Magistarski konacna verzija

Nurija Jahjefendić

Sarajevo 2014.

Prirodno - geografska i kulturno - historijska baština Kantona 10 kao resurs za razvoj turizma

Završni - Magistarski rad

UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO – MATEMATIČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

II CIKLUS-SMJER: TURIZAM I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

PRIRODNO - GEOGRAFSKA I KULTURNO -

HISTORIJSKA BAŠTINA KANTONA 10 KAO

RESURS ZA RAZVOJ TURIZMA

ZAVRŠNI - MAGISTARSKI RAD

Mentor: Kandidat:

Prof.dr. Snježana Musa Nurija Jahjefendić

Sarajevo, oktobar 2014. godine

UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO – MATEMATIČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

II CIKLUS-SMJER: TURIZAM I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

PRIRODNO - GEOGRAFSKA I KULTURNO -

HISTORIJSKA BAŠTINA KANTONA 10 KAO

RESURS ZA RAZVOJ TURIZMA

ZAVRŠNI - MAGISTARSKI RAD

Mentor: Kandidat:

Prof.dr. Snježana Musa Nurija Jahjefendić

Sarajevo, oktobar 2014. godine

Sadržaj

Predgovor ................................................................................................................................... 7

Uvod ........................................................................................................................................... 8

1. Kanton 10 - geografski položaj i geografske karakteristike .............................................. 10

2. Prirodno - geografska baština Kantona 10 ........................................................................ 15

2.1. Definicija prirodno - geografske baštine, svrha i značaj zaštite prirode ...................... 15

2.2. Određivanje i definiranje zaštićenih prirodnih područja .............................................. 16

2.3. Savremeni pregled zaštićenih prirodnih područja ....................................................... 19

2.4. Zaštićena područja prema IUCN -u ............................................................................. 25

2.4.1. Nacionalni park "Una" ....................................................................................... 25

2.4.2. Park prirode "Blidinje jezero" ........................................................................... 28

2.5. Prijedlozi novih zaštićenih područja prema IUCN-u ................................................... 35

2.5.1. "Šator" - prijedlog kao spomenik prirode (SP) ................................................. 35

2.5.2. "Livanjsko polje" - prijedlog kao zaštićeni pejzaž (ZP) ..................................... 40

2.6. Prirodna područja od posebnog značaja za razvoj turizma ......................................... 46

3. Kulturno - historijska baština Kantona 10 ......................................................................... 50

3.1. Definicija kulturno - historijske baštine, klasifikacija i zaštita .................................... 50

3.2. Kulturno - historijska baština Kantona 10 ................................................................... 53

3.2.1. Prahistorijsko doba ........................................................................................... 55

3.2.1.1. Gradine ............................................................................................... 59

3.2.2. Rimsko i ranokršćansko doba ............................................................................ 63

3.2.2.1. Bazilike ............................................................................................... 64

3.2.2.2. Mostovi ............................................................................................... 67

3.2.2.3. Vile ...................................................................................................... 69

3.2.2.4. Artefakti .............................................................................................. 71

3.2.3. Srednjovjekovno doba ....................................................................................... 73

3.2.3.1. Srednjovjekovne utvrde i crkve ........................................................... 73

3.2.3.2. Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici ................................... 77

3.2.4. Osmansko doba ................................................................................................. 85

3.2.4.1. Urbane cjeline .................................................................................... 88

3.2.4.2. Pojedinačni spomenici ......................................................................... 93

3.2.4.2.1. Sakralni objekti ..................................................................... 93

3.2.4.2.1.1. Džamije .................................................................. 94

3.2.4.2.1.2. Crkve i samostani .................................................. 99

3.2.4.2.2. Groblja, mezarja i turbeta ................................................. 103

3.2.4.2.2.1. Muslimanska groblja ........................................... 103

3.2.4.2.2.2. Katolička groblja ................................................ 104

3.2.4.2.2.3. Pravoslavna groblja ............................................ 105

3.2.4.2.2.4. Jevrejsko groblje ................................................. 106

3.2.4.2.2.5. Zasebni nišani od velikog značaja ...................... 106

3.2.4.3. Javni objekti ....................................................................................... 108

3.2.4.3.1. Stare škole i mejtefi ............................................................ 108

3.2.4.3.2. Mostovi ................................................................................ 109

3.2.4.3.2.1. Most na Dumanu ................................................. 109

3.2.4.4. Stambeni objekti ................................................................................. 110

3.2.4.4.1. Kule i odžaci ...................................................................... 110

3.2.4.4.2. Hanovi i kuće ..................................................................... 111

3.2.5. Austrougarsko doba ......................................................................................... 113

3.2.5.1. Spomenici iz Austro - ugarskog perioda ........................................... 114

3.2.5.1.1. Upravni, javni i privatni objekti ......................................... 114

3.2.5.1.2. Vjersko - sakralni objekti ................................................... 115

3.2.6. Period između dva svjetska rata ...................................................................... 118

3.2.6.1. Kulturno - historijski spomenici između dva svjetska rata ............... 118

3.2.7. Period Jugoslavije ........................................................................................... 120

3.2.7.1. Kulturno - historijski spomenici iz perioda Jugoslavije ................... 120

4. Identifikacija i valorizacija prirodno - geografske i kulturno - historijske baštine u

Kantonu 10 ............................................................................................................................ 123

4.1. Prirodno - geografska baština kao turistički motivi Kantona 10 ............................... 123

4.1.1. Identifikacija prirodno - geografske baštine kao turističkih motiva

Kantona 10 ......................................................................................................................... 123

4.1.2. Vrednovanje prirodno - geografske baštine kao turističkih motiva

Kantona 10 ......................................................................................................................... 124

4.1.3. Rangiranje prirodno - geografske baštine kao turističkih motiva

Kantona 10 ......................................................................................................................... 127

4.2. Kulturno - historijska baština kao turistički motivi Kantona 10 ................................ 130

4.2.1. Identifikacija kulturno - historijske baštine kao turističkih motiva

Kantona 10 ......................................................................................................................... 130

4.2.2. Vrednovanje kulturno - historijske baštine kao turističkih motiva

Kantona 10 ......................................................................................................................... 131

4.2.3. Rangiranje kulturno - historijske baštine kao turističkih motiva

Kantona 10 ......................................................................................................................... 142

Zaključak .............................................................................................................................. 149

Literatura i izvori .................................................................................................................. 152

Popis literature .......................................................................................................... 152

Popis izvora ............................................................................................................... 153

Popis karata ............................................................................................................... 153

Popis slika ................................................................................................................. 154

Popis tablica .............................................................................................................. 156

Popis grafikona ......................................................................................................... 156

Nurija Jahjefendić Magistarski rad

7

Predgovor

S obzirom na sve veći značaj koji turizam ima u privrednom razvoju kako šire tako i

uže društvene zajednice, važno je imati neku vrstu katastra prirodnih i kulturno historijskih

artefakata, pri čemu se njihova valorizacija može jednostavno istraživati. Sve navedeno

ukazuje kako je izučavanje geografskih elementa naše baštine dobilo nezamjenjivu ulogu, te i

smjer "Turizam i zaštita životne sredine" na Odsjeku za geografiju PMF u Sarajevu može

mnogo doprinjeti razvoju turizma.

Ovaj rad je samo produkt sheme istraživanja turizma koji studenti usvajaju na

Odsjeku za geografiju i tipičan je primjer "katastra potencijala za turistički razvoj" nekog

područja, u ovom slučaju Kantona 10.

Ovim radom nastojalo se obuhvatiti potencijale za razvoj turizma u Kantonu 10, s

obzirom da se na njegovu teritoriju nalazi veoma specifičan konglomerat artefakata nastalih

kroz historijski razvoj, te mnoštvo resursa kako prirodnih tako i kulturno – historijskih.

U dogovoru sa mentoricom prof. dr. Sc. Snježanom Musa definirana je tema

"Prirodno - geografska i kulturno - historijska baština Kantona 10 kao resurs za razvoj

turizma", koja je prihvaćena i odobrena na Vijeću Odsjeka za geografiju.

Glavni razlog odabira ove teme je moja zainteresiranost za prostorom sa kojeg

dolazim, jer ovo predstavlja upravo prostor izuzetne netaknute prirode, kao i različitih

kulturno - historijskih krugova koji su vladali i imali utjecaj na ovim prostorima. U potrazi

sam za najboljim modelom pomoću kojeg će se vršiti identifikacija i valorizacija prirodno -

geografske i kulturno - historijske baštine i čiji će rezultati biti relevantni i korisni u budućim

segmentima turističkog razvoja i planiranja.

Tijekom izrade magistarskog rada nije bilo ozbiljnijih poteškoća, a na raspolaganju

mi je bila Samostanska knjižnica u Livnu, knjižnica Odsjeka za geografiju Prirodno –

matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, stručni i naučni radovi te različiti elaborati.

Zahvalio bih se svojoj mentorici Prof. dr. Sc. Snježani Musi. Upućujem zahvalnosti i

profesorima, asistentima i djelatnicima Odsjeku za geografiju Prirodno – matematičkog

fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Iznimnu zahvalnost ovdje želim iskazati svojim skrbnicima dedi i majki, te dvjema

sestrama Amri i Hani kao i bližoj porodici, koji su me podržavali tijekom školovanja. Također

znak zahvalnosti upućujem svom prijatelju Ivanu Budiću koji mi je pomogao pri valorizaciji

prirodno - geografske i kulturno - historijske baštine koju smo zajedno identificirali na

terenu.

Autor


8

Uvod

Predmet ili objekat istraživanja jeste turistička valorizacija prirodno - geografske i

kulturno - historijske baštine Kantona 10 kroz različite historijske periode, od prahistorije do

kraja XX stoljeća uključujući i spoznaju značenja pojedinih resursa u cilju kreiranja kvalitene

turističke ponude Kantona 10.

Osnovni cilj ovog magistarskog rada je predstaviti sve prirodno - geografske i kulturno

- historijske spomenike Kantona 10. Valorizacija prirodnih i antropogenih turističkih motiva

Kantona 10 u ovom obimu i kompoziciji, u ovom radu sa geografskog aspekta, obrađuje se po

prvi put u našoj turističko – geografskoj literaturi Bosne i Hercegovine.

Rad je koncipiran iz četiri tematske cjeline i to:

Kanton 10 - Geografski položaj i geografske karakteristike;

Prirodno - geografska baština Kantona 10;

Kulturno - historijska baština Kantona 10;

Identifikacija i valorizacija prirodno - geografske i kulturno - historijske baštine u

Kantonu 10

U prvom dijelu rada detaljno je obrazložen geografski položaj općine, granice,

prostorni obuhvat; ukratko objašnjene prirodno - geografske karakteristike; geološka građa,

geomorfološke karakteristike, klimatske karakteristike, hidrografske, pedološke i

biogeografske te društveno – geografske; stanovništvo i saobraćajni položaj.

Drugi dio rada se bazira na prirodno - geografsku baštinu i dijeli se na trenutnu i

potencijalnu zaštitu te prostore od posebnog prirodnog značaja. U trenutnu zaštitu prema

IUCN navode se NP "Una" i PP "Blidinje", potencijalnu SP "Šator" i ZP "Livanjsko polje" te

prostori posebnog prirodnog značaja koje sam izdvojio su: pećina Ledenica, ponor Kovači,

visoravan Borova Glava i jezera Kukavičko, Rastičevsko te Turjača.

U trećem dijelu rada na reprezentativan način predstavljena je kulturno - historijska

baština Kantona 10 kroz periode njihovog nastanka: prahistorijsko doba, rimsko i

ranokršćansko doba, srednjovjekovno doba, osmansko doba, austrougarsko doba, period

između dva svjetska rata i period socijalnističke Jugoslavije. Na ovaj način izdvojini su

spomenici koji se nalaze na pod zaštitom države Bosne i Hercegovine, prema Komisiji /

Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika, na tentativnoj listi, kao i spomenici koji

prema mojoj ocjeni zaslužuju biti u sastavu turističke ponude Kantona.

U četvrtom dijelu rada nakon detaljnog postupka prepoznavanja / identifikacije

prirodnih i antropogenih turističkih motiva na prostoru Kantona 10, sačinjeni su spiskovi tih

motiva koji su postupkom, u četiri parametra kod prirodnih i šest parametara kod kulturnih

motiva, ocjenjeni od 0 - 5. Nakon toga, vrednovane su zasebno opće prosječne turističke


9

vrijednosti svih identificiranih turističkoh motiva prirodno - geografske i kulturno - historijske

baštine. Na taj način data je cjelovita slika stvarne turističke vrijednosti prirodnih i

antropogenih turističkih motiva Kantona 10.

U procesu datih istraživanja korištene su opće naučno-istraživačke metode kao što su:

metod analize i sinteze, komparativni metod, metod posmatranja, statistički metod,

klasifikacioni metod i dr. Od turističko - geografskih korišteni su: metod identifikacije /

inventarizacije, terenske opservacijske metode, metod turističke valorizacije, metod rangiranja

te metod kartiranja.

Na kraju rada dat je spisak izvora i literature koji su korišteni u postupku izrade ovog

rada.


10

1. Kanton 10 - geografski poloţaj i geografske karakteristike

Kanton 10 (drugi nazivi: Livanjski kanton, Zapadnobosanski kanton, Hercegbosanska

ţupanija) se nalazi u graniĉnom jugozapadnom pojasu Bosne i Hercegovine sa Republikom

Hrvatskom. Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, došlo je do promjene

unutrašnjeg administrativnog ustrojstva Bosne i Hercegovine, gdje je naša zemlja podijeljena

na 2 entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, te Distrikt Brĉko.

Republika Srpska je centralizirana sa sjedištem u Banja Luci, te niţi taksonometrijski nivoi su

općine, dok Federacija BiH je decentralizirana sa sjedištem u Sarajevu, ali niţe upravne

jedinice ĉine kantoni. Federacija BiH je saĉinjena od 10 kantona, a svaki kanton ima svoje

upravno i politiĉko sjedište koje je administrativno saĉinjen od nekoliko općina.

Teritorija Kantona 10 po svom regionalno – geografskom poloţaju pripada

Makroregiji bosanskohercegovaĉkog visokog krša, odnosno Mezoregiji bila, polja, površi i

brda Jugozapadne Bosne, a grad Livno predstavlja mezoregionalni centar. TakoĊer Livno

predstavlja i sjedište vlade, a Tomislavgrad sjedište Skupštine Kantona 10, koji je po veliĉini i

teritorijalno najveći u Federaciji Bosne i Hercegovine sa površinom od 4 934,9 km2 ili 19%

površine FBiH, odnosno 10% površine Bosne i Hercegovine.1

U unutrašnjem ustrojstvu Kantona 10 ĉine niţe taksonometrijske jedinice – 6 općina:

Drvar (ranije Titov Drvar), Bosansko Grahovo, Glamoĉ, Livno, Kupres i Tomislavgrad (ranije

Duvno). Prijeratna površina općina koje se nalaze u okviru današnjeg Kantona 10 je iznosila 5

402,4 km2, ali nakon Dejtonskog sporazuma došlo je do pomjeranja granica, te je jedan dio

općine Drvar pripao Unsko – sanskom kantonu (općini Bihać), zatim Republici Srpskoj

(novonastala općina Istoĉni Drvar) i dio općine Glamoĉ (pripao općini Šipovo), te sjeverni dio

općine Kupres (novonastala općina Kupres RS). Stoga površina općina koje ĉine Kanton 10 je

smanjena za 467,5 km2. Ostale općine Kantona 10 (Livno, Tomislavgrad i Bosansko

Grahovo) nisu mijenjale svoje granice, jer se nalaze uz sami rub sa Republikom Hrvatskom.

Naziv općine Površina u km

2

(2013.)

Površina u km2

(1991.)

Dio pripao

Federaciji BiH

Dio pripao

RS

Drvar 589,3 950,0 285,4 75,3

Bosansko Grahovo 780,0 780,0 - -

Glamoĉ 1 033,6 1 089,0 55,4

Livno 994,0 994,0 - -

Kupres 569,8 622,0 - 52,2

Tomislavgrad 967,4 967,4 - -

Kanton 10 4 934,1 5 402,4 285,4 182,9

1 Federalni zavod za statistiku, Kanton 10 u brojkama, 2010.

Tablica 1 Odnosi površina općina u Kantonu 10 prema popisu iz 1991. i 2013. godine

Izvor: ArcGis, Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, obradio autor


11

Prirodnu granicu Kantona 10 ĉine sljedeće planine: Dinara, Kamešnica na jugozapadu

ĉine prirodnu granicu sa Republikom Hrvatskom, Zavelim, Midena i Lib planina na jugu ĉine

granicu sa Zapadnohercegovaĉkim kantonom, Vran, Ljubuša i Raduša ĉine granicu sa

Hercegovaĉko – neretvanskim i Srednjobosanskim kantonom na istoku, Vitorog, Paripovac, i

Klekovaĉa ĉine granicu sa Republikom Srpskom, te Osjeĉenica, Ujilica i Bobara razdvajaju

Kanton 10 od Unsko – sanskog kantona.

Na prostoru Kantona 10 najviše su zastupljene naslage jure, krede, tercijar i kvartar, a

djelomiĉno su zastupljene naslage trijasa, drugim rijeĉima na ovom teritoriju otkrivene su

naslage starosti od mezozoika do kvartara. Zapravo, ovaj prostor u cjelini ima odlike krškog

reljefa i krške hidrografije. U dinarskom pogledu spada u grupu Bosansko-hercegovaĉkog

visokog krša odnosno, vanjskih dinarida.

Karta 1 Geografski poloţaj Kantona 10 unutar Bosne i Hercegovine

Izvor: ArcGis; Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, obradio autor


12

Izvor: foto; autor 2014.

Slika 1 Prirodno - geografski motivi Kantona 10 (1 - Livanjsko polje (najveće polje u

kršu u svijetu), 2 - Ponor Kovaĉi, 3 - Buško jezero, 4 - Turjaĉa jezero, 5 - Vran planina

(najviša planina u Kantonu 10), 6 - Rijeka Unac u Drvaru, 7 - Vukovsko polje)


13

U geomorfološkom smislu, na podruĉju Kantona 10 mogu se izdvojiti dva osnovna

reljefna tipa, a to su: planinski okvir, koji se moţe izdvojiti pod nazivom bila i polja, koja u

društveno - privrednom smislu imaju središnje znaĉenje u okviru Kantona. Vaţno je

napomenuti i ostale geomorfološke oblike, a to su: škrape, vrtaĉe, humovi, krška vrela,

aluvijalne ravni, itd.

Pozitivne i negativne morfostrukturne cjeline na podruĉju Kantona 10 nastale su kao

rezultat sloţenih tektonskih procesa. IzmeĊu glavnih antiklinala, morfocjelina Dinare,

Kamešnice, Staretine, Cincara, Šatora, Hrbine, Paripovca, Zavelima, Ljubuše, Midene,

Klekovaĉe, Jadovnika, Lunjevaĉe i dr. smještene su morfostrukture sinklinalnog tipa, krška

polja, kotline i rijeĉne doline.

Kanton 10 je smješten na krajnjem juţnom dijelu sjevernog umjerenog toplotnog

pojasa i sjevernom dijelu sjevernog suptropskog pojasa, te je podloţan utjecaju toplih i

vlaţnih maritimnih zraĉnih masa sa Atlantika te suhog i hladnog zraka iz unutrašnjosti Azije.

Prema Koppenovoj klasifikaciji klime, prostor Kantona 10 pripada klimatskom tipu koji ima

oznake umjereno tople i vlaţne klime sa toplim ljetom. Glavni klimatski tipovi na prostoru

Kantona 10 su Cf (do oko 1 000 m n.v.), Df (od 1 000 do 2 000 m n.v.) i ET klimatski tip,

iznad 2 000 m n.v.

Hidrološku okosnicu ĉitavog prostora (preko 50%) ĉini sliv rijeke Krke - Cetine sa

površinom od 2 622,17 km2. Ostali slivovi u Kantonu 10 su: sliv rijeke Une - 1 237,69 km

2,

Vrbasa - 616,84 km2 i Neretve - 454,22 km

2. Najveći dio Kantona 10 pripada Jadranskom

slivu (62,40%), tj. sliv rijeke Krke - Cetine i Neretve, dok ostala dva sliva pripadaju

Crnomorskom slivu rijeka.2

MeĊu najvaţnije hidrografske prirodne resurse Kantona 10

ubrajaju se veoma ĉiste i hladne vode koje se nalaze na obodnim stranama krških polja.

S biogeografskog aspekta, podruĉje Kantona 10 pripada eurosibirskoj - boreoameri-

ĉkoj regiji, sa dominantnim biomom bukovih i bukovo - jelovih šuma, unutar kojeg su

najzastupljeniji ekosistem bukovih i bukovo - jelovih šuma europske bukve. Pored njih

ograniĉenim arealima zastupljen je biom umjerenovlaţnih šuma vrba i topola, biom vlaţnih

šuma luţnjaka i poljskog jasena (posebno u krškim poljima - Livanjsko i Duvanjsko), biom

submediternaskih šuma i šibljaka medunca, bjelograbića i crnog graba i na većim nadmorskim

visinama ekosistem planinskog bora krivulja. Od krupnih sisavaca na ovom podruĉju

obitavaju zec, vuk, lisica, lasica, kuna zlatica, divlja svinja, smeĊi medvjed, srna i konj.

Intenzivne promjene na ovom prostoru u posljednjih nekoliko godina, dovele su do nestanka

velikog broja vrsta ptica.

Kanton 10, prema popisu stanovništva iz 1991. godine je imao 118 257 stanovnika, pa

slijedom prateće procjene stanovništva, uoĉava se kako je broj stanovnika kontinuirano

opadao iz godine u godinu. Procjenama iz 2009. godine broj stanovnika je opao na 80 322

stanovnika, dok prema zadnjim procjenama iz 2012. godine broj stanovnika je opao na 79

351. Usporedimo li ovaj broj stanovnika sa popisnom godinom iz 1991. broj stanovnika je

opao za 1/3 prijeratnog stanovništva. No meĊutim, popis stanovništva iz 2013. godine je

2 ArcGis, Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, Slivovi u Bosni i Hercegovini, obradio autor


14

pokazao da procjene stanovništva nisu relevantne i da je broj stanovnika u odnosu na 2012.

godinu veći za 11 376 stanovnika i iznosi 90 727 stanovnika, odnosno manji za 27 530

stanovnika u odnosu na 1991. godinu.

Gledano po općinama iz 1991. godine broj stanovnika je bio slijedeći: Livno (40 600

st.), Tomislavgrad (30 009 st.), Drvar (17 126 st.), Glamoĉ (12 593 st.), Kupres (9 618 st.) i

Bosansko Grahovo (8 311 st.). MeĊupopisne procjene stanovništva izmeĊu 1991. i 2013.

godine pokazuju da su sve općine Kantona 10 imale manji broj stanovnika u odnosu na 1991.

godinu. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine broj stanovnika u općinama je bio

slijedeći: Livno (37 487 st.), Tomislavgrad (33 032 st.), Drvar (7 506 st.), Glamoĉ (4 038 st.),

Kupres (5 573 st.) i Bosansko Grahovo (3 091 st.). Prema ova dva popisa stanovništva,

moţemo vidjeti drastiĉne promjene, gdje su sve općine, osim općine Tomislavgrad, u

Kantonu 10 imale pad stanovništva.

Prema usporedbi popisa stanovništva iz 2013. godine u odnosu na 1991. godinu

najviše stanovništva su izgubile općine Drvar (-9 620), Glamoĉ (-8 555), Bosansko Grahovo

(-5 220), Kupres (-4 045) i Livno (-3 113), dok Tomislavgrad je imao povećanje stanovništva

za 3 023 stanovnika. U odnosu na ukupan broj stanovnika iz 1991. godine, općina Drvar,

Glamoĉ, Kupres i Bosansko Grahovo su imale izrazito smanjenje stanovništva (> -30%), dok

općina Livno je imala malo smanjenje (do -10% ) i općina Tomislavgrad je biljeţila umjeren

porast od 10 – 30%.

Kanton 10 ima veoma povoljan cestovni saobraćaj unutar Bosne i Hercegovine. Sa

ostalim dijelovima drţave povezan je sa 4 magistralna puta (M15 u pravcu Mostara, Ĉapljine,

Ploĉa, M16 prema Bugojnu, Travniku, Sarajevu, M15 prema Banja Luci, Bosanskoj Gradišci,

M14-2 preko Bosanskog Petrovca, Bihaća do Zagreba) i 2 magistralna puta sa graniĉnim

prijelazima za Hrvatsku (M16 u pravcu GP Kamensko, Sinj, Split, M14-2 u pravcu Knin,

Zadar). Planirana je gradnja autoputa Bosanska Gradiška - Banja Luka - Livno - Split, kao i

brza cesta lašvanska petlja - Travnik - Bugojno - Kupres - Livno (prikljuĉenje na autoput).

Naziv općine 1991. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. Index 1991-

2013.

Bos. Grahovo 8 311 2 102 2 089 2 057 2 039 3 091 - 62,81%

Drvar 17 126 11 286 11 196 11 070 10 902 7 506 - 56,21%

Glamoĉ 12 593 4 710 4 660 4 602 4 552 4 038 - 67,93%

Kupres 9 618 3 437 3 383 3 368 3 336 5 573 - 42,05%

Livno 40 600 32 013 31 878 31 785 31 727 37 487 - 7,67%

Tomislavgrad 30 009 27 252 27 116 26 997 26 795 33 032 +10,07%

Kanton 10 118 257 80 800 80 322 79 879 79 351 90 727 - 23,28%

Tablica 2 Broj stanovnika po općinama i Kantonu 10 u periodu od 1991. do 2013. godine i

meĊupopisne razlike u postocima

Izvor: Federalni zavod za statistiku, popis 1991., procjene 2009-2012, preliminarni rezultati

popisa 2013.


15

2. Prirodno - geografska baština Kantona 10

2.1. Definicija prirodne baštine, svrha i znaĉaj zaštite prirode

Prirodna baština (u smislu Pariške konvencije o Svjetskoj kulturnoj i prirodnoj

baštini) oznaĉava prirodne karakteristike koje se sastoje od fiziĉkih ili bioloških formacija ili

grupa takvih formacija, a imaju svjetski izuzetnu vrijednost sa estetskog ili nauĉnog gledišta;

takoĊer i geološke i fiziĉko - geografske formacije i toĉno odreĊene površine koje

predstavljaju staništa ugroţenih vrsta ţivotinja i biljaka od svjetski izuzetne vrednosti s

gledišta nauke i zaštite i oĉuvanja prirode; takoĊer i mjesta u prirodi ili toĉno odreĊene

površine u prirodi koje su od svjetski izuzetne vrijednosti s gledišta nauke, zaštite i oĉuvanja

prirode ili kao prirodne ljepote.3

Dijelovi geografske sredine koje karakterište visok stepen geo i biodiverziteta štite se

zakonom drţave na ĉijem su teritoriju. Zaštićeni dijelovi geografske sredine su razliĉiti te

variraju od pojedinaĉnih prirodnih objekata (vodopad, pećina i sl.), odreĊenih biljnih i

ţivotinjskih vrsta pa sve do velikih teritorijalnih prostranstava. Zaštićena podruĉja se

uspostavljaju prije svega u svrhu nauĉnih istraţivanja, zaštite specifiĉnih objekata prirodne

sredine, obrazovanja, oĉuvanja geo i biodiverziteta, te razvoja odrţivog turizma. Pruţaju

mogućnost za istraţivanje, monitoring, obrazovanje i trening na lokalnom nivou, te

mogućnosti za komparativne istraţivaĉke i monitoring programe na regionalnom nivou.

Definiranje, odreĊivanje i upravljanje zaštićenim podruĉjem ima za cilj da pokaţe da

se konverzacija prirode i njihovih resursa moţe koristiti za podsticanje odrţivog razvoja koji

je zasnovan na nauĉnim istraţivanjima, te saznanjima koja su rezultat rada velikog broja

struĉnjaka razliĉitih profila. Zaštićeno podruĉje osigurava zaštitu lokalnih biljnih i

ţivotinjskih vrsta, te cjelokupne geografske sredine, koja je neophodna radi oĉuvanja geo i

biodiverziteta.

Kanton 10 posjeduje znaĉajne prirodne vrijednosti, na ĉijoj se zaštiti veoma slabo

poduzimaju mjere. Ovaj prostor je slabo naseljen, pa stoga posjeduje velika netaknuta

prostranstva u kojima je ĉovjek imao veoma mali ili gotovo nikakav utjecaj.

Ratna dejstva i neadekvatno upravljanje prirodnim potencijalima su doveli do

degradacije i narušavanje prirodne sredine kako u Kantonu 10, tako i u cijeloj Bosni i

Hercegovini. Nezakonita sjeĉa šume, bespravna gradnja, kontaminiranost zemljišta minama,

nekontrolirano iskorištavanje mineralnih resursa, zagaĊenje zraka i vode samo su neke od

štetnih antropogenih utjecaja na geografsku sredinu. Trend valorizacije prirodnih podruĉja od

izuzetnog znaĉaja zbog visokog stepena geo i biodiverziteta, poĉeo je od 1999. pripremom

elaborata za proglašavanje pravne zaštite, u cilju osiguranja odrţivog razvoja podruĉja kao i

razvoja turizma. Osnivaju se upravljaĉke strukture, te se osiguravaju financijska sredstva za

funkcioniranje zaštićenih podruĉja.

3 e-turizam.com - definicija prirodne baštine


16

2.2. OdreĊivanje i definiranje zaštićenih prirodnih podruĉja

Zaštićena podruĉja predstavljaju jedan od kljuĉnih instrumenata, koji se koristi

prilikom zaštite zona sa znaĉajnim i/ili ugroţenim geo i biodiverzitetom. Prema IUCN-u,

zaštićeno podruĉje se definira kao: „Podruĉje kopna i/ili mora koje je posebno posvećeno

zaštiti i odrţavanju biološke raznolikosti, kao i prirodnih i sa njim povezanih kulturnih

resursa, a kojim se upravlja putem zakonskih ili drugih efektivnih mjera“.

Postoji više vrsta zaštićenih podruĉja koja su u zavisnosti od stepena rariteta i

kurioziteta, te estetskih vrijednosti njima pripadajućih prirodnih elemenata, razlikuju po

reţimu zaštite koji se u njima sprovodi. U mnogim drţavama su prisutne razliĉite

kategorizacije zaštićenih podruĉja, meĊutim prema IUCN-u, postoje slijedeće kategorije

zaštićenih podruĉja:

IUCN

kategorija

Naziv kategorije

(eng.)

Naziv kategorije

(bhs) Definicija

Ia Strict nature

reserve

Strogi rezervat

prirode

Obuhvata strogo zaštićena podruĉja

izdvojena zbog zaštite geo i

biodiverziteta, i/ili geoloških i

geomorfoloških vrijednosti. Posjećivanje

i korištenje prostora su strogo

kontrolirani i ograniĉeni. Ova podruĉja

su prvenstveno dostupna za nauĉna

istraţivanja i monitorning.

Ib Wilderness area Zona divljine

Obuhvata velika neizmijenjena ili vrlo

malo izmijenjena podruĉja kopna i/ili

mora, bez znaĉajnih i stalnih ljudskih

naselja, koja su zaštićena i kojima se

upravlja na naĉin da se omogućava

funkcioniranje prirodne sredine bez

ljudskih intervencija.

II National park Nacionalni park

Predstavlja velika prirodna ili gotovo

prirodna podruĉja izdvojena sa svrhom

zaštite prirodne sredine, procesa koji se

u njima odvijaju i vrsta koje ih

nastanjuju, na naĉin da ona istovremeno

pruţaju osnovu za okolišno i kulturno

prihvatljive duhovne, nauĉno –

istraţivaĉke, edukacijske, rekrea-cijske i

posjetiteljske aktivnosti

III Natural

monument or

Spomenik

prirode

Podruĉje koje sadrţi i štiti odreĊenu

prirodnu vrijednost ili njih više. Ova su

Tablica 3 IUCN kategorizacija zaštićenih podruĉja


17

feature površinom ĉesto mala podruĉja, ali mogu

imati veliki znaĉaj za posjećivanje.

IV Habitat / species

managment area

Zona upravljana

staništem ili

vrstom

Zona zaštite odreĊene vrste ili podruĉja

uspostavljanja radi provoĊenja aktivnih

upravljaĉkih aktivnosti usmjerenih

oĉuvanju vrste ili odraţavanju

prirodnog podruĉja.

V Protected

landscape/

Zaštićeni pejzaţ

/ morsko

podruĉje

Podruĉja u kojima je dugotrajna

interakcija ĉovjeka i prirodne sredine

stvorila iznimne ekološke, biološke,

kulturne i estetske vrijednosti najĉešće

visokog geo i biodiverziteta i gdje je

odraţavanje tog odnosa nuţno da bi se

ovo podruĉje oĉuvalo i zaštitilo.

VI

Protected area

with sustainable

use of natura

resources

Zaštićeno

podruĉje

namijenjeno

upravljanju

resursima

Zona namijenjena oĉuvanju geo i

biodiverziteta, kao i pratećih kulturnih

vrijednosti omogućavajući upravljanje

prirodnim resursima. Površinom

uglavnom velika podruĉja, ĉiji se veći dio

uglavnom nalazi u prirodnom stanju, dok

se dio u skladu sa naĉelima odrţivog

razvoja eksploatira. Dozvoljeno je

korištenje prirodnih resursa u skladu sa

kapacitetom prirodne sredine, odnosno u

onoj mjeri u kojoj priroda sama moţe

supstrirati i nadoknaditi.

Nakon što je odabrano potencijalno podruĉje koje će se štititi, prikuplja se

dokumentacija i rezultati i rezultati predhodno obavljenih relevantnih istraţivanja zvaniĉnih

institucija i/ili struĉnjaka iz oblasti zaštite prirode. Prikupljena dokumentacija treba da posluţi

kao osnova za dalja istraţivanja u cilju ispitivanja opravanosti uspostave zaštićenog podruĉja.

Federalni zakon o zaštiti prirode (Sluţbene novine br. 33/03. od 17.07.2003.) kroz

opće i posebne mjere zaštite (poglavlja VI i VII, ĉlan 21. - ĉlan 31. ovog zakon), te zakon o

zaštiti ţivotne sredine Republike Srpske (Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 53/02 i

109/05) opisuje i obrazlaţe proceduru o proglašenju nekog podruĉja zaštićenim. Prijedlog za

proglašenje zaštićenog prirodnog podruĉja i nacionalnog parka daje entitetsko resorno

ministarstvo. Resorna kantonalna ministarstva daju prijedloge za niţe kategorije zaštite,

zaštićeni pejzaš i spomenik prirode.

Nadleţno ministarstvo (entitetsko ili kantonalno, u zavisnosti o kojoj je kategoriji

zaštite se radi) treba da se raspiše javni konkurs/natjeĉaj za izradu Studije o zaštiti koja

obuhvata: analizu prirodnih vrijednosti podruĉja, procjenu kategorije u skladu sa IUCN -

ovom kategorizacijom, prijedlog granica te prijedlog zoniranja podruĉja. Ova studija

predstavlja osnovu za izradu Nacrta zakona o proglašenju zaštićenog podruĉja. Nadleţne

Izvor: Dudley, N (ed.) 2008, Guidelines for Applying Protected Area Management Categories,

IUCN, Gland, Switzerland.


18

institucije moraju obavijestiti vlasnika ili korisnika podruĉja o pokretanju postupka za

proglašenje podruĉja zaštićenim u roku od jedne godine radi privremene zaštite podruĉja.

"Poseban zakon o proglašenju nacionalnog parka donose entitetski parlamenti, a

poseban zakon o proglašenju spomenika prirode i zaštićenog pejzaţa, u Federaciji Bosne i

Hercegovine donose kantonalne skupštine.

Usvojeni zakon sadrţi:

opće odredbe,

granice obuhvata,

mjere zaštite,

aktivnosti na zaštićenom podruĉju,

nadzor i kaznene odredbe i

prijelazne i završne odredbe."4

Uspostava zaštićenih podruĉja podrazumijeva odreĊenu proceduru koja je zakonski

regulirana. Ministarstvo za prostorno ureĊenje i okoliš tenderom bira tim struĉnjaka,

instituciju ili više njih koji će pripremiti studiju o prirodnim vrijednostima predloţenog

zaštićenog podruĉja. Nakon procjene i valorizacije elemenata prirodne sredine, donosi se

zakon o proglašenju zaštićenog podruĉja. Poslije donošenja zakona, ponovo se tenderom bira

tim struĉnjaka i nadleţna institucija, odnosno više njih koji treba da donesu plan upravljanja

zaštićenim podruĉjem koji izmeĊu ostalog propisuje smjernicama koje su aktivnosti

dopuštene u zaštićenom podruĉju, s obzirom na kategoriju zaštite podruĉja.Upravljaĉ

zaštićenog podruĉja implementira plan i ne smije vršiti nikakve izmjene bez predhodnog

odobrenja nadleţnog ministarstva.

U skladu sa postojećom zakonskom regulativom u oblasti zaštite prirode, kantoni u

Federaciji Bosne i Hercegovine su odgovorni za uspostavu novih zaštićenih podruĉja koja

spadaju u IUCN kategoriju III i niţe. U Federaciji BiH, Kanton 10 nema efikasan sistem za

uspostavu i upravljanje zaštićenim podruĉjima, jedino Kanton Sarajevo, gdje je izvedeno

nekoliko studija o vrijednostima pojedinih zaštićenih podruĉja.

Sekcija plana Sadrţaj sekcije

Opis lokacije

Lokacija, veliĉina, istorijat, geologija, topografija, hidrologija,

generalna ekološka klasidikacija, poloţaj u okviru šireg

okruţenja, trenutna upotreba

Konzervacijska procjena

Istorijski i trenutni konzervacijski status, odlike vrijednosti

lokacije (raznolikost biljnih i ţivotinjskih vrsta, oĉuvanost

prirode, reprezentativnost zajednica), prijetnje, potencijlne

4

Đug S., Drešković N., Adţaip Z., 2007.: Kako javno zagovarati zaštitu prirode u BiH? Legislativa i

metodologija, Centar civilnih inicijativa, Sarajevo; str. 28.

Tablica 4 Legislativa i metodologija za upravljanje zaštićenim podruĉjima


19

vrijednosti, sprecifiĉne vrste

Ciljevi upravljanja Hidrologija, zajednice, specifiĉne vrste, edukacija i istraţivanja

Ograniĉenja Ograniĉenja, prirodni procesi, spoljni utjecaji, remećenje,

zagaĊenje, zakonska ograniĉenja, resursi, sigurnost

Smjernice za upravljanje

Specifiĉni projekti, racionalan i objektivan (ukljuĉujući

definiciju uspjeha) radni plan, planovi i metodologija

istraţivanja

Monitoring Monitoring i evaluacija projekta, vremenski okviri i podnošenje

izvještaja

Dodaci Karte, podaci, protokoli

2.3. Savremeni pregled zaštićenih prirodnih podruĉja

Raznovrsnost prirodnogeografskih ĉinitelja svrstava Bosnu i Hercegovinu u red

bogatijih europskih zemalja. Na ovakvu ĉinjenicu upućuju razliĉite aktivnosti, posebno u

periodu neposredno iza Drugog svjetskog rata, na proglašenju i stavljanju pod razliĉite reţime

zaštite brojna visokovrijedna prirodna podruĉja i individalne prirodne objekte.

Do 1990. godine, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (1970) i po osnovu Zakona o

zaštiti kulturnog, istorijskog i prirodnog naslijeĊa, svega 0,55% teritorije Bosne i Hercegovine

je bilo zaštićeno (253 zone na 28 127 ha).

Prostornim planom BiH za period 1981-2000. godina planirano je da se u pogledu

oĉuvanja prirodnog naslijeĊa obezbijedi cjelovit pristup zaštiti i ureĊenju vrijednih prirodnih

podruĉja i cjelina. S tog aspekta je predviĊeno da se do 2000. godine pod razliĉite reţime i

nivoe zaštite stavi oko 8.300 km2 ili oko 16,2 % od ukupne površine Bosne i Hercegovine.

5

Prema Prostornom planu Zakona o zaštiti prirode Socijalistiĉke Republike Bosne i

Hercegovine u periodu od 1981 - 2000 godine, na prostoru današnjih granica Kantona 10, bile

su utvrĊene kategorije objekata prirodnog naslijeĊa: specijalni rezervati, rezervati prirodnih

podruĉja, spomenici prirode i memorijalni spomenici prirode koji su prikazani u tablici 5.

5 Nacrt Prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008. - 2028. godine, Federalno

ministarstvo prostornog ureĊenja, Sarajevo 2012. str. 147.

Izvor: Đug S., Drešković N., Adţaip Z., 2007.: Kako javno zagovarati zaštitu prirode u BiH? Legislativa i

metodologija, Centar civilnih inicijativa, Sarajevo; str. 35.


20

Nakon 1995. godine, Zakoni o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine i

Republike Srpske nisu jasno predvidjeli prekvalifikaciju, odnosno preuzimanje ili

"naslijeĊivanje" ranije zaštićenih podruĉja, te nije izvršeno usklaĊivanje kategorija prema

IUCN - ovoj kategorizaciji. Veći broj ranije zaštićenih podruĉja se ne tretiraju kao takva, te

njihov status zbog pravnog i zakonskog vakuuma trenutno nije definiran. Najveći dio

postojećih zaštićenih podruĉja u našoj zemlji je još uvijek teoretski reguliran Zakonom SR

BiH o zaštiti prirodnog i kulturno - historijskog naslijeĊa iz 1985. godine.

Obzirom da većina zaštićenih objekata ne odgovara poslijeratnom Zakonu o zaštiti

prirode, odnosno nije izvršena njihova nova kategorizacija, trenutno se ne moţe odrediti

njihov pravni status, pa s tim u vezi ni izvršiti ozbiljnija, planska valorizacija u turistiĉke

svrhe. Za razliku od ovih podruĉja, u Bosni i Hercegovini postoje zaštićena podruĉja koja su u

velikoj mjeri prilagoĊena novom Zakonu, te egzistiraju kao regularne javne institucije sa

vlastitom upravom. Na primjer, Bardaĉa, iako je na popisu vaţnih moĉvarnih staništa odnosno

predstavlja Ramsarsko podruĉje, još uvijek nije zaštićeno podruĉje prema postojećim

drţavnim zakonima i procedura za njenu zaštitu je u tijeku.

Specijalni razervati

Geološki Pećina Lednica u Resanovcima kod Bosanskog Grahova

Rezervati prirodnih predjela Predjel Bašajkovac iznad Livna

Spomenici prirode

Geomofrološki

Šatorsko jezero na Šator planini

Blidinje jezero

Izvor Dumana u Livnu

Izvor rijeke Sturbe kod Livna

Izvor Bastašice kod Drvara

MeĊugorska pećina na Šator planini

Pećina Brazilovka na Malom Troglavu kod Livna

Pećina Duman u Livnu

Mraĉna pećina na planini Dinari kod Livna

Mijatova pećina ispod Vran planine – Tomislavgrad

Ponor Bezdan u Borovom polju na Šator planini

Memorijalni spomenici

prirode

Titova pećina u Drvaru

Titova pećina u Bastasima kod Drvara

Izvor: Prostorni plan SR Bosne i Hercegovine za period 1981 - 2010., obradio autor

Tablica 5 Projekcije zaštite prostora prema prostornom planu SR Bosne i Hercegovine u

današnjim granicama Kantona 10 za period 1981 - 2010.


21

Karta 2 Zaštićena i potencijalno zaštićena podruĉja prema IUCN kategorizaciji unutar

Kantona 10



22

Kanton 10 se odlikuje prirodnim vrijednostima od posebnog znaĉaja, koje treba

kontinuirano valorizirati i istraţivati, pojedinaĉno ili za potrebe ciljne prostorno - planske

dokumentacije, a sve u cilju efikasnije zaštite i turistiĉkog razvoja.

U Kantonu 10 u poslijeratnom periodu, kao što je već istaknuto, pravno je zaštićen

samo Park prirode "Blidinje" i Nacionalni park "Una". Kategorizacija prirodnog naslijeĊa

trebalo je da obuhvati i ranija istraţivanja, provjeru devastiranosti prirodnih vrijednosti na

terenu, a obavljena je prema katogorizaciji IUCN-a.

Vaţno je istaknuti, da samo jedan dio PP "Blidinje" i NP "Una" pripada Kantonu 10, a

ostatak Zapadnohercegovaĉkom i Hercegovaĉko - neretvanskom kantonu, odnosno Unsko -

Redni broj Naziv zaštićenog podruĉja Kategorija Površina (ha)

1 NP Una Nacionalni park 34685,8

2 PP Blidinje jezero Park prirode 45689,8

3 PP Hutovo blato Spomenik prirode 11556,4

4 SP Tajan Spomenik prirode 5127,5

5 SP Prokoško jezero Spomenik prirode 2226,1

6 SP Skakavac Spomenik prirode 1434,2

7 SP Vrelo Bosne Spomenik prirode 554,3

8 ZP Bijambare Zaštićeni pejzaţ 370,3

9 ZP Bentbaša Zaštićeni pejzaţ 147,7

Ukupno zaštićenog podruĉja Federacije Bosne i Hercegovine 101792,0

Postotak zaštićenog podruĉja od Federacije Bosne i Hercegovine (%) 3,9

Kategorija Naziv zaštićenog

podruĉja

Kategorija prema

IUCN-u

Površina u

km2

Stanje zaštite

Nacionalni park Una II 6,48* Zaštićeno

Park prirode Blidinje VI 104,77** Zaštićeno

* Površina NP Una koji pripada Kantonu 10, jer ukupna površina cijelog NP iznosi 233 km2, a najvećim dijelom se

nalazi u Unsko - sanskom kantonu

** Površina PP Blidinje koje pripada Kantonu 10, jer ukupna površina cijelog PP iznosi 366 km2, a pripada osim

Kantona 10 i Zapadnohercegovaĉkom i Hercegovaĉko - neretvanskom kantonu

Tablica 6 Postojeće stanje zaštićenog podruĉja prirode u Federaciji Bosne i Hercegovine

Izvor: Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, obradio autor

Tablica 7 Zaštićena podruĉja prema IUCN kategoriji na prostoru Kantona 10



23

sanskom kantonu. Prema prostornom planu FBiH o zaštiti prirodnog podruĉja potencijalno

uvrštavaju Spomenik prirode "Šator" i Zaštićeni pejzaţ "Livanjsko polje".

