Mali priručnik za neznalice i pčelarske sveznalice · PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA Slika:Christian Vöhringer – Pieter

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA

Mali pčelarski priručnik za neznalice i pčelarske sveznalice

1.11.2015 | Izdanje 1.3 | Antun Karlović

| besplatno PDF izdanje 1.3 |

2014


Mali Pčelarski Priručnik za Neznalice i Pčelarske Sveznalice

PDF verzija

Sadržaj

Naslov: Stranica:

Sadržaj ......................................................................................................................................... 2

I. Uvod ......................................................................................................................................... 3

Povijest pčelarstva ....................................................................................................................... 5

Život medonosnih pčela .............................................................................................................. 8

Pčelariti ili ne pčelariti? .............................................................................................................. 9

Odabir i smještaj košnica ......................................................................................................... 11

Pčelarska oprema ...................................................................................................................... 16

Vrste pčela ................................................................................................................................ 17

Uzgoj pčelinjih matica ............................................................................................................. 20

Bolesti, nametnici i lječenje ..................................................................................................... 23

Vrste pčelinjaka ........................................................................................................................ 34

Vrste košnica ............................................................................................................................ 41

Pčelinje ispaše i pčelarski poslovi ............................................................................................ 47

Okvirni radovi po mjesecima unutar pčelinjaka....................................................................... 47

Male pčelarske inovacije .......................................................................................................... 71

Kako funkcionira „upijač suvišne vlage“ u košnici tijekom klupka? ...................................... 74

Povijest meda u ljudskoj prehrani ............................................................................................ 77

Vrste meda i osnovna svojstva ................................................................................................. 77

Najčešće postavljana pitanja i odgovori ................................................................................... 79

Reference - korištena literatura ................................................................................................ 81

U izradi pčelarske knjige za neznalice i pčelarske sveznalice su sudjelovali: ......................... 81

Pčelarski rječnik ....................................................................................................................... 81

Cijena i uvjeti distribucije ........................................................................................................ 86

2014


I. Uvod

Sve su stručne knjige u pčelarstvu više - manje slične ili jednake. Ova se razlikuje od već objavljenihu nekoliko stvari, Kao prvo ovu knjigu, priručnik, napisali su članovi pčelarskog foruma udrugapčelara Čmela, Pčelar i Pčelarstvo OnLinehttp://forum/pcelarstvo.hr radi lakšeg upoznavanjamladih pčelara sa tajnama pčelarskog svijeta. Knjiga ćesadržavati više poglavlja u kojima će biti navedenaiskustva pčelara tokom njihovih početaka, odnosnonjihovi savjeti te odgovori na najčeće postavljena pitanja.

Ovaj je besplatan priručnik pisan nadamo se svimarazumljivim jezikom, a ima namjenu olakšavanja mladim"novopečenim" pčelarima u snalaženju vezanom uz većpročitanu literaturu pa će tako ovdje biti navedena i svakorisna literatura koju danas – sutra vrijedi pročitati da bise „lutanje“ smanjilo na najmanju moguću mjeru.

Jedan od imperativa ovog priručnika je, jednostavnost pisanja. Naime u razgovoru sa početnicimanjima su mnoge do sada objavljene stručne knjige pčelarske tematike „teške“ su za čitanje, posebno„neznalicama“ odnosno početnicima jer se prenatrpane tekstom prepunim teških stručnih izraza samalo ili bez nacrta / skica / fotografija. Tako ćemo idejno ovaj mali priručnik u samoj izradi popratitisa što kvalitetnijim nacrtima / skicama / fotografijama koji će uz nadamo se čitke sadržaje bitipčelarima kako onim koji tek počinju tako i ostalim dostupniji i razumljiviji. Osim lakšeg čitanjasadržaja trebalo bi pčelarima omogućiti uštedu dragocjenog vremena pa time dakle i novca.

Nadamo se da ćete uživati u čitanju ove knjige, kao što pčele uživaju u medu. Čitanje ove kao isvake druge pčelarske literature može izazvati poznatu „ovisnost“ o pčelama i pčelarstvu pa se prijepočetka temeljitog proučavanja posavjetujte na forumu http://forum/pcelarstvo.hr sa pčelarimasudionicima same izrade jer danas dostupna medicina za ovu u svijetu prepoznatu ovisnost nema bašnikakva rješenja.

Pčelarstvo je srećom ponovno postalo popularan

hobi i zanimacija, nakon što bilježi pad

popularnosti i starenje populacije više od pola

stoljeća. Pčele su se u vijestima pojavljivale

uglavnom iz nekoliko razloga, najčešće loših i

NAPOMENA: Naiđete li na vama nepoznat pojam unutar ove knjige predvidjeli smo uz "najčešće postavljena pitanja" (NPP) sa pripadajućim odgovorima i mali pčelarski rječnik sa osnovnim korištenim pčelarskim pojmovima u regiji te kratkim pojašnjenjima te njihov naziv na engleskom jeziku. Izdanje je besplatno pa se tako i povremeno nadopunjuje – uz pomoć samih čitatelja / korisnika.

NAPOMENA: Naiđete li na vama nepoznat pojam unutar ove knjige predvidjeli smo uz "najčešće postavljena pitanja" (NPP) sa pripadajućim odgovorima i mali pčelarski rječnik sa osnovnim korištenim pčelarskim pojmovima u regiji te kratkim pojašnjenjima te njihov naziv na engleskom jeziku. Izdanje je besplatno pa se tako i povremeno nadopunjuje – uz pomoć samih čitatelja / korisnika.

2014


nepopularnih: nestanak zajednica, pesticidi i trovanje, parazitske grinje, rojenje.

Sve su te vijesti izgleda jače probudile kod ljudi želju da pomognu ostanku i očuvanju jedne odključnih vrsti na zemlji po pitanju opstanka i napretka. Pčele nitko usprkos svakodnevnomtisućljetnom istraživanju ne shvaća u potpunosti.

Ti su mali vrijedni kukci / insekti od pradavnih vremena prisutni su među ljudima, kroz stoljeća suse njima bavili ljudi najčešće treće životne dobi. Te čudne kutije prepune pčela bile su svedonedavno kao nepoželjni susjedi, no trend se osvješćivanjem poticanjem "urbanog pčelarstva",upoznavanjem potrošača sa životompčela se polako ali sigurno mijenja, kakokod nas tako u regiji pa i svijetu. Srećomsve se više mlađih uzrasta bavi pčelama,sve više žena privlači ideja kako se timzanimljivim i neobičnim hobijem kojipovremeno donese i neku direktnu koristmože sudjelovati u spašavanjubioraznolikosti vašeg okoliša ali i okolišau svijetu. Navodno se prema pričanjimajoš Albert Einstein o pčelama izjasnioriječima: "Nestankom pčela ljudima biostalo samo četiri godine života".

Neki preporučaju za spas pčelaizbjegavanje konzumiranja meda,pčelinjeg voska, propolisa, matične mliječi i ostalih proizvodakoji se dobivaju od pčelarstva i pčela. Preporučuju zamjenskeproizvode kao „spas za pčele“ što je prije svega pomalosmiješno i sasvim pogrešno tumačenje koje su osmislili ljudikoji kad čuju zujanje odmah traže nešto kako bi se obranili.Spas medonosnih vrsta pčela današnjice ne leži u zabrani „krađemeda“ već obrnuto.

Činjenica: Što će se više proizvodi pčela konzumirati tim će seviše ljudi, poput na primjer pčelara, brinuti da pčelama budedobro i ugodno. Dio baveći se uzgojem dio kroz podrškuonima koji ih uzgajaju kupnjom proizvoda i razumijevanjem.

Ova knjiga nastavak je procesa usavršavanja uzgoja pčela namalo drugačiji način, drugačijim pristupom u kojem su autori –

2014


pčelari i iz prve ruke prenose svoja saznanja bilo da su ona stečena čitajući bilo ona vlastita koja sudobili promatrajući svoje pčele i sve to pažljivo zapisujući.

Povijest pčelarstvaPrema pećinskim crtežima na području današnje Španjolske već se 10.000 godina prije Krista kodljudi bilježi interes za pčele i pčelarstvo.

Tada se naravno ono odnosilo isključivo na pronalazak pčelinje zajednice i krađe njihova meda, a neo nekom organiziranom pčelarstvu i uzgoju pčela kao što je to slučaj u pčelarstvu danas.

Kako su pčele i tada bile zaštitnički nastrojene prema obrani svoje zajednice čovjek je bio prisiljenvremenom naučiti izrađivati i upotrebljavati raznorazna pomagala. Time je nesvjesno zakoračio usvijet pčela u kojem kada se počne nema povratka.

Osim što je shvatio da mu dim pomaže, uočio je i činjenicu kako se uznemirene pčele nakonzavršetka te krađe i borbe ponovno vrate u nastambu pa popravljajući nastalu štetu ponovoproizvode novi med.

Kroz mnogo stoljeća borbe s pčelama u prirodi i krađe prije svih količina meda, postepeno je naučiokako premjestiti cijele zajednice u svoju blizinu, u šuplja stabla, kako bi mu izvori eda bili štodostupniji. U nekadašnjim je nepreglednim i raznolikim šumama medonosna pčela imala staništeoko kojeg je hrane i to one raznolike za nju bilo u izobilju.

