20
POZORI[NE NOVINE BROJ 129 NOVEMBAR 2005. GODINA XIV CENA 50 DINARA „Smrt mo`e biti samo jedno od ovoga dvoga. Ili, onom koji je umro nije ni{ta, ili je opet neka promena i seoba du{e odavde na drugo mesto. U prvom slu~aju, ako nema nikakvih ose}anja, ako je sve kao dubok san, kada se spava i ni{ta ne sanja, ako je smrt, dakle, takva, onda je ona ~udo od blagodeti jer celo vreme `ivota i nije ni{ta drugo nego jedna neprospavana no}. U drugom slu~aju, ako je smrt neka promena i seoba du{e odavde na drugo mesto i ako je istina {to se govori, da borave tamo oni koji su preminuli, zar nema ve}e sre}e od ovoga - sresti se tamo sa Orfejem, sa Homerom. [to se mene ti~e, ako je to istina, `eleo bih i vi{e puta da umrem. [ta bi ko dao da ispi- ta onoga koji je protiv Troje podigao onu mnogu vojsku, pa Odiseja, pa Sizifa i hiljade i hiljade drugih. S njima se tamo razgovarati, biti s njima u dru{tvu, ispitivati ih. To bi bilo neizmerno bla`enstvo. Oni tamo, po svoj prilici, za ovakve razgovore ne osu|uju na `ivot. No, vreme je da krenemo, ja u smrt, a vi dalje, kroz `ivot. Ko od nas ide bolje, to niko ne zna.“ Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005)

Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

  • Upload
    others

  • View
    23

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

POZORI[NE NOVINE BROJ 129 NOVEMBAR 2005. GODINA XIV CENA 50 DINARA

„Smrt mo`e biti samo jedno od ovoga dvoga. Ili, onom koji je umro nije ni{ta, ili jeopet neka promena i seoba du{e odavde na drugo mesto. U prvom slu~aju, ako nemanikakvih ose}anja, ako je sve kao dubok san, kada se spava i ni{ta ne sanja, ako jesmrt, dakle, takva, onda je ona ~udo od blagodeti jer celo vreme `ivota i nije ni{tadrugo nego jedna neprospavana no}. U drugom slu~aju, ako je smrt neka promena iseoba du{e odavde na drugo mesto i ako je istina {to se govori, da borave tamo oni kojisu preminuli, zar nema ve}e sre}e od ovoga - sresti se tamo sa Orfejem, sa Homerom.[to se mene ti~e, ako je to istina, `eleo bih i vi{e puta da umrem. [ta bi ko dao da ispi-ta onoga koji je protiv Troje podigao onu mnogu vojsku, pa Odiseja, pa Sizifa i hiljadei hiljade drugih. S njima se tamo razgovarati, biti s njima u dru{tvu, ispitivati ih. To bibilo neizmerno bla`enstvo. Oni tamo, po svoj prilici, za ovakve razgovore ne osu|ujuna `ivot. No, vreme je da krenemo, ja u smrt, a vi dalje, kroz `ivot. Ko od nas ide bolje,to niko ne zna.“

Sokratova odbrana i smrt

Ljuba Tadi}(1929-2005)

Page 2: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Uistom danu stigle su dve vesti:napustio nas je Ljuba Tadi}, prvilaureat Dobri~inog prstena, a ovo-

godi{nji dobitnik Prstena je - SvetlanaBojkovi}. Sve veze koje bi bilo mogu}euspostaviti izme|u te dve vesti sada suneumesne. Dovoljno pateti~no }e da zvu~i- a od patetike koju `ivot katkada ume daaran`ira ne treba uvek be`ati - ako se

konstatuje da i u na{em glumi{tu, i uovda{njem pozori{nom `ivotu, takvomkakav je, bremenitom najraznovrsnijimpoku{ajima da se se stvarnost ustroji pomeri banalne samoupravne svesti me-diokriteta, ipak ima neke pravde. Ako je inismo uvek svesni, stvarnost nas s vre-mena na vreme na nju podseti. Makar isimbolikom koja u vezu dovede tugu

zbog odlaska velikana i radost zbog toga{to je priznanje koje je Ljuba Tadi}zanavek obele`io svojim gluma~kim iljudskim formatom, do{lo u prave ruke.

* * *Pre ta~no 13 godina, 5. novembra

1992. godine, u ovda{njoj pozori{nojjavnosti pojavio se prvi broj pozori{nihnovina „Ludus“. Osnovala ga je grupateatarskih ljudi predvo|ena FeliksomPa{i}em i Svetlanom Bojkovi}, a sa na-merom da, uprkos mraku ka kojem smou tom ~asu punom parom jurili, na{epozori{te dobije mogu}u ta~ku oslonca,relevantan informator koji }e nas same,izme|u ostalog, podse}ati na nesumnjivevrednosti doma}e teatarske scene, na ono{to moraju da budu temeljni kriterijumikojih se ne smemo odricati, bez obzira nato {to nam se doga|a, ali i na ono {to namse evidentno spremalo.

Besmisleno je podse}ati na sve pre-preke koje je „Ludus“ do sada morao dasavlada, va`no je da je do danas opstao

kao novina koja informi{e o onome {to sede{ava u na{em pozori{tu, ali i o zbiva-njima na teatarskim scenama relevant-nih inostranih sredina.

Prvi broj „Ludusa“ imao je osamna-est strana, ali je ubrzo po~eo da „raste“,da osvaja prostor, puni se informacijamane samo o na{em pozori{nom `ivotu, ve}i o zbivanjima u inostranstvu. De{avanjana „doma}im pozornicama“ - ne jedinoonim sa daskama koje `ivot zna~e - uslo-vila su i to da su mnogi ovda{nji pozori{-ni stvaraoci oti{li „napolje“. Na{e pozo-ri{te je, makar i samo privremeno, ostalobez nekih va`nih glumaca, dobrih redite-lja, pisaca, dramaturga, scenografa... alije tako „Ludus“ dobio neke od svojihnajvrednijih saradnika, a njihov rad uinostranstvu povremeno bi postajao izna~ajna tema za stranice na{ih novina.O njima nismo pisali, i nismo objavljivalinjihove ~lanke, samo jer {to su oni „na{iljudi u belom svetu“, ve} ponajpre zato{to su nam nudili informacije o onome {to

se doga|a izvan ovih na{ih prostora, zato{to su bili re~iti dokaz da pozori{nastvarnost postoji i mimo nas, tada izolo-vanih od sveta, zato {to je doga|anja kodnas trebalo staviti u izvestan kontekst,nikada precenjuju}i tu|e, ali ni pristaju}ina potcenjivanje na{eg.

Sada se „Ludus“ pojavljuje na dva-deset strana. Zbog {tednje, koja, me|u-tim, ne}e uticati na kvalitet i dosada{njukoncepciju novina. U impresumu }ete,tako|e, primetiti i izmene u sastavuredakcije. Zahvaljujemo se Ivani Dimi},Tanji Petrovi}, Maji Vukadinovi} i PetruTesli}u na vrednom radu i doprinosurada redakcije, a pozdravljamo i `elimodobrodo{licu novim ~lanovima redakcije- Milanu Caciju Mihailovi}u, Pavlu Pe-ki}u, @eljku Huba~u i Mirjani Ojdani},~ije ime je gre{kom (koju ovom prilikomispravljamo i zbog koje seizvinjavamo) u pro{lombroju izostalo.

2

Uvodnik

LUDUS 129Lu

DVE VESTI

Aleksandar Mi losav l jev i¯

Oti{ao je Ljuba Tadi}, a Dobri~in prsten jedobila Svetlana Bojkovi}. Izme|u te dve~injenice postoji samo jedna veza, i onaukazuje na funkcionisanje vi{e pozori{nepravde

Do poslednjeg kadra `iveo je drams-ki. Ustaje, uzima {tap, izlazi iz„Madere“, okre}e se ka jeseni beo-

gradskog Bulevara, stupa na sopstveniprag i - rez. Kralj Lir je promenio mizan-scen, izdahnuo bez najave, takore}i nadomaku zagrljaja Sne`ane iz li~ne bajke.

Da li je imao kartu za jo{ neki Zve-zdin derbi? [ta je ostalo neispunjeno unjegovom usmenom programu aktivno-sti? To jedino sada mo`e znati Mi{a@uti}, i neko takav iz njegovog najnovi-jeg kom{iluka u Aleji velikana.

Gorostas, div... Tra`ene su re~i do-voljno velike da bar pribli`no iska`uzna~aj njegovog trajanja i prazninu na-stalu sad kad ga nema. Zauzimao jeogroman prostor. Ta~nije, teritoriju. Po-

zori{nu i duhovnu. I u najve}oj dr`avimogao je biti i Ser i Tribun. Kad se njego-va zemlja smanjila, bilo ga je i za susede.Ostalo se moglo otpisati, deliti... ali LjubaTadi} je ostao nedeljivost koja je ~inila~ast ~ak i zava|enima. Sva|ali su se teri-torijalno, a Ljubu obo`avali jedinstveno.U nastupima ljubomore, njegov patrioti-zam koristili su za vlastite nespokoje.^ak i u danima opro{taja, od svega {to jegovorio, citirano je: „Ja jesam Srbin poro|enju, ali nisam po profesiji i oprede-ljenju”. Ili: „Jednom sam se posva|ao sglumcem Balohom koji mi je rekao:Srbine, galami{, a ovo je Mostar! Ja sammu rekao da gde sam ja, tu je Srbija”.

Zanimljivo, da Ljuba sam, nije imaopotrebu da se srbijata, Srbija se pod-

razumevala, a malo-malo pa je nekoimao potrebu da je pomo}u njega imenu-je. Da svoju fobi~nu patologiju, za{titiimenom velikog glumca. [to jest- jest,Ljuba Tadi} je za{titini znak, marka,brend, trust. Od svih opisa i nepouzdanogse}anja, mo`da bi najpametnije bilo sa-brati njegove izre~ene misli. Uzvi{ene,lekovite, umetni~ki i literarno obliko-vane, dr`avni~ki mudre, diplomatskiprimenljive. Ka`e Ljuba: „Pro{lost je ko-risna do jedne mere. Uvek treba imatimere. A dana{nja „mera” li~i na manip-ulaciju, a ne na posve}enost. ^ovek trebada zna odakle je, lak{e je `iveti. Jedandeo glave treba da ima pro{lost i budu}-nost, ali najve}i deo treba da ima sada{-njost. A mi smo celu glavu hteli napro{lost da napravimo, zaboga, miloga!”

Poslednjih godina i meseci okrenuose Tari, priordi, biljkama. Politiku jeproglasio epidemijom. „Mi smo svi bole-sni od politike, a ima toliko lepih drugihstvari i zanimanja. Mnogo va`nijih ihumanijih od politike“.

Ogromnih o~iju, glavat, kako je govo-rio za sebe; i glas mu je bio veliki, mogaoje njime pomerati planine. Mira Trailovi}je umela da ka`e kako ne mo`e da na|ekomad za njega i da je suvi{e jak za Ate-lje 212. „Kad radim, ja sam vu~ni konj.Ako ni zbog ~ega, imam tu visinu, imamtaj glas, te o~i i tu energiju, pa vu~em.Zanimljivo je da se dobri glumci razume-ju. Uvek! Zato i smetaju osrednjima kojistalno izbacuju parolu: bez svega se mo-`e. A to nije ta~no. Kad se digne zavesa,zna se {ta ko radi i gde je kome mesto.“

Retka pojava, legenda za `ivota. Zakoju se morala izna}i vanredna meravrednosti. Jer njegova gluma nije se mo-gla posmatrati odvojeno od njegovogukupnog, ljudskog dejstva, izvan njegovemarkantne biografije. Sam svoja moda,vlastiti stil i `anr. I kad je delovao kaoanahronizam, pozdravljan je kao moder-nizam. Dobijao je ovacije. U tim trenuci-ma obostrane, nedirnute odanosti, i on ipublika, veoma precizno su znali kolikood tog aplauza ide na glumu a koliko na- Ljubu. Pravo je ~udo da neko ko nije

ljubavni~ka faca, bude okru`en takvimobo`avanjem. Jedno od najlep{ih kri-ti~kih priznanja stiglo je od Jovana Hri-sti}a, povodom predstave Prljave ruke uJugoslovenskom dramskom pozori{tu:„Taj Oderer bio je ve}i od onog koga jeSartr napisao - bio je ispunjen `ivotom ivrednostima koje on sasvim sigurno nijeimao u vidu“.

Nije li~io na sveca, mada je imaosli~nu mo}. Njegova pojava delovala jeza{titni~ki. Vi{i od ve}ine, mogao je pred-voditi bataljon, ili samo epskim zama-hom oduvati zlu silu. Cenjen, vi|en.Dominirao je fizi~ki i ljudski. S njim jesve dobijalo na va`nosti. I ono bez nivoa,s njim je sticalo nivo. U presudnim do-ga|ajima tra`ena je njegova mudra re~.Traged po profesiji, umeo je bezbolno daorazumi i unese spokoj. Bio je gromada,spomenik. Njegov odlazak je tektonskapromena za na{u kulturu. Oti{ao je jedanod poslednjih pozori{nih mudraca. Glum-ci, politi~ki prijatelji, Zvezda{i, dru{tvo iz„Madere“... ostaju beznajuglednijeg polemi~ara.

I KRALJ I TRIBUNBranka Kr i lov i¯

Ljuba Tadi} (1929-2005)

Ureagovanjima na ovu vest za jed-ne je Pinter najbolji mogu}i izbor,za druge on je zapenjeni antiratni

antiglobalista. Ali i jedni i drugi se sla`uda je veliki dramski pisac koji pomeragranice tradicionalnog na~ina pisanja.

Kada se 60-ih godina pro{log vekapojavio s prvim dramama bio je potpunousamljen i druga~iji od svega {to je dotad izvo|eno u pozori{tima. Zbunjivao jetim delima kriti~are, pisce i publiku,udahnuv{i sve`inu u tada prili~no usta-jalu i konvencionalnu dramaturgiju.Pinter je obnovio teatar u njegovim os-novnim elementima, smestiv{i svoje ju-nake u ograni~eni prostor i nepredvidivedijaloge, suprotstavljaju}i jedne drugimasitnim i opasnim la`ima. I upravo sedrame koje je tada napisao (Ro|ndan,

Nastojnik, Ljubavnik, Povratak...) sma-traju najvrednijim njegovim ostvarenji-ma.

U Pinterovom stavarala{tvu preovla-dava interesovanje za nesre}ne ljude injihove mra~ne strane, ~e`nje, ose}anjakrivice, komplikovane seksualne porive.^esto pi{e i o bolesnim odnosima unutarporodice, u dramama koje se odvijajumisteriozno, u prete}im ti{inama i na-petim pauzama, u ~itanju izme|u redo-va. Takav stil pisanja doprineo je stva-ranju prideva pinterovski.

Pinterove drame, napisao ih je 30,razgr}u ponor skriven iza svakodnevnepovr{ne komunikacije koja stvara usam-ljena i poti{tena bi}a, otkrivaju bezdaneu malim svakodnevnim situacijama iodnosima obi~nih ljudi.

O svojim dramama u javnosti dajecini~ne i britke definicije. Kada su gapitali o ~emu je u njima zapravo re~, bioje duhovi: „O lasici ispod vitrine zapi}e!“.

Ovogodi{nji Nobelovac priznaje samodva neprikosnovena autoriteta: [ekspira,za kojeg ka`e da je potpuno otvorenarana, i Beketa, o kojem veli da je naj-hrabriji i najnemilosrdniji pisac.

Ka`u da lavovski divlji duh lebdinad li~no{}u i delom Harolda Pintera.Ro|en je 1930. u Londonu kao jedinacjevrejskog kroja~a. Iz detinjstva pamtibombardovanje Londona i sebe kao glu-mca u ulozi Magbeta u gimnazijskimpredstavama. Osim drama, pi{e poeziju iprozu, bavi se pozori{nom re`ijom, autorje scenarija za filmove. Fanati~ni je obo-`avalac kriketa, zanet borbom za ugro-`ena ljudska prava, `estok kriti~ar bri-tanske vlade i politike koju vodi premijerToni Bler, i veoma anga`ovan u kriticiameri~ke spoljne politike. Posebno se is-takao u protestima protiv bombardovanjaBeograda 1999. kao i protiv rata u Iraku.

Zato ne iznena|uje ~injenica da sezvani~na Britanija jo{ nije oglasila po-

vodom Nobelove nagrade Haroldu Pin-teru. Provladina {tampa pi{e da „Nagra-du najve}em nam}oru me|u britanskimpiscima treba slaviti kao priznanje bri-tanskoj pozori{noj kulturi i jeziku“. Otu-da }e svakako biti zanimljiv njegov go-vor, kada se 10. XII u [tokholmu budezahvaljivao na dodeli Nobelove nagrade.

Zvezdara teatar }e, nadajmo se, dotada na repertoar vratiti odli~nu pred-stavu Povratak koju je po Pinterovojdrami pre nekoliko godina re`irao NikitaMilivojevi}, u podeli odli~ni glumci: BoraTodorovi}, Nenad Jezdi}, Nata{a Nin-kovi}, Vlastimir \uza Stojiljkovi}i Aleksandar Ala~.

„NAJVE]I NAM]OR ME\U BRITANSKIM PISCIMA“

Ol ivera Mi lošev i¯

Drugi put za redom Nobelovu ngradu za

knji`evnost dobija dramski pisac, ovoga

puta to je Britanac Harold Pinter

I N M E M O R I A M

NNoobbeelloovvaacc:: HHaarroolldd PPiinntteerr

Page 3: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Ljuba Tadi} je zauvek oti{ao „u po-lja“ 1. XI leta Gospodnjeg 2005.Dan je bio sun~an i prohladan.

Ose}ao se miris jeseni koja ~eka mraz,miris uvelih trava i hrizantema. Oni kojisve znaju o `ivotu i smrti ka`u da,sahranjen u jednom tako lepom danu,pokojnik odlazi ne `ale}i za `ivotom.

Opelo je odr`ano ispred crkve Sv.Nikole na Novom groblju. Slu`ili susve{tenici crkve Sv. Marka, pevao je hor.Ljubu Tadi}a ispratili su supruga Sne-`ana Nik{i} i mnogo znanog i neznanogsveta, najvi{e glumaca. Krst je nosioSvetozar Cvetkovi}, sliku Milica Miha-jlovi}, `ito Sr|an Timarov. Do Aleje za-slu`nih gra|ana, uz odar, bili su s levestrane Branko Cveji}, Goran [u{ljik, Dra-gan Mi}anovi} i Dragan Nikoli}, a sdesne Vojislav Brajovi}, Petar Kralj,Tihomir Stani} i profesor Predrag Baj-~eti}.

Nad grobom od Tadi}a se oprostilaMira Stupica: „Ovom velikom ~oveku naro|enju je su|eno da kuje lepotu re~i, dakuje lepotu teatra i on je to neumornoradio, maestralno, do poslednjeg dahasvog `ivota. Kad umre kralj, kad umrecar neke imperije, tog ~asa mirno stupana presto drugi. A kad ode veli~anstvokakav je Ljuba Tadi}, ostane samo mûk,mûk i prazan presto. U pozori{noj umet-nosti bivalo je i bi}e velikih stvaralaca,za nekoga }e se u budu}nosti mo}i re}i:on je tako dobar, on je sjajan, on je skorokao Ljuba Tadi}. Mislim da }emo tog‘skoro takvog’ dugo ~ekati. Dragi Ljubo,ponosu na{, ljubavi na{a, veli~ino na{a,svima onima koji su te gledali, koji su te~uli, dao si dragulj svoje du{e i svogneizmernog talenta. Ne odlazi{, ostaje{ unama“.

I, dok misao leti tra`e}i „skoro tak-vog“, vrte}i „poslednju traku“, ne Beke-

tovu nego Tadi}evu, sve tra`e}i me|uprisutnima Tadi}evog naslednika, pri-zivamo iz se}anja re~i Mate Milo{evi}a:„Porede}i jednom prilikom Milivoja @i-vanovi}a sa Perom Dobrinovi}em, Ra{aPlaovi} je poredio sebe sa MiloradomGavrilovi}em. Po nekim osnovnim shva-tanjima i na~inom glume, koji su imzajedni~ki, uz svu razliku uslovljenuvremenom u kojem su delovali, osobeno-stima gluma~kog izraza, kao i samimnjihovim li~nostima, meni se ~ini da selinija koja je spajala gluma~ki vrh Milo-rada Gavrilovi}a sa gluma~kim vrhomRa{a Plaovi} produ`ila i spojila savrhom Ljuba Tadi}“. U nastaloj ti{inio~ekujemo da se odnekud pojavi Tadi}ev,Davi~ov, Pavlovi}ev Vekovi} i odr`i svojgovor. Umesto Vekovi}a - Sokrat. Doknegde visoko prele}u ptice, glas LjubeTadi}a grmi utihlim grobljem: „Vreme jeda krenemo, ja u smrt, vi dalje kroz `ivot.Ko od nas ide boljem, to niko ne zna.“Mo`da su, posle tih re~i, mnogi u sebiza~uli Tadi}ev smeh, onaj koji je on zvao„koza~ki“, a kojim je, obi~no, potvr|ivaoi `ivotnu radost i nevolju.

Dok se svet razilazio, sunce je po~eloda pada i ptice su postajale sve glasnije.Neko usput re~e da je Ljuba u dobromdru{tvu: pored njega novinar Stojan Ce-rovi}, ~elo glave Zoran \in|i}. Ako „upoljima“ ima razgovora, njihovi ne}e bitinikad zavr{eni.

Idemo dalje

U Novom Sadu ej, samo se radi! USrpskom narodnom pozori{tu jo{ dvepremijere: Stendalov sindrom i Romeo iJulija. Stendalov, a ne Daunov sindrom,to su dve jedno~inke Terensa Meknelija,

onog istog koji je napisao Master klas;pri~a je o sindromu nekontrolisanogushi}enja posmatra~a suo~enog s umet-ni~kim delom. „Komad koji se inteligent-no i duhovito podsmeva sopstvenom po-vodu“ re`ira Stefan Sablji}. Jasna \u-ri~i} i Boris Isakovi}, jo{ se nisu odmoriliod Grete, sa stranice 98, a ve} su unovom poslu. Tre}a zvezda predstave jeVladislav Ka}anski, a „sekundiraju“ Ta-nja Pjevac, Marko Janketi} i DraganKoji}.

Reditelj Predrag [trbac se latio [ek-spira i Romea i Julije. @ivimo, ka`e, usvetu koji nam name}e razne gluposti,u~i nas da se pona{amo po odre|enommodelu, primorava nas da mrzimo ljudekoji nisu iste veroispovesti, iste boje ko`ei seksualnog opredelenja, usamljuje nas iotu|uje. Zato }e Romeo i Julija u [trp-~evoj re`iji biti predstava o predrasu-dama. Romea igra beogradski glumacGoran Jefti}, a Ofelija je Jovana Mi{kovi}.„Na{i Romeo i Julija nisu dva zanesenadeteta koja se ubijaju zbog ljubavi, negosu dvoje ljudi kojima je ne{to zabra-njeno“, obja{njava Jefti}.

U Pozori{tu mladih, u Novom Sadutako|e, Mandarinska soba, komedija selementima trilera koju je napisao Fran-cuz Rober Toma, a re`ira je Voja Solda-tovi}. Hotelska soba jeste puna mandari-na, ali igru vode sobar i sobarica, ZoranAndrejin i Jelena Mini}.

Premijera i u Novosadskom pozo-ri{tu - Újvidéky színházu. Rok mjuziklVrli novi svet Ma}a{a Varkonjija i Vikto-ra Na|a ra|en je po romanu Oldosa Hak-slija. Koreograf je Ildika Lavro-\ene{, aznalci ka`u da joj je pripao najte`i deoposla. Budu}nost koju nudi Vrli novi svetve} je po~ela, o~ekuje se „ukidanje“porodice, ljubavi, kloniranje...

Ne da se ni „Duplo dno“, najavljujepozori{ni i strip projekat Porno, pri~u osijamskim blizancima koji seksualnozadovoljavaju svoje perverzne klijente!Komad je napisao Bo`idar Kne`evi},reditelj je Ivan Cerovi}, tri brata (dvojicasu zalepljeni, valjda) igraju Milan Ko-va~evi}, Nenad Okanovi} i Nenad Gvoz-denovi}. Prvu proveru predstava je ima-la u Beogradu na Sceni „Mata Milo{evi}“

Fakulteta dramskih umetnosti. O~ekujuse reakcije Novosa|ana posle premijerena Kamernoj sceni Srpskog narodnogpozori{ta.

[to ti je sudbina! Paradoks Neboj{eRom~evi}a imao je, pre koju godinu,premijeru na sceni Pozori{ta na Terazi-jama, bez velikih odjeka. Sada, poslepremijere u Narodnom pozori{tu u Som-boru, gde je komad re`irao Egon Savin,pune novine Paradoksa, crnohumornepri~e o bra~nom paru intelektualaca kojise godinama zatupljuju slikama s tele-vizije, sapunicama i marketingom i gubesvaku vezu sa stvarno{}u... Ka`e pisac:„Posle pet godina u kojima se desilo ono{to se desilo i de{ava se ono {to se de{ava,komad je izgubio proro~ki atribut i vi{ene upozorava na to {ta se mo`e desiti upostrevolucionarnom razdoblju, jer onona {ta je komad upozoravao, desilo se,samo u jo{ gadnijem i prljavijem vidu.“Rom~evi}, ne o komadu, ve} o sebi: „Jasam uvek podilazio publici. I kad sam pi-sao Karolinu Nojber, to sam radio. Moja`elja je da me publika voli, da me nosi narumama, da `ene preda mnom padaju ukrevet zbog mog pisanja. Nema~ki pisacKocebu bio je igraniji od [ilera i Geteazajedno usred Geteovog pozori{ta, `ive}iu njihovo vreme. Jako mi se svi|a dabudem Kocebu. Uzgred, ~ovek je otacsrpskog teatra, najve}i uzor Steriji iJoakimu Vuji}u“.

Sve bi bilo lepo i krasno da Narod-nom pozori{tu u Somboru nisu ukinuligrejanje pa Paradoks nema gde da seigra! (Pri~a o grejanju je hladna, duga izametna!)

U Beogradskom dramskom pun po-godak: Let iznad kukavi~ijeg gnezdaDejla Vasermana, u re`iji @anka Tomi}a.Naravno, to je onaj, najpre pozori{ni pafilmski Let, sa D`ekom Nikolsonom uliku Rendija P. Mekmarfija. „Nikolsona“u beogradskoj predstavi igra DraganBjelogrli}, posle 8 godina pozori{ne pau-ze, a sjajni partneri su mu, izme|u ostal-ih, Fe|a Stojanovi}, Boris Komneni},Milorad Mandi}, Ljubinka Klari}.

Za beogradski kraj vest iz Jugoslo-venskog dramskog: Egon Savin, sedmo-strukui dobitnik Sterijine nagrade, po~eo

je probe [ume A.N. Ostrovskog. GenadijaNesre}kovi}a igra Nikola \uri~ko,Arkadija Sre}kovi}a Boris Milivojevi}, aGurmi{ska je Svetlana Bojkovi}, ovogo-di{nja, 21. dobitnica Dobri~inog prstena.

I, {ta ka`u?Aleksandra Pleskonji}, glumica

Srpskog narodnog pozori{ta, napisala jefilmski scenario. Ne samo da je napisala,ve} se film Senka, o Milevi Mari}-Ajn-{tajn, s Anicom Dobrom u glavnoj ulozi au re`iji Milo{a Jovanovi}a, ve} snima uNovom Sadu. (U beogradskom Narod-nom pozori{tu i dalje je na repertoaruMileva Ajn{tajn Vide Ognjenovi}, sa sjaj-nom Anitom Man~i} u naslovnoj ulozi.)Anica Dobra najavljuje da njena Milevane}e biti mra~na osoba posve}ena ma-tematici ve} osoba koja voli `ivot: „Mile-va Mari} je pokazala da biti `ena, bitidruge vere, {epati na jednu nogu, bitistarija od mu`a, ne mora predstavljatiproblem. Treba znati da je Ajn{tajn u njubio ludo zaljubljen, ona je njega zavelamalim prstom leve ruke!“ (Vlada Repub-like Srbije je ku}u Mileve Mari}, udateAjn{tajn, u novosadskoj Kisa~koj ulici,kona~no, stavila pod za{titu. Na vreme,dok ku}a jo{ nije pala, ili dok je nijeporu{ila novosadska gra|evinska eufori-ja.)

Milena Markovi}, autorka Paviljonai [ina, prva dobitnica nagrade „BorislavMihajlovi} Mihiz“ napisala je novi ko-mad. Brod lutaka govori o sudbini `ene.„Svuda je te{ko biti `ena - ka`e spisa-teljica. „Tamo gde je civilizacija na vi{emnivou, `ensko pitanje je druga~ije uslovl-jeno no na Balkanu. Ovde jo{ vlada patri-jarhalni sistem vrednosti. On nije dobarni za mu{ku, ni za `ensku decu. To je, ustvari, pri~a o autoritetu i mo}i. Autoriteti mo} su stvari koje u meni bude ose}anjenepravde, i verujem da je u njima korennajve}eg dela zla na ovom svetu. DramaBrod lutaka je takva da u njoj mo`e biti`ena iz bilo koje zemlje. Bar tako senadam. To je moj Per Gint!“

Na kraju, jo{ malo `enskih pitanja:ko }e dobiti nagrade „@ankaStoki}“ i „Ljubinka Bobi}“?

3

Hronika

Polovinom oktobra ove godine u Na-rodnom pozori{tu u Ni{u premijer-no je izvedena Zona Zamfirova

Stevana Sremca u adaptaciji i re`iji gostaiz Beograda Irfana Mensura. Bilo je to24. premijerno izvo|enje ovog komadana ni{koj sceni od osnivanja pozori{ta1887. A do toga da Mensur, posle JaKlaudije i Ta{ane, radi Zonu do{lo jeposve iznenada, jer je on krajem avgustastigao u Ni{ s predlogom da postavi ko-mad Hadija Kuri}a (glumac i reditelj kojive} godinama radi u [paniji) EdmundKin. Vr{ilac du`nosti direktora pozori{ta,knji`evnik Sa{a Had`i Tan~i}, `eleo je dau vreme obele`avanja 150-te godi{njicero|enja Stevana Sremca ni{ki teatar imana repertoaru jedno Srem~evo delo, i toZonu Zamfirovu, pa je zamolio Mensurada najpre uradi Zonu da bi potom re`iraoEdmonda Kina.

Vi{eslojna predstava

Posle samo nekoliko dana razmi{lja-nja istaknuti beogradski glumac i rediteljprihvatio se posla i na osnovu dramati-zacija Sime Buni}a i Du{ana @ivoti}asa~inio svoje vi|enje ovog dela, tj, kakoka`e, sopstveno pozori{te koje }e mo}i daodbrani pred publikom i javno{}u. Apred tim auditorijumom iza{ao je Mensurs gluma~kom i saradni~kom ekipom ucrnoj kutiji na sceni. U sredini staro-ni{ka ku}a obrasla br{ljanima koji su„osvojili“ i ulicame, sokake... Desno -{efteli sokak i kafana. Na proscenijumuimprovizovana kujund`ijska radnja -Manetova, i stilizovana ad`ijska ku}a -Had`i Zamfirova s dvori{tem. U tomscensko-scenografskom re{enju (dizajnpredstave potpisuje reditelj) de{ava sepri~a o Manetu kujund`iji i had`ijskoj

lepoj k}eri Zoni, pro`eta psiholo{ko-anal-iti~kim poniranjem i produbljivanjemzna~aja dru{tvenih preobra`aja po~et-kom XX veka u Ni{u i Srbiji. To je simboldavnog vremena kada ~orbad`ije silazeniz merdevine, kad opada njihov presti`,dok se uz merdevine penju predstavnicinovog, savremenijeg duha. To je novafilizofija `ivota u nezaustavivim prome-

nama koje je reditelj sna`no potencirao usvom scenskom ~itanju Zone Zamfiroveizdi`u}i je iz miljea ljubavne pri~e shepiendom. Mensurova Zona je visokoe-stetizovana predstava, `anrovski vi{e-slojna. Raslojavanjem dela nastala je le-pa komedija mentaliteta. Ni{ka ZonaZamfirova je cela uskla|ena s tradicijom

ali i s duhom modernog vremena, li{enaje i o~i{}ena od muzejskih eksponata ifolklora ovog podneblja i vremena, a dapritom nije zanemarena Srem~evasuptilna humornost i njegova ironija.

U ujedna~enom i uigranom ansam-blu lepe uloge ostvarili su AleksandarMarinkovi} (Mane), Jasminka Hod`i}(Doka), Miroslav Jovi} (Had`i Zamfir),

NI[KO NOVO ^ITANJE ZONE

Slobodan Krs t i¯

Irfan Mensur postavio Zonu kao komediju

mentaliteta, sada radi Edmunda Kina, a na

repertoar ni{kog Narodnog pozori{ta Sti`e i

[vabica

POSLEDNJA TRAKAZor ica Paš i¯

Hronika pozori{nih zbivanja

MMaannee ii ZZoonnaa:: AAlleekkssaannddaarr MMaarriinnkkoovvii}} ii BBoojjaannaa MMiilljjaannii}} uu sscceennii iizz ZZoonnee ZZaammffiirroovvee

Page 4: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Novi upravnik Narodnog pozori{taDejan Savi} i novi direktor Drameove ku}e Bo`idar \urovi}, promo-

visali su Gogoljevom @enidbom svoj na-~in rada: predstave po tekstovima koji }ese ticati `ivota svakog od nas, a koje }eigrati glumci ku}e, predstave bogatogefekta ali realizovane po preciznom pred-ra~unu skromnog iznosa.

Za{to je izbor ba{ Gogoljeva @enid-ba? Zato {to je \urovi}, dolaskom na ~eloDrame, ponudio repertoar koji bi sam`eleo da radi, a @enidba je njegova, ka`e,„davna{nja `elja“. I Slavenko Saletovi},reditelj predstave, je \urovi}ev izbor, po-

ku{aj da se ispravi nepravda: u svojojbogatoj karijeri, Saletovi} ni jednom nijeradio u Narodnom pozori{tu. Slavko Mi-lanovi}, dramaturg, podse}a na to da sudo sada u @enidbi kriti~ari videli vodviljkoji kritikuje dru{tvene odnose, no sma-tra da savremeni ~ovek sebe lako prona-lazi u katalogu demona ovog Gogoljevogteksta.

