ljudski kapital

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

KOLEGIJ POLITIČKA EKONOMIJA

SARAJEVO

Tanja Bošnjak

Odsjek:

Broj indeksa:

LJUDSKI KAPITAL

SEMINARSKI RAD

Mentor:

Prof. dr. Faruk Jašarević

Ass. Ehlimana Spahić

Sarajevo, maj 2012.

Sadržaj

1. Uvod …………………………………………………………………………… 3

2. Teorija ljudskog kapitala ………………………………………………………. 4

3. Stanje ljudskog kapitala u Bosni i Hercegovini ………………………………... 8

4. Prevladavanje oskudnosti ljudskog kapitala …………………………………… 11

5. Zaključak ……………………………………………………………………….. 15

Literatura ……………………………………………………………………….. 16

2

1. Uvod

“U svim zemljama, ljudi s fakultetskom diplomom zarađuju znatno više od onih sa završenom

srednjom ili visokom školom.”1

Ovaj seminarski rad obrađuje temu ljudskog kapitala.

Pojam ljudski kapital sve se učestalije rabi u kontekstu ključnog resursa neke

društveno-ekonomske zajednice, a tome pridonose utvrđeni glavni čimbenici gospodarskog

rasta i razvoja:

Prirodni resursi (zemlja, sirovine, energetski potencijali i izvori)

Tri vrste kapitala (resursa koji stvaraju višak vrijednosti):

o Fizički kapital (strojevi, oprema, zgrade, osnovno stado i druga kapitalna

oprema)

o Novčani kapital (različiti oblici novca i/ili surogata novca koji obnašaju

njegove funkcije sredstva razmjene, akumulatora vrijednosti i kapitala po sebi)

o Ljudski kapital (svojstva ljudi neke društvene zajednice).

Obrazovanje kao glavni oblik formiranja ljudskog kapitala predmet je i drugih

znanstvenih disciplina, posebno pedagogije, psihologije i sociologije. Ekonomski aspekti

obrazovanja izraženi u konceptu ljudskog kapitala odnose se na ulaganja i proizvodne učinke

koji se pretežno mjere u novčanim jedinicama, a proizlaze iz tržišnog ponašanja ljudi. Time je

očito obuhvaćen samo jedan od mogućih pristupa obrazovnom procesu u ljudskom društvu.

Očito je da obrazovanje ne povećava samo proizvodne učinke, nego pruža čovjeku

mogućnosti vlastitog razvitka i većeg zadovoljstva u životu.

Zbog toga je prvi dio rada posvećen analizi ljudskog kapitala. U drugom dijelu se

govori o ljudskom kapitalu u Bosni i Hercegovini, a u trećem dijelu rada daju se neke

mogućnosti prevladavanja oskudnosti u oblasti ljudskog kapitala.

1 Keeley, Brian (2007) . Ljudski kapital – od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja, Educa – nakladno društvo, Zagreb

3

2. Teorija ljudskog kapitala

Ljudski kapital OECD definira kao znanja, umijeća, kompetencije i osobine

pojedinaca koje olakšavaju stvaranje osobne, društvene i gospodarske dobrobiti.2

Kako je na sve prirodne resurse teško pozitivno djelovati, ključni čimbenici

gospodarskog razvoja jesu različiti oblici kapitala3, a ljudski je pritom najbitniji jer o njemu

ovisi eksploatacija prirodnih resursa te razvoj i iskoristivost fizičkoga kapitala. To su ve

primijetili klasični ekonomisti, poput Adama Smitha, ističući činjenicu kako se obrazovanjem

povećavaju proizvodni kapaciteti radnika jednako kao što se kupovinom strojeva ili drugih

oblika fizičkoga kapitala povećava proizvodnost tvornice.

Koncept o ljudskom kapitalu razvijen je ranih šezdesetih godina 20. st. kad je američki

ekonomist, nobelovac Theodore W. Schultz analizirao troškove obrazovanja kao obrazovne

investicije4. On je zagovarao tezu prema kojoj obrazovanje treba tretirati kao proizvodnu

investiciju, a ne kao potrošnju, jer je obrazovanje akumulacija kapitala pa se pojavljuje kao

alternativna investicija u odnosu na ulaganja u materijalne proizvodne čimbenike.