Postupnim krčenjem šuma u prošlosti čime se oslobađao teren za razvoj sve suvremenijepoljoprivrede pčele ne samo da su gubile prirodna staništa već im je time i za život neophodna pašapostala drugačija. Ljudi su naučili i kako mogu pčele približiti svojim novim poljoprivrednimimanjima. U startu su naravno oponašali ili preuzimali kompletna staništa koja su vidjeli u prirodi.

Na područjima bogatim šumama pčele su se držale u deblima, na područjima poput Brača i Hvaragdje šuma nema držale su se pčele u kamenim šupljinama ili košnicama od kamena.

U Sudanu, Egiptu, Palestini i ostalim zemljama Male Azije, gdje također šuma nije bilo pa nikamenih pećina, pčele su živjele unutar zemljanih udubina. Tamo su prvi oblici košnica rađenitakođer od zemlje koju su imali odnosno ilovače.

2014


Slika:Christian Vöhringer – Pieter Bruegel. 1525/30-1569 Tandem Verlag 2007

Kada Europa krajem 18. stoljeća doseže manofakturnu proizvodnju i jači industrijski razvoj i kada jemed još uvijek vrlo tražena i skupa roba roba pčelarstvo se počelo postepeno sve više razvijati iširiti. Tadašnji su vladri tražili da se pčelarstvo što više ciljano širi i da se uzgojem pčela bavi štoveći krug ljudi jer je med i proizvodi medonosnih pčela osim što su bili lako dostupno sladilo bili sui dostupna prehrambena namirnica, narodni lijek i slično.

Austrijska carica iz tog vremena Marija Terezija donosi i danas nerjetko u pčelarskim krugovimaspominjan i poznat „Patent opčelarstvu“.

Nešto kasnije u 19. stoljećudolazi do otkrića košnica sapokretnim saćem i od togdatuma pčelarstvo postaje svemodernije i savršenije nalik naovo današnje.

Ne treba zaboraviti ni činjenicukako od direktne u medu iproizvodima pčelarstvo pruža i

2014


onu indirektnu, još vrjedniju, koju dobivamo time što pčele svojim marljivim oprašivanjempoljoprivrednih kultura povećavaju prinos i održavaju biološku ravnotežu okoliša. U nekimzemljama pojedini su pčelinjaci postavljeni kako bi prvenstveno služili za oprašivanje raznih nasada,a med, propolis i ostalo se dobivaju samo kao usputni neizbježni proizvod.

Poljoprivrednici tamo plaćaju pčelarima da u vrijeme cvatnje dosele svoje pčele na plantaže da bioprašivanje i oplodnja kultura bila što bolja i kvalitetnija, a osim toga doseljavanjem pčela smajujese potreba za po zdravlje ljudi štetnim tretmanima.

I dan danas cijelo područje kako uže tako i šire Europe, pa time dakle i naše regije ima dobre uvjeteza bavljenjem pčelarstvom. Geografski smještaj, klimatski uvjeti te raznovrsnost biljaka uz vrlomalo monokultura cijela regija uključujući i Hrvatsku ima odlične uvjete za pčelarstvo od bilo kojedruge u Evropi. Međutim pčelarstvom se uglavnom, uz manje iznimke, bave ljudi treće životne dobikojima je to samo usputan hobi/posao koji im dopunjuje kućni proračun.

Na taj način pčelarstvo kao poljoprivredna grana nemože postati rentabilan posao. No nije samo ovdje takavomjer profesionalnih i hobi pčelara. U svjetskimrazmjerima prema nekim podacima 85-90% pčelaraspada u hobi djelatnost koja se podrazumjeva do najviše150 pčelinjih zajednica po domaćinstvu.

Omjer odgovara otprilike omjeru seleće - stacionirano,pa možemo zaključiti kako je seleće pčelarstvo neštomanje prisutno no ipak profitabilnije što je i razumljivojer koristi više resursa tijekom godine.

Osim idealnih uvjeta treba imati na umu kako je upčelarstvu najčešće vrlo teško doći do kvalitetne i

educirane radne snage. Kako jedna osoba ili jednaobitelj ima ograničene resurse bez zaposljenja sezonskeili stalne radne snage rentabilnost se smanjuje. O stalnozaposlenoj radnoj snazi u pčelarstvu naše regije ne trebani govoriti. Djelomično je uzrok poznat, mali brojpčelinjaka dovoljno velikih sa dovoljnom količinom proizvoda tijekom cijele sezone, te naravnouspješnom prodajom istih, a koji si mogu priuštiti takve izdatke.

2014


Bavljenje pčelama u stacioniranim pčelinjacima, bez selidbe uz rijetke iznimke, je u regiji kojojpripada Republika Hrvatska bilo je oduvjek i ostat će po svemu sudeći prije svega jedno od ljepšihkorisnijih ljudskih hobi zanimacija koje koliko toliko donose i određene prihode.

Neke od zanimljivih činjenica

• Pčelinji vosak ima E-broj : E901U

• Za proizvodnju 1 kilograma meda, pčele moraju posjetiti ovisno o vrsti i do 2.000.000cvijetova!

• Znanstvenici smatraju kako su pčele i biljke cvjetnice evoluirale još u razdoblju krede,posljednjeg razdoblja u mezozoiku, koje je trajalo od 145.5 do 65.5 milijuna godina prije noveere prije dakle oko 140 milijuna godina.

• Cvijeće, u samom početku malobrojno, postaje sve raznovrsnije i brojnije. Priroda se mijenja,što utječe i na prehranu životinja.

• Pčele ne čuju tj. nemaju razvijeno osjetilo sluha, uz razvijene osobine očiju pomoću kojihuspješno raspoznaju boje, pčele su uspjele razviti izvanredno osjetilo njuha, razvile susposobnost raspoznavanja i najfinijih vibracija u svojoj okolini.

• Pčela radilica u sezoni živi 30-45 dana

• Matica živi i do sedam godina a dnevno izlegne jajašaca do tri svoje težine

• Pčele med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina.

• Med pčele jedna od najsigurnijih hrana – većina opasnih bakterija uopće ne mogu živjeti umedu

• U kilogramu prirodnog roja ima približno 7-10 tisuća radilica

• Od cca 20.000 poznatih vrsta pčela, samo njih otprilike desetak vrsti proizvodi med

• Svaki treći zalogaj kojeg konzumiramo u svojoj prehrani ovisan je o pčeli

• Med u zatvorenim teglicama pronađen je u Tutankamonovoj faraonskoj grobnici

• Slonovi se boje zvuka koji proizvodi pčela. Kada čuju taj zvuk ne samo da bježe od zujanjapčela, već proizvode specifične zvukove uz otresanje glavama kada čuju pčelu

• Najmanja pčela na svijetu je patuljasta pčela (Trigona minima). Dugačka je oko 2,1 mm

• Najveća je pčela Megachile pluto koja može narasti do dužine od 39 mm

2014


Život medonosnih pčela

Povijest, preci i postanak

Za razliku od bumbara, stršljena, solitarnih pčela i osamedonosnia vrsta pčela žive u trajnim kolonijama / zajednicama koje se s vremena na vrijeme dijele.Nekad su stari Egipćani, Grci i Rimljani držali pčele zbog dobivanja meda. Tada je bio uobičajen tzv."Lov na pčele" po tadašnjim prostranim šumama u čijim su stablima živjele pčele. Tijekom vremenaljudi su uočili kako je ipak bolje med uzimati u jesen za razliku od uzimanja meda u ljeto.

Znanost koja se bavi razvojem živih bića uči nas da sva živa bića imaju zajedničko podrijetlo i da suse tijekom vremena mijenjala odnosno razvijala, napredovala ili propadala. Porodica medonosnihvrsta pčela nosi zajedničko porijeklo sa osama koje su nekad bile pljačkaški nastrojeni mesožderi.Stvarno biološko podrijetlo pčele je mnogo starije od ljudskog, ta se mala vrsta iz reda opnokrilacasuprotstavljala i prilagođavala najrazličitijim utjecajima i promjenama klime. Pčela kao opnokrilacvuče zajedničko podrijetlo s osama, u to su se vrijeme pčele kao insekti - mesožderi teško hranile pasu s vremenom počele posjećivati cvijeće i nakon određenog perioda u potpunosti su prešle naprehranu nektarom i peludi. To se desilo prije više od 80.000 godina.

Daljnji se razvoj pčele može pratiti promatrajući stupanj razvoja današnjih pčela samica, solitarnihpčela koje su ostale na nižem odnosno najnižem stupnju razvoja. One ne dočekuju svoje potomstvokao današnje medonosne vrste pčela već prije toga umru od iscrpljenosti.

Nakon što tadašnje pčele počinju zajednički bušiti cjevčice jednu do druge koje im služe zapolaganje jajašaca, dolazi do grupiranja stanica, a rezultira većom plodnošću ženki. Razvoj legla seubrzava te tijekom određenog perioda po prvi puta dolazi do susreta ženke i njenog pomlatka. To susami počeci stvaranja pčelinje zajednice koja počinje ličiti na današnje zajednice medonosnih vrsta

2014


pčela. Takva tadašnja zajednica je osnova prema kojoj se grade sve hipoteze o nastanku pčelinjekolonije ili pčelinje zajednice.

