PRIKAZI

LUJO MARGETIC: SREDNJOVJEKOVNOHRVATSKO PRAVO - OBVEZNO PRAVO

Zagreb - Rijeka, 1997, str. 424.

I. Nedavno predstavljeno javnosti Srednjovjekovno obvezno pravoakademika Luja Margetida trei je od pet tomova åiroko koncipiranoga projektaHAZU 'Hrvatsko srednjovjekovno pravo". Trilogiji (Stvarno pravo, Obiteljsko inasljedno te Obvezno pravo) bit ée u sljedeéim godinama - kako je projektompredvideno - pridodana preostala dva toma -Hrvatsko sjednjovjekovno kaznenopravo i postupak te Javno pravo. Akademik Margetié, predstojnik Odbora zabizantologiju HAZU, nositelj je - i jedini realizator Citavoga - opsegom iznaCenjem golemog projekta. Vrela hrvatskog srednjovjekovlja u vremenskomrasponu od najstarijih saéuvanih do onih na izrnaku 16. stoljeCa te prostorom"rasporedena" na vie pravnih regija, Cije je pravo stvarano pod razlicitimpovijesnim deterninantana i utjecajima sa strane, predinetom su inventivnih,multidisciplinarnih autorovih analiza. Uski krug znanstvenika koji ima uvid u pomnogo Cemu osebujni Margetidev opus prepoznat ée u ovon autorovu pothvatulogiCan slijed njegova znanstvenog rada. Pokuåati éemo, koliko je to moguée uokvirima ovog osvrta, ukazati na neka obiljeija autorova opusa.

Prvo. Veé sam broj znanstvenih radova - skoro tri stotine - fenomen je sampo sebi, koji nameée usporedbe s opusom tek nekolicine suvremenih znanstvenika,a medu tim radovina posebno mjesto zauzimaju Margetiéeve edicije vrela.Suvereni poznavatelj srednjovjekovne egdodike - glagoljice, srednjovjekovnelatintine, gotice, karoline, beneventane, Margetié je svoje edicije vrela popratio"novim Citanjem", reinterpretacijama spornih pitanja i sveobuhvatnim analizamaCiji su rezultati .esto u disonanciji s dosada uvrijeienån stavovima, ako se veé neradi o obradi do sada "previdenih" iii zaobidenih problematika. Te edicije, odkojih su neke prevedene na strane jezike, trajan su doprinos lirvatskoj i europskojmedievistici i znatno smanjuju fond neobjavljenih vrela - Cime, uz ono §to je veédo sada uinjeno, hrvatska medievistika prednjaCi pred mnogim europskimzemljama s visokom civilizacijskom tradicijom. Navedimo Riianski placit - vrelorelevantno i za europsku pravnu povijest - nova izdanja s novim tumaCenjima

736 PRIKAZIZbornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

najveCeg glagolja§kog spomenika Vinodolskoga zakona (zadnje izdanje 1995),izdanja Krèkog, Koparskog, Senjskog statuta, zatirn Kastavskog i Trsatskogzakona, Hreljinskog, Novljanskog, Bribirskog, Grikanskog, Grobnièkog urbara.Konstataciji da je Margetid najsuvereniji poznavatelj hrvatskih srednjovlekoviihvrela nije, dakako, potreban poseban komnentar.

Drugo. Velik dio Margetideva opusa obuhvaéaju studije i rasprave(povijesti i) prava naroda i drkave s kojimaje hrvatska povijest izravno povezana -rimskog postklasiènog, bizantskog, franaCko-langobardskog, niletakog,

ugarskog, "reformiranog" rimnskog prava. Kako bi nai i samo nabrajanjeMargetidevih studija bizantskog prava oduzelo previge prostora (Margetiú je,uostalomi, jedini koji se bavio problernatikom bizantskog prava) - upuCujerno tekna radove objavljene u knjizi Histria et Adriatica, Trieste, 1993. Margetiéevi supak radovi na temu (starijeg) inletaUkog prava, uz radove najeminentiiijiheuropskih znanstvenika, uvrteni u veliku ediciju Storia di Venezia, Roma, 1992.Uz to, Margetidevim studijama o franaCko-langobardskom pravu §irokoje otvorenput komparativniin istra2ivanjiima hrvatskoga ranosrednjovjekovnog prava,odvajanjirna autohtonog od onog §to je rezultat izravnih utjecaja sa strane ili paktek dogradnja tih utjecaja. Tako je npr. - kada je dalmatinsko pravo u pitanju, uzuva2avanje prisutnih kontinuiteta s postklasi.nim rimskim pravom, ali i Cinjeniceda se s utjecajima opéeg prava moíe raCunati tek od 13. stoljeéa nadalje, zamnoge prave ustanove Margetié argumentirano uputio na ishodiAta u staroihrvatskom pravu. Konaèno, rezultatje MargetiCevih analiza daje srednjovjekovohrvatsko pravo, kao komikscija autohtonog hrvatskog s infiltriranim elementilnasa strane, koji su postali njegovim integralnim dijelom, "samo varijanta europskogprava".

Treée. Dosljedno i distancirano, Margetiú u svojim radovima navodirezultate koji su u znanosti do sada postignuti, pa kako se sa sigurnogéu ino2eustvrditi da je rijetko koje vrelo promaklo autorovoj analizi, s istom se takvomsigumogéu moíe redi da ni§ta ,to je do sada o tii vrelima napisano nije izbjegloautorovu kritiCkom preispitivanju - bilo da je rijeé o radovima stranihznanstvenika (Leicht, Preux, Besta, Inchiostri), autoritetinia poput Jagiéa,Bogiiéa, Maìuraniéa, radovima "novijih" medievista (KostrenCié, Barada, Beuc,CvitaniC, Nada Klaié, Jelena Danilovié) ili radova mladih kolega.