Pored znanja i obrazovanja poslije se u ljudski kapital uvrštavaju sva ljudska svojstva

o kojima ovisi radna učinkovitost pojedinca i organizacije, pa se tako navode: vještine,

kompetencije, tjelesno zdravlje, fizičke i mentalne sposobnosti, motiviranost za rad i razvoj.

Pojam ljudskoga kapitala i dalje se usložnjava te se može re i da u njegov sastav ulaze

sada koncepti iz teorije ljudskoga kapitala – Human Capital Theory, koji se mogu svesti na

znanje, vještine i kompetencije ste!ene obrazovanjem; te teorije modernizacije –

Modernization Theory koja gospodarski rast objašnjava odgojenošću, tj. sustavom

vrijednosti, stavova i navika koje je stanovništvo usvojilo, dakle kulturnim aspektom

ekonomike rasta5.

Tako se danas može zaključiti da pojam ljudskoga kapitala ima najmanje dvije

osnovne sastavnice. To su zdravlje i obrazovanost (Human Capital Theory), odnosno

odgojenost vrijednosti, stavova i navika (Modernization Theory). Na proizvodnost rada

djeluju također urođene sposobnosti i izvanškolske investicije u ljudski kapital (informalna i

2 Keeley, Brian (2007) . Ljudski kapital – od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja, Educa – nakladno društvo, Zagreb3 Kapital je pojmovna kategorija koja ve postoji i koja je povijesno stečena, dočim je potencijal nešto što još nije a može biti uz određene pretpostavke. Stoga primjerice treba jasno lučiti razliku od pojma bogat (kapitalno određenje) i potencijalno bogat (određenje koje tek može, ali i ne mora nastupiti uz određene uvijete).4 Bogdanović, Mario (2008). Prilog teoriji ljudskog kapitala: koja svojstva radne snage treba smatrati bitnim sastavnicama ljudskoga kapitala?, Ekonomija, broj 15, Zagreb, str 45-825 ibid

4

neformalna edukacija), što se u sociologiji naziva «kulturni kapital», pa i to treba ulaziti u

sastav ljudskoga kapitala.

Osim toga, na ekonomsku učinkovitost djeluju još i neki drugi čimbenici pa u sastav

ljudskoga kapitala treba ubrojiti sve osobine ljudi i društva koje djeluju na radni učinak, dakle

i sposobnosti i motivacijska svojstva i kulturalni kontekst (što se u novije vrijeme nastoji

obuhvatiti pojmom “kompetencija,” ali samo na individualnoj razini), a ne samo prvobitnu

naobrazbu i znanje koje je svojevremeno promovirao nobelovac T. W. Schutz.

Nerdum i Erikson, na temelju teorije o ljudskom kapitalu, definiraju intelektualni

kapital kao individualnu dodatnu sposobnost koja stvara dodanu vrijednost i blagostanje6.

Resursi općenito mogu biti opipljivi i neopipljivi, a spomenuti autori poseban naglasak daju

na teoriju ljudskoga kapitala koja uključuje neopipljive ljudske sposobnosti. Prema njima,

vrijeme koje investitor u ljudski kapital treba čekati do ostvarivanja povrata najvažniji je input

u procesu investiranja u ljudski kapital te je to razlogom smanjenih povrata jer s povećanjem

vremena investitora raste i njegovo očekivanje za povećanim zaradama.

Ljudski kapital je ukupan nivo znanja, vještina i karakteristika ličnosti koje se mogu

opredmetiti u vidu rada i stvoriti ekonomsku vrijednost. Ljudski kapital podrazumijeva

vještine koje zaposlena osoba stiče na poslu, kroz neformalnu obuku ili u formalnom procesu

obrazovanja, čime povećava svoju vrijednost na tržištu rada. U samom dokumentu se koristi

izraz „ljudski kapital“ koji podrazumijeva prevod izraza „human capital“.7

Navedimo da suvremeni autori razli!ito definiraju ljudski kapital, npr.: znanja,

vještine, kompetencije osobe koja pridonosi individualnom, društvenom i gospodarskom

blagostanju; sposobnosti, znanja, vještine i iskustvo kompanijinih zaposlenika i menedžera;

kapital koji se akumulirao “učenjem kroz rad”, formalnim obrazovanjem ili dodatnim

obrazovanjem na poslu; kao sposobnost radnika za provođenje rješenja; kao kapital koji se

stječe formalnom edukacijom i treningom zaposlenih.8

U radu objavljenom 1961. godine Schulz je primijetio da “ekonomisti odavno znaju da