U poslijeratnom periodu zaštićena i potencijalno zaštićena podruĉja uspostavljena su i

kategorirana prema IUCN-u, te se na podruĉju Kantona 10 izdvajaju: NP "Una" (kategorija

II), PP "Blidinje" (kategorija VI), potencijalno zaštićeni SP "Šator" (kategorija III) i ZP

"Livanjsko polje" (kategorija V).

Površina trenutne zaštite prema IUCN kategoriji iznosi 111,25 km2, što zauzima svega

2,25% površine Kantona 10, dok površina potencijalne zaštite prema IUCN kategorizaciji

iznosi 526,1 km2, što je 10,66% površine Kantona.

Osim ova ĉetiri prostora, na podruĉju Kantona 10 bih se mogli izdvojiti još nekoliko

cjelina od posebnog prirodnog znaĉaja, podijeljeni u dvije skupine: geološko - geomorfološki

i hidrografski fenomeni prirode.

Kategorija Naziv potencijalno

zaštićenog podruĉja

Kategorija prema

IUCN-u

Površina

u km2

Stanje zaštite

Spomenik

prirode Šator III 100,80

Planirana zaštita

prema prostornom

planu FBiH

Zaštićeni

pejzaţ Livanjsko Polje V 425,30

Planirana zaštita

prema prostornom

planu FBiH

Fenomen prirode Naziv prirodne cjeline Općina

Geološko - geomorfološki

Pećina Ledenica Bosansko Grahovo

Ponor Kovaĉi Tomislavgrad

Kruzi - Borova Glava Livno

Hidrografski

Rastiĉevsko (Blagajsko) jezero Kupres

Turjaĉa jezero Kupres

Kukaviĉko jezero Kupres

Tablica 8 Prirodna podruĉja na listi potencijalne zaštite prema IUCN kategorizaciji


Tablica 9 Prirodni fenomeni od posebnog znaĉaja za Kanton 10

Izvor: prema terenskim istraţivanjima, 2014.


24

Karta 3 Prirodni fenomeni od posebnog znaĉaja za Kanton 10



25

2.4. Zaštićena podruĉja prema IUCN-u

2.4.1. Nacionalni park "Una"

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH je na svojoj 13. sjednici odrţanoj 29. maja

2008. godine usvojio Prijedlog Zakona o nacionalnom parku Una. Usvajanjem ovog zakona,

bez ijednog glasa protiv, proglašen je prvi nacionalni park na podruĉju Federacije Bosne i

Hercegovine.6 Ovo je treći proglašeni nacionalni park u Bosni i Hercegovini, iza NP "Kozare"

i NP "Sutjeske", koji su dobili status nacionalnog parka još za vrijeme SR Bosne i

Hercegovine.

Geografski poloţaj. Smješten je na krajnjem sjeveru Kantona 10. Administrativno

pripada općini Drvar. Ukupna površina NP "Una" iznosi 233 km2, ali na prostoru Kantona 10

svega 6,48 km2 (nalazi se na sjeverozapadnom dijelu općine Drvar).

Na zapadu Parka koji pripada Kantonu 10, granicu ĉini općinska granica Bihaća koja

je ujedno i granica Unsko - sanskog kantona, na sjeveru Ravanj Gaj i Podborina, na jugu vrelo

rijeke Bastašice i na jugozapadu brda Kukovi i Obljaj.

Geološka graĊa. Geološki sastav podruĉja Nacionalnog parka "Una" je veoma

kompleksan. Nastao je kao rezultat vrlo sloţenih endodinamskih procesa, kroz dugu geološku

historiju ovoga prostora, pri ĉemu su se obrazovale veoma raznovrsne formacije magmatskih,

sedimentnih i metamorfnih stijena.

Klimatske karakteristike. Prema Kepenovoj klasifikaciji ovaj prostor karakterizira

umjereno topla i vlaţna klima sa toplim ljetima (Cfb). Prosjeĉna godišnja temperatura iznosi

oko 10°C, najviša izmjerena ikada je 35,6 °C i najniţa -24,8°C (odnosi se na obliţnju MS

Drvar).7

Hidrografske karakteristike. Hidrografsku okosnicu na ovom prostoru ĉini rijeka

Unac, koja je uz Sanu, najveća pritoka rijeke Une. Pritoka rijeke Unca na prostoru Kantona 10

u okviru nacionalnog Parka je jedina rijeka Bastašica, ukupne duţine 1 km.

Biogeografske karakteristike. Prostor NP "Una" grade kreĉnjaĉke stijene koje

naseljava karakteristiĉna vegetacija prilagoĊena posebnim uvjetima takvih karakteristiĉnih

staništa kao što su hazmofitske biljke (pukotinjarke). Kopnena staništa na ovom prostoru su

livade, pašnjaci i šume. Najveći dio površina predviĊenog za Nacionalni park pokrivaju

razliĉiti tipovi šuma, kako klimazonalnih tako i ekstrazonalnih i azonalnih. Travnjaci oko

Unca predstavljaju antropogene trajne stadije, te se mogu odrţati samo uz stalni posredni

(ispaša) ili neposredni (košnja) utjecaj ĉovjeka. Od faune na prostoru Parka obitavaju

beskralješnjaci (utvrĊeno oko 68 svojti mikrospopskih beskralješnjaka) i kralješnjaci (ribe -

30 vrsta, vodozemci - 10 vrsta, gmazovi - 12 vrsta, ptice - 120 vrsta i sisavci - 60 vrsta).

6 http://una-unique-rafting.com/bs/vijest.php?nId=41

7 FHMZ - Temperature za općinu Drvar


26

Turistiĉki motivi. Motivi se definiraju kao odreĊeno psihološko stanje koje uzrokuje

ili pokreće ljudsko ponašanje ili odreĊenu aktivnost. Turistiĉki motivi predstavljaju osnovni

podsticaj kretanja u kojima se realizuju kulturne, kreativne i druge turistiĉke potrebe, te su

usko povezani sa potrebama, ali i ponašanjem turista. Postoje u prostoru nezavisno od

turistiĉkih potreba i potvrĊuju se kao turistiĉki korištenjem za zadovoljavanje istih.

Predstavljaju osnovni turistiĉki resurs svake destinacije, te definiraju i odreĊuju njezinu

turistiĉku ponudu, te su preuvjet razvoja turizma uopće.8 Prema Stankoviću, da bi se neki

motiv potvrdio kao turistiĉki, mora da posjeduje najmanje jedno od ĉetiri atraktivna svojstva

(rekreativna, kuriozitetna, znamenitosti i estetika.

Za turistiĉki razvoj prirodnog podruĉja vaţni su fiziĉkogeografski elementi prirodne

sredine, koje odlikuje visok stepen rariteta i kurioziteta, te društveno - geografski elementi i

antropogeni turistiĉki motivi uz prateće elemente turistiĉke infrastrukture.

Prirodno - geografski turistiĉki motivi. Najznaĉajnija prirodna vrijednost NP Una u

okviru Kantona 10 ima rijeka Bastašica. Bastašica je rijeka koja ima kratak tok, svega oko 1

kilometar. Izvire u selu Bastaši koje je udaljeno oko 5 kilometara od centra Drvara, a uljeva se

u rijeku Unac. Bez obzira na svoj relativno kratak tok obiluje izuzetnim ljepotama. Sam izvor

je impresivan zato što je okruţen sa visokim i vertikalnim stjenovitim ivicama, a već prvim

metrima pravi više vodopada, pogotovo poslije obilnih kiša. Zelenkaste je boje i izuzetno je

bistra i ĉista, a smjenjivanjem brzih i sporih djelova vodotoka daje joj posebnu draţ. Bastašica

je takoĊer bogata sa rjeĉnom pastrmkom, a ribolov zabranjen.

8 Ćatović A., Magistarski rad; Zaštićena podruĉja Kantona Sarajevo kao faktor unapreĊenja turizma, str. 38.

Slika 2 Nacionali park "Una" (1 - Vrelo Bastašice, 2 - Hotel "Bastašica" 3 - Tok

rijeke Bastašice )



27

Endemske vrste na podruĉju NP "Una". Prema postojećim podacima na promatranom

podruĉju nisu zabiljeţene endemske vrste niti rijetke i ugroţene vrste beskralješnjaka. Od

kopnenih gastropoda u kanjonu Unca je konstatirano 11 vrsta koje su ostaci glacijalnih i

predglacijalnih razdoblja. Od endemskih kralješnjaka se istiĉe meĊu ribama (lipljen, plotica,

mukaĉ), vodozemcima (planinski vodenjak, gatalinka, crni daţdevnjak), gamozovima (barska

kornjaĉa, mrki ljuskavi gušter, livadna gušterica, zelembać, velebitska gušterica, zidna

gušterica, smukulja, bjelica, ribarica, gorski ţutokrug i poskok), pticama (veliki tetrijeb,

lještarka, kosac, sjenica) i meĊu sisavcima (vuk, ris, medvjed, runati voluhar).

Karta 4 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture NP "Una" - samo podruĉje

toka rijeke Bastašice



28

Društveno - geografski turistiĉki motivi. Na prostoru NP "Una" postoji veliki broj

društvenih motiva, ali u granicama koji pripadaju Kantonu 10, broj je veoma mali. MeĊu

njima se istiĉe gradina na brdu Obljaj i crkva sv. Ilije Proroka u selu Bastasi.9 Osim motiva

moţe se slobodno spomenuti i Hotel "Bastašica" koji je trenutno zatvoren i mini HE koja se

nalazi pedesetak metara od samog vrela. Od manifestacija na podruĉju se mogu izdvojiti

"Dani drvarske drenjine" koja ima privredno - turistiĉki karakter. Cilj manifestacije je

afirmacija drenjine, voća koje je karakteristiĉno za podruĉje općine Drvar, u smislu njene

iskorištenosti u zdrave domaće proizvode, meĊu kojima je najpoznatija rakija drenja, koja je

svojevrsni simbol i brend drvarskog podruĉja.

2.4.2. Park prirode "Blidinje"

Park prirode "Blidinje" je prvo pravno zaštićeno prirodno podruĉje u Kantonu 10.

Nakon što je 30. aprila 1995. godine proglašen Park prirode "Blidinje", Vlada tadašnje

Hrvatske Republike Herceg - Bosne iste godine je utemeljila Javno poduzeće (JP Park prirode

Blidinje) za upravljanje zaštićenim podruĉjem.10

9 Ova dva društveno - geografska turistiĉka motiva su obraĊena u poglavlju "Kulturno - historijska baština"

10 Plan upravljanja za Park Prirode Blidinje, Zagreb/Mostar 2011., str.8.

Slika 3 "Dani drvarske drenjine" je privredno - turistiĉka manifestacija koja

se odrţaje svake godine 11. oktobra u Drvaru i selu Bastasi

Izvor:http://static.wixstatic.com/media/dani_drvarske_drenjine


29

Nakon ustroja Federacije BiH i kantona javno poduzeće se financiralo iz proraĉuna tri

kantona na ĉijim teritorijima nalazi Park prirode Blidinje: Hercegovaĉko - neretvanskog

(teritoriji općina Prozor - Rama, Općina Jablanica i Grad Mostar), Zapadnohercegovaĉkog

(općina Posušje) i Kantona 10 (općina Tomislavgrad).

Geografski poloţaj. Smješten je u središnjem dijelu zone visokih planina Bosne i

Hercegovine i obuhvata podruĉje planinskih masiva Vrana i Ĉvrsnice koje povezuje udolina

Dugog polja, na ĉijem se juţnom dijelu nalazi jezero Blidinje. Njegove granice formirale su

kanjon rijeke Neretve na istoku, kanjon rijeke Doljanke na sjeveru, kanjon rijeke Dreţanke na

jugu i obronci planine Vran na zapadu.

Podruĉje Parka zauzima površinu od 358 km2

i kao što je već reĉeno, prostire se

podruĉjem triju kantona: Hercegovaĉko - neretvanskog kantona ulazi površina parka od 165

km2 koja je podijeljena izmeĊu općina Prozor - Rama (7 km

2), Jablanica (68 km

2) te Grada

Mostara (90 km2). Preostala površina je podijeljena izmeĊu Zapadnohercegovaĉkog kantona,

tj. općine Posušje (90 km2) i Kantona 10, općine Tomislavgrad, površine 104,77 km

2.

Geološka graĊa. Teren u Parku prirode Blidinje izgraĊuju preteţno karbonatne stijene

(kreĉnjaci i dolomiti), mezozojske starosti (trijas, jura i kreda). Manjim dijelom su klastiĉnog

sastava iz eocena i kvartara.11

Klima. Klimatske osobitosti Parka prirode Blidinje odreĊuju geografski poloţaj, reljef,

nadmorska visina, izloţenost terena cirkulaciji zraka, osunĉanost, vegetacija i dr. Cijeli

prostor nalazi se na granici utjecaja mediteranske i kontinentalne klime iznad kojeg dolazi do

sukobljavanja toplih zraĉnih masa s juga i hladnih sa sjevera, što izaziva ĉeste i nagle

promjene vremena s obiljem kiše u jesen i snjegova zimi. Prema Kepenovoj klasifikaciji na

ovom prostoru se izmjenjuju Cf klimat na niţim hipsometrijskim nivoima, Df na višim

hipometijskim nivoima, a najviši planinski vrhovi imaju odlike ET klimata.

Hidrografija. Podruĉje Parka koji pripada Kantonu 10, u hidrografskom smislu,

omeĊeno je, na sjeveru Vran planinom, na istoku Dugopoljem i linijom koja presjeca Blidinje

jezero, na jugu Štitar planinom i zapadu sa Duvanjskim poljem. Podzemni tokovi pojavljuju

se na površini kao jaka kraška vrela podno Vrana sa vaţnijim vodoticima poput Šimunovca i

toka Drine.12

Flora. Flora Parka prirode Blidinje iznimno je bogata svojtama te je do danas za

podruĉje Parka evidentirano oko 1500 biljnih vrsta. Izuzetno florno bogatstvo rezultat je

ekološke heterogenosti, geomorfološke, hidrološke i klimatske raznolikosti, specifiĉne

geološke prošlosti te antropogenog utjecaja. Na podruĉju Parka zastupljeni su brojni ilirski,

dinarski, balkanski i balkansko - apeninski endemi. Obzirom da je na podruĉju Parka utvrĊeno

40% stenoendema zabiljeţenih za podruĊje Bosne i Hercegovine, odnosno više od 200

endemiĉnih, subendemiĉnih i reliktnih biljnih vrsta, planine Ĉvrsnicu i Vran (uz susjedne

11

Analiza geološke graĊe terena izvršena je na temelju geoloških podataka prikazanih na Osnovnoj geološkoj

karti mjerila 1:100.000 12

Prema topografskim kartama 1:25 000, Vojno geografski institut Beograd


30

planine Prenj i Ĉabulju) nazivaju hercegovaĉkim razvojnim endemskim centrom te se ovo

podruĉje smatra jedinstvenim na europskoj razini.

Fauna. Prirodna obiljeţja Parka prirode Blidinje sa istaknutim velikim razlikama

nadmorskih visina, stalnim brdskim jezerima i raznolikošću staništa, omogućavaju prisutnost

velikog broja skupina i vrsta ţivotinja. Oĉuvanost prirodnih staništa osnovni je preduvjet

opstanka tih vrsta.

Prirodno - geografski turistiĉki motivi. Najznaĉajnija prirodna vrijednost Parka

Prirode "Blidinje" i turistiĉki motiv je istoimeno jezero Blidinje. Blidinje jezero se nalazi u

nukleusu zaštićenog podruĉja, ukupne površine 3,2 km2, a na prostoru Kantona 10 površina

mu iznosi nešto više od 1 km2. Maksimalna dubina jezera je 4,5 m, a najvećim dijelom je

dubine od jednog metra. Maksimalna duţina jezera je 2,5 km, a maksimalna širina 2,1 km.

Jezero je smješteno na nadmorskoj visini od 1 185 m.n.v. u juţnom dijelu Dugopolja.13

Endemske vrste na podruĉju PP "Blidinje". Tilovina (Petteria ramentacea) je endem

krškog podruĉja Dinarida te rijetka svojta (IUCN kat. R) u flori Bosne i Hercegovine, ali i

svojta visokih medonosnih svojstva i velikog znaĉenja u pĉelarstvu. Na šume bjelograba

nadovezuju se submediteranske šume hrasta medunca (Quercus pubescens) koje se

odlikujuvisokim stupnjem bioraznolikosti - u sklopu svijetlih kserotermnih šikara i šumaraka

medunca, ĉesto se javlja endemiĉne svojte Lilium cattaniae, kao i endemiĉna i osjetljiva

svojta (kat.V) Crocus dalmaticus.

Od šumskih svojti, osobito je vaţno izdvojiti muniku (Pinus heldreichii var.

leucodermis) - reliktni, balkansko - apeninski endem koji na jugoistoĉnim padinama Vran

planine dostiţe svoju zapadnu granicu na Balkanskom poluotoku. Gradi više endemsko -

reliktnih šumskih zajednica bogatih brojnim endemiĉnim i reliktnim svojtama poput

stenoendemiĉne i nedovoljno poznate svojte Potentilla heptaphylla subsp. velezensis. Upravo

visok stepen endemizma zajednica i svojti predstavlja razlog prioritetnih mjera zaštite ovih

zajednica kao posebno vaţnog dijela bosansko - hercegovaĉke, ali i europske bioraznolikosti.

Edifikatorska svojta, Pinus mugo, gradi zajednice vrlo gustog sklopa, u kojima stanište nalaze

razliĉite šumske biljne svojte i svojte pretplaninskih rudina, poput endemiĉne svojte Lonicera

borbasiana.

Na prostoru Parka od faune istiĉu se beskralješnjaci (dnevni leptiri - utvrĊeno 109

vrsta i mnogooka puzavica), a od kralješnjaka su: ribe (klen, bijeli klen, kalifornijska pastrva,

te ugroţene vrste, oštrulja i bjelica), vodozemci (planinski vodenjak, planinski daţdevnjak i

ĉovjeĉa ribica), gmazovi (planinski ţutokrug, bosanska riĊovka, poskok, bjelica, smukulja,

crvenkrpica, šilca, bjelouška, ribarica, zatim ţivorodna i livadska gušterica), ptice (tetrijeb

gluhan, planinska ševa, srebrenasti galeb, patuljasti orao, suri orao, crkavica, bjeloglavi sup i

orao zmijar) i sisavci (smeĊi mjedvjed, srne, divokoze, kuna, divlja maĉka, ris, vuk, lisica,

vjeverica, lasica, jazavac, zec i divlja svinja).14

13

ArcMap; Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine, statistiĉki podaci 14

Plan upravljanja za Park Prirode Blidinje, Zagreb/Mostar 2011., str.21-25.


31

Pejzaţi. Park prirode Blidinje zbog svog smještaja u zoni visokih planina i iz toga

proizašlog visokogorskog obiljeţja moţemo svrstati u tip Bosanskohercegovaĉih planinskih

pejzaţa. Na podruĉju Parka mogu se izdvojiti tri pejzaţna podruĉja: planinski masiv Ĉvrsnice,

planinski masiv Vrana i udolina Dugog polja. Glavni kriterij prilikom identifikacije pejzaţnih

podruĉja bio je reljef, koji predstavlja glavni pejzaţni faktor i vizualno najupeĉatljiviji

element na ovom prostoru. U daljnjoj tipološkoj klasifikaciji pejzaţa unutar sva tri navedena

podruĉja izdvojeno je više manjih pejzaţnih (podpejzaţa) podruĉja pri ĉemu je kriterij

identifikacije bio mikroreljef i njegova kombinacija s površinskim pokrovom.15

Prostor Kantona 10 obuhvata 2 pejzaţa: najveći dio planinskog masiva Vrana i manji

dio udoline Dugog polja. Unutar pejzaţa planinskog masiva Vrana obuhvata podpejzaţne

cjeline Gorski masiv Malog Vrana (u cijelosti), Gorski masiv Velikog Vrana (većim dijelom),

dijelove Visoravni Metaljke i dijelove polja Svinjaĉe.

Vran planina predstavlja planinski masiv specifiĉan po svom ĉunjastom obliku, bez

izraţenih oštrih stijenai vitkih visova, pa je iz tog razloga pomalo jednoliĉan bez

velikih reljefnih kontrasta. Kao i Ĉvrsnica, Vran predstavlja pejzaţno podruĉje

naglašeno prirodnih obiljeţja u kojem se izmjenjuju šume, planinski travnjaci i

pašnjaci, te kamenjare.

Gorski masiv Velikog Vrana s gorskom visoravni Metaljke površinom zauzima

veći dio planinskog masiva Vran i pruţa se od grebena Velikog Vrana prema

sjeveru i sjeverozapadu. Kad promatramo Vran - planinu s jugoistoĉne strane,

iz Dugog polja, ona izgleda kao dugaĉki jednoliĉan, ogoljeli greben, bez

šumske vegetacije. Ta kamena površina od vrha grebena strmo se spušta do

polja i izbrazdana je dubokim vododerinama, suhodolinama, niz koje za

vrijeme padanja kiše ili topljenja snijega teĉe voda od bujica.

Metaljka je valovita visoravan, promjera 5 - 6 km. Na njoj nema prostranih

ravnih površina, već je karakteriziraju duboke i široke uvale sa mnogobrojnim

vrtaĉama koje postupno padaju prema sjeverozapadu. Još jedna karakteristika

ove visoravni je njena izuzetna pošumljenost. Cijela sjeverna strana je obrasla

u gustu jelovu šumu koja poĉinje već od podnoţja, dok je podnoţje

sjeverozapadne strane Vrana obraslo visokom bukovom šumom, potom ide

miješana šuma sa jelom i omorikom, pa ĉista jelova šuma. U višim poloţajima

prevladava klekovina i raznolika vegetacija planinskih rudina, mjestimiĉno

prošarana kamenitim odsjecima. Planinski pašnjaci javljaju se na nadmorskoj

visini od 1500 do 1800 m.

Gorski masiv Malog Vrana pruţa se od grebena Malog Vrana (2017 m.n.v.)

prema jugu. Masiv Malog Vrana je izrazito pošumljen. Njegovi juţni i

jugoistoĉni obronci su obrasli u visoku bukovu šumu, dok su jugozapadni

15

Plan upravljanja za Park Prirode Blidinje, Zagreb/Mostar 2011., str.26


32

obrasli u gustu jelovu šumu. Posebno se istiĉe zbog svoje ekološke i vizualne

vrijednosti, podruĉje Modruškog Gvozda obraslo u šumu bukve.

Svinjaĉa je prostrano visoko polje na kojem do izraţaja dolazi antropogeni

utjecaj. On se oĉituje u tradicionalnom poljodjeljskom pejzaţu kojeg

saĉinjavaju pašnjaĉke i oraniĉne površine s pojedinaĉnim objektima

smještenim uz rub polja. Sjeverni i istoĉni dio polja je više krševit, pa se nalazi

pod travnjacima i pašnjacima.

Dugo polje predstavlja udolinu izmeĊu gorskih masiva Ĉvrsnice na jugoistoku i

gorskog masiva Vrana na sjeverozapadu. Istoĉna i zapadna strana udoline strogo je

definirana visokim padinama gorskih masiva Ĉvrsnice i Vrana koji vizualno

dominiraju cijelim ovim podruĉjem. Do izraţaja dolazi kontrast izmeĊu ogoljelih

padina Vrana i šumovitih padina Ĉvrsnice. Ove planine sa svojim grebenima i kosama

ulaze na nekoliko mjesta duboko u plato polja i dijele ga na nekoliko posebnih

dijelova. Blidinje jezero nalazi se u krajnjem jugozapadnom dijelu udoline Dugo polje

i to u okviru jednog manjeg konkavnog udubljenja s karakteristikama krške uvale.

Karta 5 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture PP "Blidinje" - dio koji pripada Kantonu 10



33

Društveno - geografski turistiĉki motivi. PP "Blidinje" obiluje većim broj motiva

društveno - geografskog karaktera, no manji broj takvih se nalazi na prostoru Kantona 10.

Prije svega se istiĉe nekropola sa stećcima "Barzonja" koja se nalazi nedaleko od samog

jezera (o stećcima Barzonje je bolje objašnjeno u naslovu "Stećci - srednjovjekovni nadgrobni

spomenici"). Osim stećaka kao turistiĉkih motiva istiĉu se i motivi u smislu turistiĉke ponude,

rekreacije, smještaja itd. :

Obiteljsko gospodarstvo Mandić bavi se proizvodnjom ĉudotvornog pripravaka od

bora i to je proizvod dugotrajnoga i iscrpnog rada Ljube Mandić i njezina unuka Daria,

koji svoja ljeta, od djetinjstva, provode na planini, prouĉavajući i prikupljajući

ljekovito bilje. Ljekoviti pripravak od bora u obliku meda, uĉinkovito pomaţe kod

tegoba bronhitisa i astme. "Boroviti" je produkt 40 - godišnje tradicije obitelji Mandić,

a pripravlja se tijekom 10 dana u godini, kada bor ima najjaĉa ljekovita svojstva.

Lovaĉka udruga "Vran" gospodari lovištem Vran (58.849 ha) s najvišom toĉkom

lovišta Crni Vrh (1605 m) i Tušnica (1700 m). Lovište Vran je poznato po lovu na

prepelice, kojima je bogato osobito u jesen, kada su ove ptice u jesenjem preletu.

Osnovna divljaĉ su: srndać, divlja svinja, medvjed, zec, jarebica, tuka, šljuka, patka,

guska, liska, a mogu se sresti i vuk, lisica, jazavac, tvor, kuna i ris. TakoĊer se u

lovištima ĉesto susreću grlice, golubovi i druge sitne ptice dok od pernatih štetoĉina

ima ćuraka, vrana i jastrebova.

Motel "Hajduĉke vrleti", smješten je na 1 200 metara nadmorske visine i destinacija je

brojnim posjetiteljima. Motel je izgraĊen 1996. godine, a vlasnik mu je Vinko Vukoja

Lastvić. Interijer Motela uraĊen je u etno stilu ispunjenom historijskim motivima i

raznim vrijednim antikvitetima. Kuhinja Motela "Hajduĉke vrleti" nudi posjetiteljima

tradicionalne domaće specijalitete, poput teletine ispod saĉa, janjetine lešo, sušene

bravetine s kiselim kupusom, i sl. U Motelu "Hajduĉke vrleti" moţe se kušati

iskljuĉivo domaća hrana, koju uprava Motela nabavlja iz blidinjskoga kraja. Poseban

kuriozitet je da, za pripremu domaćega hljeba, sami melju pšenicu i raţ, kako bi dobili

brašno, zbog kojega ovaj hljeb ima nezaboravan okus. U okviru i organizaciji Motela

odrţavaju se razne godišnje manifestacije i tematske veĉeri.


34

Slika 4 Park Prirode "Blidinje" (1 - Linium Cattaniae / Zlatan, 2 - Staza na PP "Blidinje", 3

- Motel "Hajduĉke vrleti, 4 - Prenjski planinski davţdenjak, 5 - Munika, 6 - Pogled na

Blidinje jezero i Vran planinu)

Izvor: 1,4,5 (Plan upravljanja za Park Prirode Blidinje, Zagreb/Mostar 2011.) 2,3,6 (foto; autor 2014.)


35

2.5. Prijedlozi novih zaštićenih podruĉja prema IUCN - u

U okviru trenutno vaţećeg prostornog plana Bosne i Hercegovine, predviĊa se zaštita

odreĊenih podruĉja, koja bi se kategorizirala i organizirala u skladu sa kriterijima IUCN-a.

Nacrtom Prostrnog plana Federacije Bosne i Hercegovine planirana je uspostava 18 novih

zaštićenih podruĉja, prostornog obuhvata 5 682 km2, što iznosi 22% od površine Bosne i

Hercegovine. MeĊutim, ovaj plan izgleda popriliĉno ambiciozno i teško ostvarivo, posebno

ako se uzme u obzir koliko traju procedure uspostave nekih zaštićenih podruĉja na federalnom

nivou. U Federaciji BiH tek je nedavno uspostavljen prvi nacionalni park "Una", a vaţno je

naglasiti da Nacrt ne razrješava brojne prostorne konflikte, (problem entitetske linije i sl.) koji

egzistiraju u planiranim zaštićenim podruĉjima.

Prema navedenom planu, na prostoru Kantona 10 se izdvajaju 2 podruĉja prema IUCN

kategoriji i to Spomenik Prirode "Šator" i Zaštićeni Pejzaţ "Livanjsko Polje".

2.5.1. "Šator" prijedlog kao Spomenik Prirode (SP)

Geografski poloţaj. Smješten je u sjeveroistoĉnom dijelu Kantona 10 i nalazi se na

podruĉjima općina Bosansko Grahovo i Glamoĉ. Prirodnu granicu budućeg "Spomenika

Prirode" ĉini na zapadu Vranjuša Greda i obronci Šator Planine, na jugu Sjeĉa i Orlovac, na

sjeveru, sjeverozapadu i sjeveroistoku obrnonci planine Šator, Jardolinska draga, Ljuti gredar

i Uvale, na istoku Jasnik i Zagalje, te na jugu sjeverni obronci planine Staretine i Duga dol.

Sa zapada prostor Šatora graniĉi sa dijelom Grahovskog polja, sa jugozapada sa

Livanjskim poljem (prostor Nuglašice), a sa istoka i sjeveroistoka Glamoĉkim poljem.

Udaljenost od Glamoĉa do Šatorskog jezera iznosi 30 km, a od Bosanskog Grahova 40 km.

Prema Cvijiću ova planina je dobila ime zbog svog piramidalnog oblika, a i zbog

bjeline kreĉnjaĉkih krševa. Pravac pruţanja je paralelan s ostalim planinama Dinarskog

sistema, odnosno sa obalom Jadranskog mora od sjeverozapada prema jugoistoku.

Geološka graĊa. Podlogu ovog prostora izgraĊuju preteţno karbonatne stijene

(kreĉnjaci i dolomiti), mezozojske starosti (trijas, jura i kreda). Trijaske naslage se većinom

proteţu na sjeverozapadnim stranama podruĉja (gornji trijas - karnik), jurske naslage se

rasprostiru u središnjem dijelu Šatora, a kredne naslage obuhvataju najveći dio prostora Šatora

( >50%).

Klimatske karakteristike. Šator i dijelovi Staretine se odlikuju Dfb klimatom

(umjereno - borealni klimat sa toplim ljetima), gdje prosjeĉne mjeseĉne temperature zraka

najtoplijeg mjeseca nisu više od 18°C, a najhladnijeg su niţe od -3°C. Prosjeĉne godišnje

padavine su ravnomjerno rasporeĊene tijekom cijelog perioda godine. Zbog viših

hipsometrijskih nivoa, visina snijega moţe iznositi i preko 3 metra.


36

Hidrografske karakteristike. Prostor je veoma oskudan vodom, jer zbog velike

poroznosti stijena, nije moguće formiranje površinskih tokova. Stoga površinske tokove, ali

kratkog toka, susrećemo samo u nekim dijelovima prostora, kao što Šatorski potok (nastaje

rijeka Unac), Brzica i Jordol. Osim ovih tokova, postoji još veći broj povremenih tokova koji

nastaju usljed obilnih padavina i nalaze se na zapadnom dijelu planine Šator. Na sjevernim

obrnocima Šator planine nalazi se istoimeno Šatorsko jezero.

Flora i fauna. Na prostoru Šatora od biljnih zajednica rasprostranjene su u najvećem

dijelu šume (ĉetinarske, lišćarske i mješovite), niska vegetacija (grmolika i vegetacija sa

jakom pokrovnošću), zatim travnjaci sa malom produktivnošću i podruĉja sa rijetkom

vegetacijom (planinski vrhovi i ogoljene stjenovite mase). Od ţivotinskih vrsta na ovom

prostoru obitavaju divljaĉi poput vepra, vuka, medvjeda, lisice, kune, te mnogobrojni

gmizavci (zmije, gušteri itd.).

Prirodno - geografski turistiĉki motivi. Najznaĉajni motiv Šatora predstavlja Šatorsko

jezero. Jezero je opkoljeno sa sjeverne, istoĉne i juţne strane padinama i vrhovima Velikog i

Malog Šatora i Babine Grede, te se impresivne klisure diţu do samog jezera sa visinskom

razlikom od preko 400 metara. Naroĉitu sliku pruţaju takozvani Vraţji Vrtlovi na Babinoj

Gredi. Sve su ove padine obrasle klekovinom bora, a, kako je ranije napomenuto, na

sjevernim ekspozicijama nalazi se runolist. Sve to povećava interesantnost ĉitavog podruĉja.

Jezero je smješteno na nadmorskoj visini od 1490 m, maksimalne duţine 337 m i maksimalne

širine 127 m. Maksimalna dubina jezera iznosi 8 m i ima veliku providnost, na nekim

mjestima do 4 m. Površina jezera je oko 8 000 m2 i spada u tip glacijalnih jezera, u narodu

poznata kao "Gorske oĉi".16

Šatorsko Jezero je dosada potpuno saĉuvano u svojoj prirodnoj ljepoti i dosada nije

bilo nikakvih zahvata koji bi poremetili prirodne uslove razvića ţivog svijeta u jezeru i

okolini. Kako je poznato, u jezeru nema riba. Ranije su neki istraţivaĉi jezera predlagali da bi

bilo veoma korisno da se naseli odgovarajuća vrsta riba. Tom prilikom je naglašavano da

hrane ima dovoljno u jezeru za ishranu riba, ali bi bilo potrebno posredovanje ĉovjeka da se

riba nastani odnosno da se unesu odreĊene vrste. Navodno, ni nadmorska visina jezera ne bi

bila uzrok što u jezeru nema riba, jer u Alpama ima jezera s većom nadmorskom visinom, a u

njima ima riba, premda su duţe zaleĊena nego Šatorsko jezero.

Sa vrha Velikog Šatora prekrasni su vidici na sve okolne planine i vrhove. Tako se na

sjeveru vide planine: Klekovaĉa, Lunjevaĉa, Javor i Srnetica. Prema zapadu se vidi Dinara; na

jugu se vidi dio Livanjskog polja, a na istoku, preko Glamoĉkog polja, vide se Slovini sa

Hrbljinama, Vitorozima i Cincarom. Isto tako je sa Velikog Šatora izvanredan pogled na sve

planinske pašnjake i livade MuĊugorja i Borovog polja, bogatih vrtaĉama, ponorima,

kotlinama, uvalama i drugim fenomenima krša.

16

Elaborat; Lokalitet Šatorsko jezero, Bosansko Grahovo, 2013., str. 11.


37

MeĊugorje i Borovo polje pretstavljaju tip krške zatvorene kotline, na kojoj su izraziti

mnogi breţuljci od jurskih kreĉnjaka sa paralelno poredanim slojevima kreĉnjaka prema

jugoistoku.

Prema Cvijiću, ova su polja nastala salomima velikih pećinskih tavana, dok su vrtaĉe,

kojih ima veoma mnogo, u većini sluĉajeva erozioni oblici i veoma mali broj je nastao

salomom pećina. Jedna od rjetkih pećina, koja je preostala nakon slijeganja i saloma u

MeĊugorju jeste takozvana MeĊugorska pećina s tipiĉnim paralelnim slojevima kreĉnjaka i s

velikom vrtaĉom pred samom pećinom. U ovu pećinu ulazi se sa istoka pa se najprije dolazi u

veoma široki nadsvod, koji je isturen oko 15 metara, a širok je oko 30 m. U samu pećinu se

moţe ući u duţini od 8 m; na lijevoj strani nalazi se manja prostorija duţine 5 m, a širine 3 m.

Visina je oko 6 m i prostor se suţava prema vrhu u obliku nepravilnog tornja. Proces

lomljenja i otkidanja kamena i dalje se nastavlja, pa se vidi u okolini mnoštvo izlomljenog

kreĉnjaka nepravilnog oblika. U nadsvodu pećine vide se dva otvora, koji sada sluţe kao

gnijezda golubova; isto tako u unutrašnjosti pećine postoje otvori, koji bi, bez sumnje, odveli

u podzemne, još neispitane dijelove pećine.17

U udaljenosti od oko 300 m nalazi se veoma interesantna Mala pećina u MeĊugorju.

Vidi se jedan veći otvor, ali je pristup nemoguć bez naroĉite opreme. Nikakva speleološka

istraţivanja nisu dosada vršena u ovim pećinama. Na istoĉnom dijelu MeĊugorskog Polja u

udaljenosti od oko 700 m od ovih pećina nalazi se jedna veća uvala s otvorom u jedan ponor.

Otvor se nalazi oko 30 m niţe od oboda uvale; na istoĉnoj strani nalazi se jedna okomita

stijena sa paralelno poreĊanim slojevima kreĉnjaka.18

Samo Borovo polje koje se nastavlja u pravcu istoka na MeĊugorje kudikamo je

bogatije raznim fenomenima krša, pećinama, ponorima, vrtaĉama i uvalama. U centralnom

dijelu Borovog Polja nalazi se jedna veća uvala; na sjevernoj strani ulazi se u još neispitanu

pećinu, u koju je pristup isto tako nemoguć bez naroĉite opreme. Obod uvale je oblika

nepravilnog trokuta, duţine oko 10 m; sama uvala je duboka oko 8 m.

Bez sumnje je najinteresantniji prirodni fenomen u ovom dijelu veliki ponor, Bezdan,

kojem se moţe pribliţiti s juţne strane preko jedne uvale sa veoma bogatom vegetacijom

zeljastog bilja. Ponor je vjerovatno dubok 30 i više metara, a pored njega su potpuno okomite

stijene kreĉnjaka.19

S okolnih livada se u ovaj ponor slijeva mnogo vode za vrijeme velikih kiša. Voda

odlazi nepoznatim kanalima i bez ikakvog zadrţavanja. Otvor ponora je toliko velik da moţe

primiti svu vodu.

U polju se nalazi veliki broj vrtaĉa kao posljedice slijeganja kreĉnjaĉkih slojeva, od

kojih su neke veoma izrazite i većinom sa stranama veoma bogatim vegetacijom.

17

Rţehak V. - Rijetkosti i ljepote prirode, Sarajevo 1962. 18

Isto 19

Isto


38

Posebno mjesto zauzimaju snjeţnice; to su ĉesto veoma duboke jame, u kojima se

snijeg zadrţava skoro preko cijele godine. Za vrijeme velikih suša vade okolni stanovnici, koji

dolaze na ova polja radi poljoprivrednih radova, ĉesto snijeg iz ovih snjeţnica, tope ga te vodu

upotrebljavaju najviše za napajanje stoke.

U istoĉnom dijelu Šatora nalazi se još prašumskih podruĉja sa glavnim vrstama: jelom,

bukvom i smrĉom; u ovim predjelima nije još dosada vršena nikakva sjeĉa ni bilo kakva

eksploatacija. Ovi predjeli spadaju u najinteresantnije, a specijalno u turistiĉkom smislu

pretstavljaju najimpresivnije dijelove Šatora, naroĉito zbog svoje ljepote i divljine. Ovakvih

podruĉja naroĉito ima u Dugom Dolu, gdje su pojedina stabla u promjeru debela blizu 2

metra, vrlo su visoka, pravi šumski orijaši. Gusti sklop ovih gorostasnih stabala pruţa

mogućnost razvitka posebnoj flori i fauni, koje u ovim prašumama imaju najbolju zaštitu.

Društveno - geografski turistiĉki motivi. Ovaj vid motiva je veoma malo rasprostrnjen

na prostoru Šatora, jer je djelovanje ĉovjeka imalo veoma mali utjecaj. Najznaĉajniji motivi

su: Biciklistiĉko društvo "Livno" (okuplja i manje znaĉajne biciklistiĉke udruge okolnih

prostora/općina), planinarenje, lovaĉko društvo, adrenalinski turizam (ekstremni sportovi i

avanturizam) i smještaj.

Karta 6 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture Šatora - prijedlog kao Spomenik prirode

prema IUCN kategorizaciji



39

Slika 5 Šator, prijedlog kao Spomenik prirode (1 - Pogled sa Šatora na istoimeno jezero, 2 -

Motel na Šatoru, 3 - Bulino vrelo, 4 - Runolist na Šatoru, 5 - Šatorsko jezero)

Izvor: 1,2,4 (Planinarsko društvo Busija - Glamoĉ), 3,5 (foto; autor 2014.)


40

U okviru svojih aktivnosti, Biciklistiĉki klub „Livno“ svake nedjelje, u ljetnome

razdoblju, organizira voţnje biciklima na neku od okolnih planina, s nakanom da

privuĉe što veći broj mladih ljudi, glede upoznavanja ljepota livanjskoga kraja i

okolice. Posebice, atraktivne voţnje su na Šator planini - Šatorsko jezero, Cincar –

Kujaĉa - Glamoĉko polje, a od lokalnih voţnji, posebice se istiĉe izletište Tribanj,

nedaleko od samoga grada Livna, s prekrasnom šumom i stazama idealnim za brdski

biciklizam.

Adrenalinski turizam. Centar mladih Livno je u prvim godinama postojanja bio

usredotoĉen na projekte i programe vezane za mlade. Danas su aktivnosti udruge

prvenstveno usmjerene ka zaštiti prirode i promociji odrţivog razvoja sa posebnim

fokusom na podruĉje sliva rijeke Cetine u Bosni i Hercegovini. Centar mladih Livno

se pored navedenog bavi i organiziranjem turistiĉkih i razliĉitih studijskih posjeta

podruĉju Livanjskog polja, planina i drugim znaĉajnim lokacijama na podruĉju

Kantona 10. Isto tako organizira foto safarije na posebno odabranim lokacijama i

promatranje ptica. Posebno se istiĉe dugogodišnje iskustvo u organiziranju

edukacijskih ljetnih kampova u prirodi.

Finvest Drvar - Motel "Šator". Motel je obnovljen, dobro odrţavan i ĉuvan. Pored

smještajnih kapaciteta, u ponudi Motela „Šator“ ukljuĉeno je planinarenje i

razgledavanje prirodnih ljepota uz vodiĉa kao i usluge organiziranja lova na divljaĉ.

Motel „Šator“ nalazi se na planini Šator, na nadmorskoj visini od 1 480 metara. Od

obale Šatorskoga jezera, Motel je udaljen tek stotinjak metara. Do Motela se moţe

doći iz pravca Bosanskoga Grahova, asfaltnom cestom (20 km) ili dobro odrţavanim

šumskim putem (15 km), te iz pravca Gornje Peulje, takoĊer, šumskim putem (15 km).

2.5.2. "Livanjsko polje" prijedlog kao Zaštićeni Pejzaţ (ZP)

Geografski poloţaj. Livanjsko polje se nalazi u jugozapadnom dijelu Kantona 10. U

administrativnom pogledu pripada općinama Bosansko Grahovo (sjeverozapadni dio - 12%),

Livno (centralni dio - 80%) i Tomislavgrad (jugoistoĉni dio - 8%).

Prirodnu granicu polja ĉine planine: juţne padine Šatora i Staretine na sjeverozapadu i

sjeverne padine Dinare i Kamešnice na jugozapadu, juţne padine Golije i Krug planine na

sjeveru, na sjeveroistoku padine Velike Orlovaĉe, na jugoistoku juţne padine Tušnice i krajnji

jugoistoĉni dio Livanjskog polja je poplavljen namjenski izgraĊenom najvećom

hidroakumulacijom Buškog jezera (54 km2).

Geološka graĊa. Na prostoru Livanjskog polja najviše su zastupljene naslage jure,

krede, tercijar i kvartar, a djelomiĉno su zastupljene naslage trijasa. Sam ovaj prostor u cjelini

ima odlike krškog reljefa i krške hidrografije. Geološke osobine Livanjskog polja su veoma

sloţene. Na ovom teritoriju otkrivene su naslage starosti od mezozoika do kvartara. Trijas je

zastupljen samo gornjo-trijarskim dolomitom, koji ĉini prijelaz u dolomite i kreĉnjake. Jura i


41

naroĉito kreda su veoma zastupljeni na ovom podruĉju. U centralnom dijelu polja,

pleistocenski i holocenski sedimenti predstavljeni su padinskim fluvijalnim, eolskim,

moĉvarnim i limniĉkim naslagama.20

Klimatske karakteristike. Livanjsko polje odlikuje se predplaninskom i umjereno

kontinentalnom klimom. Prema Kepenovoj klasifikaciji klimata u ovom podruĉju dominira

Cfb klimat. Cfb klimat je umjereno topli i vlaţni klimat sa toplim ljetima, preteţno prekriven

bukovom vegetacijom, pa se ĉesto naziva i "klimatom bukve". Prosjeĉne temperature

najtoplijeg mjeseca prelaze 18°C, dok prosjeĉne najhladnijeg mjeseca nisu niţe od 0°C.

Hidrografske karakteristike. Livanjsko polje je najbogatije polje u kršu vodom u Bosni

i Hercegovini. Do 1972. godine polje je plavilo, ali izgradnjom hidroakumulacije Buško

jezero, sve rijeke i povremeni tokovi su sistemom kanala preusmjereni u akumulaciju i

kompezacijski bazen Lipa koji su meĊusobno povezani kanalom Opaĉica. Od stalnih tokova

na prostoru Livanjskog polja se istiĉu rijeka Bistrica (3 km), Ţabljak (4 km) i rijeka Struba

(14 km).