Il. Autorov kriterij razvrstavanja hrvatskog (pravnog) srednjovjekovlja [lapojedine regije tenelji se na razliitim povijesnim odrednicama i - shodno tonic -raziiCitoj izloìenosti prava tih regija stranito utjecajima. Unatoé "unutarnjoj

neujednaCenosti", koja je, kako autor u vige navrata naglagava, rezultat visokogstupnja autonomije srednjovjekovnih zajednica, u svakoj se od tih regija daduprepoznati èvrsti zajednièki iinenitelji, àto mo2da najrjeCitije dolazi do izraíaja uosjetljivoj i sloienoj problematici obveznoga prava.

PRIKAZI 737Zbornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

1. Raspravarna o obveznon pravu svake pojedine regije prethodi autorovastudija obveznog prava drý-ave narodnih vladara. Unatoý u uvodnoj rije.i izra2e1nojskepsi, autoru je, terneljern viýe nego skromnih vrela (Supetarski kartular, nevelikbroj neeksplicitnih isprava) i "proturjefnc slike" koja se iz tih vrela dobiva,uspjelo odvojiti osnovna obilje2ja obveznog, te i §ire, pravnog sustava dr2avenarodnih viadara. Ukratko, to su nediferencirani, "hibridni" pravni poslovi(kupoprodaja - zamjena uz doplatak, zajamn - darovanje, kombinacija zakupa isocietesa), zatim efeinerna razlika izmedu stvarnopravnih i obveznopravnihuýinaka, obiteljska imovina koja obilje2ava sve sfere prava i koja ne mio2e bitiumanjena nikakvin disponiranjima, za razliku od imovine koja se no2ckvalificirati kao "bona adventitia", za koju va2i druga.iji re2iim otudenja. Ta itakva obilje2ja Margetid ne pripisuje "niskoj razini pravne koherentnosti", negorazotkrivanjem njihove unutarnje logike (kupoprodaja - zanjena je transakcijakojom se uspje§no zaobilazi pravo prvokupa i otkupa, zajarn - darovanjedeýifriranoje kao ugovor o slu2enju odnosno o naukovanju koji je u interesu obijustranaka) daje sjajan uvid u jednorn od segrnenata tog arhaiýinog pravnog sustava.

Prvoj i osnovnoj zadaéi - odredivanju naéina nastanka pravovaljane obveze- ninalo lakoj i intrigantnoj, kako pokazuju autorova istra2ivanja istog problemau pojedinim regijarna - autor pristupa analizirajuéi pojam convenientio, koji ponjemu ne oznaýava puko konsenzualno zasnivanje obveze (Schupffer), negoizvanparniénu nagodbu stranaka pred narodnim sudom (placitum), kao jcdnu odalternativa, uz takoder saéuvanu forinu zakljuýenja poslova o nekretninaina preduglednim ýlanovima zajednice (i uz konstitutivnu nazoýnost svjedoka) te uz, upraksi rijetku, franaéko-langobardsku vadijaciju. Konvencionalna kazna i defenzijarijetko se sporninju a isprave imaju tek dokazni karakter koju im daje nazoýnostupisanih svjedoka. Karnate se prakticiraju i u crkvcnim krugovimia, a kaoilustraciju autor navodi ispravu ti kojoj je konstatirano da je splitski nadbiskup,za zajam od 50 zlatnika zalo2io crkvenu desetinu uz kamate "de quinque in sex" -uobiýajene u Mlecima i tijekom sljedcéih stoljeéa ila ovoj obali Jadrana.

Analizom pojmova manupressor i mediator, autor ustvrduje da nije rije oidentiCnim ustanovama, da prvi ozna.ava poruka, koji je "izravno u obvezi", adrugi osoba od povjerenja obiju stranaka, koja ée donijeti odluku o ovisi.

Autor zaokru2uje sliku o najstarijem razdoblju hrvatske pravne povijestikonstatacijom da se ono oblikuje "znaýajkama prelaznog razdoblja", u kojemponajprije uzniéu starije koncepcije obiteljskog vlasniýtva, u toliko prije, ýto seono vrenenski prote2e ýak do konca 12. stoljeéa, kada utjecaji ugarskog pravapostaju odluujui.

2. Istarska pravna regija tloje ila kojen se ukr§taju kasnorirnski, bizantski,slavenski, mletaéki, germanski utjecaji, a medusobno sliini statuti istarskihgradova (od Pule do Trsta, apstrahirajuéi etniéke granice) odlikuju se viastitimosobenostima. U pitanju nastanka pravovaljane obveze, superiorno§éu poznavateljasvake pojedine statutarne odredbe, autor suprotstavija ijeýenja podacimanajbogatijeg Koparskog statuta, odredbama Statuta Pule i Statuta Rovinja, te