Pčelariti ili ne pčelariti?

Vrste pčelaraVećina pčelara danas usmjerena je na proizvodnju pčelinjih proizvoda bilo za daljnu prodaju ili zaprodaju na malo. Med kao najzastupljeniji proizvod time je i najpoznatiji, vrijedna je i cijenjena robasvakog pčelara, međutim ne i najvrijednija ili najcjenjenija.

Pčelari orjentirani na bilo koji proizvod pa tako i oni orjentiranina med imaju za cilj držanje jakih i zdravih zajednica napčelinjaku okruženom brojnim i jakim nektarnim pašama. Oniproizvode i prodaju tek izvađen med na veliko, no često i med usaću. Pčelari mogu i smiju kao i svi poljoprivrednici prodavatisvoje proizvode i na malo, izbjegavajući dilere – brokere -otkupljivače, no velik dio prodaje, možda i najveći, naravno ideupravo preko spacijaliziranih otkupljivača.

Pčelinji vosak, pelud, matična mliječ i propolis također su iakonešto manje zastupljeni značajan prihod u pčelarstvu. "Modernipčelari" vrlo rijetko pčele drže isključivo za proizvodnju voska.Pčelinji vosak se proizvodi zajedno uz med i nakon određenogvremena se kao takav odvaja za preradu, zamjenu ili prodaju.

Neki su pčelari kojima je ciljana proizvodnjamatična mliječ, najčešće uzgajivači matica,manje su zastupljeni od onih lovaca "na med"iako je matična mliječ proizvod koji postiževrlo visoke cijene. Po tom pitanju su pčelariiz Tajvana prilično organizirani i proizvodena tone tog sve traženijeg proizvoda.

Uzgajivači matica su pčelari čija je ciljanaproizvodnja usmjerena na uzgoj matica zadruge pčelare. To je vrlo kratka sezona pa

2014


uzgajivači moraju biti iskusni pčelari sa većim brojem košnica u posjedu koje moraju biti uzdravstvenom i fizičkom pogledu „top“ odnosno "vrh".

Pojedini pak pčelari, u svijetu nešto ipak više nego kod nas, pružaju uslugu oprašivanja drugimpoljoprivrednicima i pčelinji su im proizvodi samo usputan prihod na koji se ne obaziru previše ikoji im služi za održavanje "hladnog pogona". Te pčelare med za prodaju manje zanima jer prihodiod ugovora za oprašivanje nasada dosežu cifre od stotinu i više dolara po jednoj dopremljenojpčelinjoj zajednici.

Pčelari premještaju pčele u noćnim satima i dovoze ih na dogovorene lokacije u dogovoreno vrijemena monokulturnim plantažama. Za usluge oprašivanja pčele se traže najviše na plantažama jabuka,šljiva, badema, dinja, tikvi, trešanja, borovnica i malina.

Alergije

Ukoliko smatrate da možete i želite postati pčelar svejedno da li „hobi“ ili „profi“, morate bitisvjesni da ćete povremeno dobiti i pokoji ubod. Ubod pčela boli, to je činjenica kako životna tako ipčelarska. Međutim kada dobijete određeno iskustvo u ophođenju s pčelama, smanjuju se šanse zapreučestale ubode dok ćete one preostale jednostavno ignorirati.

Svaki pčelinji ubod više ili manje zaboli, no ne zadugo. Otekline su u startu uobičajena pojava,iskustvo koje ćete s vremenom znati ignorirati i koje će postajati sve bezbolnije i bez reakcija. Upočetku su otekline, svrbež,crvenilo i bol prirodni inormalni ukoliko naravnoniste alergični na pčelinjiotrov.

Neki ljudi su više neki manjealergični na pčelinje ubode, aotekline i ostale reakcijemogu se razlikovati od osobedo osobe. No treba znatikako su one najteže opasnepo život prisutne samo kod1% osoba. Dakle šanse da ste

2014


alergični na pčelinji otrov a da to bude opasno po život su male, ako niste sigurni možete se podvrćialergijskom testu u nekoj od medicinskih ustanova vašeg kraja.

Iako ima pčelara koji su alergični na ubod pčele, vrlo su rijetki i bave se pčelarstvom na vlastiti rizik,spadate li među te osobe relativno rijetke populacije, ozbiljno razmislite da li se rizik bavljenja ovimhobijem isplati.

Odabir i smještaj košnica

Prvi koraci svakog budućeg pčelara su odabir vrste košnica te uz planiran budući način bavljenja timposlom donosi se odluka o njihovom smještaju. Pčelarstvo i uzgoj pčela je pustolovina koja imapočetak ali nema svoj kraj, nekima postane profesionalno zanimanje dok drugima to postanenezaobilazan hobi. I jednim i drugim uzgajivačima pčela - pčelarima, pčelarstvo je cjeloživotnaškola, investicija i prihod.

Vaš početni odabir smještaja budućih košnica prije svega ovisi o samom odabiru vrste košnica inačina na koji se planirate danas sutra time baviti. Pčelarstvo je u mnogim segmentima vrlo neobičnagrana poljoprivrede u kojoj poljoprivrednik – pčelar ne mora nužno posjedovati poljoprivrednozemljište niti o njemu ovisi.

Kod, odnosno nakon odluke o bavljenju uzgojem pčela i proizvodnjom pčelinjih proizvoda svaki bipčelar trebao nekoliko puta pročitati ovaj jedinstven besplatan priručnik koju su volonterskizajedničkim snagama u cilju savladavanja početničkih koraka, ali isti može poslužiti ujedino i kaomali podsjetnik – informator svim postojećim pčelarima.

Na samom početku prije punjenja košnica pčelama, a nakon odluke kojim ćemo se načinom baviti tekojom vrstom košnica počinje priprema terena ili nabavka vozila za prijevoz vaših košnica.

Odabir košnice

Jedna od težih odluka je odabir košnica. Tu odluku dodatno će vam otežati i samo dugogodišnjipčelari koji će svaki od njih "navijati" upravo za onu kojom i sami pčelare. To u stvari i ne trebačuditi jer su njome nakon njihova odabira navikli raditi. Osim toga pčelari teško priznaju vlastitepogreške, bar ih neće iznositi javno pa ako su i odabrali pogrešno vrlo vjerojatno vam to nećepriznati.

2014


Smještaj pčelinjaka

Odabir terena kod stacioniranih pčelinjaka treba ličiti pripremi bavljenja sadnjom nekihpoljoprivrednih kultura. Teren mora imati i dovoljno sunca ali i hladovine, mora biti suh ali nepresuh te ne smije biti na području sa čestim poplavama.

Pčelarska oprema

Osnovna pčelarska oprema i pribor početnicima su vrlo često najveći misterij. Što i gdje kupiti, štokupiti odmah što kasnije?

Nabrojimo nekoliko osnovne opreme koju bi trebao imati svaki pčelar bez obzira na broj košnica:Pčelarsko odjelo ili pčelarska jakna, pčelarski šešir, rukavice, pčelarska kliješta i dlijeto, dimilica,vilica za otklapanje saća, pčelarski nož i materijal za dimilicu koji možete kupiti ali možete ga isakupiti u šumi. Uz košnice i pčele to je oprema koja se koristi svakodnevno.

Pčelarska jakna ili pčelarsko odjelo: Pčelarsko odjelo ili kao prihvatljivo alternativno rješenjepčelarska jakna predstavljaju radnu odjeću svakog pčelara, bez obzira da li se radi o hobi iliprofesionalnom pčelaru. Cilj pčelarskog odjela ili jakne je da vas prije svega štiti od neželjenihuboda pčela te da naravno štiti vašu svakodnevnu odjeću od oštećenja ili prljanja. Iako se mnogihvale slikama u kojima pčelare u gačicama vjerujte da to nije svakodnevica i da to uostalom nijeprepametan potez razumnog pčelara. Odjeća i obuća za pčelarstvo osmišljena je prije svega da vaszaštiti od uboda. Odjelo čuvajte održavajte i ne posuđujte drugima.

Pčelarski šešir: je neizostavan dio pčelarske opreme i prisutan unutar svakog hobi ili profipčelinjaka. Čuvajte ga održavajte i ne posuđujte.

Pčelarske rukavice: neizostavna pčelarska oprema te poput pčelarskog šešira oprema koja sekupuje paralelno s pčelarskim košnicama. Dobro je imati ih nekoliko, previše ih nećete imati buditesigurni.

Pčelarska kliješta:

2014


Pčelarsko dlijeto:

Pčelarska dimilica: dio je pribora koji ćete u počecima možda i previše koristiti no s vremenomćete naučiti pravu "dozu" i pravi materijal koji zadovoljava vaše porebe.

Pčelarska vilica: neizostavan dio svakog pčelinjaka, olakšava rad pa ih pčelari često imaju višekomada uvijek pri ruci

Pčelarski nož: dio je opreme koju možete u početku i zamjeniti nekim starim no svakako nastavite lipčelarskim putem nabavite bar dva.

Materijal za pčelarsku dimilicu:

Oko toga nećemo komplicirati, s vremenom ćete naučiti da je obična suha bagremova grana dobarmaterijal za potpalu kao i neke vrste gljiva.