Biogeografske karakteristike. Vegetacija ovog podruĉja je posebna mješavina

sjevernoeuropske flore travnjaka i mediteranskih priobalnih biljaka, dok je na polju veoma

zastupljen hrast koji je jako vaţan za oĉuvanje tla ovoga prostora. Livanjsko polje odlikuje se

izrazito niskom šumovitošću, što je uslovljeno jakim utjecajem submediteranske klime i

stvaranjem velikih površina goleti i šikare. Šume su prostorne smještene po okviru Livanjskog

polja, odnosno na padinama Kamešnice, Dinare, Velike Golije, Krug planine, Tušnice,

Staretine i Šatora. Od faune se istiĉu razliĉite vrste riba i vodozemaca u rijekama, ali i

jezerima, kao i mnogobrojne vrste ptica, sisavaca i gmazova u polju.

Prirodno - geografski turistiĉki motivi. Livanjsko polje ima veliki broj prirodnih

turistiĉkih motiva, pa se stoga dijeli u 3 cjeline: sjeverozapadni dio polja (Ţdralovac),

centralni dio polja (obuhvata naseljeni ruralni dio i dio urbanog Livna) i jugoistoĉni dio

(Buško jezero i bliţu okolicu).

Ţdralovac - dio Livanjskog polja koji je od 2011. godine uvršten na listu IBA

(Important Bird Areas) i time postalo ĉetvrto IBA podruĉje u Bosni i Hercegovini.

Uvrštavanjem na IBA listu, uz RAMSAR status (Moĉvarno podruĉje od

meĊunarodnog znaĉaja), Livanjsko polje je još jednom meĊunarodno verifikovano kao

jedno od izuzetno znaĉajnih podruĉja za oĉuvanje biodiverziteta u Bosni i

Hercegovini. Od endemskih biljnih vrsta na ovom podruĉju istiĉu se: Ilirska gladiola,

runolist, kockavica, Dinarski enicijan itd., a od faune: divlja maĉka, srna, ris (sisavci) i

od ptica (jarebica kamenjarka, tetrijeb gluhan, sivi ţdral, zlatovrana, šljuka kokošica,

eja livadarka, orao kliktaš, crvenonoga prutka, bukavac, prdavac (kosac) itd.

20

Geografski pregled, Bušatlija Ibrahim; Kras Bosne i Hercegovine, Geografsko društvo Bosne i Hercegovine

XVI – XVII ( 1972. – 1973. ) , Sarajevo, 1975.


42

Centralni dio Livanjskog polja - površinski je najveći dio, zahvata prostor od

Pustopolja do Buškog jezera. Na ovom prostoru se nalazi najveći broj prirodno -

geografskih turistiĉkih motiva: izvor rijeke Bistrice - Duman, izvor i tok rijeke Sturbe,

ponor Prolog i rijeka Plovuća, rijeka Ţabljak itd.

o Duman je izvor rijeke Bistrice u gradu Livnu. Nalazi se u podnoţju krškog

brda Bašajkovac, podno strmih stijena Crvenice. Ime mu potjeĉe od

istoimene turske rijeĉi "duman" koja oznaĉava dim ili maglu, a u sluĉaju

livanjskog Dumana etimologija se odnosi na dim od kapljica vode odnosno

vodenu zavjesu, koja je pokatkad vidljiva za velikog vodostaja tijekom zimskih

mjeseci. Moguće je i to da ime dolazi od praslavenske rijeĉi duman što znaĉi

duboka kotlina, odnosno od delmatskog naselja koje se nalazilo na ovom

podruĉju.21

o Sturba - rijeka koja izvire u istoimenom naselju Sturba. Ukupna duţina rijeke

je 14,5 km. Oko 2 km nizvodno od izvora nalazi se poznato livanjsko izletište

pod nazivom "Crna Stina". Osim Crne Stine, uz tok rijeke Sturbe nalaze se još

dva odmarališta a to su: "Bostan" i "Mrginj" u Malom Guberu. Rijeka Sturba

se ĉesto smatra najljepšom livanjskom rijekom.

o Najveći dio Livanjskoga polja odvodnjava Plovuća, koja nastaje spajanjem

Rike i Sturbe (Riku ĉine Bistrica i Ţabljak). Plovuća je vodom najbogatija u

Livanjskomu polju, a zajedno s izvorišnim krakovima ĉini jedini rijeĉni sistem

koji ne presušuje. Ponorska skupina Plovuće kraj sela Ćaića sastoji se od ĉetiri

velika otvorena ponora i više manjih aluvijalnih: Bristova, Opakoga i

Kamenitoga i Velikoga ponora (Prološki ponor).

o Rijeka Ţabljak izvire u naselju Gornji Ţabljak. Duţina toka iznosi 4 km, a kroz

Livanjsko polje protjeĉe oko 3,5 km. Uz samu rijeku nalaze se 2 odmarališta u

Donjem Ţabljaku - "Gornje Dubine" i "Donje Dubine". Zajedno sa rijekom

Bistricom tvori rijeku Riku ili Prokop koji svoj tok dalje nastavlja u Livanjsko

polje.

Jugoistoĉni dio Livanjskog polja obuhvata krajnji dio Livanjskog polja, tj. Buško

jezero i uţi prostor oko Buškog jezera. Buško jezero ili, kako ga još uvijek nazivaju

Buško blato, je vještaĉka akumulacija ĉije se vode koriste za potrebe HE "Orlovac".

Ovu polugenetsku kršku, i u osnovi tektonski predisponiranu potolinu, sa sjevera

uokviruje Tušnica, sa sjeverozapada ogranak Kamešnice, na zapad – jugozapad nalazi

se Tovarnica, a na istoku prostrano uzvišenje Midene. Prijevojem Prisika Buško jezero

je odvojeno od Dalmatinske Zagore. Izgradnja hidroakumulacije je poĉela 1969., a

završena 1972. godine i danas spada u najveću hidroakumulaciju u Europi.

21

Burek A., Kameno Hlivno, Planjax - Tešanj, 2003.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Izvor

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bistrica_(Livanjsko_polje)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Livno

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ba%C5%A1ajkovac

http://hr.wikipedia.org/wiki/Turski_jezik

http://hr.wikipedia.org/wiki/Etimologija


43

Najveći znaĉaj za napajanje ove akumulacije vodom, imaju površinski tokovi Riĉine,

Sturbe, Ţabljaka, Bistice, Jaruge i Plovuĉe. Pored njih, postoji serija povremenih pritoka iz

podgorine Tušnice, posebno u proljetnim mjesecima kada nastupa otapanje snijega.

Izgradnjom akumulacije korito rijeke Riĉine je potopljeno, pa praktiĉno ove rijeke sada i

nema.

Nakon formiranja akumulacije Buško jezero, ribe su pokusno donešene, a većina njih

se prilagodila ţivotu u ovoj akvatoriji. Buško jezero je jako bogato ribljim fondom. U njemu

danas svoje stanište pronalaze: som, šaran, pastrva, babuška, klen, drlja, oštrulj. U prošlosti

ovo jezero je bilo još bogatije ribom ali naţalost zbog ljetnih suša i smanjenja nivoa vode kao

i krivolova brojnost je manja ali ipak zadovoljavajuća. Za oĉuvanje i obnavljanje ribljog

fonda u ovom jezeru odgovorno je ribolovno društvo koje je angaţiralo riboĉuvare. Som je

najveća riba u jezeru, a iza njega slijedi šaran. U zadnje vrijeme somova u Buškom jezeru

ima u priliĉno velikom broju. Oĉito mu mulj jezera jako odgovara. U svijetu su zabiljeţeni

primjerci soma od ĉak 300 kg, dok u Buškom jezeru mogu teţiti i do 100 kg (to su većinom

hvale ribara), ali prosjeĉna teţina velikog soma iznosi i preko 70 kg. Ostale ribe u Buškom

jezeru su: klen, pastrva i babuša, a drlja je prije 10 - 15 godina posve nestala zbog njenih

grabeţljivaca poput soma i klena.

Društveno - geografski turistiĉki motivi. Livanjsko polje obiluje velikim brojem

društveno - geografskih turistiĉkih motiva. MeĊu najvaţnije ubrajamo kulturno - historijske

spomenike; graditeljska i kulturna baština, manifestacije, arheološki motivi itd., te kultura,

tradicija, obiĉaji i rekreacija. Kulturno - historijski spomenici su detaljno objašnjeni u

poglavlju "Kulturno - historijska baština Kantona 10".

Rekreacija predstavlja jedanu od najvećih potencijala za razvoj turizma na prostoru

Livanjskog polja i njegovog planinskog okvira, pa se stoga istiĉe planinarsko društvo

Kamešnica, Biciklistiĉki klub "Livno", Aeroklub "Livno" u zoni Brda (8 km

jugozapadno od Livna, u selu Grborezi) i Ranĉ "Lištanac" u selu Lištani.

DIMENZIJE

Površina jezera 56,7 km²

Duţina jezera 13,5 km

Maksimalna širina jezera 7,2 km

Srednja širina jezera 4,2 km

Duţina obalske linije 43,0 km

Koeficijent razuĊenosti obale 1,6

Zapremina jezera 800,0 x 106 m³

Prosjeĉna dubina jezera 15,5 m

Tablica 10 Dimenzije umjetne hidroakumulacije Buško jezero

Izvor: Muriz I. Spahić; Prirodna jezera Bosne i Hercegovine – limnološka monografija, Tuzla, 2001.


44

Karta 7 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture Livanjskog polja - prijedlog kao Zaštićeni

pejzaţ prema IUCN kategorizaciji



45

Na prostoru Livanjskog polja danas se izdvajaju samo dva naselja gdje se njeguje

narodna nošnja, a to su Ljubunĉić i Vidoši, a rjeĊe Lištani. Vidoši su karakteristiĉni po

tomu, jer se svake godine obiljeţava katoliĉki svetac "Gospojina", gdje pristiţu ljudi iz

raznih krajeva Bosne i Hercegovine pa i šire, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Slika 6 Livanjsko polje, prijedlog kao Zaštićeni pejzaţ (1 - Ranĉ Lištanac, 2 - Narodna

nošnja u Ljubunĉiću, 3 - Livanjsko polje, 4 - Ţdralovac, 5 - Buško jezero, 6 - Livanjski sir)

Izvor: 1,2,6 (Livno - Online, Mljekara Livno), 3,4,5 (foto; autor 2014.)


46

Od najvaţnijih tradicionalnih proizvoda općine predstavlja istoimeni livanjski sir, ĉija

tradicija o njegovoj proizvodnji datira još iz 1886. godine iz vremena Austro -

Ugarske monarhije. Na prostoru Livanjskog polja vladaju idealni uvjeti za proizvodnju

tvrdoga sira koji se pravi od mlijeka autohtone ovce pramenke. Livanjski tvrdi sir

pripada grupi ovĉijih sireva, a proizvodi se miješanjem ovĉijeg i kravijeg mlijeka radi

stjecanja boljeg okusa. Osim mljekare Lura - Livno, na prostoru općine postoje i

domaća gospodarstva koja proizvode tvrde sireve kao što su PuĊa - Perković mljekara,

Orman i Suša. Pored tvrdoga sira, proizvode se drugi tradicionalni proizvodi, kao što

su: mladi sir, ljuta ovĉja varenika, puter, provaru i surutku. Najpoznatiji livanjski

proizvoĊaĉi mladog sira su obiteljska gospodarstva Popovići i Eranovići.

Osim mlijeĉnih proizvoda na prostoru općine Livno djeluje i "Udruga pĉelara Vrisak",

koja okuplja sve pĉelare Kantona 10, koji svake godine imaju predavanje iz oblasti

pĉelarstva, u proljeće i jesen. Ova Udruga ĉesto uĉestvuje na razliĉitim sajmovima, ne

samo u Bosni i Hercegovini, već i šire. Udruga je dobila nazov po medonosnoj biljci

vrijesak ili vrisak, koja je karakteristiĉna za ovo podruĉje. Med od vrijeska odliĉne je

kvalitete, tamnije je boje, ugodnoga blagog mirisa, te prepoznatljiva okusa.

U poslijednje vrijeme sve više na znaĉaju dobiva i Livanjsko pivo koje proizvodi mini

pivovara eProjekt d.o.o koja se nalazi u Ţabljaku. Postoji svijetlo i tamno pivo.

2.6. Prirodna podruĉja od posebnog znaĉaja za razvoj turizma

Ponor Kovaĉi. Ponor Kovaĉi nalazi se u blizini istoimenog naselja Kovaĉi u općini

Tomislavgrad. U ponoru nestaje rijeka Šujica koja kasnije izvire jednim dijelom i ulijeva se u

Buško jezero, sa drugim nazovom - rijeka Riĉina.

Izvor Riĉine je zbog povoljnih hidroloških prilika te spremnosti i upornosti

speleoronilaca "Dinaridi"22

, konaĉno ostvaren prolaz u podzemlje izmeĊu duvanjskoga i

livanjskoga polja te istraţivanje ovoga odavna naslućivanog sistema. Kroz nekoliko dana

ekspedicije dosegnuta je duljina od 1500 m glavnog kanala ponora Kovaĉi te nacrtano 1005 m

pećinskog kanala, koji uglavnom prati smjer jugoistok - sjeverozapad.

U kanalu koji doseţe dimenzije 20x30 m uz nepoznatu dubinu vode, utvrĊena je

prostrana dvorana dimenzija 50x50 m uz 30 m visine. Ovu podzemnu dvoranu, poznata pod

imenom Viktorova dvorana u ĉast speleologa Viktora Drmića iz Tomislavgrada, koji je

iznenada preminuo 2011. godine. U Zelenom jezeru, završnom sifonu sistema izvora Riĉine,

zaronila je ekipa speleoronilaca iz Ronilaĉkog kluba Neretva iz Mostara i savladala je oko

400 m potopljenog vodenog kanala, uz otkriće velikih podzemnih prostora.

22

Društvo za istraţivanje krških fenomena (DDISKF) iz Zagreba


47

Uz navedena fiziĉka speleološka istraţivanja provedene su arheološke i paleontološke

prospekcije, uz sistemsko foto - dokumentiranje istraţivanja kao i specijalistiĉka biospeleolo-

ška istraţivanja u svim navedenim objektima. UtvrĊena je iznimno zanimljiva fauna riba, kao

i kolonija šišmiša te brojna pećinska fauna.23

Pećina Ledenica. Nalazi se u općini Bosansko Grahovo, u blizini naselja Resanovci,

pa se ĉesto naziva i Resanovaĉka pećina. Pećina se nalazi na padinama Straţberice, a udaljena

od puta prema Liĉkoj Kaldrmi oko 800 metara. Dugaĉka je 20 km, a istraţeno je 700 m.

Njenih 14 dvorana po koncetraciji pećinskog nakita prevazilazi većinu dosad istraţenih pećina

u bivšoj SFRJ. Raspolaţe sa speleotemama velikih dimenzija i razliĉitih boja, sa svjetlucavim

i iskriĉavim speleotemama kakve se rijetko susreću u našim pećinama. Prije zadnjeg rada

pećina je bila ureĊena i osvijetljena za brojne posjetioce.24

Podruĉje lokaliteta Ledenica je nastala prirodnom sukcesijom koja je u degrada-

cijskom stadiju šikare. Zbog svoje secifiĉnosti i netaknutosti, lokalitet Ledenica ima ogroman

znaĉaj za oĉuvanje biodiverziteta.

23

Mr.sc. Roman Ozimec; Senzacionalo otkriće u podzemlju izmeĊu duvanjskog i livanjskog polja - ponor Kovaĉi 24

Elaborat; Lokalitet Ledenica, Bosansko Grahovo, 2013., str. 11 - 12.

Slika 7 Kovaĉi - ponor gdje nestaje rijeka Šujica



48

Kruzi - Borova Glava. Kruzi su visoravan na brdu Bašajkovac iznad Livna sa sjeverne

strane, odnosno podno planine Cincar sa juţne strane. Visoravan Kruzi se nalazi na 1300

m.n.v. Prostor je oskudan vegetacijom, površinskih tokova nema i nije stalno naseljen. Jedini

stalni "stanovnici" ovog prostora su "divlji" konji, a pošto obitavaju na prostoru općine Livno

(najvećim dijelom), ĉesto se nazivaju i livanjskim divljim konjima.

Slika 8 Pećina Ledenica (Resanovaĉka) bogata je speleotemama

Izvor: http://sphotos-b.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-prn1/61117_100688779994339_3456575_n.jpg

Slika 9 Konji na Krugama poznati kao livanjski divlji konji

Izvor: foto; Ivo Dolić


49

Ovo su nekada bili pitomi konji, ali zbog modernizacije privrede, sedamdesetih godina

prošlog stoljeća, poljoprivrednici su napuštali konje i od tada su bili prepušteni sami sebi.

Uoĉi rata, broj konja se procjenjivao na 400, a za vrijeme rata, njihov broj je pao na svega 50-

tak. Prema procjenama današnji broj konja iznosi nešto više od 200 jedinki.

Kukaviĉko jezero. Jezero je smješteno na krajnjem jugoistoĉnom dijelu Kupreškog

polja, na nadmorskoj visini od 1200 m. Ukupan volumen jezera je oko 100 000 m3, a najveća

dubina jezera je 13 m. Nalazi se u blizini naselja Kukavice, po ĉemu je i jezero dobilo ime.

Površinski je najveće glacijalno jezero u općini Kupres, površine 3 750 m2 i veoma je bogato

ribom pastrmkom i rakom.25

Osim toga jezero se koristi i u rekreativne svrhe, najviše za

kupanje, ali i predstavlja omiljeno izletište za kuprešake.

Turjaĉa jezero je drugo površinski jezero u kupreškom polju smješteno na jugoistoku

polja (ĉesto nazvano Rilićko) na nadmorskoj visini od oko 1130 m. Jezero je u procesu

intezivne eutrofikacije, odnosno zarastanja. Po površini je nešto manje od Kukaviĉkog jezera,

ali znatno pliće. Površina jezera je oko 2 500 m2, a najveća dubina je izmeĊu 4 - 5 m. Jezero

se formiralo u podnoţju Homara i Zanagline šume. Jezero se napaja kako površinskim, tako i

podzemnim vodama, naroĉito u vrijeme kišnih padavina. Uz jezero se nalazi vegetacija jele i

smrĉe.

Rastiĉevsko ili Blagajsko jezero je najmanje glacijalno prirodno jezero u kupreškom

polju smješteno izmeĊu naselja Blagaj i Rastiĉevo. Jezero se nalazi na sjeverozapadnom

dijelu Kupreškog polja, na nadmorskoj visini od 1200 m, a površina jezera je 1 900 m2.

Prosjeĉna dubina jezera je do 4 m, a najveća dubina do 17 m. Uz Rastiĉevsko jezero nema

šumske niti šibljarske vegetacije. U jezeru osim ribe, ima i vodenih puţeva kao i endemskog

vodozemca tritona.

25

Udruga za poduzetništvo, agroturizam i ţene Kupres - Attivo -Kukaviĉko jezero

Slika 10 Jezera kupreškog kraja (1 - Kukaviĉko, 2 - Turjaĉa)

Izvor: foto; autor, 2014


50

3. Kulturno - historijska baština Kantona 10

3.1. Definicija kulturno - historijske baštine, klasifikacija i zaštita

Kulturna baština predstavlja ukupnost duhovnih i materijalnih vrijednosti koje su nam

u naslijeĊe ostavili preci. Neophodno ih je istraţivati, evidentirati, popisati i svakako

poznavati kako bi ih se saĉuvalo za buduće generacije. Pored resursne vrijednosti svakako i

odgojni elment u bitisanju jednog narada.

Brojne su definicije kulture: Tylor tvrdi da je kultura "sloţena cjelina koja obuhvata

shvatanja, znanja, vjerovanja, umjetnosti, zakone, moral, obiĉaje i sve druge sposobnosti i

navike koje je ĉovjek stekao kao ĉlan društva".26

Prema tom autoru u kulturu se ubraja naĉin

odijevanja, pronaĊeno i korišteno oruĊe, oruţje, nasljedni sistemi, ali i moralni kodeksi te

religijska uĉenja.

Tu sveukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti nastale kroz društveno - historijsku

praksu, ne treba ograniĉiti samo na tzv. narodnu, tradicijsku kulturu, niti kulturu shvaćenu kao

umjetnost i obrazovanje, nego kompleksnu cjelinu vrijednosnih obrazaca i normi koji utjeĉu

na ponašanje, kao i sve ono što je ĉovjekovim ponašanjem stvoreno.27

Znaĉi to da kultura obuhvata "dvije meĊusobno povezane i interaktivne oblasti,

duhovnu (vrijednosne orijentacije i norme) i materijalnu (proizvod ĉovjekova ponašanja i

djelovanja)".28

U našoj se legislativi, pa i terminologiji pod „kulturnom baštinom" podrazumijevaju se:

spomenici: djela arhitekture, monumentalna kiparskih i slikarska djela, elementi ili

struktura arheološkog karaktera, natpisi, većine i grupe elemenata koje imaju izuzetnu

univerzalnu vrijednost sa povijesnog, umjetniĉkog ili nauĉnog gledišta;

grupna zdanja: grupe izoliranih ili povezanih graĊevina, koje po svojoj arhitekturi,

jedinstvu i uklopljenosti u pejzaţ predstavljaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s

povijesne, umjetniĉke ili znanstvene toĉke gledišta;

znamenita mjesta: djela ljudskih ruku ili kombiniranih djela ljudskih ruku i prirode

kao i zone, ukljuĉujući tu arheološka nalazišta koja su od izuzetnog univerzalnog

znaĉaja s historijske, estetske i etnološke ili antropološke toĉke gledišta.29

26

Edward Burnett Tylor prema Dolou, 2000, str.28 27

Rihtman-Auguštin, 1970, str. 11 28

Jelinĉić, 2008, str. 27 29

http://www.spomenici-sa.ba/propisi


51

Kulturna baština predstavlja resurs u razvoju gospodarstva i posebice njegova dijela

turizma. Ona se ubraja u društvene turistiĉke resurse, u koje spadaju sve pojave, objekti,

procesi i dogaĊanja, koja kod ĉovjeka stvaraju potrebu za kretanjem, a sve u svrhu

zadovoljavanja turistiĉke potrebe. To su oni sadrţaji za koje su vezani atributi estetskog i

znamenitog, a stvorili su ih narodi ili etniĉke skupine u davnoj ili bliskoj prošlosti. Tako

razlikujemo kulturno - historijske, etnosocijalne, umjetniĉke i manifestacijske, te ambijentalne

resurse.

Kulturna ili nacionalna baština naslijeĊe je fiziĉkih artefakata i nematerijalnih atributa

neke grupe ili društva koje ĉini ostavštinu prošlih generacija, te se briţno ĉuva u sadašnjosti

kako bi bilo ostavljeno u naslijeĊe za dobrobit budućim generacijama. 30

Fiziĉka, opipljiva ili "materijalna kulturna baština" ukljuĉuje graĊevine i povijesne

lokalitete, spomenike, artefakte i dr. što se smatra vrijednim oĉuvanja za budućnost. U to su

ukljuĉeni predmeti znaĉajni za arheologiju, arhitekturu, nauku ili tehnologiju specifiĉne

kulture.

Baština koja je kroz povijest ostala oĉuvana ĉesto je jedinstvena i nenadomjestiva, te

ostavlja odgovornost oĉuvanja na slijedeću generaciju. Manje predmete poput umjetniĉkih

djela i ostalih kulturnih remek - djela prikupljaju muzeji i umjetniĉke galerije.

Posebnu vaţnost ima Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine koju je

1972. prihvatila Opća konferencija UNESCO-a. Prema stanju iz 2008. na popisu se nalazi 878

30

Dr.sc Snjeţana Musa, Baština u turizmu, Skripta za studente geografije, Mostar 2011.

1. Kulturno - historijski resursi

saĉuvani ostaci prošlih civilizacija i njihova tehnološka

dostignuća, spomenici, urbanistiĉke cjeline, umjetniĉka

ostvarenja

2. Etnosocijalni resursi

materijalna i duhovna kultura jednog naroda: narodne

igre, pjesme, obiĉaji, narodne nošnje, rukotvorine,

kulinarske vještine, mentalitet

3. Umjetniĉki resursi

muzeji, galerije, gliptoteke, zbirke, knjiţnice spomenici

iz historijskog i kulturnog razvoja; dostignuća u

arhitekturi, likovnoj, muziĉkoj i pozorišnoj umjetnosti

4. Manifestacijski resursi ustanove koje organiziraju obrazovne i obrazovno -

rekreacijske aktivnosti ili manifestacije

5. Ambijentalni resursi

manje ili veće prostorne cjeline koje je stvorio ĉovjek

svojim radom i umijećem – zraĉne luke, morske luke,

hidroelektrane, trgovi i drugi urbani prostori, trgovi,

naselja...

Izvor: Bilen,M.,Buĉar,K.,Osnove turistiĉke geografije, Zadar 2004.

izdanje,Mikrorad,Zagreb.

Tablica 11 Klasifikacija društvene baštine kao dijela materijalne i nematerijalne spomeniĉke

baštine

http://hr.wikipedia.org/wiki/Artefakt

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dru%C5%A1tvo

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gra%C4%91evina

http://hr.wikipedia.org/wiki/Spomenik

http://hr.wikipedia.org/wiki/Muzej

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Umjetni%C4%8Dka_galerija&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/UNESCO


52

mjesta svjetske baštine od ĉega 678 kulturnih, 174 prirodna i 26 mješovitih lokaliteta u 145

svjetskih zemalja.31

U našoj zemlji na toj listi nalazi se samo Stari grad Mostar sa Starom

urbanom jezgrom i most Mehmed - paše Sokolovića u Višegradu, a prije rušenja u proteklom

ratu, na ovoj listi je bila i dţamija Ferhadija u Banja Luci.

Nacionalni spomenik predstavlja dobro koje je Komisija za oĉuvanje nacionalnih

spomenika Bosne i Hercegovine proglasila svojom odlukom nacionalnim spomenikom, dobra

koja su upisana na "Privremenu listu nacionalnih spomenika", kao i dobra koja su, na osnovu

Zakona, rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno - historijskog naslijeĊa BiH registrirana kao

spomenici kulture na podruĉju Bosne i Hercegovine prije aprila 1992. godine.

Na osnovi Odluke Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika iz 2002. godine sva

dobra koja su upisana na "Privremenu listu nacionalnih spomenika" mogu se smatrati

nacionalnim spomenikom sve do donošenja konaĉne odluke Komisije za oĉuvanje

nacionalnih spomenika BiH.

Nepokretno kulturno naslijeĊe je na osnovu kriterija za proglašenje dobara

nacionalnim spomenicima podijeljeno na:

Historijske graĊevine i spomenici (1. vjerske, 2. stambene, 3. školske, 4. javne, 5.

infrastrukturne, 6. vojne, 7. grobljanske, itd.)

Graditeljske cjeline koje ili formiraju kompleks odreĊene namjene ili su aglomeracija

nastala kao rezultat kontinuiranog graĊenja u historijskom podruĉju (1. vjerske, 2.

stambene, 3. školske, 4. javne, 5. infrastrukturne, 6. vojne, 7. grobljanske, itd.)

Podruĉja (1.gradsko, 2.seosko, 3. arheološko, 4. historijsko, 5. industrijsko, 6. kulturni

pejzaţ, 7. miješano itd.)

31

Dr.sc Snjeţana Musa, Baština u turizmu, Skripta za studente geografije, Mostar 2011.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_ba%C5%A1tina


53

3.2. Kulturno - historijska baština Kantona 10

Bosna i Hercegovina je na teritoriji brojnih kulturnih krugova koji se mogu podijeliti u

nekoliko vremenskih perioda njihovog nastanka i to kroz: prahistorijsko doba, lokaliteti

rimskog i ranokršćanskog doba, lokaliteti srednjeg vijeka (Srednjovjekovne Bosanske drţave),

period Osmanske vladavine, period austrougarske vladavine, period izmeĊu dva Svjetska rata

i period Socijalistiĉke Jugoslavije.

Prema ovoj kategorizaciji na podruĉju Kantona 10 postoji zaštićen 31 kulturno –

historijski spomenik i spada u Kantona red sa manjim brojem zaštićenih spomenika u Bosni i

Hercegovini. Prema Komisiji / Povjerenstvu za zaštitu nacionalih spomenika u Bosni i

Hercegovini, u Kantonu 10 su zaštićeni slijedeći prema periodima gradnje:

Prahistorijsko doba (Prahistorijska gradina u Vašarovinama u Priluci, Prahistorijska

„Velika gradina“ u Vidošima, Veliki i Mali Han - prahistorijski tumulus i nekropola sa

stećcima i Prahistorijska gradina i nekropola sa stećcima Ravanjska vrata);

Rimsko i ranokršćansko doba (Arheološko podruĉje u Lištanima – Podvornice, Ostaci

kasnoantiĉke bazilike u Vrbi i Arheološko podruĉje Otinovci);

Srednjovjekovno doba (Arheološko nalazište Crkvina – Ledenica u Potoĉanima,

Groblje svetog Ive, Nekropola sa stećcima Mramorje u Grborezima, Arheološko

podruĉje Rapovine, Arheološko podruĉje Rešetarica u Podrgradini, Nekropola sa

stećcima u Lipi i Nekropola sa stećcima Barzonja);

Osmansko doba (Stari grad Livno, Dţamija Bali – age Ljubunĉića, Begluk dţamija,

Dţumanuša dţamija, Ćurĉinica dţamija, Firdusov Mezaristan, Samostanska crkva

svetog Petra i Pavla na Gorici u Livnu, Milošnik dţamija, Pirijina kula, Srpska

pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice, Zavra dţamija, Ţupna crkva

Bezgrešnog zaĉeća, Stari grad Glamoĉ, Dţudţa Dţafera dţamija i Srpska pravoslavna

crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice u Vukovskom);

Austrougarsko doba (ne postoji trenutno niti jedan zaštićen spomenik)

Period izmeĊu Dva svjetska rata (ne postoji trenutno niti jedan zaštićen spomenik)

Jugoslavensko doba (Memorijalni kompleks muzej "25 Maj")

Osim zaštićenih kulturno - historijskih spomenika, Komisija/Povjerensvo za oĉuvanje

nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kao nacionalno blago naše zemlje, tretira i

privremenu listu nacionalnih spomenika, gdje na podruĉju Kantona 10, postoji još 13

spomenika, rasporeĊenih po periodima nastanka / gradnje:


54

Prahistorijsko doba (ne postoji niti jedan na privremenoj listi zaštićenih spomenika);

Rimsko i ranokršćansko doba (ne postoji niti jedan na privremenoj listi zaštićenih

spomenika);

Srednjovjekovno doba (ne postoji niti jedan na privremenoj listi zaštićenih

spomenika);

Osmansko doba (dţamija Hadţi Ahmeta Dukatara u Livnu, groblje sv. Mihovila na

Gorici, Sahat kula u Livnu, Pravoslavna crkva i parohijski dom sv. Nikolaj u

Tomislavgradu);

Austrougarsko doba (crkva sv. Ilije Proroka u Glamoĉu, ţupna kuća u Glamoĉu,

ţupna crkva sv. Ilije Proroka u Bosanskom Grahovu, rodna kuća Gavrila Principa);

Period izmeĊu Dva svjetska rata (samostanska crkva sv. Mihovil u Tomislavgradu,

crkva sv. Ivana Krstitelja u Roškom polju);

Jugoslavensko doba (filijalna crkva sv. Nikole Tavelića u Kovaĉiću, filijalna crkva sv.

Ive u Lusniću, filijalna crkva Ante Padovanskog u Strupniću);

Osim spomenika koji se nalaze na listi i privremenoj listi zaštićenih spomenika prema

Komisiji / Povjerenstvu, na prostoru Kantona 10 se mogu izdvojiti i slijedeći spomenici koji

takoĊer imaju kulturno - historijski znaĉaj, kao što su:

Prahistorijsko doba (najznaĉajniji i najzastupljeniji spomenici - gradine)

Rimsko i ranokršćansko doba (most u Gornjem Ţabljaku, most u Donjem Ţabljaku,

most na Sturbi u Guberu, most na rijeci Šujici u istoimenom naselju).

Srednjovjekovno doba (neoĉuvani utvrĊeni gradovi: Livno, Glamoĉ, Kupres,

Tomislavgrad, Visuć kod Drvara i Momĉilova kula kod Bosanskog Grahova,

mnogobrojni lokaliteti nekropola stećaka, crkve, franjevaĉki i redovniĉki samostani)

Osmansko doba (stare škole i mektebi, stare kule, sahat kule, stambeni objekti - stare

bosanske kuće, nekropole i turbeta)

Austrougarsko doba (pojedinaĉni spomenici - javni objekti; škole, zgrada općine,

vijećnica, vodovodi, vjerski objekti; crkve)


55

Period izmeĊu Dva svjetska rata (pojedinaĉni spomenici - javni objekti, vjerski

objekti; crkve, hramovi)

Jugoslavensko doba (spomenici i spomen obiljeţja Narodno oslobodilaĉkog rata -

partizanski spomenici i groblja)

3.2.1. Prahistorijsko doba

Najraniji do sada pronaĊeni tragovi naseljavanja ljudi u na prostoru Kantona 10 kraju

potjeĉu iz prahistorijskog doba oko dva milenija prije nove ere. Od tada pa sve do dolaska

Rimljana ove krajeve naseljavlo je ilirsko pleme Delmati. Na gorskim obroncima oko krških

polja smješteno je više od stotinjak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz

bronĉanog i ţeljeznog doba.

Na podruĉju grada Livna nalaze se tri prahistorijske gradine (Velika gradina, Mala

gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja i jedna nekropola s

tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i znaĉajnije organizirane

rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko –

delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g. poslije nove ere, gradine

su odolijevale Rimljanima.

Na Duvanjskom polju kontinuirano se ţivi od najstarijih vremena do danas. Najstariji

stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad

Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, izmeĊu sela Kongore i Borĉana.

Na podruĉju današnjeg Bosanskog Grahova, najvjerovatnije oko 4.300 godine p. n. e.,

tijekom srednjeg neolita, datiraju ostaci jednog ili više naselja sojeniĉarskog tipa pronaĊenih

na lokalitetu "Soline kuće". Iz vremena oko 2.300 godine p. n. e., koje pripada

ranom bronĉanom dobu naĊeni su kulturni slojevi na Gradini i Gradinici, kao i grobovi u

blizini sela Luke.

Na podruĉju Glamoĉa je u prahistorijsko doba ţivjelo ilirsko pleme, Dalmati, o ĉemu

svjedoĉi tridesetak ilirskih gradina rasporeĊenih po uzvišenjima rubom Glamoĉkog polja.

Raspored ovih gradina je takav da se uvijek s jedne vide još najmanje dvije druge, što je

omogućavalo gotovo trenutaĉno obavještavanje svih ovih utvrda o kretanju neprijatelja.

Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stoĉarstvom, bi se u kriznim trenutcima sklanjalo u

ove utvrde pred najezdama razliĉitih neprijatelja.

Dva su osnovna vida ostataka materijalne kulture Delmata: naselja i nekropole32

.

Naselja, tzv. „gradine“, su posebno znaĉajna za prouĉavanje ovog podruĉja. Smještene su na

rubnim padinama brda uz rub polja i to najĉešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i

strategijski pogodnim mjestima. UtvrĊeno je da su gradine na krškim poljima primarno sluţile

kao mjesta za stanovanje i tvrĊave za odbranu. Do sada nema ni jednog lokaliteta koji je bio

32

Blagoje Govedarica, nav. dj., 1983., 56.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Neolit

http://bs.wikipedia.org/wiki/Bronzano_doba

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dalmati


56

namijenjen iskljuĉivo ili u većoj mjeri kultnim i drugim manifestacijama duhovne prirode,

mada na širem podruĉju ima ovakvih objekata33

. Za gradine krških polja JZ Bosne moglo bi

se reći da su, uz navedene primarne funkcije, imale odreĊeni, manji ili veći prostor, koji je

predstavljao lokalno svetište.

33

Radi se o Mandinoj gradini u Duvanjskom polju, koja je mogla biti religijsko središte šireg znaĉaja i gradina

na Velikom Obljaju u Glamoĉkom polju, gdje je po svoj prilici gradinski kompleks posvećen umrlima

(Govedarica, 1983., 56)

Redni broj Naziv i lokacija Općina

1 Gradina Obljaj - Bastasi Drvar

2 Gradina Tomislavgrad Tomislavgrad

3 Gradina Stipanići Tomislavgrad

4 Gradac Stipanići Tomislavgrad

5 Gradina Kolo Tomislavgrad

6 Gradina Brišnik Tomislavgrad

7 Gradina Petrovići Tomislavgrad

8 Gradina Lib - Borĉani Tomislavgrad

9 Mandina gradina - Mandino Selo Tomislavgrad

10 Gradina Letka Tomislavgrad

11 Gradina Kongora Tomislavgrad

12 Gradina Sarajlije Tomislavgrad

13 Gradina Oplećani Tomislavgrad

14 Gradina Vedašić Tomislavgrad

15 Velika Gradina Vrila Kupres

16 Gradina Ravno Kupres

17 Gradina Tutnjevo brdo Kupres

18 Gradina Potoĉani Livno

19 Gradina Priluka Livno

20 Gradina Vidoši Livno

21 Gradina Korita Livno

22 Gradina Podgradina Livno

23 Gradina Lipa Livno

24 Gradina Orguz Livno

25 Gradina Rujani Livno

26 Gradina Gubin Livno

27 Gradina Kasalov Gaj Livno

28 Gradina Veliki Kablići Livno

29 Gradina Begovaĉa - Potoĉani Livno

30 Marića gradina - Ţirović Livno

Tablica 12 Najpoznatije gradine na prostoru Kantona 10


57

Kod razvijene gradinske aglomeracije mogu se jasno razluĉiti dva dijela: primarni i

sekundarni prostor34

. Primarni predstavlja fortificirani strateški plato, koji sluţi kao tvrĊava za

odbranu (refugij) i religijsko središte naselja, dok stambeni aspekt ovog dijela gradine dolazi

tek na treće mjesto. Sekundarni prostor nije bio zaštićen bedemima, prostorno (površinski) je

dosta veći od primarnog i najĉešće se nalazi neposredno uz zidine ili na strani brda i u

podnoţju, u samom polju, i sluţio je iskljuĉivo za stanovanje. Zbog nedostatka ĉvršće

arhitekture ovaj dio gradine je teţe primjetan na prvi pogled, jedino mase keramiĉkih

fragmenata u podnoţju indiciraju da je u strani nekad bilo naselje.

Delmati su ţivjeli bez ĉvrste društvene organizacije, te su gradinska utvrĊenja bila

bastioni u sistemu koliko – toliko organizovane odbrane u sluĉaju razmirica s neposrednim

susjedima35

.

34

Blagoje Govedarica, nav. dj., 1983., 56. 35

Blagoje Govedarica, nav. dj., 1983., 56.

31 Gradina Vašarovine - Priluka Livno

32 Gradina Vidimlije Glamoĉ

33 Gradina Skuĉani Glamoĉ

34 Gradina Dubrava Glamoĉ

35 Gradina Mladeškovci Glamoĉ

36 Gradina Vaganj Glamoĉ

37 Gradina Šumnjaci Glamoĉ

Izvor: Prirodne i kulturno - historijske vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza "B" -

valorizacija; str. 35 - 38.; obradio autor


58

Karta 8 Geografski poloţaj najznaĉajnijih gradina na prostoru Kantona 10

Izvor: ArcGis; Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, prema tablici 12; obradio autor


59

3.2.1.1. Gradine

Veoma je teško utvrditi periode gradnje današnjih spomenika na prostoru naše zemlje,

pa time i na prostoru Kantona 10. Najznaĉajniji prahistorijski spomenici, u ovom sluĉaju

gradine, koje su donekle oĉuvane: Prahistorijska gradina u Vašarovinama u Priluci,

Prahistorijska „Velika gradina“ u Vidošima, Prahistorijska gradina Ravanjska vrata,

Prahistorijska Gradina na Lib planini i Prahistorijska gradina u Donjim Vrtoĉama .

Prahistorijska gradina u Vašarovinama u Priluci. Gradina iznad sela Priluke

podignuta je na vrlo karakteristiĉnom, relativno niskom brijegu, na rubu krševite grede koja

opkoljava široku uvalu u ovom dijelu Livanjskog polja i selo Priluku.36

Okrenuta je prema

istoku i jugoistoku; donji rub platoa, povuĉen u gotovo potpuno ravnoj liniji, nadvio se nad

vrlo strmom padinom koja se spušta prema Vašarovinama. Moćan kameni nasip opkoljava u

polukrugu jugozapadnu, zapadnu i sjeverozapadnu stranu gradine, dok su istoĉna i

jugoistoĉna otvorene prema selu.

Odliĉan poloţaj omogućava gradini nad Vašarovinama dobru vizualnu vezu s

gradinama u jugoistoĉnom dijelu Livanjskog polja (Veliki Kablići, Suhaĉa, Begovaĉa, Orguz,

Rujani), kao i s gradinom na Nuhbegovića brdu. Na juţni dio gradine nadovezuje se ĉitav niz

terasa i terasica, rasutih po blagoj padini na ovoj strani. Na njima se mogu naći brojni

fragmenti prahistorijske keramike. Oĉito je da je ovaj prostor bio dosta gusto naseljen i da, u

stvari, predstavlja pravo podgraĊe, odnosno podgradinsko naselje. U isto vrijeme sigurno je

da je i plato gradine bio nastanjen.37

Na prostoru današnjeg naselja u Vašarovinama otkriveno je mnoštvo pokretnog i

nepokretnog arheološkog materijala prilikom gotovo svakog graĊevinskog poduhvata.38

Jedno

36

Alojz Benac, UtvrĊena ilirska naselja I, „Delmatske gradine na Duvanjskom polju, Buškom Blatu, Livanjskom

i Glamoĉkom“ (Borivoj Ĉović, ur.), Sarajevo: 1985., 114. 37

Alojz Benac, nav. dj., Sarajevo, 1985., 116. 38

Boško Marijan, „Zajedniĉka grobnica ţeljeznog doba iz Vašarovina kod Livna“, u Glasnik Zemaljskog muzeja

Bosne i Hercegovine, Arheologija, N S, Sveska 40-41, Sarajevo, 1985-1986., str. 24.

R.broj Naziv spomenika Lokacija Općina

1 Prahistorijska gradina Vašarovine / Priluka Livno

2 Prahistorijska „Velika gradina“ Vidoši Livno

3 Prahistorijska gradina Ravanjska vrata Kupres

4 Prahistorijska gradina Lib planina Tomislavgrad

5 Prahistorijska gradina Donje Vrtoĉe Drvar

Izvor: Terenska istraţivanja; obradio autor

Tablica 13 Najznaĉajniji kulturno - historijski spomenici (gradine) na prostoru Kantona 10 iz

prahistorijskog perioda


60

od sluĉajnih otkrića daje mogućnost bar pribliţnog shvatanja prahistorijske gradine.39

Rijeĉ je

o grobnici u kojoj je bilo sahranjeno više individua. Grobnica je, po iskazu pronalazaĉa,

pronaĊena u vrlo nejasnim okolnostima. Najvjerovatnije je bila izgraĊena od nekoliko

kamenih ploĉa postavljenih okomito, dok je ploĉa poklopnica bila razbijena.

Prahistorijska "Velika Gradina" u Vidošima. Kada je rijeĉ o Velikoj gradini u

Vidošima treba istaći da se radi o trostrukoj gradini, što povećava njen znaĉaj. Najveći i

najvaţniji je njen centralni dio (A), koji ima donekle kruţan oblik, dok dva dodatna dijela na

juţnoj (B) i sjeverozapadnoj strani (C) imaju nepravilan ili izduţen oblik.40

Centralni dio Velike gradine u Vidošima (A) ĉini glavno utvrĊenje, koji je opkoljen s

istoĉne, sjeverozapadne i jugozapadne strane masivnim kamenim nasipom.

Juţni, drugi dio gradine (B), naslanja se na centralnu utvrdu. Nasip ovog dijela polazi

od navedenog "limitnog tumulusa" i u blagom luku zatvara novi plato s njegove istoĉne

strane. Na sjeveroistoĉnoj strani nasipa je bio fiksiran ulaz, osiguran s dva produţna kraka

nasipa, a na zapadnoj strani nasip je bio pojaĉan, pa djeluje kao novi "limitni tumulus".

Treći prostor (C), ograĊen nasipom, nalazi se na suprotnoj strani od poboĉne utvrde B.

Nasip ovog dijela gradine je znatno niţi i slabiji od prethodnih. Ni na njemu nema tragova

naknadnog graditeljstva.

Gradina na Libu (Borĉani) smještena je na sjevernom dijelu dugoga grebena brda

Lib, 9 km od Tomislavgrada, koji se poput klina usjekao u Duvanjsko polje. Sa sjeveroistoĉne

strane pruţa se strma stijena, koja je bila prirodna prepreka. Izduţena brdska zaravan bila je

utvrĊena jakim zidinama. Na jugoistoĉnoj strani, gdje su zidine bile najšire i najjaĉe, uzdiţe se

jedna gomila, s promjerom od 35 m i visinom do 6 metara.

Ispod tvrĊave, nalazi se nekoliko većih i manjih terasa, na kojima su vidljiv tragovi

stanovanja. Vjerojatno je rijeĉ o podgraĊu, koje se razvilo ispod jake tvrĊave. U njemu su

pronaĊeni tragovi ţivota iz ţeljeznoga i rimskoga doba. Uloga gradine na Libu, izmeĊu

ostaloga, bila je u ĉuvanju i nadzoru komunikacija prema Posušju i Neretvi. Iz rimskih pisanih

izvora znamo da su Rimljani vodili s Delmatima dugotrajne ratove.