738 PRIKAZZornik PMZ, 47 (6) 735-746 (1997)

posebice Statuta Izole. Ukratko, po Koparskom statutu poslovi s nekretninamazakljuåuju se uz ispostavu javne isprave ("... nulla venditio vel alienatio...proprietatis valeat nisi pateat per publicam instrumentum...) ifi usmeno, puternskromne forme ad solemnitatern, ali i moguéno§,u da se u tom slu.aju ugovormoie razvrgnuti isplatom Statutom utvrdene konvencionalne kazne (stotinu malihsoldina, koji ée biti podijeljeni izmedu druge stranke i javnih vlasti). Poslovi spokretninarna, pak, sklapaju se realnom predajon stvari, davanjem kapare iiidjelominom isplatom. Takoder, po Koparskom statutu i zajam iznad 50 libaradokazuje se javnom ispravom - za manju svotu dostatna je nazoCnost dvajusvjedoka. U oba sluCaja pravna je zagtita ogranifena na tri godine, nakon éega seeventualni spor rje§ava prisegom ("...moralnom iii religijskom osudom koja padana teret duinikove savjesti..." urnjesto na teret suda...). Po Statutu Pule pak, ikada su nekretnine u pitanju, forma zakljuCenja posla je davanje "kapare" (arra)u njenu znaEenju vanjske nianifestacije, signuma da je posao zakljuCen. Rapskistatut poznaje varijaciju te forme koja je bliska franatkoj fides facta, dok StatutIzole sadri, kako autor konstatira, raniju regulaciju usmenog zasnivanja ugovoraKoparskog statuta. Razlike u pojedinim statutima jo su ilustrativije kad jeregulacija kamata u pitanju. Dok su po Novigradskom statutu (1402) lihvariizjednaCeni s najteiiin delinkventimna, u Umagu je pod prijetnjorn kaznezabranjeno ugovaranje antihreze, u Kopru je ved uzinanje karnata dopu§tenoZidovima i strancirna, da bi u Piranu uzirnanje kamata bilo dopu§teno u linitiranuiznosu "de quinque in sex". Razmatrajuéi posebno obveznopravne poslove kojestatuti spominju, autor posveéuje najvedu pozornost i najmanjimn nagovjeftajima"prijaånjih rje§enja". Tako su posebno analizirani poslovi iza kojih stoji sirnuliranakupoprodaja, komentirani pravni efekti zakupa te konstatirana prisutnost rimskogstava "enptio tollit locaturn", razmatrana obiljeija istarskog ortakluka (soceda,socida), ugovori o sluienju koji, kao i u drugim regijama, Cini se, jedini imajuuCinke i kada su konsenzualno zakljuCeni. Osvrtom na obveze nastale pojedinirndeliktima, uz isticanje Cinjenice da je razlika izinedu naknade gtete i kazne teåkouhvatljiva, autor zakljuéuje ovaj dio rasprave, dajuéi posebno injesto analizikaraktera istarske isprave. Uvjerljivom argumentacijom autor odbacuje Leichtovutezu o trostrukoj funkciji istarske isprave, ukazujuéi na njezin iskljucivi dokaznikarakter. ,to se javne vjere tike, ona je iskijuCiv rezultat sudjelovanja dvavicedomina pri njezinu ispostavljanju. Javna je isprava Cesta, ali ne i nuinapretpostavka valjanosti posla, sama pak traditio cartae nije ni jedini, ni éesti obliksimbolinoga prijenosa. ZnaCenje istarske isprave jaCa paralelno s jaCanjernopéinskih viasti i recepcijom mletake institucije egzarninatora. Autorove analizepojedinih funkcija isprave te znaéenja pojedinih formulacija, posebno sankcije unjenim razliitim varijacijana, usporedbe s dalmatinskom i ravenskom ispravomte istraiivanja podudarnosti s rinskom postklasinom i bizantskorn ispravom,langobardskim kartularijima, franaCkimn fornularima spadaju u najnadahnutijestranice Margetideva Obveznog prava. Spomo pitanje "zaveza" u zv. Istarskonrazvodu autor reinterpretira, pa po njemu to nije ni "apstraktno objezateljstvo"(Jagié), ni naprosto obligatio (Kos), niti konvencionalna kazna (KostrenCié), ni

PRIKAZI 739Ziiornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

"uspostava mira" (Bratuli), nego sveýana forma nastanka pravovaljane obveze,uz koju ide neizostavna "rota" ("...velikemi zavezi i rotu pritvrdi§e... "). Takodersporni pojam "likuf", ýiju su interpretaciju ponudili znanstvenici od Preuxa iMa2uraniéa do Kostrenéiéa i Barade, autor dovodi u svezu s pojmom Leitkauflangobardskog prava i pojnom "pro fime" (bezvjetje, talion) te smatra da svi tipojmovi oznaéavaju formalnosti koje prate "zavod", odnosno investicijunekretnina.

3. Razliitost pojedinih sustava, najjaée izraiena u Kvarnerskoj regiji,iskazuje se veé u autorovim istra2ivanjima nastanka obveznog odnosa. Analiziglavnih vrela - Vinodolskog zakona i Krýkog statuta, autor pridru2uje analizuodredbi Statuta Cresa, a razliýitost rje§enja po ovom pitanju najilustrativnije odajesvu "samostalnost" pojedinih statuta ove gegije. Autor istiée srodnost regulacijaKrýkog i Rapskog s regulacijama dalmatinskih statuta, posebno izraiene mletaékeutjecaje u rjeýenjhrna Creskog statuta te evidentne podudarnosti rijeýkog strýéanskim pravnim sustavom. Analizirajuéi Krýki statut, Margetié bri2ljivoeliminira "slojeve" teoretiziranja na reformiranom rimskom pravu educiranogsastavljaéa latinske verzije ovog statuta. Prepoznajuéi u njina neke navode iz radaglosatora Azona Sumina codici, autor konstatira da su ti tekstovi "mrtvo slovo napapiru", koji s realitetom - koji, u ostalom, izbija na svakom koraku - imaju malozajedniýkog. Tako, unatoý teoretskim proklamacijama i Krýki statut oduzinakonsenzualnom dogovoru svake pravne efekte, a ugovaranje konvencionalne kaznekonstitutivni je element nastanka obveze, koji, uz inominatno zakljuéenje i rjede,davanjem "kapare" u znaýenju signoma - ima malo iznimaka (ugovor o radu, zakoji je potrebna nazoénost priseinika, ugovor o naukovanju, koji inora biti praenispostavom, javne isprave, alternativno s nazoéno§éu dvaju svjedoka). Po StatutuCresa, pak, obveza nastaje ispostavom isprave alternativno s inominatnimzakljuéenjem, s tim ýto stranka koja se nije dr2ala ugovorenoga mo2e postavitisamo zahtjev za naknadu §tete, a ne i za ispunjenje dogovorene ýinidbe, ýto jespecifikum ovog statuta. Po Vinodolskom zakonu obveza je pravovaljana ako jezakljuýena pred svjedocima (nije dakle nastala "otai" - potajno) te ispunjenjemýinidbe jedne stranke (koja glasi na "dare") u rimskom smislu tog pojma, ýto éese - dode li do spora, do odredene visine moéi dokazivati prisegom.