su ljudi važan dio bogatstva nacija”9. Nitko to nije mogao osporiti: napokon, ekonomisti su

uvijek radnu snagu svrstavali među činitelje gospodarskih rezultata. Ono što su ekonomisti

bili manje spremni priznati, ističe Schultz, jest to da pojedinci svjesno ulažu u sebe kako bi 6 Crnković, Boris, Stopa povrata od ulaganja u ljudski i fizički kapital, preuzeto sa:hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=66792 (27.5.2012.)7 Centar za politike i upravljanje (2010). Izvještaj o politikama razvoja ljudskog kapitala u Bosni i Hercegovini, CPU, Sarajevo8 Mujić, Nihada (2008). Razvoj ljudskog kapitala, novo bogatstvo nacije, Informatologia, broj 41, Zagreb, str. 196-2029 Keeley, Brian (2007) . Ljudski kapital – od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja, Educa – nakladno društvo, Zagreb

5

poboljšali svoje osobne gospodarske prinose. Student studira medicinu kako bi liječio ljude,

ali i zato jer liječnici zarađuju više od smetlara; menadžer uči o novom sustavu popisivanja

robe kako bi bio informiran o tome što se događa na poslu, ali i zato što očekuje napredovanje

i veću plaću.

Stoga pojam ljudskoga kapitala – iako uglavnom sadrži intelektualni, dijelom socijalni

i moralni kapital – ne može isključivati ni druge njegove sastavnice, tj. ostale kapitale kako na

individualnoj razini poimanja, a tako ni kapital na kolektivnoj razini poimanja jer se u

suprotnom nedovoljno spoznaje sam pojam, pa su i istraživanja i primjena krnji i

neprimjereni.10

Pojedini stručnjaci proširuju definiciju ljudskog kapitala, te osim znanja, iskustva i

vještina, pridodaju individualne karakteristike kao što su11:

Kreativnost

Inovativnost

Motivacija

Stavovi (o životu, o poslovanju,...)

Marljivost

Odgovornost

Upornost

Samoinicijativnost

Uspješnost u komunikaciji

Sposobnost rješavanja problema

Kritičko promišljanje

Samostalno učenje

Fleksibilnost i adaptibilnost, tj. sposobnost djelovanja u različitim situacijama u cilju

stvaranja materijalnih i nematerijalnih sredstava.

10 Bogdanović, Mario (2008). Prilog teoriji ljudskog kapitala: koja svojstva radne snage treba smatrati bitnim sastavnicama ljudskoga kapitala?, Ekonomija, broj 15, Zagreb, str 45-82

11 Sundać, Dragomir (2008). Intelektualni kapital – temeljni čimbenik konkurentnosti poduzeća, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Zagreb

6

Slika: Različite individualne karakteristike ljudskog kapitala

Irzvor: Sundać, Dragomir (2008). Intelektualni kapital – temeljni čimbenik konkurentnosti poduzeća,

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Zagreb

Sva istraživanja vezana za ljudski kapital su pokazala direktnu korelaciju između

ljudskog kapitala i ekonomskog razvoja. Istraživanje razvijenih ekonomija i ekonomija u

razvoju je pokazalo da postoji direktna korelacija između nivoa pismenosti i produktivnosti, te

da zemlje sa većim nivom pismenosti imaju značajno veću produktivnost i bruto društveni

proizvod (BDP) po glavi stanovnika.12

3. Stanje ljudskog kapitala u Bosni i Hercegovini12 Centar za politike i upravljanje (2010). Izvještaj o politikama razvoja ljudskog kapitala u Bosni i Hercegovini, CPU, Sarajevo

7

Ljudski kapital jedne zemlje čine znanja, vještine i stavovi radne snage te zemlje. Po

definiciji, ljudski kapital je teško mjeriti, pa se kao mjere ljudskog kapitala najčešće koriste

BDP, produktivnost ili indikatori vezani za obrazovanje, kao što su dužina obrazovnog

procesa, izdvajanje za obrazovanje, stopa pismenosti i sl. Pouzdan indikator za zemlje u

razvoju koje nastoje da privuku strane investicije, kao što je i BiH, je broj

visokokvalifikovane radne snage, kao što su inženjeri, informatičari ili drugi profili u

oblastima koje zemlja nastoji da razvije. Veliki broj osoba koje su obrazovane (i rade) u nekoj

oblasti, kao što je npr. informacione tehnologije (IT) indicira da zemlja ima razvijen ljudski

kapital u toj oblasti, veliki broj istraživanja, te da radi na pripremi infrastrukture za

potencijalne ulagače.