Prahistorijska gradina "Ravanjska vrata". Na Gradcu iznad Ravnog (Kupres) ostao

je i danas je još djelomiĉno saĉuvan zid na kome se dobro primjećuju tragovi stare

konstrukcije. Njegova debljina iznosi 170 cm a konstruiran je tako da je prvo naĉinjen okvir

od povećeg kamenja (80 - 90 cm duţine), a zatim je u ograĊeni okvir nabacano manje

kamenje. Slobodan, neizgraĊen prostor širine 215 cm, sluţio je kao ulaz.41

39

Kopajući garaţni kanal, u blizini svoje kuće, na njivi Dţeparuša, Stipe (Ive) Svale naišao je u jesen 1984.

godine, na dubini od 1,20 do 1,50 m na grobnicu. 40

Benac, 1983., str. 94. 41

Attivo - udruga za poduzetništvo, agroturizam i ţene Kupres


61

Terenski uslovi na tom mjestu, pa sama arhitektura i pomanjkanje pokretnog

arheološkog materijala, daju naslućivati da je ovaj dio ravanjskog Gradca sluţio kao obor za

smještaj stoke, dok se odmah u neposrednoj blizini uzidao objekat za zaštitu ljudi, na kom je,

vjerovatno zbog trošnosti, u rimsko doba izvršena generalna rekonstrukcija zidova, pri ĉemu

je upotrebljena ţbuka za povezivanje kamena.

Prahistorijska gradina u Donjim Vrtoĉama. Gradina je poloţena na manjem

uzvišenju, koje se kao samaĉko brdo uzdiţe iznad doline Unca. Njena relativna visina je

razliĉita, a kreće se izmeĊu 50 i 70 metara. Za nju je karakteristiĉan dominantan poloţaj u

Slika 11 Najznaĉajnije gradine i prateći objekti na prostoru Kantona 10 (1 - Velika

gradina u Priluci, 2 - gradina Lib, 3 - gradina Ravanjska Vrata)



62

odnosu na prostor ispred oko sebe. Pristranci su, izuzev jednoga, su strmi, pa već i po prirodi

teško pristupaĉni za uzlaz na zaravanak. Ulaz je poloţen na strani sa najpodesnijim prilazom,

dakle u pravcu sedla kojim se gradina povezuje s matiĉnim brdom i na koga se i sama

naslanja. Prostor za nastanjivanje se nalazio na zaravanku uvrh brijega. Njegova veliĉina ne

prelazi duţinu od 100 metara, sa dosta manjom širinom.42

42

Đuro Besler - Prethistorijske gradine i njihova zaštita, str. 87 - 90

Slika 12 Topografske skice i makete vaţnijih gradina na prostoru Kantona 10 (1 -

Vidošaĉka prahistorijska gradina, 2 - prahistorijska gradina u Donjim Vrtoĉama kod

Drvara, 3 - prahistorijska gradina na Ravanjskim Vratima, 4 - Gradac iznad Ravnog -

osnova i presjek suhozida na oboru, 5 - velika gradina kod Vrila na Kupresu)

Izvor: Đuro Besler - Prethistorijske gradine i njihova zaštita, str. 87 - 97., obradio autor


63

3.2.2. Rimsko i ranokršćansko doba

Kanton 10 obuhvata teritorij na kojem je u predrimsko i rimsko doba ţivio ilirski

narod Delmata (Delmatae). Isto tako, po rimskom osvajanju na ovom podruĉju su bile

stacionirane rimske legije, a zatim auksilijarne - auxiliaris (pomoćne) jedinice. S toga ne treba

da ĉudi da je ovdje naĊen veliki broj razliĉitih spomenika duhovne kulture, kako kultnih, tako

i votivnih, posebno u vrijeme politeizma.

Kada je kršćanstvo postala drţavna religija, na ovim prostorima zapoĉinje proces

kristijanizacije, a zapadna Bosna je bila posebno plodno tlo zbog blizine Jadranskog mora i

glavnih centara provincije Dalmacije, poput Salone, Traguriona itd.

Po broju otkrivenih bazilika i onih za koje se to još uvijek pretpostavlja i koje su nekad

tu stajalemoţe se vidjeti da je tu postojao priliĉan broj ovih kršćanskih bogomolja. Nalazi su

otkriveni u blizini Glamoĉa, Tomislavgrada i Kupresa. Dakle od ukupno osam lokaliteta, do

sada je za njih pet definitivno utvrĊeno da pripadaju ovim sakralnim objektima, dok za ostala

tri nalaza (Vinci, Karaula i Mastrinama kod Tomislavgrada) to nije moguće sa sigurnošću

tvrditi, jer su ostaci previše oskudni ili arheološkog materijala više uopće nema.

Na prostoru Kantona 10, veoma mali broj je saĉuvanih objekata iz rimskog i

ranokršćanskog perioda, a meĊu istraţenim objektima, osim bazilika istiĉu se rimske vile,

mostovi i pojedinaĉni spomenici.

R.broj Naziv spomenika Lokacija Općina

1 Rimska bazilika Otinovci Kupres

2 Rimska bazilika Vrba - Borak Glamoĉ

3 Rimska bazilika Prisoje Tomislavgrad

4 Rimska bazilika Crvenice Tomislavgrad

5 Rimska bazilika Glavice Glamoĉ

6 Rimska bazilika Halapići Glamoĉ

7 Rimski most Gornji Ţabljak Livno

8 Rimski most Rapovine Livno

9 Rimski most Guber Livno

10 Rimski most Šujica Tomislavgrad

11 Rimska vila Buško jezero Livno

12 Rimska vila Lipa Livno

13 Rimska vila Strupnić Livno

14 Rimski artefakt I Karlov Han, Prisoje Tomislavgrad

15 Rimski artefakt II Karlov Han, Prisoje Tomislavgrad

16 Rimski artefakt III Lib - Borĉani Tomislavgrad

Tablica 14 Kulturno - historijski spomenici Kantona 10 iz rimskog i ranokršćanskog perioda


64

3.2.2.1. Bazilike

Bazilika u Otinovcima. U Otinovcima kod Kupresa je pronaĊena trobrodna bazilika,

koja je bila izduţenija nego ostale crkve i svaki od brodova se završavao polukruţnom

apsidom,od kojih je ona u sredini bila najveća. U narteksu i juţnoj boĉnoj laĊi su zateĉene

grobnice na svod. Duţina boĉnih strana je iznosila 24,50 metara, dok je širina bila 14,15

metara. Ovdje je uz ostatke crkve otkriveno nekoliko epigrafskih nalaza.43

Po ostatku gara moţe se pretpostaviti, da je graĊevina dosta nastradala u poţaru, ako

ne i potpuno uništena. Ipak, za ovaj jako interesantan nalaz ne postoji više informacija, a

razlog tome je nedostatak arheološkog istraţivanja. Po svemu otkrivenom za ovaj kršćanski

sakralni objekat moţe se vidjeti da se on ni po ĉemu ne izdvaja od ostalih bazilika datiranih u

V ili VI stoljeće, a nisu naĊeni nikakvi manji arheološki nalazi koji bi opovrgli ovo mišljenje,

pa zato nema razloga da se ne smjesti u taj period, sve dok se novijim istraţivanjima ta

datacija ne utvrdi preciznije.

Bazilika u Vrbi. Na lokalitetu Vrba – Borak kod Glamoĉa vršeno je trogodišnje

istraţivanje kasnoantiĉke bazilike (1974, 1975, 1976). Samim time su rezultati u ovom sluĉaju

i više nego konkretni i jasni. Ova crkva spada meĊu veće koje su pronaĊene na teritoriju

Bosne i Hercegovine, a njene dimenzije iznose 28,50 x 19,10 metara. Pripada najĉešćem tipu

bazilika V i VI stoljeća koji se nalaze u unutrašnjosti provincije Dalmacije, tzv. bosanskom

tipu crkvene graĊevine. Sastoji se od tri dijela: naosa, narteksa i prezbiterija odnosno

sanktuarija.44

Ukupno je imala devet prostorija, što samo po sebi odraţava veliĉinu graĊevine. U

sjevernoj prostoriji naĊena je zidana grobnica koja je vrlo kvalitetno uraĊena. Unutar grobnice

je pronaĊen skelet, koji je oĉigledno pripadao starijoj osobi. Kompletna bazilika je priliĉno

kvalitetno sagraĊena, mada se na nekim dijelovima mogu vidjeti odreĊene nepravilnosti.

Bazilika u Vrbama je priliĉno siromašna kamenim namještajem s obzirom na njenu veliĉinu i

43

Patsch, “Epigrafsko pabirĉenje”, 286. 44

Bojanovski ,“Kasnoantiĉka bazilika u Vrbi”, 197 – 201.

17 Rimski artefakt IV Lib - Borĉani Tomislavgrad

18 Rimski artefakt V Karlov Han, Prisoje Tomislavgrad

19 Rimski artefakt VI Niĉe, Suhaĉa Livno

20 Rimski artefakt VII Sv. Ivo Livno

21 Rimski artefakt VIII Bastasi Bosansko Grahovo

22 Rimski artefakt IX Vašarovine, Priluka Livno

Izvor: Edin Veletovac - Kasnoantiĉke bazilike u Bosni i Hercegovini;

Adnan Busuladţić - Rimske vile u Bosni i Hercegovini;

Ante Škegro - Rimski artefakti iz Bosne i Hercegovine


65

znaĉaj. Otkriveni su fragmenti impost – kapitela, zatim ulomci dva pilastra, ulomci ploĉe od

oltarske menze, nogare menze te ulomci stupova, praga i više ulomaka za koje se ne moţe

potvrditi namjena.45

Od sitnijeg nalaza su pronaĊeni dijelovi stakla, fragmenti keramike, mala bronĉana

fibula s povijenom nogom, kruţna ţeljezna kopĉa i kriţić latinskog oblika od bronĉanog

lima.46

Veliki utjecaj na izgled bazilika u Bosni i Hercegovini dolazio je iz Salone, a jedan od

takvih primjera je i ovaj objekat iz Vrbe. Dakle, ako se zna da je bazilikalni oblik u Bosni

Hercegovini bio pod utjecajem centara iz primorja, pogotovo Salone, a ova starokršćanska

crkva je ĉisti primjer toga, onda je ovaj objekat sagraĊen krajem V ili poĉetkom VI stoljeća.

Bazilika je stradala u poţaru što se moţe vidjeti u unutrašnjosti ruševine, a to se

najvjerovatnije desilo krajem VI stoljeća za vrijeme provale Avara.

Bazilika u Prisoju. U Prisoju kod Tomislavgrada iskopana je kasnoantiĉka bazilika na

kojoj su vršena zaštitna istraţivanja. Crkva je bila dimenzija 21,50 x 15,30 metara, što je

srednja veliĉina za bazilike sa ovih prostora. Naţalost, objekat je teško stradao tijekom

godina, pa su nalazi veoma limitirani.

Najvaţniji dio crkve, njen sanktuarij, potpuno je uništen, pa se o prezbiteriju,

njegovom izgledu i odnosu prema naosu i apsidi, ne moţe uopšte govoriti.47

Na lokalitetu su

naĊeni ostaci dekorativne plastike, plastiĉnih spirala, kao i stupići od mramora. TakoĊer je

otkrivena i jedna nadgrobna natpisna ploĉa Elie Severe.48

Veoma vaţno otkriće je natpis civitas Delminium, koji potvrĊuje da se ovaj stari

centar ilirskog naroda Delmata nalazio upravo na podruĉju Tomislavgrada. Od manjih nalaza

su pronaĊene spolije, kao i komadi stakla i nešto fragmenata opeke i crijepa. Crkva vjerovatno

potjeĉe iz vremena kada i većina ostalih sa ovog prostora, a to je period V ili VI stoljeća.

Bazilika u Crvenici. U Crvenici kod Tomislavgrada je otkrivena jedna starokršćanska

crkva, koju je 1965. godine istraţivao Ivo Bojanovski.49

Crkva je imala razmjere 24,52 x 9,69

metara. Imala je tri laĊe, od kojih je ona srednja bila najšira. Završavala se sa upisanom

piscinom, dok su se unutra nalazile pomoćne prostorije, kao i krstionica sa piscinom u obliku

latinskog kriţa te vjerovatno i konsignatorij i memorija. Objekat se dosta razlikuje od ostalih

kasnoantiĉkih bazilika sa ovih prostora, zbog oblika apside i izduţenih prostorija. Oko crkve

se nalazilo groblje koje je vremenski smješteno u doba Justinijana I. Bazilika je

najvjerovatnije pripadala razdoblju V ili VI stoljeća, kao i veći broj ostalih sa prostora Bosne i

Hercegovine.

45

Bojanovski, “Kasnoantiĉka bazilika u Vrbi”, 202 - 204. 46

Bojanovski, “Kasnoantiĉka bazilika u Vrbi”, 204 - 206. 47

Ivo Bojanovski, “Prisoje Buško Blato, Duvno – kasnoantiĉka bazilika”, Arheološki pregled, br. 10, Beograd,

1968, 165. 48

Veljko Paškvalin – AnĊelko Zelenika, “Arheološki nalazi iz Karlova Hana kod Duvna”, GZM, NS, sv. XIX,

Sarajevo, 1964, 213. 49

Ivo Bojanovski, “Crkvina, Crvenica, Duvno – kasnoantiĉka bazilika”, Arheološki pregled, br. 7, Beograd,

1965, 135 – 140.


66

Još dvije bazilike su otkopane na podruĉju zapadne Bosne i to obje u blizini Glamoĉa:

Glavice (V ili VI st.) i Halapići (VI st.).50

50

Basler, Arhitektura kasnoantiĉkog doba, 84.

Slika 13 Najoĉuvaniji ostaci rimskih bazilika na prostoru Kantona 10 (1 - rimska

bazilika u Bastasima, 2- rimska bazilika u selu Vrba, 3 - rimska bazilika u Otinovcima)



67

3.2.2.2. Mostovi

Na prostoru Kantona 10 identificirana su ĉetiri mosta iz rimskog perioda: most na

rijeci Ţabljak u naselju Gornji Ţabljak, most na rijeci Ţabljak (poznat i kao Marjanovića

most) u naselju Rapovine, most na rijeci Sturbi u naselju Guber i most na rijeci Šujici pokraj

istoimenog naselja.

Rimski most u Gornjem Ţabljaku je u veoma lošem stanju, obrušava se i nije

prohodan jer nije komunikacijski povezan sa lijevom obalom rijeke Ţabljak.

Rimski mostovi u Rapovinama i Guberu su takoĊer u lošem stanju, gornji slojevi

mosta su zarasli travama, ali su povezani sa obje strane rijeka i prohodni su.

Most u Rapovinama i most u Guberu su bili korišteni za drumski saobraćaj do 1971.

godine, tj. do izgradnje novih današnjih mostova kuda idu magistralne ceste od Livna prema

Splitu i Mostaru.

Rimski most na rijeci Šujici je jedini most koji je u dobrom stanju. Kao što je već

reĉeno, nalazi se nadomak istoimenog naselja, na prostranom Šujiĉkom polju. Most se nalazi

na nadmorskoj visini od 1 000 metara. Vjeruje se da su Rimljani pokorili Delmate u prvom

stoljeću Nove ere, tako da most preko Šujice, datira iz toga perioda.

Poznati bosanskohercegovaĉki putopisac Zuko Dţumhur prolazeći ovim krajem bio je

oĉaran ljepotom Šujiĉkog polja, kojim protjeĉe istoimena rijeka. Posebno su ga dojmila

meandriranja rijeke za koju je izjavio da je najkrivudavija rijeka na svijetu na toj nadmorskoj

visini.51

Na ovakvo dobro stanje mosta zasigurno je utjecao njegov geografski poloţaj jer se

nalazi na samoći, izdvojen od bilo kakvog utjecaja saobraćaja, a sa magistralne ceste do mosta

se moţe doći makadamskim putem. U vlaţnom periodu godine, naroĉito nakon otapanja

snijega, Šujiĉko polje, zbog visokog vodostaja rijeke, bude plavljeno, pa stoga prilaz most u

tom periodu nije moguć.

U rijeci Šujici, koju krasi izuzetno ĉista voda, ţive pastrmka i lipljen, kao i rjeĉni rak.

Rep raka se u narodu naziva šuja, tako da se vjeruje da je ovo mjesto i dobilo ime Šujica po

njemu.

U Tomislavgradu su pokrenuli inicijativu da se Rimski most u Šujici, poznat još i kako

Galeĉka ćuprija, bude proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, što će

dodatno osigurati posjećenost i ulaganja u razvoj turizma na ovom podruĉju.

51

http://www.vodic.ba/4379_sujica-najkrivudavija-rijeka-na-svijetu


68

Slika 14 Rimski mostovi (1 - rimski most na rijeci Ţabljak u Rapovinama, 2 - rimski most

u Šujici, 3 - rimski most na rijeci Sturbi u Guberu)



69

3.2.2.3. Vile

Velike posljedice u svim sferama ţivota izazvalo je rimsko osvajanje i proširivanje

rimske vlasti u svim provincijama. Sloţen proces romaniziranja svih segmenata društva

oĉitovao se i u ĉinjenici da je došlo do pojave kolonizacije52

prostora današnje Bosne i

Hercegovine. Neizostavno, kolonizaciju posebno ruralnih dijelova pratila je izgradnja vila.

Na prostoru Kantona 10, trenutno su istraţene 2 rimske vile (u selu Strupnić i Lipi),

mada je identificiran veliki broj, naroĉito na prostoru Livanjskog polja i Buškog jezera.

U selu Strupniću na teritoriji livanjske općine otkopana je jedna vila. Temelji zgrade

su bili duboki 0,65 m, a debeli 0,80-0,90 m. Na osnovu naĊenog crijepa moţe se zakljuĉiti da

je objekat bio pokriven crijepom. Dimenzije vile su bile 32,60 × 27,45 m. Zgrada nije imala

pravokutan oblik, već se sastojala iz tri dijela i imala je 12 prostorija.53

Pored zgrade, naĊeni

su ostaci još dva objekta koji su vjerovatno predstavljali pomoćne i ekonomske objekte vile.

Prema oskudnim nalazima i naĉinu gradnje vila se moţe okvirno datirati do sredine IV

stoljeća. Prema ugljeniranoj drvenoj graĊi moţe se naslutiti da je izgorjela.54

Vila na lokalitetu Podvornice u selu Lipa istraţena je tijekom 2007 i 2008. godine. U

toku navedenih kampanja otkrivena je rustiĉna vila sa više prostorija.55

U prostoriji br. 1

saĉuvani su ostaci podnice te dvije pravokutne ploĉe postavljene na suprotnim kutovima

prostorije. Na jugozapadnom zidu saĉuvan je i dio zidne substrukcije u visini od 0, 93 cm.56

Prostorija br. 2 je bila centralna u objektu. Ona je podijeljena pregradnim zidovima na

tri manje prostorije. Prostor 2a je sluţio kao odlagalište ili spremište. Ovu pretpostavku

potvrĊuje postojanje dvije jame sa konstatiranim većim brojem ţivotinjskih kostiju i

keramiĉkim posudama. Prostorija 2b je imala ognjište i kameno poploĉanje. Ognjište je imalo

i kameni vijenac. U prostoriji 2c je bila dobro oĉuvana podnica raĊena od vapna i usitnjene

opeke.57

Prostorija br. 3 je po veliĉini i koncentraciji otkrivenih pokretnih predmeta bila središnje

mjesto svakodnevnog ţivota u objektu. Navedena prostorija je imala dva ulaza.58

Cijelom

duţinom objekta je bio natkriveni trijem. Jedan od ulaza u prostoriju br. 3 predstavljao je

najvjerovatnije i glavni ulaz u objekat. Duţinom trijema pronaĊeni su ostaci crijepa koji

potvrĊuju da je rijeĉ o natkrivenom trijemu.

52

Pod pojmom kolonizacije se podrazumijeva proces planskog naseljavanja odreĊenih kategorija stanovništva,

poglavito isluţenih vojnika veterana i administrativno - upravnog aparata na odreĊeni prostor. 53

Informacije o ovoj zgradi su vrlo oskudne, a osnovne ĉinjenice pruţa objavljeni tlocrt. Analizirajući dimenzije

cijelog objekta, najvjerovatnije je objeka imao dvorište – peristil sa trijemom u centralnom dijelu, s obzirom da

je ta prostorija imala velike dimenzije – 12 × 9 m. 54

C. Patsch 1906, 170. O vili je pisao i okvirnu dataciju dao I. Bojanovski 1983, 185 i 186. 55

Preliminarni izvještaj sa zaštitnih arheoloških istraţivanja lokaliteta Podvornice u selu Lipa (Livanjsko polje).

Hercegovina, 23 Mostar, 2009, 177–186. 56

M. Marić 2009, 178. 57

M. Marić 2009, 179. 58

M. Marić 2009, 180.


70

Podnica od trijema je bila od sloja lomljenog kamena sa ţbukom. Konstatirane su i tri

osnove za stupove. Iz treće prostorije se ulazilo u prostoriju br. 4, koja se zbog stepena

devastacije nije mogla do kraja istraţiti.59

Dimenzije ĉitavog objekta su iznosile 30 x 11 metara. Prosjeĉna širina zida je bila oko

0, 70 cm, što ukazuje i na mogućnost podizanja sprata.60

Na lokalitetu su pronaĊeni mnogobrojni ostaci tegula i imbreksa, ostaci hipokausa,

arhitektonskih ulomaka, kljuĉa, eksera, spojnica, domaće, provincijske i kasnoantiĉke

keramike, amfora, stakla, prstena, kruškolika svjetiljka i drugog što cijeli objekat stavlja u

vremenski okvir IV – V stoljeća.61

Dimenzije ĉitavog objekta su iznosile 30 x 11 metara. Prosjeĉna širina zida je bila oko

0, 70 cm, što ukazuje i na mogućnost podizanja sprata.62

Na lokalitetu su pronaĊeni mnogobrojni ostaci tegula i imbreksa, ostaci hipokausa,

arhitektonskih ulomaka, kljuĉa, eksera, spojnica, domaće, provincijske i kasnoantiĉke

keramike, amfora, stakla, prstena, kruškolika svjetiljka i drugog što cijeli objekat stavlja u

vremenski okvir IV – V stoljeća.63

59

M. Marić 2009, 181. 60

M. Marić 2009, 181 - 182 61

M. Marić 2009, 181 - 182 62

M. Marić 2009, 181 - 182 63

M. Marić 2009, 181 - 182

Slika 15 Moguća rekonstrukcija rimskih vila (1 - Podvornicama u Lipi, 2 - selu

Strupnić)

Izvor: Adnan Busuladţić; Rimske vile u Bosni i Hercegovini, str. 272, 212


71

3.2.2.4. Artefakti

Na raznim mjestima u Kantonu 10 susrećemo rimske artefakte, od kojih je do sada

identificirano nekoliko lokacija. Najznaĉajniji i najoĉuvaniji artefakti su pronaĊeni na

prostoru Karlova - hana u Prisoju, sv. Ivo u Livnu, Lib planini, selu Suhaĉi, Vašarovinama u

Priluci i na podruĉju Bastasa u općini Bosansko Grahovo.

Na prostoru Karlova - hana pronaĊena su 3 artefakta, naĊena u ostacima rano-

kršćanske krstionice. Artefakt I je ulomak arhitrava neke monumentalne graĊevine

izgraĊen od kreĉnjaka i na njemu se nalazi Domicijanov natpis. Artefakt II pronaĊen

je 1991. godine i trenutno se nalazi u lapidariju muzeja u Franjevaĉkom samostanu na

Gorici. Na ovom artefaktu stoji natpis Tita Kurijata Seneke (lat. Titus Curiatius

Seneca). Artefakt V je dvodijelna monumentalna stela od kreĉnjaka.

Artefakt III je ulomak, vjerojatno baze nekog rimskog spomenika od muljike, potjeĉe

s planine Liba u blizini Borĉana. Artefakt IV je takoĊer pronaĊen na ovoj lokaciji i

predstavlja ulomak rimske stele s motivom Porta Inferi. Nalaze se u zbirci

franjevaĉkog samostana u Tomislavgradu.

Artefakti VI i VII predstavljaju poklopce rimskih ĉetvrtastih urni za pepeo sa

natpisom, a pronaĊeni su u Suhaĉi (VI) i na lokaciji sv. Ivo u Livnu (VII).

Artefakt VIII je pronaĊen na prostoru Bastasa i predstavlja rimsku nadgrobnu stelu od

kreĉnjaka, a artefakt IX je pronaĊen šezdesetih godina prošlog stoljeća na prostoru

Vašarovina u Priluci i predstavlja ulomak rimske stele koja je raskomadana.64

64

Ante Škegro - Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine; Hrvatski institut za povijest, 2003.

Slika 16 Zavjetni spomenik sa prikazom

Silvana i Nimfi; Vrba 3. - 4. stoljeće



72

Karta 9 Geografski poloţaj najpoznatijih spomenika iz rimskog i ranokršćanskog perioda

Izvor: ArcGis; Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, prema tablici 14; obradio autor


73

3.2.3. Srednjovjekovno doba

Godine 1326. po prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine za bana Stjepana II

Kotromanića. Tada se livanjski, duvanjski i glamoĉki kraj naziva Tropoljem ili Završjem.

Kroz cijeli srednji vijek Livno je imalo status ţupe. Srednjovjekovne ţupanije, odnosno

njihovi ţupani, uţivali su visok stepen autarkiĉnosti, tj. bili su priliĉno neovisni prema svojim

feudalnim gospodarima, hrvatsko - ugarskim i bosanskim kraljevima. Ovaj period

obiljeţavaju i stećci - nadgrobni kameni spomenici velike umjetniĉke i kulturno - historijske

vrijednosti.

Na prostoru Kantona 10 istiĉu se tri vrste kulturno - historijskih spomenika, tj. utvrde

ili burgovi (manje znaĉajni, jer ostaci su slabo oĉuvani), nekropole stećaka (ovaj kraj obiluje

sa velikim brojem ovakvih spomenika i većina njih je u dobrom stanju) i srednjovjekovne

crkve i samostani (u većini sluĉajeva nisu u dobrom stanju ili su nadograĊivani u kasnijem

periodu, pa su stoga izgubili izgled srednjovjekovnih spomenika).

3.2.3.1. Srednjovjekovne utvrde i crkve

Od srednjovjekovnih utvrda / burgova se istiĉu Kupres, Glamoĉ, Tomislavgrad,

Livno, Visuć kod Drvara i Momĉilova kula kod Bosanskog Grahova. Ove burgove su kasnije

Osmanlije dograĊivale i pregraĊivale za vlastitu odbranu. Uglavnom, na njima nisu raĊeni

konzervatorsko - restauratorski radovi. Pošto su mahom smješteni na breţuljcima, izvan

glavnih komunikacija, to im ne prijeti opasnost od novih graĊevinskih poduhvata, ali su izvan

tokova savremenog ţivota i mogu se izvrgnuti svakojakom devastiranju.65

Srednjovjekovne crkve i samostani su nešto istraţeniji nego utvrde na ovom prostoru.

Ukupan broj identificiranih crkava iz srednjeg vijeka je 16 (crkva u Vrtoĉama, Šipovljanima,

Gradacu, Dubravama, Rajanu, Potkraju, Vrbi, Starom Selu, Docu, sv. Petra u Rapovinama,

Potoĉanima, sv. Trojstva u Otinovcima, Ravnom, Blaţuju, sv. Ana u Vinici, sv. Ivan i sv. Ilija

u Roškom Polju i crkva u Mesihovini), a samostana samo 2 i to u Radaslijama kod Glamoĉa i

sv. Ivan Krstitelj u Livnu.

Od svih srednjovjekovnih crkava, najviše se istiĉe crkva sv. Trojstva u Otinovcima i

crkva sv. Petra u Rapovinama, a od samostana sv. Ivan Krstitelj u Livnu.

Crkva sv. Trojstva u Otinovcima. Zapaţeno je kako bi prva istraţivanja lokaliteta dala

bolje rezultate da su obavljena uz struĉnu pomoć (Lj. Gudelj, 2000, 110). Ispravljen je samo

dio pogrešnih zakljuĉaka, dok su mnoga pitanja, meĊu kojima i ono o mogućem postojanju

kasnosrednjovjekovne zaduţbine bosanskih kraljeva na ovom poloţaju, ostala otvorena.

65

Prirodne i kulturne vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Urbanistiĉki zavod BiH, Sarajevo 1980.


74

Vladimir Dolić je izjednaĉio plan crkve Sv. Trojstva s onim ranokršćanske bazilike što

je kasnije prihvaćeno u više navrata. Kako vidimo, navedene mjere, 24,5 x 14,5 m, pribliţno

odgovaraju ukupnim dimenzijama ranokršćanskog sklopa, baziliku s predvorjem na zapadu i

pomoćne juţne prostorije.

Diskutabilno je jesu li ostaci kasnosrednjovjekovne bazilike potpuno uništeni prvim

iskopavanjima i pripremom terena za podizanje crkve Sv. Ive, ili je rijeĉ samo o pogrešnoj

procjeni prvog istraţivaĉa. Prilikom revizijskih iskopavanja nisu pronaĊeni pokretni nalazi

koji bi išli u korist ovakvoj tvrdnji, stoga je valja temeljno preispitati u potrazi za pravim

rješenjem. Svakako, prvi korak u tom pravcu bilo bi istraţivanje okolnog prostora, a posebno

juţnijih oranica.

Crkva sv. Petra u Rapovinama. Crkva za koju se na osnovi reljefnih ukrasa i

titularnog natpisa znalo da je podignuta krajem 9. i poĉetkom 10. st. u vrijeme kneza

Mutimira i livanjskog ţupana Ţelimira, da je posvećena apostolu Petru, te da je srušena

oko 1685/86, konaĉno je ugledala svjetlo dana. Potvrdu da se radi o navedenoj crkvi dali su

novi nalazi ulomaka crkvenog namještaja (ulomci oltarne pregrade) ukrašenog troprutim

pleterom.66

Samostan sv. Ivan Krstitelj u Livnu. Podignut je u ranom srednjem vijeku na desnoj

obali rijeke Bistrice. Od ostataka samostana istraţivaĉi su, prema objavljenim podacima,

determinirali klaustar, blagovaonicu, i zvonik.67

Samostanski klaustar, dimenzija 21,5 x 12,0 m, je osnovne orijentacije istok-zapad (sa

odstupanjem prema prirodnom pruţanju terena). Klaustar je bio popoĊen kamenim ploĉama

razliĉitih veliĉina, a djelimiĉno nabijen glinom.68

Na juţni zid klaustra nastavlja se blagovaonica, koja je u sjeveroistoĉnom kutu imala

produţetak dugaĉak oko 3 m, a širok 4,5 m. Glavni prostor se nalazio zapadno od tog

produţetka, dimenzija 10 x 12 m. Unutar njega je naĊena kamena peć, zidana od istog smeĊeg

kamena kao i zvonik.69

Zvonik je ĉetverokutne osnove, dimenzija 3,0 x 2,5 m. Debljina zidova je oko 0,5 m.

Ulaz je na zapadnom zidu. Prema konzerviranim ostacima, graĊen je od smeĊeg šupljikavog

kamena (sedre) oklesanog u obliku kvadera. IzmeĊu horizontalnih redova su kreĉnjaĉke

ploĉe, vjerovatno kao ukrasni element.70

S vanjske strane zapadnog zida ostavljeno je nekoliko srednjovjekovnih grobnica in

situ,dok su pored juţnog zida blagovaonice ostavljena ĉetiri kasnija groba sa nadgrobim

kamenjem, vertikalno pobodenim uz uzglavlje.

66

Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine - Rapovine, arheološko podruĉje 67

http://www.novicijat-bosnesrebrene.com/ 68

Isto 69

Isto 70

Isto


75

Slika 17 Srednjovjekovni sakralni objekti (1 - srednjovjekovna crkva sv. Trojstva u

Otinovcima, 2 - krstionica srednjovjekovnog samostana sv. Ivana Krstitelja u Livnu, 3 -

srednjovjekovni samostan sv. Ivan Krstitelj u Livnu)



76

Karta 10 Geografski poloţaj srednjovjekovnih utvrda, crkava i samostana u Kantonu 10



77

3.2.3.2. Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici

Stećci su u mnogo ĉemu jedinstveni spomenici, koji su prvi do sada uspjeli na polju

kulturne suradnje povezati ĉetiri zemlje bivše Jugoslavije (Bosna i Hercegovina, Hrvatska,

Srbija i Crna Gora. Zajedniĉki su potpisale pismo namjere o kandidaturi stećaka za upis na

UNESCO - ovu listu svjetske baštine.

Prema prvom cjelovitom popisu stećaka, koji je još 1971. godine objavio Šefik

Bešlagić u knjizi "Stećci - kataloško - topografski pregled", u bivšoj Jugoslaviji su pronaĊena

ukupno 66 573 stećka na 2 988 lokaliteta. Pretpostavka je da taj broj ĉini 80 posto ukupnog

broja stećaka jer ih preostalih 20 posto s vremenom bilo uništeno. Najviše ih je zabiljeţeno u

Bosni i Hercegovini, 58 547 (ili oko 88 %) na 2 612 lokaliteta, od ĉega većina u Hercegovini.

U Hrvatskoj je do 1971. zabiljeţeno 3 253 stećaka na 188 lokaliteta, u Srbiji 2 060 stećaka na

110 lokaliteta, te u Crnoj Gori 2 803 stećka na 87 mjesta.71

Općina Broj lokaliteta Broj stećaka

Drvar 3 42

Bosansko Grahovo 8 645

Glamoĉ 27 674

Kupres 20 1 077

Livno 43 2 494

Tomislavgrad 18 1 094

Ukupno Kanton 10 119 6 026

Na prostoru Kantona 10 zabiljeţeno je 1971. godine 119 lokaliteta koji broje ukupno 6

026 stećaka. Gledano po općinama najveći broj stećaka se nalazi u općini Livno sa 43

lokaliteta (nalazi se na 8 mjestu u BiH, iza Trebinja - 72, Mostara - 69, Konjica - 69,

Rogatice - 53, Gackog - 52, Nevesinja - 48 i Pala - 45 lokaliteta). Po brojnosti stećaka, Livno

daleko predhodi ostale općine u Kantonu 10, kao i BiH, gdje se nalazi na tećem mjestu sa 2

494 stećka (iza Nevesinja - 3 884 i Konjica - 3 018 stećaka).72

Na drugom mjestu po brojnosti lokaliteta se nalazi Glamoĉ (27), zatim Kupres (20),

Tomislavgrad (18), Bosansko Grahovo (8) i Drvar (3). Iza Livna po brojnosti stećaka u

Kantonu 10 slijede Tomislavgrad - 1 094, Kupres - 1 077, Glamoĉ - 674, Bosansko Grahovo -

645 i Drvar svega 42 stećka.73

71

http://udruga-kameleon.hr/tekst/2163/ 72

Prirodne i kulturne vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Urbanistiĉki zavod BiH, Sarajevo 1980.,

str. 50 - 52. 73

Isto

Tablica 15 Broj lokaliteta i stećaka po općinama Kantona 10

Izvor: Prirodne i kulturne vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Urbanistiĉki zavod BiH,

Sarajevo 1980., str. 50 - 52.


78

Redni

broj

Nekropola

stećaka Općina

Redni

broj

Nekropola

stećaka Općina

1 Drvar Drvar 62 Smriĉani Livno

2 Vrtoĉe Drvar 63 Vidoši Livno

3 Bastasi Drvar 64 Grgurići Livno

4 Bos. Grahovo Bos. Grahovo 65 Vrţerala Livno

5 Peulje Bos. Grahovo 66 Podhum Livno

6 Luka Bos. Grahovo 67 Miši Livno

7 Crnac Bos. Grahovo 68 Golinjevo Livno

8 Ugarci Bos. Grahovo 69 Podgradina Livno

9 Dragnjić Glamoĉ 70 Komorani Livno

10 Dolac Glamoĉ 71 Dobro Livno

11 Kopić Glamoĉ 72 Potoĉani Livno

12 Vidimlije Glamoĉ 73 Zagoriĉani Livno

13 Staro Selo Glamoĉ 74 Galeĉić Tomislavgrad

14 Skucani Glamoĉ 75 Baljci Tomislavgrad

15 Zajaruga Glamoĉ 76 Šujica Tomislavgrad

16 Vrba Glamoĉ 77 Bogdašić Tomislavgrad

17 Podgradina Glamoĉ 78 Trebiševo Tomislavgrad

18 Glamoĉ Glamoĉ 79 Zlopolje Tomislavgrad

19 Babića Brdo Glamoĉ 80 Mandino Selo Tomislavgrad

20 Petrovo Selo Glamoĉ 81 Lipa Tomislavgrad

21 Isakovići Glamoĉ 82 Borĉani Tomislavgrad

22 Dubrave Glamoĉ 83 Crvenice Tomislavgrad

23 Mladeškovci Glamoĉ 84 Mesihovina Tomislavgrad

24 Biliĉić Glamoĉ 85 Bukovica Tomislavgrad

25 Halapić Glamoĉ 86 Mrkodol Tomislavgrad

26 Radaslije Glamoĉ 87 Donji Brišnik Tomislavgrad

27 Glavice Glamoĉ 88 Mijakovo Polje Tomislavgrad

28 Hasanbegovci Glamoĉ 89 Roško Polje Tomislavgrad

29 Podgreda Glamoĉ 90 Rošnjaĉe Tomislavgrad

30 Popovići Glamoĉ 91 Vinica Tomislavgrad

31 Hotkovci Glamoĉ 92 Stipanjići Tomislavgrad

32 Rore Glamoĉ 93 Kolo Tomislavgrad

33 Stekerovci Glamoĉ 94 Tomislavgrad Tomislavgrad

34 Livno Livno 95 Blaţuj Tomislavgrad

35 Ţabljak Livno 96 Eminovo Selo Tomislavgrad

36 Zastinje Livno 97 Lug Tomislavgrad

37 Kablići Livno 98 Vrilo Tomislavgrad

Tablica 16 Lokaliteti sa stećcima u Kantonu 10


79

38 Priluka Livno 99 Grabovica Tomislavgrad

39 Prisap Livno 100 Prisoje Tomislavgrad

40 Ţirović Livno 101 SrĊani Tomislavgrad

41 Ljubunĉić Livno 102 Oplećani Tomislavgrad

42 Guber Livno 103 Letka Tomislavgrad

43 Grborezi Livno 104 Sarajlije Tomislavgrad

44 Bila Livno 105 Donji Malovan Kupres

45 Lipa Livno 106 Gornji Malovan Kupres

46 Orguz Livno 107 Rilić Kupres

47 Prolog Livno 108 Brda Kupres

48 Ćaić Livno 109 Ravanjska Vrata Kupres

49 Odţak Livno 110 Zvirnjaĉa Kupres

50 Lištani Livno 111 Buĉovaĉa Kupres

51 Rujani Livno 112 Donje Vukovsko Kupres

52 Ĉaprazlije Livno 113 Gornje Vukovsko Kupres

53 Provo Livno 114 Kukavice Kupres

54 Lusnić Livno 115 Otinovci Kupres

55 Strupnić Livno 116 Kupres Kupres

56 Ĉelebić Livno 117 Zlosela Kupres

57 Gubin Livno 118 Suhova Kupres

58 Sajković Livno 119 Rastiĉevo Kupres

59 Bojmunte Livno 120 Blagaj Kupres

60 Radanovci Livno 121 Bajramovci Kupres

61 Drţanlije Livno

Prema navedenom autoru Šefiku Bešlagiću u knjizi "Stećci - kataloško - topografski

pregled" se navodi da je na prostoru Kantona 10 identificirano 119 lokaliteta stećaka, no

meĊutim prema karti Nikole Badankovića iz 1978. godine se vidi 121 lokalitet stećaka. No

meĊutim, znamo da je Bešlagić u knjizi priloţio samo lokalitete stećaka koji su u boljem

stanju, zanemarivši stećke koji su izgubili na vrijednosti i nalaze se u lošem stanju, što

moţemo pretpostaviti da je Badanković najvjerovatnije uvrstio i stećke lošeg stanja.

MeĊu najznaĉajnijim lokalitetima iz predhodne tablice istiĉu se prije svega Ravanjska

Vrata, zatim Mramorje u Grborezima, nekropola stećaka Veliki i Mali Han u Lištanima,

nekropola stećaka u Lipi, nekropola sa stećcima Barzonja i nekropole sa stećcima Potoĉani.

Nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata je najbolje istraţena nekropola na prostoru

Kantona 10. Kako u ukupnom zbiru, tako i na većini pojedinaĉnih nekropola dominiraju

ploĉe; sanduci su u prosjeku manjih dimenzija i tek manji broj je s postoljem, dok je

nesrazmjerno malo sljemenjaka.

Izvor: prema karti Nikole Badankovića 1978.; obradio autor


80

Karta 11 Geografski poloţaj lokaliteta nekropola stećaka na prostoru Kantona 10

Izvor: ArcGis; Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine; prema tablici 16, obradio autor


81

Ornamentika kupreških stećaka relativno je bogata i obuhvata tzv. ĉiste ukrase,

socijalne i religijske simbole, te figuralne predstave: bordure, stiliziran ljiljan, rozete,

zvijezdu, polumjesec, kriţ, tordirano uţe, ruku s maĉem, štit s maĉem, maĉ, arkade, djedovski

štap, ruke, sidro, turnir, kolo, lov, pojedinaĉne ljudske figure, figure ţivotinja, te ostale

scene.74

Donja nekropola nalazi se na samim Ravanjskim Vratima i broji 43 stećka. Juţno od

ove nekropole za oko 800 m nalazi se nekropola na Trišića njivi, a sjeverno, na Vukovskoj

strani, takoĊer za oko 800 metara daleko, smještena je nekropola Konopi.75

Gornja nekropola se neposredno nadovezuje na Donju. Smještena je na uzvišenju

Crljenica, pedesetak metara zapadno od opisane, Donje nekropole. Na nekropoli je smješteno

25 stećaka, bez odreĊenog sistema po pravcu istok - zapad. Oko nekropole, na sve strane, ima

dosta većeg i manjeg kamenja, tako da su stećci uklopljeni u okolinu.

Nekropola sa stećcima Veliki i Mali Han, smještena je u selu Lištani na lokalitetu

Podvornice, koje je udaljeno 20 km zraĉne linije sjeverozapadno od Livna.

Nekropola sa stećcima Mali Han. Nekropola je smještena na zemljanom tumulusu

promjera oko 60 m i broji 59 stećaka. Tumulu je blago izdignut iznad razine terena za cca 1,0

m zatravnjen je i na njemu nisu uoĉeni tragovi nekog drugog materijala osim zemlje. Nije

arheološki istraţen niti ima vidljivih artefakata.

Nekropola sa stećcima Veliki Han. Nekropola sa stećcima Veliki Han, udaljena je oko

100 metara juţno od nekropole Mali Han, smještena na sasvim blagom uzvišenju od cca 80

cm (mogućem zemljanom tumulusu sa promjerom od oko 30 m) i broji 25 stećaka.

Nekropola sa stećcima Mramorje, smješteno je 11 kilometara od grada Livna, u selu

Grborezi. Po stećcima ili „mramorovima“, u narodu zvanim nadzemnim oznakama grobova,

uvrijeţilo se "Mramorje" kao ime ovog groblja u Grborezima.

Grobovi su bili orijentirani u pravcu istok–zapad, s manjim otkolonima u pravcu

jugozapad – sjeveroistok. Istraţeno je ukupno 265 grobova. Po izradi grobovi su bili

podijeljeni u tri vrste: proste (jednostavne) jame u zemlji, proste (jednostavne) jame u zemlji s

upotrebom drvenih dasaka ili sanduka i grobovi u kamenim okvirima.

Prostih grobova bilo je 102 ili 38%. Oblik rake bio je pravokutan, ponešto ovalan.

Ovaj tip grobova javlja se dosta rano i traje dugo, redovito prije ostalih, ali i paralelno kao i

nakon ostalih tipova ukopa.

Grobova s upotrebom drveta bilo je svega 26 ili 10%, odnosno 20% od ukupnog broja

prostih grobova. Ostaci drveta naĊeni su i u 22 groba koji su uvršteni u kamene. Ova vrsta

74

Dubravko, Lovrenović, Stećci, Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Sarajevo: Rabic, 2009, 205. 75

Šefik Bešlagić: Kupres, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo: 1964.


82

grobova traje do u kasni srednji vijek, a pretpostavlja se da je ograĊivanje pokojnikova tijela

daskama obavljano u samoj raci.

U kamene grobove uvršteni su i oni u kojima je u bilo kojem vidu korišten isti, a

takvih je 138 primjeraka ili 52%. Najveći broj grobova imao je kamene okvire u obliku

ravnokrakog trapeza koji su pokriveni ploĉama. MeĊu ovom vrstom grobova ima 86

primjeraka sa stećcima. Vrijeme trajanja kamenih grobova nije moguće toĉnije odrediti, a

pretpostavka je da su oni relativno kasniji.76

Nekropola sa stećcima Barzonja je presjeĉena na dva dijela starim makadamskim

putem koji vodi prema Svinjaĉi. Stećci su podijeljeni u tri grupe. Jednu grupu ĉini deset

stećaka lociranih na uzvišenju u krajnjem, juţnom dijelu nekropole. Druga grupa zauzima

središnji, zapadni dio nekropole i prostire se uz put. Najveći broj stećaka (ukupno 49) nalazi

se sjeverno od puta.

Nekropola se sastoji od ukupno 64 stećka. Od toga 3 su sljemenjaka, 16 je sanduka i

45 ploĉa. U neposrednoj blizini je nekoliko dislociranih stećaka ili fragmenata koji su

iskorišteni u kamenim ogradama.77

Nekropole sa stećcima u Lipi (Tomislavgrad). U podruĉju sela Lipe, u krugu

promjera 220 m zraĉne linije, na tri lokacije rasporeĊene su nekropole sa stećcima i

krstaĉama. Na sve tri lokacije – Lipa I, II i III, evidentirana su ukupno 353 grobna mjesta sa

346 nadgrobnika: 335 stećaka, 11 kriţeva, i 7 grobnih mjesta bez nadgrobnika - stećaka. Od

ukupnog broja stećaka, najveći broj se odnosi na ploĉe – 290, zatim sanduci – 42 i sljemenjaci

– 3 primjerka.

Stećci na lokalitetu Lipa I se nalaze na prostoru, koje danas predstavlja katoliĉko i

pravoslavno groblje, ranije razdvojeno suhozidom, a u novije vrijeme betonskim zidom.