U poku§ajima razrje§avanja spornog pitanja "zaveza" Vinodolskoga zakonau doktrini su predlagana éak rjeýenja za preinaku izvornoga teksta (Kostrenýié) ataj je pojam proglaýavan i nerje§ivom enigmom (Mauranié). Neeksplicitnuodredbu, dovodeéi je u svezu s drugim odredbaina Vinodolskoga zakona,Margetié deýifrira kao izravnu zabranu ugovaranja konvencionalne kazne (te imoguénosti ugovaranja zabranjenih kamata) - rje§enje koje je u dijametralnojsuprotnosti s rjeýenjem Krýkoga statuta, po kojem je konvencionalna kaznakonstitucionalni element, a njezino ugovaranje najraýireniji naýin zakljuýenjapravovaljana posla.

Osvrti na rje§enja pojedinih teoretskih problema, poglavito Krýkog statuta,(karakter isprava, uéinci uvjeta, slu.ajevi prestanka obveza, jamstvo) odgovomost

740 PRIZlZbornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

ex lege Vinodolskoga zakonika, ustanova cessio bonorum, prethode autorovimanalizama pojedinih izvora obveza. Razgledana je posebno zanimljiva regulacijazajmia - posudbe, ustanova koja se, sudeéi po rje§enjima odgovornosti za casus tepo Cinjenici da commodatum nije morao biti lukrativan, veoma pribliiavaju te sei tretiraju zajedno (poglavlje "De mutuo ve] comnodato"), zatim razliite vrstedepozita, darovanja praéenog remuneracijom pecuniariae iza kojeg se krijesimulirana kupoprodaja. Predmet daljnjih autorovih istraiivanja su i teoretskapitanja u svezi s "pravom" kaparom, specifitnosti u svezi s otudenjem nekretnina,"dodatni" problemi kupoprodaje, ugovor o zakupu, najmu te nalogu i ortaklukupo Krékom, Rapskom i Senjskom statutu, kao i ugovor o nalogu i ortaklukuCreskog statuta. Unutar autorovih razmatranja obveza iz delikta, nalazimo osvrtena regulacije pojedinih sankcija, raspodjele novéanih kazni izmedu oýteéenog ijavnih viasti, pri emu se autor osvrée i na odredbe Kastavskog, Vcprinackog iLabinskog statuta.

4. Unato: duljoj listi znanstvenih radova koji se bave bogatim izvornimmaterijalorn, ejelovit osvrt na obvezno pravo srednjovjekovne Dahnacije daje tekMargetié u raspravi koja zaprema gotovo treC.inu knjige. Ta bi rasprava, pisanaposebnom akribijoin, bilajoå opåirnija da se za inoga pitanja u raniJe objavljenimradovina autor ne zadovoljava tek uputama na te radove, izno§enjem njihovihsaietaka iii osnovnih teza i zakljuCaka. Kao i u drugim regijama, autorovekompetentne komparativne analize imaju za rezultat argumentirane identifikacijeugradenih elenenata rimskog postklasiCnog, bizantskog, mletackog, franacko-langobardskog prava, ali in adversum do sada uvrijeienim stavovima, autorukazuje i na prepoznatljive "pohranjene" elemente starog hrvatskog prava i udalmatinskom statutarnom pravu. U svojim je minucioznim analizama Margetiéodgonetnuo grubu kontradiktornost nekih izvornih tekstova (poput nekih odredbiStatuta Splita) kao §to je i preispitivanjen stavova doktrine o mnogim, uvjetnoreéeno perifernim pitanjina iz domene obveznoga prava, dao drugaCijeinterpretacije.