„Od kako sam pre 20 godina u Ni{ure`irao Gogoljevu @enidbu, kad nisamuspeo da otklju~am genijalni komedio-grafski fakt ovog komada, razmi{ljaosam kako i gde da od ovog komada na-pravim dobru predstavu“, pri~a Sale-

tovi}. „^ast svakom ko je radio @enidbuna ovim prostorima, ali dobru @enidbuniko nije napravio. Gde je {ifra kojare{ava ovaj komad? To je prevashodbnocentriranje teme. Uz temu `enidbe, samosam dodao - strah od `enidbe i udadbe i{ifra je na|ena. Gogolj se odli~no uklopiou dana{nje vreme fobija, anksioznosti,egzistencijalnih strahova i dilema da li se`eniti ili ne, {ta nas ~eka u tom novom`ivotu, koja je dobitna kombinacija. Svata pitanja ovog vremena krize, odjednomsu po~ela da otvaraju @enidbu.“ Po Sale-tovi}u „Gogolj je otac nadrealizma, ispodnjegovog {injela su iza{li mnogi piscinadrealisti, do Joneska i Beketa, ali nikoto nije poku{ao da doka`e u predstavi.O{trim pristupima karaktera, nadreali-sti~kim postupkom, porede}i akciju iemocije junaka sa `ivotinjskim carstvom,to je bio klju~ ovog pristupa. „Poku{aosam da napravim scenski doga|aj u ko-me grupa ljudi, upla{ena od `ivota,poku{ava da ostvari uparivanje a nijesigurna da li to dobro radi, te zbog ove

4

Doma}a scena

LUDUS 129Lu

DOBITNA KOMBINACIJA

Sonja ¬ i r i¯

Da li se `eniti, odnosno udavati, ili ne -

mo`da }ete saznati na Sceni „Ra{a Plaovi}“

Narodnog pozori{ta u Beogradu zahvalju-

ju}i Gogoljevoj @enidbi

Smatra se da je Chorus line prvikonceptualni mjuzikl koji je postaoizuzetno komercijan. Zami{ljen i

realizovan kao eksperimet, premijerno jeizveden 1975. na Brodveju s idejom da seostvari novi pristup mjuziklu, a tamo jeostao neprekidno 15 godina i bezmalo6.000 izvo|enja. Eksperiment je bioslede}i: koreograf i reditelj Majlk Benetsnimio je 10 ~asova razgovora s 20-akigra~a o njihovim li~nim i profesionalnimiskustvima, i na osnovu toga napraviodokumentaristi~ki mjuzikl o igra~ima,~lanovima brodvejskog hora, njihovojljubavi prema poslu kojim se bave, potre-bi za scenom, nadanju, li~noj `rtvi,privatnim tugama i o`iljcima. Publici ikritici se dopao dokumentaristi~ki tonmjuzikla: Chorus line je dobio 9 nagradaToni, i Pulicerovu nagradu za dramu,priznanje koje je gotovo retkost zamjuzikl.

Kolektivnapsihoterapija

Chorus line Pozori{ta na Terazijamapremijerno je izveden 27. X, a nastajao je16 meseci, „ali ne zbog tehni~kih ilinekih drugih problema, ve} zbog odlukeansambla da premijeru odigra na novojsceni“, obja{njava Mihailo Vukobratovi},reditelj predstave i direktor Pozori{ta naTerazijama. Kako izgleda brodvejskaverzija nije poznato, zato {to pravila n-osioca autorskih prava Chorus line nedozvoljavaju video zapis. „Postoji samoistoimeni film koji je potencirao ono {to jekomercijalno i time odvukao pa`nju odonoga {to je su{tina mjuzikla. Chorusline je pozori{te istine, iskrenosti i ozbilj-nog sudara reditelja s materijalom skojim radi - igra~ima. On im u jednomtrenutku ka`e: dobro, vi }ete igrati, akosad niste savr{eni, bi}ete, ali sad ho}u da~ujem ne{to o vama. Tako po~inju nji-hove ispovesti. I sve dublje se ulazi u

li~nosti, u `ivote junaka, i tu je glavnavrednost, su{tinski kvalitet predstave.Chorus line otvara vrata mjuzikla psiho-lo{koj drami. Formom grupne terapijedolazi se do onoga {to se u psihologijinaziva psiho drama: u~esnici grupe igra-ju doga|aj iz sopstvenog `ivota.“

I ansambl beogradske verzije ovogmjuzikla imao je svojevrsnu radionicu.Vladimir Logunov, koreograf predstave,ka`e da je „u po~etnoj fazi rada organi-zovana radionica da bi ekipa nau~ilakorake. Trebalo je glumce nau~iti kakoda igraju, a igra~e kako da igraju d`ez-korak koji je daleko od iskustva koji oniimaju. Rezultat je izuzetan. Izvo|a~ima}e ovo biti novi put ka predstavama“.Logunov ka`e da je i njegovo iskustvobilo nedovoljno, pa se pre po~etka proba isam obu~avao: „Konsultovao sam se sljudima koji se bave d`ez-baletom, treba-lo je prvo da nau~im leksiku da bih tekorake mogao da prenesem izvo|a~ima“.

Kao i junaci mjuzikla, i beogradskiizvo|a~i su birani audicijom. „Ansamblna{e predstave ~ini 26 mladih ljudi,prete`no glumaca. Svi su hrabro u{li upredstavu tako {to su stali na scenu irekli: ja to ho}u da igram, vidi kako bihja to igrao. To je za na{e Pozori{te biopresedan ali zna~ajan presedan, i ne{to{to }emo kao ku}a graditi. Otvorili smopozori{te mladima, dali im {ansu da predozbiljnom publikom poka`u svoj talenat isposobnosti. Sad, u novoj zgradi, imamodovoljno tehni~kih i prostornih mogu}-nosti za razne lepe i nove stvari“, obja-{njava Vukobratovi} nov pravac Pozo-ri{ta na Terazijama.

Jano{ Tot, igra reditelja Zaka, posled-nji se priklju~io ekipi. „Glumim reditelja i

koreografa. U ovom mjuziklu ima raznihtema, a za mene je najbitnija ljubav. Lju-bav prema poslu svakog igra~a koji `elida budu izabran, a pogotovo Zekovaljubav prema biv{oj `eni, {to je drugiveoma va`an nivo predstave. Bilo je leporaditi predstavu. Ovde ne postoji glavnauloga, to je predstava grupe koja di{ezajedno, koja je glavni glumac“. IvanaKne`evi}, Megi, obja{njava da se pois-tovetila s pri~om predstave: „I sama sampro{la mnoge audicije, od Akademije doove. Imamo sli~ne sudbine, junaci mju-zikla i mi; i njima i nama je va`an ovajposao i pokazujemo koliko smo spremnida se izborimo za njega. Za svaku pred-stavu }emo se boriti“. Jelena Jovi~i}, Val,o~ekuje da }e predstava biti dugo igrana.„Svi smo pro{li psiholo{ku seansu, itakve tehni~ke pripreme zbog kojih samsigurna da sad mogu da radim bilo kojimjuzikl - toliko je Chorus line zahtevan usvakom pogledu.“

Pri~a o igra~imadrugog reda

Nikola Bulatovi}, Majk, smatra da jeansambl „nakon 16 meseci priprema,kao grupa postao vrlo jak i osposobljenda uradi ne{to {to Beograd jo{ nije video.Ovde ima glumaca koji su dobili igra~ke ipeva~ke zadatke i obrnuto, i svi su izjed-na~eni kao da im nije prvi put“. MinaLazarevi}, [ila, s iskustom nekog ko je13 godina u Pozori{tu na Terazijama,Chorus line vidi kao „prekretnicu kakvaje bila iz nemog u ton film“ i misli da jeovom predstavom dokazano „da je za

ovaj `anr potrebna {kola. U ovom Po-zori{tu postoje dobri nastavnici, pa modane{to mo`e da se uradi kako bi novi ljudido{li spremni i obu~eni za igru.“

Jovan ]irilov, prevodilac teksta, temuovog mjuzikla do`ivljava „kao dru{tvokonkurencije, metaforu dru{tva u komenema milosti i gde uspeva samo uspeh“.Naslov predstave nije preveo - namerno.„To je termin iz leksike mjuzikla, nepre-vodjiv je, a na{em `argonu nije nepoz-nat. Chorus line je grupa igra~a drugogreda, ne onih koji su zvezde, ve} koji suna liniji odmah iza njih. I jo{ ne{to:koliko god da sam bio u pozori{tu i kolikogod da sam prevodio, mislim da nema togprevoda koji je gotov dok ne pre|e krozusta glumaca, pogotovo u ovom slu~aju.Naime, nisam potekao iz muzi~kogpozori{ta, pa je bilo potrebno da drugiljudi u~ine da prevod izgleda prirodno.Ponosim se {to sam jedan od {rafova ovogistorijskog doga|aja.“

Projekat Chorus line doneo je Pozo-ri{tu na Terazijama novo poslovno isku-stvo. „Ugovor s nosiocima autorskih pra-va nas obavezuje da ne promenimo nijedan korak, ni jednu re~, zabranjujevideo zapis, zahteva scenografiju po orig-inalnom projektu, predstava nema pauzua ni poklon publici na kraju. Zatim, kastlista je navedena azbu~nim redom izvo-|a~a, nema zvezda, a u programu suobavezna imena autora brodvejske ver-zije“, veli Vukobratovi}. „Mi smo sve touradili. Ugovor dozvoljava da u svakodoba do|u tzv. kontrolori da provere da lije na{a postavka identi~na njihovoj. Jo{nisu dolazili, ali ne zna~i da ne}e. Sve toje samo formalno, a ne i kreativno ogra-ni~avanje, i nije nam smetalo.“

Obnova brodvejske predstave najav-ljena je za 6. IX idu}e godine, kao dokazda je Chorus line jo{aktuelan.

SVI AKTERI NA SCENI - GLAVNI GLUMAC

Sonja ¬ i r i¯

Premijera mjuzikla Chorus line Pozori{ta naTerazijama bitan je momenat doma}egrepertoara jer je ozvani~ila kraj podsta-narskog `ivota ove ku}e i po~etak rada nanovoj sceni, ali i jer je ozna~ila nov konceptPozori{ta na Terazijama postav{i svojevrsna{kola svim u~esnicima

Ivana Nedovi} (Jevda), Sanja Krstovi}(Toska), Dragoslav Savi} (Manula}),Miroljub Nedovi} (Ran|el)... Pozori{nidebi Bojane Miljani} (Zona) mo`e dadobije prve pohvale jer je ova mladabeogradska glumica jasno nagovestilasvoj talenat. Muzi~ka podlaga Aleksan-dra Sanje Ili}a, a posebno kostimi BiljaneKrsti}, podigli su jo{ vi{e nivo predstaveza koju se uveliko tra`i karta vi{e - neko-liko repriznih predstava ve} je rasproda-

to. Zna~i li to da se ni{ka publika vra}asvom teatru koji je godinama tavorio?

^etiri premijere

Mensuru je bilo potrebno samo 7 da-na odmora pa da se vrati u Ni{ i radi„svoj projekat“, pomenuti komad HadijaKuri}a Edmund Kin, koji treba da reali-zuju Dejan Cicmilovi}, Aleksandar Ma-

rinkovi}, Aleksandar Mihailovi}, Sne-`ana Petrovi}, Sanja Krsti} i KatarinaTodorovi}, go{}a iz Beograda.

Kuri}, sin slavne ni{ke i srpske glu-mice Mime Vukovi}-Kuri}, za ovaj tekstje nagra|en u [paniji, a tema drameodnos dru{tva i pozori{ta. Premijera }ebiti koncem novembra, kada po~inje radna Lazarevi}evoj [vabici. Svi su izgledida }e komad re`irati Dimitrije Jovanovi},

reditelj Jugoslovenkog dramskog pozo-ri{ta.

U periodu izme|u maja i kraja ka-lendarske godine ni{ko Narodno pozo-ri{te je planiralo 4 premijere. Publika jeve} videla Mro`ekove Emigrante i Srem-~evu Zonu Zamfirovu, a slede EdmundKin i [vabica.

„Mislim da smo tom repertoarskompolitikom zadovoljili ukuse na{e publi-ke“, isti~e Had`i Tan~i}, i najavljuje nove

projekte do kraja sezone, od kojih jesvakako najve}i Boj na Kosovu Ljubomi-ra Simovi}a. U ovom ~asu raduje i ~inje-nica da je lokalna samouprava stala uzPozori{te. Rebalansom bud`eta obezbe-|ena su sredstva za obnovu svetlosnogparka, koji je trenutno u lo{em stanju, abi}e, ka`u, i sredstava za nove projekte,sve sa `eljom da ni{ki teatar dobije neka-da{nji sjaj koji ve} sadanagove{tava Zona Zamfirova.

bojazni iz njih izlaze razne `ivotinjskestrasti, ono {to donose afekti.“

Agafju Tihonovnu, udava~u-izbira-~icu, Nada [argin je gradila na osnovu teosnovne linije Saletovi}eve postavke:„Dr`ala sam se njegove indikacije naprvoj probi, a to je strah. Agafija ose}aveliku `elju da ne bude usamljena, aistovremeno nalazi hiljadu razloga da seto ne desi. Mo`e se re}i da je ona raz-ma`ena, bogata, da joj i zbog toga nikone odgovara, ali u su{tini, pravi razognjenih neda}a je strah. I to je u mom likunajva`nije, svi ti se dopadaju, ali uveknalazi{ razloge da ti se ne dopadnu. A, ustvari, problem je u tebi.“ Nada Blamsmatra da se u Beogradu „ose}a glad zaklasi~nom literaturom iako su ve} oda-vno u modi razni scenski eksperimenti.Narodno pozori{te bi trebalo da bude takoprofilisano da se bavi klasikom, pa je za-to ova predstava pravi repertoarski potez.„Gogolj je malo igran, pa mislim da }epublika voleti da do|e da vidi ono ~eganema na drugim scenama. Mi smo ovompredstavom spojili potrebu publike zaklasikom i savremenog ukusa, zato {tove~nu temu obra|ujemo na na~in kako to~ine ljudi 2005. godine. Uspeli smo da sezaka~imo na klasi~nu matricu, ali dabudemo moderni.“

Ljubomir Bandovi} ocenjuje pred-stavu kao „lepu, gra|ansku, u kojoj ne-ma banalnosti i suvi{nih poteza uba-~enih s ciljem da nasmeju publiku. „Mi-slim da ovde smeh dolazi iz spoznaje daje ne{to ta~no, a ne iz identifikovanjaonog sme{nog. Pogotovo mi je drago {tosmo radili s Pjerom Rajkovi}em, autoromscenskog pokreta, uspeli da na|emo i do-nesemo na scenu animalnost - jednu odSaletovi} indikacija. To je dragoceno upredstavi jer, kad se pojavi strast ondaanimalno dolazi do izra`aja, progovarajuneke animalne osobine kojih u drugimsituacijama nema.“ Boris Pingovi} @e-nidbu do`ivljava kao li~ni uspeh: „Velikaje privilegija za glumca baviti se klasi-kom. Istovremeno, to je i ogromna avan-tura sa ~esto neizvesnim ishodom, pazato klasike i nema mnogo, a i ako jeima, to su uglavnom pomeranja koja~esto skliznu u umetnost radi umetnosti.Iako nemam malo gluma~ko iskustvo,ovaj proces mi je doneo novo iskustvo.Gogolj te, dok ga ~ita{, lako nasmeje, lakote zavede, ali kad treba to sve teatralizo-vati suo~i{ se s mnogim zamkama. Ra-dom na ovoj predstavi sam pro{iriodijapazon gluma~kih sredstava{to mi je i najva`nije.“

Page 5: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Publika koja jo{ nije zaboravila svo-je rane ~itala~ke fascinacije, dobilaje priliku da na zrenjaninskoj

Dramskoj sceni vidi predstavu „gotskejeze“, dramu volje i strasti s one stranemoralnih granica: Smrt Ligeje MislavaBrumeca re`irao je Aleksandar Bo`inakao svoju diplomsku predstavu, a premi-jera je bila 23. X. Uzimaju}i motive, li-kove, delimi~no i radnju iz dve pripo-vetke Edgara Alana Poa (Pad ku}e A{eri Ligeja) hrvatski pisac mla|e generacijeMislav Brumec, do sada ne izvo|en uSrbiji i Crnoj Gori, i{ao je tragom~itala~kog uzbu|enja koje pamtimo skraja svojih adolescentnih godina; autorizrenjaninske postavke pobrinuli su se da„poovsku atmosferu“ dosledno izgradena sceni, a gluma~ka ekipa uspe{no jekreirala karaktere tragi~nog zapleta u

kome se prepli}u elementi horora i farse,melodrame i komedije.

Likovna oprema predstave, sceno-grafija i svetlosni dizajn Se{e Ivanovi}a,kostimi Mirne Ili}, maske Nijaza Memi{ai Dragana Radi}a, kao i dizajn zvukaAleksandra Vaca oblikovali su SmrtLigeje naro~ito u njenoj emisiji jezovitogi tragi~nog, a nekoliko klju~nih slika, tezavr{na scena upe~atljivost duguju nji-hovoj ve{tini i imaginaciji. U radu sglumcima, reditelj je punu pa`nju posve-tio glavnim likovima i njihovom komp-likovanom odnosu, u kome se psiholo{kiefekti i{~itavaju iz dugih pauza, vrlopa`ljivo razra|enog mizanscena i pro-studiranih gestova. An|elika Simi} kaoLigeja suvereno je dominirala scenom,{alju}i u gledali{te sna`nu sugestijuneprikosnovene volje koja prezire sve

granice, i `e|i za ljubavlju koja nemapravog odjeka. Ovo je njena predstava,publika }e zbog nje dolaziti da je gelda.

O svojoj diplomskoj predstavi Bo`inaka`e: „Ve} na prvo ~itanje zainteresovaome je taj spoj melodramskog zapleta ikomedije, i groteske kao ekvivalentafilmskom hororu. Uzbudljiva jeza,melanholija, zlo koje pobe|uje jednako jestrahu od `ivota a ne od smrti - ovdeimamo motivaciju koja izbegava reali-zam i svakodnevnu banalizaciju, pred-stava ispituje greh sa one strane dobra izla. Bio je to te`ak, ali dobar rad na pred-stavi. Istina je da su nas, od strata, pratilipehovi, gu`va (jer se naporedo radila ilutkarska premijera), bolest glumaca.Najzad, iako sam ve} radio jednu postav-ku u suboti~kom pozori{tu, prakti~no seprvi put profesionalno susre}em sa svimonim od ~ega se i sastoji pozori{na reali-zacija. Zahtevan tekst, zahtevvni glumci,veoma ozbiljan produkcijski poduhvat,koji anga`uje veliki broj saradnika.Pored autorskog doprinosa scenografa,kostimografa i kompozitora, u kreiranju„poovske atmosfere“ uklju~ena je iprotetika (ve{ta~ki delovi tela), perike,maske... Ve} prvi pogled na scenu otkri}ekoliko je veliki i studiozan trud tu ulo`en.Nakon 4 godine fakulteta najzad po~i-njete da u~ite, to je po~etak „iz jajeta“ inaravno da je uzbudljivo, otkrivala~ki.No, pozori{te }e uvek za mene biti nepoz-nanica, kad prestane da me iznena|uje i

osvaja, kad prestane ta „magija“ kojutreba stvoriti na probi da bi je glumcistvorili na predstavi, presta}u njime dase bavim“.

Postavka drame Smrt Ligeje na Zre-njaninskoj sceni odlikuje se zna~ajnomsofisticirano{}u, koja otkriva dobru za-natsku spremu mladog reditelja. Njegovahrabrost i radoznalost da se upusti u is-tra`ivanje novih pozori{nih tema i mani-ra kao {to je Po, godi naro~ito mladoj ipublici „osetljivoj“ na `anrovski manir.

Premijeri u Zrenjaninu prisustvovaoje i pisac, ro|en 1969. u Zagrebu, dobit-

nik nekoliko nagrada za dramske tek-stove, dramaturg na hrvatskoj televiziji,koji ka`e: „Smrt Ligeje sam napisao1992, sa 23 godine, u fazi fascinacijecrnim, mra~nim temama, pa i tematiza-cijom incesta. @ivimo u doba kada `ivotne zna~i mnogo, pa ipak ne mogu a dadanas taj svoj tekst ne posmatram s iz-vesnom kriti~nom distancom. Danas bime, kao dramska tema, zanimalo utopi-jsko dru{tvo, beskona~na i nepomu}enasre}a, to je izazov kojeg bihse prihvatio“.

5

Premijere

TRAGOM EDGARA ALANA POA

Lj i l jana Ba i lov i¯

Dramu Smrt Ligeje Mislava Brumeca,

hrvatskog pisca mla|e generacije, u Narod-

nom pozori{tu „To{a Jovanovi}“ re`irao je

Aleksandar Bo`ina, sa An|elikom Simi} i

Markom Markovi}em u glavnim ulogama

Po~etkom oktobra na sceni Kral-jevskog pozori{ta „Zetski dom“ naCetinju izvedena je premijera ko-

mada Danila Ki{a Drveni sanduk To-masa Vulfa u re`iji slovena~kog rediteljaNika Apera, iliti poznatog glumca NikaGor{i~a. Pri~u o holokaustu i njegovimposledicama na pre`ivele, kao i nesagle-divim ljudskim mentalnim devijacijamausled svakovrsnih tragedija dramatur{kije adaptirao Bo`o Koprivica, a do~aralisu je Predrag Ejdus (Salom Singer, starilogora{) i Branimir Popovi} (potomakporodice nastradale u nacisti~kim progo-nima). Predstava, zavr{ena gromkim ap-lauzom publike, ujedno je i svojevrsnoobele`avanje 7o-ogodi{njice ro|enja Da-nila Ki{a, {to je za sve, i na sceni i upublici, bilo od izuzetnog zna~aja.

„Rade}i komad, svi smo bili dodatnouzbu|eni jer je re~ o Ki{ovoj godi{njici.

Ovo je svevremeni komad, proistekao izpera velikog pisca. Mada govori o Ho-lokaustu, ti~e se svih nas jer i na{e sebi}e (ne)svesno razlama pod pritiskomstradanja, kao i kod Ki{ovih junaka“,rekao je Branimir Popovi}. Potom jegovorio o svom unutarnjem traganju zaonim {to ~ini bit Jakova, od njegovenemo}i da se ostvari kao umetnik, donjegove slabosti kada je potpuno suo~a-vanja s li~nom tugom.

Pri~a izrasta, vidi se to i po slikamaprojektovanim na panou na samom po-~etku predstave, iz nacisti~kih pogromanad Jevrejima, ali budu}i da je delo ve-likog pisca {iri se i produbljuje. Kad sedva junaka sretnu u bioskopu „prepoz-na}e se“, mada se nikad nisu videli, pope~atu koji nesre}a urezuje u lica, ikonstatovati da ljudi ~esto u `ivotu videjezive stvari, ali ih se to ipak ne doti~e.

„Oni i dalje mirno jedu svoje masnebureke“, re}i }e Jakov, kasnije dodaju}ida je to (na`alost) op{te ljudski manir.

Ovu dramu Ki{ je napisao davnih go-dina za televiziju na poziv svog prijatel-ja, knji`evnika Filipa Davida. Tog vre-mena i slavnog pisca s posebnim pijete-tom se se}a Predrag Ejdus. „Imao sam~ast da se dru`im s Ki{om, a i s njegovomliteraturom. Jo{ kao mlad glumac, gleda-ju}i tu TV dramu, u kojoj su igrali CicaPerovi} i Zoran Radmilovi}, pri`eljkivaosam i pitao se ho}u li ikada imati {asnsuda igram ne{to tako. I uop{te, ~itaju}iKi{ova dela, nije mi bilo jasno za{to toganema na sceni. No, evo sada se i ta vratapolako otvaraju. Solomon Singer, lik kojiigram, u delovima mi je prepoznatljiv,kao da sam to ve} igrao. To stradanjeJevreja u Holokaustu je ne{to {to me ili~no proganja. Deo moje familije je ne-stao u progonima i nikada nisam prestaoda se pitam kako i za{to je neko nekomne{to tako uradio. Ki{ je to znao i ose}ao.@iveo je s tim unutarnjim krikom i svo-jom majstorskom rukom ga opisao“, pri-~a Ejdus.

U ovom komadu Ki{ se pozabavio, nanjemu svojstven i neponovljiv na~in,specifi~nom vrstom lenjosti - `udnjom zastvarala{tvom, ali istovremeno i odsu-stvom stvaranja zbog sopstvenog nerada,ili nedovoljne upornosti. Naime, Jakovsilno `eli da napi{e knjigu o tragedijisvoje porodice, ali se pri tom ne hvatapera iako zna da se tema ne preta~esama od sebe u poglavlja budu}e knjige.Premda stalno „preti“ da }e napisatiknjigu, zna je da delo nikada ne}enapisati. A svest o stvarala~koj nemo}i,{to na svoj na~in u drami nagla{ava samKi{, te`a je od svega. Ta lenjost bolivi{e i od nesre}e.

VE^NE TEME - NEPONOVLJIVI PISAC

Tanja N je¦ i¯

Predstava Drveni sanduk Tomasa Vulfa je na

Cetinju izvedena u ~ast 70-ogodi{njice od

ro|enja Danila Ki{a

Ve} 17 godina, drugom polovinomseptembra u glavnom gradu Egip-ta, Kairu, odr`ava se najve}i svets-

ki festival eksperimentalnog pozori{ta(CIFET, Cairo International Festival forExperimental Theatre). Ove godine, upribli`no isto vreme kada i BITEF u Beo-gradu, odr`an je 17. CIFET (od 20. do 30.09).

U toku 10 dana, u vrelom gradu pu-nom kontrasta, iznena|enja, skrivenih`enskih lica, i srda~nih osmeha, gradu ukome se ~ovek vra}a u vreme koga vi{enema, gde velika reka Nil nosi sa sobombezbroj glasova i poruka na raznimjezicima, izvedeno je 23 pozori{ne pred-stave iz Egipta, 21 iz arapskih zemalja, i53 iz ostalih krajeva sveta. Svako ve~e,na 13 do 17 razli~itih scena (od 22 kolikoih u Kairu postoji) izvo|ene su predstaves raznih kontinenata, iz razli~itih govor-nih podru~ja; predstave druga~ijih `an-rova i stilova - od monodrama do velikihansambl predstava, gde su teme uglav-nom bile rat, otu|enost, siroma{tvo, na-silje, seks, bolesti savremenog ~oveka...

Ove godine na 17. CIFET-u Srbiju iCrnu Goru predstavljalo je Pozori{te„Bo{ko Buha“ s predstavom Pobuna lu-taka, Klavdije Luka{evi}, u re`iji MariceVuleti}, predstavom neverbalnog teatra,jedinom takmi~arskom predstavom kojakoncepcijski odgovara repertoaru de~jegpozori{ta.

Izvedene su dve predstave, jednarevijalna, a druga u takmi~arskom pro-gramu, na poluotvorenoj sceni pozori{taAl-Ajem (Al-Ayem). Svojim ambijentom- ogromno retko drvo kavih je samo dvau Kairu, scena se savr{eno uklopila upri~u Pobune lutaka, ili bolje re~eno, uscene u {umi. Obe ve~eri, gledali{te naotvorenom bilo je puno stranih posma-tra~a, glumaca, reditelja iz Hrvatske,

Bugarske, Ma|arske, Rusije, Pakistana,Perua, Japana, Amerike, Nigerije, Fran-cuske, Italije, Bosne i, naravno, doma-}ina.

Prve ve~eri, na{a predstava je pra-}ena s velikom pa`njom. Burnim aplau-zom, gledali{te je pozdravilo radost igre i„srpski“ optimizam kojim su glumci Po-bune lutaka zra~ili sa scene. Druge ve-~eri uz gledaoce su bili prisutni i mnogo-brojni ~lanovi `irija koji su vrlo pa`ljivoposmatrali predstavu, fotografisali, i ta-ko|e burnim aplauzom pozdra-vili pred-stavu i njene aktere. I sam dr Ahmed,predstavnik organizatora Festivala, izra-zio je ushi}enje i divljenje zbog lepote,radosti i optimizma koje nosi predstavaiz Srbije, o kojoj se toliko poslednjih godi-na govori kao o zemlji nasilja, netoleran-cije i religijske netrpeljivosti.

Uostalom, bilo je mnogo izjava iskre-nog zadovoljstva {to je ova predstavaizvedena na 17. CIFET-u. Ogromna mo-ralna i umetni~ka podr{ka, topla i iskre-na ljudska re~, stisnuta {aka i poljupci -potvrda da jo{ uvek ima onih koji verujuu umetnost, i za koje je predstavauzvi{eni ~in. Veliko ohrabrenje za daljirad i stvarala{tvo, jer o predstavi Pobunalutaka ni jedan beogradski pozori{nikriti~ar nije nigde napisao ma kakavosvrt. I sam BITEF je ove godine bio po-sve}en neverbalnom teatru i temi bajke,u ~iju se koncepciju mo`da mogla uklop-iti i predstava Pobuna lutaka, da je nekood selektora mogao da na|e vremena i`elje da je pogleda. Vreme je najboljipokazatelj i u~itelj. Va`no je da je Po-zori{te „Bo{ko Buha“ ponovo bilo amba-sador kulture i dobre volje, da je pred-stavljalo svoju zemlju na najbolji na~in -lepotom i dobrotom - i da je steklo prija-telje na svim stranamasveta.

SA PUTA U KAIRU

Mar ica Vu le t i¯

Sa gostovanja iz Kaira ekipa predstavePobuna lutaka Pozori{ta „Bo{ko Buha“vratila se bogatija za nova iskustva i novaprijateljstva, sigurna u to da je na{a zemljai dalje deo sveta i velike magije zvanepozori{te

AAnn||eelliikkaa SSiimmii}} kkaaoo LLiiggeejjaa ((FFoottoo:: JJ.. DD.. NNjjeeggoovvii}}))

DDrrvveennii ssaannddiikk TToommaassaa VVuullffaa:: BBrraanniimmiirr PPooppoovvii}} ii PPrreeddrraagg EEjjdduuss

Page 6: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Estetski dometi savremenog lutkar-skog teatra kod nas i u svetu, nakraju XX i po~etkom XXI veka,

svedo~e da je lutkarstvo autenti~na stva-rala~ka pojava koja poseduje svoj scenskijezik, svoju umetni~ku gramatiku i svojuizra`ajnu sintaksu koja ga s pravomstavlja u reprezentativne umetnosti na-{eg savremenog doba“, uvodna je re~e-nica, a moglo bi se re}i i zaklju~ak Me-|unarodnog nau~nog skupa Lutkartsvodanas, odr`anog od 16. do 18. X 2005,koju je u svom izlaganju izrekao uva`eniprofesor FDU iz Beograda dr RadoslavLazi}.

U okviru IV Me|unarodnog festivalapozori{ta za djecu „Banja Luka 2005“organizovan je i nau~ni skup na temu

Lutkarstvo danas, u ~ijem su radu u~e-stvovali teoreti~ari i esteti~ari, reditelji idrugi poslenici lutkarskog teatra iz 9evropskih zemalja. Dvodnevno promi{-ljanje razli~itih vi|enja savremenog lut-karstva, kreativno i stru~no sagledavan-je puteva kojima ono stremi, bi}e nak-nadno objavljeno u zborniku. Ovde, me-|utim, izdvajamo neka od ponu|enihvi|enja.

U upitanosti se krijutajne odgovora

Zna~aj ovog Skupa odr`anog u ba-njalu~kim Banskim dvorima utoliko je

ve}i kada se ima na umu ~injenica,konstatovana i u uvodnom izlaganju au-tora knjige Svetsko lutkarstvo dr Lazi}a,da „savremeno lutkarstvo, kao i savre-meno pozori{te, kao esteti~ka sintagma, ani kao pojam, nije obja{njeno u uglednimsvetskim publikacijama i ~asopisima...Zato je hvale vredna i po{tovanja dostoj-na ideja da se savremeno lutkarstvopromi{lja u sistemu dramske umetnosti,op{te teatrologije i nauke o pozori{tu, u~emu je susret mi{ljenja i iskustava sa-mih umetnika, kao {to je to i esteti~ko inau~no promi{ljanje teoreti~ara, nanajbolji na~in put ka otvaranju i zasni-vanju sinhronijske metodologije recentneteatrologije lutkarstva kao posebne disci-pline u sistemu nauke o pozori{tu“.

Iako su lutke nezaobilazan deo bio-grafije svakog deteta, ~oveka u odrastan-ju, premda su od pamtiveka prisutne usvakodnevnom `ivotu kao simbol i znak,one su tek u na{em dobu dobile organizo-vane forme profesionalnih pozori{ta.Predo~iv{i genezu lutaka i lutkarstva,njihovu raznovrsnost i vi{ezna~nost,profesor Lazi} isti~e „da je lutkarstvodanas u savremenoj epohi razu|enamnogozna~na pojava najrazli~itijih vr-sta, tehnika, `anrova, stilova. To je uni-verzalna, planetarna, jedinstvena ani-matorska umetnost, bilo da se predstavl-ja kao klasi~na, moderna, postmoderna,eksperimentalna, istra`iva~ka forma.Lutkarstvo, kada ga ostvaruju virtuozianimacije, delo je u nastajanju, `ivaumetnost, koja nastaje sada i ovde, re~jupred na{im o~ima i u{ima, u na{em vre-menu. Lutkarske predstave sadr`e po-jave i probleme koji tangiraju savre-menike, probleme koji odra`avaju duhvremena i stvarne potrebe savremeneteatarske kulture. Da li je to mogu}e usavremenom lutkarstvu bez tradicional-nih vrednosti?“ I ovde va`i pravilo,upozorava Lazi}, upoznaj staro da biznao {ta je novo!.

„Savremeno lutkarstvo je primer ka-ko se klasi~ne forme tradicionalnih lut-karskih tehnika obnavljaju, ali i otvarajunovi prostori novim izra`ajnim sredstvi-ma: lutka i lutkarstvo se se ostvaruju bo-jom, zvukom, predmetom, materijalom,linijom, dodirom, mirisom... u ~emu suglumac i lutka dvojnici nevi|enog sa-vr{enstva umetnosti animacije. Lutkarst-vo se izu~ava na univerzitetima umet-nosti, samo u Rusiji postoji 7. No, jedanod najve}ih problema savremenog lut-karstva je odsustvo recentne sistematskekritike i stru~nog promi{ljanje artiku-lacije animirane predstave“, naveo je usvome izlaganju profesor Lazi}.

Lutka mo`e sve

Ve} i naslovom svoje besede Savre-menost kao paradoks mr Miroslav Ra-donji}, ugledni teatrolog iz Novog Sada,ukazao je na ~injenicu da se „savre-menost, ipak, ne mo`e podvoditi podistorijske okvire, po{to je preblizu i nedozvoljava nam da se punim objektiviz-mom su~elimo sa pojavnostima koje jo{traju ili su se koliko jutros zavr{ile iuobli~ile. I tu se, normalno, opet i iznova,susre}emo sa pojmom teorije (istorijske)distance. A granice treba odrediti i po-vu}i. Istoriji svakako ve} pripadaju idejelutkarskog teatra vremena velike pozo-ri{ne reforme i doba nauma i nameraumetnika okupljenih oko Bauhausa,obja{njava ovaj vrsni poznavalac istorijepozori{ta. Bauhaus je, znamo, ukinut1933! S druge strane, kako se postavitiprema istra`ivanjima specifi~nih odlikalutkovnosti u stvarala{tvu Obrascova,nikoline Georgije i Atanasa Ilkova, Krof-ta i Bednarika ako one jo{ uvek traju, ba{kao i one Davora Miladinova ili Srbolju-ba Luleta Stankovi}a. Ta~nije, jesu li ovaistra`ivanja lutkovnosti ve} postalahistoriae ad definitum? Utoliko pre {to jekrajem 60-ih godina pro{log veka do{lo

do otkrivanja, udvajanja, ravnopravnogprisustva na sceni lutke i animatora, kaonjenog stvaraoca, koji je vremenski svevi{e prestajao da slu`i lutki, potpuno jepodredio sebi i nametnuo se kao tuma~sopstvenih mogu}nosti. Time se lutka odscenskog subjekta preobrazila u objekat,u predmet, u rekvizit.

Zala`u}i se za povratak polo`ajascenskog subjekta lutki Radonji} veli da„lutku treba iznova animirati, opet o`i-veti, ba{ kao {to se to ~inilo jo{ pre mnogovekova i u kultnim obredima ili u naslu-tu Novalisovog Plavog cveta kako bi ‘svetpostao san, a san postao svet’“.