Trenutno je evidentirano 86 stećaka ali njihov broj nije konaĉan, jer su većinom utonuli u

zemlju, posebno stećci unutar pravoslavnog groblja koje je zaraslo trnjem, niskim raslinjem,

ali i visokim crnogoriĉnim drvećem.

Lokalitet Lipa II se nalazi pokraj puta za selo Grla, udaljen 160 m zraĉne linije u

pravcu jugozapada od lokaliteta Lipa I. Stećci su poredani u nizove od jugozapada ka

sjeveroistoku, a orijentirani su u pravcu sjeverozapad – jugoistok, osim pet primjeraka koji su

orijentirani u pravcu jugozapad – sjeveroistok. Stećci su u dobrom stanju, ali su dijelom

utonuli u zemlju. Pripadaju vrsti poloţenih kamenih monolita, oblikovanih u dvije forme –

ploĉa i sanduk. Ukupno je evidentirano 39 stećaka od toga 34 ploĉe, od kojih je 5 u cijelosti

utonulo u zemlju i 5 sanduka. Natpisi i ukrasi nisu evidentirani na stećcima.

76

Bešlagić, Šefik, Basler, Đuro, Grborezi, srednjovjekovna nekropola, Sarajevo, 1964. 77

Bešlagić Šefik je evidentirao 17 stećaka. Suradnik Komisije, Jasna Burnazović, je prilikom obilaska i snimanja

nekropole u rujnu 2005. godine zatekla 64 stećka.


83

Lokalitet Lipa III se nalazi na prostranom, blagom uzvišenju, udaljenom 190 m zraĉne

linije u pravcu sjevera od lokaliteta Lipa I. Stećci su poredani u nizove od jugozapada ka

sjeveroistoku, ali i od sjeverozapada ka jugoistoku te su i orijentirani u pravcima sjeverozapad

– jugoistok i jugozapad – sjeveroistok. Pojedini primjerci su oštećeni i dijelom ili u cijelosti

utonuli u zemlju. Pripadaju vrsti poloţenih kamenih monolita, oblikovanih u dvije forme –

ploĉa i sanduk. Ukupno je evidentirano 217 stećaka, od toga 183 ploĉe, 27 sanduka i 7

grobnih mjesta. Motivi zastupljeni na stećcima su bordura od kosih paralelica, friz od niza

poluelipsa sa taĉkicama, polumjesec i rozeta.

Nekropole sa stećcima u Potoĉanima. U zaseoku Begovaĉa sjeverno od ceste Livno -

Šujica u dvorištu Mate Maglice nalazi se manja nekropola sa 6 stećaka, preteţno utonulih u

zemlju zbog ĉega je teško odrediti njihove oblike.

Na lokalitetu zvanom Mašet u zaseoku Begovaĉa s juţne strane put Livno - Šujica u

blizini kuće V. Tokića nalazi se veća nekropola sa 76 stećaka. Po toj formi na nekropoli su 52

ploĉe, 12 sanduka i 2 sljemenjaka. MeĊu ploĉama nalazi se i jedan dvojni stećak. Od

navedenih stećaka jedan sljemenjak je lijepo ukrašen motivom konjanika i jelena na svojoj

boĉnoj strani. Jedan veći sanduk ukrašen je motivom kriţa.

Sjeverno od navedenog puta i gostionice M. Maglice nalazi se jedno manje uzvišenje

koje mještani nazivaju Crkvina. Na tom mjestu nalazi se samo jedan dvojni stećak i ostaci

srednjovjekovne nekropole. Vidljiv je jedan otvoren i grob i ostaci nekoliko drugih grobova,

obrubljenim kamenim ploĉama, što je karakteristiĉno za grobove koji se obiĉno nalaze ispod

stećaka.

Sjeverno od puta Livno - Šujica na lokalitetu zvanom Golo Brdo smještena je jedna od

većih srednjovjekovnih nekropola sa stećcima koja broji 105 nadgrobnih spomenika. Po

svojim oblicima ima 81 ploĉa, 21 sanduk i 3 sljemenaka. Od svih stećaka samo je jedan

sanduk ukrašen sa ĉetiri strane sa motivima ispupĉene polulopte i polumjesecom.78

Nekropola sa stećcima u Vrbici. Ispod sela na njivama zvanim Podvornice 15 - 20

metara pored ceste Livno - Vrbica nalazi se nekropola sa 19 stećaka (sanduka i ploĉa), slabije

obraĊenih, utonulih u zemlju i bez ukrasa. Po svojoj formi zanimljiv je jedan stećak eliptiĉka

oblika. U selu unutar ograda i staja vlasnika Ercega i Dukića nalazi se manja nekropola sa 5

stećaka u obliku ploĉa skromnije obrade i bez ukrasa.

Na jednom manjem platou iznad sela zvanom Pod, iznad kuća Ercega, Dukića i Jovića

nalazi se 5 stećaka u obliku ploĉa većim dijelom utonulih u zemlju i razbijenih na nekoliko

dijelova. Tridesetak metara sjeverozapadno od predhodne nekropole nalazi se jedan stećak u

obliku ploĉe amorfnog oblika utonuo dijelom u zemlju.79

78

Skupina autora; Livanjski kraj u povijesti, Livno - Split 1994. 79

Isto


84

Slika 18 Najpoznatiji lokaliteti stećaka u Kantonu 10 (1 - Mali Han u Lištanima, 2 - Veliki

Han u Lištanima, 3 - nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata, 4 - nekropola sa stećcima

Barzonja, 5 - nekropola sa stećcima Vrba, 6 - nekropola sa stećcima Lipa



85

3.2.4. Osmansko doba

U vrijeme osmanskih osvajanja granice srednjovjekovne bosanske drţave bile su od

Save na sjeveru do Jadranskog mora na jugu; na istoku do Novog Pazara, do Dinare na

zapadu. Tu je graniĉna linija išla od Kamengrada, preko Dinare, do Makarske koja je

pripadala Bosni.

Petnaesto stoljeće je vrijeme koje će u ovim krajevima, pa i u većem dijelu Bosne i

Hercegovine obiljeţiti promjene zbog kojih ni jedna oblast ţivota neće biti pošteĊena

kvalitetnih promjena. Posljedice će biti dramatiĉne u svemu: brojnosti i konfesionalnoj

promjeni sastava stanovništva, drţavnoj administraciji, vlasništvu nad zemljom, veliĉini

naselja i arhitekturi. Iz malog naselja podno Bašajkovca razviti će se znaĉajan grad, središte

nahije i sandţaka. U vrijeme svog punog razvoja, tijekom XVI i XVII stoljeća, Livno će

postati jedno od najznaĉajnijih bosanskohercegovaĉkih gradskih središta.80

Već 1456. godine stigao je prvi nagovještaj da će Livno promijeniti gospodara. Te je

godine sultan Fatih zatraţio od bosanskog kralja Stjepana Tomaša da mu preda ĉetiri

bosanska grada, meĊu kojima i Livno. Zahvaljujući povećanju danka koji je davao sultanu,

kralju je uspjelo da odgodi dolazak osmanskih trupa, ali ne zadugo. Taktiziranje, a ponajviše

odbijanje posljednjeg bosanskog kralja da preda sultanu danak dalo je povoda Mehmedu II da

1463. godine doĊe u Bosnu sa vojskom i zauzme je. Ove je godine i Livno palo po prvi puta u

osmanske ruke. Formiran je Bosanski sandţak, bosanski kralj pogubljen pod Jajcem, a Bosna

je izgubila svoju samostalnost i postala jedna od turskih pokrajina.

U mirovnom ugovoru 1503. godine Livno je pripalo bosanskom vilajetu. Drugi put se

nahija Livno spominje 1516. godine u sastavu kadiluka Neretva u kojem ostaje sve do 1528,

kada je pripojena Skradinskom kadiluku u kojem je ostala do pretkraj XVII stoljeća.81

Godine 1537. osvojen je grad Klis i osnovan Kliški sandţak u ĉiji je sastav ušla i

livanjska nahija. Zvaniĉni centar sandţaka je bio u Klisu, ali su njegovi sandţak - bezi najviše

stolovali u Livnu. Od sredine XVI stoljeća Livno se naglo razvijalo, jer je bilo stvarno vojno -

politiĉko, kao i administrativno sjedište. Stoga je u Livno preneseno i sjedište skradinskog

kadiluka, a Livanjska nahija je postala centralna nahija navedenog kadiluka i cijelog Kliškog

sandţaka.

U Livnu je 1530. godine smještena posada od 25 vojnika timarlija kojom su

zapovijedali dizdar i njegov pomoćnik. U posadi su bili vratar (iz reda topdţija) i jedan

topdţija, te po jedan hambardţija i zidar. Zauzećem Klisa 1537. godine i pri uspostavljanju

Kliškog sandţaka, livanjska tvrĊava se nalazila u dubini krajine i, kao sve tvrĊave sliĉne

pozicije, imala tobdţije i dţebedţije (oruţarnike) ĉija je sluţba uvedena u Livnu iste godine.

Za vrijeme Kandijskog rata (1645 - 1669), Mleĉani su zauzeli Klis 1646. godine, kao i veći

dio teritorije Kliškog sandţaka. Tada je sjedište ovog sandţaka preneseno i sluţbeno u Livno.

80

Ahmet Burek; Kameno Hlivno, Planjax, Tešanj, 2007., str.13. 81

Ahmet Burek; Kameno Hlivno, Planjax, Tešanj, 2007., str.16.


86

U drugoj polovini XVII vijeka ĉesti su napadi neredovnih ĉeta i haraĉlija. Morejski rat (1684 -

1699) završio se mirom u Sremskim Karlovcima, kojim je odreĊena nova graniĉna linija

mletaĉke Dalmacije prema Osmanskom carstvu. Granica se protezala od Knina, preko Vrlike,

Sinja, Zadvarja, Vrgorca do Gabele. Tijekom pomenutog rata neregularne ĉete domaćeg

stanovništva pod venecijanskom upravom, upadale su u pograniĉne krajeve Osmanskog

carstva, tj. u zapadnu Bosnu i Hercegovinu, Duvno, Livno, Glamoĉ, Skoplje i Ramu.

Do osnivanja kapetanije glamoĉki grad je imao dizdara. Glamoĉka kapetanija

osnovana je poslije 1624. godine i pripadala je Kliškom sandţaku do njegovog pada 1689.

godine. Glamoĉki kapetani su bili iz porodice Ćirić, a zatim iz porodice Jakirlić. Prvi poznati

kapetan Glamoĉa bio je Mustafa, koji se javlja u historijskim izvorima 1719. i 1730. godine.

Iz porodice Jakirlić poznati su kapetani Ahmed - kapetan i njegov sin Ejub, koji ga je

naslijedio prije 1789. i bio na tom poloţaju do 1789. godine. U historijskim izvorima Ibrahim

- beg kao kapetan spominje se 1814, a Hasan - kapetan 1818. godine, kao, vjerovatno,

posljednji kapetan Glamoĉa.82

Prije 1691. godine Livno postaje sjedište livanjske kapetanije, ali se ne moţe pribliţno

odrediti kada je ona nastala. Livanjski kapetani bili su iz triju dobro poznatih livanjskih

feudalnih porodica: u XVII vijeku do 1711. godine iz porodice Atlagića, od 1711. do 1736.

Ljubunĉići. Njih nasljeĊuju sve do 1836. godine Firdusi.83

Na mjestu današnjeg Tomislavgrada, poĉetkom XVII vijeka nalazila se varoš koja se

zvala Ţupanj – Potok. Pod ovim imenom ovaj grad se spominje 1615. godine od strane

putopisca Livnjaka hadţi - Jusufa koji kaţe da se ovo mjesto nalazi u duvanjskoj nahiji.

Hamdija Kreševljaković spominje, pod imenom Duvno, palanku s kraja XVII vijeka, i navodi

da je ova palanka pretvorena u kapetaniju prvih godina XVIII vijeka. Sredinom XVII vijeka

Evlija Ĉelebija za Duvno kaţe da "Sliĉi rajskoj bašći, pripada klišnom sandţaku i ima ĉetiri

stotine kuća i jednu impozantnu dţamiju, više mesdţida, jedan han, mali hamam i deset

dućana".

Rat izmeĊu Venecije i Osmanskog carstva (1714 - 1718) završio se Poţarevaĉkim

mirom. Uspostavljena je nova granica izmeĊu mletaĉke Dalmacije i Osmanskog carstva koja

ostaje sve do pada Mletaĉke republike 1797. godine. Ta graniĉna linija i danas dijeli republiku

Hrvatsku od Bosne i Hercegovine. U XIX stoljeću Livno je centar kadiluka, pripadalo je

Travniĉkom sandţaku kao srez i kadiluk. Nakon posljednje administrativne reorganizacije u

Osmanskom carstvu murdirluk (srez) Livno pripadao je travniĉkom kajmakaluku (okrugu).

Nakon otpora Livnjaka, vojvoda Vilim Würtemberg je 28. septembra 1878. godine osvojio

Livno. Od tada utvrĊenje gubi strateški znaĉaj.

Za vrijeme osmanske uprave na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine susreću se 3

razliĉita graditeljska oblika koja prevashodno ovise od reljefu i klimi:

82

Kreševljaković, Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini u Izabrana djela I, izdavaĉ "Veselin Masleša",

Sarajevo, 1991., str. 177.-179. 83

Kreševljaković, Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini u Izabrana djela I, izdavaĉ "Veselin Masleša",

Sarajevo, 1991.


87

grupa balkansko - orjentalnih oblika, gdje je stambena arhitektura periferijska forma

egejsko - makedonsko - turske, gdje su dţamije, hamami i drugi javni objekti

uglavnom graĊeni na isti naĉin kao u Skoplju ili Istanbulu, gdje su crkve ma kako

skromne, srodne istovrsnim objektima istoĉno od Drine,

grupa sjeverno - balkanskih oblika, gdje pod utjecajem klimatskih uvjeta, prisutnog

materijala, te utjecaja alspskog podruĉja, dominira visok krov,

grupa orjentalno - mediteranskih oblika, koja pokriva uglavnom podruĉja

Hercegovine, te djelimiĉno jugozapadnu Bosnu.

Kulturno - historijska baština osmanskog graditeljstva se moţe podijeliti u sljedeće cjeline:

Urbane cjeline (2)

Pojedinaĉni spomenici

sakralni objekti

dţamije (8)

crkve katoliĉke i samostani (3) i crkve pravoslavne (3)

groblja (13) i nišani (3)

Muslimanska (4)

Katoliĉka (4)

Pravoslavna (4)

Jevrejsko (1)

javni objekti

stare škole (1) i mejtefi (1)

mostovi (1)

stambeni objekti (14)

kule i odţaci (9) i hanovi i kuće (5)


88

3.2.4.1. Urbane cjeline

Na prostoru Kantona 10 se istiĉu dvije urbane cjeline koje i danas imaju odlike iz

Osmanskog perioda, a to su: Stari (Bistriĉki) grad Livno i Stari grad Glamoĉ.

Stari (Bistriĉki) grad Livno se prostire pod planinom Krug, tj. jednim dijelom pod

stjenovitim brdom Crvenice na obodu jugoistoĉnog dijela Livanjskog polja, i drugim dijelom

u nizini uz rijeku Bistricu. Livno je smješteno na najplodnijem dijelu Livanjskog polja. Jezgro

srednjovjekovnog naselja je na uzvišenom sjevernom dijelu današnjeg naselja, a u blizini

izvora rijeke Bistrice, koje je na prisojnoj strani, zaklonjeno u zavjetrini, uz obilje vode. U

vrijeme hladnog oruţja imao je prirodno stjenovito zaleĊe sa sjeverne strane. Kasnije u

osmansko vrijeme po obodu uzvišenog terena na tri strane oko centralne utvrde podignut je

ĉitav sistem bedema, tabija i kula. Na sjeveru, na obodu stjenovite Crvenice podignuto je pet

kula.

Stari grad u Livnu ima nekoliko meĊusobno zavisnih objekata: dţebhanu kao centralni

objekat, krajnje ostatke bedema i 4 tabije (Murpašina, Atlagića, Gagića i Krnac tabija), te 5

kula izgraĊenih na stijenama iznad grada (Poletaĉa, Ĉošek, Efrem, Vejs i Klanac kula).84

MeĊu historijskim podacima o Livnu nema onih koji se odnose na vrijeme gradnje

njegovih fortifikacija, a arheološka istraţivanja nisu vršena. Zato se mora osloniti na planove i

na opise koji potiĉu iz raznih izvora, uglavnom putopisnih i špijunskih. U njima je primjetna

terminološka neujednaĉenost, kao i razlika u podacima.

Prvi opis utvrĊenja u Livnu dao je Katarino Zeno 1550. godine. Bez detalja opisao ga

je samo kao dobro utvrĊen grad (castel).

Ĉelebija daje sumaran opis utvrĊenja u Livnu 1660. godine. On piše da je bosanski

valija (sandţak-beg ili upravitelj provincije) Melek Ahmed - paša, staru i na nekim mjestima

porušenu tvrĊavu, popravio. Pred tvrĊavom je podigao zid tophane koji je okrenut u polje. Na

najvišem vrhu na jednoj litici podigao je veliku kulu (misli se na Veis kulu). Za dţebhanu

Ĉelebija piše da je ovakve nema u Bosanskoj krajini. Na jugoistoĉnoj strani tvrĊave se nalazi

ţeljezna kapija grada. U tvrĊavi ima mala careva dţamija poznata pod imenom starogradska.

Jedva je u nju stalo 20 ljudi. Pošto se dţamija nalazila na zaravni ispod dţebhane, Ĉelebijin

pojam “tvrĊava” obuhvata ĉitav gradski fortifikacijski sklop.85

Ĉelebijini podaci o gradu su

dragocjeni jer ukazuju na vrijeme kada je sagraĊen dio bedema. Ostalih kula na Crvenicama,

osim one jedne, još nije bilo. Po Ĉelebijinom opisu da je Veis kula izgraĊena tek oko polovine

XVII stoljeća.

Stojan Janković je porobio Livno 1686. godine. Grad je popravljan iste godine, poslije

provale Jankovićevih ĉeta. Nije sasvim jasno da li je pored poravljanja razrušenih zidova

ustvari vršena i dogradnja novih.

84

Ahmet Burek; Kameno Hlivno, Planjax, Tešanj, 2007., str.130 - 135. 85

Ĉelebija, Evlija, Putopis, Biblioteka “Kulturno naslijeĊe”, Sarajevo, “Veselin Masleša”,1979., 138., 139.


89

Posljednji špijunski opis je napravljen pred austro - ugarsku okupaciju 1878. godine.

Za Efrem i Vejs kulu austrijski špijun 1878. godine piše da su solidno graĊene i tvrde kule, a

za kule Ĉošek i Poletaĉa da su slabe graĊe.86

Ni ovaj špijun ne spominje jednu kulu, u ovom

sluĉaju Klanac kulu. Prema datim uputama špijuna dolazi do izraţaja puna strateška

opravdanost gradnje kula na sjevernim liticama Crvenice iznad grada.

Dţebhana. Prvo je sagraĊena srednjovjekovna tvrĊava koja je pretvorena u

osmanskom periodu u dţebhanu (skladište oruţja). To je centralni i najstariji dio utvrĊenja

koji se nalazi na istaknutom stjenovitom (kraškom) izbrešku, ispod strmih stijena Crvenice

koje okruţuju Livno i samo utvrĊenje sa sjevera, sjeveroistoka i sjeverozapada.

Bedemi. Na sjevenom dijelu grada sagraĊen je bedem od Veis kule na istoku do

dţebhane i dalje prema zapadu do Krnac i Gagića tabije. Od Krnac tabije zid se spuštao ka

stjenama na zapadnoj strani i vodio izmeĊu izvora Dumana i Peĉe, tako da se izvor Peĉa

našao u zidovima, a Duman van njih. Od povuĉene sjeverne linije bedemi su se sa obje strane

spustili ka jugu i zaokruţili branjeni prostor. Linija bedema je krivudava, sa mnogo uglatih i

polukruţnih krivina. U neke od njih je umetnuto pet kvadratnih kula straţara. Danas su sve

srušene, osim one na juţnom dijelu platoa "Topovi" na kojem se nalazi Dukatarova dţamija.

Prema krajnjim saĉuvanim ostacima, bedem je bio debeo oko 1.5 do 2 m. Grad je imao

ĉetvera vrata koja su bila u pomenutim kulama kvadratne osnove: na juţnom kutu platoa

Topovi bila su Mala vrata; velika glavna arterija od sjevera (dţebhane), preko Balagijine

dţamije (Balaguše), ka jugu završavala se Velikim vratima na jugozapadnom dijelu

bedema; Gornja vrata nalazila su se na jugoistoĉnom dijelu bedema, istoĉno od Atlagića

tabije; zapadni ulaz u grad bio je iznad te tabije.

Tabije. Postoje ĉetiri tabije: Krnac tabija je masivna kamena ĉetverokutna tabija na

sjeverozapadnom kraju odbrambenog sistema. Ispod nje je manja, takoĊer ĉetveroku-

tna Gagića tabija. Na jugozapadnom uglu sagraĊena je masivna poligonalna Atlagića tabija, a

sjeverno, iznad nje sliĉna Murpašina tabija. Ova posljednja sagraĊena je na stjenovitom

terenu.

Kule. Postoji pet kula: Kula Poletaĉa sagraĊena je na sjeveroistoĉnom kraju Crvenice,

iznad izvora Bistrice. Ĉošek kula je podignuta na prahistorijskom lokalitetu Maloj gradini ili

Gradinici. Imala je ĉetverkutnu osnovu za razliku od ostale ĉetiri kule koje su bile

okrugle. Efrem kula je sagraĊena na isturenoj stijeni, na zaravni Teberu nad najširim i

naistaknutijim stijenama Crvenice, na nasipima prahistorijske gradine. Veis kula, iako je,

vjerovatno, najstarija od ovih pet kula, graĊena u drugoj polovini XVII stoljeća, saĉuvala se

do visine grudobrana, koji su srušeni. Zid kule je debeo i do 3.8 m. Prema gradu ima oveći

prozorski otvor. Unutrašnji promjer kule je 3.5 m. Vanjski zidovi kule se raspadaju. Od Veis

kule ka dţebhani sagraĊen je zid koji je štitio prilaz gradu sa sjevera. Zid je skoro uništen, a

prije dvadesetak godina moglo se ustanoviti da je debeo oko 0.8 m. Klanac kula je zatrpana,

86

Hamdija Kapidţić, “Prilog za poznavanje Livanjskog grada”, u: Naše starine IV, Sarajevo,1957, 301, 302.


90

ali zidovi su na pojedinim mjestima oĉuvani u visini od 4 - 6 m. Vanjski promjer kule je oko

13 m.87

87

Ahmet Burek; Kameno Hlivno, Planjax, Tešanj, 2007., str.130 - 135.

Slika 19 Stara urbana cjelina - Bistriĉki grad Livno (1 - kula Poletaĉa, 2 - Veis kula,

3 - Pogled na Stari (Bistriĉki) grad sa dţebhane, 4 - Pogled na dţebhanu sa

Šarampova)



91

Stari grad Glamoĉ. Ostaci Starog grada Glamoĉa koji su vidljivi na terenu potjeĉu

najvjerovatnije iz osmanskog perioda. Sudeći prema historijskim izvorima, u kasnom

srednjem vijeku ovdje je postojalo utvrĊenje koje je u osmanskom periodu prilagoĊavano

vatrenom oruţju. Oblik utvrĊenja uvjetovan je terenom na kojem je sagraĊeno, na platou na

vrhu niskog ĉunjastog brda. Sastoji se od gornje tvrĊave i obora ispod nje.

Slika 20 Stara urbana cjelina Glamoĉ (1 - Pogled sa tabije na grad, 2 - Glamoĉka

kula, 3 - Glamoĉka tvrĊava i ostaci dţamije, 4 - Ulaz u kuću Muharema Dţina)



92

Gornja tvrĊava zauzima cijeli relativno uski plato koji se pruţa u pravcu od

jugozapada ka sjeveroistoku, u duţini od 62 m i širini od oko 20 m. Plato je oiviĉen sa tri

strane strmim kratkim padinama. Najlakši prilaz gornjoj tvrĊavi je sa jugoistoĉne, nešto niţe i

kraće strane. Gornja tvrĊava ima jedan bastion - tabiju na najpristupaĉnijem dijelu, tj. na

jugoistoĉnom kraju, perimetralne bedeme na sjevernoj i juţnoj strani sa poluisturenim kulama

i sjeveroistoĉni bedem uz koji su ostaci dţamije i neke zgrade. U osnovi sedmokutnog

bastiona prepoznaje se okrugla srednjovjekovna glavna kula, koja je preureĊena u poligonalni

bastion.

Ruševine dţamije se nalaze uz sjeveroistoĉni kut utvrĊenja. Dţamija ima kvadratnu

osnovu, a uz sjeveroistoĉni zid dţamije dograĊen je uspravno na njega jedan otvor. SagraĊen

je od kamenih dobro klesanih greda. Dţamija je imala drveni krov i drvenu munaru. Nije

poznato kada je dţamija sagraĊena, ali se pretpostavlja da je mogla nastati pred kraj 16. ili

poĉetkom 17. stoljeća.88

Godine 1660. Ĉelebi spominje dţamiju u Starom gradu, kao i

dţamiju u naselju.89

Spaljena je 1932. godine.90

Kuća Muharema Dţina. Do Ulice Milana Gavrića, koja okruţuje parcelu na kojoj se

nalazi Stari grad, nalazi se porodiĉna jednospratna kuća Muharema Dţina. U ratu 1992 -

1995. godine kuća je stradala. Poslije rata njegov sin Omer Dţin je prezidao kuću. Na

proĉelju stare kuće, lijevo i desno pored ulaza, bile su postavljene dvije kamene ploĉe sa

uklesanim natpisima. Pri pregraĊivanju kuće vlasnik je postavio natpise na isto mjesto gdje su

bili prije razaranja kuće. Cijeli taj prizemni dio, tj. proĉelje, rekonstruiran je i ima spomeniĉku

vrijednost. Lijevo od ulaza, gledajući prema kući, na kamenoj ploĉi uklesan je natpis ĉiji je

poĉetni dio neĉitljiv, a ostala slova su oštećena: “…ovu graĊevinu podigoše Salih-aga i moj

brat Hasan dizdar-aga, sinovi Husein-age, dizdar-age. Godina hiljadu i sto ili dvjesto, 1

dţumadel-ahira” (23.3.1689).91

88

Mujezinović, 1998, str.133 89

Ĉelebi, 1979, str.206 90

Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III – Bosanska krajina, Zapadna

Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1998, str.133 91

Isto


93

3.2.4.2. Pojedinaĉni spomenici

3.2.4.2.1. Sakralni objekti

Za vrijeme Osmanskog doba na prostoru Kantona je izgraĊeno nekoliko sakralnih

objekata, a veoma mali broj je u oĉuvanom stanju. Dţamija Sinan Ĉauševa ili Dţemanuša

stoji na listi zaštićenih kulturno - historijskih spomenika od strane "Komisije za oĉuvanje

nacionalnih spomenika" iako postoje samo temelji dţamije, jer je dţamija srušena u Drugom

svjetskom ratu, pa prema tomu danas ne predstavlja turistiĉku atrakciju. To je primjer jednog

spomenika, mada na prostoru Kantona 10 postoji veliki broj takvih.

Prema tablici 17 je identificirano 12 sakralnih objekata iz Osmanskog perioda, meĊu

kojima su 6 dţamija i 6 crkava (3 katoliĉke i 3 pravoslavne). Sve dţamije, osim Dţudţa

Dţafeorove, su smještene u gradu Livnu. Dţamije poput Dukatareve, Balaguše i Lala - pašine

spadaju meĊu najstarije potkuple dţamije u Bosni i Hercegovini. Samostanska crkva sv. Petra

i Pavla na Gorici kraj Livna spada meĊu 3 najznaĉajnija samostana (uz Fojniĉki i Kraljevu

Sutjesku), a pravoslavna crkva Uspenije Presvete Bogorodice u Livnu zauzima 2 mjesto po

znaĉajnosti u Bosni i Hercegovini.

Sakralni objekti Naselje Godina / period

gradnje

Dţamije

Hadţi Ahmeta Dukatara / Ketoda-zade Mehmed-age Livno 1562 - 1574

Bali - age Ljubunĉića / Balaguša / Balagija dţamija Livno 1514 - 1515

Lala - pašina / Mustafa - pašina / Begluk dţamija Livno 1567 - 1568

Milošnik / Milosnik / Bušatlijina dţamija Livno 1875

Ćurĉinica / Ćurĉića dţamija Livno 1870

Zavra dţamija Livno XIX stoljeće

Dţudţa Dţaferova dţamija Tomislavgrad XVII stoljeće

Crkve katoliĉke

Crkva RoĊenja Blaţene Djevice Marije Ljubunĉić 1865 - 1871

Crkva Bezgrešnog zaćeća Blaţene Djevice Marije Vidoši 1854 - 1856

Samostanska crkva sv. Petra i Pavla / Gorica Livno 1854 - 1858

Crkve pravoslavne

Crkva sv. Nikolaj Tomislavgrad 1864

Crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice Donje Vukovsko 1864

Crkva Uspenija Presvete Bogorodice Livno 1859

Tablica 17 Najpoznatiji oĉuvani sakralni objekti Kantona 10 iz Osmanskog perioda

Izvor: Prema terenskim istraţivanjima , obradio autor


94

3.2.4.2.1.1. Dţamije

Kao što je već navedeno, većina dţamija se nalazi u Livnu. Po broju potkupolnih

dţamija u Bosni i Hercegovini, Livno se nalazi na drugom mjestu, poslije Sarajeva, a ispred

Mostara, Banje Luke i Foĉe. I ovaj podatak svjedoĉi o prošlosti Livna, njegovoj vaţnosti i

naglom širenju, zato što su potkupolne dţamije predstavljale znaĉajna arhitektonska

ostvarenja. Od velikog broja dţamija u Bosni i Hecegovini, svega njih 35, izgraĊenih u 19

razliĉitih mjesta, zasvedeno je kupolama.92

Sve livanjske potkupolne dţamije pripadaju tipu jednoprostorne dţamije sa trijemom

potkrivenim sa tri male kupolice što je vrlo ĉest tip na prostorima Osmanskog carstva izvan

njegovog središta. Visoka, "gotovo ovoidna93

" kupola (u visini šerefe), nizak tambur i niska

munara sa niskim krovom (kupom munare) izdvajaju livanjske potkupolne dţamije u posebnu

grupu bosanskohercegovaĉkih dţamija. Dijelovi graĊevine djeluju zbijeno, naglašen je

unutrašnji molitveni prostor, kojem su podreĊeni ostali dijelovi graĊevine. Sa zbijenošću svih

elemenata, visokom kupolom i niskom munarom, te s obzirom na vrijeme u kojem su graĊene

(druga polovina 16. stoljeća), djeluju arhaiĉno i konstrukcijom podsjećaju na prve osmanske

jednoprostorne potkupolne dţamije iz 14. stoljeća u Izniku (Nikeji), koje pripadaju

brusanskom ranocarigradskom stilu.

Na prostoru Kantona 10 se istiĉu 5 potkupolnih dţamija (Hadţi Ahmeta Dukatara,

Lala pašina, Bali - age Ljubunĉića i Ćurĉinica, Ćurĉinica i Dţudţa Dţaferova dţamija) i 2

dţamije sa krovom na ĉetiri vode (Zavra i Milošnik dţamija).

Dţamija Hadţi Ahmeta Dukatara, Ketoda - zade Mehmed - age ili Glavica dţamija

jedan je od najprepoznatljivijih simbola grada Livna i jedna od njegovih najznaĉajnijih

dţamija. Smještena je u starom dijelu grada Livna, na uzvisini iznad donjeg dijela Livna.

IzgraĊena je izmeĊu 1562. i 1574. godine na prirodnoj glavici ĉije se tri strane strmo spuštaju

prema rijeci Bistrici, po kojoj je i dobila svoje alternativno ime.94

Evlija Ĉelebija je spominje u svom putopisu kroz livanjski kraj 1660. godine kao

staru, tvrdo zidanu, potkupolnu dţamiju koja se nalazi blizu ĉaršije. Nad njenim vratima

našao je kronogram iz kojeg je prepisao kronostih, koji glasi: "Kad ova dţamija milošću

Allahovom bijaše pri dovršenju, tajanstveni glas reĉ joj kronostih: Divna li je kuća poboţnih

ljudi. Godina 996".

Zidovi su raĊeni od kamena. Dţamija ima veliku centralnu kupolu i tri manje kupole

na hajatu. Kupole suprekrivene olovnim limom. Na ulazu u dţamiju se nalazi i kameni portal

s natpisnom ploĉom i tarihom. Munara je izraĊena od kamena. U sklopu dţamije se nalazi i

sahat kula, abdesthana, gasulhana i garaţa.

92

Mujezinović, Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III – Bosanska krajina, zapadna

Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1988, str. 95 93

ovoidan (lat. ovum, jaje, grĉ. eidos, oblik) u obliku jajeta, jajolik (Domović, Ţelimir: Rjeĉnik stranih rijeĉi,

Beograd, 2001, str. 1012) 94

http://www.medzlis-livno.com/index.php/dzamije/dzamija-hadzi-ahmeda-dukatara


95

Desno od dţamije nalazi se i sahat - kula, koja i danas pokazuje vrijeme. Zidovi raĊeni

od kamena. MeĊuspratne konstrukcije su bile drvene. Krov na ĉetiri vode prekriven

pocinĉanim limom. Raniji pokrov je bila šindra.

Dţamija Bali - age Ljubunĉića ili Balaguša pripada tipu jednoprostorne potkupolne

dţamije sa trijemom pokrivenim sa tri male kupole. Livanjske dţamije odlikuju se visokom

kupolom, niskim tamburom i niskom munarom sa niskim krovom - ćillahom, a što je

posljedica jakih vjetrova i oštrih zima. Dţamija je izgraĊena 1514/15 godine i ujedno

predstavlja najstariju potkupolnu dţamiju u Bosni i Hercegovini.95

Ulazni trijem ĉine dva okrugla stupa sa bazama i kapitelima od sitnozrnatog kamena

kreĉnjaka vrhunske klesarske izvedbe.

U središnjem polju nalazi se ulaz u dţamiju. Portal je dekoriran dekoracijom klesanom

u kamenu i bojenom dekoracijom. Ulazna vrata novije su izvedbe sa jaĉim kamenim pragom i

dovratnicima i segmentnim luĉnim nadvratnikom. Iznad ulaznih vrata saĉuvan je izvorni tarih.

Iz trijema vode vrata za penjanje na šerefu munare. Unutrašnjost dţamije raskošno je

dekorirana, a svi elementi enterijera dţamije izvedeni su od kamena tenelije. Pod je od

kamenih ploĉa, skriven naknadno izvedenim drvenim podom na drvenoj konstrukciji. Desno

od ulaza, u sjevernom kutu dţamije, smješten je skraćeni – kratki mahfil. Svi klesarski

elementi izvedeni su od tenelije vrhunske klesarske obrade. Kameni elementi su naknadno

prebojeni uljanom bojom.

Lala - pašina ili Mustafa - pašina dţamija nalazi se u donjem gradu Livnu, na

prostoru mjesne zajednice Zastinje - Prikorika - Begluk, pa stoga ovu dţamiju u lokalnom

govoru nazivaju i Begluk.

Prostor na kojem je izgraĊena dţamija nalazi se na blagoj padini brda koje se,

jugozapadno od Topova96

, spušta do rijeke Bistrice. Dţamija je izgraĊena na mjestu koje je

situirano izvan gradskih bedema.

Dţamija Begluk podignuta je 1567/8. Predaja kaţe da ju je podigao kliški sandţakbeg

Lala paša. I Evlija Ĉelebija spominje je kao Lala pašinu dţamiju, a vakufnama Mustafabega,

sina Ibrahimagina iz 1642. spominje Lala pašinu mahalu.97

Iako se graditelj dţamije spominje, u razliĉitim izvorima, pod tri razliĉita imena

(Mustafa - paša ili Lala Mustafa - paša Sokolović), radi se o kliškom sandţakbegu, koji je na

toj funkciji bio od 1574. do 1577. godine. Premda je zvaniĉno sjedište Kliškog sandţaka bilo

95

Mujezinović, Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III – Bosanska krajina, zapadna

Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1988, str. 95 96

Topovi - dio grada Livna - mjesto gdje se nalazi dţamija Hadţi Ahmeta Dukatara (Glavica) 97

Aliĉić, Ahmed: Livanjske dţamije, Prilog povijesti Livna, Glasnik Islamske vjerske zajednice Nezavisne drţave

Hrvatske u Sarajevu, broj 12, Sarajevo, 1941, str.383


96

u Klisu, sandţakbezi su stolovali u Livnu, koje je bilo najveći i najrazvijeniji grad sandţaka.

Zbog toga se Mustafa - paša odluĉio da u Livnu izgradi dţamiju.98

U objavljenom ĉlanku vjerskog sluţbenika Ahmeda Aliĉića iz 1941. godine postoji i

skromni opis stanja objekta iz tog vremena :"Ova dţamija po svojoj vanjštini predstavlja

obiĉnu graĊevinu. Zidovi crni i nekako grbavi, kube sa sofama, ĉiji strop nose dva neznatna

stubića, pokriveno sagnjilom šimlom. Sve skupa odaje znakove raspadanja, koje se prikuĉuje

ovoj dţamiji. Naprotiv, unutrašnjost već drugaĉije djeluje. Unatoĉ pocrnjelim zidovima,

unatoĉ skroz neukusnoj drvenoj minberi i mahfilu, jamaĉno graĊenim na brzu ruku, gledaoca

će osvojiti krasno visoko kube..."

Milošnik ili Bušatlijina dţamija. Prema konceptu prostorne organizacije Milošnik

dţamija u Livnu pripada jednoprostornim dţamijama sa otvorenim sofama i drvenom

munarom, koje danas više nema.

Unutrašnji prostor dţamije je pokriven drvenom tavanicom. Kosi krov na ĉetiri vode

je pokriven crijepom.

Milošnik dţamija je sve do 1944. godine imala drvenu munaru.99

Te godine je, s

obzirom na oštećenja nastala u II. svjetskom ratu, munara uklonjena.

Prilikom izgradnje uz jugozapadni zid dţamije nalazila se kula porodice Pirija. Prema

narodnoj predaju braća Bušatlije su nudile porodici Pirija dvije kuće bilo gdje u gradu u

zamjenu za kulu uz dţamiju, a s ciljem izgradnje kamene munare. MeĊutim, porodica Pirija

nije pristala prodati kulu te je zbog toga sagraĊena drvena munara. Navodno su braća

Bušatlije u vakufinami odredili da se uz dţamiju podigne kamena munara ako porodica Pirija

ikada pristane prodati kulu. Vremenom je kula srušena ali kamena munara nikada nije

sagraĊena. 100

Ćurĉinića dţamija u Livnu predstavlja drugu najmlaĊu izgraĊenu dţamiju u ovom

gradu. Nema toĉnih podataka kada je sagraĊena ova dţamija. Prema narodnoj predaji dţamija

je podignuta oko 1870. godine. Ime je dobila po tome što ju je sagradio izvjesni Ćurĉić.

Predak tih Ćurĉića iz Liva, izvjesni Salih - aga, doselio je u Sarajevo 1696. godine i nastanio

se u Jahja - pašinoj mahali. Porodica Ćurĉić iz Sarajeva brinula se o izdrţavanju ove dţamije

u Livnu.

Salih - aga Ćurĉić, poznati buljukbaša iz period velikog rata 1683.-1699. godine, je

obnovio Jahja-pašinu dţamiju u Sarajevu. (Jahja - pašina dţamija je bila oštećena u poţaru

1697. godine). Nakon obnove dţamije, dţamija i mahala su prozvane po njemu Ćurĉića

dţamija i Ćurĉića mahala.

98

Spaho, Fehim Dţ.: Dţamije i njihovi vakufi u gradovima kliškog sandţaka poĉetkom XVII vijeka, Anali Gazi

Husrev-begove biblioteke, Knjiga V-VII, Sarajevo, 1978, str. 224 99

Ahmet Burek, Kameno Hlivno, 192. 100

Ahmet Burek, Kameno Hlivno, 193., i navodi Dţevdeta Vrepca


97

Tijekom rata 1992. - 1995. godine, toĉnije 24. marta 1994. godine, Ĉurĉića dţamija je

minirana i u potpunosti srušena101

. Ostaci dţamije su sa lokaliteta odvezeni u oktobru 2006.

godine.

Zavra dţamija je smještena na najvišem dijelu grada Livna, u istoimenoj mahali.

Glavna osovina dţamije orijentirana je sjeverozapad - jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj

strani. Mihrabski zid je na jugoistoku. Mezari unutar dţamijskog harema su duţom osovinom

(doglavni - donoţni bašluk) postavljeni u pravcu sjeveroistok - jugozapad. Prema konceptu

prostorne organizacija Zavra dţamija u Livnu pripada jednoprosto-rnim, kosim krovom

pokrivenim dţamijama sa drvenom pokrivenom (zatvorenom) muna-rom, sa zatvorenim

sofama i sa prednjim mahfilom.

Današnja drvena munara potjeĉe iz 1982. godine, kada su mještani, usljed dotrajalosti,

zamijenili staru. Jedini podatak o staroj munari jeste slika M. Mujezinovića iz 70 - ih godina

20. stoljeća na kojoj se uoĉava da je prethodna munara bila niţa i zdepasta (nalik kamenim

munarama u Livnu) sa otvorenom galerijom. M. Mujezinović u svojoj knjizi "Islamska

epigrafika BiH" iznosi pretpostavku, baziranu na ĉinjenici da su zidovi dţamije od kamena,

da je i munara dţamije nekada bila uraĊena u kamenu.

Dţudţa Dţaferova dţamija je jedina dţamija koja se nalazi u gradu Tomislavgradu, a

veoma dobro je oĉuvana i takoĊer potjeĉe iz Osmanskog perioda. Dţamija je, u svom

originalnom obliku, pripadala tipu jednokatnih dţamija od kamena, pokrivenih kupolom sa

sofama ispred ulaznog dijela i kamenom munarom.

Nije poznata toĉna godina podizanja dţamije jer nema puno historijskih podataka za

ovu dţamiju, ali se pouzdano zna da je podignuta prije 1615. god. kada je spominje putopisac

hadţi Jusuf Livnjak, mujezin dţamije. Za dobrotvora Dţafera se zna da je bio beg ili aga, ali

se ne zna da li je Dţudţa prezime ili nadimak (u znaĉenju: ĉovjeĉuljak). Pretpostavlja se da je

Dţafer iz porodice Kopĉić, gdje je ovo ime bilo ĉesto.

Godine 1791. je usljed eksplozije baruta u gradu tvrĊavi (Seddidţedidu), dţamija

teško stradala. Nakon toga, umjesto kupole dţamije napravljen je ĉetverovodni krov, a na

mjestu sofa podignut je ĉvrsti objekat pokriven jednovodnim krovom. Tijekom rata u BiH

dţamija nije znatnije oštećena. 1993. godine pokušalo se sa paljenjem dţamije, ali je

podmetnuti poţar brzo ugašen. 1997. godine je u cilju rušenja munare u dţamiju postavljena

eksplozivna naprava na katu hajata pored same munare te je tom prilikom uništen dograĊeni

dio, a munara je ostala neoštećena. Naredne, 1998. godine izveden je projekat rekonstrukcije

uništenog dijela dţamije koji je ujedno predviĊao i izgradnju betonske kupole umjesto

ĉetvorovodnog krova što nije uraĊeno tada, već kasnije, 2009. godine.102

101

Karton spomenika priloţen uz obrazac peticije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom koju je podnio

Centar za islamsku arhitekturu Sarajevo. 102

Rijaset Islamske zajednice Tomislavgrad - Sergija za Dţudţa Dţaferovu dţamiju


98

Slika 21 Dţamije iz Osmanskog perioda na prostoru Kantona 10 (1 - Balaguša - najstarija

potkupolna dţamija u Bosni i Hercegovini, 2 - Zavra dţamija, 3 - Hadţi Ahmeta Dukatara

sa sahat kulom spada meĊu najljepše dţamije u Bosni i Hercegovini, 4 - Dţudţa Dţaferova

dţamija u Tomislavgradu, 5 - Milošnik dţamija, 6 - NovoizgraĊena Ćurĉinica u 2014.

godini, 7 - Lala - pašina dţamija sa šerefom meĊu najljepšim u Bosni i Hercegovini)



99

3.2.4.2.1.2. Crkve i samostani

Tijekom vladavine Osmanskog carstva, a posebno u 16. i 17. stoljeću, katoliĉko

stanovništvo ovog kraja se više puta selilo i bjeţalo. Katolike na prostoru današnjeg Kantona

10 u to vrijeme duhovno su opsluţivali franjevci iz ramskog samostana. Nakon što su

franjevci ovog samostana 1687. godine napustili Ramu i otišli u Sinj, franjevci fojniĉkog

samostana preuzeli su brigu za katoliĉko stanovništvo ovog kraja. Bogosluţenje se većinom

drţalo na otvorenom.

Tek u 19. stoljeću franjevci dolaze u neposrednu okolicu grada Livna, nakon kupovine

zemljišta na Gorici, dijelu sela Brina. Godine 1833. fra Lovro Karaula je za 10.000 groša

kupio zemljište Bećira Seferćehajića, pri ĉemu je fojniĉki samostan dao polovicu te svote. Fra

Lovro Karaula je 1852. godine za izgradnju crkve dobio bujruntiju, i ferman 1853. godine.103

Poĉetkom prvih desetljeća 16. stoljeća na Kuprešku visoravan se doseljava

pravoslavno stanovništvo sa kojim dolaze i svećenici. Broj pravoslavnog stanovništva se do

1851. godine povećavao, tako da je tada brojalo 4000 pravoslavnih vjernika.104

Postoji

podatak o organiziranim pravoslavnim zajednicama u Vukovskom, Novom Selu, Ravnom i

Šemano-vcima. Iz tog perioda nema podataka o izgraĊenim crkvama.