VRSTE PČELA

2014


Pčele su na zemlji najbrojniji pa time i najučinkovitiji oprašivači, imaju vrlo važnu ulogu u opskrbi ido 85% hrane koju svakodnevno jedemo. Svaki poljoprivrednik ili vrtlar hobista prepoznaje danasnjihovu ulogu u procesu proizvodnje hrane. Opstanak gotovo svog bilja na planetu uz vrlo rijetkeiznimke ovisi o oprašivačima pa dakle i o pčelama. Pčele ljudi najčešće povezuju sa poznatijimmedonosnim vrstama, no nerijetko ih u panici zamjenjuju opasnijim stršljenima ili osama. Strah odpčela, stršljena, osa i stršljena je u svijetu vrlo čest i više - manje "normalan" neki ga nazivaju čak inagonskim. Pčelari znaju da se prije svega kod ljudi radi o strahu od nepoznatog te vrlo često strahukoji se prenosi takoreći iz koljena na koljeno.

Mnogi od kupaca pčelinjih proizvoda osjećaju strah no istovremeno i poštovanje, a pčelari trebajubiti svjesni činjenice da se taj strah nije javio prije nekoliko godina pa prema tome treba imatirazumijevanje, uvažavanje te međusobno poštovanje i suosjećanje sa ljudima koji nisu usvakodnevnom kontaktu sa ovim vrijednim letećim korisnim insektima.

Budući da su medonosne vrste pčela uz ostale oprašivače izuzetno korisne za okoliš u kojemuživamo, živimo i radimo trebamo s razumjevanjem raditi razliku te isticati korisnost svake pojedinevrste uključujući i pčele samice koje ne sakupljaju med kako bi se njime hranile u vrijeme kad biljene medi. Držati nekoliko košnica unutar svog posjeda radite dobro i sebi i okolišu u kojem živite iradite. Pčele će vas svake godine, budite sigurni u to, ukoliko budete dobro radili nagraditi sanekoliko kilograma meda.

Bolesti i nametnici

Mravlja kiselina (formic acid) je danas uz oksalnu (oxalic acid) kojom se tretiraju pčele samo kadanema legla najraširenija je kiselina u borbi protiv za pčele opasne grinje - nametnika varroe.Upotreba mravlje kiseline kreće se od raspona 15% - 85% koncentracije, uz napomenu da kodtretiranja nešto većim koncentracijama mravlje kiseline od 65% pa na dalje može doći do klupčanja igubitka matice. Sigurnija je upotreba 15-20% koncentracije u dugotrajnom tretmanu iako jupojedini pčelari ne provode niti preporučaju. Mravlja kiselina je inače prirodni sastojak meda alisamo u određenom omjeru tako da i ovo kao i sva druga tretiranja treba vršiti izvan glavnih mednihpaša jer se njenom upotrebom omjer u medu može bitno povećati. Tretman kod nižih temperatura,primjerice zimi, se ne preporuča jer je tada isparavanje kiseline upitno / usporeno pa je učinkovitostmala - premala. U to se vrijeme preporuča upotreba organskih kiselina poput recimo Oksalnekiseline.

Sam tretman mravljom kiselinom vrši se nakon glavnih pčelinjih paša izvan „medobranja“ kada sumedišni nastavci izvrcani ili maknuti s košnice na vanjskim temperaturama od 15-25°C i to najboljestartati krajem dana - predvečer. Postoji kao što smo napisali nekoliko načina tretmana, a svi su

2014


bazirani na postepeno isparavanje mravlje kiseline unutar same košnice. Tako možemo tretman vršitiisparivačima mravlje kiseline, stavljanjem isparivača (spužva - spužvastih krpa) na satonoše,direktno na okvire, ili između samih okvira. Jedan od načina tretmana je i stavljanje karnistera sa 15-25%-tnom koncentracijom u prostor nastavka ili polunastavka ispod lošije) ili iznad (bolje). U svimtretmanima tremanima onemogućiti pčelama direktni dodir sa samom kiselinom te laganovišednevno isparavnje kiseline.

Miješanje i rjeđenje kiseline:

UVIJEK SIPAMO KISELINU U VODU, NIKAKO OBRNUTO!

Koncentracije mravlje kiseline od 62-68% nisu kritične za pčele i tretman će sa timkoncentracijama biti uspješan.

Mravlja kiselina koju najčešće nabavljamo od 85% rjedimo na 60%Nepotreban je strah pojedinihpčelara od rijeđenja kiselina, samo kao i kod drugih sredstava treba biti oprezan i pridržavati seuputa za korištenje.

Koncentracija x volumen = iznos

Volumen otopine ne mijenja količinu otopljene tvari

Početna koncentracija (C ¹) puta (x) početni volumen (V ¹) mora biti jednak konačnojkoncentraciji (C ²) puta (x) konačni volumen (V ²):

Dakle izračun ... C ¹ x V ¹= V ² x C ² ........ brojčano bi to izgledalo ovako 0,85 x 1 = 1,41 x 0.6 (značina 1 litar 85% mravlje kiseline dodaje se 0,4litara mekane / destilirane vode)

Ukoliko niste sigurni u koncentraciju kupljene ili već rijeđene mravlje kiseline tada umjesto darijedite napamet koristite izračun pomoću specifične težine on je uvjek najprecizniji.

Približna specifične težine u gramima za jedan mililitar: 65% mravlja 1.150 • 85% mravlja 1.200 •95% mravlja 1.230 • voda 1.000 g

Brzi tretman mravljom kiselinom:

Na slikama je prikazano nekoliko načina primjene mravlje kiseline nazvane "šok terapija". Radi se okrpama 20x20 centimetara koje natopimo mravljom kiselinom koje stavimo u vrećicu. Sam postupakponavljamo 2-3 puta 60 % mravljom kiselinom iznad i između okvira u periodu od 7 dana [80%mravlja kiselina primjenjuje se umetanjem spužvice na podnicu].

Brzi tretman ima svojih nedostataka poput: burne reakcije pčela, prestanak zalijeganja matice islično. Uz pretpostavku da vaša kolonija pokriva 10 okvira računajte 2 ml. po okviru pčela iakopojedine literature navode i količine od 3ml. po zaposjednutom okviru, iznad 3 mililitara ne bitrebalo ići.

Primjer brzog tretmana mravljom kiselinom u zajednici sa zaposjednutih 10 okvira pčela.

2014


1. dan prvi ...stavljamo spužvastu krpu u košnicu (vidi sliku 1 desno) pažljivo ubrizgamo pocijeloj površini 20ml 60% kiseline.

2. dan četvrti ... pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini 20ml 60% kiseline.

3. dan sedmi ... pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini spužve 20ml 60% kiseline

4. dan deseti ... uklonimo spužvu iz košnice kako je pčele ne bi počele propolizirati ili iznositi izkošnice.

Tretman mravljom kiselinom – šok terapija 4x4

Primjena mravlje kiseline šok terapijom"4x4". 7 ml (koristiti plastičnu špricu-injekciju) 60 % otopine svaki dantijekom 4 dana, a tih se 4 dana ponavlja4 puta kako bi se pokrile sve pčele i svoleglo dakle ukupno 28 dana.

Između svakog od 4 tretmana se radistanka od 4 dana. Na slici ispod prikazano je 4 dana stanka.

Stavimo li dakle 4 tada je 4x4=16 i između 3x4=12 pa dobijemo 16+12=28

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

= tretman

= stanka između dva tretmana

1.1.2 Tretman mravljom kiselinom – šok terapija

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

= tretman

= stanka između dva tretmana

2014


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

Životni ciklus medonosne pčele

1 - 2 dan starosti pčela čisti stanice saća i grije leglo

3 - 5 dan starosti pčela hrani starije ličinke s medom i cvjetnom peludi

6-11 dan starosti pčela hrani mlade ličinke sa matičnom mliječi

12-17 dan starosti pčela proizvodi vosak i gradi saće brine se o ventiliranju i sazrijevanju meda

18-21 dan starosti pčela upoznaje čuva ulaz u košnicu i brine se o prozračivanju košnice –ventiliranju

Nakon 21. Dana počinje „terenski rad“

22 + dana starosti medonosna pčela sakuplja nektar, pelud, propolis i vodu. Umire ovisno o radnomintezitetu od 35-og do 45-tog dana života u sezoni, a „zimska“ pčela živi od jeseni do proljeća dokne odgoji novu generaciju (ako nije bolesna i preživi zimu)

Dugotrajan tretman mravljom kiselinom:

Kod dugotrajnih tretmana koriste se dva načina isparavanja kiselina:

isparavanje pomoću isparivača

isparavanje iz karnistra (ili neke posude)

Slika desno prikazuje primjere upotrebemravlje kiseline dugotrajnim tretmanomobično 15-25% mravljom kiselinom. Ukolikona košnici posjedujemo duboke podniceposudu možemo staviti i u nju što namolakšava posao jer ne trebamo podizati niotvarati samu košnicu. To se zbog načinaisparavanja pokazalo kao lošija opcija pasvakako preporučamo stavljanje posude gore.

Takav tretman traje oko 25 dana. Prednosti dugotajnog tretmana su smanjivanje troškova rada i putana pčelinjak jer se koncentracija kiseline ravnomjerno održava u košnici samostalno kroz duževremensko razdoblje.