O lutkovnosti, simboli~nom i me-tafizi~kom zna~enju lutaka, ulozi redite-lja govorio je profesora Slav~e Malenov izSofije. Po njemu budu}nost lutkarstva jeu simbolu i metafori.

Kratak prikaz zavr{avamo re~imamr Predraga Bjelo{evi}a, direktoraDe~jeg pozori{ta i Festivala u Banja Luci,koji smatra „da je lutkarstvoumetnost totalnog teatra“.

6

Lutkarska scena

LUDUS 129Lu

LUTKARSTVO, UMETNOST TOTALNOG TEATRA

Mr Gordana Br un

Me|unarodni nau~ni skup Lutkarstvo danas

uprili~eno je povodom obele`avanja 50

godina De~jeg pozori{ta Republike Srpske

Pro{lonedeljna premijera ^arobnesvirale vilenjaka Milana na Lut-karskoj sceni zrenjaninskog Naro-

dnog pozori{ta, pokazala je ~ari teatarskeiluzije: likovna kreacija Jelene Mili}Zlatkovi} (lutke, kostimi, scenografija) i

re`ija Irene Tot napravile su bajkovituatmosferu u kojoj „laterna magika“ predgledaocima demonstrira svoja ~uda.Pri~u o podvigu zaljubljenog vilenjakanapisao je @eljko Huba~, a zrenjaninskapostavka je njena prva inscenacija.

SVETLOSNA IMAGINACIJA

Lj i l jana Ba i lov i¯

Pri~u o podvigu zaljubljenog vilenjakanapisao je @eljko Huba~, re`irala ju je IrenaTot, a zrenjaninska postavka je njena prvainscenacija

POLA VEKA DE^JEGPOZORI[TA U BANjA LUCI^etvrti Me|unarodni festival pozori{ta za

djecu, odr`an u Banja Luciod 14. do 20. oktobra 2005, bio je u znakuobele`avanja zna~ajnog jubileja doma}ina:50 godina postojanja i profesionalnog rada

De~jeg pozori{ta grada

Toplo podnevno oktobarsko sunce i ambijent gradskog trga prepunograzdragane dece dali su posebnu dra` po~etku pozori{nog slavlja kakvo pred-stavlja Me|unarodni festival pozori{ta za djecu. Posebno, {to je i program biokola` stvarala{tva najmla|ih iz banjalu~kih osnovnih {kola uz u~e{}e poznatogde~ijeg pesnika Ljubivoja R{umovi}a i kant-autora Ljiljane Petrovi} iz NovogSada. Iste ve~eri, u prisustu zvani~nika i brojnih ljubitelja de~jeg pozori{ta ilutkarstva sve~ano je otvoren Festival potse}anjem na poluvekovni jubilej i 250premijernih predstava, ~ija izvo|enja je do sada gledalo vi{e od dva milionagledalaca. A gosti ovog, jubilarnog Festivala, koji ove godine nije imaotakmi~arski karakter, bili su umetnici iz 14 de~jih pozori{ta, iz 9 evropskihdr`ava.

„U tradiciji srpske kulture i duhovnosti jedno od najzna~ajnijih mijestazauzima kult slave ili slavlja povodom obele`avanja nekog istorijskogdoga|aja“, rekao je na samom po~etku uvodne besede ugledni pesnik, direktorFestivala i Pozori{ta, mr Predrag Bjelo{evi}. Po`elev{i dobrodo{licu gostimaposebno je istakao: „Va{im u~e{}em na Festivalu bi}ete zajedno sa nama dio snageneracija umjetnika na{eg pozori{ta, koji su u poslednjih 5 decenija, nese-bi~no, svako na svoj na~in, doprinosili uspje{nijem radu i djelovanju De~jegpozori{ta u Banjoj Luci“. Prve predstave ovog teatra [umski car i Zlatna ribi-ca izvedene su davne 1956. u re`iji Vojmila Rabadana, a ve} naredne godinemladi lutkari Banjaluke pozvali su u goste najpoznatijeg i najzna~ajnijeglutkara, glumca i reditelja, Sergeja Obrasciva iz Moskve. Potom po~inju prvagostovanja banjalu~kog ansambla po Evropi i susednim, biv{im jugosloven-skim republikama. Sti`u priznanja poput onih s bugojanskog bijenala, iz Koto-ra, Subotice, Lom`a - kratak je istorijat jubilarnih 50 godina postojanja.

Dje~ije pozori{te Republike Srpske najmla|ima prezentuje razli~ite forme:lutkarsku, dramsku, tetar sjenki, fluorescentni teatar, kombinovanu lutkarskui dramsku tehniku, kakva se mogla videti u lutkarskim predstavama za odrasleMajstor i Margerita i Olovni vojnik, ili kakve }e tek biti vi|ene u lutkarskojverziji opere ^arobna frula Vofganga Amadeusa Mocarta, u re`iji BiserkeKolevske iz Sofije. Premijerom ovog komada, izuzetno visokih umetni~kihkvaliteta, inventivnosti reditelja, likovnosti i scenske estetike zapo~eo je ~etvrtipo redu festival i osta}e dugo zapam}en.

U~esnici Festivala bili su: De~je pozori{te iz Subotice s predstavom Aska ivuk, Teatro dei Piedi iz Peru|e i predstava Po|i kuda te noge nose, Mini teatariz Ljubljane i Bajka o caru Saltanu, Pozori{te lutaka iz Ni{a i ^arobnjak izOza, Trupa snova iz Francuske s Pri~ama za snove, SARTR i Studio lutkarst-va iz Sarajeva s Pepeljugom, Pozori{te mladih iz Novog Sada i ^arobnica izulice Bon`ur, Pozori{te lutaka iz Mostara i Razbojni~ka pri~a, Centralnilutkarski teatar iz Sofije i Mogli, Pozori{na grupa Hanover i Plava stolica,Lutkarska scena NP „To{a Jovanovi}“ iz Zrenjanina i Mala princeza, Pozori{telutaka i glumaca iz Lom`a i Mali dimni~ar, Pozori{te za decu iz Kragujevca iPepeljuga, Pozori{te Bo{ko Buha i Sne`ana i sedam patuljaka.

Mr Gordana Brun RReeddiitteelljj IIrreennaa TToott ii aauuttoorr lliikkoovvnnee oopprreemmee JJeelleennaa MMiillii}} ZZllaattkkoovvii}} ssttvvoorriillee ssuu ~~aarroobbaann uuttiissaakk ((FFoottoo:: JJ.. DD.. WWeeggoovvii}}))

Doma}i teatar za decu veoma oskudeva udobrim, novim tekstovima, tako ovabajka, kombinuju}i tradicionalne i novemotive, predstavlja lepo i podsticajnoosve`enje.

Gluma~ka postava ^arobne sviralevilenjaka Milana: Danilo Mihnjevi}, Ta-tjana Bara}, Olgica Trbojevi}, TatjanaReljin, Aleksandar Dragar, Andrija Po{a,Nata{a Mili{i}, Hajnalka Kova~, Sne`anaVekecki i Miroslav Ma}o{ - imala je te`akzadatak da uklopi `ivu glumu i animaci-ju, lirske pasa`e i dramati~ne efekte, i, umno{tvu vizuelnih provokacija, istaknehumorne elemnte teksta va`ne u obliko-vanju likova. U tempu koji je nametnularediteljka, ne dozvoljavaju}i ni sekundu„praznog hoda“, glumci igraju kompakt-no i kompetentno. Nekoliko o~aravaju}ihscena gledali{te ostavljaju bez daha:ledena belina zimske kraljice, stra{niBrdimir, borba sokola i Gavrane, ailuzionisti~ki do`ivljaj sna`no je posre-dovan dobro plasiranim elemntima tzv.crnog teatra. Dramski tok sna`no po-dr`ava muzika Aleksandra Popovi}a.

Na idejnom planu bajka o ~arobnoj{umi i po`rtvovanom vilenjaku ima vi{eslojeva: na naj{irem, to je sukob dobra izla i trijumf plemenite motivacije; u po-tekstu su ekolo{ke poruke i empatija saukupnim `ivim svetom. Rediteljska in-spiracija Irene Tot pa`ljivo je struktuiralamogu}nosti teksta, pokrenula sve (nemale) potencijale zrenjaninskoglutkarskog ansambla i „naterala“ ina~eskromne tehni~ke domete svetlosnogparka da proizvodi „svetlosnu magiju“;uz pomo} likovne kreacije Jelene Mili}Zlatkovi} i muzike Aleksandra Popovi}a,praizvedba Huba~eve bajkeje ~arodejstvuju}a.

Sekretarijat za

kulturu

Skupštine grada

Beograda

usrdno dariva

svoje jedine

pozorišne

novine.

„Ludus“

uzvra}a s

blagodarnoš}u.

Page 7: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Za samo nekoliko meseci MilenkoPavlov, poznati glumac beograd-skog nacionalnog teatra, a od skoro

i sve uspe{niji reditelj na scenamasrpskih pozori{ta, obogatio je kolekcijupriznanja s jo{ 3 nagrade. Prvo je kon-cem maja u albanskom gradu Kor~i pro-gla{en za najboljeg glumca festivalakomedije „Balkan 2000“, krajem septem-bra stiglo je priznanje Zadu`bine „Rado-je Domanovi}“ pri Udru`enju knji`evni-ka Srbije za `ivotno delo na polju satire ikomedije, a u oktobru `iri Vr{a~ke pozo-ri{ne jeseni dodelio mu je specijalnu na-grada za svestrani umetni~ki doprinos -re`ija, scenografija i gluma u Pokon-direnoj tikvi Narodnog pozori{ta „Steri-ja“ iz Vr{ca. Razmi{ljam, s obzirom nanjegov vi{edecenijski umetni~ki sta`, alii lepih 55 godina `ivota, kako da ga„etiketiram“ - kao glumca koji pripadasrednjoj ili (mla|oj!) starijoj generaciji.„Smatram da sam jo{ uvek pripadniksrednje generacije glumaca, a u prilogtome ide i ~injenica da uglavnom tu-ma~im likove mla|e od mene. No, nijeuvek tako, recimo Aca u Kova~ima, ilisluga Jovan u Pokondirenoj tikvi. Do-du{e, tu sam brisao tekst (smeh), da se nevidi Jovanova biografija. Vidim sebe kaopripadnika srednje generacije i zbogsvog temperamenta. Evo, na primer, MijaAleksi} je kasno po~eo da igra o~eve idede, jer je, ~ini mi se, sve do svoje 60 ig-rao juno{e. Mija je bio veoma spretanglumac, sjajan, velik... Pada mi na pa-met i engleski glumac koji je igrao

Hamleta. Govorim o engleskoj predstavikoja je 2001. gostovala u Narodnompozori{tu. Njega sam video posle pred-stave, ne znam kako se zove. Imao je vi{eod 50 godina. Kad je glumac uverljiv, kao{to je on, mo`e da ima i 150 godina.“

Tipizirani glumciUspeva{ li da bude{ uverljiv kod

publike svakom ulogom?Pogotovo u poslednje vreme kad sam

ve} zreo, samo da ne opadnem (smeh). Mo`e li bar jedna od tri nagrade koje

si dobio poslednjih meseci da ti prokr~iput ka novoj ulozi, re`iji.

Trebalo bi, mada se ja ne pitam, amogu i da se pitam. Odem kod direktora,a obi~no glumci to i rade jer nije tonikakva sramota, i ka`u: „Ja bi da igramto i to“. Ina~e, stvarno dugo nisam primioneku nagradu, ima tome i 10-ak godina.

Uz tvoje ime mnogi ~esto sebi dajuza pravo da ti prika~e odrednicu -populisti~ki glumac. Deli{ li to mi{ljenje?

Recimo, da! No, nisam igrao samo ukomedijama. Imam i mnoge dramskeuloge, recimo Savu [umanovi}a, Dra`uMihailovi}a... Mislim da su reditelji veli-ki krivci za to {to glumce svrstavaju uodre|eni fah. Kod nas je po tom pitanjuista situacija i u pozori{tu i na filmu.Pogotovo filmu. Stalno se vrte tipiziraniglumci. Ima ih 20, 30, ne vi{e, jer filmskireditelji ne}e da eksperimenti{u. Oni vi{ene dolaze u pozori{te. Do pre 15 godina,

obavezno su sedeli u pozori{tu i tra`ilinova lica za film. Dok sam bio u Pozo-ri{tu na Terazijama, sedeli su s nama igledali sve predstave. Pokojni Sava Mr-mak je gledao sve pozori{ne predstave uBeogradu, a bio je odli~an televizijskireditelj. Mnogi reditelji gre{e {to ne gle-daju tu|e predstave. U to sam se uverio ikroz li~ni primer, jer dobijam silne idejedok gledam tu|e predstave.

^esto zalazi{ u pozori{ta po Srbiji.Kakve predstave u tim sredinama, u`anrovski, imaju najbolju pro|u?

Iskreno, ne postoji odre|eni `anrprednja~i. Postoje razne predstave - odkomedija, preko eksperimentalnih pred-stava, do dramskih. Video sam uglavnomdobre i zanimljive predstave. No, veliki jeproblem s finasijskim sredstvima. Umet-nost mora da se plati. Ako ho}e{ da vodi{ra~una o svom narodu, njegovom obrazo-vanju, njegovom duhu, mora{ da ula`e{u umetnost.

Nedavno si boravio u pozori{tu „Ra-{a Plaovi}” na Ubu i tamo Mre{}enje{arana Aleksandra Popovi}a. Kakva jesituacija u tom pozori{tu, koliko se unjega ula`e?

Najve}e zasluge za sve {to to pozo-ri{te posti`e treba pripisati upornom~oveku - Peri Lali}u. Ljudi na Ubu susvesni ko je bio Plaovi} i zaista se trudeda u tom pozori{tu odr`e umetni~ki nivo.Godi{nje imaju po premijeru, a ~estogostuju po Srbiji. Imaju i vrlo dobar glu-ma~ki ansambl. Ub je malo mesto kojekulturi pridaje mnogo zna~aja. Nedavnosam im predlo`io da u pozori{tu urade ipredstavu za decu. To je jako va`no, jerdeca su budu}a publika. Bitno je da decudo 7. godine navikne{ da idu u pozori{te.Ako uspe{ u tome, dete }e posle samo dadolazi u pozori{te.

Odgovornost premasvakom piscu

Izjavio si da planira{ da se u pot-punosti posveti{ re`iji. Da li si se zasitioglume?

Nisam. Glumi}u i dalje, mada trenut-no nemam mnogo predstava u mati~nompozori{tu. Re`ija me je oduvek zanimala,iako me profesor Belovi} najurio s re`ijerekav{i mi: „Ti si odli~an glumac, nedamo ti da studira{ re`iju”! Bio sam o~a-jan, plakao sam. No, nisam se dao. Da bineko re`irao, on mora da ima suludeideje, veliku ma{tu, kao i glumac. Na-gledao sam se lo{ih predstava, igranihdva i po puta.

[ta bi mogao da bude razlog za takone{to?

Postoji veliki broj reditelja koji misleda su pametniji od pisaca. Ako misli{ dasi pametniji od pisca, onda napi{e{ dra-mu i - gotovo. Obi~no takve rediteljepovu~e ideja, po~inju da eksperimenti{u itako potpuno upropaste pisca. Dojadili sumi lo{i reditelji. Zbog njih sam i po~eo dare`iram. Recimo nisam smeo da se igramsa Sterijom. Sve ono {to sam uradio uPokondirenoj tikvi, napisao je Sterija.Bitno je samo da se tekst dobro pro~ita. Umojoj postavci Pokondirene tikve, Fema,koju igra Tanja Bo{kovi}, u delu pred-stave obla~i frak. Se}am se, mnogi su mepitali za{to je u fraku? Odgovorio sam: „Sterija napis’o. Nisam ja izmislio”!Imam veliku odgovornost prema svakom

piscu. Danas se mnogi reditelji ose}ajutoliko „sna`no” i „mo}no” da mogu [ek-spiru, Nu{i}u ili drugom velikom piscuda izbri{u scenu. To je ne~uveno. Idejareditelja mo`e da se sla`e s idejom pisca,a i ne mora. Mo`e biti sli~na, bar kolikosu me u~ili profesori. Mo`e ideja biti isuprotna, ali reditelj mora da na|eopravdanje za{to je to tako. Jer, sve nasceni mora da ima svoje opravdanje.

U Narodnom pozori{tu ve} tre}usezonu nema{ profesori ulogu. Poslednje{to si uradio, jo{ novembra 2003, bio jeAca u Nikoli}evim Kova~ima s kojim siu Kor~i osvojio nagradu? Otkuda tolikapauza?

Ranije, verovatno je razlog taj {to meje prethodna uprava svrstala u tzv.drugu klasu. Pitam direktora Drameza{to su to uradili, a on odgovara: „Ne-moj mene, pitaj upravnika”! Odem kodupravnika, on ka`e: „Nemam pojma”!Ka`em mu: ”Pa, tvoj je potpis”. On miodgovara: ”Sve sam to generalno pot-pisao”! Pretpostavljam da je to razlog {tonisam igrao, a sad je verovatno taj {to semalo radi, po{to je pozori{te, ka`u, uvelikom dugovanju koje sunasledili od prethodne uprave.

7

Intervju

Mikojan Bezbrad ica

DOJADILI SU MI LO[I REDITELJI„Umetnost mora da se plati. Ako ho}e{ davodi{ ra~una o svom narodu, njegovomobrazovanju, njegovom duhu, mora{ daula`e{ u umetnost“,veli Milenko Pavlov

Ulogom Potkoljosina u Gogoljevoj@enidbi, po~etkom novembra pre-mijerno izvedenoj u re`iji Slaven-

ka Saletovi}a na Sceni „Ra{a Plaovi}”,mladi i veoma talentovani glumac Mi-hailo La|evac obogatio je svoju radnubiografiju u mati~nom, nacionalnom tea-tru novom zna~ajnom rolom iz svetskedramske ba{tine. Posle ^ehova, Dosto-jevskog, Ibzena, Molijera, [ekspira ne-minovno se name}e zaklju~ak da jeGogolj, a s njim i za mnoge glumce veo-ma izazovan lik Potkoljosina, do{ao kaologi~an nastavak.

„Verovatno da je tako, po{to klasikustvarno u svakom pogledu volim. Njusvakako treba negovati, pogotovo uNarodnom pozori{tu, ali na na~in ukojem }e biti re`irana i igrana dana{-njim jezikom i savremenim smislom zapozori{te.“

Ovo je tvoj prvi susret s Gogoljem namati~noj sceni?

Jeste, a ina~e moj prvi susret s Gogo-ljem desio se jo{ na Akademiji. On jezaista veliki pisac jer ga mo`e{ igrati iju~e, prekju~e, danas, a i sutra i prekosu-tra. Imam profesionalnu deformaciju da

kad ~itam, odmah imam i u glavi pravimlikove koje, bez obzira na to da li je upitanju roman, pripovetka ili ne{to tre}e.Smi{ljam likove - ko su i {ta su, kakvi suim odnosi... Tako je ranije bilo i s Gogo-ljem. No, rade}i sada ozbiljnije na njemu,prvi put sam shvatio koliko je on velikipisac zato {to daje apsolutno bezbrojnomogu}nosti za igranje, ali samo jedna odnjih je prava. Kad sam to shvatio, zaistasam osetio neverovatan strah da li }uubosti pravi put. Sada, posle svega,uistinu verujem u tu ulogu i beskrajno jevolim.

Potkoljosin je poprili~no nesiguran,neodlu~an i samim sobom zaokupljenmladi}. U kojoj meri on zapravo pred-stavlja ogledalo mladi}a tvojih godina udana{njoj Srbiji?

U velikoj. Mnogi ljudi danas, preulaska u brak, neminovno sebi postavlja-ju pitanja: Kako }u to uraditi? Gde }u`iveti? To su pitanja na koja, kad ihdanas ovde postavi{, apsolutno nema{odgovor, i onda to po~inje da te pla{i. Stim problemom suo~en je i Potkoljosin.Nisu to pitanja, na primer, od ~ega }e da`ivi, jer on ima para. Njega mu~i ne{to

drugo. Kako }e ona izgledati? Da li }eona s njim pro`iveti 10 godina, a ondaoti}i s nekim drugim? Da li }e mu, ako jepita: „da li ho}e”, odgovoriti: „ne”! U tomslu~aju postavlja se pitanje {ta onda radi-ti? I ~im nema ta~nog odgovora, onpomisli „ne}e”, i zato je ne}e ni zaprositi.Da ima „ho}e”, on bi oti{ao i zaprosio je.A po{to nema ni na jedno pitanje konkre-tan odgovor, to njega dovodi u potpunukonfuziju. Njegova nesigurnost proizi-lazi i iz toga {to on sebi stalno unapredpostavlja pitanja. Otuda je Potkoljosinapsolutno predstavnik ve}ine dana{njihmladi}a, i ja sam ga igrao kao sebe. Jer, ija se privatno nalazim pred tim pitanjem.Potkoljosin jednako ja.

Ku}na haljinai brkovi

Potkoljosin nekim svojim gegovimaneodoljivo podse}a na ^aplina. Da li sisvesno i{ao u tom pravcu?

Svesno sam i{ao. U mom `ivotu, kadje komedija u pitanju, postoje dve velikeli~nosti. To su gospodin ^arli ^aplin igospodin Boris Komneni}. Mislim dasam, {to su neke kolege i prepoznale,nadam se ve{to imitiraju}i te ljude krozsebe, zapravo hteo da im poka`em kolikosam im zahvalan. ^ak ima i fizi~kihstvari koje sam ubacio. Ne samo da sampoku{ao da mislim njihovim jezicima,ve} u prvoj sceni imam ku}nu haljinukoju Komneni} ima u predstavi Uobra-`eni bolesnik, a s druge strane samstavio i brkove koji podse}aju na ^aplina.

Saletovi} je @enidbu radio po veomazanimljivom principu u kojem likovipredstavljaju odre|ene `ivotinje, a u tojpreraspodeli tebi se „zalomio” zec. Uo~ipremijere ti je Mladen Materi} savetovaoda nabavi{ knjigu Ze~iji tragovi Milo-vana Danojli}a. U kojoj meri ti je po-mogla?

Beskrajno mnogo. Iako mi je go-spodin Pjer Rajkovi} izuzetno pomogao{to se ti~e scenskog pokreta, ipak sam`eleo da to ne bude samo „pokretovski“zec, nego i „mi{ljeni“ zec, jer me zanima-lo {ta se to de{ava u njihovim glavama.Razgovarao sam s Materi}em i on mi jepredlo`io da pro~itam tu knjigu. Kupiosam je odmah posle probe, i potpuno jeprogutao istog dana. Bio sam izbezuml-jen, jer sam nai{ao na fantasti~ne stvari.

Do kakvog si zaklju~ka do{ao~itaju}i je, koliko su ze~evi sli~ni ljudi-ma?

U knjizi ~ak postoji re~enica gdeDanojli} ka`e da ako se sve `ivotinjeuzmu u obzir, zec je apsolutno najbli`i~oveku. Da ne prepri~avam sve, na krajuknjige postoji mali zaklju~ak u kojem seka`e: „On bi sve da proba, a svega sebeskrajno pla{i”. Mislim da je to upravoono {to i nas odlikuje.

Potpunonovo iskustvo

Uskoro te ~eka nova premijera,^asove u kojima ni{ta nismo znali jednio drugima Petera Handkea u re`ijiMladena Materi}a...

Rad na predstavi je zbog tehni~kihproblema bio obustavljen, ali za koji dantreba da se nastavi i poslednji blok proba,dok }e premijera biti koncem decembra.

Rad s Mladenom je u svakom pogleduvi{e no uzbudljiv, pogotovo ako uzmem uobzir {ta radi, ali i da je ovo ne{to {to dosad nisam radio.

U pitanju je potpuno novo iskustvo?Za mene da, iako sam tokom dosa-

da{nje karijere ve} imao 25, 26 premi-jera. Prvi put mi se de{ava da radimapsolutno na nov na~in. Radnja pred-stave se de{ava na trgu u vremenskomperiodu od jednog sata, a koliko samshvatio Mladena predstava }e upravotoliko i da traje. U podeli je 30 glumaca, asvako od nas ima izme|u 10 i 12 pro-lazaka, {to zna~i da }e ih tokom pred-stave biti oko 400...

Iako iza sebe ima{ zavidnu pozori-{nu karijeru gra|enu na brojnim uloga-ma koje bi sigurno i mnoge tvoje kolegepo`elele, nisi ~est gost u medijima...

Nisam ~ovek koji preterano voli eks-poniranje, a s druge strane ose}am iizvestan strah; ne do`ivljavam medijskoeksponiranje kao svoj teren i posao. No,ako neko `eli da me ne{to pita, rado }u seodazvati i kasnije s u`ivanjem ~itati to unovinama, odgledati to na televiziji ilislu{ati na radiju.

Misli{ li da bi s ovim brojem pozo-ri{nih uloga, da si ih uradio na filmu iliteleviziji, situacija bila mnogo druga~ija,da bi ipak bio prisutniji u medijima?

Apsolutno. Evo, recimo, u Austrijisam snimio samo jedan film i zahvalju-ju}i tome bio medijski mnogo prisutan,toliko da mi se de{ava da me u Be~uprepoznaju na ulici, a ovde me gotovoniko ne zna, ili tek mali broj pozori{nepublike. Sa tom ulogom uop{te nisamzadovoljan, iako je na filmskom festivalu„Maks Ofils” u Sarbrikenu bila nomino-vana u kategoriji za najboljumu{ku ulogu...

Mikojan Bezbrad ica

POTKOLJOSIN, TO SAM JA„U mom `ivotu, kada je komedija u pitanju,postoje dve velike li~nosti. To su gospodin^arli ^aplin i gospodin Boris Komneni}”,otkriva glumac Narodnog pozori{taMihailo La|evac

MMiilleennkkoo PPaavvlloovv ssaa kkoolleeggaammaa uu pprreeddssttaavvii KKoovvaa~~ii

Page 8: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Dobili ste i dobijate ovacije zapojavljivanje u Svetlostima pozor-nice. Da li ste verovali da }ete u}i

u novu zgradu, da }e se to zavr{iti?Zaista sam verovala. Verovala da to

mora jednom da se dogodi. Jer ne samoBeogradu, celoj Srbiji je nodostajalo ve-

Stalno se govori kako je pre bilolep{e, ka`ite {ta je Vama lep{e sad, po{to`ivite i ovo vreme, s najmla|im ~lanovi-ma pozori{ta?

Ja `ivim, to mogu bez la`ne skorm-nosti da ka`em, s toliko mnogo generaci-ja, jer ja samo u tom pozori{tu radim 52

ubedim pedagoge i vode}e li~nosti Aka-demija da se to ipak smanji, da se klaseprimaju, recimo, svake dve godine. Suro-vo je, ova deca nemaju gde. Ali, pre svegaje sramotno za Beograd da ima tako malopozori{ta. Mnogo sam putovala po svetu,po velikim centrima Evrope, Afrike,Amerike, i{la da vidim kako drugi radeto {to ja radim, da osetim atmosferupotrebnu da bih lak{e do{la do re{enja zaulogu. @ao mi je {to nisam videla Japan,Kinu sam videla. Boli me {to ~ak i ubalkanskim velikim gradovima ima vi{epozori{ta no u Beogradu. Nije istina dasu pozori{na prazna, da umiru. Po-zori{ta su puna intelektualaca i neintelk-tualaca, manuelnih radnika, bogatih inebogatih... jednostavno ljudi idu u po-zori{te. Samim tim {to nemamo dovoljno

sam pokupila od njih. Dobijala sam gla-vne uloge, a nisam imala postavljen glas.Dirigent mi je jednom rekao: „Branka,znam da ne znate da pevate, ali jedva~ekam da zinete“. Soja Jovanovi} je znalada u glumcu pokrene ono {to nije nisanjao da mo`e. Podsticala je u namasigurnost, podes}ala na primarni talenat- glumu.

Aktivni ste i na drugom planu -nedavno ste u~estvovali u nau~nomskupu posve}enom Jovanu Putniku.Imali zapa`enio izlaganje koje }e tek{tampati Matica Srpska i Akademijanauka. Glumci ina~e pi{u. Jeste lipomi{ljali na knjigu?

Izuzetno dobro pi{em monodrame.Mnoge glumice igraju moje monodrame,i ja igram jednu. Moje monodrame trajukao celove~ernje predstave - sat i po.

Kako izgleda Va{ dan, da li ve`bate,kako odr`avate kondiciju?

Pre predstave izgovorim glasno na{uazbuku bar 10 puta, jer sam u tremi iose}am odgovornost pred onim {to }e sedesiti. Ina~e, moja najve}a muka, smemda ka`em to posle svih godina, je - jezik.Moji su se ~esto selili; ~as sam bila uSloveniji, ~as na Kosmetu, ~as u Make-doniji. Kad sam do{la na Akademiju,profesor me je izvodio i tra`io da studen-ti, na osnovu moga govora, pogode odak-le sam. Jedni vi~u Ruskinja, drugi Hrvat-ica, tre}i Makedonka. To je bilo tako

sme{ano u mojoj glavi da od akcenta nijeostajalo ni{ta. I danas je najve}i deo mo-ga rada na ulozi upravo rad s lektorom.

Ve}ina ljudi je danas depresivna, aVi?

Znate, ne mogu da budem bez `a-losti. @elim sre}nu budu}nost mojoj deci,a moja budu}nost je odbrojavanje za let ukosmos. Jer ja sam do{la do ivice, jo{malo pa palim, jel tako? Me|utim, ja sejako vadim. U pozori{tu se deca ~udemojoj snazi na sceni. Ja ka`em: ajde,mo`emo jo{ jednom da probamo, a onivi~u: ne mooo`emo! A ja mogu, i ~udimse kako oni to ne mogu. A znate ~ime seja branim - ali nemojte to shvatiti kaor|avu stranu moga karaktera - sva|amse po ku}i. Ja peckam, kritikujem. Tad,kad me stigne to {to me pitate, kad osetimda ne{to nije u redu, da nije ono {to sammislila da mo`e da bude, uzmem knjigu,ili {etam, ili vozim bicikl...

Jo{ vozite bicikl?Da, pored Save. To su moje odbrane.

Ja ne dam da mi mozak dotakne ono {tone valja. Nije istina da ne vidim {ta nevalja, vidim ja o-ho-ho {ta nije u redu, alisam svesna da ja to promeniti ne mogu.Shvatila sam, po{to strasno izu~avamna{u istoriju, da smo mi uklet narod kojine mo`e da `ivi sam sa sobom. Mi drugeprihvatamo i cenimo, a sebe ne. Stra{noje to {to }u re}i, ali mi }emobiti Hazari.

8

Intervju

LUDUS 129Lu

Branka Kr i lov i¯

TERAZIJSKI [IK SA NAJDU@IM STA@OM„U pozori{tu se deca ~ude mojoj snazi nasceni. Ja ka`em: ajde, mo`emo jo{ jednomda probamo, a oni vi~u: ne mooo`emo! A jamogu, i ~udim se kako oni to ne mogu“,ka`e Branka Miti}

Gre{ka je uslov svake istinske umet-nosti. Mo`e ono biti malo ili veliko,ali znak verodostojnosti tek ~ini da

ono za`ivi. Tek kad sebi oduzmemopravo na znanje o stvaranju, nastajedelo. Naknadna upotreba napora omogu-}uje da se umetni~ki ~in samo dovr{i. Azapo~etost netakne u svojoj isijavaju}ojneizvesnosti. Predstava plovi sama odsebe. To je ujedno i znak poverenja, bezta{tine, u samostalnost dela. Tereza Avil-ska veli da nam se Bog javlja oduzima-ju}i nam um. Jo{ vi{e autor pozori{nepredstave mora rizi~no da traga i oslu-{kuje de{avanja ispred sebe. S takvompa`njom uvek pristupam kreaciji. Neznam, ali se usu|ujem. Od svojih akteratra`im samo da nazna~e svoj trenutakpostojanja na sceni.

Pomniji gledalac na{ih predstavarekao mi je da se kod nas nikad ne znada li je gre{ka plod slu~ajnosti ili jenamerna. Ili je ispoljena scena plod gre-{ke. Izviranje iz po{tovanja slucajnosti.Bogatstvo nije sama gre{ka ve} autonim-ija estetskog oblikovanja - dugoro~nismisao sve`ine.

U tim situacijama dejstvuje nad-znanje postavljenih modela. Vreme seosloba|a ljudskog odre|enja, a nastajan-je gre{ke posmatramo kao pozori{no pri-sustvo ~ekaju}eg gosta, isto kao {to suspremni i doma}ini. Samostalnost nasceni: izazov ili propast! U svakom slu-~aju dragocenost kojoj ne te`im, ve} kojupropu{tam. To nije sebi~no opu{tanje ve}napetost, tema koja produbljuje i vodi kasigurnosti.

Gre{ka se ne mo`e poistovetiti s gre-hom, nego posve}enim prazninama goto-vo sakralnog predavanja bezdimenzion-alnoj umetnosti. Umetni~ko delo jeistra`ivanje ~oveka, komosa i tajanstve-nosti. Gre{ka je uvek dobrodo{la kaddolazi iz vremena i kroz vreme. Kad nepostoji ni tren prilike da je kontoli{emo ilizapazimo. Ili, kad je prime}enu dopusti-

mo. Ljubivoje Tadi} mi je pri~ao o svojoj„kaskadi“ u predstavi Prilago|avanjeAn|ela po tekstu Stevana Pe{i}a: „Na-stala je pauza... zaboravio sam tekst...pauza se pretvorila u dugu liniju ve~-nosti... traje... tekst mi se ne vra}a... {e-tam... gledam, mu~im se... vreme pro-lazi... obgrlio me stid... pauza traje...najzad re~i se vra}aju, traka ponovopo~inje da se vrti... Uklju~ujem se u dija-log s Radovanom Miljani}em. Posle pred-stave prilazi mi profesor P.B. i veli:„Ljubo, bravo! A ona duga dramskapauza, fantasticno!“ Nekontrolisana ti{i-na u~inila je da se u gledaocu stvori poe-zis. Tekst nije dozvolio Tadi}u da se pred-stava okameni.

Moje po{tovanje prema gre{ci nasta-je onog trenutka kad sam po~injem daigram u svojim predstavama. Po{to jo{nikada nisam video ni jednu svoju pre-dstavu, a da bi izbegao komparativnevrednosti, odlu~io sam da verujem u njih.U`ivam kad se dese trzaji koje ne kon-troli{emo. Jedan akter ode na jednu,drugi na drugu stranu. Najednom u du{io`ivi akt disharmoni~nog sklada. Ras-pr{eno zameni u{togljeno. ^ak na svojojko`i osetim odobravanje, pa je jedino tugledalac o{te}en jer ne zna da je nastalastvarala~ka pometnja. Ali, i bez znanja,u gledaocu se stvori do`ivljaj vere ugre{ku i istinitost trenutka. Spoticanje onapamet nau~enom dovodi i konzumentedo rutinske pripadnosti pra}enja radnjena sceni. To nije puka, ili banalna slobo-da, ve} osloba|anje umetnosti s motivimanesvesnih ~inova. Gre{ka postaje sastav-ni deo predstave tek kad su akteri bez-gre{ni. Kad poseduju spoznaju o svojojdubini i njenom izno{enju na scenu.Molitva je obra}anje Bogu, umetnost jeobra}anje Boga. Reditelj mora da verujeu svoje delo koje se spoti~e, grca i nestajeu delovanju.

Gre{ka potpoma`e dateatarsko delo brzo ne ispari.