U BiH je institucionalni okvir za provođenje politika u domenu obrazovanja i ljudskog

kapitala veoma fragmentiran, sa nejasno raspodijeljenim nadležnostima i ulogama. Ovo se

posebno odnosi na FBiH, gdje postoji dodatna podjela nadležnosti između entiteta i kantona.

Iz navedenih razloga, provođenje definisanih politika je neefikasno i zahtijeva mnogo

vremena. Legislativni okvir za provođenje politika u ovoj oblasti postoji i zaokružen je, ali se

puna implementacija zakona čeka zbog nedostatka mehanizama i institucija za primjenu

zakona.

Zbog demografskih promjena dolazi do opadanja broja učenika u osnovnom i

srednjem obrazovanju. Istovremeno se povećava broj nastavnika i trošak obrazovanja po

učeniku. Broj učenika se u četverogodišnjem periodu smanjio za skoro 6% u osnovnom i

skoro 11% u srednjem obrazovanju, dok se broj nastavnika povećao za 10%, a troškovi

obrazovnog sistema za 11%.13 Ovo nije praćeno poboljšanjem kvaliteta obrazovanja, pa

učenici pokazuju relativno loše rezultate u međunarodnim okvirima. Na ovaj način sistem

osnovnog i srednjeg obrazovanja postaje sve skuplji, istovremeno pružajući sve lošiji kvalitet

obrazovanja.

Prema istraživanju koje je provela međunarodna organizacija TIMSS u 2007. godini

na učenicima četvrtih i osmih razreda osnovnih škola, u grupi od 59 zemalja koje su ušle u

testiranje i 8 referentnih učesnika, od evropskih zemalja BiH je na posljednjem mjestu prema

rezultatima testova iz matematike i prirodnih nauka. Pri tome, BiH spada u sredinu liste

prema veličini razreda, i u gornjih 20% zemalja prema broju sati koje učenici

13 Centar za politike i upravljanje (2010). Izvještaj o politikama razvoja ljudskog kapitala u Bosni i Hercegovini, CPU, Sarajevo

8

sedmično provedu na nastavi iz predmeta iz kojih su testirani.14

U BiH se za obrazovanje izdvaja skoro 5% od ukupnog BDP-a. Procent javne

potrošnje koji se ulaže u obrazovanje u BiH je iznad regionalnog prosjeka, a nešto je niži od

EU prosjeka. Međutim, oko 88% budžetskih sredstava namijenjenih obrazovanju se izdvaja za

plate i naknade zaposlenih, 8% za materijalne troškove, dok na kapitalna ulaganja odlazi 4%

obrazovnih budžeta. Najveći dio sredstava predviđenih za materijalne troškove usmjeren je na

plaćanje energije i komunalnih usluga, a neznačajna sredstva se izdvajaju za održavanje

objekata i nabavku materijala. Troškovi amortizacije opreme i zgrada se uopće ne planiraju.

U zemljama EU izdvajanja za troškove plata uposlenih se kreću između 60-70%

ukupnih izdvajanja, dok se ostatak novca u značajnoj mjeri troši na materijalne troškove,

održavanje i opremanje učionica, te profesionalno usavršavanje osoblja. Jedan od osnovnih

uzroka lošeg kvaliteta obrazovanja je loš kvalitet nastavnika, usljed neadekvatnog sistema

inicijalnog obrazovanja nastavnika, neadekvatne stručne strukture nastavnog kadra, te

nedostatka sistema za stručno usavršavanje i doobrazovanje i sistema kontrole rada i

evaluacija.

Za razliku od osnovnog i srednjeg, statistika visokog obrazovanja pokazuje značajno

povećanje svih pokazatelja. Broj visokoškolskih ustanova (fakulteta i viših škola, u

petogodišnjem periodu (2004.-2009. godina) povećan je sa 113 na 147. Broj univerziteta je

povećan sa 18 na 22 otvaranjem četiri privatna univerziteta. Broj studenata se takone značajno

povećao – sa 84.475 na 109.579. Broj studenata koji su završili studij je povećan za gotovo

100% - sa 8.127 na 16.581. Značajno povećanje zabilježeno je i u broju nastavnog osoblja –

broj nastavnika povećan je 5.222 na 8.391, ili gotovo 60%.