Po pitanju nastanka pravovaljane obveze autor konstatira da je arliaiCnaforma "kapare" s iskljuCivom funkcijom "znaka" da je posao zakljuen, opéaforma za starije doba, kasnije poprafena razijitim modalitetima i konstitutivnim"dodacima". To su nazoCnost dvaju svjedoka, odnosno za poslove nekretninaniajavna objava - "... iuxta observationem Venetiarurn..." (Split), iii forma pravekapare kao alternativa (Dubrovnik, KorCula, Kotor), ali po Statutu RabazakljuCenje posla veé je moguCe "etiam sine arra", koja je zamijenena nazoenoåéuvjerodostojnih svjedoka, odnosno ispostavom isprave. Po Statutu Cresa isimboliéna i prava kapara imaju iste funkcije kapare - odustatnine (arrapoenitentialis), s time da prva moie biti zamijenjena nazoCRioåéu jednog svjedoka,da bi po Zadarskom statutu bila predvidena samo za poslove s pokretninama, apo Statutu Sibenika (i Paga) bila potpuno zaobidena. Obvezni je posao mogaonastati, dakako, i inominatnim putem, odnosno davanjem prave kapare, ali zaposlove nekretninama forna siinboliéne kapare funkcionirala je tek uz obligatmo,

PRIKAZI 741Zbornik FZ, 47 (6) 735-746 (1997)

precizno odredeno ogla§avanje posla (Dubrovnik, Korzula, MIjet, Kotor, Lastovo,Budva) te uz postupno afirmiranje javne isprave, u nekim statutima alternativnos nazoýnoýéu odredenog broja svjedoka (Braý, Hvar), da bi javna isprava od 13.stoljeZa nadalje postala pretpostavkom valjanosti posla nekretninata iznadodredene vrijednosti (Trogir), odnosno nekretninama uopée.

Dva specifiCina oblika kupoprodaje, formulirana kao darovanje uzremuneratio odnosno kao zamrjena (zemljiýta) uz doplatak - predmet su posebnihautorovih minucioznih analiza. Kod prvog od njih, ýestog u praksi do konca 12.stoljeéa (Zadar, Dubrovnik, Krk), autor razlikuje stariji tip, po kojem protudarnije doduýe simboliýan, ali nije ni pribIi2ni ekvivalent ý.inidbi, te noviji tip, ukojem je remuneracija vrijednoýéu identinia prvoj .inidbi. Istiýuéi ýinjenicu da seti poslovi u vrelima sreéu kao transakcije ciji karakter nije "ýisto poslovni'(adopcije, miraz, odnosi s crkvom), autor ih dovodi u izravnu vezu slangobardskom praksom darovanja inter vivos, praécnog neizbjeýnimLaunegildom, koji i nije bio tek simbolian, te smatra da su ti poslovi recipiranitijekom 8. stoljeéa iz frana.ko-langobardske prakse. Zamnjena uz doplatak (Split,Trogir) takoder je siinulirana kupoprodaja (doplatak stvara ravnoteiu izmeduvrijednosti zamijenjenih nekretnina) ugovarana s ciljem zaobila2enja prava naprvokup i otkup. l jedan i drugi oblik kupoprodaje, zakljuýuje autor, nestaju izprakse koncen 13. stoljeéa.

Konientirajuéi ugovore s klauzulom ugovorne kazne koje Dubrovaki statutodvaja od onih nastalih usmeno, pred svjedocima, bez te klauzule (prvi sunasljedivi i na aktivnoj i na pasivnoj strani, drugi imaju efekte samo usque advitain du2nika), autor ukazuje na podudamosti s bizantskim tipom ugovornekazne, .ija je prepoznatljiva osebujnost razlikovanje utuýive od tek moralneobveze, (a taj tip ugovorne kazne autor nalazi i u starorn, hrvatskom predioýkuKr.koga statuta iz 1388. god., po kojem je ugovor nevaljan " ... ako pena ne budevlo2ena..." i novom redigiranom latinskorn predloýku s konca 16. stoljeéa).

Apstraktne pravne poslove u dubrovaýkiin (i kotorskiln) notarskimknjigama, "robne kredite" po (Creinoýniku, autor objaýnjava kao "etapu u razvojulangobardsko-frana.kih formi", ukazujuéi na evidentnu paralelu sa stoljeéiinaprakticiranom apstraktnom vadijom (i fideijusijom). Napominjujuéi da ti poslovinestaju iz prakse razvojem prava komentatora i njegovom recepcijom, autornavodi poznati glosatorski stav sine causa pactio non efficax te nesuglasje o tompitanju dvaju navjeéih postglosatorskih autoriteta. Po De Ubaldisu kauza je nu2nate ona "dokumentira" ozbiljnost ugovora, dok po Sassoferatu, shodno njegovuizra2enoni sluhu za praksu, odsutnost kauze nije snietnjom za valjanost posla, ali -dode li do spora, ona se mora navesti u tu2bi. "Opstanak" dubrova.kii

apstraktnih ugovora, zakljuéuje autor, u tijesnoj je vezi s opsegom i putovimaprihvaéanja stavova "refonniranog" rimnskog prava.

U studiji o karakteru dalnatinske isprave - s uputama na ranije objavljcneradove (Funkcije i porijeklo sluýbe egzeiinator tu srednjovjekovnim komunamaHrvatskog primorja i Dalhnacije, Starine, 1971 ; 0 javtoj ijeri i dispozitivnostisrednjovjekovnih notarskih isprava, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 4, 1973)