Bo¦ idar Mandi¯

TEATAR GRE[KEIskustva Porodice bistrih potoka

liko, revijalno pozori{te. U drugim re-publikama biv{e Jugoslavije veoma suo`ivela ta pozori{ta i uspe{no rade. Svakiupravnik je poku{avao, ali nije se u tomeuspevalo. Gorica Mojovi} je stvarno svimsilama nastojala da se to zavr{i, i to jesad impresivno. Po onome kako je izgle-dalo, u kakvim smo mukama bili... neznam kako smo izdr`ali. Valjda zato {tonas je publika podr`avala. Taj teatar kojinije imao svoje ime i prezime... Bio jeBeogradska komedija, pa smo se spojili sBoegradskim dramskim u Savremnopozori{te, a posle smo postali Teatar T...Sad smo se ponovo vratili na pravo ime ipravo mesto: Pozori{te na Terazijama.

Eto, ja takoVi pripadate generaciji koja iz

po{tovanja prema poslu i iz vlastitog{ika, uvek elegantno delovala i tu ele-ganciju unosila u pozori{te. Da li se i sadspecijalno pripremate kad idete na po-sao?

Pa ne znam. Evo, kako vam sadaizgledam?

Divno, ekskluzivno.Tako odlazim u pozori{te. Nau~ili su

nas na{i profesori da po{tujemo pozori{tekao hram i u njega ulazimo besprekorni.To je bio nepisani zakon. Danas mladiimaju svoju modu, svoj stil koji maloodudara od nas, ali eto, ja tako.

Ba{ sam se pitala kako ste te ru`iceoko vrata tako uspe{no plasirali?

To je obi~an marama koja je unutraonako, na {pic, a ja sam je stavila kaokragnicu da o`ivi malo ovo stara~ko lice.

godine. Nisam se razdvajala od tog po-zori{ta ~ak ni posle penzonisanja, koje jena moju sre}u jako kasno do{lo. Radilasam pune 42 godine. Dr`ali su me tu,ne{to je bilo u mojoj energiji {to nijedozvoljavalo njihovoj savesti da ka`u: e,pa hajde da se sad odreknemo te Branke!Mene to i danas dr`i. Re{ila sam da vi{ene afektiram sa svojim godinama,pomenu}u ih jo{ jednom, to je 80... To suduboke godine koje ose}am ponekad uku}i, ali ne i u teatru. Tu se podmla-|ujem, i {to je lepo u toj situaciji, dolazetoliko darovite generacije. Primetila samda na svakih 5-6 godina iza|e izuzetnokreativna generacija, a jo{ su izuzetnijipo svom vaspitanju, {to je veoma prijatnoza starog ~oveka koji s njima mora dakontaktira u radu. To su pristojna deca,divni momci i devojke, u divnim smoodnosima. Meni nije uop{te te{ko {to sams njima, i njima {to su samnom. Po za-vr{etku svake predstave, bilo izvan Beo-grada ili u Beogradu, kad bi stigla korpacve}a za ansambl, obavezno neko odmladih uzme tu korpu i da je meni. Sadamolim da mi vi{e ne daju one zahtevneuloge, kakvih sam se naigrala, ve} da tobudu uloge koje }e me, ipak, malo po-{tedeti.

Po ~emu su u prednosti ove gene-racije?

Na`alost mislim da oni nemaju ni-kakvu prednost. Jer nas, onda, bilo jemnogo manje. To je bio vakuum poslevelikog svetskog rata, trebalo je stvoritinovi kadar, bilo je to negde 1948, 1950.kad je za nas mlade stvarno bilo mesta.Dana{nje {kolovanje je po kvalitetuizuzetno, ali je preveliki broj dece kojaupisuju Akademije. Nikako ne mogu da

pozori{ta, mi ljude odvra}amo od pozo-ri{ta. Za{to ovoliko gledamo televiziju?Zato {to je u{la u svaki dom. Da je toonemogu}eno ne bismo je gledali, ne binam bila toliko bliska. Kad bi na svakom}o{ku bio teatar, ljudi bi shvatli da je tone{to gde se ulazi, gde treba provestiizvesno vreme, ne{to do`iveti, nau~iti.

A ja onda sednemna bicikl

Ansambl Terazija je odoleo svimneda}ama, pretpostavljam da je slo`an?

I ja mislim da je slo`an. To je valjdajedino pozori{te iz kojeg nisu izletalenikakve dramati~ne vesti, skandali. Lju-di se lepo dru`e. Ranije smo se dru`ili iprivatno, porodi~no; sada to nije slu~aj,ali je zato u pozori{tu divna atmosfera.

Da li se i Vi sla`ate s tim da bi Po-zori{te moglo anga`ovati stru~njake izinostranstva da se malo podigne igra~ki,plesa~ki nivo?

Trebalo bi, i ja mislim da }e togaponovo biti. Jo{ u ono, moje vreme, mismo imali iz Ujedinjenih Nacija ~ovekaza balet. Radio je na savremen na~in itada{nji balet je mnogo znao o modernomigra~kom stilu. To je zna~ilo za tada{nji,prili~no neuk ansambl.

Peva~i bi trebalo vi{e da propevava-ju uloge...

Znate {ta, gledala sam predstave naBrodveju, i tamo u mjuziklima u~estvujuprete`no glumci, ali oni fenomenalnoznaju da izbegnu muzi~ku zamku; jed-nostavno, ako to ne mogu najbolje daotpevaju oni to ka`u. Muzikalno ka`u. Ito je {kola. I za mene je to dobra {kola, to

BBrraannkkaa MMiittii}} ((FFoottoo:: \\oorr||ee TToommii}}))

Page 9: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Du{an Spasojevi} je ro|en 1980. uValjevu. Valjevsku gimnaziju za-vr{ava 1999. i upisuje Akademiju

umetnosti „Bra}a Kari}“, odsek za dra-maturgiju, u klasi profesora Sini{e Ko-va~evi}a. Na drugoj i tre}oj godini studi-ja napisao je drame Odumiranje i Zlo~innad divljim zverima. Marta 2004, uokviru „Projekat 3“ Srpskog narodnogpozori{ta u Novom Sadu javno je ~itanZlo~in nad divljim zverima u re`ijiBorisa Lije{evi}a. Maja iste godine nafestivalu „Northern Exposure“ (A Festi-val Of New Writers And New Work FromThe North) u pozori{tu „West YorkshirePlayhouse“ u Leedsu ~itani su deloviOdumiranja. Diplomirao je 2005. s dra-mom Metak za sve.

Metak za sve je dramski tekst frag-mentarne strukture (sa~injen je od 28scena) koji se ozbiljno i dobro pro-mi{ljeno bavi aktuelnom, posleratnomsrpskom stvarno{}u, pri ~emu se u cen-tru analize nalazi narkomanski (junk)milje. U ovom okru`enju svi uzimajudrogu: probisveti, umetnici, ljudi s vi{ihstupnjeva dru{tvene lestvice, {to se mo`etuma~iti kao re~ita metafora uspavanog,nesvesnog, bolesnog dru{tva. Zbog te-matskog okvira, ali i ozbiljnosti tretmanalikova i njihovih me|usobnih odnosa,Metak za sve se mo`e uporediti s dra-mom Gde ti `ivi{ Ane Lasi} (koji uprkosbrojnih odli~nih kritika i nagrada nikadanije igran), tako|e analiza narkomanskesubkulture u Srbiji fragmentarne forme.Metak za sve je surovo otre`njuju} na-stavak pri~e: od tada pro{lo 6 godina, a

stanje u dru{tvu te{ko da se zna~ajnopromenilo na bolje.

Primarni dramski sukob formiraodnos izme|u mladog dilera X-a i Ivana,od nedavno policajca, verovatno moti-visan `eljom za osvetom (po{to je X pro-dao drogu Ivanovom bratu od koje je ovajumro, u jezivom fizi~kom stanju). Lik X-a nije jednozna~no postavljen, kao neu-moljivo zao, ve} se u nekoliko situacijaotkriva kao prili~no korektan i ose}ajan(npr. u odnosu prema Maleckoj, njegovojosmogodi{njoj ro|aci, koja je do{la sKosova jer su joj roditelji poginuli, ili usituaciji kad pada ki{a a on je sam, gdese pokazuje njegova suptilnost i svest olepom). Otuda se mo`e zaklju~iti da jeodluka da se bavi prodajom droge presvega rezultat dru{tvenih okolnosti,odsustva izbora da se na drugi na~inobezbedi egzistencija (time se nikako neopravdava ovaj „posao”, ali se jasnokristali{e kritika dru{tva koje daje bednemogu}nosti za izbor, te nagoni ljude nabavljenje prljavim poslovima). Odnos X-ovih roditelja prema njegovom „poslu”tako|e je zanimljiv; otac ga podr`ava bariz dva razloga: sin i njega tim novcemizdr`ava, te na taj na~in spre~ava njegovstrah od neizvesnosti opstanka (otacnikako ne mo`e da dobije posao, iako seiskreno trudi; u poslednjem trenutku jeodlu~eno da ne bude zaposlen kao obez-be|enje u kasinu, zbog znatno mla|ihkandidata), a drugo, o~eva podr{ka je iu`asan vid osvete dru{tvu koje ostavljaminimalno mogu}nosti za po{teno za-

ra|ivanje novca. S druge strane, maj~inodnos prema X-ovom poslu se menja; napo~etku drame ona je nejasno ignorantnai nezainteresovana za stvari koje sede{avaju u njenom primarnom okru`e-nju (sva njena pa`nja je fokusirana naeskapisti~ke, putopisne televizijske pro-grame); razlozi za to se otkrivaju u izu-zetno emotivnoj sceni s Ivanom, kada muona, pokazuju}i o`iljak na svom telu,obja{njava kako ju je sin prebio kada jeona slu~ajno videla ~ime se bavi. Nakonovog razgovora izme|u Majke i Ivana,oboje menjaju odnos prema X-u: majkaodlu~uje da napusti i supruga i sina,vrati se u selo u kojem je odrasla, da vi{epasivno ne odobrava u`asnu realnost,dok Ivan odustaje od osvete, {to se mo`erazli~ito interpretirati. Ivan tako makarsimboli~no razbija za~arani krug odvi-janja zla, prekidaju}i lanac osvete, doksu s druge strane njegova pasivnost irezignacija izraz pesimizma, jer je oninicijalno mogao da se suprotstavi tomsvetu. Nakon niza razo~arenja Ivanshvata naivnost svoje ideje i vlastite sla-bosti, i sam po~inje da se drogira, {to }ese okon~ati njegovim samoubistvom.

Postavljanjem lika Pacova, prijateljaX-a koji je tek iza{ao iz zatvora, autoruspe{no kontrastira dva pogleda na svet,„slobodni” i „zatvorski”, ~ime se relati-vizuje su{tina slobode: sa stanovi{ta Pa-cova, `ivot izvan zatvora ne postoji;zatvor ima svoje zakone i sisteme vred-nosti, u okviru kojih ljudi poput njegaodli~no funkcioni{u (imaju autoritet zbogsile koju sprovode), dok na slobodi njihov`ivot nema mnogo smisla, zbog ~ega,nakon izlaska iz zatvora, nastoji da {topre napravi prekr{aj (koji }e izazvatidivljenje ostalih zatvorenika), te da se {topre vrati iza re{etaka. Dru{tvo koje Spa-sojevi} predstavlja u Metku za sve od-re|eno je nasiljem koje pro`ima svenjegove segmente, bilo ono motivisano

(kada X ubija od batina mu{terije kojemu ne pla}aju redovno), ili ne (kadapartnerka X-a Oko maltretira ljude uparku bez posebnog razloga). Nasilje uovom dru{tvu je dakle imperativ i stan-dard. U tekstu su prisutni i motivi lo{eguticaja medijskog okru`enja na nasil-ni~ko pona{anje pojedinca: Malecka, npr.ho}e da plja~ka banke kad poraste, jer jeto videla na filmu, a s X-ovim ocem onastalno igra nasilne video igrice. Metak zasve govori i o bezuslovnom (i besmis-lenom) klanjanju tradiciji (Ivan pi{toljemprimorava sve{tenika da dr`i opelo, da

zose}ajnosti i nasilja; lik Klinca otelo-tvoruje drugu stranu koju defini{e dobro-ta, saose}anje, prisustvo ljubavi: on jeumetnik, autor uli~nih grafita, totalno iposve}eno zaljubljen u devojku koja jeoti{la u Ameriku, {to zna~ajno osvetljavabazi~no tamnu sliku dru{tva u drami.Klinac definitivno nije deo tog dominant-no surovog sveta, ne snalazi se u njemu ine prihvata ga; komad se zavr{ava nje-govim nemim crtanjem na zidu; nakonniza razo~arenja i neuspeha on sasvimodustaje od govora i posve}uje se umet-nosti, {to je upe~atljiva, simboli~na reak-

9

Intervju

O performansu Pukotine u vremenu SonjeVuki}evi} i Hristine Popovi}, delu izlo`beskulptura Sonje Vuki}evi} i slika BobanaMijina u Bitef teatru

Ana Tas i¯

METAK ZA SVE

^ovek je, ka`u mudri, sazdan odvremena; vremena koje se odliva unepredvidive opsege `ivljenja, dru-

ge `ivote, i vreme je to koje ~ini da patimoi prevazi|emo patnju, budemo svedoci iu~esnici radosnih i tu`nih doga|aja. Otome govori performans Pukotine uvremenu Sonje Vuki}evi} i Hristine Po-povi}.

Veruju}i u misao da je onaj ko jedarovit za jednu umetnost, nadaren zasve umetnosti, Sonja Vuki}evi} je u svom36-togodi{njem prisustvu u pozori{tu tuumetnost kod nas u~inila druga~ijezanimljivom, a pauzu izazvanu povre-dom, koju je svojom nesvakida{njomenergijom prevladala, koristila je bave}ise vajanjem, bele`e}i svoj vremenskikôd.

Pesak i blato, crveno i crno, radost ituga, vreme koje menja oblik, umetnostkao sada{nji trenutak, sve to za kratkovreme oseti i vidi publika s Pukotinamau vremenu u Bitef teatru. I ponovo dru-ga~iju Sonju Vuki}evi}, koja ne prestajeda nas iznena|uje otkrivaju}i nam svakiput nove slojeve svog velikog umetni~kogdara.

Na izlo`bi gledaci su svoja mesta uparteru ustupili glavama izvajanim od

gline, razli~itim karaterima, deformisa-nim licima, neobi~noj slici dru{tva, uz-budljivoj kao druga umetnost koju Sonjagodinama stvara. Na pozornici su i slikeBobana Mijina, `ivih boja i jasnih simbo-la, s efektom napuklih vitra`a.

U preformansu Pukotine u vremenuSonja Vuki}evi} i Hristina Popovi} ~ine`enu tajanstvenom i mo}nom, njomeobuhvataju oba pola i veliki broj bezi-menih stanja - o onome {to jesu kada neigraju unapred odre|ene uloge, u uzne-miruju}em, energi~nom i iskrenom na-stupu koji nas suo~ava s pojmovimaumetnosti i vremena.

Ovoga puta u prvom planu je iz-lo`ba, delo Sonjinih ruku. Glave koje saluispunjavaju mukom. „To je moja ve~napublika i svi ljudi mogu da se prepozna-ju u tim skulpturama, a to su oni koji supro{li kroz moj `ivot. Mislim da ne posto-ji pro{lost i budu}nost u umetnosti, va}da su umetni~ka dela samo u sada{njosti.Tako je svaki moj trenutak postao stva-ranje umetosti. U njoj sam tolike godine, ipotpuno se pome{ao moj takozvaniprivatni `ivot s onim {to radim. Ustvari,tog `ivota vi{e i nema. Sve sam pretvorilau neku vrstu performansa ili umetni~kihdela“, veli Sonja.

Kako su nastajala ova vajarska delai koliko se ta umetnost razlikuje odpozori{ne?

Nema je, jer ja dok vajam ne ose}amoptere}enje ljudima ili prostorom, jednos-tavno radim sama sa sobom i usamljenostavaram sve {to je pro{lo kroz moj `ivot.Poslednjih godinu dana vi{e ne volim dagovorim i komentari{em doga|aje. U sebisam prosto osetila muk, pa sam umestoda govorim pravila glave, umesto mojihmisli - glave. One su prazne, neke nema-ju o~i, neke nemaju usta, nake su bezu{iju i one su odraz mog trenutnog stanjai odnosa prema du{tvu i vremenu u ko-jem `ivim.

Ko su ti ljudi, da li imaju imena?Bezimeni su i predstavljaju pro{lost,

budu}nost i sada{njost, i kao {to viditeoni su u nekom te{kom stanju.

***Sonjino dete, glumica Hristina Po-

povi}, nije slu~ajno u~esnik ovog perfor-mansa, `ivotno je vezna za oba umetni-ka, naime slikar Boban Mijin je od ne-davno njen suprug. Pri~a kako su Sonja iona nastojale de u svojoj igri pove`upukotine s Mijinovih slika, s pukotinamau vremenu i u na{im glavama i glavamaSonjinih skulptura, kao kôd koji jezabele`en, koji nestaje, ali je energijaulo`ena u te radove ono {to }e trajati.

Hristina, u performansu govori{zanimljive tekstove o umetnosti, ~iji su?

Prvi, koji govori da je samo umetnostumetnost, je nema~kog filozofa AdaRajnharta, ostalo su citati Pikasa, Vorho-la, Mondrijana i drugih umetnika.

Kakva je tvoja pri~a vezana zaSonjine skulpture i Mijinove slike?

Fantasti~no mi je to {to su njihoveumetnosti na ovoj izlo`bi pametno spo-jene. Sonjine skulpture su mi posebnofascinantene. Ku}a nam je od svih tihglava bila kao ]ele kula, i sada sam tek,ovako izlo`ene, dobila priliku da ihstvarno sagledam. Sedela sam u sali dvasata, samo gledala i }utala. Apsolutnisam fan i jednog i drugog umetnika, i tusam da im pomognem, koliko god, dadoprinesem njihovoj umetnosti.

Koliko je Sonja doprinela tome dabude{ to {to jesi?

Naravno da je njen uticaj bio ogro-man. Ona je velika umetnica,i zahvalju-ju}i njoj sam u pozori{tu od kako samro|ena i unetno{}u sam inficitrana oduvek. Otac je tako|e ~itav `ivot umetni~kinastrojen, a evo sad i mu`; verovatno}emo i mi svoju decu dalje tako zaraziti.Sonja nikad ne stoji u mestu, ~ak i tajperiod kad nije mogla da igra nijeizbrisan iz njenog umetni~kog bi}a. Oveskulpture su tako nastajale, u ~asu kadaje bila onemogu}ena da fizi~ki stvaraumetnost. Ustajala je u 6 u jutro i vajala.Ona nikada ne mo`e da umiri umetnost usebi, i ovo u Bitef teatru je i pri~a o tome.

Kakav je saradnik?Idealna, pri tom smo nas dve u maj-

ka-}erka odnosu, pa je mnogo stro`aprema meni, dok je ne primoram da mimalo popusti, kako bi i ne{to moje u{lo uperformans. Ali, super je, volim s njomda radim, nadam sei ona sa mnom.

Ol ivera Mi lošev i¯

NOVA SONJA

D r a m a t u r { k i i n f o r m a t o r

majka ne posumnja da ne{to nije u redu),palana~kom mentalitetu (va`nija jepredstava u javnosti, „{ta }e kom{ije re-}i”, nego sama su{tina), posledicamaposleratne komunisti~ke politike (oduzi-manje imovine, itd), i brojnim drugimlokalnim dru{tvenim osobenostima.

Ipak, dru{tvo koje Spasojevi} slika ukomadu nije isklju~ivo sazdano od be-

cija na zlo, nepravdu i u`as koji dubokoodre|uju okru`enje. Drama Metak za svena retko kompleksan i sveobuhvatanna~in studira na{u stvarnost, daju}i pritome veoma relevantna i osobena za-pa`anja, i oblikuju}i `ive i autenti~nelikove, zbog ~ega bi trebalo da dobijeprostor na nekom od pozori{nihrepertoara.

DDuu{{aann SSppaassoojjeevvii}} ((FFoottoo:: \\oorr||ee \\ookkoovvii}}))

Page 10: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Kad se ka`e Dobri~in prsten, menizvu~i kao da to treba da dobijeneki stari glumac?

Pa dobro, i ja sam imala taj ose}aj.Prvo sam se iznenadila, nisam o tomerazmi{ljala zato {to nisam osoba koja seikada borila i `elela nagrade. Naravno,svaka nagrada prija. Ja sam znala dasam kandidovana, ali jednostavno sam tozaboravila. Tako da kad su mi javili,prvo je bilo iznena|enje, a druga misaoje bila: „o}u li ja da mrem?“ (sledi ~uvniCecin smeh). Onda su mu rekli: pa daj,nemoj da si takva, svojevermeno su pri-mili Prsten ljudi koji su bili u punojsnazi. I stvarno, oni su u ono vreme bilistariji od va{e i od moje generacije.Me|utim, ta se granica pomera. Stvarno,moja prva reakcija bila je: nisam valjdazavr{ila? Ali ne treba tako. Imam sre}uda sam jo{ u poslu. Rekla sam: Bo`e,samo daj zdravlja!

Pove}ali ste procenat `enstvenostime|u dobitnicima Prstena? Uglavnomga dobijaju mu{karci?

To je tako, od [ekspira pa nadalje,uvek je manje `enskih uloga. Ina~e,znam da je idealan pozori{ni ansambl ilitrupa kad ima tre}inu `ena. Iako je pomom dubokom uverenju gluma `enskiprincip. I mu{karci glume `enski prin-cip. Dakle, nije ~udo {to su i dobitniciPrsetena uglavnom mu{karci, ali bilokako bilo, sredila sam se jer sve u `ivotutreba podneti, pa i nagrade.

Zapu{teni talenti

Kakav je Va{ odnos prema onome{to se smatra da je tip glume DobriceMilutinovi}a?

To je bilo drugo vreme, i ne samogluma; to je o~igledno posve}enost. I vidglume verovatno pripada modi tog vre-mena. Mo`da je to i povr{an izraz, aliono {to je u jednoj epohi na~in izra-`avanja koji publika mo`e da prihvati,prolaznog je karaktera. No, iza svegatoga mora da stoji zajedni~ki imenitelj -ve~ni plamen i energija glumca kojiveruje u to {to radi i tome je posve}en.Naravno, tu se ne mo`e mimoi}i talenat.Ali ima mnogo talenata koji su za-pu{teni, neobra|eni; mnogo je talenatakoji {etaju ulicama a nisu glumci, amogli bi biti glumci. Jendostavno se nisuza to opredelili. Ima i onih koji su seopredelili za glumu ali su nemarniprema svome daru. Zna~i, gluma je stvarposve}enja, pitanje vere i nevere, kao {toka`e Biblija: ako ti je Bog dao viniograd,mora{ da ga obra|uje{. To je stalni

zadatak, do kraja `ivota. Dobricu Miluti-novi}a nisam imala priliku ni da sret-nem ni da vidim. On je ostavio trag uovom narodu, u ovoj publici, bez obzirana to {to se na~in gluma~kog izrazaonoliko promenio. Neosporno je da je taj~ovek imao ogromno dejstvo sa scene,neku svoju vatru, sugestiju... kao po-sledicu unutarnjeg dejstva. Nije neko lepsamo zato {to ima lepe crte, ve} i zato {tozra~i iz sebe. Taj ~ovek je o~igledno imao- to, jer znam da je njegova sahrana bilaveli~anstvena, da je on ~ak bio izlo`en upozori{tu kad je umro. (Sahrana kojusam svojim biolo{kim ro|enjem stigla davidim, bila je sahrana Ljubinke Bobi}.Veli~anstvena! Njen kov~eg su iz Naro-dnog pozori{ta izneli na Trg Republike iceo saobra}aj je stao. To je poslednji ta-kav ispra}aj glumca kome sam prisu-stvovala.) Ali, znate, sve se promenilo, inarod se promenio i vreme se promenilo.No bez obzira na to ostaje lepa tradicija.Kao {to ozbiljan narod daje titulu sera,tako bi kod nas, recimo, Dobri~in prsten,bio ma~ koji se, kao u Engleskoj gde sedobija titula sera, predaje drugom glum-cu. U tom smislu sam sre}na i po~astvo-vana da sam se priklju~ila predivnomjatu ili kolu, kako god ho}ete, na{ihsjajnih glumaca.

Kada bi postojala nagrada sa ime-nom `ivog glumca, ~iju nagradu bistevoleli da dobijete?

Joj, vidite o tome nisam razmi{ljala,mo`da kao mla|a, ali na`alost s obziromna to da sam u godinama u kojima sam,svi ti ljudi o kojima bih sad govorila nisutu, njih vi{e nema. Evo, volela bih daimam nagradu Mire Stupice. Malo li je.

Ili Pere Kralja?Dabome.[ta biste rekli za ovaj period svog

`ivota? U kakvom profesionalnom i `i-votnom stanju Vas zati~e ova nagrada?

De{avalo se velikim glumcima danagradu dobiju po{to ih 25 godina nijebilo na sceni, kao Nevenki Urbanovoj. Aipak se na dodeli Prstena Urbanovojpojavio Beograd koji pamti. Zna~i daveliki glumci ipak ostvaljaju traga,njihova publika je tu. Stalno govorim dasmo mi vrsta usmenog predanja, kaonarodna pesma. To ostavlja trag, ljudipamte, i njihovo pam}enje se jednoga~asa probudi. Pomoli se Beograd kojinegde spava, koji ne vi|amo svaki dan.Vi|amo ga, na`alost, na sahranama,ponekad na slavama, u getima i enkla-vama. Ali, zna~i da postoji kolektivnopam}enje koje se prenosi. Eto, danas sepri~a o @anki Stoki}, a ja verujem da jeona bila velika glumica zato {to meni onjoj pri~a Mira Stupica. [to se mene ti~e,u `ivotu sam imala sre}u. Smejala samse, kad sam - a to je bilo jako rano -po~ela da igram majke svojih kolega kojisu 7 ili 8 godina mla|i od mene. Zna~i,na to sam se na vreme navikla, ~ak iunapred. Tako da sam sada u potpunojformi i u akciji, drago mi je da je tako.Ina~e bih filozofirala o skoroj smrti. Dasam prestala da igram, a da sam dobilaPrsten, mislila bih da je to opro{taj. Ova-ko, priznanje ne shvatam kao opro{taj,zahvaljuju}i okolnostima u kojima ra-dim. S druge strane, intimno sam bilauzbu|ena jer `ivim sama. Od porodice

imam majku, s kojom ne mogu da pode-lim radost jer boluje od Aldshajmera, pa ida joj ka`em, ona ne razume {ta to zna~i,i imam }erku. Samo s }erkom to mogu dapodelim. Nema Mucija, koji bi to sportski,duhovito rekao: ajde ne fantaziraj, u reduje. I to bi bilo dovoljno. Nema ni mogaprvoga mu`a koji je bio umetnik i koji jebio moj drug u `ivotu, kome bih kaoglumac-glumcu to mogla da ka`em, i bilo

Privikavanjena samo}u

Malopre ste pominjali samo}u,nekako to ne mogu da pove`em s Vama,delujete prili~no `ivahno?

U sudbini svakog umetnika je dabude sam. Kad vas zadesi to {to je menezadesilo, onda shvatite da je ogromnarazlika izme|u biti sam uz nekoga i bitisam, a stvarno sam. Dobro, mislim dasam ja borac, ne znam da li sam hrabra,{ta sam.Valjda sam `iva. Otuda je to tako,Nisam `ena koja `ali i `eli da je drugi`ale, ali to su ipak stvari s kojima sehtela ne htela u fazama ostatka moga`ivota sre}em. Na momente sam kaoptica, nikad slobodnija, a onda me uhvati

na`alost vi{e ni ono ne odoleva jer politi-ka... Mi sad proklamujemo kao nekudemokratiju, razumete, me|utim, to jedaleko od demokratije. To je, ipak, jo{uvek mutant od komunizma. Ne samo daje mutant nego je i mnogo gore. Nekadaste znali koga da pljujete i na koga da seljutite, a sada je to disperzivno. Mislimda smo nesre}na zemlja, {to se ti~e usta-novljenja politike kao discipline, profesi-je. Tu je mnogo diletanata, mi smo svedalji od toga da neko ne{to radi u op{teminteresu, u interesu zemlje. Dosada{njeiskustvo pokazuje da svi oni, najmanjenjih 20% koji su na pozicijama, u politicida bi sebi i svojim porodicama ostvarilineko dobro, da bi narodu koji ih je iza-brao govorili, ako narod ne{to ne ra-zume, ako lo{ije `ivi, da je to zbog na{egputa u Evropu. Sto puta sam rekla: ne}emene primitivci voditi u Evropu. Ona je umeni pre no {to su je oni videli i upoznali.A njih se ni ona ne ti~e ve} ih se jedinoti~e njihova li~na korist. Ovako debelo,pod punom moralnom i materijalnomodgovorno{}u ovo izjavljujem i mogu toda izjavim bilo gde, na svakoj tribini. Ovonajnovije {to se desilo, moram to dapomenem, ovo o slobodnim umetnicima,je bez presedana. To nijedna zemlja izbiv{e Jugoslavije, uprkos tranziciji, nijeuradila. Ni Slovenija, ni Hrvatska, niMakedonija. Nije uradila ni RepublikaSrpska ili, ne znam vi{e ni kako se zoveta zemlja. Kao {to ne znam ni kako se mizovemo. Sve to da bi ministar finansija,kao Dinki}, koji prebira amaterski pogitari, pi{e tekstove za Kebu, hvali se danema kad da ide u bioskop, da ne ~itaknjige, da nema kad da ide na koncerte iu pozori{te, da bi on doneo zakon o umet-nosti! Ne mora da ima vremena, ne moraon to da voli, ali ba{ time da se hvali, nijeuputno ni diplomatski. E, taj ministarfinansija je doneo zakon koji je pro{aovladu. Sada se, mislim, za kulturu odva-ja 0,46%. ^ak i za vreme SlobodanaMilo{evi}a je bilo 1%, pa i malo ja~e. Koje radio, kako je radio, kako je prao pare,to mene ne zanima, ali je bitno da li jeovoj dr`avi potrebna kultura. O~iglednoda nije, Jer Dinki}, taj de~ko, taj bahatide~ko, govori o slobodnom tr`i{tu ukulturi. Ko je on, on se u to ne razume!Ali to govori. Ali ajde {to to govori, nego{to to pro|e vladu! Pa {ta je slobodnotr`i{te danas? Danas je Grand {ou slo-bodno tr`i{te! Razumete! Onda ispadneda oni ljudi koji se bore za kulturu, a kojisu tako|e u nekoj poziciji, ne{to rade izale|a, ne{to muljaju e da se ne ugasimo.Ako udarite na kulturu jednoga narodakoji nema ni{ta drugo sem spasenjadu{e, taj narod definitivno gubi identitet.Oni nude Evropi i globalizaciji ono {toEvropa i globalizacija ~ak i ne tra`e.Onda kadgod ne{to nije jasno oni namka`u: vi ne znate, to MMF od nas tra`i,vi ste nepismeni za politiku. Pa ko }e dami pri~a o tome?! Ko }e meni da pri~a otome? Meni i mnogo pametnijima i ljudi-ma koji vi{e pamte. Tragi~no je {to je topro{lo vladu i {to se ministar kulturekoga i ne poznajem, a i nema potrebe daga upoznam, uop{te ne obazire. Pa kosad diktira kulturu? Ministar finansija ivlada? Ko su ti ljudi? [ta je njihova pro-fesija, osim {to se bave politikom? Jaznam {ta sam. Ja sam glumica. Doktorzna da je doktor, zanatlija zna da jeznatalija... Ja sam o~ajna {to mi uop{temoramo da se doti~emo politi~ara, alimoram, jer oni zadiru u na{u egzistenci-ju. [ta su uradili? Doneli zakon da slo-bodni umetnici moraju sebi da pla}aju

10

Intervju

LUDUS 129Lu

Sagovorn ik Branka Kr i lov i¯

BO@E, SAMO DAJ ZDRAVLJA!„Sve u `ivotu treba

podneti, pa i nagra-

de“, ka`e Svetlana

Ceca Bojkovi}, ovo-

godi{nja dobitnica

Dobri~inog prstena,

najuglednijeg doma-

}eg priznanja glum-

cima za `ivotno delo

bi mu drago jer on me zna dok jo{ nisamni polagala prijemni ispit za Akademiju.Imam mnogo prijatelja, bogata sam isre}na zbog toga, ali ono {to predstavljaporodica, to vi{e nemam. Tako da sam serascmizdrila, ali dobro, to pro|e. Zna~i,podnesi, izdr`i. U stvari, to me je podesti-lo na moju samo}u, ma koliko da samkomunikativna i ma koliko da radim.Sre}om to su trenuci koji se prevazilaze.

Vi ste i dalje u predstavama, putu-jete s njima?

To je moja velika sre}a. Igram uAteljeu Sabrane pri~e sa Katarinom,zatim Divlji med, u Beogradskom dram-skom Peki}ev komad X plus Y = 0, me-njam se sa Sekom u Molijeru u Jugo-slovenskom dramskom, ali sam ve} uprobama [ume Ostrovskog u re`ijiEgona Savina. Posle toliko godina sevra}am u Jugoslovensko dramsko. SAteljeom sam vezana ugovorom, ina~esam formalno u penziji ve} dve godine.

Nemogu}e!?Da, samo se to ne prime}uje. Ali

radim, radim.

suprotno raspolo`enje i ose}anje `ivota iz~ega se ipak i{~upam. Najve}a sre}a je{to radim.

I ovde, u Ateljeu 212, gde razgo-varamo, imate porodicu?

Imam. Bogu da zahvalim, imam pri-jatelje me|u kolegama. Mislim da nepri-jatelja ni nemam. Za{to bi mi bili nepri-jatelji, mo`e samo neko da me ne ra-zume. Dobro, nije ni~ija obaveza ni dame razume. U svom esnafu, me|u ko-legama, stvarno se dobro ose}am i znamda tu nema la`i. Ima i prijatelje koji suizvan profesije, koje volim i koji volemene. S te strane mi je Bog podario divnookru`enje. I to je neki proces. Valjda }uda se naviknem da sam sama i da }u bitisama.

Kao gledalac, kako razmi{ljate oonome {to je beogradsko pozori{te uovom trenutku? Svetle godine? Najgoregodine?