Zajedniĉke karakteristike crkava i samostana u ovom kraju Bosne i Hercegovine se

ogledaju u materijalu koji je korišten prilikom njihove izgradnje tj. primjena kamena

kreĉnjaka ili vapnenca koji se u lokalizmu naziva ţestac.

Na prostoru Kantona 10 se istiĉu 3 katoliĉke (samostanska crkva sv. Petra i Pavla na

Gorici kraj Livna, crkva RoĊenja Blaţene Djevice Marije u Ljubunĉiću i crkva Bezgrešnog

zaćeća Blaţene Djevice Marije u Vidošima) i 3 pravoslavne crkve (srpska pravoslavna crkva

sv. Nikolaj u Tomislavgradu, srpska pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice i srpska

pravoslavna crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice u Donjem Vukovskom).

Samostanska crkva sv. Petra i Pavla nalazi se na Gorici kraj Livna. Graditeljska

cjelina se dijeli na samostan, crkvu posvećenu sv. Petru i Pavlu, muzeja, stare osnovne škole i

galerije.

Franjevaĉki samostan i crkva sv. Petra i Pavla nalaze se u naseljenom dijelu grada

Livna. Zgrada samostana predstavlja jednospratnu graĊevinu zidanu od klesanog kamena i to

u više navrata poĉevši od 1854. uporedo sa gradnjom crkve pa sve do 1985. godine kada je

konaĉno završena gradnja istoĉnog dijla i to prema arhiktetonskim nacrtima Zlatka

Ugljena.105

Tijekom perioda 1991.-1995. godine zapadni dio odreĊen je za smještaj pokretnog

naslijeĊa, pa je preureĊen za potrebe knjiţnice, galerije, arheološkog i etnografskog muzeja.

103

Fra Ignacije, Gavran, Franjevaĉki samostan i crkva Gorica - Livno, Vodiĉ, Franjevaĉki samostan Gorica,

Livno, 1995. 104

O. Miroslav Dţaja, Sa kupreške visoravni, Naklada ţupe Otinovci - Kupres, Kupres, 1970, 276. 105

Fra Ignacije, Gavran, Franjevaĉki samostan i crkva Gorica - Livno, Vodiĉ, Franjevaĉki samostan Gorica,

Livno, 1995.


100

Za potrebe smještaja navedenih prostora bilo je neophodno izvršiti njegovu adaptaciju. Sve je

izvedeno prema projektu arhitekta Zorana Jerameza. Plan za gradnju samostanske crkve

posvećene Petru i Pavlu napravio je sredinom 19. stoljeće splitski arhitekt Franjo Moise, ali je

isti plan kasnije nadopunio takoĊer arihitekt Josip Vancaš.

Crkva predstavlja trobrodnu baziliku – sastoji se od tri uzduţna broda, od kojih je

srednji viši i širi od boĉnih. Glavni dio broda predstavlja svod koji ujedno ĉini središnji i

najzanimljiviji dio objekta te se oslanja na lukove. Zvonici su visoki 45 m, dijele se u više

spratova sa malim brojem otvora. Posebnost ove crkve se ogleda i u stropnoj konstrukciji koja

je raĊena 1903. od armiranog betona. Unutrašnje ureĊenje crkve se odvijalo u trećem

razdoblju njezine izgradnje, dakle u periodu od 1892. do 1906. godine. Ukrašavanje crkve je

prama nacrtima Josipa Vancaša uradio Marko Antonini tokom 1906. godine. Stupovi, lukovi i

zidovi crkve su obojeni ruţiĉastom i crvenkastom bojom, s tim da su boje na zidovima manje

uoĉljive nego na stupovima i lukovima.

Ţupna crkva Bezgrešnog zaĉeća u selu Vidoši pokraj Livna predstavlja jednu od

najstarijih crkava na podruĉju općine Livno. Kamen temeljac za gradnju crkve poloţen je 18.

augusta 1853. a gradnja je poĉela 7. septembra iste godine. Godine 1856. novi ţupnik fra

Grga Lozić je rukovodio završnim radovima na crkvi. Vjerski objekat je blagoslovljen za

Veliku Gospu 08. decembra 1856. godine, a ţupna crkva Bezgrešnog zaĉeća u Vidošima

predstavlja jednu od prvih katoliĉkih crkvi graĊenih od ĉvrstog materijala. Ţupna crkva

Bezgrešnog zaĉeća u Vidošima pripada tipu jednobrodnih kamenih crkvi sa polukruţnom

apsidom i kamenim zvonikom. Crkva je zidana klesancima od livanjskog ţestaca, koji su

slagani u pojaseve razliĉite visine. Od mekšeg kamena su izvedeni vijenci i okviri za prozore.

Većim kamenim blokovima zidani su niţi dijelovi crkve. Na nekoliko ugaonih kamenih

blokova u plitkom reljefu su uklesani motivi kriţa, crkve sa zvonikom, dvoglavog orla,

polumjeseca sa zvijezdom, te kriţa sa ĉetiri ljiljana.

Ţupna crkva u selu Ljubunĉić nedaleko od grada Livna izgraĊena je 1871. godine, a

posvećena je Marijinom roĊenju. Prvobitni zvonik stajao je neposredno uz crkvu i podignut

je 1891. godine. Nakon adaptacije crkve 1955. godine napravljen je novi zvonik. Godine

1971. crkva je temeljito obnovljena. IzgraĊeni su nova sakristija, kor i strop i preureĊen

prezbiterij sa starim i novim oltarom.106

Nakon završene adaptacije postavljeno je i 7 vitrala

koji ukrašavaju unutrašnji prostor crkve, a uraĊeni su po nacrtima slikara Ivana Tune Jakića.

U crkvi se nalazi i slika G. Jurkića Zdravlje bolesnih iz godine 1956.

Srpska pravoslavna crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice nalazi se u Donjem

Vukovskom, 12 km udaljena od općinskog središta Kupresa. Podignuta je 1864. godine, kada

je i izgraĊena crkva sv. Nikolaja u Tomislavgradu.107

Crkva pripada tipu jednobrodnih

crkava sa zvonikom, zidanim kamenim blokovima. Visina crkve do sljemena iznosi 10 metara

106

http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/samostani-i-zupe/samostansko-podrucje-gorica livno/ljubuncic.html 107

Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Biblioteka Baština Banja

Luka, Banja Luka, 2002, 249.


101

(na sjevernoj strani), a visina zvonika u centralnom dijelu iznosi 15,80 metara. Svi prozori ove

crkve su pravokutni, dimenzija 75x200 cm, sa postepenim širenjem prema unutrašnjosti

objekta. Nadprozornici su završeni formom polukruţnog luka. Prozori su metalne

konstrukcije i crne boje. Ispuna je providno staklo ili hromatski tretirano i ukomponirano u

formu vitraţa. Fasade nemaju završnu obradu, već su na vidjelu ostavljeni masivni obraĊeni

kameni blokovi.

Crkva je nekad imala izuzetno vrijedan ikonostas izraĊen od orahovog drveta. Postoji

podatak da je ikonostas bio izloţen 1927. godine na izloţbi koju je priredila Srpsko -

pravoslavna patrijaršija. Ovaj ikonostas, zajedno s arhivom i parohijalnim stanom, nestao 5.

maja 1942. godine108

, a crkva je izgorila zbog podmetnutog poţara.109

Crkva je obnovljena u drugoj polovini 20. stoljeća. Blagoslovljena je 9. augusta 1964.

godine. U tom periodu, u unutrašnjosti obnovljene crkve postavljen je natpis u mramoru s

imenima darovatelja obnove.

Crkva je ponovo oštećena 1994. godine, tijekom rata u BiH110

. Tom prilikom je hram

provaljen, oštećen, a ikone i drugi inventar, opljaĉkani111

.

Srpska pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice, nalazi se u Gornjem gradu

Livnu. Lijevo od zgrade livanjske gimnazije, sa pristupom iz ulice Kraljice Katarine, strmom

poploĉanom stazom koja se penje u pravcu jugoistoka, prilazi se platou na kojem je izgraĊena

crkva. Na samom poĉetku pristupnog puta lokaciji crkve, lijevo od puta, izgraĊen je objekat u

kojem je smješten parohijski dom112

, a desno od pristupnog puta, cca 50 metara horizontalne

projekcije udaljen od crkve, nalazi se nedovršen objekt kripte – spomen kosturnice.

Izgradnja crkve je poĉela 1859. Nakon završetka izgradnje, pravoslavni vjernici su

crkvi poklonili: bogosluţbene knjige, ikone, odeţde i druge potrebne predmete, a pojedinci su

donosili ili naruĉivali ikone iz Rusije, Jeruzalema, Hihandara i Svete Gore, iz Venecije i

primorskih gradova. Poklone su novoj crkvi slale crkvene općine i pojedinci iz Sarajeva113

,

Mostara i drugih bosanskohercegovaĉkih gradova. Na taj naĉin je crkva Uspenija presvete

Bogorodice stekla jednu od najbogatijih zbirki ikona u Bosni.

Ne zna se sigurno ko je bio njen graditelj, a Đoko Mazalić pretpostavlja da bi to

mogao biti Mato Bajo, Livnjak kome je crkvena općina 1874. povjerila u zadatak zidanje

nove srpske škole. Pokraj crkve je bio sagraĊen drveni zvonik, koji je sluţio trideset godina,

108

O. Miroslav Dţaja, Sa kupreške visoravni, Naklada ţupe Otinovci - Kupres, Kupres, 1970, 277. 109

Ĉasopis Pravoslavni misionar, broj 1, Glasnik Sv. arhijerejskog sinoda u Beogradu, 1964, 13-16 110

Internet, strana Srpske pravoslavne crkve, Mitropolija Dabrobosanska, Parohija u Donjem Vukovskom,

august, 2007. (www.mitropolijadabrobosanska.org/sematizam/crkve_parohije) 111

Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Biblioteka Baština Banja

Luka, Banja Luka, 2002, 249. 112

Zidani objekat, pokriven rebrastim salonitom, spratnosti prizemlje + sprat, tlocrtnih dimenzija 9 x 12 metara,

sagraĊen je 1965-1966. godine, a devastiran 1992-1993. 113

Dr. Dušan Lj. Kašić: Srpska pravoslavna crkva Uspenija presvete Bogorodice u Livnu, Livno, 1979, 22


102

sve do 1889., kada je ispred crkve, sagraĊen nov zvonik od tesanog kamena na kom se nalazi

kamena ploĉa.114

114

Kašić: 1979, str.57.

Slika 22 Crkve iz Osmanskog perioda na prostoru Kantona 10 (1 - katoliĉka crkva

Blaţene Djevice Marije u Ljubunĉiću, 2 - pravoslavna crkva u Tomislavgradu, 3 -

samostanska crkva sv. Petra i Pavla na Gorici kraj Livna, 4 - unutrašnjost crkve na

Gorici, 5 - pravoslavna crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice u Donjem Vukovskom, 6

- pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu, 7 - katoliĉka crkva

Bezgrešnog Zaĉeća Djevice Marije u Vidošima)



103

3.2.4.2.2. Groblja, mezarja i turbeta

U granicama Kantona 10 postoji veliki broj groblja i mezarja, ali je malo šta od njih

ostalo. Za muslimanska groblja, u gradovima, posebno ona uz dţamije, karakteristiĉno je da

imaju malo nišana, a i oni koji su ostali, gotovo su uništeni. Pravoslavna groblja na prostoru

Kantona su većinom razmještena po selima, što nam dokazuje da je većina pravoslavnog

stanovništva ţivjela i ţivi u ruralnim prostorima. Groblja su zapuštena i izloţena propadanju.

Katoliĉka groblja se nalaze većinom u ruralnim prostorima, ali ih susrećemo i po gradovima i

njihovim rubnim dijelovima. Prostor oko katoliĉkih grobalja je ureĊen i vodi se briga oko

oĉuvanja spomenika. Na prostoru grada Livna, toĉnije na prostoru "Hasinih vrila" nalazilo se i

jevrejsko groblje, koje je danas u potpunosti uništeno.

3.2.4.2.2.1. Muslimanska groblja

Harem uz Balagušu dţamiju je manje groblje na zapadnoj strani dţamije ograĊeno

suhozidom. U sredini groblja je mezar sa starim sarkofagom i starim nišanima bez natpisa.

Prema predaji stoji da je ovo mezar osnivaĉa Bali - age Ljubunĉića. Ima nešto i ostataka

nišana. Aliĉić donosi da je ranije ovdje stajao nišan derviša Muhameda efendije, sina Hadţi

Redni

broj Naziv groblja /mezarja Lokacija Tip

1 Harem uz Balagušu dţamiju Livno Muslimansko

2 Harem Topovi (Gazi-Pašino groblje) Livno Muslimansko

3 Firdusovo groblje Livno Muslimansko

4 Groblje Kraj Livno Muslimansko

5 Groblje u Glamoĉu Glamoĉ Muslimansko

1 Groblje sv. Ive Livno Katoliĉko

2 Goriĉko groblje Brina, Livno Katoliĉko

3 Groblje u Rapovinama Rapovine, Livno Katoliĉko

4 Groblja u Vidošima Vidoši, Livno Katoliĉko

1 Groblje u Zastinju Zastinje, Livno Pravoslavno

2 Groblje u Bastasiju Bogdaše, Livno Pravoslavno

3 Groblje u Radanovcima Radanovci, Livno Pravoslavno

4 Groblje u Donjem Vukovskom Donje Vukovsko, Kupres Pravoslavno

1 Groblje u Livnu Hasina Vrila, Livno Jevrejsko

Tablica 18 Najvaţnija groblja, mezarja i harema u Kantonu 10 iz Osmanskog perioda



104

Jusufova. Spekuliralo se, oĉito bez ikakve osnove, da je ovo moţda mezar sina Jusufa

Livnjaka, poznatog putopisca iz Livna.115

Harem Topovi (Gazi - Pašino groblje). Pored Mehmed - agine dţamije ili Glavice na

Topovima donedavno su se tek nazirali bašluci i kamene ploĉe sarkofaga. Otkopavanjem je

otkriveno mnogo polomljenih nišana i više, ploĉama uokvirenih, mezara. Svi su vrlo grube

izrade, od ţestaca i bez ukrasa, vrlo stare forme. Mezarje je bilo nasuto sa oko 60 cm zemlje i

polomljenih ostataka, od ranijih popravaka dţamije. Posljednji je put porušena kupola dţamije

oko 1960. godine, kojom prilikom je sav višak materijala baĉen na ovo mezarje. Kako su

Topovi bili i dio vojnog kompleksa, još uvijek se na groblju mogu naći velika "Ċumlad" za

topove. Nedaleko od dţamije je bilo Gazi - pašino turbe koje spominje Hangi.116

Firdusovo groblje. Groblje smješteno na desnoj obali rijeke Bistrice, na mjestu koje se

naziva Kabura. Unutar groblja stajala je dţamija od koje se i danas vide temelji. U

zemljišnjim knjigama nalazimo je pod imenom Prikoriĉka dţamja. I ono spomenika što ih je

Mujezinović zatekao, bili su dovoljni da zakljuĉi kako je ovo bila nekropola sa najljepšim i

najdekorativnijim memorijalnim spomenicima Livna, pa i šireg podruĉja Bosne i

Hercegovine. Za proteklih pedeset godina nebriga je gotovo uništila i to što je zatekao

Mujezinović. Ostalo je cijelih samo nekoliko bašluka. Od preostalih ljepotom se izdvajaju

nišani Abdulrahman - bega Firdusa, sina Ibrahim - begovog, umrlog 1865/66. Najstariji je

spomenik ovdje iz 1774/75. godine i pripada Ahmed kapetanu, sinu Ahmeda, sinu Firdus -

bega. U Firdusovom groblju su i nišani na mezarju Abdulrahman - begove sestre Alije -

hanume i livanjskog zaima Muharema Spahića, umrlog 1887. godine.

Groblje Kraj. Ovo je najveće muslimansko groblje u gradu Livnu, ali je vjerovatno i

najmlaĊe, jer su većina najstarijih obiljeţenih bašluka sa poĉetkom XIX stoljeća. Nema

sumnje da je i prije ovdje bilo groblje, ali su intezivni ukopi poĉeli tada. Aktivnije ukopavanje

moglo je poĉeti zbog posljednjeepidemije kuge 1814 - 1818. godine, kada nije bilo mjesta za

ukop u dotadašnjim grobljima. Ovo groblje (harem) je i danas aktivno, gdje se ukopaju

većinom stanovnici iz grada Livna.

Groblje u Glamoĉu. Nalazi se preko puta ulice gradske dţamije Bergije, gdje se

većinom ukopava gradsko stanovništvo. Prvi nišani datiraju od XIX stoljeća, a groblje

(mezarje, harem) je aktivno i danas.

3.2.4.2.2.2. Katoliĉka groblja

Groblje sv. Ive. Pored gradske bolnice, na obali Bistrice, nalazi se nalazište

ranokršćanske crkve sv. Ive. Ovo mjesto je u XIX stoljeću korišteno za ukopavanje livanjskih

katolika, no nije poznato dali je ranije bilo aktivno. Prvi zabiljeţeni ukop bio je 1812. godine,

kada je tu pokopana Matija Stupallova od godina 56. Pokopato tillo nezino u greblju Svetog

115

M. Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, III, 89; A. Aliĉić: Livanjske dţamije. 116

A. Hangi: Ekskurzija sa kandidatima (ETC)


105

Ive kod Livna.117

Ovo ne znaĉi da groblje nije bilo i ranije aktivno, ali nema informacija o

tome. Livanjski katolici su se istovremeno ukopavali u rapovinskom groblju.

Goriĉko groblje. Ovo je najmlaĊe livanjsko groblje, formirano 1862. godine. Goriĉko

groblje, poznato kao još i sv. Mihovil, spada meĊu aktivna groblja na podruĉju općine Livno.

Njegov nastanak se usko veţe uz izgradnju kapelice tj. izgraĊena je 1885. godine. Posebnu

paţnju privlaĉi ĉinjenica da se u njoj nalazi grob bosanskohercegovaĉkog knjiţevnika,

franjevca Eugena Matića. Osim same kapelice na groblju se nalazi još nekoliko grobnica

istaknutih liĉnosti sa podruĉja grada Livna kao što su npr. fra Mihovila Suĉića, fra AnĊela

Kaića, slikara Gabrijela Jurkića i dr.

Groblje u Rapovinama. Odmah iznad sela smješteno je najstarije katoliĉko groblje u

Livnu, na dominantnom poloţaju, na uzvisini, sa velikim brojem nadgrobnih spomenika,

ĉesto monumentalnih formi. Svojim istaknutim poloţajem, ostatcima srednjovjekovnih

grobova i stećcima ukazuje na kontinuitet i vaţnost koju je moralo imati kroz povijest. Istiĉu

se spomenici Kaića, Jurkića, Miletića, Markovića i dr. U ovome groblju ukopavale su se i

gradske katoliĉke obitelji u 19. stoljeću. Unutar groblja nalaze se i dva stećka, a literatura

donosi da je ovdje evidentiran i jedan rimski natpis.

Groblja u Vidošima. U selu Vidošimi postoje tri groblja. Prvo je vrlo staro tzv. Zeleno

groblje s kapelicom sv. Marka, drugo je Staro groblje bez kapelice i treće Novo groblje,

otvoreno 1982., s kapelicom kojoj još nije odreĊen patron.

3.2.4.2.2.3. Pravoslavna groblja

Srpsko pravoslavno groblje u selu Zastinje nadomak grada Livna spada u red starih

groblja na podruĉju općine. Njegovu starost teško je utvrditi s obzirom da ne postoje

relevantni podaci o vremenu nastanka. Ono što se moţe utvrditi jeste da se period nastanka

moţe vezati za period privrednog i kulturnog razvoja pravoslavnog stanovništva na podruĉju

općine Livno. "Ipak neke podatke je moguće saznati iz zapisa sa spomenika. Iz tih zapisa ili

epitafa, ponešto moţemo saznati o livanjskim porodicama, majstorima klesarima ali i ljudima

koji su podizali spomenike. Govoreći o starom dijelu groblja, epitafi su na spomenicima,

uglavnom pisani crkvenoslovenskim jezikom, sa dosta pravopisnih grešaka i izgovora

livanjskog kraja. Najstariji majstori klesari koji su ostavili traga na ovom groblju, bili su

Bogić i Luka, Boţo Tomašević i Jovo Jezdić. Kao najpoznatiji majstor pominje se Staniša

Lakićević, 1770. godine."118

Seosko groblje u Radanovcima je poznato kao Kusaĉa. Osim mještana Radanovaca,

na ovom groblju se sahranjuje i jedan broj stanovnika Bojmunata. Na groblju se nalazi znatan

broj starijih nadgrobnih spomenika. Tijekom 2014. godine, prilozima i trudom onih ĉiji su

117

T. Perković: Ibid., 710. 118

Izvor: http://omlivanjska.com/2013/09/13/groblje-u-zastinju-livnu/


106

pretci sahranjeni ovdje, izgraĊen je zid oko groblja, prilazna staza, kapela-mrtvaĉnica, a

groblje je oĉišćeno od raslinja.

Srpsko pravoslavno groblje u Bogdašima se nalazi u centru sela, blizu osnovne škole.

Na groblju se nalazi dosta starih spomenika ukrašenih raznolikim etnografskim elementima

(šestokrake rozete, grozdovi groţĊa). Groblje je obnovljeno tijekom ljeta 2012. godine, a oko

njega izgraĊena ograda, prilozima mještana sela. U njegovoj blizini se nalazi i veća nekropola

sa oko 60 stećaka amorfnog izgleda i slabije izrade. Veći je broj ploĉa i tek manji broj

sanduka. Manja nekropola stećaka nalazi se i u zaseoku Cvitići.

Srpsko pravoslavno groblje u Donjem Vukovskom se nalazi u blizini crkve. Tu se od

XVIII stoljeća ukopavaju srpske obitelji koje su tu obitavale. Danas, zbog ratnih stradanja,

naselje nema stalnih stanovnika, stoga groblje više nije aktivno. Osim mjesnog groblja, na

prostoru crkvenog zemljišta nalaze se još dva groba, obiljeţena kamenim kriţevima. U

jednom grobu je pokopan pop navedene crkve, Simo Popović.

3.2.4.2.2.4. Jevrejsko groblje

Jevrejsko groblje, sa 7 - 8 spomenika nalazilo se na mjestu blizu veterinarske stanice i

stoĉnog pazarišta u Livnu. Temeljno je uništeno 1949. godine, kada je na tom mjestu

napravljeno nekoliko prizemnih zgrada. Spašen je samo jedan spomenik, koji je premješten u

dvorište Brkića kuće, nekadašnjeg zaviĉajnog muzeja. Na spomeniku Leopoldu Breineru, koji

se u Livno doselio iz MaĊarske, urezano je: Hier ruhet Leopold Breiner, geb. Am 24/4 1848.

gest, Am 1/11 1903. Fride seiner Asche.119

3.2.4.2.2.5. Zasebni nišani od velikog znaĉaja

Osim grobaljskih cjelina, na ovom prostoru moţemo izdvojiti i zasebne spomenike,

kao kulturno - historijsko naslijeĊe. To su većinom nadgorbni spomenici iz osmanskog

perioda - nišani. Na ovom podruĉju se istiĉe nekoliko takvih spomenika, ali meĊu njima se

istiĉu 3, a to su nišani Bušatlije i njegove ţene, te nišan na mezaru Omer age - Bašića.

Još za svog ţivota tu je Ibrahim - beg podigao impozantne nišane sebi i umrloj ţeni.

Nekada je tu stajalo osam Bušatlijinih nišana sa sarkofazima, od ĉega su tri djeĉja i dva

veoma neobiĉna. Na tom prostoru su ostali saĉuvani nišani Ibrahim - bega i njegove ţene, te

jednog njihovog sluge. Ostali su uništeni.

Najveći nišan u Bosni i Hercegovini je na mezaru Omer-age Bašića, u haremu Jakir,

kod Bašića mosta, na ĉetvrtom kilometru od središta Glamoĉa iz 1798. godine koji je visok

119

S. ManĊeralo: Kutija za ĉuvanje vremena, 215., preuzeto iz knjige Kameno Hlivno, str.223


107

4,7 metara, a upravo mu je toliki i opseg turbana. Spomenik je ukrašen topuzom

(buzdovanom) i interesantnom orijentalnom ornamentikom u kamenorezu.

Slika 23 Groblja, mezarja i nišani na prostoru Kantona 10 (1 - katoliĉko groblje u

Rapovinama, 2 - harem Balaguše dţamije, 3 - pravoslavno groblje u Bogdašama, 4 -

grbolje sv. Mihovil na Gorici, 5 - najviši mezar u Bosni i Hercegovini - Omer - age

Bašića u Jakiru kraj Glamoĉa, 6 - Bušatlijini mezari)



108

3.2.4.3. Javni objekti

3.2.4.3.1. Stare škole i mejtefi

Na ovom prostoru od starih škola i mejtefa iz osmanskog perioda istiĉu se stara škola

koja se nalazi u sklopu graditeljske cjeline "Samostanske crkve sv. Petra i Pavla" na Gorici i

zgrada mejtefa koji se nalazi u Gornjem gradu Livnu.

Stara škola predstavlja prvu javnu školu u Livnu od 1850. do 1859. godine. U

posljednjih stotinu godina sluţila je kao stambena i gospodarska zgrada. Zgrada je zidana

ĉvrstim kamenom, imala je osam prostorija, od kojih ĉetiri na katu i ĉetiri u prizemlju. Stilski

pripada tipu objekta zastupljenog na podruĉju zapadne Bosne u XVII. i XIX. stoljeću.

Prvobitna namjena objekta je bila stambena za smještaj fratara i javna škola za stanovništvo

Livna. Danas se zgrada nalazi u sklopu novoizgraĊenog objekta franjevaĉkog muzeja. Nakon

završetka radova u njemu je planirano da se smjesti dio stalne postavke etnografske zbirke

franjevaĉkog muzeja i galerije, kao i kronološki prikaz razvoja školstva u livanjskom kraju.120

Uz Dukatarevu dţamiju, nekih 50 - 100 m nalazi se masivna zgrada na jedan kat koja

je u vrijeme Osmaske carevine bila škola. Danas je ona poznata pod nazivom Mejtef. Ona je

vakufska zgrada, a sagradio ju je Mahmut - beg i Derviš - beg Bušatlija. Ovi dobrotvori su u

Livnu sagradili više hajrata kao što je dţamija poznata kao Bušatlijina ili Milošnik, zatim

tekiju, mekteb, vodu i druge zgrade. Nisu nam dostupni precizni podaci o obimu i sadrţaju

vakufa ovih dobrotvora pošto se ne javljaju u kasnijim popisima.121

120

Komisija/Povjerenstvo za oĉuvanje nacionalih spomenika Bosne i Hercegovine - Samostanska crkva sv. Petra

i Pavla, graditeljska cjelina 121

http://vakuf.ba/aktuelnosti/vakufi-livna/277, Dţevad Hadţić, glavni imam u Livnu

Slika 24 Stara škola na Gorici kraj Livna



109

3.2.4.3.2. Mostovi

3.2.4.3.2.1. Most na Dumanu

Prvi utisak mosta na Dumanu jeste da presvoĊava rijeku u jednom luku. U stvari,

Bistrica pored glavnog vodotoka ima ovdje i jedan paralelni rukavac na višoj koti, uz desnu

obalu; most – povezujući u pravcu dvije suprotne obale – presvoĊava glavni vodotok svodom

većeg raspona (8,27 m), dok na višoj koti presvoĊava rukavac malim svodom raspona 2,16 m.

Ova dva elementa toliko su udaljena jedan od drugog (za 6,18 m) i toliko kompoziciono

nepovezana da je opći utisak mosta s jednim otvorom bitan, dok ovaj manji otvor ima više

karakter propusta.

Svod mosta je graĊen od precizno klesanog kamena, preteţno kreĉnjaka, a manjim

dijelom od sedre. Kreĉnjak i sedra su ugraĊeni u most bez nekog posebnog reda, a spojnice su

obraĊene i voĊene radijalno. Debljina svoda iznosi oko 34 cm. Po dubini svoda kamen je

slagan u horizontalnim slojevima. Ĉeoni lukovi, kako na velikom tako i na malom svodu,

izgledaju polukruţni. U fasadnim izgledima ĉeoni lukovi na oba svoda uokvireni su po

ekstradosu sekundarnim, plastiĉno istaknutim lukom visine 10 - 12 cm. Ovaj luk svakako nije

konstruktivni, već dekorativni element, neka vrsta vijenca, ĉija je jedina svrha da plastiĉno što

jaĉe naglasi i odvoji liniju svoda od ĉeonih zidova, koje svodna konstrukcija nosi.

Osebujnost korita Bistrice na mjestu gdje je premošćena uslovila je dugaĉak most

(27,60 m), mada su propusni otvori relativno mali. Zbog duţine mosta nastaju dugaĉke

nastupne rampe, po kojima se niveleta lagano uzdiţe do sredine glavnog otvora. Linija

prvobitne nivelete ocrtava se u izgledima mosta jednostavno profiliranim i dosta dobro

obraĊenim kamenim vijencem, na koji je sa gornje strane uglavljen korkaluk.122

122

Komisija/Povjerenstvo za oĉuvanje nacionalih spomenika Bosne i Hercegovine - Most na Dumanu

Slika 25 Most na Dumanu na rijeci Bistrici



110

3.2.4.4. Stambeni objekti

3.2.4.4.1. Kule i odţaci

Tomislavgrad. Uz samu cestu nedaleko odţaka duvanjskih kapetana stajala je do iza

1878. njihova kula od tri kata. O njenu postanku nije mi ništa poznato. Njeni gospodari ru iz

vitinske porodice Mesihovića, a u Tomislavgrad su došli poĉetkom XVIII stoljeća, kada je

uspostavljena kapetanija.

Livno. Još poĉetkom ovoga stoljeća bile

su ovdje tri kule: Atlagića, Firdusova i Pirijina.

Ova je zadnja još uzgor i u njoj se stanuje.

Osnovica joj je pravokutnik (8x10 m). Atlagića

je kula imala tri kata, a stajala je ispod Atlagića

Tabije. Porušena je 1917. Firdusova je kula

sagraĊena oko 1750. Uz nju je bio i veliki odţak.

Bila je ozidana od pomno tesanog kamena. Imala

je ĉetiri kata. Srušena je 1921.123

Jakir. U Jakiru kod Glamoĉa sagradio je

1778. Ejub kapetan veliki odţak s kulom na ĉetiri

kata. Gradio ju je majstor Mihajlo i svoje ime

uklesao nad ulaznim vratima. Oko 1878.

napušten je odţak i prepušten zubu vremena.

Kula je skoro do temelja srušena 1931. godine.

Jedan timar u ţupi Glamoĉ (nahija Hlivno, liva

Klis) zvao se Jakira iznosio je 6.600 akĉi. Njegov

spahija Ahmed bio je 1711. u ordiji na Prutu.

Odţak kod Kupresa. U ovom selu bila je kula begova Alajbegovića i do nje je bio

odţak, ali tih zgrada danas više nema. Po prezimenu sudeći, neko je iz ove porodice bio

alajbeg kliškoga Sandţaka.

Osmanlije su selo u općini Kupres. Tu je bila kula begova Husejnbegovića. Temelji te

kule i danas se dobro raspoznaju.

Vrila su selo na Kupreškom polju. Tu je do prošlog rata stajao odţak s kulom begova

Idrizbegovića. O njihovom postanku nije mi ništa poznato. Idrizbeg je bio na ţivotu i

stanovao u Vrilima 1774., a njegovi potomci ţivili su tu do Drugog svjetskog rata.

123

Nada II ;1896, str. 264

Slika 26 Pirijina ili Smajlagića kula



111

Vukovsko leţi kojih 17 km jugoistoĉno od Kupresa. Tako se zvao i zijamet ĉija je

vrijednost iznosila 25.000 akĉi. Tu je bila kula begova Sulejmanpašića na ĉetiri kata, a spalili

su je njihovi kmetovi 1918. Danas joj se samo trag raspoznaje.

3.2.4.4.2. Hanovi i kuće

Od velikog broja nekadašnjih kuća i hanova, danas se na prostoru Kantona 10, toĉnije

na prostoru grada Livna, istiĉe samo pet dobrooĉuvanih i poznatih spomenika ovog tipa. To

su: Dţirlina kuća, Dţeparova kuća, Ĉinĉilova ili Vrdoljakova kuća, zatim Meštrovića han i

Gorušanov han.

Dţirlina kuća se nalazi u Balaguša mahali. Dţirle su kulu poĉetkom prošlog stoljeća

prodali Aliĉelebićima. Prema predaji stoji da je ova kuća starija ĉak i od Balaguše dţamije,

stoga je napravljena poĉetkom XVI stoljeća.

Dţeparova kuća stoji preko puta Dţemanuše dţamije, oĉuvana je, ali je i renovirana.

Karakteristiĉna je prema ulaznim i prozorskim elementima. Dţepari se prvi put spominju u

Livnu 1768. godine. Imali su još dvije kule u selu Potoĉani.

Slika 27 Kuće i hanovi (1 - Ĉinĉilova ili Vrdoljakova kuća - kula, 2 - Dţeparova ili

Aliĉelebića kuća, 3 - Gorušanov Han)



112

Karta 12 Geografski poloţaj kulturno - historijskih spomenika iz Osmanskog doba



113

Ĉinĉilova ili Vrdoljakova kuća (kula) je dobro oĉuvana i danas se nalazi na vrhu

Lisićinog sokaka. U njoj je 1853. godine bila austrijska konzularna agencija, a nakon 1886.

godine Trgovaĉka škola.124

Meštrovića han - Han Mate Meštrovića nalazi se izmeĊu Kalajdţinice i Stare općine.

Stari han koji je tu stajao izgorio je 1871. godine, zajedno sa pravoslavnom školom, kada se

vatra pojavila iz matine sjenare.125

Na mjestu starog hana izgraĊen je ubrzo novi.

Gorušanov han se nalazi u Gorušanovom sokaku kod današnje Gimnazije "Livno".

Bio je vlasnitvo Zlate Gorušanin, kćerke Ibrahim - spahije, a poslije njene smrti 1896. godine,

došao je u ruke Ademage Gorušanina, sina Aginong (Muharemovog).126

3.2.5. Austrougarsko doba

Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austo – ugarske 1878. godine predstavljala

je svojevrsni novum kako u politiĉkom, kulturnom tako i u gospodarskom, a nadasve u

kulturno historijskom aspektu. Pomenuta okupacija sa svim svojim determinirajućim

promjenama nije zabišla ni prostore današnjeg Kantona 10. No na samom poĉetku ovoga

dijala izlaganja bitno je istaknuti da promjene u navedenim aspektima nisu podjednako

ostavile traga na cjelokupnom prostoru Kantona 10, razumije se glavni razlog su predstavljali

geostrateški interesi nove vlasti, ali i postojeća inicijativa od onih poloitiĉkih faktora koji su

smatrali da je najvaţnije zadovoljiti ekonomske interese nove vlasti.

Znaĉajniji razvoj u ovom dobu imalo je Livno. Prema naĉelima moderne medicine

livanjsko se zdravstvo poĉinje razvijati tek po uspostavi austrougarske uprave u Bosni i

Hercegovini. Nova vlast zatekla je vrlo loše zdravstvene prilike u Bosni i Hercegovini.

Dolaskom austrougarske uprave na bosanskohercegovaĉke prostore, dolazi do znaĉajnog

gospodarskog, tehniĉkog i kulturnog napretka, a zatim i razvoja zdravstvene zaštite. S

njihovim dolaskom zapoĉinje nova era u razvoju zdravstvene sluţbe u Bosni i Hercegovini.127

Osim Livna, znaĉajan razvoj za vrijeme austrougarske vladavine imao je i industrijski

grad Drvar. Zbog znaĉajnih prirodnih bogatstva postao je jako zanimljiv novoj okupacionoj

upravi. "Njegov nastanak vezak je uz nastanak industrijskih postrojenja za preradu drveta.

Naime 1883. godine bogati industrijalac iz Bradenburga u Bavarskoj, Oton Steinbeis

zakupljuje pravo za eksploataciju šuma ondašnjeg Bosanskohercegovaĉkog erara za šume

podruĉja Klekovaĉe, Crnog vrha, Grmeĉa, Šatora, Osjeĉenice, Plive, Janja, Ĉardaka,

Malovana, Staretine, Kujaĉe i Jadovnika, te iste godine podiţe pilanu u Dobrljinu sa 8

gatera.128

124

Kameno Hlivno, str.228 125

"Bosna", broj 286 od 12.XII 1871. 126

Kameno Hlivno, str.229 127

Damir Tadić: Razvoj organizirane zdravstvene zaštite u Livnu, str. 4. 128

http://www.hbsume.ba/drvar/?action=show_page&id=30


114

Ostali urbani centri na prostoru Kantona 10 i nisu imali neki znaĉajan razvoj u

navedenom periodu, te njihovo kulturno - historijsko bogatstvo nije ostavilo nekog znaĉajnog

traga.

U odnosu na Osmansku vlast, za vrijeme Austrougarske, na ovim prostorima je manje

izgraĊeno, ali bolje saĉuvano nekoliko austrougarskih objekata.

3.2.5.1. Spomenici iz Austro - ugarskog doba

3.2.5.1.1. Upravni, javni i privatni objekti

Od upravnih i javnih objekata istiĉu se: stara gradska općina Livno, nova gradska

općina Livno, vodovod na Dumanu, Gimnazija u Livnu, Srednja strukovna škola u Livnu,

Zgrada "Sestara Milosrdnica Vinka Paulskog" i Kantonalna bolnica, a od javnih objekata kuća

Gavrila Principa.

Stara općina u Livnu izgraĊena je devedesetih godina XIX. stoljeća, u vrijeme austro-

ugarske uprave, za potrebe gradskog vijeća. Nekoliko puta mijenjala je svoju namjenu. Poslije

Prvog svjetskog rata uz gradsku upravu Vijećnicu je koristila i policija. Od 1945. do 1955. u

njoj je bilo sjedište Narodnog odbora općine Livno, potom suda i katastra te naposljetku

vojnog odsjeka. Pred ĉetrdesetak godina Gradska vijećnica poĉela je sluţiti kao stambeni

objekat, ĉime je otpoĉelo njeno postupno propadanje, posebno u unutrašnjosti.

Naziv spomenika Lokacija Općina

Upravni, javni i privatni objekti

Stara gradska općina Livno Livno

Nova gradska općina Livno Livno

Vodovod na Dumanu Livno Livno

Gimnazija Livno Livno

Srednja strukovna škola Livno Livno

Zgrada "Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog" Livno Livno

Kantonalna bolnica "Fra Mihovil Suĉić" Livno Livno

Kuća "Gavrila Principa" Obljaj Bosansko Grahovo

Vjersko - sakralni objekti

Srpska pravoslavna crkva Vasnesenja Gospodnjeg Spasovina Drvar

Srpska pravoslavna crkva sv. Ilije Proroka Bastasi Drvar

Crkva Svih Svetih Livno Livno

Tablica 19 Najvaţniji spomenici iz Austrougarskog perioda na podruĉju Kantona 10



115

Inicijativa za obnovu ove, po mnogima, najljepše graĊevine u Livnu javila se još 1992.

godine kada su posjeĉena dva stara kestena koja su zaklanjala proĉelje i svojim korijenjem

podrivala temelje i stepenište.

Srednja strukovna škola Silvija Strahimira Kranjĉevića nalazi se u jednoj od starijih

zgrada grada Livna. Naime, glavna zgrada je sagraĊena davne 1886. godine i od tada je

sluţila kao škola. Godine 1974. dograĊeno je zapadno krilo uz staru zgradu, a neke su (doduše

montaţne), graĊene i prije. Sjeverna zgrada je sagraĊena 1965. godine i sluţila je uĉenicima

Ċaĉkog doma kao spavaonica; zgrada jugoistoĉno od glavne je podignuta 1971., ona

sjeveroistoĉno od glavne 1973., a sportska dvorana 1976. godine. Škola je stekla status

srednje škole 1959. godine, i od tad nosi ime hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira

Kranjĉevića, koji je u Livnu radio od 1886. do 1888. godine, te 1892. i 1893. godine.129

Zgrada - samostan "Sestara Vinka Paulskog" izgraĊena je 1888. godine, a godinu

dana kasnije, zgradu je blagoslovio gvardijan goriĉki. Usporedno s gradnjom samostana

izraĊivao se i nabavljao novi namještaj za školu i stan sestara. Korak naprijed u ovom

prosvjetnom radu sestara bilo je otvorenje Više djevojaĉke škole 1911./12. godine. Rad ove

škole trajao je do 1918. Njezin prekid bio je zbog nedostatka sestara uĉiteljica. U Drugom

svjetskom ratu situacija u Livnu bila je jako teška. Ĉeste smjene vojski i vlasti i još ĉešća

granatiranja onemogućivali su rad gotovo svih ustanova pa tako i ove. Danas ova ustanova

sluţi kao vrtić i predškolska ustanova.

Kuća "Gavrila Principa" nalazi se u selu Obljaj u općini Bosansko Grahovo. Toĉni

podaci izgradnje kuće nisu poznati, ali predpostavlja se da je iz kasnog osmanskog ili ranog

austrougarskog perioda. Rijeĉ je o jednokatnoj kući sa donjom kamenom konstrukcijom i

gornjom drvenom konstrukcijom sa drvenim krovom. Kuća je za vrijeme rata bila u

potpunosti uništena, zajedno sa dokumentima i planovima koji su svjedoĉili o ubojstvu cara

Ferdinada i njegove ţene Sofije. Godine 2014. kuća je u potpunosti obnovljena zajedno sa

pratećim objektima koji su vraćeni u objekat (slike, odjeća...).

3.2.5.1.2. Vjersko - sakralni objekti

Od vjersko - sakralnih objekata istiĉu se jedan katoliĉki - crkva Svih Svetih u Livnu i

dva pravoslavna - hram Vaznesenja Gospodnjeg i Svetog Proroka Ilije.

Crkva Svih Svetih. Sve do konca 19. stoljeća kao ţupna sluţila je samostanska crkva u

Gorici (iz god. 1854). Zbog udaljenosti od središta Livna (oko 2 km) odluĉeno je da se gradi

crkva u samome gradu. Gradnja je zapoĉela 1890. godine po projektu arhitekta Budau-a, a

radove je izvodio graditelj Tomašević. Crkva je dovršena 1899. godine. Na zvoniku su ĉetiri

zvona. Interieur crkve ukrašava Jurkićeva slika Mala Terezija iz god. 1939. Glavni je oltar

vjerojatno s poĉetka stoljeća. Novu oltarsku menzu u hrastovini izradio je kipar Zdenko Grgić

129

http://www.ssklivno.net/


116

poĉetkom osamdesetih godina. Crkva je sredinom osamdesetih godina obnovljena (izmijenjen

krov, iznutra okreĉena) a Put kriţa naslikao je 1997. godine Ţeljko Karaula.130

Hram Vaznesenja Gospodnjeg je podignut 1882. godine. Obnavljan je za vrijeme

episkopa dalmatinskih Stefana (boce) i Nikolaja (MrĊe). Posljednja obnova izvršena je za

vrijeme Ep. Hrizostoma i jeromonaha Sergija Karanovića, a iste godine je i osvećena na

praznik vaznesenja Gospodnjeg. Crkva se nalazi u Drvaru na Spasovini.

Hram Svetoga Proroka Ilije sagraĊen je 1899. godine i nalazi se u selu Bastasi.

Zapaljen je 1941. godine. Ostao je bez krovnog pokrivaĉa sve do 1990/91. godine. Za vrijeme

rata 1995. godine, hram je ponovo devastiran. Planovi obnove hrama još nisu utvrĊeni.131

130

http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/samostani-i-zupe/samostansko-podrucje-gorica-livno/livno.html 131

http://www.drvar.info/Turizam/Crkve.aspx

Slika 28 Najvaţniji spomenici iz austrougarskog perioda (1 -

gimnazija Livno, 2 - Crkva Svih Svetih, 3 - Manastir u Bastasima,

4 - Kuća "Gavrila Prnicipa", 5 - Stara gradska općina Livno)

Izvor: 3 (Manastir - Drvar Info), 1,2,4,5 (foto; autor 2014.)


117

Karta 13 Geografski poloţaj kulturno - historijskih spomenika iz Austrougarskog doba



118

3.2.6. Period izmeĊu dva svjetska rata

Zajedniĉka historija naroda koji ţive na podruĉju Balkana, odnosno juţnih Slavena

zapoĉela je raspadom dualistiĉke Monarhije na nacionalne drţave. OdreĊenu dozu

opterećenosti predstavljala je i ĉinjenica da se nova drţava (Kraljevina SHS potom Kraljevina

Jugoslavija) geopolitiĉkim poloţajem odreĊeno, nalazila na razmeĊi puteva Evropa - Azija,

Zapad - Istok, ali i prisutne gospodarske nerazvijenosti naroda koji su ţivjeli na tom prostoru.

Kraljevina SHS nastala je 1. decembra 1918. godine i zaposjedala je centralni dio Balkanskog

poluotoka. Nova Kraljevina se od prvog dana sukobila i sa oštrim unutrašnjim problemima

izazvanim ratnim razaranjima, velikim ljudskim gubicima, dezorganizacijom saobraćaja,

nepovezanošću svih dijelova drţave, a prije svega potrebom prilagoĊavanja razliĉitim

kulturama na kojima su poĉivali njeni sastavni dijelovi sa suprotnim pogledima raznorodnih

politiĉkih snaga na unutrašnje ureĊenje. U okviru ovih granica nalazio se i prostor današnjg

Kantona 10. Upravo iz predhodno navedenih razloga vladavina Kraljevine SHS, potom

Kraljevine Jugoslavije nije ostavila skoro nikakav trag po pitanju kulturno - historijskih

spomenika. U obzir se jedino mogu uzeti kulturna društva koja su se razvijala pod krinkom

nacionalnih pokreta u okviru drţave što će u kasnijem razdoblju imati presudan utjecaj.