Iako navedene statistike bez značajnije analize uzroka pokazuju značajno povećanje

svih indikatora, treba biti oprezan u tumačenju poboljšanja u visokom obrazovanju. Najveći

dio promjena može se objasniti provođenjem tzv. „Bolonjskog procesa“. „Bolonjski proces“

podrazumijeva primjenu Bolonjske deklaracije, koja je potpisana 1999. godine od svih

Evropskih zemalja, a odnosi se na reformu visokog obrazovanja. Neki od osnovnih ciljeva

deklaracije su povećanje kompatibilnosti obrazovnih sistema zemalja potpisnika, uvođenje

Bachelor/Master (dodiplomski/postiplomski) sistema studija, uvođenje Evropskog sistema

trasfera kedita (ETCS) koji omogućava mobilnost studenata, te razvijanje zajedničkih

planova, programa i metodologija nastave.


9

Međunarodna komisija za provedbu Bolonjskog procesa ocijenila je da je „BiH jedna

od zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije koja je pokazala najmanji progres, a značajni

nedostaci u provođenju reformi se odnose na sve aspekte Bolonjskog procesa“.

Međunarodna komparacija provođenja reformi koju provodi Organizacija za

ekonomski razvoj i saradnju (OECD), pokazuje da BiH u posljednjih pet godina nije ostvarila

pomake ni na jednom polju osim provođenja poreskih reformi i reforme procesa registracije

preduzeća. OECD pregled reformi u oblasti ljudskog kapitala2pokazuje da BiH u odnosu na

posljednji pregled koji je napravljen 2006. godine nije ostvarila pomake u provođenju reformi

u oblasti ljudskog kapitala.

Cjeloživotno učenje je inkorporirano u strategiju stručnog obrazovanja, te su

definisane politike i postavljeni ciljevi razvoja sistema cjeloživotnog učenja. Ni jedan od

predvinenih ciljeva i definisanih mjera nije ispunjen do septembra 2010. godine. Osim toga,

obrazovanje i obuka odraslih nije značajna stavka niti je prioritet u programima ijedne od

Vlada, te u skladu sa tim ne postoje jasne odgovornosti za provođenje mjera ni na jednom od

nivoa vlasti. Prije rata su u BiH postojala tri centra za obuku odraslih osoba. Danas u BiH

djeluje samo jedan centar ovog tipa.

Tržište rada u BiH karakterišu visoke stope nezaposlenosti, niska stopa aktivnosti i

neusklanenost ponude i potražnje za radnom snagom i niska mobilnost radne snage. Sve

navedeno doprinosi daljem opadanju kvaliteta ljudskog kapitala.

Prema OECD indeksu investicionih reformi za 2009. godinu koji poredi zemlje

Jugoistočne Evrope, BiH ima najniži rang u oblasti razvoja ljudskog kapitala u regionu. Iako

pregled priznaje aktivnosti na razvoju strateških dokumenata, najlošija pozicija zemlje je

izazvana odlivom kvalifikovanih radnika zbog ekonomske migracije, lošim kvalitetom

obrazovanja i velikom institucionalnom fragmentacijom sistema obrazovanja. OECD pregled

stanja ljudskog kapitala u 2009. godini pokazuje da je BiH ostvarila mali ili nikakav napredak

u provođenju reformi iz oblasti ljudskog kapitala u odnosu na 2006. godinu.15


10

4. Prevladavanje oskudnosti ljudskog kapitala

Svako ulaganje u obrazovanje obično će se na kraju vratiti. Dapače, nije čak nužno ni

završiti fakultet kako bi se uživale gospodarske blagodati od obrazovanja. Primjerice, netko

tko je završio četverogodišnju srednju školu (u pravilu onaj tko se prestaje obrazovati u dobi

od 18 godina) ima veće izglede dobiti posao od nekog tko je završio neki niži stupanj srednjeg

obrazovanja (koji se prestao školovati u dobi od 15 ili 16 godina). Naravno, kod onih koji

završe neki viši stupanj obrazovanja od srednjeg još je veća stopa zaposlenosti. A tu su i

primanja. I ovdje ponovno vrijedi isto: što je netko obrazovaniji, ekonomski će bolje proći.16

Što predstavljaju te veće zarade? Rječju, produktivnost u stvarnom svijetu.