Ovo su lo{e godine za kompletan na{`ivot. A to je baza svake umetnosti. Po-zori{te je veoma dugo, kroz sve ove go-dine, da li 13 ili 15 godina, odolevalo, ali

SSvveettllaannaa BBoojjkkoovvii}} ((FFoottoo:: VVuukkiiccaa MMiikkaa~~aa))

Page 11: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

doprinos, zaradili ne zaradili. U pitanjuje 1.800 ljudi. To }e da spase bud`et Srbi-je, u kojoj svi ostali nalaze modus dabesomu~no kradu i ne budu ka`njeni, jersu sami sebi izmislili zakone pa supokriveni. Tu su posledice dugoro~ne. Alioni o tome ne razmi{ljaju. Da ne govori-mo o tome {ta se gra|evinski radi uBeogradu. Da ne govorim o gra|evinskojmafiji. A sve to prolazi pored na{eggradona~elnika. Za{to bih onda cenilagradona~elnika i uop{te gradsku slu`bu?Da se uni{tavaju parkovi, da jedan Ha-movi} zida poslovnu zgradu na plu}imaTerazija - s druge strane }e, koliko znamKari}i da zidaju. To je onaj prostor izahotela Moskva koji gleda prema Savi.Eno, pose~eno drve}e! A to su plu}a Te-razija. Odatle se divno vidi zalazaksunca, ali nije va`no samo estetski ve}tuda prolazi vazduh sa Save. E tajHamovi} `ivi u Lonodnu, gde tako|e sva-{ta prodaju, svi su u recesiji, cela plane-ta, ali oni ipak ne daju ni kvadratnimetar svojih parkova. On }e `iveti uLondonu, a ovde, ba{ ovde je `eleo dazida poslovni prostor. Pejton }e da budesru{en, ^ubura, srce boemsko... To je kaokad bi u Parizu hteli da ru{e Monmartr.Tu }e da prave gara`u. Glavni arhitektaje tako odlu~io. Prema tome, ja sam kaogra|anin u`asno ogor~ena. Imam svojepozori{te, imam sebe, imam svoju pu-bliku, ali ne radi se o meni, ve} o budu}-nosti, na{oj deci, duhovnosti. O duhov-nosti u ovoj zemlji niko ne vodi ra~una.[ta je onda pozori{te? Pozori{te tako|eupada u modu. Nastaju predstave kojeljudi prave sami za sebe. Pa ~ekajte,otkad je sveta i veka predstave se praveza publiku. Niko me ne}e ubediti dapozori{te, kao i svaka prava umetnost,nema edukativan zna~aj. Edukativni usmislu napajanja du{e. A sad pravepredstave koje idu po tri puta - nemaveze, baci se para, ali je jedino va`no re}ida se na taj na~in dru`imo s Evropom.Glete molim vas! Svaki put ka`u: „to jena{ put u Evropu“. Pa na{ put smo - MI!Sa svojim kvalitetom, a ne da kojekakvepraziluke i isprdke odande dovodimoovde i pravimo maglu ovom narodu ipublici. I {ta se sad de{ava: publika kojaje jako krotka re}i }e: ja ovo ne razumem.Ne}e re}i - to ne valja. To je mo`da u re-du, ali ja to ne razumem i ne}u vi{e daidem u pozori{te. Zna~i, odbija{ u pu-bliku od sebe.

Luda dvorskoj ludi

Videla sam Vas kako li~no saku-pljate potpise da bi se na dnevni redSkup{tine stavilo pitanje slobodnihumetnika?

Do sada, koliko znam, imamo oko11.000 potpisa. Jo{ uvek to ne zna~i ni{ta,jer mi mo`emo da sakupimo i 15.000. NaSajmu knjiga je sakupljeno 7.000 pot-pisa, ali oni u Skup{tini mogu da ka`uda to sakupljanje nema veze. Vlast nasu`asno ignori{e.

Kako se strana~ka pripadnost umet-nika odra`ava na tu situaciju?

Malo je umetnika koji su u stranka-ma. Hvala Bogu, toga je uvek bilo malo,~ak i za vreme komunizma. Bio je tozanemarljiv broj, ali je umetnost posto-jala. Ima toga i sada, ali ima i ne~egadrugoga: ima vode}ih ljudi u pozori{tukoji su prekora~ili stepen normalnog ineophodnog op{tenja s vla{}u, pa susada{nji politi~ari zaboravili gde im jekraj, zaboravili su na obaveznu distancuu kontaktima. Valjda se zato, {to je to

kurentno, ne{to mnogo vezuju za glum-ce. Otkad je sveta i veka postojale sudvorske lude koje su mogle kralju daka`u sve {to ho}e, i one su bile neop-hodne. Ali danas se taj odnos pobrkaotako da onaj ko je dvorska luda - hajdetako to da ka`emo - zaboravlja da imaslobodu dvorske lude, a onaj koji je nje-gov „gospodar“ zaboravio je da je superi-orni gospodar, nego je i on postao luda oddvorske lude. I tu je sve pobrkano. Reci-mo, kralj sunce, Luj XIV, itekako je cenioMolijera, ali je iz diplomatskih razlogamorao da poslu{a crkveni kler, pa je`rtvovao pisca kojeg je voleo. Ali, tu suodnosi jasni; me|utim, danas odnosiuop{te nisu jasni. I to ide ~ak i do sa-hrana. Jer }e jedan establi{ment do}i nasahranu, a na drugu ne}e. Tamo im seisplati da do|u, iz sopstevnih interesa sutu, jako `ale, ustvari se priklju~uju, {le-puju. A negde gde misle da im se ne{lepuje nisu obavezni da do|u.

obrazac. Vrhu{ka vodi, a svi ostali mora-ju da se tome povinuju.

Umetnostbez za{tite

Da li ponekad, kao autenti~na Beo-gra|anka, po`elite da imate neku vlast,da ne{to sredite?

Ne bih `elela da imam vlast. Na-ro~ito ne bih mogla u ovoj konstelaciji, jerbih stra{no dr`ala do svojih ingerencija.Kod nas je sve pravno neure|eno tako dabih i kad bih bila gradona~elnik vero-vatno brzo dala ostavku. Da sam gra-dona~elnik, pro{tela bih se svim ovimulicama koje sada popravljaju, ali nerade kako treba. I{la bih u kontrolu: da limi je upala {tikla, da li sam se saplela, atolike su pare date...

Kako Vam u ovom ~asu deluje esnaf,Savez dramskih umetnika?

Veliki sam pesimista, ni{ta sada neverujem. Mislim da }e se i}i na to da seugase Udru`enja, ve} slede}e godine...

pla}eno republi~ko pozori{te i bogatogradsko?

Trebalo bi da samo Narodno pozo-ri{te ostane na republi~kom bud`etu, asva ostala da idu na ugovore. To je, reci-mo, uradila Slovenija. Kod njih postojetrogodi{nji, ~etvrogodi{nji ugovori. To jeozbiljan svet koji zna {ta }e za 4 godineda se radi. U nama postoji neka te{kamentalitetna, genetska gre{ka. Dugo ni-sam u to htela da verujem, ali me `ivot uto uverava. Kod nas }e se to pretvoriti uli~ne simpatije i antipatije: tebe o}u, tebene}u.

Po{to nam se sme{i budu}nost ukojoj }e sve biti privatno, kome biste seVi prodali i za koliko?

Ne znam da li sam ja za tu vrstu raz-govora; ja sam vrlo svesna toga da nas, umojoj generaciji, nema mnogo. Tako dabih mogla skupo da se prodam. Zbog toga{to sam uspela da zaradim svoju pub-liku. Televizija mi je mnogo pomogla umasovnosti moje publike, one koja nemo`e da ide u pozori{te. Zna~i, ja nisamtipi~an slu~aj. Ina~e, ne znam kako bi taprivatizacija mogla da ide u pozori{tu.

Naravno da podr`avam, mislim data novina apsolutno treba da se odr`i,ona je kroz tolike godine stekla svoju~itala~ku publiku i to je jedina takvavrsta novine, {to bi rekao Feliks, na Bal-kanu. To ~itaju ljudi izvan Srbije i CrneGore, ~ujem da tu ima nekih potresa,nisam upu}ena do koje mere i {ta, alismatram da sve treba u~initi da se konti-nuitet tih novina odr`i.

To se ~ita u Va{im krugovima?^ita se, apsolutno. ^ita ga puno

finog, umetni~kog, intelektualnog sveta.Koliko znam, internetom dospeva urepublike biv{e Jugoslavije. Bila je za-merka na odnos broja tekstova o ino-stranstvu i onome {to se doga|a u Srbiji;mislim da treba tako da se pi{e, i zbognjih tamo i zbog na{ih ljudi koji takosti~u uvid o de{avanjima negde drugde.Ne mo`emo samo o sebi pri~ati i bitizatvoreni.

U vreme bombardovanja uputili stepismo Glendi D`ekson, kome biste danaspisali i povodom ~ega?

11

Intervju

A Vi ne biste u{li u politiku da sred-ite ne{to? Mada mislim da imate tuenergiju?

Da vam ka`em, u najboljem slu~ajubih mogla da budem ministar kulture.Ali u nekoj drugoj zemlji; u ovoj bi meodmah isterali iz vlade, ili bih sama dalaostavku. Jer ako bih ja bila ministarkulture, ako ne bih mogla da se izborimza segment kulture, dala bih ostavku. Pritom sigurno ne bih glumila a bila mi-nistar kulture. Onda bih `rtvovala sveovo {to sam do sada uradila i borila se.No, ovde je nemogu}e boriti se. Nemo-gu}e, jer je tako tragi~no poreme}enaravnote`a. A najgore mi je kad pojediniod tih ljudi jo{ po~inju da arbitriraju ukulturi, {to je potpuno amaterski i debil-no. Pozori{te i repertoar trpe od toga.Hvala Bogu, postoji uvek ovaj neuga{eniplami~ak u koji verujem i zbog toga sam`iva, pa ne}u da se povu~em. Najbolje {toradim je upravo ovaj moj posao. Da u|emu neku partiju - ne bih! Zato {to je i tupotpuno nepromenjeni komunisti~ki

Jer ne}e oni to tako odmah, revolu-cionarno, nego }e iz potiha, da ih dave,gu{e. S druge strane, Evropa ima sin-dikate, mi nemamo, izuzev na papiru.Dr`ava bi morala da potpi{e ugovor sasindikatom koji mora da ima svoje pare,da za{titi svoje ~lanove. Mi, pre svega,nemamo zakon o kulturi, a donosi se za-kon o tome da slobodni umetnici treba dapla}aju doprinos. Zna~i, sve je s repa,trapavo, bezobrazno, bahato, politi~ki,istorijski nepismeno ura|eno. Naravno,po{to su pogre{ili, a znaju to, ne}e dapriznaju gre{ku. Ja znam da znaju da supogre{ili, ali ba{ ih briga. Ne verujem da}u do`iveti da se kod nas desi ozbiljansindikat. Sve su zemlje pro{le svojevelike borbe, ali sindikat je ostao. I {titiljude. Kad ka`e{ da ne}e{ da igra{ ispodcene, sindikat }e ti pla}ati minimalac.Kako mo`e kod nas da postoji sindikatbez para? S druge strane, dr`ava ti negarantuje nikakvu za{titu. Ta dr`ava seoborila na umetnike. E to nikako nemogu da oprostim ovoj dr`avi, ali nikad.

Kako uop{te vi umetnici mo`ete dapodnesete to da u istoj ulici imate bedno

Koliko znam, tu postoje neke akcije, aliko }e da kupi akcije Mire Trailovi}, akci-je Zorana Radmilovi}a? Mi smo akcio-nari svojim `ivotom. Ko }e da procenivrednost i zalaganje onih koji su umrli?Zato je te{ko po zakonu privatizovatipozori{te. Ali i da nije po zakonu, mislimda }e ova mafija i oni uz mafiju, barpozori{te ostaviti na miru, jer im nijeprofitabilno.

Bili ste jedno vreme glavni u„Ludusu“, ~iji ste jedan od osniva~a; dali ga jo{ podr`avate?

Tragi~no je {to vi{e ne znam komebih.

Ne biste nikome zakucali na vratakad bi Vam bilo te{ko?

Za sebe nikada nisam ni kucala navrata. Mo`da bih za nekoga kome jepotrebno. Tu se ne bih libila. Bog mi jedao sre}u da meni za mene i ne treba.Na`alost, nisam nikada kucala ni za mo-ju }erku. Tu verovatno nisam `ivotno upravu, ali {ta mogu. Za svedruge bih kucala.

Realizaciju „Ludusa“ pomogao je Fond za otvoreno dru{tvo.

SSvveettllaannaa BBoojjkkoovvii}} ((FFoottoo:: VVuukkiiccaa MMiikkaa~~aa))

Page 12: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Da je Biljana Srbljanovi} ove godineotvorila Bitef (Beogradski interna-cionalni teatarski festival) saznao

sam od prijatelja u telefonskom razgo-voru sa Sarajevom. „Ha, Bitef! Dalekosam ja od svega toga... Ovde ti, prijatelju,`ivim ‘survival’ na duge staze.“ „Neodreci se sebe“, poru~uje mi prijatelj izmladosti. Istog dana dobijem e-mail da seu Harbourfront Studio Theater-u igrapredstava Family Stories: Belgrade, potekstu Biljane Srbljanovi}, u re`iji Sa{eLuka~a. Kad ne}u ja Bitefu, ho}e Bitefmeni. I tako se, eto, uputih da upoznamBiljanu Srbljanovi}, dramskog pisca„novog talasa“ koji se igra po svijetu ismatra se trenutno najvitalnijim dijelomsrpske dramaturgije. Njeni tekstovi po-~eli su da se igraju nakon {to sam napus-tio jugoslovenske prostore. ^injenica daje prevo|ena na vi{e od 20 svjetskih jezi-ka i igrana u vi{e od 50 pozorista {iromsvijeta ~ini mi se dovoljnim argumentomda se, kao neko ko se nekad baviopozori{tem i pisao kritike, upoznam sdjelom, ako ne i sa likom ovog pozori{nogautora. Predstava se po svojoj formi isadr`aju uklapa u repertoarski duh Bite-fa onakvog kakvog sam ga ostavio uBeogradu u pro{lom vijeku. Moj poslednjiBitef igran je pod embargom. Pozori{nimtrupama iz svijeta nije bilo dozvoljeno dau~estvuju na Festivalu. Bila je to godinanulta. Naime, na Balkanu su se svodilira~uni uglavnom bazirani na „oduzima-nju“. Trebalo je sru{iti ono {to se gradilodecenijama; mnogi su se na{li u minusu,mnogi ispod zemlje. Preostali su postalistateless kao ja, ili su bili dr`avljanizemlje koju niko nije priznavao, oni kojusu u to vrijeme bili u „priznatim“ novimdr`avama nisu mogli da maknu s novimpaso{em. Negatio ad absurdum kaometoda formalne logike primjenjena nabalkansku savremenost imala je svojetragi~ke konsekvence koje osje}amo navlastitoj ko`i, a Srbljanovi}eva ih jezi-kom dramaturgije prevodi u niz pri~akoje na~inom kako su ispri~ane prestajubiti pri~e, prije slike iz `ivota koji, kakoje predstavljen, i nije `ivot. Na tojimanentnoj kontradikiciji predstavepo~iva i njena vrijednost.

U vreme bezcvetova i nadeza Godoa

Predstava me je te ve~eri, 21. IX2005, na Harbourfrontu podsjetila naBeketa, te sam posegnuo za knjigomKako smo ~ekali Godoa kad su cvetaletikve Feliksa Pa{i}a, koja je objavljenapred moj odlazak u Kanadu, 1992.Otvorih korice i poslije ko zna koliko vre-mena pro~itah posvetu: „Mairu, u vremebez cvetova, bez nade za Godoa. Pri-

jateljski, Feliks“. Posveta po svemu ocrta-va jedno vrijeme koje je po svemuizgledalo nihilisti~ko i zastra{uju}e. Kaoda su se svi strahovi onih koji su Godoaskinuli s repertoara Beogradskog dram-skog pozorista davne 1954, i prije no {toje predstava bila premijerno izvedena,obistinili. Zanimljivo da se sudionici isvjedoci te „abortirane“ predstave sje}ajuKrle`e koji je, pro~itav{i komad, rekaokako se tu radi o svo|enju ~ovjeka nakrpu „na {ta se sve ~ovjek mo`e svesti ukapitalizmu“, a nakon {to je vidio probupredstave u razgovoru s upravnikom

ka svijetloj budu}nosti. U toj budu}nostirodila se Biljana Srbljanovi}. Njene„beogradske pri~e“ napisane su u vre-menu bez cvjetova ili, sude}i po Luka-~evoj re`iji, u vremenu kad su s cvjetomu kosi istorijske li~nosti mamuzale lipsa-log konja koji je izgubio put. Ernst Blohje uvrstio Nadu u red ontolo{kih kate-gorija. Bez Nade nema kretanja, bezkretanja nema drugoga, sve ostaje isto,bilo da je rije~ o trajnoj negaciji ili trajnojafirmaciji.

S Beketom je svijet drame reduciransa djelovanja na stanje - stanje ~ekanja.Dimenzija vremena je kru`na, poetska,kraj je u po~etku i po~etak je u kraju.„Nada trne ~im se upali“, {to re~eVladimir Stamenkovi} o predstavi igra-noj daleke 1956. u Atelju 212. U „vre-menu bez nade za Godoa“, u tom istom,avangardnom beogradskom pozori{tu,Ateljeu 212, izvedene su Porodi~ne pri~e1998.

Lo{e - gore - najgore

U Porodi~nim pricama - Beogradzati~emo ~etiri lika u vremenu poslijekataklizme. Po ikoni~nom svijetu drameSrbljanovi}eve u Luka~evoj re`iji moglo

va i moralnu ambivalenciju po kojoj jenezrelo pona{anje, ekstremna amplitudapona{anja, dopu{teno kao ne{to {to odgo-vara tim godinama. U gluma~ko-redi-teljskom prosedeu predstave infantilnostkao pretpostavka dramske situacijedozvoljavala je farsi~ne gradacije, klov-novsku igru koja tragi~ku komponentulikova dovodi do sarkazma. Onanisanjeili samozadovoljanje je u tim godinamaigra koja ponajvi{e miri{e na zrelost, i zalikove koji su zakucani na zid vremenasvaki poku{aj da ispri~aju pri~u iz `ivotasvodi se na samozadovoljavaju}u ispo-vjest. Kao {to je Promotej, zakovan zastijenu, bio osu|en da mu vrane izjedajujetru i da mu ona preko no}i ponovoizrasta, da bi kazna vje~no trajala, takou „porodi~nim pri~ama nema razrje{e-nja“, svaka nova slika je nova varijacijaistog samozadovoljavaju}eg principa podkojim se kolektivno tkivo porodice i dru-{tva raspada u nizu fantasti~no realnihslika koje nisu nu`no morale biti oprav-dane nekim uzro~no-posljedi~nim slije-dom. Ponavljanje je jedino kretanje kojerealno postoji, sude}i po Srbljanovi}evoj.S nekim istorijskim instrumentarijommogli bismo dijagnosticirati ~injenicu daje rije~ o dru{tvu zaustavljenom u razvo-ju 80-ih i 90-ih godina pro{log vijeka. Uprevrednovanju vrijednosti sve do tadapostoje}e je neprimjereno situaciji. Kao udje~ijem pitanju koje slijedi gradacijulo{e - gore - najgore, pitamo se {ta dolaziposlije najgoreg od najgorijeg. Podignutna en-ti potencijal, istorijski kontekst ponekom matemati~kom univerzalnomprincipu apstrakcije dovodi nas na zajed-ni~ku platformu beskona~nosti koja jesve ili ni{ta. Onima koji su pratili scenskeinterludije, u Luka~evoj re`iji ispunjenevideo projekcijom scena iz Beograda, odvremena bombaradovanja 1999. dosmjene Milo{evi}a s vlasti 2001, ne bikao utjeha trebalo da poslu`i pomisao dase to de{ava tamo negdje. I sama predsta-va je poentirana u poslednjoj slici u kojojNade`da s otko~enom ru~nom granatomstoji, o~ekuju}i eksploziju koja }e sveodnijeti u vazduh. Umjesto slike eksploz-ije, scena je u pozadini osvjetljena blje-{tavim bijelom svjetlom. Bjelina praznogprostora je ikona izvan istorijskogkonteksta, ona je praznina s filozofskimzna~enjem u kojem apsurd snagomvakuma usisava sve na{e napore da se„izdignemo iznad situacije“.

Na dan premijere predstave o kojojpi{em slu{am na radiju kako je u Toron-tu ~ovjek u redu za benzin pajseromrazbio glavu drugom ~ovjeku prije no {toje ovaj nato~io poslednje kapi benzina spumpe. Voditelj emisije je branio svojuraniju izjavu kako bi, u okolnostimakakve su vladale u New Orleansu nakonKatarininog tragi~nog pohoda, situacijau Torontu bila ista, ako ne i gora. I tu sesretnem s istim pitanjem sa kojim po~injei zavr{ava se drama Biljane Srbljanovi}:{ta je to gore od gorega i kako izgleda ononajgore od najgorega?

U najboljem od svihsvjetova

Ni sâm nisam siguran da li je Sa{aLuka~ insistirao na ta~nom izgovaranjuimena ljudi i lokaliteta, koje su glumci sdosta vje{tine uspjevali autenti~no preni-jeti na scenu, da bi identificirao mjestodoga|anja negdje tamo na kraju svijeta,u Beogradu, {to bi uz dokumentarnepriloge sa scenama bombradovanja, mi-tinga, demonstracija i demoliranja Skup-{tine, projektovane na zidu, trebalo daumiri kanadsku publiku i pribli`i imkako se sve to de{ava na „dekadentnom“Istoku. Bojim se da je za one koji dramu

~itaju u tom klju~u, kao obra~un sdekladentnim, ahistorijskim pojavama upostkomunisti~koj Evropi s kraja pro{logvijeka, problem isti kao i sa Krle`om ~ijeje mi{ljenje uticalo da se premijera ^e-kaju}i Godoa ne dogodi u Beogradskomdramskom 1954.

Ideolo{ke duge {to je svijet dijelila naIstok i Zapad vi{e nema. Nestala je. Misada `ivimo u najboljem od svih svjetova.Do~ekali smo slobodu. Na daskamapozori{ta u Torontu slu{amo kanadskeglumce kako predano izgovaraju rije~ikao sto su Vra~ar, Palilula, ~etnici, Vran-je, Bemba{a... Te rije~i su u vokabularkanadskih glumaca donijeli oni koji suse, poput Andrije u poslednjoj sceni pred-stave, odlu~ili da odu i napuste to groznomjesto li{eno svake nade. Lanac kojimPoco na uzdi vodi Lakija prije vi{e od 50godina bio je lociran u Parizu, dok je ovajkojim Milena vodi Nade`du nesumnjivolociran u Beogradu. Ali, lanac je lanac, akad su njime povezani ljudi, onda znamoda je rije~ o otu|enju koje ne priznajegranice.

Gluma~ka ekipa ARC pozori{ta (Ac-tors Repertory Company), ~ija je reper-toarska politika usmjerana ka izvo|enjusavremenih dramskih tekstova iz cijelogsvijeta, bila je spremna i voljna da eks-perimenti{e s predanom energijom natekstu Biljane Srbljanovi}. U gluma~kojekspresiji koristili su sredstva fizi~kogpozori{ta, kombinovana s realizmom en-gleske kitchen sink drame, uz klov-novsku stilizaciju koja je likove pri-bli`avala cirkusantima i super herojimaiz stripova. Gledaju}i kanadske glumcekako prate freneti~ni ritam Luka~evere`ije, pomislio sam nakon svega da jeovaj tekst napisan, pa i predstava ponjemu napravljena, u punk maniru. Umuzici ovaj pravac je zao{trio dru{tvenukriti~nost naslije|enu iz rock n rolla,negiraju}i pri tome stilsko jedinstvo iharmoniju, te tako ostaju}i bez jasnogstilskog identiteta. Scene iz predstave sukao dionice u dugoj punk seansi, gdje sekriti~ka vizura izo{trava do paroksizma,razdiru}i snove na kojima se gradio etosizvjene tradicije. Taj obra~un je bolan,dert iz Stankovi}evog romantiziranogVranja ovde je pretvoren u krik, zavi~ajje u~malo mjesto zaparlo`enog duha a neriznica vrijednosti koja nas odr`ava u`ivotu. Mit o roditeljstvu, istoriji, sre}i ibudu}nosti samo je zalog u manipula-tivnoj igri dominacije. Umrijeti ili oti}i,ubiti ili biti ubijen, dileme su ovog ne-gacijom obojenog prostora ljudske muke.Ibijevska farsa nudi komi~ka olak{anjakoja su, zahvaljuju}i igri glumaca, nal-azila put do publike. Izdvojio bih scenu ukojoj Matthew Deslippe, u ulozi Vojina,efektno izra`ava ovaj „novotalasni“ `alza Vranjem. Brett Christopher je uloguAndrije veoma uspje{no realizovao ko-riste}i pokret, {to je u sceni s papirnomkesom preko glave dalo naujspjelijirezultat. Janet Porter je u ulozi Nade`desvoju nijemu prisutnost artikulisalatehnikama fizi~kog teatra u kojem jeanimalni dio ljudske prirode razgoli}enkao neminovna konsekvenca civilizaci-jskog poreme}aja. Rebbeca Benson je uovoj gluma~koj ~etvorki igrala s najvi{eelemenata realizma, {to je u kontekstuLuka~eve re`ije bilo najopasnije ali ineophodno, s obzirom na to da je koncep-tualizacija teksta i predstave zasnovanana balansu apstraktnog i konkretnog,realno mogu}eg i apsurdnog.

Sve u svemu, te{ka predstava koja, unajboljoj tradiciji teatarskog eksperimen-ta, doti~e bolna pitanja na{e sada{njosti.

Toronto, septembar 2005.(Preuzeto iz „Mi Magazina“,Toronto)

12

Esej

LUDUS 129Lu

Mair Musaf i ja

OD VRANJA DO APSURDAPorodi~ne pri~e u Torontu: kanadski glumci

predano izgovaraju rije~i kao sto su Vra~ar,

Palilula, ~etnici, Vranje, Bemba{a... Te rije~i

su u vokabular kanadskih glumaca donijeli

oni koji su se, poput Andrije u poslednjoj

sceni predstave, odlu~ili da odu i napuste to

grozno mjesto li{eno svake nade

pozori{ta rekao da o predstavi ne mislini{ta i da je posao upravnika da misli otome. Odlu~eno je da se odigra zatvorenaproba samo za ansambl Beogradskogdramskog, jer taj komad o ni~emu neodgovara „na{oj“ situaciji. Sve se to de-{avalo samo godinu dana nakon svjetskepraizvedbe Godoa u Pozori{tu „Babilon“u Parizu.

[ta je Pa{i} `elio da ka`e tim „beznade za Godoa“? Mogu da zamislimza{to je Krle`a, sav zaronjen u istori~-nost, smatrao Beketa prili~no irelevan-tnim. Ideolo{ka duga dijelila je svijet na„dekadentni“ i „napredni“. Ovaj potonji,„napredni“ svijet, vo|en avangardomsvjesnih slojeva dru{tva, jahao je istorijukao pobjedni~kog konja kojim se jahalo

bi se zaklju~iti da je Beograd pretvoren upostkataklizmi~ki pejsa` BeketovogKraja igre. Pored trpezarijskog stola, uenterijeru i{aranom tragovima metaka,veliki je kontejner za sme}e uz koji se`ivi. Milena i Vojin, otac i majka, Andri-ja, njihov sin, i Nade`da, dijete. Andrijaje najmla|i, on ima 10 godina, svi ostali,uklju~uju}i njegove roditelje, 11. Godinena granici izme|u djetinjstva i zrelosti.Pitanje odgovornosti zao{trava se u timgodinama. Dovoljno je sjetiti se dje~akakoji je u Americi osu|en na smrt ne kaomaloljetnik ve} kao odrasli kriminalac,iako je imao tek 11 godina. Relativizamgodina u ovoj drami ne samo da indicirakoncept stati~nog vremena, karakter-isti~an za dramu apsurda, nego podcrta-

SScceennaa iizz pprreeddssttaavvee FFaammiillyy SSttoorriieess:: BBeellggrraaddee

Page 13: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Umetni~ki direktor Gradskog pozo-ri{ta u Podgorici postao je pre vi{eod dve godine. Pre toga smo ga

upamtili i po ~arobnoj Pipi Dugoj~arapi,predstavi nastaloj pre nekoliko godina uGradu teatru Budva, ali i Zoo pri~i koju jejo{ kao student re`irao na Kamernojsceni Srpskog narodnog pozori{ta.

Reditelj po obrazovanju, Podgori-~anin Nikola Vuk~evi} je svoj pozori{niukus oblikovao na Akademiji umetnostiu Novom Sadu gde je 90-ih diplomirao uklasi Vlatka Gili}a kao izuzetan studentNovosadskog univerziteta. Danas je,uprkos pomenutim ~injenicama, reditelj-sku karijeru zapostavio zbog anga`ma-na koji podrazumeva umetni~ko osmi-{ljavanje umetni~ke koncepcije Gradskogpozori{ta.

Za{to si se prihvatio tog posla, i da liti se, posle izvesne vremenske distance,~ini da si pogresio, i je li to posao zamladog ~oveka koji je na pragu da osvo-ji svet?

Umjetni~ki direktor Gradskog pozo-ri{ta u Podgorici sam postao s osje}anjemda dolazim u instituciju koja je, na svojna~in, „kriva“{to sam danas reditelj, sobzirom na to da je to pozori{te ~ije sam

predstave gledao kao dijete i koje me je„zarazilo” ovim ~ime se danas bavim. Toje ku}a u kojoj sam statirao u dje~ijimprestavama, kao 10-ogodi{nje dijete, i tajperiod pamtim kao veliku avanturu kojami je, po svemu sude}i, duboko trasirala`ivot. Funkciju umjetni~kog direktorasam do~ekao s osje}anjem vra}anja iz-voru i `eljom da preispitam koliko moguda vratim toj instituciji, u odnosu na tokoliko mi je ona dala. Bio sam istovre-meno svjestan dvije ~injenice: te{ke fi-nansijske i bud`etske situacije Pozori{ta,na jednoj, i maksimalne posvije}enosti,kvaliteta ansambla i zaposlenih u ovojku}i, na drugoj strani. Da li se mlad~ovjek, poput mene, {kolovani reditelj,osje}a ispunjeno dok radi razne mena-d`erske stvari za koje se nije {kolovao, ilije sve to dio onoga {to se zove - pozori{tena Balkanu, sada i ovdje, ostaje da sevidi. Rezultati i dometi Gradskog pozo-ri{ta i ove se godine mogu opisati brojemodigranih predstava, prodatih karata,posjetilaca i - aplauzima, emocijama ugledali{tu, osvojenim nagradama ili pre-|enim kilometrima do destinacija gdjesmo prenosili na{u scensku igru. Mnogosmo, ~ini mi se, toga radili, svi skupa u

Gradskom pozori{tu, limitirani sa svakestrane, ali rezultati ipak nedvosmislenopostoje, o~igledni su, a bazirani su prijesvega na entuzijazmu i kolegijalnostiljudi koji rade u na{oj ku}i. Da li je mojposao dobar za nekog ko je mlad - du-ga~ka je pri~a, ali neko od ne~ega morapo~eti.

Diskutabilnafunkcija

Danas je te{ko nekoga uvesti u svojupri~u, ubediti ga da u ne{to poveruje. Nakoji na~in ljude iz Pozorista pridobija{da poveruju u tvoju viziju Gradskog p-ozori{ta?

Nemam jednostavan odgovor na topitanje koje je istovremeno mnogo vi{e odrazgovora na temu „Pozori{te”. Ono semoze postaviti jednako u svim sferama`ivota: kako ubijediti druge da je ono {toradim/o danas i ovdje - bitno... Poznajemmnogo vi{e ljudi koji `ive za pozori{te, noonih koji `ive od pozori{ta, i tu je razlika.Na taj na~in funkcioni{em, sa `eljom dabudem okru`en onima koji `ive za ono{to nam je posao, koji su na pravi na~inposvetili `ivot onome {to radimo, i na tajna~in komunikacija postaje lak{a. @ivotnam se svakim danom sve vi{e kom-plikuje, sve vi{e postaje paradoks, i trebana}i odgovor tome: danas imamo vi{epogodnosti a manje vremena, vi{e diplo-ma a manje razuma, vi{e znanja a ma-nje rasu|ivanja, {ire puteve a u`a gle-di}ta, vi{e medicine a manje zdravlja,vi{e stru~njaka ali i vi{e problema.Nau~ili smo kako da pre`ivljavamo, aline i da `ivimo. Dodajemo godine svom`ivotu, ali ne i `ivot godinama. Zabora-viv{i osnovno, {to re~e D`or` Karlin:„@ivot se ne mjeri brojem udisaja kojenapravimo, nego trenucima koji namoduzmu dah“. I u ovakvim okolnostimajedini na~in da se ostane zdrav u po-zori{tu je da se pravilno procijene ljudi,da se „izbrojimo”, da li spadamo u onekoji `ive za pozori{te ili od pozori{ta, i, uzsvo uva`avanje odabranih strana nave-denih pojedinaca iz jedne od dvije nave-dene grupe, potruditi se da se ne mije{ajute grupe ljudi. I onda je sve OK.

Koliko je posao umetni~kog direkto-ra usporilo tvoj napredak kao reditelja?Je li ti uska Podgorica? Boji{ li se pozo-ri{no malih geografija koje nam se nu-de?

Pretpostavljam da su me moji dosa-da{nji rediteljski projekti, kao i obrazo-vanje, preporu~ili za funkciju na kojoj sedanas nalazim u Gradskom pozori{tu.No, bez obzira na to, po mom osje}anju,funkcija umjetni~kog direktora ma kogpozori{ta veoma je diskutabilana ako seradi o osobi koja je reditelj, glumac ilidramski pisac. Diskutabilna, u smislu,da ta osoba - sama sebi mo`e da „na-mje{ta” izvjestan broj produkcija, ~ak iiznos honorara, u ve}oj ili manjoj mjeri,tj. da time dolazi do konflikta interesa ilinepotizma prvog reda. Na~in na koji samvaspitan, kao i ono {to sam nau~io studi-raju}i na klasi profesora Vlatka Gili}a,mjerila su po kojima se ravnam, i kao~ovjek, i kao reditelj. I u tom smislu - bezobzira na svoje profesionalne reference -s namjerom sam pasivizirao svoj profe-sionalni anga`man reditelja, dvijegodine. Nisam `elio da se na|em u pozi-ciji da umjetni~ki direktor Nikola Vuk-~evi} pregovara s rediteljem Nikolom

Vuk~evi}em, da se tu pojave „razli~itihtuma~enja komunikacije”, sve dok nebudu isprobane razne druge mogu}nosti,i svojevoljno sam namjerno odabrao pa-sivizaciju, prepu{taju}i rediteljski an-ga`man drugim, provjerenim snagama.Na taj na~in sam proveo dvije godine namjestu umjetni~kog direktora Gradskogpozori{ta, bez ijedne re`ije (ne ra~una-ju}i obnovu moje predstave Pipi Duga-~arapa, mog starog projekta za koji jepostojalo interesovanje publike, {to je -logi~no - trebalo po{tovati, i to za skro-man produkcioni tro{ak), sve do juna ovegodine kada sam postavio Petra Pana,predstavu za djecu i njihove roditelje. Dali }e do kraja mandata biti prostora,makar za jo{ jednu re`iju u Gradskompozori{tu, kada bi to moglo biti i sli~no,zavisi od vi{e faktora, kao i dogovoraunutar na{e institucije i kolegijuma di-rektora, pa cemo vidjeti.

Esnaf gradi poziciju

Koliko je politika usporila napredakpozori{ta u Crnoj Gori? Sti~e se utisak dase pona{ala kao sebi~ni roditelj: prvo je~inila sve da pozori{te postane vrhun-sko, a onda mu namerno po~ela podme-tati nogu (primer je Grad teatar Budva).Mo`e li pozori{te egzistirati bez politi~ke{ape nad njim?

Politika svuda uti~e na sve sfereljudskog rada, na`alost. Naravno, ne sa-mo u Podgorici. Breht je pisao da danas inajobi~niji radnik mora da bude infor-misan o svjetskim politi~kim tokovimaako `eli da mu svakog mjeseca budeispla}ena plata. Od politike i globalnihtokova svi zavisimo. A {to se ti~e toga dali politi~ari vole pozori{te ili ne{to drugo,mislim da je to individualna stvar, zasig-

urno nepotrebna za komentar, u odnosuna to da svi skupa, ~lanovi na{eg esnafa,treba da u zakonskom smislu izgradimona{e pozicije, pa i prema politi~arima, itime umanjimo bilo kakav modus nji-hovog uticaja na na{e institucije. Te`akposao, ~ini se nedosti`an, ali vrijedi po-ku{ati. Ozbiljne dr`ave su to uspjele. Nanama je da se odmjerimo.