3.2.6.1. Kulturno - historijski spomenici izmeĊu dva svjetska rata

Najznaĉajniji spomenici koji su nastali izmeĊu dva svjetska rata ubrajaju se: dţamija u

Guberu kraj Livna, hram Sveti Sava u Drvaru i samostanska crkva sv. Nikole Tavelića u

Tomislavgradu. Naţalost, u ovom periodu na prostoru Kantona 10 nije graĊeno privrednih i

kulturnih objekata osim vjersko - sakralnih, na kojima su mnogo kasnije vršeni razliĉiti vidovi

dopunske izgradnje i izmjene njihovih prvotnih izgleda.

Dţamija u Guberu kraj Livna sagraĊena je 1928. godine kao mekteb - mesdţid.

Godine 1976. je napravljena munara iz krova, a 2010. godine je napravljena munara sa

ĉvrstim temeljom iz zemlje. Sastoji se od moltvenog prostora, abdesthane, mekteba garaţe i

imamskog stana. Godine 1993. i 1996. je pucano na dţamiju i tom prilikom je priĉinjena

manja materijalna šteta.

Hram Sveti Sava se nalazi u Drvaru i sagraĊem je izmeĊu 1937. - 1939. godine. Bio je

devastriran 1941. godine, a nakon devastracije i skrnavljenja, hram je pretvoren u skladište

soli i drugih namjernica. Tek 1963. godine Ep. dalmatinski Stefan (Boca) uspio je "povratiti"

hram od komunista. Godine 1995. vojska HVO-a je ušla u Drvar i tom prilikom hram je

devastriran i pokradene su ikone i druge dragocjenosti koje su se nalazile u crkvi. Od 1998.

tadašnji administrator parohije, jeromonah Sregije Karanović, poĉinje sa obnovom hrama i

crkvenog ţivota u parohiji drvarskoj.132

132

http://www.drvar.info/Turizam/Crkve.aspx


119

Samostanska crkva sv. Nikole Tavelića nalazi se u Tomislavgradu. Radovi na

samostanu otpoĉeli su još 1930., nakon što je 10. augusta, te godine poloţen kamen temeljac.

No, ubrzo su zaustavljeni jer je tlo bilo podvodno. Osim toga, ţupa je već bila iscrpljena

izgradnjom spomen - bazilike pa novaca za samostan jednostavno nije bilo. Stoga je brigu za

izgradnju samostana preuzela franjevaĉka provincija na ĉelu s velikim provincijalom fra

Matom Ĉuturom, koji je izvrsno shvaćao potrebu jednoga franjevaĉkog samostana na sjeveru

hercegovaĉke provincije i mostarsko - duvanjske biskupije. Prema jednom starom nacrtu, u

poĉetku samostan – prema planu ing. Podhorskog nije bio zamišljen onako kako će stvarno

biti sagraĊen. Vidljive su naime "kule" na sva ĉetiri samostanska ugla te ĉetvrtasti, a ne

pravokutni oblik samostana. U svakom sluĉaju, radovi na izgradnji samostana, prema novom

(ili barem drugom) planu nastavljeni su tek 1938. godine.133

133

http://www.samostan-tomislavgrad.info/

Slika 29 Najvaţniji spomenici izmeĊu dva svjetska rata (1 - dţamija

u Guberu, 2 - samostanska crkva sv. Nikole Tavelića u

Tomislavgradu, 3 - hram Sveti Sava u Drvaru)



120

3.2.7. Period Jugoslavije

U Drugi svjetski rat BiH je ušla kao 90% ruralna zemlja, ta ĉinjenica pokazje u

kakvom je stanju bivstvovala u doba Kraljevine Jugoslavije. Kao drţava sa specifiĉnim

reljefom pretrpjela je najviše razaranja te je kao takva izašla iz rata. U razdoblju socijalistiĉe

Jugoslavije BiH na svom cjelokupnom teritiriju pa tako i na podruĉju današnjeg Kantona 10

doţivljava puni razvoj kako u gospodarskom tako i u kulturnom pogledu. Naroĉitu ekspanziju

doţivljava privreda, odnosno razvoj tzv. kombinata. Kulturni spomenici uglavnom su imali

karakter sjećanja na ţrtve faţizma, ali i boraca stradalih u bitkama za osloboĊenje, spomenici

kulture drugog karaktera "ustupali su mijesto" privrednom razvoju, ali i drugim oblicima tzv.

kulturnog uzdizanja stanovništva. Posebnu paţnju privlaĉi razvoj kinematografije, izgradnja

domova kulture, kino dvorana, koncertnih dvorana itd.

3.2.7.1. Kulturno - historijski spomenici iz perioda Jugoslavije

Titova pećina se nalazi u Drvaru u kojoj se poĉetkom 1944. godine, u tada

osloboĊenom Drvaru nalazio Vrhovni štab NOV i POJ, na ĉelu sa maršalom Josipom Brozom

Titom. Iako je Josip Broz Tito bio smješten u jednom selu u okolini Drvara, on je kao

Vrhovni komandant NOV i POJ, veoma ĉesto boravio u pećini, gdje je se i susretao sa

predstvanicima savezniĉkih vojnih misija, koje su tada boravile u Drvaru.

Poslije Drugog svjetskog rata pećina je postala sastavni dio Muzeja "25. maj 1944" i

bila jedna od turistiĉkih atrakcija Drvara, koji je godišnje posjećivalo 200.000 turista.

Poĉetkom rata u Bosni i Hercegovini, pećina je porušena 1992. godine. Pećina je obnovljena

2006. uz pomoć Ameriĉke agenije za meĊunarodni razvoj i ponovo je otvorena za posetioce

25. maja 2006. godine, na šesdesetdvogodišnjicu desanta na Drvar dok su spomen zgrade u

spomen kompleksu Memorijalnog muzeja "25. maj 1944" otvorene i obnovljenje 25. maja

2006. godine.

Partizansko spomen groblje u Livnu nalazi se u pravcu Glamoĉa i Grahova. Otvoreno

je 1972. godine te predstavlja jedno od najvećih u BiH. Projektanti ovog spomeniĉkog

kompleksa su arhitekte iz Splita Vinko Kragić i Frano Buskareli. U groblju su sahranjeni

posmrtni ostaci svih partizanskih boraca poginulih na livanjskom podruĉju, a koji su poginuli

prilikom njegovog konaĉnog oslobaĊanja 1944. godine. Na platou je podignut obelisk, u

obliku topa, a na šest ploĉa postavljenih na razliĉitim geometrijskim figurama uklesana su

imena poginulih partizana iz brigada, odreda i drugih jedinica iz cijele bivše SFRJ. Ovdje su

sahranjeni i posmrtni ostaci 171 nepoznatog partizana.

Podruţne crkve ţupe Ljubunĉić. Podruţne crkve nalaze se u Priluci - sv. Stjepana

(21,20 x 9,50 m; izgraĊena po projektu A. Baraća 1967. god.), Kovaĉiću - sv. Nikole Tavelića

(22,41 x 14,21 m; izgraĊena po projektu M. Subotića 1979. god.), te starija crkvica u Lusniću

- sv. Ive Krstitelja (14 x 6,5 m) koje je zvonik izgraĊen 1964., a temeljito je obnovljena 1973.

god., kada je izgraĊen i kor. Sve imaju po jedno zvono. U crkvi u Priluci nalazi se mozaik


121

Kamenovanje Sv. Stjepana , što ga je 1986. izradio slikar Josip Bifel (15 m2), te bronĉani

kriţni put raĊen u Milanu 1973. god. Na podruĉju ţupe postoji 7 kapelica, od kojih su neke

relativno prostrane, te 9 groblja. Ţupu Ljubunĉić tvore sljedeća naselja: Ljubunĉić, Ĉelebić,

Kablići (Veliki i Mali), Kovaĉić, Lusnić, Priluka, Prisap, Strupnić i Ţirović.

Manastir Veselinje se nalazi u selu Vrba – Kamen, kod Glamoĉa, posvećen je

RoĊenju sv. Jovana Krstitelja. Nova crkva manastira Veselinje, podignuta je na temeljima

stare, koja je zbog dotrajalosti srušena. Veselin i Paula Naerlović, iz Buenos Airesa,

blagoslovom tadašnjeg dalmatinskog Episkopa Stefana (Boce), podigli su novu parohijsku

crkvu i novi parohijski dom 1970-1975. godine. Kao ktitor i veliki dobrotvor, Veselin

Slika 30 Najvaţniji spomenici iz perioda Jugoslavije (1 - Titova pećina u

Drvaru, 2 - Partizanski spomen obelisk u Livnu, 3 - Filijalna crkva u

Lusniću, 4 - Manastir Veselinje kraj Glamoĉa)

Izvor: 2 (Ajdin Kršić; 2014), 1,3,4 (foto; autor 2014.)


122

Naerlović je je 1983/4. god. izrazio ţelju da parohijska crkva parohije Kamen – Vrba bude

proglašena manastirom, što je i uĉinjeno na Tominu nedjelju 1985. godine. Manastir je teško

oštećen tijekom rata 1995. godine, te u još dva navrata 1998. i 1999. godine. U krugu

manastira postoje još i ktitorska kapela i kapela spomen - kosturnica novomuĉenika stradalih

1941 - 1945. godine u jami Korićna i drugim jamama pored Glamoĉa. Ova spomen -

kosturnica još nije dovršena.134

134

http://www.kons.gov.ba - Manastir Veselinje

Karta 14 Najvaţniji spomenici na prostoru Kantona 10 nastali izmeĊu dva

svjetska rata i socijalistiĉke Jugoslavije



123

4. Identifikacija i valorizacija prirodno - geografske i kulturno - historijske

baštine u Kantonu 10

4.1. Prirodno - geografska baština kao turistiĉki motivi Kantona 10

4.1.1. Identifikacija prirodno - geografske baštine kao turistiĉkih motiva Kantona 10

Turistiĉki motivi prirodno - geografske baštine na prostoru Kantona 10 su

identificirani / "prepoznati" na osnovu:

preliminarnih terenskih istraţivanja koja su obavljena tijekom juna / jula 2014. godine

u okviru kojih su indentificirani / "prepoznati" (odabrani) raznovrsni turistiĉki motivi

prirodno - geografske baštine;

literature raznih nauĉnih disciplina u kojima se ovi motivi spominju i opisuju: turizma,

geografije, etnologije i dr.

Unutar prirodnih turistiĉkih motiva moţemo izdvojiti 2 zaštićene cjeline i 2

potencijalno zaštićene cjeline na listi IUCN - zaštite. U okviru ovih prirodnih cjelina izdvajaju

se zasebne cjeline koje imaju prirodni znaĉaj i vrijednost.

U okviru zaštićenih podruĉja prema IUCN kategorizaciji izdvajaju se:

NP "Una" - sa turistiĉkim motivima: rijeka Bastašica zajedno sa vrelom i rijeka

Unac.

PP "Blidinje" - sa turistiĉkim motivima: Blidinje jezero, Gorski masiv Vrana,

Metiljka, Svinjaĉa i Dugo Polje.

U okviru potencijalno zaštićenih podruĉja (na tentativnoj listi) prema IUCN

kategorizaciji izdvajaju se:

SP "Šator" - sa turistiĉkim motivima: Šatorsko jezero, MeĊugorje, Borovo

polje, Ponor Bezdan i Bulino vrelo.

ZP "Livanjsko polje" - sa turistiĉkim motivima: Ţdralovac, Ponor Prolog,

Duman, Crna Stina i Buško jezero.

Osim navedenih podruĉja, na podruĉju Kantona 10 mogu se izdvojiti prostori koji

imaju veliki prirodni potencijal za razvoj turizma:

Ponor Kovaĉi

Kruge - Borova Glava

Pećina Ledenica

Kukaviĉko jezero

Turjaĉa jezero

Rastiĉevsko (Blagajsko) jezero


124

4.1.2. Vrednovanje prirodno - geografske baštine kao turistiĉkih motiva Kantona 10

Parametri kojima su vrednovani raznovrsni turistiĉki motivi prirodno - geografske

baštine Kantona 10 su:

Turistiĉki ili turistiĉko – geografski poloţaj;

Ambijent;

Atraktivnost;

Kompatibilnost / uklopljenost u turistiĉkoj ponudi centra / regije / drţave.

Vrednovanje turistiĉkih motiva prirodno - geografske baštine izvršeno je na sljedeći

naĉin:

Ocjena 0 – 1,5 (nedovoljan kvalitet) – nije pogodan za turistiĉku prezentaciju i

korištenje

Ocjena 1,5 – 2,5 (zadovoljavajući kvalitet) – ima lokalni turistiĉki znaĉaj

Ocjena 2,5 – 3,5 (dobar kvalitet) – ima regionalni turistiĉki znaĉaj

Ocjena 3,5 – 4,5 (vrlo dobar kvalitet) – ima širi regionalni (nacionalni) turistiĉki

znaĉaj

Ocjena 4,5 – 5 (odliĉan kvalitet) – ima meĊunarodni turistiĉki znaĉaj

Svi navedeni turistiĉki motivi prirodno - geografske baštine predstavljeni u tablici 20 su

vrednovani na osnovu;


u okviru koji su vršena vlastita promatranja – zapaţanja velikog broja turistiĉkih

motiva prirodno - geografske baštine koja su mnogo pomogla pri vrednovanju

odnosno ocjeni parametara za svaki turistiĉki motiv;

mogućnosti korištenja odreĊenog turistiĉkog motiva prirodno - geografske baštine u

turistiĉke svrhe;

jedinstvenosti i rijetkosti turistiĉkog motiva;

prirodnog i turistiĉkog znaĉaja za mjesto, regiju, drţavu i svijet;

atraktivnosti u odnosu na druge turistiĉke motive i predione cjeline;

kompatibilnost / uklopljenost u turistiĉku ponudu i prirodnu sredinu


125

Prirodno - geografska turistiĉka baština

Tip prirodno - geografske

turistiĉke baštine

Tu

rist

iĉk

i

polo

ţaj

Am

bij

ent

Atr

ak

tivn

ost

Ko

mp

ati

bil

nost

/

uk

lop

ljen

ost

Opće

tu

rist

iĉk

e

vrij

edn

ost

i

a) Nacionalni park "Una" 3,00 4,25 4,00 3,00 3,56

1. Rijeka i vrelo Bastašica 3,00 5,00 5,00 4,00 4,25

2. Rijeka Unac 3,00 3,50 3,00 2,00 2,87

b) Park prirode "Blidinje" 3,40 5,00 3,40 3,20 3,75

1. Blidinje jezero 4,00 5,00 4,00 4,00 4,25

2. Gorski masiv Velikog i Malog Vrana 3,00 5,00 4,00 4,00 4,00

3. Metiljka 3,00 5,00 3,00 2,00 3,25

4. Svinjaĉa 3,00 5,00 3,00 2,00 3,25

5. Dugo polje 4,00 5,00 3,00 4,00 4,00

c) Spomenik prirode "Šator" 2,00 5,00 4,10 2,90 3,50

1. Šatorsko jezero 2,00 5,00 5,00 4,00 4,00

2. MeĊugorje 2,00 5,00 3,00 2,00 3,00

3. Borovo polje 2,50 5,00 4,00 2,00 3,38

4. Ponor Bezdan 2,00 5,00 4,00 3,00 3,50

5. Bulino vrelo 1,50 5,00 4,50 3,50 3,63

d) Zaštićeni pejzaţ "Livanjsko polje" 3,50 5,00 3,80 2,90 3,80

1. Ţdralovac 3,50 5,00 4,00 3,00 3,88

2. Ponor Prolog (Veliki ponor) 3,00 5,00 4,00 1,00 3,25

3. Duman 4,00 5,00 5,00 4,00 4,50

4. Crna Stina 3,00 5,00 3,50 2,50 3,50

5. Buško jezero 4,00 5,00 2,50 4,00 3,88

e) Ponor Kovaĉi 3,00 5,00 5,00 4,00 4,25

f) Kruge - Borova Glava 4,00 5,00 5,00 3,00 4,25

g) Pećina Ledenica 2,50 4,00 5,00 2,00 3,38

h) Kukaviĉko jezero 3,00 4,50 4,50 4,00 4,00

i) Turjaĉa jezero 2,00 5,00 3,50 1,00 2,88

j) Rastiĉevsko (Blagajsko) jezero 1,50 4,00 4,00 1,50 2,75

Prosjeĉna vrijednost prirodne baštine 2,79 4,68 4,23 2,75 3,61

Tablica 20 Vrednovanje prirodno - geografske baštine u Kantonu 10

Izvor: Prema terenskim istraţivanjima, obradio autor


126

Turistiĉki poloţaj ima veoma vaţnu ulogu u posjećenosti svih motiva prirodno -

geografske baštine. Vrednovanje turistiĉkog poloţaja se vršila na osnovu dostupnosti

saobraćajne povezanosti motiva meĊusobno, ali i sa drugim dijelovima prirodne sredine i

sama ocjena njegovog povoljno ili nepovoljnog turistiĉkog – geografskog poloţaja u

turistiĉke svrhe i turistiĉki proizvod. Na prostoru Kantona 10 ovaj parametar ima prosjeĉnu

turistiĉku vrijednost 2,79, gdje se na osnovu ove vrijednosti moţe zakljuĉiti da svi motivi

prirodno - geografske baštine imaju dobar turistiĉki poloţaj. Dodatnim ulaganjima u

saobraćajnu infrastrukturu došlo bi do povećanja turistiĉkog prometa, a time i veće

valorizacije svakog turistiĉkog motiva prirodno - geografske baštine. Najveće ocjene za ovaj

parametar imaju "Livanjsko polje" - prijedlog kao zaštićeni pejzaţ i podruĉjeKruga - Borova

Glava.

Ambijent svakog prirodno - geografskog turistiĉkog motiva odreĊuje da li se odreĊeni

motiv uklapa u podruĉje odnosno u ambijentalnu prirodnu cjelinu koja se razlikuje po pejzaţu

i izgledu od drugih dijelova, gdje se ovaj parametar ocjenjivao na osnovu uklopljenosti i

pripadnosti tom dijelu prostora. Ovaj parametar ima prosjeĉnu vrijednost 4,68 odnosno veliki

broj prirodnih motiva na podruĉju Kantona 10, a posebno zaštićenih podruĉja se jako dobro

uklapaju u prostor u kojem se nalaze. Posebno se izdvajaju: Park prirode "Blidinje", "Šator" -

prijedlog kao Spomenik prirode i "Livanjsko polje" - prijedlog kao Zaštićeni pejzaţ te ponor

Kovaĉi.

Atraktivnost se najviše ogleda sa turistiĉkog aspekta odnosno koliki je odreĊeni

turistiĉki motiv atraktivan za posjetitelje. Parametar atraktivnosti svih navedenih motiva

Grafikon 1 Vrijednosti parametara prirodno - geografske baštine i opće turistiĉke vrijednosti

Izvor: Prema tablici 20, obradio autor


127

prirodno - geografske baštine u tablici 20 imaju prosjeĉnu vrijednost 4,23. Na osnovu ove

prosjeĉne vrijednosti moţe se slobodno reći da postoji veliki broj prirodnih motiva koji su

atraktivni i imaju znaĉajno mjesto u turistiĉkoj ponudi Kantona 10. MeĊutim, potrebno je

izvršiti valorizaciju i promociju motiva kako bi došlo do povećanja turistiĉkog prometa i

sadrţaja koje ovaj Kanton ima. Veliki broj turistiĉkih motiva su atraktivni za posjetitelje, kao

što su: ponor Kovaĉi, visoravan Kruge - Borova Glava, pećina Ledenica itd..

Kompatibilnost / ukljopljenost prirodnih motiva u turistiĉkoj ponudi Kantona je

parametar velike vaţnosti za turizam, gdje odreĊuje koliko je odreĊeni turistiĉki motiv ima

vaţnu ulogu u turistiĉkom proizvodu mjesta, regije i drţave. Prosjeĉna ocjena ovog parametra

iznosi 2,75. Prema ovoj vrijednosti turistiĉki motivi se dobro uklapaju u turistiĉku ponudu

Kantona 10, od kojih se mogu izdvojiti najvaţniji, odnosno oni motivi sa najvećom ocjenom:

ponor Kovaĉi, visoravan Kruge - Borova Glava i Kukaviĉko jezero.

4.1.3. Rangiranje prirodno - geografske baštine kao turistiĉkih motiva Kantona 10

Nacionalni park "Una". Prikazan u tablici 20 - odnosi se na samo dio NP koji

pripada Kantonu 10 sa prosjeĉnom ocjenom 3,56 što ga svrstava u viši regionalni, odnosno

nacionalni znaĉaj prema svim parametrima. Unutar NP "Una" koji pripadaju Kantonu 10

izdvajaju se dva turistiĉka motiva - rijeka Bastašica sa vrelom sa prosjeĉnom ocjenom 4,25

(viši regionalni /nacionalni znaĉaj) i rijeka Unac sa prosjeĉnom ocjenom 2,87 (regionalni

znaĉaj).

Park prirode "Blidinje". Prema tablici 20 odnosi se samo na dio PP koji pripada

Kantonu 10 sa prosjeĉnom ocjenom 3,75 što ga svrstava u viši regionalni, odnosno nacionalni

znaĉaj prema svim parametrima. Unutar PP "Blidinje" koji pripadaju Kantonu 10 izdvaja se

pet turistiĉkih prirodnih motiva: Blidinje jezero sa prosjeĉnom ocjenom 4,25 (nacionalni

turistiĉki znaĉaj), Gorski masiv Velikog i Malog vrana - 4,00 (nacionalni turistiĉki znaĉaj),

Metiljka - 3,25 (regionalni turistiĉki znaĉaj), Svinjaĉa - 3,25 (regionalni turistiĉki znaĉaj) i

Dugo Polje sa prosjeĉnom ocjenom 4,00, odnosno ima nacionalni turistiĉki znaĉaj.

"Šator" - prijedlog kao Spomenik prirode. Ovaj prostor se odlikuje sa izrazito malim

utjecajem ĉovjeka stoga mu je dodijeljena visoka prosjeĉna ocjena 3,50 te se svrstava u

nacionalni turistiĉki znaĉaj. Unutar "Šatora" - SP, izdvaja se 5 turistiĉkih prirodnih motiva:

Šatorsko jezero sa prosjeĉnom ocjenom 4,00 (nacionalni turistiĉki znaĉaj), MeĊugorje sa 3,00

(regionalni turistiĉki znaĉaj), Borovo polje sa 3,38 (regionalni turistiĉki znaĉaj), ponor

Bezdan sa 3,50 (nacionalni turistiĉki znaĉaj) i Bulino vrelo sa prosjeĉnom ocjenom 3,63 i

time ima nacionalni turistiĉki znaĉaj.

"Livanjsko polje" - prijedlog kao Zaštićeni pejzaţ. Livanjsko polje predstavlja

najveće polje u kršu u svijetu, sa izrazito malim utjecajem ĉovjeka u njegovom centralnom

dijelu. Opće turistiĉke vrijednosti Livanjskog polja su ocjenjene sa ocjenom 3,80 što ga

svrstava u nacionalni turistiĉki znaĉaj. U sklopu Livanjskog polja se mogu izdvojiti 5


128

turistiĉkih prirodnih cjelina / motiva: Ţdralovac sa prosjeĉnom ocjenom 3,88 (nacionalni

turistiĉki znaĉaj), ponor Prolog - 3,25 (regionalni turistiĉki znaĉaj), Duman sa 4,50 svrstava u

nacionalni i meĊunarodni turistiĉki znaĉaj, izletište Crna Stina 3,50 viši regionalni turistiĉki

znaĉaj, odnosno nacionalni i Buško jezero sa prosjeĉnom vrijednosti 3,88 ima odlike

nacionalnog turistiĉkog znaĉaja.

Unutar Kantona 10 se mogu rangirati i ocjenuti slijedeće cjeline: ponor Kovaĉi sa

prosjeĉnom vrijednosti 4,25 (nacionalni turistiĉki znaĉaj), Kruge - Borova Glava - 4,25

(nacionalni turistiĉki znaĉaj), pećina Ledenica - 3,38 (regionalni turistiĉki znaĉaj), Kukaviĉko

jezero - 4,00 (nacionalni turistiĉki znaĉaj), Turjaĉa jezero - 2,88 (regionalni turistiĉki znaĉaj)

i Rastiĉevsko (Blagajsko) jezero sa prosjeĉnom vrijednosti 2,75, svrstava se u regionalni

turistiĉki znaĉaj.

Opća prosjeĉna turistiĉka vrijednost prirodno - geografske baštine iznosi 3,61, pa se

prema ovom rangiranju moţe zakljuĉiti da prirodno - geografska baština ima nacionalni

turistiĉki znaĉaj. Na osnovu dobivenih rezultata razliĉitim metodama, zakljuĉuje se da ovi

prirodni fenomeni na prostoru Kantona 10 imaju veliki znaĉaj za cijelu Bosnu i Hercegovinu

kako u prirodnom tako i u turistiĉkom pogledu.

Grafikon 2 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti prirodne baštine Kantona 10



129

Karta 15 Prirodno - geografski turistiĉki motivi prema kriterijima / vaţnosti

Izvor: ArcGis, Nacrt prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine, prema tablici 20; obradio autor


130

4.2. Kulturno - historijska baština kao turistiĉki motivi Kantona 10

4.2.1. Identifikacija kulturno - historijske baštine kao turistiĉkih motiva Kantona 10

Turistiĉki motivi kulturno - historijske baštine na prostoru Kantona 10 su

indentificirani / "prepoznati" na osnovu:

prikupljenih podataka i spiska spomenika od strane Komisije/Povjerenstva za

oĉuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koja je proglasila veliki broj

turistiĉkih motiva razliĉite graditeljske i kulturne baštine nacionalnim spomenikom, te

spomenicima koji se nalaze na privremenoj listi, listi ugroţenih spomenika i lista

peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom;


u okviru kojih su indentificirani / "prepoznati" (odabrani) raznovrsni turistiĉki motivi

kulturno - historijske baštine;

literature raznih nauĉnih disciplina u kojima se ovi motivi spominju i opisuju: turizma,

geografije, historije, historije umjetnosti, arhitekture i etnologije.

Kulturno - historijska baština Kantona 10 moţe se podijeliti u slijedeće skupine:

Arheološki motivi / lokaliteti (prahistorijske gradine, rimske bazilike, rimske vile,

srednjovjekovne crkve i stećci);

Graditeljska i kulturna baština (ambijentalne cjeline, mostovi, graĊevine, vjerski

objekti i memorijalni objekti);

Muzeji, galerije i zbirke;

Sportske, kulturne i privredne manifestacije.

Unutar arheoloških motiva / lokaliteta je identificirano i valorizirano; prahistorijske

gradine (5), rimske bazilike (4), rimske vile (2), srednjovjekovne crkve (3) i stećci (7).

Unutar graditeljske i kulturne baštine je identificirano i valorizirano; ambijentalne

cjeline (2), mostova (5), graĊevina (17), vjerskih objekata (21) i memorijalnih objekata (17).

Unutar muzeja, galerija i zbirki su identificirana 4 muzeja.

Unutar sportskih, kulturnih i privrednih manifestacija identificirano je 6 manifestacija.


131

4.2.2. Vrednovanje kulturno - historijske baštine kao turistiĉkih motiva Kantona 10

Parametri kojima su vrednovani raznovrsni turistiĉki motivi kulturno - historijske

baštine Kantona 10 su:

Turistiĉki ili turistiĉko – geografski poloţaj;

Umjetniĉka vrijednost;

Ambijent;

Atraktivnost;

IzgraĊenost;

Kompatibilnost / uklopljenost u turistiĉkoj ponudi centra / regije / drţave.

Vrednovanje turistiĉkih motiva kulturno - historijske baštine izvršeno je na sljedeći

naĉin:

Ocjena 0 – 1,5 (nedovoljan kvalitet) – nije pogodan za turistiĉku prezentaciju i

korištenje

Ocjena 1,5 – 2,5 (zadovoljavajući kvalitet) – ima lokalni turistiĉki znaĉaj

Ocjena 2,5 – 3,5 (dobar kvalitet) – ima regionalni turistiĉki znaĉaj

Ocjena 3,5 – 4,5 (vrlo dobar kvalitet) – ima širi regionalni / nacionalni turistiĉki znaĉaj

Ocjena 4,5 – 5 (odliĉan kvalitet) – ima meĊunarodni turistiĉki znaĉaj

Svi navedeni turistiĉki motivi kulturno - historijske baštine su vrednovani na osnovu;

preliminarnih terenskih istraţivanja koja su obavljena tijekom junu / julu 2014. godine

u okviru koji su vršena vlastita promatranja – zapaţanja velikog broja turistiĉkih

motiva kulturno - historijske baštine koja su mnogo pomogla pri vrednovanju odnosno

ocjeni parametara za svaki motiv;

mogućnosti korištenja odreĊenog turistiĉkog motiva kulturno - historijske baštine u

turistiĉke svrhe;

jedinstvenosti i rijetkosti turistiĉkog motiva kao primjer odreĊenog tipa i stila;

historijskog i turistiĉkog znaĉaja za mjesto, regiju, drţavu i svijet;

vrijednosti detalja (kvalitet materijala i obrade) turistiĉkog motiva;

atraktivnosti u odnosu na druge turistiĉke motive;

uklopljenost u turistiĉku ponudu i ambijentalnu cjelinu135

135

Kriterije koje je primjenila Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika tijekom odluke o proglašenju

odreĊenog antropogenog motiva nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (http://kons.gov.ba)


132

Arheološki motivi / lokaliteti

Lokalni spomenik

Tu

rist

iĉk

i p

olo

ţaj

Um

jetn

iĉka

vrij

edn

ost

Am

bij

ent

Atr

ak

tivn

ost

Izg

raĊ

eno

st

Ko

mp

ati

bil

nost

uk

lop

ljen

ost

Opće

tu

rist

iĉk

e

vrij

edn

ost

i

a) Prahistorijske gradine 2,80 0,00 4,80 0,60 0,00 3,70 1,98

1. Vašarovine / Priluka 3,00 0,00 4,50 0,00 0,00 4,00 1,91

2. Velika gradina "Vidoši" 3,00 0,00 4,50 0,00 0,00 4,50 2,00

3. Gradina Ravanjska Vrata 1,00 0,00 5,00 0,00 0,00 3,00 1,50

4. Lib - Borĉani 3,00 0,00 5,00 2,00 0,00 3,00 2,17

5. Donje Vrtoĉe 4,00 0,00 5,00 1,00 0,00 4,00 2,33

b) Rimske bazilike 2,25 0,75 2,25 0,75 1,50 0,75 1,38

1. Otinovci 3,00 3,00 3,00 3,00 4,00 3,00 3,17

2. Vrba - Borak 3,00 0,00 3,00 0,00 0,00 0,00 1,00

3. Prisoje 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

4. Crvenice 3,00 0,00 3,00 0,00 2,00 0,00 1,33

c) Rimske vile 2,50 0,00 3,50 0,00 0,00 0,00 1,00

1. Strupnić 3,00 0,00 3,00 0,00 0,00 0,00 1,00

2. Podvornice / Lipa 2,00 0,00 4,00 0,00 0,00 0,00 1,00

d) Srednjovjekovne crkve 3,33 2,00 2,67 2,00 2,00 2,33 2,39

1. Crkva sv. Trojstva u Otinovcima 3,00 3,00 3,00 2,00 2,00 3,00 2,67

2. Crkva sv. Petra u Rapovinama 3,00 0,00 1,00 1,00 0,00 0,00 0,83

3. Crkva sv. Ivana Krstitelja-Livno 4,00 3,00 4,00 3,00 4,00 4,00 3,67

e) Stećci 2,00 2,57 3,71 2,07 2,14 2,29 2,46

1. Ravanjska vrata 1,00 5,00 5,00 5,00 5,00 0,00 3,50

2. Veliki i Mali Han / Lištani 2,00 2,00 1,00 1,00 1,00 2,00 1,50

3. Mramorje / Grborezi 1,00 2,00 3,00 2,00 2,00 3,50 2,25

4. Barzonja 4,00 3,00 5,00 2,00 3,00 4,00 3,50

5. Lipa / Tomislavgrad 3,00 4,00 5,00 3,50 3,00 1,50 3,33

6. Crkvina / Potoĉani 2,00 0,00 3,00 0,00 0,00 3,00 1,33

7. Vrbica 1,00 2,00 4,00 1,00 1,00 2,00 1,83

Prosjeĉna vrijednost 2,58 1,06 3,39 1,08 1,13 1,81 1,84

Tablica 21 Vrednovanje arheoloških motiva / lokaliteta u Kantonu 10



133

a) Arheološki motivi / lokaliteti

Turistiĉki poloţaj ima veoma vaţnu ulogu u posjećenosti svih arheoloških motiva /

lokalitera. Vrednovanje turistiĉkog poloţaja se vršila na osnovu dostupnosti saobraćajne

povezanosti motiva meĊusobno, ali i sa drugim dijelovima grada tj. ambijentalnim cjelinama i

sama ocjena njegovog povoljno ili nepovoljnog turistiĉkog – geografskog poloţaja u

turistiĉke svrhe i turistiĉki proizvod. Kod arheoloških motiva ovaj parametar ima prosjeĉnu

turistiĉku vrijednost 2,58, gdje se na osnovu ove vrijednosti moţe zakljuĉiti da u prosjeku

arheološki motivi imaju dobar turistiĉki poloţaj. Dodatnim ulaganjima u saobraćajnu

infrastrukturu došlo bi do povećanja turistiĉkog prometa, a time i veće valorizacije svakog

turistiĉkog motiva. Najveće ocjene za ovaj parametar imaju crkva sv. Ivana Krstitelja i

nekropola sa stećcima Barzonja.

Parametar umjetniĉke vrijednosti ima prosjeĉnu turistiĉku vrijednost 1,06. Na osnovu

ove ocjene moţe se zakljuĉiti da ovi raznovrsni motivi imaju nedovoljan kvalitet vrijednosti

detalja i jedinstvenost stila gradnje na prostoru Bosne i Hercegovine. Turistiĉki motivi koji se

mogu pohvaliti visokom ocjenom (5,00) je nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata.

Ambijent svakog antropogenog turistiĉkog motiva odeĊuje da li se odreĊeni spomenik

uklapa u dio grada odnosno u ambijentalnu cjelinu koja se razlikuje po historiji i stilu gradnje

od drugih dijelova, gdje se ovaj parametar ocjenjivao na osnovu uklopljenosti i pripadnosti

tom dijelu grada. Ovaj parametar ima prosjeĉnu vrijednost 3,39 odnosno veliki broj motiva na

podruĉju Kantona 10 se jako dobro uklapaju u prostoru i kojem se nalaze. To su većinom

gradine i stećci, poput Ravanjskih Vrata, Barzonje, gradina Lib - Borĉani itd.

Atraktivnost se najviše ogleda sa turistiĉkog aspekta odnosno koliki je odreĊeni

spomenik turistiĉki atraktivan za posjetitelje. Parametar atraktivnosti svih navedenih

arheoloških motiva u tablici 20 imaju prosjeĉnu vrijednost 1,08. Na osnovu ove prosjeĉne

vrijednosti moţe se reći da veliki broj arheoloških motiva nisu atraktivni. MeĊutim, potrebno

je izvršiti valorizaciju i promociju spomenika kako bi došlo do povećanja turistiĉkog prometa

i sadrţaja koje ovaj Kanton ima. Veliki broj arheoloških motiva koji su atraktivni za

posjetitelje su: nekropola sa srećcima u Lipi, Ravanjska Vrata, Arheološko podruĉje Otinovci

i arheološko podruĉje sv. Ivan Krstitelj u Livnu.

IzgraĊenost je vaţan element posebno kada se ogleda sa turistiĉkog aspekta.

IzgraĊenost predstavlja oĉuvano stanje odreĊenog turistiĉkog motiva. Prosjeĉna ocjena ovog

parametra iznosi 1,13, što znaĉi da prosjeĉno arheološki motivi kulturno - historijske baštine

imaju nedovoljan kvalitet izgraĊenosti ili oĉuvanosti. MeĊutim, potrebno je izvršiti

rekonstrukciju odreĊenog broja spomenika koji se donekle još mogu saĉuvati. Motivi koji

imaju visoke vrijednosti ovog parametra su: Ravanjska Vrata, Otinovci i sv. Ivan Krstitelj u

Livnu.

Kompatibilnost / ukljopljenost spomenika u turistiĉkoj ponudi Kantona 10 je

parametar velike vaţnosti za turizam, gdje odreĊuje koliko je odreĊeni turistiĉki objekat ima

vaţnu ulogu u turistiĉkom proizvodu mjesta, regije i drţave. Prosjeĉna ocjena ovog parametra


134

iznosi 1,81. Prema ovoj vrijednosti turistiĉki motivi se zadovoljavjuće uklapaju u turistiĉku

ponudu Kantona 10 od kojih se mogu izdvojiti najvaţniji, odnosno oni arheološki motivi sa

najvećom ocjenom: gradina Donje Vrtoĉe, Barzonja i sv. Ivan Krstitelj u Livnu.

Graditeljska i kulturna baština

Tip graditeljske i kulturne

baštine

Tu

rist

iĉk

i p

olo

ţaj

Um

jetn

iĉka

vrij

edn

ost

Am

bij

ent

Atr

ak

tivn

ost

Izg

raĊ

eno

st

Ko

mp

ati

bil

nost

uk

lop

ljen

ost

Opće

tu

rist

iĉk

e

vrij

edn

ost

i

a) Ambijentalne cjeline 3,50 2,75 4,00 2,75 2,50 3,00 3,08

1. Stari (Bistriĉki) Grad 4,00 3,50 4,00 3,50 3,50 4,00 3,75

2. Stari Grad Glamoĉ 3,00 2,00 4,00 2,00 1,50 2,00 2,41

Tablica 22 Vrednovanje graditeljske i kulturne baštine u Kantonu 10

Grafikon 3 Vrijednosti parametara arheoloških motiva / lokaliteta



135

b) Mostovi 3,50 0,90 3,90 1,50 2,10 1,60 2,25

1. Most na Dumanu 4,50 2,50 5,00 3,00 3,50 5,00 3,91

2. Most na Šujici 3,00 2,00 4,50 2,50 4,00 2,00 3,00

3. Most u Ţabljaku 3,00 0,00 3,00 0,00 0,00 0,00 1,00

4. Most u Rapovinama na Ţabljaku 3,00 0,00 3,00 0,00 1,00 0,00 1,16

5. Most u Guberu na Sturbi 4,00 0,00 4,00 2,00 2,00 1,00 2,16

c) GraĊevine 3,94 3,94 4,38 3,72 3,88 1,69 3,59

1. Pirijina kula 2,00 2,50 4,00 2,50 3,50 4,50 3,16

2. Stara škola na Gorici 4,00 4,00 5,00 3,00 4,00 5,00 4,17

3. Zgrada mejtefa u Livnu 3,50 3,00 3,00 2,00 3,00 1,00 2,58

4. Kuća "Muharema Dţina" 2,00 3,00 5,00 2,00 4,00 1,00 2,83

5. Dţirlina kuća 3,00 3,00 5,00 3,00 3,00 2,00 3,17

6. Dţeparova kuća 4,00 5,00 5,00 5,00 5,00 1,00 4,17

7. Ĉinĉilova ili Vrdoljakova kula 4,00 4,00 4,00 3,00 3,00 1,00 3,17

8. Meštovića han 4,00 4,00 5,00 4,00 4,00 1,00 3,70

9. Gorušanov han 5,00 5,00 5,00 5,00 3,00 1,00 4,00

10. Stara općina Livno 4,00 5,00 5,00 5,00 2,00 2,00 3,83

12. Vodovod na Dumanu 3,50 4,00 5,00 5,00 5,00 2,00 4,08

11. Nova općina Livno 5,00 5,00 3,50 4,00 5,00 2,00 4,08

13. Gimnazija Livno 5,00 4,00 4,00 4,00 4,00 1,00 3,67

14. Srednja strukovna škola Livno 5,00 3,00 4,00 3,00 4,00 1,00 3,33

15. Zgrada sestara milosrdnica 4,00 4,00 3,50 3,50 5,00 1,00 3,50

16. Kantonalna bolnica Livno 5,00 3,00 4,00 3,00 3,00 1,00 3,17

17. Kuća "Gavrila Principa" 2,00 4,00 4,00 5,00 5,00 4,00 4,00

d) Vjerski objekti 3,38 3,67 3,88 3,48 3,86 3,40 3,61

1. Dukatareva dţamija 4,00 5,00 5,00 5,00 5,00 5,00 4,83

2. Balaguša dţamija 4,00 3,50 4,00, 4,50 3,50 4,00 3,91

3. Lala - pašina dţamija 4,00 5,00 4,50 4,50 4,50 4,50 4,50

4. Milošnik dţamija 4,00 3,50 4,00 3,00 3,00 4,00 3,58

5. Ćurĉinica dţamija 4,00 3,50 2,00 2,00 5,00 2,00 3,08

6. Zavra dţamija 3,00 3,50 3,00 3,00 3,00 3,00 3,08

7. Dţudţa Dţaferova dţamija 3,00 3,00 3,00 2,50 4,00 3,00 3,08

8. Dţamija u Guberu kraj Livna 3,00 2,00 3,00 2,00 4,00 2,50 2,75

9. Crkva u Ljubunĉiću 2,50 3,00 5,00 3,00 3,00 2,00 3,08

10. Crkva u Vidošima 3,00 3,00 3,00 2,00 2,00 4,00 2,80

11. Samostanska crkva na Gorici 4,50 5,00 4,00 5,00 5,00 4,00 4,58

12. Crkva Svih svetih u Livnu 4,00 3,00 3,50 3,00 4,00 4,00 3,58

13. Samostan u Tomislavgradu 4,00 4,00 4,00 3,50 5,00 5,00 4,25

14. Crkva u Lusniću 2,50 3,00 2,50 2,50 4,00 3,00 2,91

15. Crkva sv. Nikolaja 3,50 3,00 3,50 3,00 2,50 2,00 2,91

16. Crkva u Donjem Vukovskom 1,00 4,00 5,00 4,00 3,00 2,00 3,17

17. Pravoslavna crkva u Livnu 4,00 4,50 4,50 4,50 4,50 4,50 4,41

18. Hram Vaznesenja - Spasovina 3,00 3,00 4,00 3,00 3,00 2,00 3,00

19. Hram Proroka Ilije - Bastasi 3,00 3,50 4,00 4,00 3,00 3,00 3,42

20. Hram Sv. Sava u Drvaru 4,00 5,00 5,00 5,00 5,00 4,00 4,67


136

21. Manastir Veselinje u Vrbi 3,00 4,00 5,00 4,00 5,00 4,00 4,17

e) Memorijalni objekti 3,09 2,97 4,35 3,18 2,53 0,59 2,78

1. Harem uz Balagušu dţamiju 4,00 3,00 4,00 3,00 3,00 1,00 3,00

2. Harem Topovi 4,00 1,00 5,00 1,00 0,00 0,00 1,83

3. Firdusovo groblje 4,00 4,00 5,00 5,00 4,00 2,00 4,00

4. Groblje Kraj 3,00 2,00 4,00 2,00 3,00 0,00 2,33

5. Glamoĉko groblje 3,00 2,00 3,00 2,00 2,00 0,00 2,00

6. Groblje sv. Ive 4,00 4,00 5,00 4,00 4,00 1,00 3,67

7. Groblje sv. Mihovila na Gorici 5,00 4,00 5,00 4,00 4,00 1,00 3,83

8. Groblje u Rapovinama 3,00 4,00 4,00 4,00 3,00 0,00 3,00

9. Groblje u Vidošima 2,00 3,00 4,00 3,00 3,00 0,00 2,50

10. Groblje u Zastinju 3,00 4,00 4,00 3,00 2,50 1,00 2,92

11. Groblje u Bogdašama 2,00 3,00 4,00 3,00 2,00 0,00 2,33

12. Groblje u Radanovcima 1,50 3,00 4,00 3,00 2,00 0,00 2,25

13. Groblje u Donjem Vukovskom 0,50 2,00 4,00 2,50 1,00 0,00 1,67

14. Jevrejsko groblje u Livnu 0,50 0,50 5,00 1,50 0,50 0,00 1,33

15. Bušatliji nišani u Livnu 5,00 4,00 4,00 5,00 4,00 1,00 3,83

16. Nišan Omer - age Bašića 3,00 4,00 5,00 5,00 3,00 2,00 3,67

17. Partizansko groblje 5,00 3,00 5,00 3,00 2,00 1,00 3,17


b) Graditeljska i kulturna baština

Turistiĉki poloţaj graditeljske i kulturne baštine igra veoma vaţnu ulogu u samoj

turistiĉkoj ponudi bilo kojeg mjesta pa tako i turistiĉkoj ponudi Kantona 10. U predhodno

obraĊenoj tablici vidimo da je prosjeĉna vrijednost turistiĉkog poloţaja iznosi 3,48. Ocjena

parametra sama po sebi i nije tako loša jer lokalitet sa ovom ocjenom ima dobru

pristupaĉnost. No to ne znaĉi da on kao takav ne zahtjeva dodatna ulaganja u saobraćajnu

infrastrukturu koja bi mogla u konaĉnici dovesti do povećanja turistiĉkog prometa, a s tim

ujedno i većih ocjena svakog parametra pojedinaĉno.

Prosjeĉna vrijednost parametra umjetniĉke vrijednosti je 2,85 što graditeljsku i

kulturnu baštinu Kantona 10 rangira na visoko mjesto. Razumije se, ta ocjena predstavlja jako

zadovoljavajući kriterij, ali to ne znaĉi da ne treba dalje raditi na poboljšanju kvalitete same

turistiĉke ponude. U odreĊenim segmentima ovog parametra mogu se izdvojiti takoĊer

cijeline sa visokim ocjenama 4,00 - 5,00 što ih svrstava u sam vrh turistiĉke ponude Kantona

10, kao što su: Dukatareva dţamija, Samostanska crkva na Gorici, Pirijina kula, Hram u

Drvaru itd.