Produktivnost može imati gotovo ocjenjivačko značenje, za kolegu možemo reći da je manje

produktivan od drugog kolege, a zapravo je to uljudan način na koji želimo reći da ne radi

dovoljno. Ekonomisti se rječju “produktivnost” služe na prilično drukčiji način. Da to malo

pojednostavimo, produktivnost predstavlja gospodarsku vrijednost onog što proizvede neki

radnik (ili komad zemlje ili neki oblik kapitala). Veća produktivnost također potiče

gospodarski rast, što nas dovodi do širih gospodarskih koristi povećanja ljudskog kapitala.

Za moderno društvo nužno je da sudionici ekonomskih procesa osim baznih

sposobnosti imaju znanja, vještine i kompetencije koje jesu ili se lako mogu transformirati u

vrijednost. Uz postojeće kognitivne strukture bitno je da djelatnici vole učiti i stjecati nova

znanja i vještine, zbog sve turbulentnijega gospodarstva koje zahtijeva veliku fleksibilnost.

Učenje kao relativno stabilna promjena u ponašanju koje se zbiva kao posljedica iskustava,

važna je karakteristika sustava koji se nalaze u stanju stalnih promjena i nastojanja postizanja

dinamične ravnoteže, kako bi opstali u sve sofisticiranijoj tržišnoj utakmici.

Pojava benchmarkinga kao menadžerske metode za postizanje konkurentske prednosti

(učenjem o tome kako postati najbolji), rječito govori u prilog navedenom.17 Stoga svaki

ekonomski subjekt treba osiguravati povoljne uvjete za nastanak procesa kvalitetnog učenja,

jer se uz njega onda nadovezuje i divergentni proces kreativnosti s inovacijama i

poduzetništvom kao vjerojatnim ishodom. Naime, što se više upoznajemo s područjem

znanja, to nam više dolaze i nove ideje u vezi znanog.

16 Keeley, Brian (2007) . Ljudski kapital – od predškolskog odgoja do cjeloživotnog učenja, Educa – nakladno društvo, Zagreb17 Bogdanović, Mario (2008). Prilog teoriji ljudskog kapitala: koja svojstva radne snage treba smatrati bitnim sastavnicama ljudskoga kapitala?, Ekonomija, broj 15, Zagreb, str 45-82

11

Međutim, svako znanje ne mora biti korisno u ekonomskom smislu jer potrebni su i

uvjeti poduzetničkog ponašanja i infrastrukture kako bi se ono transformiralo u tržišnu

vrijednost, što zahtijeva i odgovarajuće kulturno okružje i suportivni upravni aparat.

S godinama života se smanjuju ulaganja u ljudski kapital zbog kraćeg roka buduće

eksploatacije, ali i zbog manje učinkovitosti procesa obrazovanja.18 S godinama na

troškovnom principu izračunata vrijednost ljudskog kapitala raste do nekog maksimuma

nakon kojeg je amortizacija veća od novih ulaganja. U mladim danima se više uči i radi nego

u starijim, tj. s godinama se subjektivna «vrijednost dokolice» povećava. U razvijenim

gospodarstvima razlike u tržišnom ponašanju ljudi ovisit će o njihovoj neto imovini koja čini

zbroj iznosa vlasničke (financijske i druge) imovine i vrijednosti ljudskog kapitala koji se

može izraziti kao zbroj diskontiranih zarada do kraja radnog vijeka. Vlasnička imovina

redovito (uz odgovarajuću štednju) raste s godinama starosti, dok se ljudski kapital smanjuje.

Postoje dva mehanizma djelovanja ljudskog kapitala na rast. Prvi je proizvodnja

vlastitih tehnoloških inovacija (u nekoliko najrazvijenijih zemalja), a drugi prihvaćanje

stvorene tehnologije iz inozemstva. Ako postoji zemlja koja prednjači u tehnologiji, druge će

je zemlje brže dostići ukoliko raspolažu s dovoljno ljudskog kapitala17. Postavlja se i pitanje

je li ljudski kapital važan samo u trenutku prihvaćanja nove tehnologije ili i kod njenog

kasnijeg korištenja. Zanimljive su postavke koje iznose Cervellatti i Sunde o međusobnom

djelovanju produljenja ljudskog života na ubrzanje rasta u razvijenim zemljama. Veliki

napredak ostvaren je kada je dulji životni vijek omogućio veća ulaganja u ljudski kapital

produljenjem školovanja, a taj je kapital stvorio naprednu tehnologiju i omogućio njeno

korištenje. U gospodarski naprednijim zemljama nova radna mjesta otvaraju se gotovo

isključivo u djelatnostima koje su intenzivne ljudskim kapitalom.