742 PRI AZIZbonik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

autor negira postojanje kontinuiteta izmedu dalmatinskog notarijata i rimskihtabeliona te prosijeduje recepciju mletaýke ustanove egzaminatora u dalmatinskinispravama tijekom 13. stoljeéa. Autorova se istraiivanja nadovezuju na rezultatinaSufflaya koji, odvajajuéi dispozitivnu cartu od dokazne noticije u zadarskoj ispraviiz 918. god. (oporuka zadarskog priora Andrije) raspoznaje onu prvu.Margetifeva analiza, naprotiv, daje uvjerljive argumente da i ta (kao uostalom iostale analizirane isprave - npr. zadarska isprava samostana sv. Kr§evana iz 1066.god.) - ima samo puku dokaznu snagu. Sto se javne vjere tiCe, autorovaistraýivanja ne ostavljaju mjesta sunnji, da dalmatinski notarski instrumentinemaju sami po sebi javnu vjeru, da je notar bio tek pisar te da je fides publicau njegovim ispravama iskiju.iva "posljedica" ovjere pristava, u kojem se sluéajunjihova vjerodostojnost ne mo2e dovoditi u pitanje niti svjedocirna niti drugiinispravama. Uz pristava tijekom 13. i 14. stoljeéa notarske isprave dobivaju javnuvjeru ovjerom egzarninatora, odnosno osobe za to ovlaýtene - kneza (Cres,Lastovo), potestata (Hvar, Braý), jednog suca (Dubrovnik). "Recomandatioexaminatoris" pretpostavka je javne vjere isprave po statutina Krka, Raba(egzeminator verificira ispravu samo po odobrenju kneza i sudaca), Zadra(egzeminatorova je du2nost, izrnedu ostaloga, da od stranaka zatra2i prisegu daposao nije simuliran), Trogira (po egzeminatoru mogu biti ispitivane i ovjerenesarno isprave sastavljene po zaprisegnutom opéinskom notaru), Splita (isprave sesastavljaju u nazoýnosti dvaju svjedoka i jednog od pet svake godine biranihegzeminatora, koji, izmedu ostalog, upisuju navode iz isprava u posebnu opéinskuknjigu). Komentarom redoslijeda pojave egzeminatora u dalmatinskim ispravamaautor zakljuéuje svoju nadahnutu raspravu konstatacijom, da se egzeminatorinajranije pojavljuju u Zadru i Rabu, gdje je mletaýki utjecaj najsnaýnije izraýen,a tek koncem 13.i poýetkom 14. stoljeéa na Krku, gdje je taj utjecaj mnogoslabiji.

U daljnjin izlaganjima autor prosijeduje razvoj dainatinskog "pignusa" -od njegova znaýenja identiýnog onom simboliCnoj kapari kao formi zakljuýenjaobveznoga odnosa do njegova definitivnog oblika kao stvarnopravnog sredstvaosiguranja traibine. Dalmatinsko poruýanstvo, posebno dubrovaýko, predmet jeautorovih osobito minucioznih i opýimih analiza. Unatoý neujednaéenoj praksi,autor konstatira kao zajedniéka obilje2ja dalmatinskoga poruCanstva odsutnostpoznatih beneficija justinijanskoga prava, a poruk je, po nekirn statutima (Split)odgovarao i "personaliter". Kroz "diskusiju" s Jelenom Danilovié autor iznosisvoje drugaeije stavove i interpretacije vrela. Opéi dio autorovih izlaganjazavrava razmatranjem zadarske cesije "cum robore et vigore", .ije varijante autornalazi i u dubrovaékom i kotorskom pravu.

Kao dio "velike terne" (kupoprodaja) Margetié daje jo§ jednu inventivnuanalizu ustanove prvokupa i otkupa. Komparirajuéi rjeýenja pojedinih statuta teanalizirajuéi odredbe ponajprije Statuta Splita, autor istra2uje genezu i proslijedujeevoluciju toga instituta. Premda je prvokup relativno kasno naýao njesto udalmatinskim pravnim sustavina, autor upozorava na tragove toga instituta veéu ispravana iz 11. stoljeéa te smatra inogucim njegovo porijeklo u starom

PRIKAZI 743Zbornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

hrvatskom pravu. Konkretno, poljika laudacija rodaka - istiýe autor - vrlo jevjerojatno utjecala na regulaciju toga instituta u obli2njem Splitu.

U okviru iscrpne rasprave o dalmatinskom ortakluku nije obuhvaéena tzv.trgovaýka societas, buduéi da je to - u praksi najfetée udruienje - imalo znaCajdvostrane kolegancije, pa je predinet autorovih razmatranja u studiji udalmatinskom pomorskom pravu. Ugovor ad pascendun (soceda) tretiran ustatutima Sibenika, Zadra, Braéa, Raba, Korýule, ali najdetaljnije reguliranodredbama Trogirskog statuta, obveznopravni aspekti dalmatinskog kolonatskogodnosa te proturjeéne teze o njegovu podrijetlu predmet su daljnjih autorovihanaliza. U praksi veoma ra§iren, sudeéi po vrelina koja o njemu govore, tzv."ugovor na tri generacije" autor dovodi u svezu sa sIinom praksom u Bizantu iranosrednjovjekovnoj Italiji. Pitanje unutarnjeg odnosa izmnedu suugovaraéa,odnosno pitanje mo2e li jedan od sociusa izravno obvezivati ostale, pitanje je nakojem se autor s posebnom pozorno§éu zadr2ava. Autorovi su zakljuéci da jesolidarna odgovornost suduýnika u ortakluku veoma rafirena u zadnjimdesetljcéima 13. stoljeéa, da je zastupanje u tude ime u istom razdoblju uDubrovniku te cijeloj Dalmaciji prihvaéeno u §irokom opsegu, ali da je zastupanjeostalih ortaka jednim od njih, barem u trgovini izvan Dubrovnika, jedva priznato.

Konaýno, autor razmatra ugovor o iznajmljivanju, koji je, ýto se prava iobveza stranaka tide, razliito stiliziran u pojedinim statutima (Split, Zadar,Sibenik, Pag), premda su sve te odredbe bitno bliske jedna drugoj. Komentaromdeliktnih obveza, posebno sankcija za vraýdu po pojedinim statutina, te ýarolikeslike "zloéina i kazni" u odredbaina pojedinih dalmatinskili statuta, autorzakljuéuje svoja izlaganja srednjovjekovnoga dalmatinskog obveznog prava.