2014

http://www.pcelarstvo.hr/images/stories/pcele/ljecenje_pcela/mravlja_kiselina/mravlja_doziranje_karnister.PNG


Reakcije pčela za razliku od brzog tretmana zbog slabije koncentracije gotovo da i nema. Sporijitretman osobito dolazi do izražaja kada u pojedinim danima kada trebamo vršiti tretmane sametemperature znaju doseći 30 pa i više °C.

Varroa podnice:

Kod bilo kojeg tretmana protiv varroe danas, dobro je imati "varroa podnice" kako se eventualnonakon ili za vrijeme tretmana preživjela grinja ne bi u socijalnom kontaktu sa pčelom ne bi ponovovračala i ugoržavala njen opstanak i time samu učinkovitost tretmana. Osim kod samih tretmana ovesu se podnice pokazale vrlo učinkovite i za stalnu kontrolu prirodnog pada varroe u košnici.

Isparavanje mravlje kiseline:

Treba imati u vidu da sve tekućine na različitimtemperaturama ne hlape podjednako. Na većim ćetemperaturama većina njih hlapiti brže dok će na nižimhlapiti sporije! Tako je i kod mravlje kiseline odnosnotretmama mravljom kiselinom.

Na slici desno je prikazana okvirna tablica tretmana protivvarroe, količine po LR nastavku [10 okvira] i okvirnekoličine isparavanja [dnevnog]. Sigurna / preporučena primjena mravlje kiseline kod tretmana varroeje od 15-25°C.

VRSTE PČELINJAKA

Dvije su osnovne podjele pčelinjaka u modernom svjetskom pčelarstvu: Stacionirani i selećipčelinjak. No pčelinjake u novije vrijeme dijelimo i prema na na konvencionalne i ekološkepčelinjake. Bez obzira na vrstu pčelinjaka nije dozvoljeno postaviti pčelinjak u samoj bliziniautoceste, željezničke pruge ili aerodroma u cilju zaštite pčela od pogibelji. Također nigdje u svijetunije dozvoljeno pčelinjak smještati ni u blizini šećerana, tvornica za preradu voća, vinarija, staja ignojnica kako bi se spriječio sam njihov utjecaj na buduće pčelinje proizvode. Kod tih prje opisanihzabrana nema razlike radi li se o stacioniranom, selećem ili ekološkom pčelinjaku, a iste imaju zaciljpreventivnog djelovanja na zdravlje pčela i pčelinjih proizvoda kao takvih.

Stacionirani pčelinjakU početku bavljenja pčelarstvom svakako treba odlučiti o mjestu budućeg pčelinjaka. Veličina i tipzemljišta ovisi o tome jesmo li se odlučili za seleće pčelarenje ili stacionarno. Pčelinjak bi, ovisno obroju košnica, trebao biti udaljen od naseljenih mjesta, autocesta, vinarija, šećerana i sl. (vidipravilnik o držanju pčela). Slijedeće što svakako treba imati u vidu je pristup pčelinjaku i udaljenostsamog pčelinjaka.

2014


Blizina raznovrsnih paša te izbjegavanje mjesta na kojima se učestalo vrše tretiranja poljoprivrednihpovršina također su važni za veće i kvalitetnije prinose pčelinjih proizvoda kada se radi ostacionarnom pčelarstvu. Svakako treba obratiti pozornost i na mogućnost gradnje ili postavljanjapratećih objekata uz budući pčelinjak zbog odlaganja razne pčelarske opreme.

Pčele odlaze na "pašu" cca 2-3 km od pčelinjaka, naravno u raznim pravcima, a kada u blizini nemadostatne - adekvatne pčelinje paše tada odlaze i mnogo dalje. Udaljenosti zavise od jačine i vrstepaše za kojom idu, povezanost i konfiguracije terena i drugih manjih paša do najudaljenije paše, zatim na let pčela utječu vremenske prilike, duljina dana, godišnje doba, stanje pčela i ostalo.

Mana stacioniranih pčelinjaka je svakako manji prinosi po košnici, ovisno o terenu pčele se višezamaraju u potrazi za nektarom, te eventualni nedostatak pojedinih paša koje pčele naravno neosjećaju toliko koliko njihov vlasnik. Kako je u RH svijest od koristi koje pčele donose ne samopčelaru već i kod oprašivanja bilja slaba, pčelari često teško nalaze adekvatne terene gdje lokalnostanovništvo ima razumijevanja prema toj svakako korisnoj grani poljoprivrede. Koristi odoprašivanja poljoprivrednih kultura su nebrojene, počevši od većih prinosa poljoprivrednihproizvoda do smanjenja potrebe za raznim otrovnim pesticidima. Uobičajeno je kod ljudi mišljenjeda koristi od pčelarstva imaju samo pčelari što nikako nije točno. Prednosti od pčela imaju krozoprašivanje prije svih poljoprivrednici i okoliš znamo li da su kod oprašivanja pčele neumorni ivrijedni radnici.

Prednosti stacionarnog pčelarstva naspram selećeg su: manji troškovi u samoj proizvodnji, manjamogućnost pogibelji pčelinjih društava, manja mogućnost zaraze pčela koje dolaze u kontakt s

2014


drugim doseljenim pčelama na istu pašu, pčele se manje uznemiruju te se time brže razvijaju i jačajusvoja drušva.

Seleći pčelinjakSeleći pčelinjak je ukratko pčelinjak koji pčelar u sezoni cvatnje bilja seli sa jedne "paše" na drugu.Nekad, danas rijetko tj. gotovo nikad, košnice su se selile i željeznicom. Većina pčelara koji danassele košnice, kupe kamion ili prikolicu pa je uz male preinake takvo vozilo spremno je za transportkošnica do ciljanog odredišta.

Druga mogućnost je kupnja auto prikolice ili što je nerijetko danas njihova samogradnja. Slikesvojih prikolica proizvedenih u vlastitom dvorištu poslao nam je i pčelar iz Istre Svetozar Janković(slika košnica na autoprikolici).

Da prikolice dobro obavljaju svoj posao je podatak da isti uspješno povećava broj svojih selećihpčelinjih društava. Listajući pčelarsku literaturu uvijek nailazimo na tekstove o selećem pčelarenju.A što je to u stvari seleće pčelarstvo, koje su mu prednosti? Ima li mana?

Naravno da ima mana kao i kod stacioniranih pčelinjaka uostalom, iako pčelari imaju argumente i zajedno i za drugo istina je uvijek negdje između. Kada odlučimo košnice seliti iz paše na pašu,potrebno nam je kao prvo prijevozno sredstvo na kojima će naše košnice sigurno prevaliti ponekad inekoliko stotina kilometara. Naravno prije smještaja košnica (uz pretpostavku da nemate zemljišta ucijeloj HR) potrebno je o tome dobiti odobrenje vlasnika zemljišta i drugo (čitaj zakon o pčelarstvu).Prednosti i prinosi selećeg pčelarstva u odnosu na stacionirano pčelarstvo, su što obično tijekomgodine donose veće prinose i po nekoliko puta.

Pčele se manje zamaraju u sakupljanju nektara jer ih pčelar pokušava dovesti u idealnu poziciju ukojoj će im ciljana paša biti "nadohvat ruke". Kako im je paša bliže one se brže i uz manje naporavraćaju u košnice. No svakako je u odnosu na "fiksni" pčelinjak jedna od važnijih prednosti upravoveći izbor paša. Naime ako u Vašoj blizini nema lavande, kestena, suncokreta, kadulje... nema nitakvog meda. Po svojoj raznolikosti terena, klimatskih prilika, po velikom bogatstvu i raznovrsnostipčelinjih paša, čistoj i još uvijek nezagađenoj prirodi, Hrvatska ima dobre ali pritom i vrlo nejednakeuvjete za pčelarenje. Dok na primjer na Velebitu u proljeće ima još snijega, u Dalmaciji i na otocimaveć uvelike cvatu voćke i ružmarin na kojem pčele nalaze odličnu pašu. Kada u Dalmaciji iHrvatskom primorju cvate kadulja, nastupa periodično ljetno sušno razdoblje, u kontinentalnomposebno u brdsko planinskom području pčele nalaze obilje hrane. Ljetnu vrućinu teže pčele podnose nego u sjevernim krajevima sve blažu i blažu zimu. U to vrijemeu planinskim područjima cvate najraznovrsnije bilje. Cvatu livade i pašnjaci, na kojima se pčele oroje, razvijaju i pune košnice izvrsnim medom. A pčele selimo rekli smo zbog što većeg prinosameda!

Usporedimo: Ako kod kuće imamo prosječni prinos 10-20 kg košnici (zavisno o kojoj košnici ikojoj paši se radi) jednim seljenjem, ako paša uspije, prinos meda možemo i udvostručiti! Naravnoda ima pčelara koji sele, a od toga nemaju prevelike koristi ili naiđu na nepredvidive poteškoće. Dabi to izbjegli, navedimo i moguće uzroke. Seljenjem pčelinja društva slabe! Nerijetko se događa dase nakon dužeg puta, pčele (starije i slabije) već nakon prvog dana ne vrate u svoju košnicu. To jeosobito vidljivo kod slabijih i iscrpljenih zajednica. Događa se doduše i u stacioniranimpčelinjacima, ali mnogo rjeđe i u daleko manjem broju. Uzmimo primjer: kada pčele radilice zavrijeme glavne paše ostaju i umiru po livadama.