Jesi li se svojim radom u Gradskompozori{tu „preporu~io” tako da }es svojerediteljske nemire po isteku mandatamorati da pokazuje{ na scenama vanPodgorice?

Trudim se da se ne zamjeram vi{e odonoga {to je neophodno za normalnofunkcionisanje stvari. A da sam se za-mjerio - jesam.

Da li mala pozori{na sredina mo`eda {iri tvoje vidike?

Crna Gora je svakim danom sve {irapozori{na sredina: festivali, smotre, veli-ki broj ljudi s ovog prostora {koluje seizvan Crne Gore a vra}a se u nju, mnogoih je sa strane koji se {koluju na ce-tinjskom FDU, tako da su vrata otvorenasve vrijeme, i komunikacija je konstant-na. Ko ho}e da gleda - vidici su mu{iroki. I, na drugoj strani, istovremenosam {kolovani pozori{ni i filmski reditelj,predava~ na FDU Cetinje, umjetni~kidirektor u Gradskom pozori{tu i u ovomtrenutku moj „problem” je vi{e „na dru-goj strani”, jer mnogo vi{e `elim dasuzim svoje potrebe i interesovanja, datim su`avanjem zapravo dotaknem su-{tinu mog umjetni~keog bi}a, tako danemam problem „{irine i du`ine”. I [ek-spir je govorio da bi mu i unutra{njostljuske oraha bila dovoljna za njegovupunu slobodu, kada bi taj prostor mogaoda ispuni do kraja. U tom smislu, mojprostor, pa ~ak i moj unutarnji prostor,pru`a mi dovoljno mogu}nostida se ne osje}am ugro`en.

13

Intervju

Sne¦ana Mi le t i¯

PRAVILNO PROCIJENJENI LJUDI PRAVE ZDRAVO POZORI[TE„@ivot nam svakodnevno postaje sve ve}i

paradoks: sve je vi{e pogodnosti a manje

vremena, vi{e diploma a manje razuma,

vi{e znanja a manje rasu|ivanja, {irih pute-

va a u`ih gledi{ta, vi{e medicine a manje

zdravlja, vi{e stru~njaka ali i problema. O

tome pozori{te treba da govori“, ka`e Niko-

la Vuk~evi}, umetni~ki direktor Gradskog

pozori{ta u Podgorici

LUDUSMO@ETE KUPITI...

UU BB ee oo gg rr aa dd uu uu kk nn jj ii `̀ aa rr aa mm aa ::Beopolis (Makedonska 22),„Pavle Bihali“, (Srpskih vladara 23),Plato (Akademski plato 1),Zadu`bina Ilije M. Kolarca (Studentski trg 5),Stubovi kulture (Trg Republike 5),u „[koligrici“, (Gospodar Jevremova 33),na biletarnici Zvezdara teatra (Milana Raki}a 38);

UU NN oo vv oo mm SS aa dd uu uu kk nn jj ii `̀ aa rr aa mm aa ::„Solaris“ (Sutjeska 2),Most (Zmaj Jovina 22);

NNiikkoollaa VVuukk~~eevvii}} ((FFoottoo:: MMiilloo{{ TTooddoorroovvii}}))

Page 14: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Ni u eri multimedijalnosti i kom-pjuterske animacije stari dobriradio ne uzmi~e pred konkurenti-

ma, ma kako i koliko oni primaljivi iizazovni bili. Zna~ajan i za mnoge u`i-vaoce presudan nedostatak vizuelnekomponente radio premo{}uje ili nadok-na|uje pristupa~no{}u, brojno{}u stanicai emisija koje omogu}avaju iznena|enja ibogatstvom umetni~kog zvuka koje po-kre}e ma{tu da dogradi ili stvori ono {tose ne mo`e neposredno videti. Brzo i leti-mi~no pretra`ivanje radio-talasa proiz-vodi utisak farse i kalambura - sve tomno{tvo organizovane buke nazivanemuzikom, ti ~as nadobudni i ozbiljni, ~asizve{ta~eno nasmejani i rasklibereni gla-sovi, taj splet mudrovanja, pretencio-znosti i praznoslovlja zapanjuje poputgorke satire, navodi na pore|enja sa `i-votom kao komedijom i, opet, nekakomami na slu{anje i podsti~e na pa`ljivobiranje.

Pla~ i smeh, parada i razmetljivadokolica povezani su na tim radio-talasi-ma, ba{ kao i u `ivotu, u nerazmrsiv ~vori koloplet, blizak i oduran, biran i na-metan, s galerijom ne uvek dragih, a opettako stvarnih likova.

Nije uzalud dosta pohvala izre~eno oradiju, a neke od njih su antologijske.Sve su svojevrsno odu`ivanje brojnim iuglavnom nepoznatim licima koja samo~ujemo i koja nas iz dana u dan vrednimi naj~e{}e nedovoljno zapa`enim radomobave{tavaju, pou~avaju, uveseljavaju i`ivot nam ~ine lep{im. Ponekad se u~inida su te na{e pohvale i svojevrsno na{eiskupljenje za onu prosto neverovatnu

lako}u s kojom odustajemo od slu{anjaradija. Odustajemo i kad zadremamo,iako u tom slu~aju zapravo radiju pri-pisujemo blagotvorno dejstvo protiv ne-sanice. Mo`emo odustati i naj~e{}e odu-stajemo kad za~ujemo neku neprivla~nureklamu, bezli~nu ili neprijatnu pesmu,kao i odbojni glas nekog politi~ara kojinam ne odgovara, nekog ne ba{ ve{togvoditelja i, jo{ ~e{}e, nekog izbezum-ljenog slu{aoca koji se, po ko zna kojiput, uklju~uje u neki kontakt-programuveren da sve najbolje zna i da je upravoon pozvan da nam iz {taba svoje neobra-zovanosti, banalnosti i u~malosti, ponudineke recepte za budu}nost od privatnog iop{teg zna~aja. Ko da odoli ku}nom ilitelefonskom zvonu, porivu da ode u{etnju?

Pouzdanopribe`i{te

Iz vi{e razloga radio mo`emo na-zvati pouzdanim pribe`i{tem, zanim-ljivim i katkad izda{nim izvorom umet-ni~ke lepote, znanja, vesti i razbibrige,ali je uporno i pa`ljivo slu{anje radijazapravo odolevanje nemaru, te{ko izvod-ljiv podvig u du`em razdoblju. Ako smose pre}utno, kao ustupak i priznanje teh-ni~kom napretku, odrekli dugih i sred-njih talasa i ako se ne tu`imo {to se na{eradijske stanice njihovim posredstvomprakti~no ne mogu ~uti, s ~u|enjem, ner-azumevanjem i brigom jedva podnosimoslabiju ~ulnost na{ih nacionalnih i

mati~nih programa na ultrakratkotala-snom podru~ju.

Ta ote`ana i ne retko nikakva ~ul-nost uistinu je nedopustiv, neopravdanrazlog na{eg odustajanja od starog radi-ja. ~ak i na ne{to u`e shva}enom pod-ru~ju Beograda nije uvek lako prona}i I,II ili III program Radio-Beograda, a to suprogrami koji su od osnivanja, bez obzirana politi~ke prilike, du`nu pa`nju po-klanjali kulturi i umetnosti, pa i pozo-ri{tu i dramskoj umetnosti. U novije vre-me ~ak i na severnim rubovima grada nemo`ete slu{ati Radio-Novi Sad. Novi Sadi njegov radio nipo{to se ne bi smeliposmatrati u pokrajinskim okvirima,pogotovu ne danas kada se na{a domo-vina smanjila i kad nam se i ovo {to namje preostalo osporava i otimlje. Geografskiposmatrano, barem bi Beogra|ani, osimVojvo|ana, morali imati mogu}nost ipravo da bez smetnji i ote`ica prateprograme Radio Novog Sada. Dakle, nemislimo samo na program na srpskom,ve} i celodnevni na ma|arskom, kao ionaj gde se re|aju emisije za Slovake,Rumune i Ukrajince... Koliko je to tomuzi~ko i kulturno bogatstvo i za Srbe, akamoli za na{e sugra|ane kojima supomenute kulture mati~ne. Ne samo {toRadio-Novi Sad redovno izve{tava opozori{nim doga|ajima i problemima,nego ima i razvijenu dramsku produkci-ju.

Ne~ujni programi

^ak i u vreme dobre ~ujnosti u Beo-gradu, opravdano se moglo novosadskomradio-dramskom programu zameriti {tose u najavi ne nagla{ava kad se radi opremijeri i {to se u odjavi ne navodi godi-na produkcije. Sada, me|utim, kada ta~ujnost sasvim izostaje, mi ne samo {tone mo`emo prpveriti da li je ova praksanapu{tena ili popravljena, nego uop{te nemo`emo imati nikakvu predstavu okvalitetu i dometu novosadskih radijskihdrama. Zato }e tzv. obi~ni slu{aoci biti

uskra}eni, nepravedno zakinuti i o{te-}eni, ali }e i neki kriti~ki pregledi novijesrpske radiofonije biti li{eni ove osve-do~eno zanimljive i dragocene kompo-nente stvaralaca iz Srpske Atine.

[ta tek re}i o ovde ne~ujnim progra-mima crnogorskog radija i radija Repub-like Srpske, koji uprkos perfidnim poli-ti~kim igrama treba da ostanu deo na{egduhovnog kruga i interesovanja, tim pre{to smo jedva pre`alili odsustvo sara-jevskog, zagreba~kog i ljubljanskog pro-grama? Istina, postoje i satelitske antene,ali se one mnogo radije koriste za pra-}enje televizijskog programa. Ovaj prob-lem slabije ~ulnosti pre svega je uslovljenbombardovanjem na{e zemlje u prole}e

1999, ali je sve izvesnije da mu kumuje idodatno ga produbljuje na{ nemar ibezmalo tragi~na nespremnost da ula-`emo u na{u kulturu. S neopisivim,zabrinjavaju}im i neopravdanim prezi-rom i nipoda{tavanjem raspravlja se opretplati i unedoglde odla`e neophodno{to skorije pove}anje ~ujnosti na{eg sta-rog, dobrog radija, razumljivog i potreb-nog svakome ko ove krajeve smatrasvojom otad`binom ili domovinom. Radiodeluje naizgled neprimetno, ali je njegovuticaj itekako va`an za na{u kulturu iumetnost, pa dakle i knji`evnost (i dram-sku), i na glumui pozori{te.

14LUDUS 129Lu

Mr Ranko Bur i¯

POZORI[TE NA RADIJU I RADIO KAO POZORI[TERadio deluje naizgled neprimetno, ali je

njegov uticaj va`an za na{u kulturu i umet-

nost, pa i knji`evnost (i dramsku), a i glumu

i pozori{te

Britanski sastav The Cure u savre-menoj istoriji pop muzi~keprodukcije zauzima specifi~nu

poziciju jer ve} du`e od 25 godina dosled-no izbegava mogu}nost jednostavnekategorizacije, deluju}i na grani~nomprostoru ome|enom praksom punka,new wavea, gotha, ambijentalnog rocka,relativno blisko muzici i scenskimnastupima Joy Division, Killing Joke,Siouxie and the Banshees. Posebnostgrupe ~ine tekstovi pesama kojiprevashodno analiziraju suptilnaose}anja (ljubavi prema Bogu, Istini,Lepom, ve~nosti, straha od prolaznosti,starenja, smrti...), formiraju}i pri tomeintenzivnu dramu samopotrage (re-prezentativni su tekstovi Pictures Of You,Forest, Plain Song, Untitled). Njihova~esta razmi{ljanja o odnosu seksualnosti

i smrti remininsciraju na rasprave Bata-ja ili Bodrijara, koji smrt i seksualnost neshvataju kao suprotne, konfrontiranestrane, antagonisti~ke principe (kao kodranog Frojda, npr), ve} se seksualnost ismrt u pesmama The Cure prepli}u ismenjuju u ciklusu; oni razmenjuju svojeenergije i motivi{u jedno drugo. Osim tihekstremno poetskih, melanholi~nih tek-stova, za{titni znak The Cure je karak-teristi~an vokal Roberta Smitha, jedno-li~an i ravan, ali istovremeno i vrlo emo-tivan; glas koji nosi ose}anja neura-steni~ne, gu{e}e monotonije `ivota upredgra|u i izgubljene adolescencije,koja u ovakvoj interpretaciji dobijajuneobi~no podno{ljivu formu.

Na koncertima The Cure scena jeeteri~na, bez(sve)vremenska, fantazma-gori~na; ritualni i simboli~ki teatar.

Smith je uvek stati~an, i uvek ekstremno,gotovo bolno iskren; u njegovom nastupupostoji vrsta sakralnosti, valjda zbogizuzetne emotivne posve}enosti, bezrzer-vnog ogoljavanja, u kombinaciji sa scen-skim efektima (stalni dim i posebnoprigu{eno, ~esto raznobojno osvetljenjekoje se ~esto smenjuje s potpunim mra-kom). U javnim nastupima (na kon-certima, u medijima) Smith se predsta-vlja napuderisano belim licem, nagla-{enom crnom {minkom oko o~iju, trapa-vo (klovnovski, groteskno) namazanim,jarko crvenim karminom, i natapira-nom, ogromnom, ra{~upanom kosom.Takav umereno morbidan, gotski imid`stvara utisak i{~a{enog klovna koji se

neprestano cini~no ceri, {to je u funkcijitematike pesama koje Smith izvodi. Ma-niristi~ko oblikovanje izvo|a~evog izgle-da prevazilazi postoje}u realnost ~ine}iga u {amanskom figurom. Maska, kao i{minka, formira mitske dimenzije; onesu u ritualima svete, sredstvo transcedi-ranja u duhovni prostor, da bi se u njemune{to promenilo, {to je svrha ritualneprakse (Mir~a Elijade). [minka, za raz-liku od maske, zadr`ava strukturu licakoje je ispod nje (maska je totalna bari-jera, ona daje do znanja da se izvo|a~potpuno predao ulozi koju igra), tako daizvo|a~ zadr`ava svoj identitet. U do-menu pop muzi~kog izvo|a{tva The Re-idents su permanentno upotrebljavalimaske, i nikada u javnosti nisu nastupalibez njih, pri ~emu su bili dosledni usvojim dru{tveno-kriti~kim stavovima. Ukontekstu ritualnog aspekta scenskognastupa The Cure, va`no je napomenuti iodnos publike prema izvo|a~ima. Dobardeo njihove publike pripada kategorijikonzumenata totalno posve}enih obo`a-vanju svojih idola; oni ~esto predstavljaju„kopije” izvo|a~a: na koncert dolazeobu~eni i na{minkani kao Smith, ~ime seizme|u ostalog produbljuje ritualniaspekt ovih (para)teatarskih predstava.

Nastupi The Cure, s izrazito preda-nom publikom, reprezentativan su pri-

mer teze da su pop koncerti (kao i sport-ski doga|aji) u postmodernim dru{tvimazadr`ali kohezivnu funkciju koju su u„nerazvijenijim” ljudskim zajednicamaimala ritualna okupljanja. Prema antro-polo{kinji Meri Daglas, ritualna komu-nikacija garantuje ~vrstinu grupe, putemevociranja odre|enih emocija. I ViktorTarner je pisao da emocionalno ni{ta nezadovoljava kao ekstravagantno ili pri-vremeno dozvoljeno ina~e nedopu{tenopona{anje. Rituali s elementima pobune,protesta i slobodnog pona{anja i pravana „legalnu anarhiju” i simboli~no ru{e-nje normativnog reda imaju dakle zna-~enje katarze dru{tvenih tenzija; ni{tatako dobro ne u~vr{}ava red i ne po-ja~ava vrednosti i norme na kojima po~i-va dru{tvo kao {to to ~ine privremeni ipovremeni paradoks i nered, koji se ne-dvosmisleno nalaze u osnovi rok konce-rata. S druge strane, maskiranje publike,delimi~na identifikacija s izvo|a~ima,posebno izra`ena tokom koncerata (trebanapomenuti i to da oni ~esto u svako-dnevnom `ivotu zadr`avaju imid`e svo-jih role modela) predstavlja su{tinu po-pularne kulture, odnosno u`ivanja u popkulturnim tekstovima, koje defini{e odu-{evljena, navija~ka, nekriti~ka,aktivna recepcija tekstova.

Ana Tas i¯

PARATEATRI: THE CUREPovodom koncerta na festivalu Szegedi

Ifjúsági Napok, 26. VIII 2005.

Pretplatite se na

LUDUSGodišnja pretplata za SCG - 500,00 din.

Dinarski teku}i ra~un:Savez dramskih umetnika Srbije

255-0012640101000-92(Privredna banka Beograd A.D.)

NOVO!PRIMAMO PRETPLATE IZ INOSTRANSTVA

Godi{nja pretplata - 15,00 EVRA

Devizni `iro ra~un:5401-VA-1111502

(Privredna banka Beograd A.D.)

RRoobbeerrtt SSmmiitthh

Page 15: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 12915

Intervju

Ana Tas i¯

NAJBOLJE MESTO ZA PRI^ANJE PRI^A I POSTAVLJANJE PITANJA„Sada me kriti~ari mnogo vole, pi{u hvalospeve, a ja samo ~ekam

da opet po~nu da „kasape” moj rad. To se svima de{ava, i piscima

tragi~nih, mra~nih komada. Kralj je uvek potreban, a s druge

strane, kralj treba da bude unaka`en. Ako si svestan toga, i ima{

ironijsku distancu prema tome, to nije problem“, ka`e Luc Hibner,

autor drame Greta str. 89ne{to da promeni, nisam toliki optimista.Ali je dovoljno dobro ako ono postane deojavne rasprave, dakle ne samo u u`oj-pozori{noj javnosti, ve} i {ire, {to se u Ne-ma~koj u poslednje vreme ~esto de{ava.Va`ne su prate}e aktivnosti koje pozo-ri{te organizuje povodom premijere no-vog teksta. Pozori{na predstava je danasdeo {ire i obuhvatnije mre`e. Postoji reci-mo komad o nekom problemu, a zatim otom istom problemu sledi diskusija, pre-davanje, javno ~itanje. Kad teatri po-stavljaju tekstove, ~esto ih vezuju za nekiprojekat. To je va`na promena, jer tu nijesamo re~ o predstavljanju umetni~kogdela, posle kojeg publika ~esto ostajesama sa svojim idejama i interpretacija-ma onoga {to je videla, ve} ima priliku ida ode na drugo de{avanje, gde nekodrugi dalje govori o tom problemu. To jevelika {ansa za pozori{te, po{to ono nemo`e da bude hipnoti~ko, poput filma, alizato mo`e da bude deo javne platforme.

Politi~kiosve{}en teatar

Zna~i, dru{tveno-politi~ki aspekt jesada u centru nema~kog pozori{ta?

Da, u Schaubuhne se ponekad orga-nizuju predavanja koja nemaju kon-kretne veze s pozori{tem, dok se teatarizme|u ostalog percipira kao mesto ukoje se dolazi kada se `eli diskutovati opoliti~kim pitanjima, dru{tvenoj situaciji.Richard Sennet je na primer nedavnoimao predavanje u Schaubuhne.

Po tome se, dakle, savremeno nema-~ko pozori{te razlikuje od onog iz 70-ih i80-ih, kada je nema~ko pozori{te bilohermeti~no i ~esto se bavilo apstraktnimtemama u apstraktnoj formi?

Da, a ta situacija je uzrokovala krizuu pozori{tu. U me|uvremenu se dogodilai promena publike. Sedamdesete, 80-te,pa i po~etak 90-ih karakterisala jebur`oaska publika, a „rediteljsko po-zori{te” se dominantno bavilo klasicima,varijacijama Hamleta ili Fausta, tek-stovima koje su ti gledaoci dobro po-znavali, te je su{tina tog pozori{ta bila una~inu interpretacije, {to je podgrevaloelitizam. ^ini se da publika danas nijeisklju~ivo takva, „bur`oaska” u tradi-cionalnom smislu. Tu novu publiku nezanima da gleda predstave po klasi~nimdramskim tekstovima; oni u pozori{tu`ele da dobilu odgovore na aktuelnedru{tvene probleme, i uvek ih preva-shodno zanima pitanje: Kakve to vezeima sa mnom?. Pozori{te mora da reagu-je na tu promenu publike, to je jedina{ansa da opstane, da ne postane muzej.^ini mi se da su gotova vremena u po-zori{tu koja podrazumevaju da publikagleda 10-og Hamleta, razmi{ljaju}i kakoje postavljen lik Klaudija. I rekao bih jo{da danas imamo vrlo obrazovanu pu-bliku.

^ini se da to savremeno dramskopozori{te uspostavlja blisku vezu s popkulturom. Va{i komadi na razli~ite na-~ine ~esto referiraju na popularnu kul-turu. Kakav je Va{ odnos prema tome?

Mislim da ne postoji vi{e jasna gra-nica izme|u popularne i „visoke” kul-

modernim, dokazav{i da je mogu}euspe{no postaviti savremene i tada jo{neafirmisane tekstove na scenu. Uspehtih britanskih tekstova na na{im scena-ma je nama, mla|im nema~kim piscimaotvorio put afirmacije. Pre toga su ne-ma~kim pozori{tem dominirali klasi~nijipisci, pripadnici starije generacije, Hand-ke, [traus, Dorst, dok su mla|i bili oz-biljno zapostavljeni. Ostermajer je do-kazao da je u savremenom pozori{tumogu}e uspe{no ispri~ati novu pri~u, azaboraviti na hiljaditu varijaciju Hamle-ta, ili ~ega ve}. Motivisana tim uspehom,pozori{ta su po~ela da poru~uju dramemladih pisaca, {to je pre toga bio redakslu~aj. Krajem 90-ih je do{lo do praveeksplozije interesovanja za nove tek-stove, svi su ih tra`ili. I pisaca je odjed-nom bilo zaista previ{e, svi su ne{topisali, i svi su bili u centru interesovanjajavnosti. I pozori{ta i mediji su biliuklju~eni u tra`enje novog talenta, novoggenija, {to je za posledicu imalo ~estupojavu da su neki od tekstova samojednom igrani, dok ih se retko ko kasnijese}ao.

To je bilo krajem 90-ih. Kakva jesituacija danas?

Danas je u tom smislu sve na sredini.Ljudi su se navikli da postoje novi dram-ski tekstovi, da postoje premijere predsta-va na osnovu novih drama, i one su sadapostale integralan deo repertoara pozo-ri{ta. Savremeni komadi se vi{e ne igra-ju u manjim, eksperimentalnijim pro-storima, za 50 ljudi, ve} su uvr{teni umejnstrim, na repertoare ve}ih ku}a. Sdruge strane se i sami tekstovi menjaju.U ovom trenutku imam ose}aj da se pri~avra}a u nema~ko pozori{te. Ve}ina ko-mada igranih u ovoj sezoni su politi~kedrame koje tretiraju probleme neza-poslenosti, neonacizma, dru{tveno-poli-ti~ke krize u Nema~koj. Svi imamo po-sebne stilove, ali svi se uglavnom bavimoistim temama, na{om konkretnom sada-{njicom. Iako su stilski prili~no druga-~iji, tekstovi Dee Loer, na primer, tako|ese bave dru{tvenim pitanjima. To, dakle,nisu lost in space komadi, kao {to je bioslu~aj ranije. ^ini se da je veoma va`no{to dana{nje nema~ko pozori{te ima poli-ti~ku funkciju.

Mo`e li to pozori{te ne{to da pro-meni, ili bar da inicira ozbiljnu javnudebatu?

Pozori{te kod nas ~esto inicira javnudebatu. Ne mislim da pozori{te mo`e

Luc Hibner (1964) jedan je odnajproduktivnijih dramskih pisacaNema~ke (za 7 godina napisao je

15 komada, od kojih je izvedeno 13), pri~emu su osobenosti njegove dramaturgijeznatno bli`e savremenim britanskimdramati~arima, imaju}i u vidu njegoveafinitete prema popularnoj kulturi, fil-mu, televiziji, komediji, „dobro skrojenojstrukturi” komada. Teme kojima seHibner bavio u svojim tekstovima izu-zetno su razli~ite: od problema s kojimase mladi suo~avaju u savremenom dru-{tvu, fenomenima dru{tvene odba~enostii uklapanja (Bokserovo srce), posledica-ma opsednutosti potro{njom, {opingom,medijskim uspehom koji diriguju socijal-ni status pojedinca (Sve najbolje, Naka-ze), nacizma i politi~ke manipulacije(Suze doma), ljubavi, seksualnosti,AIDS-a (Poslednji krug), itd. KomadGreta str. 89 drugi je Hibnerov tekstigran u SCG (Nakaze u re`iji Ane To-movi} je na repertoaru Beogradskogdramskog pozori{ta i jedna je od naj-uspe{nijih predstava tog pozori{ta). Gretastr 89 se bavi problemima stvarala~kogprocesa u pozori{tu, sastavljen je od 10scena koje prikazuju razli~ite odnoseizme|u reditelja i glumica (koji po-ku{avaju da postave scenu iz GeteovogFausta).

Druga polovina 90-ih godina je unema~kom, kao i evropskom teatruizme|u ostalog bila karakteristi~na popovratku dramskog pisca u fokus pro-dukcije. I Va{ uspeh je bio deo tog talasa,zar ne?

Da, pre tog „proboja“ dramskog tek-sta, u drugoj polovini 90-ih godinapro{log veka, pisac je zaista bio u sencireditelja. Po~etak 90-ih je bio karkate-risti~an po toj ~injenici, kao i po ozbiljnojkrizi u teatru. Tada sam tekst nije biova`an, ve} je skoro isklju~ivo bilo bitnokako }e ga reditelj scenski interpretirati.Krajem 90-ih se situacija po~ela menjati,kada je sve vi{e pisaca dospevalo u fokusinteresovanja javnosti.

A onda sesve promenilo

Da li je veliki uspeh britanskih pi-saca imao uticaja na tu pojavu uNema~koj?

Da, sve je po~elo s tekstovima Dejvi-da Herouera, Nikija Silvera i drugih,koje je Tomas Ostrmajer re`irao u po-zori{tu „Baraka”. On je ove pisce u~inio

ture. S druge strane mi se ~ini da jezadatak pozori{ta da reaguje na prob-leme savremenog ~oveka. Ono ne trebada bude percipirano kao „hram umetno-sti”, odse~en od stvarnosti. ^ak ni zastariju, tradicionalniju publiku, jer je iona deo aktuelne politi~ke stvranosti.Uvek je pitanje kako i koliko se koristekodovi pop kulture, kao citat, ili drugina~in. Jedno vreme su svi reditelji, i kadtreba i kad ne treba, koristili na scenivideo, jer je to bio trend. Danas su stvaripostavljene na normalu, pa se videokoristi funkcionalno, kao smisleni deo(estetski, idejni) rediteljske postavke.Meni je u nekoliko slu~ajeva video bioneophodan kao integralan deo predstave,i nije bilo adekvatnijeg na~ina dasaop{tim pri~u koja mi je bila na umu.

Greta je mo`da reprezentativna zaVa{ odnos prema velikim dramskimdelima?

Gretu sam napisao pre 12 godina, preno {to sam po~eo da se isklju~ivo bavimdramskim pisanjem. Pre toga sam ba-zi~no bio glumac. Komad je reakcija narazli~ite vrste reditelja, kao i na mo-gu}nosti scenske interpretacije. Tako dakomad mo`e da bude ~itan kao vrstakritike, ali u nemu je re~ o razli~itim mo-gu}nostima ~itanja dramskih tekstova.

Od glumca do piscaVi ste presvega glumac?Zavr{io sam {kolu za glumce, i 6 go-

dina radio kao glumac, a neko vreme sesamo bavio re`ijom, dok sad i pi{em ire`iram za pozori{te.

Jeste li re`irali svoje tekstove?Da, pet.Za{to ste se odlu~ite na taj korak, i

kavo je Va{e iskustvo s dvostrukomulogom?

Pre svega, to zavisi od samog teksta.Ose}ao sam potrebu da se druga osobabavi scenskom interpretacaijom nekihmojih tekstova, ponajpre onih koje samsasvim dovr{io, upotpunio, zatvorio, gdenisam imao potrebu ni{ta vi{e da dodamili protuma~im. Neki su me pitali da li`elim da re`iram Gretu, {to sam odbio,jer tu nisam imao {ta da dodam. To jeispri~ana pri~a. S druge strane sam na-pisao komade gde sam imao ose}aj darad na njima nije zavr{en, da tekstual-nom formom nisam zaokru`io sve {tosam hteo da ka`em, tj. da moram da gaokon~am radom na sceni. Napisao sammuzi~ki komad koji je uklju~io i guda~kikvartet, a imao je i mnogo teksta, nekuvrstu kola`a; nije to komad u u`em smi-slu, ali sam imao potrebu da vidim kakofunkcioni{em na sceni kad imam tekst,video, guda~ki kvartet, te razne vrstematerijala. Za taj tekst sam odmah znaoda }u i ga re`irati, jer to i nije bio dram-ski tekst, ve} obilje scenskog materijala.

A kakav je Va{ odnos prema drugimrediteljima Va{ih tekstova, tim pre {to jetaj odnos jedna od va`nih tema Grete str.89. Me{ate li se u njihov koncept?

To se menjalo tokom mog rada. Napo~etku me nije bilo mnogo briga da se

me{am u rediteljski rad, davao samtekstove bez potrebe da se dalje upli}em uprodukciju. Nisam `eleo da budem drugireditelj koji sedi negde, urla, uti~e nascensku postavku teksta. A onda samponekad imao i lo{a iskustva s takvimstavom. Video sam razli~ite predstave naosnovu mojih tekstova, neke veoma bli-ske mojim idejama plasiranim u tekstu, aneke zaista nemaju nikakve veze s onim{to sam hteo da ka`em.

Filmski jezik je uticao na pisanjeVa{ih tekstova?

Na mene sve uti~e. Dramaturgija ko-jom se bavim bliska je britanskim „dobroskrojenim komadima”. Tu je re~ o kla-si~nom pri~anju pri~e, u svakom slu~ajunije postmoderno. Taj stil je vi{e britan-ski i filmski no pozori{ni, u tradicional-nom, naro~ito nema~kom, smislu re~i.

Koji dramski pisci su uticali na Va{rad?

Dopada mi se rad Herouera, ali nebih mogao re}i da je on uticao na mojrad. Volim i tragikomi~ne tekstove D`onaOzborna ili D`oa Ortona, dopada mi setakav balans, i humor, po{to Nema~kaba{ i nije kolevka humora. Tako da ako`elim da nau~im kako se pi{e light dija-log ili kratke dosetke, pogleda}u delaameri~kih ili britanskih pisaca. Dopadami se i rad George Taborija, na~in na kojipri~a pri~e, veoma emotivno, a ipak s ja-kim dosetkama. ^ini mi se da je problemnema~kog pozori{ta {to je sve uvekprevi{e tragi~no, mra~no, a to nije mojstil. Obo`avam i Hajnera Milera, iako seto ne vidi u mojim tekstovima. Volim ra-nog Brehta, Lenca, Klajsta, Getea. Ali nate svoje afinitete prema tradiciji dram-skog pisanja gledam kao na hobi; mojeobo`avanje njihovih dela ne uti~e na mojrad, ~ini mi se. Mo`da indirektno ilinesvesno. I radove Dorsta mnogo volim, anjih ~esto ~itam da bih shvatio njegovuizuzetnu ve{tinu pisanja. Nije dobro kadpisci kopiraju uzore, mislim da je va`nijeprona}i autenti~an stil. Umetnost kojareaguje na umetnost u ve}ini slu~ajevane funkcioni{e dobro. Kao pisac imam tuvrstu naivnosti koja je potrebna. Samoho}u da prodrmam pozori{te tokom tadva sata, da ispri~am svoju pri~u, i u timokvirima funkcioni{em. Zanimljivo jekad uzmem u ruke akademske inter-pretacije mojih komada. To ne mogu da~itam.

Va{ rad predstavlja izuzetak u ne-ma~kom pozori{tu?

Ostali Nemci se vi{e bave surovo{}u,prili~no su mra~ni. Nasuprot njima,kada se bavim nekom mra~nom temom,{to je ona mra~nija ja se trudim da jeobradim kao svetliju. Zato kriti~ari u Ne-ma~koj ~esto moj rad defini{u kao „pre-vi{e light”. U Nema~koj se komedija idalje tretira kao „ni`a umetnost”, dok setragedija razume kao „visoka umetnost”.Apsolutno se sla`em s Oskarom Vajldomkoji je smatrao da je „u umetnosti dubinujednostavno posti}i, tj. da se prava umet-nost nalazi u povr{ini”.

To je i esencija pop arta.Da, a zbog takvog stava sam neka

vrsta freaka u Nema~koj.

Pankeri i skinhedsi

Da li je Va{ rad bolje primljen izvanNema~ke?

Kako kad. ^ini mi se, {to se Nema~keti~e, da se to de{ava u talasima, ali je toskoro uvek slu~aj kod nas. Puste te dabude{ uspe{an oko dve godine, a onda teisti ti ljudi (kriti~ari) zakopaju, pa ondaponovo tako, u krug. Pi{em ve} 10, 11godina, pa mi je jasan mehanizam. Sadame mnogo vole, pi{u hvalospeve, a jasamo ~ekam da opet po~nu da „kasape”Realizaciju „Ludusa“ pomogao je Fond za otvoreno dru{tvo.

LLuucc HHiibbnneerr

Page 16: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

protagonisti isklju~ivo trash klinci. Nemani{ta zanimljivo za normalne mlade lju-de. Zato im je ova vrsta politi~kog po-zori{ta potrebna. Teatar je na danas za-ista jedino mesto gde se govori o ovimpitanjima. I veoma je zna~ajno {to ima-mo priliku da odmah vidimo kako onireaguju na razne dru{tvene probleme.Skandinavske zemlje imaju veoma zna-~ajno pozori{te za mlade, i to ono je utica-lo na moje. Oni imaju ozbiljan pristupmladima, ne deci ve} tinejd`erima. To jemo`da poseban pozori{ni `anr. Mnogezemlje nemaju takvo pozori{te, to znamiz iskustva koje sam stekao u raznimradionicama.

To je zanimljivo i va`no, jer je danasuobi~ajenije da se uticaj pozori{ta tretira

kao minoran u odnosu na onaj masovnihmedija.

To je uticaj koji se ne mo`e lako vide-ti, opipati, izmeriti, ali je veoma veliki irelevantan. U nema~kim pozori{tima tr-enutno dominira moda „klubova zamlade”.

Kakav je uticaj nema~ke dr`ave narazvoj dramskog pisanja?

Va`no je {t, pre svega, postoje dvauniverziteta, u Berlinu i Lajpcigu, sastudijama koje traju 4 godine, posle ~egastudenti, uz diplomu sti~u i vrhunskaznanja o ve{tini dramskog pisanja. Mno-go savremenih dramati~ara dolazi izBerlina s tih studija: Dea Loer, Majen-burg, Tomas Oberender. Va`na je i ~i-njenica {to u poslednje vreme i pozori{tanaru~uju dramske tekstove, a to podr-

`ava vlada. Odre|eno pozori{te ve`epojedine pisce na godinu dana, oni dobi-jaju mese~nu platu, a tokom te godine sudu`ni da napi{u komad. Tako su pisciekonomski obezbe|eni. Postoje i festivalispecijalizovani za dela mladih pisaca, {toje izuzetno dobro, jer su to mesta gdemladi autori mogu da se predstave jav-nosti. Sve to uti~e da u Nema~koj imamotoliko kvalitetnih mladih dramskihpisaca. Ipak, uvek ostaje problem da delatih autora budu uvr{tena na repertoare, ida oni postignu neki kontinuitet.