Na svim područjima ekonomike empirijska istraživanja mogu pridonijeti našim

saznanjima o ekonomskim pojavama. U velikom dijelu ekonomike ima još mnogo mjesta i za

formuliranje polaznih postavki kao temelja empirijskih istraživanja. Tu spadaju i teorije o

ljudskom kapitalu. Na prvom mjestu mogu se formulirati modeli prema kojima se stjecanje

proizvodnih vještina i njihovo korištenje pri radu promatra kao cjelina. Radi se o realizaciji

životnog investicijskog projekta koji počinje predškolskim odgojem (a i ranije), a završava pri

kraju radnog vijeka, s time da se tu mogu dodati mirovinski prihodi koji su rezultat

prethodnog rada.

18 Dubravčić, Dinko (2007). Privredna kretanja i ekonomska politika, broj 111, Zagreb, str. 28-49

12

U modele se mogu ugraditi19:

ciljne funkcije roditelja i djece (uzimajući u obzir i vremenske preferencije);

veličina neto efekata investicija u ovisnosti o vrsti i količini ljudskog kapitala

«ugrađenog» u pojedinca s jedne strane te o prirodnim sposobnostima pojedinca, o

kulturnoj i društvenoj razini njegove obitelji i o dobrom vremenskom rasporedu učenja

i rada, s druge strane;

učinci učenja kroz rad (learning-by-doing);

teškoće pri osiguranju povrata investicija u ljudski kapital;

eksterni efekti obrazovanja koji uvjetuju intervencije države u financiranju i

organizaciji školskog sustava.

Može se razmotriti i značenje poduzetništva pojedinaca i njihovih obitelji kod

pronalaženja optimalnih elemenata investicija koji će pridonijeti odgovarajućoj neto zaradi

tijekom života.

Shvaćanje cjelokupnog obrazovnog i radnog procesa pojedinca kao realizacije

investicijskog projekta s ulaganjima, učincima i rizicima, i pronalaženje kauzalnih odnosa te

načina mjerenja pojedinih elemenata svakako bi moglo stvoriti temelje za opsežna i

zanimljiva empirijska istraživanja. Pri planiranju i realizaciji životnog investicijskog projekta

pojedinaca, faktori kao što su tehnologija, raspoloživi fizički kapital i razina gospodarskog

razvitka zemlje u kojoj žive egzogeno su zadani i oni ne mogu utjecati na te faktore. Na razini

nacionalnog gospodarstva se, međutim može istražiti u kojoj su mjeri ovi faktori međusobno

povezani, a posebno u kojoj su mjeri povezani s ulaganjima u ljudski kapital i koje

kombinacije daju najbolje ukupne učinke za gospodarski rast zemlje.

Ovi su faktori sigurno u određenoj mjeri komplementarni – nedostatak jednog od njih

utječe na smanjenje učinkovitosti drugih. Redovito se uzima da je fizički kapital oskudan

faktor te se često pretpostavlja (npr. u politici razvitka nerazvijenih zemalja) da će se

dotjecanjem ovog kapitala, državnim transferima ili privatnim investicijama, povećavati

izgledi za brži rast. Neuspjeh u realizaciji takvih pothvata može se pripisati uglavnom

nedostatku ljudskog kapitala, zbog kojeg se fizički kapital ne koristi u punoj mjeri.

Primjena nove tehnologije, koja je često «opredmećena» u fizičkom kapitalu, također

ovisi o raspoloživom ljudskom kapitalu. Novu tehnologiju stvara relativno autonomno jedna

nevelika skupina ljudi, visoko «opremljenih» ljudskim kapitalom. Oni novu tehnologiju

ostvaruju u uskom međusobnom komuniciranju uz iskorištavanje znanstvenog poduzetništva -


13

to je razlog da je «proizvodnja» nove tehnologije ograničena na mali broj visoko razvijenih

zemalja. Može se ocijeniti da bi se trenutno stanje u razvitku tehnologije i u razvijenim

zemljama moglo u većoj mjeri koristiti za održivi gospodarski rast kad bi one raspolagale

višom razinom dobro raspoređenog ljudskog kapitala. Jednostavnije rečeno, obrazovanje

zaposlenih – posebno njegova širina – zaostaje za mogućnostima primjene već stvorene nove

tehnologije.