Polazeéi od nespornih mletaékih utjecaja, autorova op§irna rasprava odalmatinskom pomorskom pravu zapoýinje osvrtom na pomiorske ugovore togprava -starijeg transmissuma, rogade i kolegancje. Paralela s mietaýkim pravom,medutim, prestaje - istiée autor - kada je u pitanju naknade §tete, koja je poRapskom statutu i u nefto izmijenjenoj varijaciji po Dubrovaýkon (i Hvarskom)statutu - regulirana po uzoru na bizantske dodatke poznatog Lex Rhodia de iactu.Nasuprot evidentnim mnleta.kim utjccajima na Zadarski i Splitski statut te naregulacije Krýkog i Rapskog statuta, distinkcije utjecaja sa strane na regulacijuDubrovaýkog statuta medutim - mletaékih, od onih koje se oslanjaju ili senadograduju na bizantska na.ela - autor smatrajoý nedovoljno istraýenim. Pojediniugovori - najam broda (koji se zakljuéuje opéom formom davanjern simboliýnogfolara odnosno "prave" kapare), ugovor s mornarom kao i pitanja odgovomostiza §tetu brodovlasnika i snoýenja §tete nastale uslijed havarije, razinatrani su unastavku autorovih izlaganja. Dva osnovna dalnatinska pomnorska ugovora -entega i kolegancija, te treéi, koji u nekim statutima gubi svoju "sanostalnost" -tzv. rogancija, predmet su autorovih detaljnjih analiza. Entega je definirana kao"...ortaéki trgova.ki posao u kojem sudjeluju entegirani, tj. uneseni novac iroba..., brodovlasnik i mornari, s toýno utvrdenim udjelom, s time da se konaénadobit ili gubitak, utvrdeni na osnovi pravnih propisa... rasporeduju medusudionike." Dalnatinskoj, posebno dubrovaékoj koleganciji autor posveéuje

744 PRJKAZIZJornik PFZ. 47 (6) 735-746 (1997)

najvie pozornosti, ninuciozno analizirajuéi vrela. U biti kolegancija je pomorskizajam, sudeéi po ýinjenici da davatelj novca ne sudjeluje u dobiti (i gubicima),kao §to je sluýaj s ortatvoin. lznoseéi o pojedinim teoretskimi problemima dosadaiznesena iiljenja ((Creiio§nik, Kostrenýié, Strohal, Brajkovié, Jelena Danilovié),autor se o mnogim pitanjima distancira i daje drugaýije argumentacije i rjcenja.Konaýno, autor smatra da je i dalmatinska rogancija oblikovana po uzou namletaéko pravo te ukazuje ila éinjenicu da razlika izmedu ovog ugovora ikotegancije nestaje u novijim statutirna (Sibenik, Pag).

5. Pravno podruýje u2e Hrvatske tio je dr2ave narodnih vladara, koje jestoljeéima pod izravniin utjecajina "sa sievera", tj. ugarskoga, a kasnije ielemenata dalnatinskoga (preko njega i miletaCkog) prava, ali i tio u ýijim sevrelima, "uz puno opreza", mogu slijediti sacuvani tragovi staroga hrvatskogprava. Odredbe Poljiýkoga statuta, isprave koju su objavili Surmin i Kukuljevié,Novigradski zbornik, vransko obiýajno pravo, neke odredbe reformacijaZadarskoga i Sibenskoga statuta, pravo tzv. Statuta lige kotara ninskog - vrela sukoja autoru stoje na raspolaganju u analizi prava ove regije. Unutarnju logikunekih odredbi PoljiCkoga statuta autor izravno povezuje s ustanovom obiteljskenepodijeljene inovine, kao §to je to odredba po kojoj otudenje pokretnina imnapravnih efekata tek sljedeéeg dana nakon zakljuýenja posla ("ide.. .doinon...iprinoéa") koju, u sliinoj varijanti, sadr2i i KrCki statut u ýijem su hrvatskompredlo§ku pohranjeni "pre2itci" staroga hrvatskog prava, preuzeti u njegovulatinskom izdanju. Takoder, dubiji simisao ustanove "zamjena s pridavkom"odnosno prez pridavka treba tra2iti, isti:e autor u osnovama starog hrvatskogprava, kao ýto, uostalomn, i transakcija "kupoprodaja - zajarn", po kojoj "kupljenu"zemlju vjerovnik koristi do povratka zajma, sna2no asocira ila nedifereneiraneposlove staroga hrvatskog prava.Medutim, u polji.kom uzdarju - prodaje u formi darovanja i protudarovanja, autorvidi recepciju iz dalinatinskoga pravnog podru.ja. Autorova detaljna analiza pojina"odmit" (po Hlerkovu daéa ýto se daje opéini) ima za rezultat zakljuéak, da tajpojam oznaCava dodu§e optercéenjce, ali i stanovitu legitiniaciju prava na dio uzajednikoj imovini. Solemnitet koji prati otudenje nekretnina, "uvod" - jedini jepravno relevantni akt, isti:e autor, dok sam posao "nijc ýak ni naslov kojim bi seobranio po§teni posjed". U pojmu bezi]etje (bezuvitje), istiýe autor, trebaprepoznati obligatni element, koji je pratio kupoprodaju nekretnina i ozilaýavaoda je investicija obavljena. Po autorovoj reinterpretaciji odredbe o pivokupu "...oni kih pristoji" - nisu nikakav daljnji red ovlafteniil na prvokup, a u odredbi 61.autor sinatra da nije rije o poruC.anstvu, nego o odgovornosti za evikciju. UPosebnom dijelu predinet su autorovih analiza ortakluk po Novigradskomzborniku, obiljeja obveznopravnih agrarnilh odnosa, te odredba gradenja lia tudcmizemIj§tu po Poljiékom statutu, u kojen nema mjesta naéelu superficies solo cedit.Razmatrajuéi na kraju obveze nastale deliktinia, autor s velikom pozorno§éuanalizira odgovornost za §tetu, nastalu hote, ali zahvaliv se, te onu nastalu ulehote, podvlaéi razliku iznedu pojmova razunak i teýa pokora te konentira

PRIKAZI 74iZbonik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

poljiýke kazne za pojedine delikte.