2014


Dogodi li se npr. da prilikom seljenja izgubimo 0,5kg. pčela, jasno je da nakon 2 - 3 selidbe ostajemogotovo bez svih starijih pčela. Takav je gubitak težak prilikom svake paše. Kod dugotrajne semeđutim, društva koliko toliko oporave, dok kod kratkotrajne to nije moguće. Naravno i nadugotrajnoj paši gubitak starih pčela smanjuje unos. Život svake pčele radilice ovisi o aktivnosti ikoličini napora koje obavlja, ne samo radom kod sakupljanja nektara i cvjetnoga praha, gradnjomsaća i hranjenjem legla, već i borbom protiv raznih neprijatelja, težim uvjetima zimovanja ili velikimuznemiravanjem prilikom selidbe recimo, pčele troše svoju snagu i umiru brže. Prilikom zatvaranjapčela u košnicu one postanu uznemirene. Jure po košnici tražeći izlaz, osobito ako im u košnicukojim slučajem ulazi svjetlost.

Kao i kod svih sličnih kukaca, i pčele privlači svjetlo. U mraku im na dijelu pustimo zraku svjetlosti,do svjetla dolazi nekolicina pčela, jure oko svjetla do iznemoglosti. To isto događa se i u košnici zavrijeme kad su pčele zatvorene prilikom seljenja. Čim je leglo jače, trešnja i vrućina veća, to brženastaje nemir i uznemirenost u košnici. Zatvorimo li pčele uz dostupnost zraka, one će biti mirnije,što naravno zavisi o društvu.

Pčele se uznemire i kad im otvorimo košnicu. Navale na med. (troše ga i kod seljenja) Troše ganaglo, prvenstveno otvoren, u uzrujanosti navale i na najmlađe leglo pa ga ispiju. Kada pčele jedumed, stvaraju toplinu, što je korisno. Selimo li ih u vrućim danima, to stvaranje topline može bitipogibeljno. Što su nemirnije, troše više meda, stvaraju još veću toplinu i zagušljivost u košnici.Pčela kao i čovjek, kad je uznemirena brže diše, brže troše kisik u košnici. Kao i ljudi troše kisik, aispuštaju dušični monoksid, pa ako nije omogućeno dovoljno provjetravanje pčele se uguše ukošnici. Kod selećeg pčelarstva su veći troškovi transportu, (naročito kad nemate vlastiti prijevoz)veća mogućnost smrtnosti i zaraza pčela (potrebno je provjeriti teren na koji se sele pčele) i slično. URH još nije razvijena svijest o koristima koje pčele donose, (oprašivanje i sl.) pa se tako nerjetkonailazi na nerazumijevanje stanovništva kad se pčele dopreme pored voćnjaka, šuma, livada i sl.

Koliko daleko leti pčela?Kilometar? Dva? Tri? Pet? Više od 10? Najprecizniji odgovor je da leti onoliko daleko koliko mislida mora.

Pčele su aktivne u radijusu od 2 do 3 km, akada u blizini nema paše onda one po hranupokazala su istraživanja odlaze i mnogo dalje.Udaljenosti zavise npr. od jačine i vrste paše,povezanost terena i drugih manjih paša donajudaljenije paše.

Na let pčela utječu i vremenske prilike, duljinadana, godišnje doba, stanje pčela itd. Idealnobi bilo kad pčele ne bi trebale prelaziti više od500-1000 metara u potrazi za nektarom, što imomogućavamo upravo seljenjem košnica ublizinu određene paše i to je uz iskorištenjegotovo svih paša glavna prednost selećeg

pčelinjaka.

2014


U nekim državama sjeverno američkog kontinenta na primjer Kaliforniji poljoprivrednici su ako vršetretmane opasne za pčele obavezni obavijestiti pčelare u promjeru od jedne milje (1,6km) no tamopčelari nisu zadovoljni znajući da je to premalo, traže da se radijus proširi na bar oko 2 milje (3,2km)što bi gubitke uzrokovane za pčele opasnim prskanjem svelo na minimum.

1980-te američki je pčelar David Chaney doselio pčele na oprašivanje lucerne kako bi dobio pelud.U opsežnom testu David je utvrdio da su pčele postavljene na oprašivanje lucerne prikupile10 putaviše peludi šafranike (latinski: Carthamus tinctorius) od peludi lucerne iako je najbliža pašašafranikina paša bila daleko oko pet milja (8,04km) znači na udaljenost veću od uobičajene upčelarstvu "zamišljene granice" leta.

Nisu svi cvjetovi dakle jednako učinkoviti uprivlačenju oprašivača, odnosno privlačnipčelama. U opisanom slučaju lucerne, naprimjer, koja je očito manje privlačna odšafranike (latinski: Carthamus tinctorius).

Istraživanja raznih znanstvenika u svijetu bilježerazličite rezultate, čak i za iste vrste. Kako sečini postoji u stvari više faktora koji utječu narezultate daljine leta medonosne vrste pčela.Počevši od metoda korištenih u istraživanjima,lokaciji istraživanja ali i godišnjem dobukada su provedena.

Let pčela i uzgoj i proizvodnje hraneTemeljem znanja o tome koliko daleko pčelelete po hranu odnosno nektar i pelud,poljoprivrednici mogu znati koliko im trebapčelinjih zajednica na određenoj lokaciji a sve ucilju poboljšanja prinosa njihova usjeva.

Naravno kod nas je to pitanje još uvijek u sferiznanstvenofantastičnih filmova, no možda je ibolje tako nego da imamo problema soprašivanjem na nasadima koji su toliko velikida ih oprašivači ne mogu preletjeti.

Kako dakle daleko pčele lete? Odgovor je uvijek ispravan sljedeći: Onoliko koliko moraju.

Izvor: Eckert, J. E. 1933. The flight range of the honeybee. J. of Agricultural Research 47:257-285., Morse, Roger 1984. Research Review (How far will bees fly?). Gleanings in Bee Culture,September 1984, p. 474., Chaney, Davidcirca 1985. Bloom dynamics in alfalfa: Implications forpollination and seed production. M. S. Thesis, International Agricultural Development, University ofCA. Davis, CA., Carroll, Jon. San Francisco Chronicle, April 9, 2002. Carroll estimated Dion’s egoat more than a mile, but gave no exact figure.

2014


Konvencionalni pčelinjak

Konvencionalni se pčelinjak drži li se pčelar "Dobre pčelarske prakse" u principu svejedno da li seradi o selećem ili stacioniranom ne razlikuje od ekološkog osim po detalju da ekološki mora proćiodređene dodatne kontrole i mora imati certifikat.

Današnji način prihvatljiv za kupca i pčelara jednostavno mora biti prilagođen po standardimaprihvatljivim za sve u protivnom proizvodi jednostavno ne zadovoljavaju unaprijed Zakonima iPravilnicima definirane norme.

Ekološki pčelinjakEko pčelinjak mora, uz neke iznimke, prema važećim propisima biti smješten na mjestu gdje upravilu nema puno konvencionalne poljoprivrede, u kojoj se poljoprivredne kulture ne tretirajukemijskim sredstvima i mora biti udaljen od najbližeg konvencionalnog pčelinjaka najmanje 2-3 km.

U blizini ekološkog pčelinjaka ne smije biti tvorničkih i drugih postrojenja koja bi imala utjecaja napčelinjak i u njemu proizvedene proizvode. Ekološka proizvodnja u pčelarstvu podrazumijevasmještaj pčela u košnice od prirodnih materijala koje smiju biti obojene samo izvana ekološkombojom.

2014


UREDBA KOMISIJE (EU) br. 271/2010, PRILOG XI.

A. Ekološki znak EU-a iz članka 57.

1. Ekološki znak EU-a mora biti u skladu sdolje

navedenim modelom:

br. 376 i zelena (50 % cijan + 100 % žuta)kada se koristi četverobojni tisak

3. Ekološki znak EU-a može se takođerkoristiti u crno bijeloj varijanti kako jeprikazano, samo kada upotreba obojenog znakanije praktično izvediva.

4. Ako je boja pozadine na ambalaži ilideklaraciji tamna,

znakovi se mogu uporabiti u negativu koristećiboju pozadine na ambalaži ili deklaraciji.

5. Ako se koristi znak u boji na obojenoj pozadini, zbog čega je teško vidljiv, može se koristitivanjska linija razgraničenja oko znaka kako bi se poboljšao kontrast s bojama pozadine.

6. U nekim posebnim situacijama, kada su navodi na ambalaži jednobojni, ekološki znak EU-a možese upotrijebiti u istoj boji.

7. Ekološki znak EU-a mora biti visok barem 9 mm i širok barem 13,5 mm; omjer izmeđuvisine/širine mora uvijek biti 1: 1,5. Iznimno najmanja moguća veličina može se reducirati na visinuod 6 mm za vrlo mala pakiranja.

8. Ekološki znak EU-a može se povezati s grafičkim ili tekstualnim elementima koji se odnose naekološku poljoprivredu, pod uvjetom da ti elementi ne preoblikuju ili mijenjaju prirodu ekološkogznaka EU-a, ni bilo koji navod iz članka 58. Kada se ekološki znak EU-a koristi u povezanosti snacionalnim ili privatnim znakovima u zelenoj boji koja je drugačija od referentne boje iz točke

2., ekološki znak EU-a se može koristiti u toj nereferentnoj boji.

