGIJENA Doc.dr. HAJRUDIN SKENDER

• RAZVOJ I ZNAČAJ LIČNE HIGIJENE• Lična higijena obuhvata postupke koje čovjek izvodi u svakoj životnoj

situaciji. • Lična higijena se odnosi na tijelo i na bližu okolinu, uređivanje stana,

higijenu u režimu ishrane, tretiranju životnih namirnica i sl. • Lična higijena traži, osim redovno vježbanja tijela, sistematičan

tjelesni odgoj i rekreativnu sportsku aktivnost, a saglasno tjelesnoj konstituciji-rekretivnosti i opterećenju u svakodnevnom životu.

• Kao posljedica niske lične higijenske kulture u narodu postoje razne epidemo-epidemijske pojave, npr. crvene zarazne i parazitarne bolesti, epidemijski hepatitis, impetigo contagiosa, mikoze, endemski sifilis, šuga i pedikuloza sa njenim posljedicama.

• Naročito ruke se često prljaju vidljivo, i bakterijalnom nečistoćom. Rukama čovjek obavlja gotovo sve poslove, a zagađene ruke i nokti zbog toga vrlo lako posreduju kontaktnim i fekalno-oralnim infekcijama.

• Nečista koža lako prima profesionalne otrove, a nadražena i senzibilizirana može da reaguje neugodno i razvija profesionalne dermatoze.

• Nadražujući ostaci tjelesne sekrecije-segme i specifična virusna infekcija mogu da prouzrokuju kod muškarca i žena na genitalu i anusu, hroničnu iritaciju, svrab i sekundarne infekcije, osim toga oštre kondilome-bradavičaste tvorevine. Takvo hronično draženje može da djeluje čak i kancerogeno.

• Lična higijena ima veliki značaj u hospitalnoj i kućnoj njezi bolesnika.

• Njega tijela, kupanje i kozmetiku mnogo su upotrebljavali narodi još od davnina.

• Poznate su religiozne odredbe o održavanju tjelesne čistoće.

ČIŠĆENJE TIJELA• Za higijensku njegu kože potrebna je uglavnom samo čista, po

mogućnosti, topla voda (35-38°C), toaletni sapun, kesica od grubog frotira za umivanje-jedna za gornji, druga za donji dio tijela, grubi ubrus, ne suviše tvrda četka i čistač za nokte.

• Ubrus od grubog frotira omogućava ne samo dobro sušenje nego i intenzivnu masažu.

• Sunđeri za umivanje i slična sredstva od porozne mase ne mogu se efikasno čistiti i česo posreduju infekciji.

• Sva sredstva za ličnu higijenu trebaju biti strogo individualna i moraju se brižljivo čistiti i čuvati.

• Pribor za brijanje traži redovno dobro čišćenje i njegu, naročito klasični u slučaju kolektivnog upotrebljavanja

kao što su brijačnica i zdravstvene ustanove.

• Higijenski propisi traže da se pribor poslije upotrebe dobro očisti sapunom i pod tekućom vrućom vodom: slijedi imerzija u 70% alkohol i sušenje intenzivnim brisanjem čistim ubrusom.

• Idealno je kupanje i umivanje pod tekućom vodom. Tuširanje svakako više odgovara sa stanovišta higijene, nego kupke u kadi, gdje se tijelo „čisti“ u suspenziji organske i bakterijalne nečistoće.

• U korist tuširanja govori i ekonomika, naime utrošak vode je mnogo manji prilikom upotrebe tuša, a iznosi samo 50 umjesto 150 l.

• Za bolesnike, djecu i starije ljude ipak je potrebna kada, a jedanput u nedjelji idealna je kupka u kadi za svakog čovjeka.

• Korisno je, da se izjutra odmah poslije ustajanja obavi na slobodnom vazduhu 5 do 10 minuta gimnastika a poslije toga umivanje i opšte osvježavanje-tonizacija organizma.

• U toku radnog dana potrebno je umivanje-tuširanje u slučaju napornog, fizičkog rada i u neugodnoj radnoj klimi.

• Kod običnog rada najbolje je da se čovjek svaki dan, prije noćnog odmora, 5 do 10 minuta umiva, odnosno tušira toplom vodom i na kraju snažno frotira cijelo tijelo.

• Takva indiferentna kupka pored čišćenja, umiruje-relaksira organizam i olakšava spavanje.