[ta pozori{te Vama zna~i?Za mene je ono najbolje mesto za

pri~anje pri~a, prostor gde gde se tra`eodgovori na razli~ita pitanja, ono je vrstalaboratorije koje ispituje va`ne dru{tveneprobleme. Napisao sam komad o skin-

hedsima, iako je to pitanje prili~no prob-lemati~no, pa i opasno. Na predstavu potom komadu, koja je ~esto odlazila naturneje po Nema~koj, dolazili su i skin-hedsi i pankeri. Imali smo posle pred-stave diskusije kojima je policija oba-vezno prisustvovala. Te diskusije su bileveoma naporne: skinhedsi su dolazilivrlo pripremljeni na njih, a pankeri su seprotivili njihovim stavovima. Nikadanisu izvo|eni zaklju~ci iz tih diskusija,ali je to bila prilika da ove dve radikal-no suprotstavljene grupe komuniciraju(pankeri su levo, a skinhedsi desnoorijentisani). ^ini mi se da je takvu ra-spravu jedino mogu}e realizovati u kon-tekstu pozori{ta, {to je po~etakne~eg mo`da veoma va`nog.

16

Putopis

LUDUS 129Lu

moj rad. To se svima de{ava, i piscimakoji pi{u tragi~ne, mra~ne komade. Kraljje uvek potreban, a sa druge strane, kraljtreba da bude unaka`en. Ako si svestantoga, i ima{ ironijsku distancu prematome, to nije problem.

Ko ~ini Va{u publiku?Odnos je pola-pola. Kad sam pisao

libreta za operu, ili pomenuti muzi~kikomad, publiku su sa~injvali stariji. No,kad pi{em savremene politi~ke komadepublika su mladi; njima su va`ni poli-ti~ki komadi, jer se politi~ka situacija idru{tvene okolnosti najvi{e ti~u mladih.Njima su prevashodno potrebni komadikoji }e se baviti tim problemima, jer sutelevizijski programi namenjeni mla-|ima u Nema~koj u`asni, sa~injeni odtelenovela, sapunica, ili filmova ~iji su

Od vremena obavljivanja knjige To-masa Ri~ardsa Na granici perfor-mansa (The Edge-point of Perfor-

mance) o malo znanoj delatnosti Radnogcentra Je`ija Grotovskog, do danas jemnogo {ta naraslo i izmenilo se u nji-hovom radu. Grotovski je stigao da zao-kru`i nekoliko radnih faza, pa je u mirutalijanskog gradi}a Pontedere nastavioisto traganje ali daleko od scene i pozo-ri{ne javnosti - s mladim glumcem saJejla, Tomasom Ri~ardsom, i manjomodabranom grupom. To pozori{te nijeimalo gledali{te. Samo ponekad o~evice.Zanimao ih je rad na sebi. (Onaj Sta-nislavkijev „rad na ulozi“ izo{trio se u„rad na sebi“.) ^ini mi se da su ve}i odjekod povremenih akcija za po nekolicinupozvanih napravile dve Ri~ardsove obja-vljene studije. Vreme javne ti{ine za-vr{ilo se kad se Radni centar pre nepune3 godine kroz neobi~an i naporan radotvorio. Uz kolaboraciju be~kog Teatrades Augenbliks i umetni~kog direktoraGil Girses, te sredstava Evropske kul-turne fondacije u{li su u avanturu na-zvanu Tracing Roads Across (u mom slo-bodnom prevodu, traganje kroz putova-nje, ali i ucrtavanje putanja).

Iz Pontedere su se uputili u raznepravce po Evropi, severnoj Africi i MalojAziji. Ne napu{taju}i naporne radneobaveze (stroge treninge, pevanje, izvo-|enje Akcije...), kreiraju razli~ite vidovesusreta s publikom. Po~eli su mnogo ~e-{}e da javno izvode celokupan svoj opus iimaju brojne posebne susrete s umetnici-ma i umetni~kim grupama koje zovu ra-zmene. Tomas i njegov prvi saradnik,Mario Bja|ini, govore na otvorenim kon-ferencijama, prikazuju dokumentarnefilmove, zabele`enu Downstairs Action(Akciju iz prizemlja) i Akciju - moglo bise re}i, poslednje delo Grotovskog, madaje rad samo nadgledao a re`iju prepustioTomasu. Mobili{u}i razli~ite sredine,Radni centar je probudio pa`nju teatrolo-ga i stru~njaka iz vi{e oblasti. Nekad suu bu~nim urbanim centrima kakvi suMoskva, Istanbul ili Be~. Tu, u moruzbivanja, njihov elitni rad koji ne tra`imedijsku pa`nju - nema fotografisanjani snimanja, ne pojavljuju se na radiju iteleviziji - deluje apartno, ~ak vanvre-meno. Kao da uspeju izbe}i da postanuinformacija. Ostanu na polju mi{ljenog.Ona nit izazovnog tragala~kog, koju jekao u mitu, Grotovski zapleo i pru`io, neispu{ta se iz ruku. Ali nekad odlaze uzaboravljena i skrajnuta mesta, u neka-

da{nja civilizacijska jezgra srednje ze-mlje, Mediterana.

Kad sam onima koji poznaju Kritrekla da zbog Radnog centra idem uZaros, za~u|eno su me pitali {ta }e oni uselu? Ima Krit Iraklion, ima Knosos iFestos, ali u brdima legendarne Ide da-nas seljani samo gaje masline, dr`e kozei p~ele. Radni centar je u septembru ioktobru radio i `iveo u Zarosu, a zbognjih i oko njih okupljao se svet ne samo sKrita i iz Gr~ke, ve} odasvud. Kad je biopopunjen mali porodi~ni hotel u Zarosu,gosti Radnog centra sme{tali su se u ko-nake manastira na 7 kilometara od selaili u domove izuzetno gostoprimljivihZarana. I u dodiru s tim ljudima koji jo{projahuju na magarcima, svakome nazi-vaju dobar dan i neguju u sebi posebnusvest (zovem je ose}anje za sveto), nepo-sredno shvatim za{to ba{ Zaros.

Sveci kao publika

Me|u ~empresima, pod krovom usa-mljene, nekada{nje mleta~ke crkve Sv.Bogorodice od bisera, u kasnim popod-nevnim satima, kao umesto ve~ernje,izvo|ena je Akcija. Me|u prvim o~evici-ma bio je pravoslavni sve{tenik kome jecrkva poverena i koji je morao dati svoje„Amin“ da bi Akcija tu bila izvo|ena.Bilo je prvo izvo|enja Akcije u aktivnojsakralnoj gra|evini, gde su, kako je posleduhovito izjavio Bja|ini, osim pozvaniho~evidaca, Akciji prisustvovali i sveci -na ikonama kojima se mole vernici.

Ako se promi{lja na teatrolo{ki na-~in, me|u tim svecima kao pozadinom,delatnici (doers, orig.) Akcije se ne stapa-ju s njom. Naprotiv, izdvajaju se kao ak-teri, razla`u situaciju na ~inove svojeradnje. Ono {to bismo se ina~e opiralinazvati pozori{tem, u kontrastu s pozadi-nom razvija se u prvi pozori{ni ~in.

Akcija je krajnost pozori{ta, govorioje Grotovski. A mo`da i po~etak?

Gradovi anti~kog Krita nisu imalijednonamenska pozori{na zdanja, negotamo gde su se odr`avali dvorski sku-povi, gde se igralo s bikovima, to je bio iteatar. Mo`da neke (ne)namerne vezeima me|u tim kritskim po~ecima po-zori{ta i aktuelnog opusa Radnog centra.Mo`da ne{to od do`ivljaja sveta?

Po{to sam prisustvovala Akciji u ne-koliko razli~itih prostora (izme|u ostalih,i u velelepnoj Aja Irini u Istanbulu),mogu re}i da je jednobrodna crkvica bilaneuslovna. Ali je op{ti utisak ipak bio da

sve besprekorno funkcioni{e. Sve je topripadalo toj sredini. Holisti~ki pristupkoji je negovao Grotovski ovde je bio o~i-gledan.

Sli~no je Krit „delovao“ i na izvo|e-nje drugog opusa Radnog centra - naMost, razvoj pozori{ne umetnosti. Perfor-mans Dies Irae koji je zami{ljen kao„most“ izme|u dve krajnosti na istojpravoj, izme|u predstave i Akcije, izve-den je u prostranoj taverni, i gledaoci ({tome{tani, za koje je to moglo biti i prvopozori{no iskustvo, {to iskusni pozo-ri{nici) nisu mogli biti na~isto da li jeslu`enje rakije na po~etku uvod u po-zori{ni svet ili deo njega. Ako otpijetemakar i malo, ne}ete znati da li gledateili }ete tek da gledate, ili u~estvujete,makar kao deo scenografije, ili se pred-stava mo`da odvija i kroz vas... Perfor-mans izrastao na pri~i o umiranju iposlednjem dahu du{e (nosi je glumica izSingapura, Gej Pin Anik), postao je„{ou“. On govori prepoznatljivim jezikom{ou-majstora, lako ironi{e na{e male, usebe zatvorene `ivote i po svojoj minu-cioznosti neprestano mi se nametalopore|enje s Bitefovim u~esnikom, LojdomNjusonom i DV8.

Kojim se to putem sti`e do krajnostikakva je Akcija, iza koje mora biti - isti-na, ili ni{ta? Ako neko umesto odgovorao~ekuje tajanstveni Ri~ardsov sme{ak,prevari}e se. On nas poziva da prisustvu-jemo Akciji u stvaranju - s novim ~la-novima Radnog centra (Fran~esko ToredCironela, Sesil Berte, Pere Ses Martinez)koji ne vladaju svim tehnikama, ali jo{nose cvet mladosti u sebi i imaju dara.Akcija u stvaranju tek nema objektivnupri~u koja bi se mogla slediti. Napetost jepreme{tena s odnosa/sukoba me|u liko-vima na odnose/skobe unutar likova(izme|u mo}i i horizonta) i, posredno, naodnos nas prema njima. To rovito, mladobi}e performansa svi prisutni paze kaonovoro|en~e, a ne{to se menja u nama.

Po{to je Radni centar izveo opus,odre|en je dan kada su pozvane gr~kepozori{ne trupe da za ~lanove Radnogcentra i nekolicinu stru~njaka poka`usvoj na~in rada. Razmena iskustava a nefestival. Pored Pozori{nog studija OMMAAdonisa Diamatisa, partnera u ovomprojektu u Gr~koj (~ijeg Kara|oza semo`da neki se}aju od pro{le godine izSinema Reksa ili s Infanta - ina~e jeAdonis rado nosio majcu s Infantovimlogoom), u~estvovala je grupa iz Hanje,{arolikog generacijskog sastava i ~iji je~lan hendikepirano lice; te, Alma Kalmaiz Soluna i zasebno, kao osve`enje nakraju dana, lokalna amaterska grupa izZarosa sa scenskim ise~kom iz posle-ratne gr~ke komedije.

smo u razmeni videli, bio je ise~ak ne-postoje}e celine - budu}eg performansapo H. Milervoroj pesmi Edipov komentar,ali ve} `ivotan. ^lanovi Alma Kalme suskromni kad govore o svome radu ali suu radu prema sebi zahtevni i istrajni. USolunu koji je daleko od idealnih uslovaza trajanje jednog pozori{ta, Janis Mitrutrpeljivo radi ve} 9 godina.

Uz predavanje prof. Krisa Salate sBerklija, filmski dokumetarni program iotvoreni razgovor Ri~ardsa i Bja|inija spublikom, zavr{io se za mnoge ovaj bo-ravak na Kritu. Ponosni doma}ini uzpodr{ku op{tine Zaros na glavnom trguprire|uju fijestu uz najbolje kritske mu-zi~are, jaretinu, sir i pokladne kola~e.Bilo je pozori{te kod nas, kao da govoresre}ni, i radost se {iri na sve koji igraju.

Trogodi{nji program intenzivnih pu-tovanja Radnog centra bi}e okon~anaprila naredne godine, a upitanost veza-na za njihov fenomen ostaje. Ako jeGrotovski osnivaju}i Radni centar Je`ijaGrotovskog i Tomasa Ri~ardsa u Ponte-deri „bacio kamen u vodu“, o kojuobalu }e talas udariti, i kada?

Je lena Kova÷ev i¯

KRITSKI LAVIRINT I NIT GROTOVSKOGNa Kritu je gostovao Radni centar Je`ija

Grotovskog i Tomasa Ri~ardsa

Talas ide dalje

Alma Kalma (Du{a telo, ili Nebozemlja, ili sli~ne opozicije) bila je pravoiznena|enje. Premda je u demonstriran-ju na~ina rada nu`ni sporedni elementforma, ne mogu da se otrgnem utisku daje to forma anti~kog teatra, i u njega in-korporirani doju~a{nji `ivi rituali. Izvodeih dve sestre, peva~ice tradicionalnihna~ina pevanja s Balkana (a mo`da ineke {ire i dublje tradicije?) i glumica sfinim smislom za oblikovanje karaktera.Reditelj Janis Mitru ne koristi jednos-tavno pogodnosti njihovih talenata, nitisili jedne da budu ne{to drugo (nipeva~ice da su glumice, ni glumicu da jepeva~ica), ve} ih kao elemente sjedinjujeu sasvim novi scenski kvalitet. Od redi-telja koji ne govori engleski ali savr{enozna francuski, uz pomo} prevodioca, namoje zaprepa{}enje saznajem da jenuklearni fizi~ar. Jednosmernost te pro-fesije nije ga ispunila, pa je Parizu gde jeto bilo mogu}e, izu~avao i doktorirao nainterdisciplinarnim studijama koje pove-zuju umetnost i egzaktne nauke. Ono {to

Page 17: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Premijera ^etvrte sestre Janu{aGlovackog u re`iji Dina Mustafi}aizvedena je na sceni Kamernog

teatra 55. Re~ je o ansambl predstavi udva ~ina koja govori o problemima ze-malja u tranziciji, tj. o inverziji vrednostinastaloj raspadom jednog dru{tvenogsistema. „To je pri~a o zemljama kakva jei BiH, u kojima je do{lo do uru{avanjasistema vrednosti koji je bio rigidan,ideolo{ki, mitski, ali istovremeno ~vrst ipouzdan. Raspadom komunizma do{lo jedo svojevrsnog vakuuma, moralnog ieti~kog rascepa. To je ambijent u okvirukojeg se odvija na{a pri~a, a junacipoku{avaju da `ive ili opona{aju `ivlje-nje svojih malih `ivota, dolaze}i u pot-puno iracionalne i apsurdne situacije.Pritom, svet zapadne demokratije po-kazuje se kao svet filistarskog morala, ukojem je dolar religija”, rekao je direktorKamernog teatra Zlatko Top~i}. „Ovajtekst je napisan prilikom posete Glovac-kog Moskvi. Glovacki je postavio pitanje{ta je ostalo od one ^ehovljeve Rusije?Video je da nije ostalo ni{ta, da vi{e nepostoji ono {to se ranije zvalo kulturnametropola, veliki grad... ^ehovljeve trisestre ma{taju o tome da odu u Moskvu.Nijedna od njih ne ode, ali ode ~etvrtasestra i upozna svu brutalnost i nali~je teki~ civilizacije. Predstava govori o tome

kako smo izgubili svoje snove, nade i ko-liko smo u onim elementarnim ljudskimemocijama saose}anja, ljubavi i nadereducirani i emotivno invalidni”, ka`ereditelj Mustafi}.

Predstava Legenda o Ali-pa{i Enve-ra ^olakovi}a, u dramatizaciji i re`ijiSulejmana Kupusovi}a, premijerno jeizvedena na sceni Narodnog pozori{taSarajevo.

„Be`e}i u san Alije Lepira be`ao samod ovoga vremena, od svih gluposti,gadosti, zloupotreba... Nadam se da }epredstava za publiku biti kolektivnaterapija”, rekao je Kupusovi}. GlumacZoran Be~i} je dodao: „Ovo je lepa, baj-kovita pri~a o ljubavi koja zavr{avasre}no i koja poziva ljude na ljubav,razumevanje i uspeh u `ivotu. Ovo je ipredstava koja govori o radu i vredno}i~oveka, sa svim atributima popularnog,pu~kog teatra”.

Povodom obele`avanja 55 godina po-stojanja De~ije scene Bosanskog narod-nog pozori{ta Zenica izvedena je premi-jera predstave U zemlji stra{nog cenzorapo tekstu Zeni~anina Fuada A. Tabaka.Reditelj, Beogra|anin Predrag [trbac,veli: „To je pri~a o bratu i sestri koji, sti-cajem okolnosti, budu uvu~eni u progonknjiga od strane stra{nog cenzora. Nji-hove dileme i traganje za time da li setreba prikloniti lenstvovanju i isklju-~ivanju mozga ili se boriti protiv cenzure,protiv potrebe da se knjige uni{te. Iakosmo pravili predstavu za decu, ona imafaustovski dramati~ki model - pitanje dali treba da se brat i sestra okrenu tamnojstrani ili svetloj, pozitivnoj strani ma{te.Nivo isku{enja i pitanja da li }e{ da ide{tamo gde te srce vodi ili }e{ se okrenuti ipustiti da te ponese neko sivilo i crnilo, ato je li~ni izbor svakog ~oveka”.

U gotovo ~etvorosatnoj izvedbi Ha-mleta u re`iji Harisa Pa{ovi}a, mnogo-brojna gluma~ka ekipa potvrdila je uni-verzalnost i svevremenost [ekspira. Napo~etku bilo je neobi~no videti Hamleta,Horacija, Ofeliju i druge u ambijentu os-manskog dvora, obu~ene u tradicionalnekostime tog vremena, koji se me|usobnooslovljavaju titulama sultana, sultanija,istanbulskih muftija ili osmanskih am-basadora. Ali kako je gluma~ka igraodmicala, ~inilo se prirodno da ovaj Ha-mlet bude upravo tu gde jeste - me|uOsmanlijama. Pa{ovi} isti~e da su gadramati~na sli~nost doga|aja na osman-skom dvoru s pri~om Hamleta i podu-darnost [ekspirove i orijentalne ezote-ri~nosti ohrabrile da predstavu smesti naosmanski dvor: „Po{ao sam od pretpo-stavke da Hamlet pripada ~ove~anstvu,svakoj njegovoj kulturi i civilizaciji.Pri~a se dogodila ili se mogla dogoditi naelizabetanskom, danskom, osmanskom,ruskom, kineskom ili japanskom dvoru”.Najavljeno je gostovanje predstave i uBeogradu.

45. me|unarodni teatarski festivalMESS (od 14. do 28. XI) otvoren je i za-tvoren Hamletom. Festival je po~eo pri-~om o danskom kraljevi}u u re`iji Du-{ana Jovanovi}a i koprodukciji Jugo-slovenskog dramskog, MESS-a i GradaTeatra, a zavr{io Pa{ovi}evom inscenaci-jom. U glavnom programu u~estvovalo je17 predstava iz 12 evropskih i azijskihdr`ava. Izvedene su i dve premijere: Po-vratak u pustinju Branka [imi}a i Kadbi ovo bila predstava, koju je prematekstu Almira Im{irevi}a re`irao beo-gradski reditelj Petar Pejakovi}.

MESS je i ove godine bio svojevrsni[ekspirfest. Osim pomenutih Hamleta, tuje Kralja Lir u re`iji Fadila Hysaja Na-rodnog teatra iz Pri{tine, i Timon Ati-njanina iz Makedonije. Na Festivalu jeigran i Veliki inkvizitor Dostojevskog,predstava Pitera Bruka, Brukov u~enikAtila Pesiani gostovao je s dve predstaveteatra Bazi iz Irana, Novi teatar iz Rigegostovao je s predstavom Dug `ivot Al-visa Hermanisa, tu je predstava Jana Fa-brea An|eo smrti, SMG iz Ljubljane go-stovao je s predstavom Kraljica Margo A.Dume, Kazali{te Katona József iz Bu-dimpe{te s predstavom Pometenpane-stao, reditelja Viktora Bodóa, Novi dram-ski teatar Salza i Smiah iz Sofije izveo jepredstavu Bojka Bogdanova Gledaloto iliVe~ita balkanska kr~ma, a Narodnokazali{te „Radu Stanca“ iz rumunskogagrada Sibiua Elektru po tekstovimaSofokla i Euripida...

Najbolji mladi glumac MESS-a 2005je Amar Selimovi} (Hamlet), a najboljimladi reditelj Vasily Senin za re`ijupredstave Ana Karenjina. Zlatni lovorvenac za najbolje gluma~ko ostvarenjepripao je ansamblima predstave Pome-tenpanestao i Dug @ivot; za najboljegreditelja progla{eni su Fabr (An|eosmrti) i Victor Bodo (Pometenpanestao);najbolja predstava u celini je An|eosmrti. Nagrada publike dodeljena jeDugom `ivotu reditelja Alvisa Herma-nisa. Laureat tradicionalne nagradeZlatni lovor venac za doprinos umetnostiteatra, specijalnog priznanja koje do-deljuje Direkcija MESS-a, je pozori{ni ifilmski glumac i reditelj, Mustafa Na-darevi}. Priredila Aleksandra Jak{i}

17

EX YU

45. MESS[ta se doga|a upozori{tima Bosnei Hercegovine

Posle nastupa na Ohridskom letuizvedena je premijera [ekspirovogRi~arda III u adaptaciji i re`iji

Ljup~a Georgijevskog i na sceni Naro-dnog teatra Bitolj. U istom pozori{tupremijerno je izveden jo{ jedan [ekspir,Timon Atinjanin, u re`iji Branka Bre-zovca. Ansambl je me|unarodni, ~ine gaglumci iz Bitolja, Turskog teatra i teatraLaboratoria Nove iz Firence, pa se pred-stava igra na makedonskom, turskom iitalijanskom. Na sarajevskom 45. MESS-u predstavu je nagradio magazin „Dani”,a reditelj Brezovec je dobio priznanje zaautorski stav ~asopisa „Tma~a Art” okojoj su odlu~ivali u~esnici Okruglogstola kritike.

Prvi put u Makedoniji postavljen jekomad Martina Makdone. Poru~nika sa

Ini{mora re`irala je Zoja Buzalkovskana sceni Dramskog teatra. „Verujemo dasmo napravili hit predstavu,” rekla jedirektorka pozori{ta, Silvija Stojanovska.„Na atraktivan i uzbudljiv na~in tekstotvara duhovita pitanja. To je crna ko-medija koja ima malo od Monti Pajtona iTarantina. Sve {to je `estoko je i komi~no,predstava je slo`ena. Posle prvog ~tanjateksta sam se zgrozila, posle drugog sme-jala. U osnovi nismo skra}ivali tekst, iinsistirala sam na tome da izvedba budeirska, pogotovo zbog osvrta na irski te-rorizam” rekla je rediteljka Buzalkov-ska. Tako je brutalan prikaz terorizmalociran na irskom ostrvu (autenti~nostlokaciji doprinosi i muzika grupe U2) nakojem ljudi od razli~itih pri~injavanjaprave niz apsurdnih situacija. Poenta je

u proizvdenom terorizmu kao na~inurazmi{ljanja i dejstvovanja. U ovoj ko-mediji prepunoj apsurnih prikaza nisubitni karakteri ve} tami tonovi. Dramaima mnogo slojeva koji su najvidljiviji uprvih nekoliko scena.

Na osnovu teksta Sema Alia, u re`ijiDimitra Stankovskog, izvedena je premi-jera drame Nebo bez okvira u De~jemkulturnom centru. Za ovaj turski tekstobezbe|eni su i simultani prevodi na ma-kedonski i albanski jezik. Komad je auto-rov diplomski rad koji je rezultat radio-nice za pisce odr`ane u organizacijicentra.

Predstava Don Kihot ra|ena po deluServantesa i Mihaila Bulgakova u re`ijiDejana Projkovskog premijerno je izve-dena na sceni Narodnog teatra [tip.Posle Biblije „Don Kihot” je najprevo-|enije delo na svetu, à lik glavnog akteraje nadvisio slavu samog pisca, {to jejedinstven primer. „Gledao sam mnogeizvedbe i sve su bile razli~ite. Takva je iova. Re~ je o grotesknoj rok operi, u kojojDon Kihot umesto koplja nosi gitaru, suzpomo} koje }e se obra~unavati s XXIvekom”, rekao je Projkovski.

Premijeru komedije Mu` za Kristinualbanskog dramaturga Skendera Demo-lia re`irao je Dimitri Orgotski u Narod-nom pozori{tu Bitolj. U pitanju je kopro-dukcija Centra za kulturu Bitolj i Nacio-nalnog teatra. Pri~a je o porodici, o lju-bavnim odnosima i intrigama.

Duodramu Zoo pri~a Olbija postavioje glumac Bajru{ Mjaku u Albanskomteatru u Skoplju. Predstava se igra naotvorenom, u malom i sa sve ~etiri stranezagra|enom dvori{tu teatra. Tako izved-

ba po~iva na ambijentalnosti i preciznojgluma~koj igri. Olbi ve{to me{a senti-mentalnost i cinizam, prikazuju}i dvo-struku situaciju. D`eri je prototip razo-~aranog i uni{tenog ~oveka koji ne vidizbog ~ega `ivi, koji ~ak ne mo`e da

ispuni zami{ljeno - da se ubije. U tome

ga slu~ajno spre~ava Piter u parku u koji

redovno dolazi da ~ita na klupi.

Priredila i prevelaAleksandra Jak{i}

DON KIHOT KAO ROK OPERAPozori{ne novosti iz Makedonije

SS BBIITTEEFFAA nnaa MMEESSSS:: DDuugg `̀iivvoott ((FFoottoo:: GGiinnttss MMaallddeerriiss))

RRii~~aarrdd IIIIII uu BBiittoolljjuu

MMiinniissttaarrssttvvoo zzaa kkuullttuurruu SSrrbbiijjee

mmoo`̀ddaa mmoo`̀ee bbeezz „„LLuudduussaa““,,

aallii „„LLuudduuss““ nnee mmoo`̀ee bbeezz pprriilloo`̀nnii{{ttvvaa

MMiinniissttaarrssttvvaa zzaa kkuullttuurruu SSrrbbiijjee..

„„VVrreeddnnoosstt ddaarraa nniijjee mmeerraa ddaarraa;;

nnjjeeggoovvaa mmeerraa vvrreeddnnoossttii jjee vvrreeddnnoosstt

kkoojjuu iimmaa zzaa ddaarriivvaannooggaa““,,

kkaa`̀ee ssttaarraa ttaammiillsskkaa mmuuddrroosstt..

Page 18: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Pukovnik ptica Hriste Boj~eva, sa-tiri~ki je komad u kojem {estoroludaka naprave vojnu jedinicu, dr-

`avu, te poku{aju da se samovoljno pri-klju~e NATO savezu i Evropskoj uniji.No, kad stignu u srce Evrope ona ih treti-ra kao prosjake. Komad problematizujema}ehinski odnos EU prema Balkanu,ali i naivnu percepciju koja u tom odnosustoji s druge strane. Boj~ev politikudodiruje usput i nudi nam i niz drugihljudskih pitanja. Njegovi ludaci postaju‘normalni’ tek kad svom `ivotu dajuodre|enu formu i pred sebe postavedru{tveno ~itljiv cilj. Ova crna komedija,jedan je od najigranijih i najnagra-|ivanijih tekstova pro{le decenije izIsto~ne Evrope. Hrvatsku praizvedbuovog komada re`irala je Nenni Delmestreu splitskom HNK-a.

Pozori{te „Mala scena” predstavilo jesvoj novi projekat: English LanguageTheatre of Zagreb, prvo pozori{te naengleskom u Hrvatskoj. Po~etak radaobele`en je premijerom teksta savremenebritanske autorke [arlote D`ons, dobit-nice nagrade kriti~ara za najbolju novudramu u 2001. Komad Humble Boy re-`irao je Ivica [imi}. Feliks Hambl sevra}a ku}i na pogreb oca p~elara, gdeostaje tokom leta. Mucavi stipendistaistra`iva~ na polju teorijske fizike, uvla~isvoju bahatu i u du{i jadnu majku Floruu {aljiv, ali uznemiren ples tuge, razo-~aranja i emocionalnog iskupljenja. Pri-~a o majci i sinu napisana je u stiluAjkborna i Stoparda.

Nova predstava pozori{ta ITD je @a-ba Dubravka Mihanovi}a u re`iji FrankePerkovi}. @aba je savremena urbanapri~a o ljudima kakvi smo i sami - nesi-gurni, ranjivi i ponekad osamljeni - te

njihovim `ivotima obele`enim ratom ili~nim nesporazumima. „^itaju}i @abuima se ose}aj kao da je autor ispisaokomad koji bi se mogao nazvati alhe-mi~arskim. To }e re}i kako je Mihanovi},prividno ni iz ~ega, uspeo napisati nezlato, ve} dramski dragulj”, stoji u obra-zlo`enju za dodelu nagrade „MarinDr`i}”.

U „Gavelli“ je postavljena dramaStubovi dru{tva Ibzena u re`iji Tomisla-va Pavkovi}a. No, kriti~ari predstavizameraju neaktualnost, tj. njeno sme-{tanje u vreme nastanka teksta, kao isimboli~ka rediteljska re{enja.

U Zagreba~kom kazali{tu mladihRobert Waltl je postavio AndersenovuMalu sirenu. U ovom podmorskom {ou spevanjem i plesanjem, po{tovan je tek-stualni predlo`ak. Ulogu pripoveda~apreuzimaju pojedini likovi, a scena sepuni raznovrsnim vizuelnim, svetlosnimi zvu~nim atrakcijama.

Sani Saninski je re`irao svoj komadPla`a u teatru EXIT. Pla`a, kao zajed-ni~ko dobro, ne mo`e izdr`ati vlasni~kupomamu korisnika: svojim pona{anjemsvi posetioci nastoje da je obele`e kao‘privatno’ vlasni{tvo. Indikativno je da seniko u predstavi na pla`i ne pojavljujesam: ~etvoro glumaca igra razli~ite gru-pe ili parove ljudi.

Na sceni Drame zagreba~kog HNK-aizveden je tekst Beket Jean Anouilha.Re`iju potpisuju Hore Popescu i Jo{koJuvan~i}. Predstava o prijateljstvu, vla-danju, odnosu crkvene i svetovne vlasti,~asti ostavljena je u epohi. Rasko{neistorijske kostime nosi ~ak 45 u~esnika.

Drama Predstava Hamleta u seluMrdu{a donja Ive Bre{ana postavljena jena sceni HKD-a, reditelj je Larry Zappia.U minimalisti~koj inscenaciji, glumci i

publika zajedni~ki dele scenski prostor,~ime su gledaoci stavljeni u poziciju na-roda. Zavr{avaju}i predstavu zahukta-lim narodnim kolom, Zappia je izostavio~uvenu [kuncinu re~enicu „Upalite sve-tlo!”. Umesto toga na rasvetnom stubunastao je ‘kratki spoj’, a pozornicom vr-caju iskre. Ovom ironi~nom poentomzavr{ava rije~ka Predstava Hamleta uselu Mrdu{a Donja koja nam pokazujeda se na ovim prostorima zapravo ni{tanije promenilo, da su Mrdu{ani o koje se‘kultura samo o~e{ala’ ve~ni. Bre{anovadrama iz 1965, tada `anrovski odre|enakao groteskna tragedija, danas je gro-

teskna komedija, jer ako je i nestala tapolitika nisu njeni predstavnici. Smehnjihovom trudu da se nedopu{tenimzahvatima popravi [ekspir i vlastiti bu-d`et, danas nije manje gorak, balkanskiduh `ivi i dalje, nema te politi~ke pro-mene koja bi mu mogla na{koditi. Za-misao da se protagonisti Mrdu{e bude izdugogodi{njeg sna me|u publikom s na-gla{enim bledim maskama, nalikuju}ipokojnicima koji su, jo{ jednom, vo|eninemirnim i nezadovoljenim duhovimado{li, postavlja duboki jaz izme|u tihnadrealnih i silno grotesknih likova igledaoca.

Francuskinja Ilije Zovka izvedena jena sceni Drame HNK Split u re`iji Van~eKljakovi}a. Zovkov novi komad, poslesjajno napisane i gluma~ki bravurozno

igrane monodrame Oprosti Stipe, bavi seljudskim strahom od dugo o~ekivanesre}e. Pobediti strah, dati {ansu samomsebi, usuditi se napraviti onaj presudankorak ka sre}i, ka ispunjenju - blago jekoje su sputani strahom ispustili mnogi.

Od 20. do 25. X 2005. odr`an je prvihrvatski Showcase. Hrvatski centrar ITInapravio je izbor najboljih hrvatskihpredstava u poslednjih nekoliko sezonakoje su jo{ uvek na repertoarima teatara.

Najbolja predstava VIII Susreta pro-fesionalnih pozori{ta za decu i mladeHrvatskog centra Assitej je Lepezamladosti Gradskog kazali{ta lutaka Split,a najbolja re`ija predstave Kako je Ton-kica kupovala kruh Mateje Kole`nik,Kazali{ta „Mala scena” iz Zagreba.Priredila Aleksandra Jak{i}

18

EX YUss

LUDUS 129Lu

PRVO KAZALI[TE NA ENGLESKOMKazali{ne novosti iz Hrvatske

Me|unarodni pozori{ni festival ExPonto po~eo je u Ljubljani 17. IXi trajao do 1. X. U glavnom pro-

gramu prikazano je 11 predstava iz 10-ak zemalja. XII Ex ponto odvijao se podsloganom „@ivot bez granica”. U glav-nom programu publika je gledala: Mar{Pjesme nad pjesmama u re`iji IviceBuljana i koprodukciji Mini Teatra, Hr-vatske Drama HNK „Ivana pl. Zajca“,Rijeka i Novog Kazali{ta; Dreams ofExile, Fantazija na teme Marca Chaga-lla u re`iji Kama Ginkasa (Moscow Thea-tre of Young Spectators); The Mute WhoWas Dreamed i Bitter as Honey u re`ijiAttile Pessyania (Bazi Theatre Group,Teheran); Oedipus in Exile u re`iji Sa-hike Tekand (Actors Studio, Istanbul);Oluja Aleksandra Popovskog (Tuskopozori{te, Skoplje); @abe Slobodana Mi-latovi}a; Che Guevara u re`iji Toma`a[trucla (SMG Ljubljana); The History ofRonald, the Clown of McDonalds u re`ijiRodriga Garcie (La Carniceria Teatro,Madrid).

Euripidova Medeja izvedena je uSMG-u. Sadr`inu anti~ke tragedije omajci koja je iz strasti ubila svoju decusvi zanju. U istom pozori{tu prvi put jepostavljen komad Elfride Jelinek [ta sedogodilo kada je Nora napustila svogmu`a ili stubovi dru{tva. Delom dobit-nice Nobelove nagrade za literaturu2004, posle Neboj{e Bradi}a u Beogradu,po~eli su da se bave i u Sloveniji. Dramaje nastala 1977. i svojevrsan je nastavak

Ibzenove Nore ili Ku}e lutaka. Po{to seNora otrgne iz patrijarhalnog doma, usamostalnom `ivotu ~ekaju je nova mu-~na isku{enja. Zaposli se u prodavnicigde je ponovo degradirana na nivo pred-meta - predmet po`ude mu{kih kolega.De{avanje je postavljeno u 20-te pro{logveka, u ~as uspona fa{izma, kojeg autor-ka povezuje s mu{kom potrebom zadominacijom nad `enama. U intervjuuElfride je izjavila da su za sve zlo koje sede{ava `enama krivi mu{karci, tj. patri-jarhalno ustrojenje dru{tva.