9. Ekološki znak EU-a koristi se u skladu s pravilima koja su važeća pri registraciji znaka kaozajedničkog znaka ekološke poljoprivrede pri uredu za intelektualno vlasništvo Beneluxa te uregistru žigova Zajednice i u međunarodnim registrima.

Nacionalni znak ekološkog proizvoda je dozvoljeno koristiti pri označavanju, reklamiranju iprezentiranju isključivo ekoloških proizvoda, a njegov sadržaj, veličina i izgled propisani suPravilnikom o Ekološkoj proizvodnji.

2014


Pri osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje mora se voditi briga sukladno Pravilniku oekološkoj proizvodnji:

1. da se osigura dovoljno hrane za pčele

2. da je pčelinjak postavljen tako da u promjeru 2 km od pčelinjaka nektar i pelud potječe odpoljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od prirodne vegetacije koja nije tretiranakemijskim sredstvima, odnosno manji promjeru daljenosti ako postoje prirodna zaštitapodručja ispaše, što potvrđuje nadzorna stanica

3. da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor onečišćenja okoliša, kaošto su npr. gradski centar, industrijska zona, autoput i sl. Navedeni uvjeti ne odnose se navrijeme kada nema vegetacije ili kada pčelinje zajednice miruju. Na kraju proizvodne sezonepčelinje zajednice moraju biti opskrbljene s rezervama meda i peluda u količini koja osiguravanjihovo preživljavanje tijekom zime.

Navedeni uvjeti ne odnose se na vrijeme kada nema vegetacije ili kada pčelinje zajednice miruju. Nakraju proizvodne sezone pčelinje zajednice moraju biti opskrbljene s rezervama meda i peluda ukoličini koja osigurava njihovo preživljavanjetijekom zime. Ekološko pčelarstvo iproizvodnja temeljno je odrađeno u Zakonu oekološkoj proizvodnji poljoprivrednih iprehrandbenih proizvoda, a Pravilnikom oekološkoj proizvodnji životinjskih proizvodaregulirana je ekološka pčelarska proizvodnja.

Stručni nadzor nad ekološkim pčelinjacima iproizvodima obavljaju nadzorne stanice zaekološku proizvodnju tj. ovlaštene pravneosobe za stručni nadzor eko proizvodnje i eko

2014


proizvoda. Prijelaz ili konvencionalnog u ekološki pčelinjak uspostavlja se godinu dana nakonprijelaznog razdoblja tijekom kojeg se u košnicama vrši zamjena pčelinjeg voska. Novi vosak morapotjecati iz ekološke proizvodnje, a ukoliko nije moguća nabavka voska tog podrijetla vosak seuzima od mednih poklopaca.

Po završetku prijelaznog razdoblja ukoliko su zadovoljeni svi parametri (stanje u košnicama,kavkoća okoliša) određuje se za pčelinjak status ekološke proizvodnje. Kod ekoloških pčelinjakabitno je osigurati dovoljne količine hrane za pčele, da je pčelinjak postavljen tako da u promjeru2km od pčelinjaka nektar i pelud potječe od poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje iliprirodne vegetacije koja nije tretirana kemijskim sredstvima. Taj prostor može biti i manji ukolikopostoji prirodna zaštita područja ispaše, a što potvrđuje nadzorna stanica i da postoji dovoljnaudaljenost od bilo kog onečišćenja okoliša (gradski centar, industrijska zona, autocesta i sl.)Spomenuti uvijeti ne odnose se u vrijeme kada zajednice miruju ili nema vegetacije.

Prehrana pčela u ekološkom pčelarstvu : Umjetna prehrana pčela dozvoljena je isključivo uposebnim uvijetima kod kojih o njoj ovisi preživljavanje ekoloških pčelinjih zajednica, a treba setemeljiti na medu ekološke proizvodnje. Umjesto ekološki proizvedenog meda uz odobrenjenadzorne stanice za prehranu se može koristiti šećerni sirup ili ekološki proizvedena šećerna melasa.Pčelar mora voditi podatke o umjetnoj prehrani. Umjetna prehrana smije se provoditi samo odzadnjeg dana uzimanja meda iz košnice do 15 dana prije cvatnje medonosnog bilja.

2014


Liječenje pčela u ekološkom pčelarstvu : Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize.Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost daće se u medu i vosku naći njihove ostatke. U svrhu lječenja preporučuje se upotreba organskihkiselina koje su i inače sastavni dio meda. Bolesne zajednice moraju biti odmah liječene, a popotrebi izdvojene na izolirani pčelinjak tijekom tretmana liječenja.

Košnica na ekološkom pčelinjaku treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom,a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onečišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina)kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvutakođer moraju upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu Ministarstva.

Punionica meda proizvoda t u ekološkom pčelarstvu također treba imati eko certifikat. Sve to kodekološkog pčelarstva stvara dodatni trošak pčelaru što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, alizato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva samo ono najbolje iz pčelinjekošnice, a ta činjenica u pozadinu stavlja nešto veću cijenu eko meda.

Održavanje, čišćenje i dezinfekcija u eko pčelarstvu: U ekološkom pčelinjaku dopuštena jefizikalna obrada vodenom parom ili otvorenim direktnim plamenom. Za čišćenje i dezinfekcijumaterijala, prostorija, posuda ili proizvoda koji se upotrebljavaju u pčelarstvu mogu se rabiti:

• kalijev sapun

• natrijev sapun

• voda i vodena para

• vapneno mlijeko

• živo vapno

• natrijev hipoklorit

• natrijev hidroksid

• vodikov peroksid

• alkohol

• formaldehid

• soda bikarbona

• mliječna kiselina

• limunska kiselina

• octena kiselina

• oksalna kiselina

Posebne mjere u ekološkom pčelarstvu:

• podrezivanje krila matici

2014


• uništavanje trutovskog legla dozvoljeno je samo kod preventivnog suzbijanja varroe

• zabranjeno je uništavanje pčela u saću kao način sakupljanja meda i ostalih proizvoda

• košnica mora biti napravljena od prirodnog materijala bez rizika kontaminacije okoliša trebavoditi zapise o svim poslovima obrade, uzimanja i čuvanja proizvoda

VRSTE KOŠNICAOd kada je čovjek iz debla drveta počeo vaditi med te počeo istraživati načine kako bi taj posaoolakšao do danas otkriveno je nebrojen broj košnica i nebrojeno podvrsti istih. Pčelari i dan danasusprkos tom velikom izmišljenom broju nastambi za pčele izmišljaju nove kako bi si olakšali rad imožda preko novih vrsta suvremenih nastambi za pčele koje nazivamo košnice eventualno dobiliviše proizvoda.

Košnice su u stvari nastambe u kojima neke vrste pčela uz pomoć pčelara žive i podižu svoje mladenaraštaje. Prirodne košnice se pojavljuju na mjestima koje pčele zauzmu u potrazi za novimstaništem, dok neke cijeli život rade i žive u ljudskom rukom oblikovanim i prilagođenim košnicamakoje se najčešće smještaju na većim ili manjim, na stacioniranim ili selećim pčelinjacima.

U prirodi nastamba pčela se može usporediti sa ptičjim gnijezdom, u pčelinjacima nastamba kojunazivamo košnica predstavlja ipak nešto drugo. Tako su svoj razvoj košnice doživljavale i u prošlostiali razvoj nije nepoznat i dan danas.

2014


DubineTo su jednostavno košnice za bavljenje pčelarstvom na "prirodan način" jer ni jedan poznati oblikpčelarstva nije pčelama toliko sličan koliko je to kad pčele pčelar drži u ovakvoj "košnici". Same sukošnice poput pletara sa nepokretnim prirodnim valovitim međusobno povezanim i instiktivnograđenim saćem, a sama mikroklima unutardebla pčelama jednostavno najsličnija onojkoju imaju i u prirodi.

Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvihkošnica pčelinje zajednice morali prvougušiti dimom. Danas kad se o pčelama ipčelarstvu zna mnogo više to više nijepotrebno pa su pčelari onda time i humanijeosobe po pitanju suradnje s prirodom.

Danas, kako su pčelari maštovite osobe,postoje i dubine sa pokretnim saćem ili sekombiniraju sa nekom od "modernijih"košnica kod kojih lako i jednostavnomožemo mijenjati okvire. Doduše čim sepočinje sa stavljanjem okvira u ovoj vrstikošnica prirodni osnovni ambijent pčelama polako ali sigurno nestaje.

Kod takvih kombinacija sama osnovna dubina služi kao plodišni dio. Prema uzoru na dubine čestokod pčelara nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih trupaca, većih ili manjih, ali svakakopravih umjetničkih dijela najraznovrsnijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kaokošnice trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje. Rojevi iz dubina pčelarimasvakako donose tijekom sezone brojna i vrlo kvalitetna pčelinja društva pa ih ako ništa drugo iznostalgičnih razloga ne treba zaboraviti.