• U zimi, prije spavanja u hladnoj sobi, vrlo je korisno vruće-hladno tuširanje koje poslije snažnog frotiranja izaziva prijatnu reaktivnu hiperemiju i blagi osjećaj topline u cijelom organizmu.

• Higijena zuba i usne šupljine mora biti sastavni dio redovne tjelesne njege, predstavlja naime nepogrešivo sredstvo za očuvanje zubno-orlnog i opšteg zdravlja u krugu civilizacije. Zubni karijes, paradontopatije i disgnatije su, naime, najčešća i vrlo često kobna oboljenja civilizovanog čovječanstva.

• Masovni karijes kao progresivni destruktivni proces i njegove komplikacije imaju ogroman socijalno-ekonomski značaj.

• Redovno čišćenje zuba i usne šupljine nema samo trenutni kozmetsko-estetski efekat nego znatno održava destrukciju zubnog organa.

• Čovjeka civilizacija, već od rane mladosti ugrožava raznim karcinogenima.

• Zato redovna njega usta i zubi mora početi još od utrobea nastaviti poslije izrstanja prvog niza mliječnjaka. Najbolje je prati zube poslije svake hrane ili bar ujutro i uveče. Četkica treba da je od pravih prirodnih ili kvalitetnih sintetskih čekinja, koje su grupisane samo po 4-6 snopića u svakom redu.

• Četkica se kreće uvijek od gingive prema kruni, a treba sistematsko očistiti sve površine zuba.

• Prilikom čišćenja najveću vrijednost ima početno i zaključno ispiranje usta i zubnih redova i krepka masaža gingive četkicom.

• Kvalitetna zubna pasta osvježava i stimulira ljude na oralnu higijenu.

• Pretjerivanja sa pastom može da ošteti zaštitne fiziološke mehanizme zuba, površinu emajla i sluzokožu usta.

• Treba upozoriti i na individualnu upotrebu i higijensku njegu same četkice.

• Važna higijenska mjera je i odstranjivanje zubnog kamenca, koji omogućava akumulaciju mikroba i organske tvari.

• Sama zubna njega ipak ne može spriječiti kariozni proces i parodontopatije, jer nastupaju pod uticajem kompleksnih faktora. Naročitu ulogu ima biološko punovrijedna ishrana već u vrijeme intrauterinog razvitka ploda, profilaksa rahitisa, dojenje, aplikacija fluora, žvakanje čvrste, fibrozne hrane, redukcijom ljepljivih ugljikohidrata.

• INTIMNA-ANOGENITALNA HIGIJENA• Intimna-anogenitalna higijena zaslužuje veliku

pažnju kod oba pola, a naročito je važna za ženu, kada proživljava svoj specifični fiziološki ciklus menstruacije. Žena mora za cijelo vrijeme menstruacije redovno izvoditi pranje vanjskog genitala i anusa prije svakog mijenjanja higijenskog uloška.

• Treba suzbijati i druge nehigijenske navike, npr.upotrebu prljavog veša, oblačenje donjeg veša preko cipela, i sl. Vanredno česta i za biološku ulogu žene su kobna oboljenja vanjskog i unutrašnjeg genitala, dokazuju značaj intimne higijene za ženu i njenog partnera.

HIGIJENA RUKU• Njega ruku treba da prati staro pravilo: prati ruke poslije

svakog prljavog posla, naročito poslije upotrebe toaleta, prije i poslije rada oko bolesnika, prije svakog jela, odnosno rada oko hrane.

• Ruke se najbolje peru pod tekućom vodom uz pomoć četkice za kožu i čistača za nokte.

• Za sušenje se kod kolektivne upotrebe mogu upotrebljavati serviete od hartije ili električni fen aparat.

• Ne estetski i opasan je ručnik sašiven u obliku beskonačne trake koja se okreće oko palice.

• Prilikom njege ruku treba pravilno tretirati i nokte da ne postanu skrovište bakterija.

• Nokti se sijeku kratko i polukružno.

• Radni ljudi na poslovina opasnim po zdravlje i domaćice moraju mnogo puta u toku rada dobro prati ruke.

• Neracionalno pranje i tretiranje može da uništi kiselinski plašt i odstrani zaštitnu masnoću kože. Potrebne su i druge mjere za higijensko-tehničku zaštitu u radu.