Stoga bi usklađivanje odnosa između tehnologije (novostvorene ili prihvaćene iz

inozemstva), ljudskog i fizičkog kapitala moralo biti važan element svake dugoročne

gospodarske strategije.20


14

5. Zaključak

Ljudski kapital sa svim svojim sastavnicama temeljni je razvojni čimbenik o čemu

postoje brojne studije i iskustvene potvrde, ali ne i konceptualizirani odgovor na pitanje: Što

je ljudski kapital konkretno i od čega se sastoji?

Na osnovi analize sadržaja čovjeka, njegovih artefakata i odnosa, utvrđeno je da se

ljudski kapital sastoji i može sastojati od najmanje dvije temeljne sastavnice ljudskoga

kapitala, i to:

individualnoga ljudskoga kapitala s elementima: intelektualni, emocionalni, moralni,

socijalni, zdravstveni, estetski i ljubavni kapital

kolektivnoga ljudskoga kapitala s elementima: nacionalna kultura i društvene

institucije, organizacijska klima i kultura svake pravne osobe te socijalni (timski)

sklad/ kohezija.

Navedeni elementi vrlo se sažeto objašnjavaju te se istraživačima i znanstvenicima s

područja menedžmenta ljudskog faktora nudi potpuniji konceptualni odgovor u poimanju

ljudskoga kapitala kao temeljnoga razvojnog čimbenika.

Ljudski kapital pokretač je intelektualnog kapitala. Odnosi se na akumuliranu

vrijednost investicija u obrazovanje, stručnost i budućnost svih zaposlenika i menadžment, te

njihovu sposobnost da svoje znanje, vještine i iskustvo (kao rezultat navedenih investicija)

transformiraju u aktivno stvaranje dodatne vrijednosti

Što e tiče BiH, Stanje provođenja politika u oblasti ljudskog kapitala ostaje slabo.

Generalno rečeno, postoje zaokruženi institucionalni i legislativni preduslovi, kao i definisane

politike u oblasti osnovnog, srednjeg, visokog, stručnog i obrazovanja za odrasle, ali se ne

radi na implementaciji mjera i postizanju ciljeva koji su definisani u strateškim dokumentima.

Prema OECD indeksu investicionih reformi za 2010. godinu koji poredi zemlje

Jugoistočne Evrope, BiH ima najniži rang u oblasti razvoja ljudskog kapitala u regionu. Iako

pregled priznaje aktivnosti na razvoju strateških dokumenata, najlošija pozicija zemlje je

izazvana odlivom kvalifikovanih radnika zbog ekonomske migracije, lošim kvalitetom

obrazovanja i velikom institucionalnom fragmentacijom sistema obrazovanja.

Zbog toga, potrebno je pažljivo pripremiti nove projekte koji će se zabaviti pitanjem

oskudnosti ljudskog kapitala u našoj državi.

15

Literatura

Bogdanović, Mario (2008). PRILOG TEORIJI LJUDSKOG KAPITALA: KOJA

SVOJSTVA RADNE SNAGE TREBA SMATRATI BITNIM SASTAVNICAMA

LJUDSKOGA KAPITALA?, Ekonomija, broj 15, Zagreb, str 45-82

Centar za politike i upravljanje (2010). IZVJEŠTAJ O POLITIKAMA RAZVOJA

LJUDSKOG KAPITALA U BOSNI I HERCEGOVINI, CPU, Sarajevo

Dubravčić, Dinko (2007). PRIVREDNA KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA,

broj 111, Zagreb, str. 28-49

Keeley, Brian (2007) . LJUDSKI KAPITAL – OD PREDŠKOLSKOG ODGOJA DO

CJELOŽIVOTNOG UČENJA, Educa – nakladno društvo, Zagreb

Mujić, Nihada (2008). RAZVOJ LJUDSKOG KAPITALA, NOVO BOGATSTVO

NACIJE, Informatologia, broj 41, Zagreb, str. 196-202

Sundać, Dragomir (2008). INTELEKTUALNI KAPITAL – TEMELJNI ČIMBENIK

KONKURENTNOSTI PODUZEĆA, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,

Zagreb

Internet izvori:

Crnković, Boris, STOPA POVRATA OD ULAGANJA U LJUDSKI I FIZIČKI

KAPITAL, preuzeto sa:

hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=66792 (27.5.2012.)

16

Documents

ljudski kapital