Na sceni ljubljanske Drame SNG-aodr`ane su dve premijere, na maloj ivelikoj sceni. Ivana \ilas je re`iralapraizvedbu teksta Andreja E. Skubi~aFu`inski bluz. Dan u `ivotu ~etiri ~ovekaiz Fu`ine, nepopularnog geta u Ljub-ljani, 13. VI 2002, dan prvog fudbalskogme~aizme|u nezavisne Slovenije i Ju-goslavije. ^etiri razli~ita ~oveka treba daodlu~e ko su ‘njihovi’, na ~ijoj su strani.Ali svaki gol se slavi. Gotovo je nemogu}eshvatiti ko pobe|uje a ko gubi. Ostajepitanje: ko je pobedio na utakmici, ko jepobedio u balkanskom ratu, ko je izgu-bio, o ~emu se zapravo radili? Pri~u oizgubljenim korenima, identitetu, delemnogi mladi sa ex yu podru~ja. Ovo je ipri~a o ljubavi, usamljenosti i nemogu}oj`elji: pro{lost je oti{la nepovratno.

Prvu inscenaciju drame, odnosnoadaptaciju knjige Vladimira BartolaAlamut postavio je Sebastijan Horvat.Alamut je ma{tovita, dinami~na, humo-

risti~ka bajka sme{tena u egzoti~no me-sto i vreme, akteri su univerzalno prepo-znatljivi sa svojim ambicijama, snovimai nesavr{enstvom. Ovo je jedna od naj-popularnijih slovena~kih knjiga, postalaje bestseler i u Nema~koj, Francuskoj i[paniji. Alamut nudi dekonstrukcijudogmatskih ideologija koje obe}avaju`ivot Gospodnji u zamenu za ne~iji `ivotili slobodu da sudimo i pravimo izbore.Ekstremni Hasanov racionalizam zago-vara odsustvo apsolutnih moralnih stega,superiornost mo}i kao vladaju}e silesveta, kao i manipulaciju ni`im ljudskimbi}ima radi postizanje maksimalne mo}i,

njegova maksima je: „Ni{ta je istina, sveje dozvoljeno”.

Pisac je ispri~ao anegdotu kako muje godinama posle objavljivanja knjigepri{ao {kolski drugar i rekao mu da jepro~itao njegov prevod debelog romanakoji je napisao Englez ili Indijac. Odgo-voriv{i mu da je to on napisao, drugarmu nije poverovao.

Praizvedbu teksta Martina KrimpaOkrutan i ne`an (komad Kantri igran jena Sceni „Ra{a Plaovi}” NP-a Beograd)na sceni Drame SNG Ljubljana postavioje Edvard Miler.

Nagra|eni na festivalu Bor{tnikovosre~anje 2005. su Mile Korun za re`ijukonstrukcije romana Bra}e Karamazovi,Silva ^u{in za ulogu kraljice Izabele uEdvardu Drugom Kristofera Marloa, IgorSamobor za ulogu Ivana Karamazova,Janez [kof za naslovnu ulogu EdvardaDrugog, Sa{a Tabakovi} za ulogu Gave-stona u Edvardu Drugom, Diego de Breaza re`iju Kraljice Margo A. Dume i re`ijuEdvarda Drugog.

Priredila i prevelaAleksandra Jak{i}

FESTIVALI, FESTIVALIVesti iz slovena~kog gledali{~a

KKoommaadd BBeekkeett nnaa sscceennii HHNNKK ZZaaggrreebb ((FFoottoo:: SSaa{{aa NNoovvkkoovvii}}))

SSlloovveennaa~~kkii bbeessttsseelleerr:: AAllaammuutt ((FFoottoo:: TToonnee SSttoojjkkoo))

Page 19: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

LUDUS 129

Pariz - Rio de @aneiro,10/11. X2005.Na dugom letu do Rija, prvi put u

`ivotu, pored mene se na{ao matori ru`nipar koji se ~as sva|aju ~as isto takohisteri~no mire. Osta}e kraj mene punih11 sati leta. Ali raduje me {to }u nadok-naditi jadan svoj propust. Kad me nekinovinar pita zbog ~ega se u `ivotu zbogne~eg kajem, odgovaram {to kad sam biou Buenes Airesu nisam nijednom podi-gao glavu ka nebu ju`ne polusfere daprvi put u `ivotu ugledam sazve`|eJu`nog krsta. I to ja koji toliko volim dapo nebu prou~avam sazve`|a. Sad }u gavaljda videtii u Riju.

Dugi let izgleda neverovatno kratak.Sat posle poletanja ve~erate. Onda se

Posle toga `urimo na predstavu Isi-dora. To je ispala nekakva mutna kritikaastronauti~kih ~ovekovih te`nji iz per-spektive umetnosti. Igra~ica je dobra, uulozi neke vrste Isidore Dankan, a pred-stava u celini gotovo besmislena.

Late show se de{ava u `elezni~kojstanici Barãu de Maua, napu{tenoj 80-ihgodina. Prostor su uzeli pod svoje likovn-jaci i performeri tokom celog festivala iprave razne simpati~ne ludorije. Jedvauspevamo da vidimo performens u na-pu{enom vagonu s travestitima i nafra-kanim damama. Od odba~enih delovavagona, neki brazilski Mr|ana, napravioje zanimljive instalacije. Mo`da je naj-zanimljivija neobi~no osvetljena insta-lacija od ostataka de~jih zmajeva.

ko tamo ne stanuje ne zalazi. Ne da poli-cija. Zaustavlja te.

Po pla`ama na tropskoj temperaturidokoni ljudi pomo}u slamke piju kokoso-vo mleko. Probao sam. Jako je bljutavo.Ili ih neko masira na specijalnim stolica-ma koje li~e na prepolovljeni motorcikl. Udaljini, uprkos upozorenju, neki mladi}iupadaju u visoke talase uprkos zabodenatabla koja napominje da su opasni.

Sve ovde izgleda mnogo obi~nije no{to sam o~ekivao. Na dopisnicama Ko-pokabana mi je uvek izgledala nekakoluksuzno, a u prirodi je sve mnogo plebe-jskije, prisnije, svet mio, srda~an, nasme-jan, radostan, uprkos krize o kojoj segodinama pi{e. To me podse}a na na{mehanizam odbrane. [ta }e ljudi drugono da udare brigu na veselje.

Nailazim negde na bespo{tedni citatLevi-Strosa iz Tu`nim tropima: „Brazilcisu pravo iz `varvarizma` pre{li u de-kadenciju“. Ja ba{ neku dekadenciju nevidim. Nisu dekadentne babe po spored-nim ulicama Kopokabane niti jadninosa~i koji guraju pretovarena kolica.

Po pla`i se ra{irile razne slu`bebezbednosti - pru`aju kao „prvu pomo}“ljudima, mere pritisak, daju savete kakoda se ne zaraze hivom...

Kolebamo se {ta da gledamo. Ve}inapredstava po~inju u isto vreme. Melaniho}e da vidi Otela u faveli, a ja opet ne{todrugo. Tra`im da mi obe}a da }e miposvetiti 30 minuta da mi pri~a o ame-ri~kim predstavama, kandidatima za 40.Bitef. Mo`e i 35 minuta.

Bia @unkeira, direktorka i selektorkafestivala s najdu`im imenom u porodicisvestkih festivala Riocenacontemporaeazakazuje mi sutra „radni doru~ak“ u9,30. A doru~ak se slu`i samo do 10. A tomi je glavni obrok. Za ceo dan.

Uve~e smo na predstavi Ples u vodilutkara Jana Nikla. Po naslovu mi nijedelovalo priznao Kad ono setio sam se dasam tu predstavu s lutkama u vodi ve}video negde u Pragu.

Rio, 13. XUzdr`avam se da ne odem ranije na

doru~ak. Probudio sam se oko 6. A kodnas je u Beogradu ve} 11 sati ujutro.

Silazim da ~ekam Biju. Prolazeminuti. Samo {to nije pala zastavica zadoru~ak, a Bije nema. U 10 do 10 javljada su iskrsli neki problemi na festivalu ida odla`emo radni doru~ak za sutra. Uisto veme. Ka`em da }u doru~kovati sam,a mi }emo, kad do|e, popiti kafu ili nekisok. Sla`e se.

S uvek nasmejanom Laurom idemna Korkovadu da vidim slavnog HristaSpasitelja (Cristo Redentor), s ra{irenimrukama. Sijaset turista. Vozimo se uspin-ja~om. Kraj mene promi~e tropsko biljeone koje mi s mukom gajimo po saksija-ma, a ovde bujaju u prirodi - begonije,tradeskancije, ehmeje, frisije, spatefilu-mi, anturijumi i difembahije.

Odlazimo na uli~nu predstavu Danizvan vremena Kompanije misterija inovosti koju je osnovao Ligia Veiga pre15 godina u Sao Paolu, a sad su situiraniu Riju. Ono {to je retko slu~aj kad su upitanju uli~ne predstave, ova je preciznokoncipirana i bri`ljivo re`irana. Posebnuvrednost je muzi~ar koji na nekoj ska-lameriji sastavljenoj od vi{e instrumena-ta nadahnuto svira.

Posle odlazim u najve}u knji`aru„Leonardo da Vin~i“ s izdanjima naengleskom i francuskom. Ve} je negdeblizu 8 sati uve~e. Pitam da li slu~ajnoimaju francusku zbirku ranih Pazolini-jev drama. Ljubazna starija prodava~icase savi negde skoro do poda i iz najni`epolice izvadi knjigu koju sam uzaludnopre 3 dana tra`io po knji`arama i antik-varnicama Pariza. Od neljubazne prova-da~ica s izvornom francuskom aroganci-

jom jo{ sam bio popio primedbu: „[tamislite da mi imamo knijigu izdatu pre 9godina“. Rekoh: „Zaista nemam pojma. Otom ne razmi{ljam“.

Ve~eras prvi put idem sam na pred-stavu tu iza prvog ugla na Kopokabani.Ne moram da ~ekam neta~ne voza~e kojikasne i po ceo sat.

U ovom luksuznom kraju prolazimpored kompletne porodice koja se, po-krivena }ebadima, ve} oko 8 uve~e spre-ma da spava na plo~niku. Jedva sampro{ao do zgrade Kulturnog centra. Pitaosam zar oni, kao u Kalkuti, nemaju niku}e ni ku}i{ta. Ne, imaju ga. Ali suokasnili da se vrate u svoju favelu.Mnogo je strmo i}i pe{ice. Prespava}e tu,pa }e najverovatnije u d`eparenje ~imsvane.

Gledam dru{tveno-anga`ovanu pred-stavu na tekstove Hajnera Milera. Iko-nografija i stil igre je prava tropikana.Nigde od suvo}e Hajnera Milera. Zato ine valja.

Drago mi je da }u rano u postelju.Kad na uglu iz restorana vikne me neko:„]irilov!“. Ko li je to? Moja Amerikanka,Melanija. Sedi s lokalnim Klaudijom izovda{njeg Hamleta. ^ovek se odmah ve}od prvih re~enica predstavio kao gej, aizgleda sasvim mu`evno. To mi je samozanimljivo kao ovda{nje stil pona{anja.

Dakle, ovde je sve ofene. Sve odmah nasunce, na videlo dana. „Odli~an je na{Le~i} kao Klaudije u tek napravljenomHamletu. „Ah, to ka`e{ zato {to ja igramKlaudija. Ba{ si ljubazan“. Ja sam ina~esebi stavio u zadatak da, u intelektual-nom smislu, osvajam Melani, koja me napo~etku nije tretirala, a posle je sa sva-kim danom sve vi{e popu{tala. Rekoh:„Navikao sam da mi budu mame, damekojima mogu biti otac. I ti si jedna odnjih“. „Nemam ni{ta protiv. To je ba{zanimljivo“, re~e.

Sezar, tako se zove ovda{nji Klaudi-je, koji je i jedan od selektora festivala,poziva nas na Bijin ro|endan u obli`njirestoranu „La Fiorentina“. Nema ni{taod mog spavanja. Niko nije ni iznena|en,a ni obradovan {to smo do{li. Pri~am sBijinim bratom Morisom, koji predajebrazilsku igru capoeira. (Bili su naOsmom 1974.). Ka`em mu: „Vama netreba teatar. Ovde je kod vas sve teatar“.

Vra}aju}i se u hotel s Melani izgledada je osvajam re~enicom: „@ao mi je {toovde umesto mene nisu moji prijateljikoji vi{e vole `ivot od mene“. „Od tebetreba u~iti“.

Re~e Melani da moram da vidimnema~ku predstavu Torero portero. Ta`ena nepogre{ivo namiri{edobru predstavu.

19

Dnevnik

Jovan ¬ i r i lov

FESTIVAL POD JU@NIM KRSTOMBrazilski dnevnik (1)

Miodrag Andri} - Ljuba Moljac, ro|en 28. I 1943. Diplomirao naAkademiji za pozori{te, film i radio i tv u klasi prof. Minje Dedi}a, 1969.Bio je ~lan Pozori{ta Atelje 212. Nastupaju}i u Glini, pao je na sceni u

pola re~enice. Publika je mislila da se {ali i prolomio se aplauz. Umro je u Za-grebu 22. I 1989. Sahranjen u Beogradu, na Novom groblju, 24. I. Poslednjupredstavu za Atelje 212 odigrao je 13. I 1989. u Centru „Sava“. Bio je toKosan~i}ev venac br. 7 Slobodana Seleni}a, u re`iji Zorana Ratkovi}a. Uloga:Lambra Makedonac.

Majstor za re~, za ludu igru re~ima, majstor - pesnik za smeh, vladao je sce-nama, halama, dvoranama, vladao je uozbiljenim licima i ranjenim du{ama, ikao ma|ioni~ar pretvarao ih u nasmejane navija~e. Ozbiljan ~ovek MiodragAndri} - Ljuba Moljac bio je PREDUZE]E za smeh. Preduze}e MiodragaAndri}a nikada nije palo pod ste~aj zbog nedostatka klijentele ili proma{enihinvesticija.

ALA BOLI TAJ ENGLESKIGodine 1974, 20. i 21. IV, Pozori{te Atelje 212 je na jednoj od nezabo-

ravnih turneja u Stokholmu, u [vedskoj. Velika upravnica Mira Trailovi}odvela @arijevog Kralja Ibija i mnogobrojni ansambl.

Miodrag Andri} - Ljuba Moljac obo`avao je putovanja i trudio se dasvaki trenutak iskoristi maksimalno, da, ako je mogu}e i ne spava, dastigne svuda i da se, kad ve} mora, vrati u otad`binu sa {to vi{e utisaka.No}u je izvi|ao teren da bi sutradan celu ekipu vodio na prava mesta.Sporazumevao se kako je znao i umeo, uspevao je ~ak da nam, kao grupi,izdejstvuje popust, na primer za neki no}ni klub gde se na sceni „svedoga|a u`ivo“.

Kad smo se vratili iz Stokholma Ljuba se hvalio onima koji nisu i{li:„Bilo je divno, ali i naporno. Od onog engleskog jezika zabolele su me i rukei noge“.

gase sva svetla. Spavate. A sat predsletanja doru~kujete.

Na aerodromu me ~eka nasmejanaLaura, mlada glumica koja samo {to jezavr{ila studije i jo{ nije zaposlena. Sa-~ekali smo Melani, Kana|anku koja `iviu Njujorku, gde vodi neko svoje neobi~noFoundry pozori{te koje ka`e da ne mo`ena brzinu da opi{e. Namr{tena je,zahtevna, precizna, ispituje Lauru dotankih creva.

^ekamo jo{ Jana Fabra s njegovomtrupom. Posle dugog ~ekanja najzad sepojavljuju. Sedim s njim u minibusu ipregledamo Larusov Re~nik savremenihlikovnih umetnika, me|u kojima i onfigurira sa svojim skulpturama odskarabeja. Pitam ga {to ne pominju da jekoreograf. „Pa ja i nisam koreograf. Jasam likovni umetnik“. I nastavi da pre-vr}e stranice re~nika i glasno komen-tari{e u stilu - ovaj je ki~er, ovaj pakizvanredan, vi{e nekako za sebe nomeni.

Posle sme{tanja u Hotelu „Kaliforni-ja“ na Kopokabani idemo na performansPogled na more na aerodromu za doma}isaobra}aj „Santos Dimon“. Oneobi~avan-je aerodromskih rekvizita i prostoranovom iznena|uju}om upotrebom.

Posle toga u nekada{njem holu stan-ice igranka bez prestanka. Ceo Braziligra. ^ak i ja igram.

Prime}ujem da su Brazilci vrlo tak-ti~ni i taktilni. Kad im smeta{ da pro|u,samo te ne`no taknu po ramenu, a ne,kao mi, gurnemo svom snagom da bismonekog sklonili s puta kojim smo zamislilida pro|emo.

Zoran, koji zna moju `elju da vidimJu`ni krst, {alje na moj mobilni, preko 7mora i 7 brda, iz daljine koje se brojehiljadama milja poruku: „@elim ti vedronebo“. A nebo ne da nije vedro, ve}mutno i bez zvezda od gradskih isparen-ja.

Rio, 12. X[vedski doru~ak s mnogo ju`nog v-

o}a - gojaba, marakuja, papaja, mango...Reko{e mi da je pla`a Ipanema jo{

zanimljivija od Kopokabane. Tako ti je to,preko predivnog tra`i{ jo{ za~udnije.Uskim ulicama pronalazim pre~icu doIpaneme. Re{io sam da zanemarim upo-zorenja da se pazim. Va`no je samo da si{to nenapadnije odeven. A jesam, savsam u ne~em sivom i u lo{oj ko{ulji.Skoro ravan tamo{njoj sirotinji iz favela(mada nisam mnogo tamnoput) gde niko

IIvvaannaa JJoo`̀ii}} uu pprreeddssttaavvii AAnnggeell ooff DDeeaatthh JJaannaa FFaabbrraa

Milan Mihailovi} Caci

Iz „Uspomenara“

MMiiooddrraagg AAnnddrrii}},, BBoorraa TTooddoorroovvii}},, MMiillaann MMiihhaaiilloovvii}} ii VVeessnnaa PPee}}aannaaccuu pprreeddssttaavvii DDiivvoovvii ssaa ppllaanniinnee LL.. PPiirraannddeellaa,, uu rree`̀iijjii PP.. MMaa||eelliijjaa

MIODRAG ANDRI] - LJUBA MOLJAC

Page 20: Ljuba Tadi}Sokratova odbrana i smrt Ljuba Tadi} (1929-2005) U istom danu stigle su dve vesti: napustio nas je Ljuba Tadi}, prvi laureat Dobri~inog prstena, a ovo-godi{nji dobitnik

Pre 100 godinaU Velikoj Kikindi 18. XI 1905. ro|en

je Jovan Popovi}. Zavr{io je filozofiju iuporednu knji`evnost, pisao za brojneknji`evne ~asopise, prevodio s nema~kog,francuskog, engleskog i ma|arskog. Po-znatiji kao pisac partizanske proze i soci-jalno anga`ovani pesnik, posle rata je biodirektor Drame beogradskog Narodnogpozori{ta, ali nedugo. Oslabelo mu je srce1949. i povukao se. Umro je 13. II 1952. uBeogradu.

Pre 55 godina28. XI 1950. osnovan je Pozori{ni

muzej Srbije. U ku}u u kojoj se danasnalazi u{lo se 19. IX 1953, s tim da to nebude kona~no re{enje. Danas, za vi{e od300.000 muzealija i raznovrsne progra-me koje Muzej vodi, prostor je lep i nedo-voljan.

Pre 35 godinaPosle studentskih demonstracija

1968. ideja o Studentskom kulturnomcentru morala je ostvarena. Studentimaje dodeljen biv{i Oficirski dom, tj. Dom„Pane \uki}“, a odre|eno je da im sepreda u ~ast praznika, na Dan Republike29. XI 1970. Strahovanja vlasti i{la su odtoga da SKC ne postane mesto „visoko-profitne zabave“ do toga da nije sno-bovsko sastajali{te „bezbri`ne mladosti“.U SKC je od po~etka postojalo pozori{te -otvoreno mesto za eksperiment, a profil-isali su ga i brojni danas zna~ajni gosti.

Kompozitor brojnih pozori{nih me-lodija, Vojislav-Voki Kosti} primio je 10.XI 1970. medalju „Rihard [traus“ zazasluge u razvijanju jugoslovensko-nema~kih odnosa na polju muzike.

Stota predstava Na le|ima je`a izve-dena je u Beogradskom dramskom po-zori{tu 10. XI 1970. Publika je rado gle-dala pri~u o obi~nom srpskom vojniku.Roman Stevana Jakovljevi}a Srpska tri-logija dramatizovali su Miodrag i Sveto-lik Nika~evi}, a re`ija je poverena Alek-sandru Ognjanovi}u. Za vi{e od 70.000gledalaca igrali su @ika Milenkovi},Nikola Mili}, Pavle Bogatin~evi}, Dra-goslav Ili}.

Osniva~ka skup{tina Udru`enja po-zori{nih kriti~ara i teatrologa NR Srbijeodr`ana je 10. XI 1970. Srpski kriti~arisledili su inicijativu slovena~kih, koji suprvi prihvatili poziv Internacionalneorganizacije pozori{nih kriti~ara i tea-trologa iz Pariza za formiranje nacional-nih sekcija. Prvi predsednik bio je Slobo-dan Seleni}, a u upravi, Eli Finci i Mi-losav Mirkovi}.

14. XI 1970. u zemunskom pozori{tuizbio je po`ar zbog nepa`nje zavariva~a.Popucala su fasadna stakla i uni{ten jeprednji deo fasade, ali je 15 vatrogasnihkola lokalizovalo po`ar i biblioteka i sce-na nisu bile ugro`ene. Nave~e je odigra-na Kafana u luci.

U svetu proslavljena dramatizacijaGargantue i Pantagruela @an-Luj BaroaRable premijerno je postavljena u beo-gradskom Narodnom pozori{tu 15. XI1970. Reditelj Bogdan Jekovi} anga`ovaoje gotovo ceo ansambl, kao i natur{~ike,hipi-pleme koje je presrelo premijernegledaoce u foajeu uz protestnu bit-muzi-ku protiv rata u Vijetnamu. Bio je todoga|aj za Narodno pozori{te. Muziku jenapisao Voki Kosti}, scenografiju kreiraoVladimir Mareni}, kostime Ljiljana Dra-govi}, a Miljenko [tambuk koreografiju.

Poljska rediteljka Monika Snarskanapravila je ma{tovitu i vrlo „poljsku“predstavu za Malo pozori{te u Beogradu19. XI 1970. Majstor lutkarskih predsta-

va, postavila je balet po tekstu MarijeKovnacke Grimasela o razma`enoj prin-cezi. Muziku je uradio Je`i Dob`anjski, ascenografiju Lidija Vopalenska. Doma}isu bili glumci: Milena Na~i}, MirjanaMari}, Pavelki}, Truc, Vera Tomov.

Odeven kao japanski oficir iz II svet-skog rata, 25. XI 1970. pisac Jukio Mi-{ima je upao u kancelariju generalaMa{ite (s jo{ 80 svojih fanati~nih na-cionalista), vezao ga za stolicu a zatim sanjegovog balkona odr`ao 15-minutni go-vor o korupciji u dr`avi i odmah izvr{ioharikiri samurajskim ma~em, na o~igledvi{e hiljada okupljenih gra|ana. AutoruZlatnog paviljona, Madam de Sad, Ispo-vesti maske, Zvuka valova... njegov oficirna kraju je prema ritualu odsekao glavu.

Skoplja (Ura za ki{u i sunce), titogradskoPionirsko pozori{te (Brod sa zelenombradom) i Mladensko gledali{~e iz Ljub-ljane (Vilenjak sa Meseca).

25. XI 1975. nagrada „Bojan Stupi-ca” za najbolju re`iju pripala je Stevi@igonu za postavku Mladi}a Dostojev-skog u Jugoslovenskom dramskom. Uzplaketu sa Stupi~inim likom, prvi put jedodeljena nov~ana nagrada. @iri TatjanaLukjanova, Bo`idar Drni} i Dejan Mija~bio je jednoglasan.

Pre 25 godinaPaolo Ma|eli je re`irao fon Horvatov

komad Don @uan se vra}a iz rata uJugoslovenskom dramskom 4. XI 1980. Uatmosferi Berlina 30-ih, kao na slikamaOta Diksa i Georga Grosa, glumice Bran-ka Petri}, Dubravka Peri}, Olga Savi},Zorica [umadinac, Radmila Radnova-novi} i Ljiljana Me|e{i igrale su 36 liko-va, dok je jedini mu{karac bio StojanDe~ermi}. Bila je to njegova poslednjapozori{na premijera.

merne scene. Upravnik Ginter Rile boriose dve sedmice s uzburkanim duhovimagra|ana, brane}i „umetni~ke slobode“,ali je kona~no skinuo predstavu koja odpremijerne ve~eri 30. X nije vi{e igrana.Demonstrirali su antirasisti jer je komadmogao podsticati mr`nju prema Jevreji-ma. Maja te godine u Pitburgu su seRegan i Kol poklonili palim ameri~kimvojnicima a potom i nacisti~kim.

Spektakl sezone u Parizu - [ekspi-rov Julije Cezar sa 109 nosilaca uloga ure`iji majstora spektakla, Robera Oseina- igran je od novembra 1985. Re`irao jeza pozori{te @ana Vilara TNT, ali jespektakl izvo|en u hali sportova za vi{eod 5.000 gledalaca.

Svetlana Bojkovi} priznaje da je sa-mu sebe po~ela smatrati glumicom odnaslovne uloge u Sarduovoj Madam San@en u re`iji Ljubomira Dra{ki}a. Premi-jeru 22. XI 1985. u Narodnom pozori{tugledala je nekada{nja Madam, MiraStupica i odala joj priznanje za dobroizveden posao. U ulozi Napoleona bio jePredrag Ejdus, Lefevr Petar Kralj, Fu{eMarko Nikoli}. Prva na{a Madam bila jeVela Nigrinova (1895).

Pre 15 godina1. XI 1990. reditelj Horja Popesku

razra~unavao se s politikom ^au{eskuakroz predstavu Kaligula po Kamijevomtekstu. Popesku je poznat beogradskog izagreba~koj publici.

Borbu s duhovima nacionalizma Vi-da Ognjenovi} je povela rade}i svojudramu Je li bilo Kne`eve ve~ere za 4. XI1990. Kroz lik istori~ara Ilariona Ruvar-ca razlu~ivala je mit od istorije uz glum-ce Branka Vidakovi}a, Branislava Jeri-ni}a, Marka Nikoli}a, Draganu Varagi},Predraga Ejdusa, Dragana Zari}a, PavlaMin~i}a...

„Koliko poznajem na{e velike glum-ce, svi su bili stidljivi. Ono {to upotreb-ljavam kao pojam stidljivosti, odnosi sena uro|enu osobinu, na vaspitanje kojeljude tera na oprez - ne preterivati, neulaziti lakomisleno u pohvalu, ne shva-tati manu sudbonosnom. Ta stidljivost~esto dovodi da se zastidimo pred drugi-ma“, rekao je Danilo Bata Stojkovi},dobitnik Dobri~inog prstena 28. XI 1990,neponovljivi Ilija ^vorovi} (Balkanski{pijun), Sava od`a~ar (Klaustrofobi~nakomedija), Luka Laban (Profesionalac),ali i Strindbergov Otac.

Novembra 1990. za novog upravnikau Pozori{tu na Terazijama postavljen jedramski pisac Neboj{a Rom~evi} iodmah je dao podsticaj da se radi mjuziklpo Alanu Fordu.

Pre 10 godina14. XI 1995. otvorena je nova

pozori{na scena u prostoru „Modernagra`a“ u beogradskoj ulici Majke Jevro-sime 30. Prava premijera za ovaj ambi-jent bio je Gran pri Bratislava Petkovi}a,pisca i direktora Muzeja automobila. Na1500 m2, me|u starinskim luksuznimmodelima Petkovi} je po`eleo dapozori{tem povrati dignitet beogradskegra|anske klase. Pomalo kivan naNu{i}a i Svetlanu Velmar-Jankovi} {tolako ismevaju beogradsku ~ar{iju, ongovori o „urbanoj tuzi“ kroz glumcaVlastimira-\uzu Stojiljkovi}a i pri~u oautenti~nim li~nostima Beograda pred IIsvetski rat.

Pre 5 godinaU be~kom Teatru MbH 18. XI 2000.

direktorka Johana Tomek predstavila jenagra|ene na Konkursu za biv{u Ju-goslaviju za najbolju dramu pisanu natom tlu. @iri (Jovan ]irilov, Dejan Du-kovski, Du{an Jovanovi}, Slobodan [naj-der) odabrali su: Damir [odan, ZoricaRadakovi}, Ana Lasi}, Marinko [lakeskii Milena Markovi}. Be~ki teatar je izveoPaviljone Milene Markovi} i {tampao ujedinstvenom dvojezi~nom izdanju svenagra|ene drame pod naslovomSchutzzone.

20

Kalendar

LUDUS 129Lu

Pozori{ne novine

YU ISSN 0354-3137

COBISS.SR-ID 54398983

Izlazi jednom mese~no

(osim u julu i avgustu)

Tira`: 1500 primeraka

Prvi broj objavljen 5. XI 1992.

Izdaje

Savez dramskih umetnika Srbije

Beograd, Studentski trg 13/VI

Telefoni: 011/2631-522,

2631-592 i 2631-464; fax: 2629-873

http://www.sdus.org.yu

e-mail: [email protected]

PIB 100040788

Teku}i ra~un: 255-0012640101000-92

(Privredna banka a.d.)

Devizni ra~un: 5401-VA-1111502

(Privredna banka a.d.)

Predsednik

Sonja Jaukovi}

Glavni i odgovorni urednik

Aleksandar Milosavljevi}

Redakcija

Svetlana Bojkovi}, Jovan ]irilov,

Aleksandra Jak{i}, Ma{a Jeremi}

(zamenik glavnog i odgovornog

urednika), Svetislav Jovanov,

Jelena Kova~evi}, Branka Krilovi},

Ivan Medenica, Milan Caci Mihailovi},

Olivera Milo{evi}, Darinka Nikoli},

Mirjana Ojdani}, Pavle Peki},

Gor~in Stojanovi}, Anja Su{a,

\or|e Tomi} (fotografija),

@eljko Huba~

Sekretar redakcije

Radmila Sandi}

Grafi~ki dizajn i priprema za {tampu

AXIS studio, Beograd

e-mail: [email protected]

Dizajn logotipa „LUDUS“

\or|e Risti}

Redizajn logotipa „LUDUS“

AXIS studio

[tampa

Preduze}e za grafi~ko izdava~ku

delatnost i usluge d.o.o. BRANMIL,

Beograd, Borisa Kidri~a 24

Re{enjem Ministarstva za informacije

Republike Srbije Ludus je upisan u

Registar sredstava javnog

informisanja pod brojem 1459

N O V E M B A R 2 0 0 5 .

Je lena Kova÷ev i¯

PRVI DOBRI^IN PRSTEN - LJUBI TADI]U

Pre 30 godinaStogodi{njica smrti pisca Koste Trif-

kovi}a (1843-1875) obele`ena je u Maticisrpskoj u Novom Sadu 4. XI 1970. Uz iz-lo`bu i knji`evni skup, godi{njica je obe-le`ena i premijerom Trifkovi}evog Lju-bavnog pisma u re`iji Miroslava Belovi}au Srpskom naprodnom pozori{tu. Od jed-no~inke je nastala ansambl predstava,jer je Belovi} upleo i zaplete i likove izTrifkovi}evih pripovedaka. Scenograf jebio Petar Pa{i}, a kompozitor VojkanBorisavljevi}.

U Nu{i}evom Pokojniku po 150. putulogu Ante odigrao je Miodrag Petrovi}-^kalja 7. XI 1975. Komad je premijernopostavio Aleksandar Ognjanovi} 1962.na sceni Beogradskog dramskog, a ob-novljen je 1974. Igrali su jo{ @ika Mi-lenkovi}, Olga Stanisavljevi}, DobrilaKosti}, Miodrag Popovi}-Deba.

Jugoslovensko dramsko pozori{te bi-lo je gost Stalnog slovenskog gledali{~a uTrstu 8. i 9. XI 1975. s Belovi}evom re`i-jom urenbesno sme{nog Mister DolaraBranisalva Nu{i}a. Mada nisu razumelijezi~ke finese, prepuno gledali{te ovacija-ma je pozdravilo Slobodana \uri}a, Svet-lanu Bojkovi}, Gulu Milosavljevi}a,Branka Milenkovi}a, Vlastu Velisavlje-vi}a, Ivana Bekjareva, Kapitalinu Eri},Branka Cveji}a...

Dotle je Pozori{te „Bo{ko Buha“ svojjubilej od ~etvrt veka proslavilo 15. XI1975. otvaranjem Prve smotre pozori{taza decu Jugoslavije. Prvo je izvedena do-ma}a premijera Carska se pori~e Miodra-ga Stanisavljevi}a, u re`iji Aleksandra\or|evi}a, a od gostiju bili su Zagre-ba~ko kazali{te mladih (Dva javora),De~je pozori{te iz Subotice (Kuckavombajkom), Pozori{te za mlade iz Sarajeva(Izvinte na smetnji), Dramski teatar iz

19. XI 1980. na konferenciji za{tampu je objavljeno da je prvi Dobri~inprsten dobio Ljuba Tadi}. Nagradaglumcu za `ivotno delo ustanovljena je tegodine a dodeljivana je na Dan Po-zori{nog muzeja, 27. XI. U prvom `irijubili su Mira Stupica, Olivera Markovi},Slobodan Novakovi}, Prvoslav Rali},Miodrag Radovanovi}, Dejan Mija~,Muharem Pervi}, Zoran Sto{i} iz Zlatare„Majdanpek“ i direktor Muzeja, Dragov-an Jovanovi}.

Glumac Voja Miri} imenovan je zanovog upravnika Pozori{ta na Terazija-ma 20. XI 1980. Nasledio je dotada{njegupravnika Miroljuba Milovanovi}a.

Teatroteka Pozori{nog muzeja otvo-rena je snimkom Kralja Ibija 24. XI 1980.Zami{ljeno je da teatroteka radi svakod-nevno, ali se docnije ispostavilo da to nijerentabilno.

Bista Ra{e Plaovi}a postavljena je ufoaje beogradskog Narodnog pozori{ta22. XI 1980, kao poklon bugarskog va-jara Dimitrija Ostoji}a, Plaovi}evog ro-|aka.

Pre 20 godinaDok Atelje 212 gostuje na Rijeci 2-5.

XI 1985. s Metastabilnim Graalom iMarija se bori s an|elima na njihovojsceni igraju Novosa|ani Autobusku sta-nicu i Narodno pozori{te Bosanske Kra-jine iz Banjaluke Veliki brilijantni valcerZdravka Jan~ara. Dramu slovena~kogautora re`irao je Jovica Pavi}, a igrali suDragan Jovi~i}, Irina Drobnik i drugi.Efektnu scenografiju poljske bolnicenapravio je Geroslav Zari}.

Frankfurtski skandal oko proble-mati~nog (kada nije bio?) teksta tada ve}pokojnog Rajnera Vernera Fazbindera\ubre, grad, smrt doveo je 12. XI 1985.do skidanja predstave s repertoara Ka-

SScceennaa iizz pprreeddssttaavvee DDoonn @@uuaann ssee vvrraa}}aa iizz rraattaa ((JJuuggoosslloovveennsskkoo ddrraammsskkoo ppoozzoorrii{{ttee))