• Pogrešno je kod čišćenja upotrebljavati pjesak, za koji znamo da izaziva senzibilizaciju i ekcematizaciju kože. Gdje postoji veća opasnost za prenos infekcije (medicinski radnici, veterinari, kliconoše, čistačice) treba redovno obavljati higijensku dezinfekciju ruku.

HIGIJENA NOGU• Higijena nogu je važan higijensko-zdravstveni problem koji

proučava medicina rada, sportska i ratna higijena. Racionalna higijena održava zdrave noge, koje su važan činilac radne sposobnosti i životne radosti. Znojenje macerira kožu pa izaziva gnojne i gljivične infekcije, naročito interdigitalnu mikozu. Ofanzivni miris od raspadnutih sekrecija vrlo je neprijatan i ljudima u okolini. Dosta česti su žuljevi, laki i teži stepen ravnih stopala, zarasli nokti, maljast palac, trofične ozljede kože i dr.

• Hronične degenerativne promjene kože, naročito na palcu, mogu kasnije da degenerišu maligno.

• Noge su u današnjem životu i radu vrlo opterećene: dugotrajno stajanje i hodanje po tvrdom tlu, nedovoljni nadražaji za dinamičko zapošljavanje lokomotornog sistema.

• Briga za zdravlje nogu djece mora početi još u prenatalnom periodu zaštitom buduće majke.

• Vrlo je važna profilaksa rahitisa i fiziološko jačanje nogu sopstvenim snagama organizma: slobodno kretanje dojenčeta i djeteta, trčanje bosim nogama po zemlji.

• Od velike je važnosti i pravilna obuća, koja treba da odgovara anatomskom obliku i funkciji noge.

• Posao treba obavljati što više u sjedećem stavu. • Noge treba prati više puta u toku dana, redovno mijenjati

čarape i obuću i nositi što više laku, otvorenu obuću-najbolje sandale.

• Osobama sa hladnim i boležljivim nogama treba preporučiti kontrasne kupke, samomasažu i snažno frotiranje kože, gimnastiku i sport, naročito hodanje bosim nogama po prirodnom tlu.

• Intenzivne, suviše česte kupke nogu pomoću sapuna mogu biti štetne, jer izazivaju bubrenje i nedovoljno sušenje kože.

• Za prevenciju interdigitalne mikoze treba često prati kožu među prstima, isprati ostatke sapuna i dobro je osušiti. Nokti na nogama sijeku se samo u ravnoj liniji uz sam rub jagodice.

HIGIJENA KOSE I KOŽE GLAVE• Kosa i koža glave zahtjevaju redovnu njegu i čišćenje kao

ostala koža. • Tu se, odigravaju slični fiziološki procesi. • Nastupa znojenje i ekspozicija prašini i drugoj nečistoći,

gamadi i sl. • Zanemareni ljudi, naročito djeca mogu imati na koži glave

cijele slojeve nečistoće.

• Koža se pere toaletnim sapunom ili šamponom makar jednom svake nedjelje.

• Energična masaža prstima, kontrastno polivanje toplom i hladnom vodom i frotiranje grubim peškirom oživljavaju krvotok i više koriste nego razni tonici i tinkture.

• Kosu treba redovno četkati i podšišavati. • Suviše suhoj kosi treba dodavati kvalitetnu

masnoću, a mnogo znače i svjež vazduh i sunce.¸

HIGIJENA PRIBORA ZA NJEGU TIJELA I KOZMETIKA

• Kozmetika u današnjem životu ne predstavlja privilegij neke društvene sredine.

• Ova struka bavi se specijalnom njegom tijela i lica, što je važno za rad i društveni život.

• Kozmetika omogućava, naročito ženi, onu njegu kojom može očuvati mladalački atraktivan i estetski izgled, ljepotu i samopouzdanje.

• Apsolutno je krivo upotrebljavati kozmetičke preparate umjesto vode i sapuna, kada treba odstraniti nečistoću kože i zadah tijela.

• Zdravlje i svježina kože zavisi, prije svega, od zdravlja cijelog organizma.

• Na kožu pozitivno utiče biološka, balansirana, protektivna ishrana kao i racionalno-dozirana vazdušna i sunčana kupanja, koja favoriziraju sve biološke procese.

• Nerazumno pretjerivanje sa kozmetikom može da izazove hronične proliferativne promjene u koži, od kojih bi mogle nastati prekanceroze.