Parametar ambijenta ima ocjenu 4,10 što takoĊer predstavlja vrh turistiĉke ponude u

smislu uklopljenosti u dati prostor, odnosno prirodnu cjelinu u kome se objekat nalazi. Većina



137

navedenih objekata nalazi se u starom dijelu grada Livna, tako da to samo po sebi

predstavljaju dodatni plus u razvoju turistiĉke ponude.

Atraktivnost graditeljske i kulturne baštine Kantona 10 sa ocjenom 2,93, predstavlja da

je sama turistiĉka ponuda od regionalnog znaĉaja i visoko kotira u turistiĉkoj ponudi Kantona

10. To predstavlja odreĊenu argumentacijsku prednost same turistiĉe ponude Kantona 10. No

ocjena atraktivnosti sama po sebi neće znaĉiti ništa, ako se ne uradi kvalitetna valorizacija i

turistiĉka promocija.

Parametar izgraĊenosti igra veoma vaţnu ulogu u turistiĉkoj ponudi uopće. Ocjena

parametra izgraĊenosti graditeljske i kulturne baštine Kantona 10 jeste 2,97 što takoĊer

predstavlja priliĉno visoku ocjenu. Razlog tome leţi i u ĉinjenici da je većina spomenika u

dobro oĉuvanom stanju, neki od njih su i pod zaštitom drţave tako da samo rijetki su

prepušteni "zubu vremena" i nebrizi vlasti.

Ocjena parametra kompatibilnosti, odnosno uklopljenosti je 2,06 što govori da se

prostor graditeljske i kulturne baštine uklapa u prostor u kome se nalazi, ali oĉito ne dovoljno

da bi dobio visoku ocjenu. Razlog tome moţe leţati u ĉinjenici, odnosno nebrizi lokalnog

stanovništva u oĉivanju i vrednovanju baštine kao sastavnog i veoma vaţnog dijela turistiĉke

ponude.

Grafikon 4 Vrijednosti parametara graditeljske i kulturne baštine



138

c) Muzeji, galerije i zbirke

Kada je rijeĉ o turistiĉkom poloţaju muzeja, galerija ili muzejskih zbirki moţe se reći

da imaju jako vaţnu i nezamjenjivu ulogu u promoviranju turistiĉke ponude mjesta. U ovom

sluĉaju rijeĉ je o prosjeĉnoj ocjeni 3,88. Za ocjenu se moţe reći da je zadovoljavajuća, no isto

tako kada je rijeĉ o muzejima, galerijama i zbirkama ne prostoru Kantona 10 ne moţemo

govoriti o njihovom poloţaju jer su uglavnom vezane za odreĊene objekte kao što je npr.

muzej i galerija na Gorici koja je sastavni dio samostanske crkve.

Parametar umjetniĉke vrijednosti u ovom sluĉaju takoĊer ima priliĉno visoku

prosjeĉnu ocjenu 3,63, razumije se rijeĉ je o zbirkama ĉiji su pojedini dijelovi od

neprocjenjive vrijednosti i vaţnosti za promociju turizma Kantona 10. U tom sluĉaju moţemo

izdvojiti muzej i galeriju Gorica sa ocjenom 5,00, krije jedinstvene umjetniĉke detalje koji su

od velikog znaĉaja za promociju turizma.

Ambijent odreĊenog motiva odreĊuje da li se taj detalj uklapa u odreĊenu ambijentalnu

cjelinu ili ne. U ovom sluĉaju osnovna determinanta ovog parametra bazira se na osnovu

uklopljenosti, odnosno pripadnosti odreĊenom dijelu grada. U ovom sluĉaju prosjeĉna ocjena

ambijenta muzejskih zbirki, muzeja i galerija je 4,50, što je jako visoka ocjena. Razlog tome

leţi u ĉinjenici da se pomenuti objekti nalaze u samom dijelu grada, odnosno u sastavu

samostanske crkve kada je rijeĉ o Muzeju i galeriji na Gorici.

Atraktivnost se najviše ogleda sa turistiĉkog aspekta tj. koliko je odreĊeni spomenik u

ovom sluĉaju muzej ili galerija atraktivna za turiste, odnosno u kojoj mjeri je uklopljena u

turistiĉku ponudu. Parametar atraktivnosti za muzeje, galerije i zbirke u ovom sluĉaju ima

Muzeji, galerije i zbirke

Tip muzeja, galerije i zbirke

Tu

rist

iĉk

i p

olo

ţaj

Um

jetn

iĉka

vrij

edn

ost

Am

bij

ent

Atr

ak

tivn

ost

Izg

raĊ

eno

st

Ko

mp

ati

bil

nost

uk

lop

ljen

ost

Opće

tu

rist

iĉk

e

vrij

edn

ost

i

1.Muzej "25 Maj" u Drvaru 4,00 3,00 5,00 4,00 4,00 5,00 4,17

2.Muzej i galerija na Gorici 5,00 5,00 5,00 5,00 5,00 5,00 5,00

3.Muzej "Gornji grad" Livno 3,50 3,50 5,00 4,00 4,00 3,00 3,83

4.Muzej u Kupresu 3,00 3,00 3,00 2,00 4,00 3,00 3,00


Tablica 23 Vrednovanje muzeja, galerija i zbirki na prostoru Kantona 10



139

prosjeĉnu ocjenu 3,75 što je priliĉno zadovoljavajuća ocjena kada je rijeĉ o već pomenutoj

svrsi.

Parametar izgraĊenosti u valorizaciji turistiĉke ponude predstavlja koliko je zapravo

odreĊeni motiv ili objekat oĉuvan ili ne. U ovom sluĉaju rijeĉ je o prosjeĉnoj ocjeni 4,25.

Razlog tako visokoj ocjeni je što se odreĊene zbirke nalaze pod patronatom zaštite

nacionalnih spomenika, odnosno drţave, ali i crkvenih vlasti. Ova ocjena takoĊer doprinosi

kvalitetnom razvoju turistiĉke ponude Kantona 10.

Prosjeĉna ocjena kompatibilnosti, odnosno uklopljenosti u ovom sluĉaju je 4,00. Rijeĉ

je naime o objektima koji se kako je već navedeno nalaze u starim gradskim jezgrama tako da

se sam ambijent "pobrinuo" kada je u pitanju njihova atraktivnost. Prema ovoj vrijednosti

turistiĉki motivi se dobro uklapaju u turistiĉku ponudu Kantona 10, a u tu svrhu moţes e

izdvojiti muzej i galerija n Gorici sa ocjenom 5,00, te muzej 25. Maj u Drvaru sa takoĊer

ocjenom 5,00.

Grafikon 5 Vrijednosti parametara muzeja, galerija i zbirki



140

d) Kulturne, sportske i privredne manifestacije

Kada je rijeĉ o turistiĉkom poloţaju manifestacije igra veoma vaţnu ulogu jer upravo

od poloţaja zavisi posjećenost odreĊene manifestacije. Veliku ulogu igraju i saobraćajna

komunuikacija te geografski poloţaj. U ovom sluĉaju prosjeĉna ocjena vrijednosti poloţaja

manifestacije je 3,33 što predstavlja solidnu ocjenu. Razlog tome upravo leţi u ĉinjenici

nedovoljno razvijene saobraćajne komukacije, odnosno nedovoljne afirmiranosti

manifestacije u turistiĉke svrhe.

Parametar umjetniĉke vrijednosti u ovom sluĉaju ima prosjeĉnu ocjenu 3,33. Navedene

manifestacije u svom programu odrţavanja nemaju eksplicitan cilj promoviranja umjetniĉkih

vrijednosti jedino se moţe izdvojiti program u Vidošima za "Veliku Gospu" na kome se

uglavnom uz odreĊene folklorne karakteristike promovira i narodna nošnja livanjskog, ali i

drugih krajeva.

Uloga ambijenta u odrţavanju turistiĉkih manifestacija je nezamjenjiva jer upravo

karakteristika ambijenta ima presudnu ulogu kada je rijeĉ o kvaliteti odreĊene manifestacije.

Ocjena prosjeĉne vrijednosti manifestacije u ovom sluĉaju je vrlo visoka i iznosi 4,08. Razlog

tako visokoj ocjeni leţi u ĉinjenici što se manifestacije uglavnom vezuju za prirodni ambijent

u sklopu kojeg je i kreiran sam program manifestacije te je ujedno i usko vezan za njega.

Kulturne, sportske i privredne manifestacije

Tip manifestacije

T

uri

stiĉ

ki

polo

ţaj

Um

jetn

iĉka

vrij

edn

ost

Am

bij

ent

Atr

ak

tivn

ost

Izg

raĊ

eno

st

Ko

mp

ati

bil

nost

uk

lop

ljen

ost

Opće

tu

rist

iĉk

e

vrij

edn

ost

i

1."Dani drvarske drenjine" 3,00 4,00 2,50 3,50 4,00 3,00 3,33

2.Kupreška kosidba 4,00 5,00 5,00 4,50 5,00 5,00 4,75

3.Vidoši "Dani Gospojine" 3,00 5,00 4,00 3,00 5,00 3,00 3,83

4.Fišijada "Buško jezero" 3,00 2,00 4,00 2,50 2,00 2,00 2,58

5."Livanjsko kulturno ljeto" 4,00 2,00 4,00 2,50 3,00 3,00 3,08

6."Dani glamoĉkog krompira" 3,00 2,00 5,00 2,00 2,00 3,00 2,83


Tablica 24 Vrednovanje manifestacija na prostoru Kantona 10



141

Ocjena parametra atraktivnosti u ovom sluĉaju iznosi 3,00. Predstavlja solidnu ocjenu

te se moţe reći da postoji odreĊeni broj motiva koji su atraktivni i zasluţuju paţnju, ali im iz

odreĊenih razloga nije posvećena dovoljna paţnja te su moţda nepravdno zapostavljeni. U

ovom sluĉaju moţe se izdvojiti manifestacija Kupreška kosidba sa visokom ocjenom 4,50 što

je svrstava u red meĊunarodnih manifestacija.

IzgraĊenost je veoma vaţan element posebno kada se ogleda sa turistiĉkog aspekta.

Prosjeĉna ocjena izgraĊenosti u ovom sluĉaju iznosi 3,50. Predstavlja solidnu prosjeĉnu

ocjenu parametra što znaĉi da odreĊeni motivi imaju popriliĉno dobru izgraĊenost i oĉuvanost

koja ima nezamjenjivu ulogu u kreiranju turistiĉke ponude. U okviru parametra izgraĊenosti

vodeću ulogu ima Kupreška kosidba sa ocjenom 5,00.

Kompatibilnost, odnosno uklopljenost spomenika u ovom sluĉaju manifestacija ima

veliku vaţnost za turizam. Prosjeĉna ocjena ovog parametra iznosi 3,17. Prema ovoj ocjeni

turistiĉki motiovi se dobro uklapaju u turistiĉku ponudu Kantona 10 te su od presudnog

znaĉaja za kreiranje iste. Posebno se moţe izdvojiti Kupreška kosidna sa ocjenom 5,00 koja je

ujedno sudeći prema ocjeni manifestacija od meĊunarodnog znaĉaja.

Grafikon 6 Vrijednosti parametara manifestacija



142

4.2.3. Rangiranje kulturno - historijske baštine kao turistiĉkih motiva Kantona 10

a) Arheološki motivi / lokaliteti

Prahistorijske gradine. Nalaze se u neoĉuvanom stanju, a uzrok tomu je vrijeme

nastanka, jer datiraju iz prahistorijskog perioda. Opće turistiĉke vrijednosti gradina na

prostoru Kantona 10 iznosi 1,98 prema svim parametrima. Najbolju ocjenu je dobila gradina u

Donjim Vrtoĉama jer se nalazi u sklopu NP "Una" te je komplementarna sa ostalim

sadrţajima koje nudi taj prostor. Ocjena ove gradine 2,33 i ima lokalni karakter.

Rimske bazilike. Prema tablici 21 rimske bazilike imaju ocjenu 1,38, te time su

ocjenjeni veoma niskom ocjenom tako da nisu za turistiĉku prezentaciju i korištenje. Sve

rimske bazilike, osim one u Otinovcima, nisu za turistiĉko korištenje. Rimska bazilika u

Otinovcima je daleko iznad prosjeka sa ocjenom svih parametara 3,17 i time predstavlja

regionalni znaĉaj.

Rimske vile. U tablici 21 rimske vile su ocjenjene ocjenom 1,00 i to ujedno predstavlja

najniţu ocjenu meĊu arheološkim lokalitetima. Zbog dobrog poloţaja, ali ujedno zbog samo

oĉuvanih njihovih tragova i nisu mogli dobiti visoku ocjenu.

Srednjovjekovne crkve. Prema tablici 21 identificirane su 3 srednjovjekovne crkve sa

prosjeĉnom ocjenom svih parametara 2,39, što ih svrstava u lokalni znaĉaj. Najbolje je

Grafikon 7 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti arheoloških lokaliteta / spomenika



143

ocjenjena crkva sv. Ivana Krstitelja u Livnu sa prosjeĉnom ocjenom 3,67 te se slobodno moţe

uvrstiti u regionalni znaĉaj.

Stećci. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici - stećci su najbolje ocjenjeni meĊu

arheološkim lokalitetima sa prosjeĉnom ocjenom 2,46. Stećci sa nacionalnim znaĉajem koji se

ujedno nalaze na tentativnoj listi za UNESCO su Ravanjska Vrata sa prosjeĉnom ocjenom

3,50 i Barzonja sa 3,50, te regionalnog znaĉaja nekropola sa stećcima u Lipi (Tomislavgrad)

sa ocjenom 3,33. Ostale prosjeĉne ocjene stećaka su daleko ispod prosjeka i imaju lokalni

karakter.

Opća prosjeĉna turistiĉka vrijednost arheoloških spomenika / lokaliteta iznosi 3,06 što

je uvrštava u regionalni znaĉaj.

b) Graditeljska i kulturna baština

Ambijentalne cjeline - U tablici 22 prikazane su dvije ambijentalne cjeline koje

pripadaju gradu Livnu i Glamoĉu i koje su definirane prema kulturnoj pripadnosti, stanju

istraţenosti, valoriziranosti i stepenu zaštite. Graditeljska cjelina Stari (Bistriĉki) grad

moţemo je deklarirati kao turistiĉki najatraktivniji dio općine Livno i Kantona 10. Najveći

broj najvaţnijih i najvrijednijih kulturno – historijskih spomenika koji su turistiĉki vrlo

atraktivni se nalaze upravo na podruĉju ove ambijentalne cjeline. Stari grad kao ambijentalna

cjelina zahvaljujući svojim karakteristikama dobila visoke ocjene parametara predstavlja

antropogeni motiv od regionalnog (nacionalnog) turistiĉkog znaĉaja sa ocjenom 3,75. Stari

grad ima povoljan turistiĉki poloţaj, zatim veliku umjetiniĉku vrijednost sa posebnim

detaljima i stilom gradnje kao i dekoracijama koji krase i koji daju veću turistiĉku vrijednost.

Prostor je evidentiran kao graditeljska cjelina osmanskog kulturno – historijskog koda ĉiji

motivi su motivi imaju najveće turistiĉke vrijednosti. Ambijentalna cjelina Stari Grad Glamoĉ

je zbog svoje dotrajalosti i neoĉuvanosti ima dosta niţe opće turistiĉke vrijednosti koje iznose

2,41, te se ima funkciju lokalnog turistiĉkog znaĉaja.

Mostovi - Analizirajući tablicu 22 moţe se zakljuĉiti da u Kantonu 10 zastupljeno 5

mostova od većeg znaĉaja koji doprinose poboljšanju turistiĉke ponude. Most na Dumanu je

od najvećeg turistiĉkog znaĉaja i ima visoku ocjenu opće turistiĉke vrijednosti koja iznosi

3,91. Kako zbog povoljnog turistiĉkog poloţaja tako i zbog umjetniĉke i historijske

vrijednosti, kao i savršene uklopljenosti u ambijent ovaj motiv ima širi regionalni znaĉaj.

Most na Dumanu se spominje i u putopisu Evlije Ĉelebije. Drugi most je rimski most na

Šujici sa općom prosjeĉnom turistiĉkom vrijednosti 3,00, dok ostala 3 mosta se nalaze daleko

ispod prosjeka. Ukupna prosjeĉna vrijednost mostova kao turistiĉkih motiva iznosi 2,25, što

predstavlja lokalni karakter.

GraĊevine - Na prostoru Kantona 10 nalazi se 17 kulturno – historijskih spomenika

koje se mogu uvrstiti u graĊevine iz razliĉitih perioda. U velikom historijskom razdoblju od

osmanskog doba pa sve do danas poĉinju se graditi razliĉite graĊevine javnog i stambenog


144

karaktera. GraĊevine na podruĉju Kantona 10 iz ranijih perioda i nisu oĉuvane. Opća

turistiĉka vrijednost graĊevina ima visoku ocjenu i iznosi 3,59, te ima obiljeţja nacionalnog

karaktera.

Sakralni objekti – Na prostoru Kantona 10 zastupljen je najveći broj razliĉitih

sakralnih objekata. Od svih vrsta antropogenih turistiĉkih motiva koji se nalaze u Kantonu 10,

najveći broj pripada razliĉitim sakralnim objektima koji su od velikog znaĉaja za odrţivost i

poboljšanje turistiĉke ponude. Zbog prisutnosti velikog broja razliĉitih kultura i religija, kroz

duţi vremenski period stvarani su raznovrsni sakralni motivi koji zauzimaju glavno mjesto u

turistiĉkoj ponudi Kantona 10. Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika proglasila je

veliki broj razliĉitih sakralnih objekata nacionalnim spomenicima i kulturnim bogatsvom

Bosne i Hercegovine. Veliki broj dţamija zbog svoje specifiĉnosti, originalnosti i stila gradnje

imaju ulogu u turizmu Kantona 10, ponajviše općine Livno jer se tu upravo većina nalazi. Od

velike specifiĉnosti se istiĉe Lala – pašina dţamija sa prosjeĉnom ocjenom 4,50 i time se

odlukuje meĊunarodnim znaĉajem, kao i Samostanska crkva na Gorici sa prosjeĉnom

ocjenom 4,58 i Srpska Pravoslavna crkva u Livnu 4,41, koja se moţe uvrstiti u nacionalni

znaĉaj. Ostali sakralni objekti imaju daleko niţe ocjene opće turistiĉke vrijednosti i većinom

su lokalnog karaktera. Od meĊunarodnog znaĉaja se istiću još Dukatareva dţamija u Livnu, te

Hram Sveti Sava u Drvaru. Opća turistiĉka vrijednost svih sakralnih objekata iznosi 3,61.

Memorijalni objekti – Podruĉje Kantona 10 se odlikuje velikim brojem memorijalnih

spomenika koji pripadaju razliĉitim religijama i periodima svog nastanka. Od navedenih

memorijalnih objekata prema tablici 22, prema vrednovanju i rangiranju, najveću opću

turistiĉku vrijednost imaju Firdusov mezaristan sa ocjenom 4,00 i groblje sv. Mihovil na

Grafikon 8 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti graditeljske i kulturne baštine



145

Gorici kraj Livna sa prosjeĉnom ocjenom 3,85. Prosjeĉne opće turistiĉke vrijednosti

memorijalnih objekata imaju prosjeĉnu ocjenu 2,78, te se svrstavaju u turistiĉku ponudu od

regionalnog karaktera.

Opća prosjeĉna turistiĉka vrijednost graditeljske i kulturne baštine iznosi 3,06, pa se

prema ovom rangiranju moţe zakljuĉiti da kulturno – historijsko naslijeĊe ima regionalni

turistiĉki znaĉaj. Na osnovu dobivenih rezultata razliĉitim metodama, zakljuĉuje se da ovi

spomenici graditeljske i kulturne baštine na prostoru Kantona 10 imaju veliki znaĉaj za cijelu

Bosnu i Hercegovinu, kako u historijskom, tako i u turistiĉkom pogledu.

c) Muzeji, galerije i zbirke

Opća prosjeĉna turistiĉka vrijednost muzeja, galerija i zbirki prema svim parametrima

iznosi 4,00, što je svrstava u viši regionalni, odnosno nacionalni znaĉaj.

Grafikon 9 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti muzeja, galerija i zbirki



146

d) Kulturne, sportske i privredne manifestacije

Opća prosjeĉna turistiĉka vrijednost kulturnih, sportskih i privrednih manifestacija

prema svim parametrima iznosi 3,40, što je svrstava u regionalni znaĉaj, odnosno ima

regionalni karakter.

Grafikon 10 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti manifestacija



147

Karta 16 Kulturno - historijski turistiĉki motivi prema kriterijima / vaţnosti

Izvor: ArcGis, Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine, prema tablicama 21,22,23,24; obradio autor


148

Karta 17 Sintezni prikaz prirodno - geografske i kulturno - historijske baštine na prostoru Kantona 10



149

Zakljuĉak

Da bi se uopće spomenula baština Kantona 10, prije svega mora se krenuti od

definicije baštine koja predstavlja realni predmet koji svojim materijalom i oblikom

dokumentira realnost u kojoj je nastao, u kojoj je ţivio i s kojom je ušao u sadašnjost.

Predmeti baštine imaju bogate slojeve znaĉenja kojima komuniciraju poruke prošlosti u

sadašnjost i ĉuvaju ih za budućnost.

Dijeli se na prirodno - geografsku i kulturno - historijsku baštinu.

Prirodno - geografska baština takoĊer ĉini vaţan dio kulture koji obuhvaća ruralni

prirodni okoliš sa svih geografskim elementima, te biogeografsku raznolikost. Ovakva vrsta

lokacija sa zaštićenom baštinom ĉesto sluţi kao vaţna komponenta u turistiĉkoj industriji

neke zemlje koja privlaĉi brojne turiste.

Kulturno - historijska baština predstavlja ukupnost fiziĉkih artefakata i nematerijalnih

atributa neke grupe ili društva koje ĉini ostavštinu prošlih generacija. Nju se briţno ĉuva u

sadašnjosti kako bi bilo ostavljeno u naslijeĊe za dobrobit budućim generacijama.

Ocjene parametara svih spomenika su odredile njihovu konaĉnu vrijednost. Svaka

vrijednost i identifikacija prirodno - geografskih i kulturno - historijskih spomenika se vršila

na osnovu odreĊenih kriterija (naĉin na koji je donesena odluka). Korišteno je mnogo metoda

tijekom izrade ovog rada, a najavaţnija je metod turistiĉke valorizacije koji podrazumijeva

vrednovanje, tj., kvalitativnu i kvantitativnu procjenu turistiĉke vrijednosti.

Cilj ovih istraţivanja je bio da se postupkom prepoznavanja / identificiranja /

inventarizacije klasificiraju i vrednuju i time spoznaju prirodne i antropogene turistiĉke

vrijednosti radi kreiranja turistiĉke ponude Kantona 10.

Identificiran je veliki broj prirodnih i kulturno historijskih spomenika, ali u

priloţenim tablicama je identificirano 10 spomenika prirodno - geografske baštine i 93

spomenika kulturno - historijske baštine.

U okviru prirodno - geografske baštine identificirana su 2 zaštićena spomenika prema

IUCN kategorizaciji: Nacionalni park "Una" sa 2 prirodna motiva - vrelo i tok Bastašice i

rijeka Unac, i Park prirode "Blidinje" sa motivima - Blidinje jezero, gorski masiv Vrana,

Metiljka, Svinjaĉa i Dugo polje. Na tentativnoj IUCN listi nalaze se Spomenik prirode "Šator"

sa motivima - Šatorsko jezero, MeĊugorje, Borovo polje, ponor Bezdan i Bulino vrelo i

Zaštićeni pejzaţ "Livanjsko polje" sa motivima: Ţdralovac, ponor Prolog, Duman, Crna Stina

i Buško jezero. Osim IUCN zaštićenih i potencijalno zaštićenih podruĉja, na prostoru Kantona

10 identificirani su i prirodni fenomeni: ponor Kovaĉi, visoravan Kruge - Borova Glava,

pećina Ledenica, Kukaviĉko, Turjaĉa i Rastiĉevsko (Blagajsko) jezero.

U okviru kulturno - historijske baštine na osnovu tablica moţe se vidjeti podjela u 4

grupe: 1. arheološki motivi / lokaliteti, 2. graditeljska i kulturna baština, 3. muzeji, galerije i


150

zbirke i 4. kulturne, sportske i privredne manifestacije. Unutar arheoloških lokaliteta izdvaja

se 5 grupa - prahistorijske gradine, rimske bazilike, rimske vile, srednjovjekovne crkve i stećci

i ukupno je identificiran 21 lokalitet ovog tipa. Graditeljska i kulturna baština je takoĊer

podijeljena u 5 grupa - ambijentalne cjeline, mostovi, graĊevine, sakralni objekti i

memorijalni objekti i u okviru ove baštine identificirano je 62 spomenika, što predstavlja

najveći broj u odnosu na preostale 3 grupe. Ostale 2 grupe kulturno - historijskih spomenika

su manje zastupljene na prostoru Kantona 10, te na njima nije vršena detaljna podjela. U

okviru muzeja, galerija i zbirki identificirana su 4 spomenika, a unutar manifestacija

identificirano je 6.

Kod valorizacije prirodno - geografske baštine korišteni su parametri: turistiĉki

poloţaj, ambijent, atraktivnost i kompatibilnost, ĉime su vrednovani svi prirodni turistiĉki

motivi. Prosjeĉne turistiĉke vrijednosti parametara su slijedeće: turistiĉki poloţaj - 2,79 ima

regionalni znaĉaj, ambijent - 4,68 ima meĊunarodni znaĉaj, atraktivnost - 4,23 ima nacionalni

znaĉaj i kompatibilnost ili uklopljenost u ukupnu turistiĉku ponudu Kantona iznosi 2,75,

odnosno ima regionalni znaĉaj. Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti svih parametara prirodno

- geografske baštine imaju viši regionalni ili nacionalni znaĉaj sa ocjenom 3,61.

Valorizacija kulturno - historijske baštine je kompleksnija, kako po broju parametara,

tako po broju spomenika poredanih u ĉetiri grupe. Kod ovog tipa baštine korišteni su slijedeći

parametri: turistiĉki poloţaj, umjetniĉka vrijednost, ambijent, atraktivnost, izgraĊenost i

kompatibilnost. Prosjeĉne parametre kulturno - historijske baštine mogu se pratiti kroz

slijedeće grupe:

arheološki motivi / lokaliteti - turistiĉki poloţaj sa prosjeĉnom vrijednosti 2,58

(regionalni znaĉaj), umjetniĉka vrijednost 1,06 (nije za prezentiranje), ambijent

3,39 (regionalni znaĉaj), atraktivnost 1,08 (nije za prezentiranje), izgraĊenost

1,13 (nije za prezentiranje) i kompatibilnost 1,81 (lokalni znaĉaj). Opće

prosjeĉne turistiĉke vrijednosti svih parametara imaju lokalni znaĉaj sa

ocjenom 1,84.

graditeljska i kulturna baština - turistiĉki poloţaj sa prosjeĉnom ocjenom 3,48

(regionalni znaĉaj), umjetniĉka vrijednost 2,85 (regionalni znaĉaj), ambijent

4,10 (nacionalni znaĉaj), atraktivnost 2,93 (regionalni znaĉaj), izgraĊenost 2,97

(regionalni znaĉaj) i kompatibilnost 2,06 (lokalni znaĉaj). Opće prosjeĉne

turistiĉke vrijednosti svih parametara imaju regionalni znaĉaj sa ocjenom 3,06.

muzeji, galerije i zbirke - turistiĉki poloţaj sa prosjeĉnom vrijednosti 3,88

(nacionalni znaĉaj), umjetniĉka vrijednost 3,63 (nacionalni znaĉaj), ambijent

4,50 (meĊunarodni znaĉaj), atraktivnost 3,75 (nacionalni znaĉaj), izgraĊenost

4,25 (nacionalni znaĉaj) i kompatibilnost 4,00 (nacionalni znaĉaj). Opće

prosjeĉne turistiĉke vrijednosti svih parametara imaju nacionalni znaĉaj sa

ocjenom 4,00 i predstavlja najveću prosjeĉnu ocjenu svih parametara i općih

turistiĉkih vrijednosti kod kulturno - historijske baštine.


151

kulturne, sportske i privredne manifestacije - turistiĉki poloţaj ima prosjećnu

vrijednost 3,33 kao i umjetniĉka vrijednost te se svrstavaju u regionalni znaĉaj,

ambijent 4,08 (nacionalni znaĉaj), atraktivnost 3,00 (regionalni znaĉaj),

izgraĊenost 3,50 (nacionalni znaĉaj) i kompatibilnost 3,17 (regionalni znaĉaj).

Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti svih parametara iznose 3,40, što ih

svrstava u regionalni znaĉaj.

Kvalitetno obavljeno vrednovanje navedenih potencijala imat će znaĉaj za realnije

kreiranje turistiĉke ponude i razvoja turistiĉke privrede na prostoru Kantona 10, kao i Bosne i

Hercegovine u cjelini. Za kvalitetnu turistiĉku ponudu u koju bi bili ukljuĉeni svi prirodni i

antropogeni turistiĉki motivi potrebno je još mnogo rada. Da bi se došlo do uspješne primjene

prirodnih i antropogenih motiva u turizmu, potrebno je izvršiti brojne prostorne planove,

projekte, arheološka istraţivanja, novĉana ulaganja i dr. Bez kvalitetne suradnje svih

nadleţnih institucija ne moţe se doći do znaĉajnijeg turistiĉkog razvoja.


152

Literatura i izvori

Popis literature

1. Aliĉić, Ahmed: Livanjske dţamije, Prilog povijesti Livna, Glasnik Islamske vjerske

zajednice Nezavisne drţave Hrvatske u Sarajevu, broj 12, Sarajevo, 1941.

2. Benac Alojz:, UtvrĊena ilirska naselja I, „Delmatske gradine na Duvanjskom polju,

Buškom Blatu, Livanjskom i Glamoĉkom“ (Borivoj Ĉović, ur.), Sarajevo: 1985.

3. Besler Đuro: Prethistorijske gradine i njihova zaštita, 1976.

4. Bešlagić, Šefik: Srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo: 1964.

5. Burek Ahmet: Kameno Hlivno, Planjax - Tešanj, 2003.

6. Bušatlija, Ibrahim: Kras Bosne i Hercegovine, Geografsko društvo Bosne i

Hercegovine XVI – XVII (1972. – 1973.) , Sarajevo, 1975.

7. Ĉelebija, Evlija: Putopis, Biblioteka “Kulturno naslijeĊe”, Sarajevo, “Veselin

Masleša”,1979.

8. Ćatović Amra: Magistarski rad; Zaštićena podruĉja Kantona Sarajevo kao faktor

unapreĊenja turizma, 2012.

9. Dţaja, Miroslav, Sa kupreške visoravni, Naklada ţupe Otinovci - Kupres, Kupres,

1970.

10. Đug S., Drešković N., Adţaip Z.: Kako javno zagovarati zaštitu prirode u BiH?

Legislativa i metodologija, Centar civilnih inicijativa, Sarajevo, 2007.

11. Gavran, Ignacije, fra,: Franjevaĉki samostan i crkva Gorica - Livno, Vodiĉ,

Franjevaĉki samostan Gorica, Livno, 1995.

12. Kapidţić, Hamdija: “Prilog za poznavanje Livanjskog grada”, u: Naše

starine IV, Sarajevo,1957.

13. Kreševljaković, Hamdija: Kapetanije u Bosni i Hercegovini u Izabrana djela I,

izdavaĉ "Veselin Masleša", Sarajevo, 1991.

14. Lovrenović, Dubravko: Stećci, Bosansko i humsko mramorje

srednjeg vijeka, Sarajevo, 2009.

15. Marijan, Boško: Zajedniĉka grobnica ţeljeznog doba iz Vašarovina kod Livna, u

Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheologija, N S, Sveska 40-41,

Sarajevo, 1985-1986.

16. Mujezinović, Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III –

Bosanska krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1998.

17. Musa, Snjeţana: Baština u turizmu, Skripta za studente geografije, Mostar 2011.

18. Rţehak, Viktor: Rijetkosti i ljepote prirode, Sarajevo 1962.

19. Skupina autora: Livanjski kraj u povijesti, Livno - Split 1994.

20. Spahić, Muriz: Prirodna jezera Bosne i Hercegovine, Limnološka monografija, Tuzla,

1999.

21. Spaho, Fehim: Dţamije i njihovi vakufi u gradovima kliškog sandţaka poĉetkom XVII

vijeka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga V-VII, Sarajevo, 1978.

22. Ševo, Ljiljana: Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine,

Biblioteka Baština Banja Luka, Banja Luka, 2002.


153

23. Škegro, Ante: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine; Hrvatski institut za povijest,

2003.

Popis izvora

1. Attivo - udruga za poduzetništvo, agroturizam i ţene Kupres

2. Elaborat; Lokalitet Šatorsko jezero, Bosansko Grahovo, 2013.

3. Elaborat; Lokalitet Ledenica, Bosansko Grahovo, 2013.

4. Federalni hidrometeorološki zavod, Sarajevo

5. Komisija / Povjerenstvo za oĉuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine

6. Nacrt Prostornog plana Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008. - 2028.

godine, Federalno ministarstvo prostornog ureĊenja, Sarajevo 2012.

7. Plan upravljanja za Park Prirode Blidinje, Zagreb/Mostar 2011.

8. Rijaset Islamske zajednice Tomislavgrad - Sergija za Dţudţa Dţaferovu dţamiju

9. http://www.samostan-tomislavgrad.info/

10. http://www.vodic.ba/

Popis karata

Karta 1 Geografski poloţaj Kantona 10 unutar Bosne i Hercegovine

Karta 2 Zaštićena i potencijalno zaštićena podruĉja prema IUCN kategorizaciji

unutar Kantona 10

Karta 3 Prirodni fenomeni od posebnog znaĉaja za Kanton 10

Karta 4 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture NP "Una" - samo podruĉje toka

rijeke Bastašice

Karta 5 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture PP "Blidinje" - dio koji pripada

Kantonu 10

Karta 6 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture Šatora - prijedlog kao Spomenik

prirode

prema IUCN kategorizaciji

Karta 7 Zona društvene i turistiĉke infrastrukture Livanjskog polja - prijedlog kao

Zaštićeni pejzaţ prema IUCN kategorizaciji

Karta 8 Geografski poloţaj najznaĉajnijih gradina na prostoru Kantona 10

Karta 9 Geografski poloţaj najpoznatijih spomenika iz rimskog i ranokršćanskog

perioda

Karta 10 Geografski poloţaj srednjovjekovnih utvrda, crkava i samostana u Kantonu

10

Karta 11 Geografski poloţaj lokaliteta nekropola stećaka na prostoru Kantona 10

Karta 12 Geografski poloţaj kulturno - historijskih spomenika iz Osmanskog doba

Karta 13 Geografski poloţaj kulturno - historijskih spomenika iz Austrougarskog doba

Karta 14 Najvaţniji spomenici na prostoru Kantona 10 nastali izmeĊu dva svjetska

rata i socijalistiĉke Jugoslavije


154

Karta 15 Prirodno - geografski turistiĉki motivi prema kriterijima / vaţnosti

Karta 16 Kulturno - historijski turistiĉki motivi prema kriterijima / vaţnosti

Karta 17 Sintezni prikaz prirodno - geografske i kulturno - historijske baštine na

prostoru Kantona 10

Popis slika

Slika 1 Prirodno - geografski motivi Kantona 10 (1 - Livanjsko polje (najveće polje u

kršu u svijetu), 2 - Ponor Kovaĉi, 3 - Buško jezero, 4 - Turjaĉa jezero, 5 - Vran

planina (najviša planina u Kantonu 10), 6 - Rijeka Unac u Drvaru, 7 - Vukovsko polje

Slika 2 Nacionali park "Una" (1 - Vrelo Bastašice, 2 - Hotel "Bastašica" 3 - Tok

rijeke Bastašice

Slika 3 "Dani drvarske drenjine" je privredno - turistiĉka manifestacija koja se

odrţaje svake godine 11. oktobra u Drvaru i selu Bastasi

Slika 4 Park Prirode "Blidinje" (1 - Linium Cattaniae / Zlatan, 2 - Staza na PP

"Blidinje", 3 - Motel "Hajduĉke vrleti, 4 - Prenjski planinski davţdenjak, 5 - Munika, 6

- Pogled na Blidinje jezero i Vran planinu

Slika 5 Šator, prijedlog kao Spomenik prirode (1 - Pogled sa Šatora na istoimeno

jezero, 2 - Motel na Šatoru, 3 - Bulino vrelo, 4 - Runolist na Šatoru, 5 - Šatorsko

jezero)

Slika 6 Livanjsko polje, prijedlog kao Zaštićeni pejzaţ (1 - Ranĉ Lištanac, 2 -

Narodna nošnja u Ljubunĉiću, 3 - Livanjsko polje, 4 - Ţdralovac, 5 - Buško jezero, 6 -

Livanjski sir)

Slika 7 Kovaĉi - ponor gdje nestaje rijeka Šujica

Slika 8 Pećina Ledenica (Resanovaĉka) bogata je speleotemama

Slika 9 Konji na Krugama poznati kao livanjski divlji konji

Slika 10 Jezera kupreškog kraja (1 - Kukaviĉko, 2 - Turjaĉa)

Slika 11 Najznaĉajnije gradine i prateći objekti na prostoru Kantona 10 (1 - Velika

gradina u Priluci, 2 - gradina Lib, 3 - gradina Ravanjska Vrata)

Slika 12 Topografske skice i makete vaţnijih gradina na prostoru Kantona 10 (1 -

Vidošaĉka prahistorijska gradina, 2 - prahistorijska gradina u Donjim Vrtoĉama kod

Drvara, 3 - prahistorijska gradina na Ravanjskim Vratima, 4 - Gradac iznad Ravnog -

osnova i presjek suhozida na oboru, 5 - velika gradina kod Vrila na Kupresu

Slika 13 Najoĉuvaniji ostaci rimskih bazilika na prostoru Kantona 10 (1 - rimska

bazilika u Bastasima, 2- rimska bazilika u selu Vrba, 3 - rimska bazilika u

Otinovcima)

Slika 14 Rimski mostovi (1 - rimski most na rijeci Ţabljak u Rapovinama, 2 - rimski

most u Šujici, 3 - rimski most na rijeci Sturbi u Guberu)

Slika 15 Moguća rekonstrukcija rimskih vila (1 - Podvornicama u Lipi, 2 - selu

Strupnić)

Slika 16 Zavjetni spomenik sa prikazom Silvana i Nimfi; Vrba 3. - 4. stoljeće


155

Slika 17 Srednjovjekovni sakralni objekti (1 - srednjovjekovna crkva sv. Trojstva u

Otinovcima, 2 - krstionica srednjovjekovnog samostana sv. Ivana Krstitelja u Livnu, 3

- srednjovjekovni samostan sv. Ivan Krstitelj u Livnu

Slika 18 Najpoznatiji lokaliteti stećaka u Kantonu 10 (1 - Mali Han u Lištanima, 2 -

Veliki Han u Lištanima, 3 - nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata, 4 - nekropola sa

stećcima Barzonja, 5 - nekropola sa stećcima Vrba, 6 - nekropola sa stećcima Lipa

Slika 19 Stara urbana cjelina - Bistriĉki grad Livno (1 - kula Poletaĉa, 2 - Veis kula, 3

- Pogled na Stari (Bistriĉki) grad sa dţebhane, 4 - Pogled na dţebhanu sa Šarampova)

Slika 20 Stara urbana cjelina Glamoĉ (1 - Pogled sa tabije na grad, 2 - Glamoĉka

kula, 3 - Glamoĉka tvrĊava i ostaci dţamije, 4 - Ulaz u kuću Muharema Dţina)

Slika 21 Dţamije iz Osmanskog perioda na prostoru Kantona 10 (1 - Balaguša -

najstarija potkupolna dţamija u Bosni i Hercegovini, 2 - Zavra dţamija, 3 - Hadţi

Ahmeta Dukatara sa sahat kulom spada meĊu najljepše dţamije u Bosni i

Hercegovini, 4 - Dţudţa Dţaferova dţamija u Tomislavgradu, 5 - Milošnik dţamija, 6

- NovoizgraĊena Ćurĉinica u 2014. godini, 7 - Lala - pašina dţamija sa šerefom meĊu

najljepšim u Bosni i Hercegovini

Slika 22 Crkve iz Osmanskog perioda na prostoru Kantona 10 (1 - katoliĉka crkva

Blaţene Djevice Marije u Ljubunĉiću, 2 - pravoslavna crkva u Tomislavgradu, 3 -

samostanska crkva sv. Petra i Pavla na Gorici kraj Livna, 4 - unutrašnjost crkve na

Gorici, 5 - pravoslavna crkva Blagovijesti Presvete Bogorodice u Donjem Vukovskom,

6 - pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu, 7 - katoliĉka crkva

Bezgrešnog Zaĉeća Djevice Marije u Vidošima)

Slika 23 Groblja, mezarja i nišani na prostoru Kantona 10 (1 - katoliĉko groblje u

Rapovinama, 2 - harem Balaguše dţamije, 3 - pravoslavno groblje u Bogdašama, 4 -

grbolje sv. Mihovil na Gorici, 5 - najviši mezar u Bosni i Hercegovini - Omer - age

Bašića u Jakiru kraj Glamoĉa, 6 - Bušatlijini mezari)

Slika 24 Stara škola na Gorici kraj Livna

Slika 25 Most na Dumanu na rijeci Bistrici

Slika 26 Pirijina ili Smajlagića kula

Slika 27 Kuće i hanovi (1 - Ĉinĉilova ili Vrdoljakova kuća - kula, 2 - Dţeparova ili

Aliĉelebića kuća, 3 - Gorušanov Han)

Slika 28 Najvaţniji spomenici iz austrougarskog perioda (1 - gimnazija Livno, 2 -

Crkva Svih Svetih, 3 - Manastir u Bastasima, 4 - Kuća "Gavrila Prnicipa", 5 - Stara

gradska općina Livno)

Slika 29 Najvaţniji spomenici izmeĊu dva svjetska rata (1 - dţamija u Guberu, 2 -

samostanska crkva sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu, 3 - hram Sveti Sava u

Drvaru)

Slika 30 Najvaţniji spomenici iz perioda Jugoslavije (1 - Titova pećina u Drvaru, 2 -

Partizanski spomen obelisk u Livnu, 3 - Filijalna crkva u Lusniću, 4 - Manastir

Veselinje kraj Glamoĉa)


156

Popis tablica

Tablica 1 Odnosi površina općina u Kantonu 10 prema popisu iz 1991. i 2013.

godine

Tablica 2 Broj stanovnika po općinama i Kantonu 10 u periodu od 1991. do 2013.

godine i meĊupopisne razlike u postocima

Tablica 3 IUCN kategorizacija zaštićenih podruĉja

Tablica 4 Legislativa i metodologija za upravljanje zaštićenim podruĉjima

Tablica 5 Projekcije zaštite prostora prema prostornom planu SR Bosne i

Hercegovine u današnjim granicama Kantona 10 za period 1981 - 2010.

Tablica 6 Postojeće stanje zaštićenog podruĉja prirode u Federaciji Bosne i

Hercegovine

Tablica 7 Zaštićena podruĉja prema IUCN kategoriji na prostoru Kantona 10

Tablica 8 Prirodna podruĉja na listi potencijalne zaštite prema IUCN kategorizaciji

Tablica 9 Prirodni fenomeni od posebnog znaĉaja za Kanton 10

Tablica 10 Dimenzije umjetne hidroakumulacije Buško jezero

Tablica 11 Klasifikacija društvene baštine kao dijela materijalne i nematerijalne

spomeniĉke baštine

Tablica 12 Najpoznatije gradine na prostoru Kantona 10

Tablica 13 Najznaĉajniji kulturno - historijski spomenici (gradine) na prostoru

Kantona 10 iz prahistorijskog perioda

Tablica 14 Kulturno - historijski spomenici Kantona 10 iz rimskog i ranokršćanskog

perioda

Tablica 15 Broj lokaliteta i stećaka po općinama Kantona 10

Tablica 16 Lokaliteti sa stećcima u Kantonu 10

Tablica 17 Najpoznatiji oĉuvani sakralni objekti Kantona 10 iz Osmanskog perioda

Tablica 18 Najvaţnija groblja, mezarja i harema u Kantonu 10 iz Osmanskog perioda

Tablica 19 Najvaţniji spomenici iz Austrougarskog perioda na podruĉju Kantona 10

Tablica 20 Vrednovanje prirodno - geografske baštine u Kantonu 10

Tablica 21 Vrednovanje arheoloških motiva / lokaliteta u Kantonu 10

Tablica 22 Vrednovanje graditeljske i kulturne baštine u Kantonu 10

Tablica 23 Vrednovanje muzeja, galerija i zbirki na prostoru Kantona 10

Tablica 24 Vrednovanje manifestacija na prostoru Kantona 10

Popis grafikona

Grafikon 1 Vrijednosti parametara prirodno - geografske baštine i opće turistiĉke

vrijednosti

Grafikon 2 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti prirodne baštine Kantona 10

Grafikon 3 Vrijednosti parametara arheoloških motiva / lokaliteta

Grafikon 4 Vrijednosti parametara graditeljske i kulturne baštine

Grafikon 5 Vrijednosti parametara muzeja, galerija i zbirki

Grafikon 6 Vrijednosti parametara manifestacija


157

Grafikon 7 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti arheoloških lokaliteta / spomenika

Grafikon 8 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti graditeljske i kulturne baštine

Grafikon 9 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti muzeja, galerija i zbirki

Grafikon 10 Opće prosjeĉne turistiĉke vrijednosti manifestacija

Documents

Magistarski konacna verzija