6. Pravo slavonske pravne regije, pod jakim i izravnim utjecajernugarskoga prava, obradivano je do sada tek dogmatski, bez istra2ivanja njegovihspecifi.nosti, na koje, uostaloni, ukazuje sam Vórbeczy. Vrela su medutim,izuzev onih koja se odnose na srednjovjekovni Zagreb, posebno Gradec, vie negoskromna. To su §krti podacima, ,ablonski fonnulirani privilegiji slavonskimgradovima - izuzev onog zagrebaýkom Gradecu, tzv. Slavonski statut iz 1273.god. te Iiotki statut s poCetka 16. stoljeéa. Premda je autor pri istra2ivanjuobveznoga prava srednjovjekovne Slavonije prouéavao sa:uvanc isprave objavljeneu SmiCiklasovu Codexu (do 1399.god.), morao se ipak zadovoljiti s veomaoskudnim podacina, koji se uglavnom odnose na materiju naknade ýtete i obvezeiz delikta. U uvodnom se dijelu autor osvrée na karakter zagrebaCkih posjedovnihkaterni, te analizira proceduru upisa stefenih prava, usporeduje navode u timknjigama s odgovarajuéim nevelikimi brojem integralno saýuvanih isprava.Komentirajuéi obilje2ja ugarske isprave, autor - nasuprot Timonu - poriýe njezindispozitivni karakter. U osvrtu pak na sredstva osiguranja obveza, Margetidukazuje na beziznimno ukljuCeno pravo uporabe zalo2enih i pokretnina inekretnina. Najveéi prostor u Posebnom dijelu zaprema autorova studijakupoprodaje (i ostalih otudenja nekretnina) u kojoj su analizirani skromni podacistarog ugarskog prava, refim otudenja nekretnina prema Zlatnoj buli Andrije II,slo2en sustav njihova otudenja po Tripartitu, te re2im kupoprodaje prema vrelimnazagrebaCkog Gradeca. Ova se potonja, kako autor pokazuje, zakljuýivalaispunjenjem obveze jedne te djelomiýninm ispunjenjem druge stranke, a autoriznosi pretpostavku, "... presmionu na osnovi tako mr§avih vijesti ...", da se ranijekupoprodaja i na ovom tlu perfektuirala davanjem simboline kapare. Na vrelimazagrebaCkog Gradeca autor analizira pravo prvokupa, pojmove testesvictimatories, odnosno aldomasarii, darovanje, zajam i ortakluk, ugovor oiznajmljivanju radne snage te ugovore o djelu i najmu stana, kao i tzv. terraeconditionales, tj. stvarnopravni zakup nekretnina. Svoju raspravu autor zaklju:ujedetaljnom analizomi vrela u kojima je rijeý o naknadi ýtete te opýirnom raspravomo obvezama nastalim deliktima poglavito prema regulaciji gradekog privilegijai bogatih podataka u gradeCkim sudskii katernama.

III. Pogovoru s najkompetentnije strane (prof. Antun Cvitanié) slijedekazala bogatog autorova znanstvenog instrumentarija. Evo nekoliko"matematikih" podataka. Daleko najveéi broj od gotovo 1700 referencija - uputesu na analizirana i komentirana vrela, .iji je broj (samo statuta je pedesetak)vi&estruko veéi od broja citiranih naslova literature, ukljuCujuci i opéa djela(H-cusler, Lanovié, Pertile, Schroder, Timon) a od toga su, barem éetvrtina -autorovi radovi.

Zakljuýujudi naý osvrt, dodajeio da je Margetiéevo djelo sustavni prikazu mjeri koja je odredena izvornim materijalom, a njegove rasprave pojedinihinstituta iii probleinatika - :esto autonomne cjeline za sebe - studije najvie

746 PRIKAZIZbornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

znanstvene razine. Spomenimo jo§ jednom autorove rasprave o pravu prvokupa,o karakteru i obiljeiju (ne samo) hrvatskih srednjovjekovnih isprava, koje ga, uzSufflaya, legitimiraju kao najboljeg poznavatelja diplomatike iii inventivne analizestarog hrvatskog prava. Hrvatsko srednjovjekovno obvezno pravo akademika LujeMargetiéa djelo je, u kojem do punog izraiaja dolaze autorova golemapravnopovijesna erudicija i velika intelektualna energija, a na kraju nam preostajesamo ponoviti rijefi prof. Cvitaniéa, da je rije, o djelu koje je neprocjenjivdoprinos hrvatskoj i europskoj povijesnoj znanosti.

Nakladnici su HAZU, Pravni fakultet u Rijeci, izdavake kuée Vitagraf iAdamid. Tehnikoj ekipi koja je sudjelovala u pripremi knjige upuéujemo pohvaleza besprijekomo obavljen posao.

Prof. dr. sc. Magdalena Apostolova-Margavelski