• Sistematska njega kože mora početi od mladih godina.

HIGIJENA ODJEĆE I OBUĆE• Odjeća služi za regulisanje odavanja toplote tijela čovjeka

i predstavlja zaštitu od neprijatnih meteoroloških uslova, infekcije mahaničkih povreda.

• Osim što nas štiti, ona je i proizvod modne industrije i ponekad postoje negativne protivrečnosti u određivanju njenih higijenskih i fizioloških normi.

• Nezavisno od tipa, namjene, kroja, modela, odjeća treba da zadovolji nekoliko osnovnih higijenskih principa:

• Da odgovara spoljašnjim uslovima sredine, stanju organizma i poslu koji osoba obavlja,

• Da su svi dijelovi odjeće laki, elastični, meki i estetski prihvatljivi,

• Da kroj odjeće bude odgovarajući kako ne bi ograničavali pokrete pri kretanju ili radu,

• Da ne ometa disanje ili krvotok, da ne dovodi do eventualnih deformacija pojedinih dijelova tijela,

• Da se lako oblači i skida,• Da se lako pere i održava i • Da se pri nošenju ne razmjenjuje sa drugim osobama.• Odjeća mijenja svoja higijenska svojstva, jer se nošenjem

prlja. • Zaprljana odjeća, posebno veš, je pogodna sredina za

razmnožavanje mikroorganizama koji razlažu prisutne organske materije i pri tome se stvara neprijatan miris.

• Svojstva odjeće značajno zavise od prirode tkanine koja se koriste za njenu izradu.

• Tkanina može da bude biljnog, životinjskog i vještačkog porijekla. • Sa higijenskog aspekta su povoljnije tkanine od prirodnih materijala.

Tkanine treba da budu lake, elastične, da dobro propuštaju vazduh, da stvaraju tijelu dobru ventilaciju i da slabo provode toplotu.

• Obuća mora biti udobna i funkcionalna, anatomski prilagođena, izrađena od prirodnih materijala i da omogućavaju dobru prozračnost. Obuću je potrebno redovno čistiti.

• Odjeća mora uvijek biti uredna i čista, izrađena od tkanine koja se može otkuhavati i peglati.

• S higijenskog aspekta najprikladnija je pamučna odjeća. Ona se lako pere, meka je, prozračna i upija vlagu, a takođe se i lako održava.

UNAPREĐENJE TJELESNOG ZDRAVLJA• Čvrsto, sistematsko vaspitanje za higijenu tijela i zdrav

način života mora početi još od ranog djetinjstva u okviru opšteg odgoja u porodici.

• Već dojenče i malo dijete treba da se navikava na red i čistoću u svakidašnjem životu: terminirano spavanje i obavljanje fizioloških tjelesnih funkcija, umivanje tijela, lijepe navike prilikom jela, čistoća okoline.

• Za uspjeh odgojnog postupka vrlo je važno da se prije svega roditeelji i drugi, koji se u kontaktu sa djecom sami striktno pridržavaju svih propisa lične higijene.

• Put ka velikom i odgovornom cilju-formiraće kod svih naroda visok stepen lične higijenske kulture. Kada na tom području izostaje odgojni uticaj porodice mora da nastupi škola, koja obuhvata mladu generaciju najmanje kroz 9 godina, baš u periodu intenzivnog psihofizičkog i socijalnog razvitka.

• Zdravstveni radnici svakako imaju odgovoran zadatak da zdravstveno vaspitaju roditelje i da aktivišu pedagoge za higijensko vaspitanje omladine.

HARMONIJA U REŽIMU ŽIVOTA• Red treba, prije svega da se priuči i održava već u osnovnim

funkcijama u organizmu. • Na red i taćnost se čovjek mora navikavati već od rane

mladosti! • U pogledu osnovnog životnog režima važi staro pravilo: 8

sati rada u službi, 8 sati za porodicu i 8 sati za spavanje. • Za harmoniju u životu su vrlo potrebne i neke karakterne

osobine, naročito unutrašnja skladnost, umjerenost u željama i uživanjima, periodična rekreacija i relaksacija tijela i duha, životna vedrina i smijeh.

• Za radnog čovjeka je od vanredne važnosti i pravilan odnos između fizičke i psihičke aktivnosti po klasičnom konceptu harmonije tijela i duha.