Saće pčele grade usporedio prema svom vlastitom nahođenju, stanice saća su nejednake ovisno otome da li će se iz njih izaći radilice, matica ili trutovi. Donekle fleksibilna struktura gradnje kojupčele rade u ovakvim staništima je izuzetno krhka, ponekad i tanka, što uz nepristupačnost samododatno otežava eventualno vađenje meda ili bilo kakvu kontrolu.

S druge strane kod ovih košnica sa okvirima, sami okviri ubačeni u ovu košnicu olakšavaju pčelarupregled i manipulaciju pa i vrcanje meda, ali i diktiraju pčelama koju veličinu stanica će raditi dokbez samog okvira to nije slučaj bez obzira stavljamo li satnu osnovu na okvir ili ne. Sam okvirpčelama onemogućuje prenošenje prirodnih vibracija između saća koje se u tom slučaju zadržavajuunutar svakog pojedinog okvira dok to u prirodi nije slučaj. Te su vibracije pčelama u prirodiposebno bitne te su na njih navikle kao danas pčelar na okvire.

Svaki pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem "pokaznu" dubinu - deblo skošnicama, koja kupcima pčelinjih proizvoda prilikom eventualne posjete pčelinjaku sigurno

2014


predstavlja pravu atrakciju i vrača ih na trenutak nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila nesamo prirodno stanište već i najčešća i jedina nastamba pčela medarica.

Pletara

Pletara je jedna od starijih i "prirodnijih" oblika košnica. To je košnica koja ima saće kojem nemožemo mijenjati mjesto unutar košnice po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više seuglavnom ne koristi.

Danas se upotrebljava više iznostalgičnih razloga, ali je odlična kodhvatanja ili proizvodnje rojeva iproizvodnje čistog pčelinjeg voska.Odlike pletare su i da u njima za razlikuod "modernijih" košnica koje supreuzele njezino mjesto relativno malibroj pčela može vrlo uspješno preživjetizimsko razdoblje. No kod ove jekošnice zato sam proljetni razvoj pčelaunutar brz i vrlo buran pa iz nje zbogvrlo brzo zbog pomanjkanja prostorapčelari dobivaju prve rojeve.

Kako je pletara rađena od potpunoprirodnog materijala pčele se u njoj vrlougodno osjećaju i brzo napreduju.Svakako bi trebala biti prisutna usvakom pčelinjaku ako ništa drugotoliko da je ne zaboravimo. Nažalost udanašnje se "moderno vrijeme" premalibroj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u kombinaciji sa nastavljačama možepredstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih pčelinjih zajednica.

AŽ košnica

Jedna takva košnica je osmišljena u glavi pčelara iz Ilirske Bistrice Antonu Žnidaršiču. Košnica kojuje osmislio koristila se i koristi se još i uvijek najviše osim u Sloveniji na području sjeverozapadnogdjela Hrvatske. Nalik je na ormarić, a košnica je bila idealna za smještaj u pčelinjake te u tada rijetkei skupe seleće paviljone.

2014


Pčelari se manipulacijom okvira unutar košnice. Okviri te košnicenemaju ušice, obično stoje na dvije poprečne šipke, dok sa prednje izadnje strane ulaze u limene razmake. Košnica se otvara sa zadnjestrane pa je vjerojatno zbog nje nastala teorija "Košnici se prilaziodostraga".

Ona je daleko sigurnija na područjima u kojima su napadi medvjedačešći ukoliko se pravilno smjesti u paviljon, pa spomenimo zatimmožda nešto "lakše" uzimljavanje, lakši rad jer ne treba fizički dizatikompletne nastavke pune meda što zna biti posebno naporno ima lipčelar više košnica i nalaze li se one na brdovitom terenu.

DB košnica

Dadan Blatova košnica je sa jednim tijelom visine 31cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka,vanjske visine 15,50cm, za smještaj "medišta". Standardna DB košnica ima u pravilu 12 okvira, alije sve popularnija i košnica sa 10 okvira vjerojatno radi lakšegodržanja same mikroklime unutar košnice. Dok izvorna DBkošnca ima između dakle "samo" 11 okvira.

Sama košnica omogućava dosta prostora za razvoj legla,skladištenje peludi i meda pa su i zajednice u njoj jakorazvijene. Medne kape mogu biti visine 10 pa i 15cm, štoomogućava pčelama siguran prijelaz u novi period medenjabilja bez potrebe za dodatnom intervencijom pčelara u viduprihrane. Jedan okvir sa obje strane napunjen medom težiimpresivnih 3 do 4kg.

Zajednice u DB košnici u početku same sezone relativno brzose razvijaju bez većih intervencija pčelara, iako ne toliko brzo kao što je to slučaj kod LR košnice,ali je zato kasniji razvoj pčela u njoj nešto jači.

LR košnica

Lorenz Lorain Langstroth (1810-1895) smatra se pokretačem suvremenog načina pčelarstva i ocapčelarstva u SAD-u. Košnica koju je on izmislio još u pretprošlom stoljeću godine 1889 smatra seprekretnicom prekretnicom pčelarske proizvodnje. Langstroth-Rootova košnica.Langstroth košnicesu prema nekim procjenama zastupljene u svjetskom pčelarstvu čak do oko 75% što ih ako jepodatak točan svrstava u najkorišteniju vrstu košnice u svijetu, međutim manje je poznato kakounutar tog izraza "Langstroth standard" ima u cijelom svijetu oko čak 90 pod vrsta, od kojih su nekepotpuno međusobno potpuno kompatibilne.

2014


Langstroth košnice tako imaju vanjske dimenzije sanduka u:

• Americi 508x464x416x372

• Kaliforniji 508x470x413x375

• Kanadi 507x469x418x380

• Velikoj Britaniji 508x464x413x370

(vanjska dužina x unutarnja dužina x vanjska širina x unutarnja širina)

LR standard je košnica koja se sastoji najčešće kod nas ima tri jednaka nastavka vanjske visine cca242mm. Okvir je vanjske visine 232mm dok je dužina satonoše je 480mm. U novije vrijeme, upraksu je ušlo se nekoliko načina uzgoja pčela u ovim košnicama.

Sastav LR košnice:

• podnica s letom

• 3 standardna nastavci sa po 10 okvira

• hranilica

• unutarnji pokrov

• ventilacijski okvir s mrežom

2014


• krov košnice

Warré košnica

Košnica koju je temeljem vlastitih proučavanja i stečenih saznanja o životu pčela i pčelinjihzajednica razvio Abbé Emil Warré. On je košnicu u stvari nazvao: „Ruche Populaire" u prijevodu bito značilo kao „Narodna košnica" dok je nešto kasnije ista postala poznata kao: "Ruche Warré" tj.Warré – ova košnica.

Tijekom dugog niza godina bavljenja uzgojem pčelaAbbé Emil Warré inače svećenik, provodio je brojnaistraživanja sa navodno više od 300 tipova košnica i to nanačin da je testirao najmanje 10 do 12 košnica od svakogtipa u isdentičnim uvjetima na istom pčelinjaku kroz duživremenski period.

Warré košnica sastoji razine istih okvira opremljena s"top - barovima", ali bez okvira. Njegov temeljni ikorištenju značajke mogu se sažeti kako slijedi:

• dimenzija 300 x 300 x 210 mm

• osam satonoša u nastavku bez okvira (top bar sistem)

• platno za pokrivanje satonoša gornjeg nastavka

Christova košnica

Identični koncept košnice kakav nalazimo kod Warré košnice prvi je objavio Pfarrer Johann LudwigChrist (1739-1813) u svojoj knjizi "" (Upute za korisno i ugodno pčelarstvo u svim područjima) kojaje prvi put objavljena davne 1779. godine. Sadržaj ovog i sličnih danas objavljenih sadržaja temeljese na drugom izdanju iz 1783. godine prepisanog iz staronjemačkog a koji je objavio

Eric Zeissloff u ograničenim količinama. Pfarrer Johann Ludwig Christ je jednostavno razmišljaokako bi mogao po potrebi umetati neograničen broj nastavaka pod svoje košnice. Tako kod Warré-atijelo ima dimenzije 300mm x 300mm dok je Christ to tijelo svojevremeno modificirao na način dabude 298mm x 298 mm ukoliko je debljina stranice 27 mm ili 304 x 304 mm ako se radi na debljinistranica sa 24 mm. Visinu saća Christ također je po nekima bolje prilagodio u odnosu na Warréovezamisli, pa dok kod Warré košnice saće ima 200mm kod Christa je to smanjeno na čak 122 mmvjerojatno sa idejom kako bi punjenje i poklapanje saća išlo brže a kod jačih paša bi se nastavcipodmetali po potrebi. Visina samog saća odnosno nastavka je kao što vidimo bitnije drugačijausporedimo li te dvije košnice u odnosu na dimenzije koje su ostale gotovo pa iste.

2014


Kod Warré-a nastavak je bez prozora, a Ludwig Christ je to zamislio malo drugačije, on je zamislioda košnica ima prozorčić 190 x 68 mm sa poklopcem na svakom nastavku sa stražnje strane u ciljuosmatranja stanja i prije otvaranja košnice odnosno podizanja samih nastavaka. Leta, ulaz košnica,se također razlikuju. Pa dok je Warré prakticirao šire i niže leto 120 x 15mm Christ je smatrao daleto veličine 108 x 34mm ima bolje mogućnosti te daje pčelama više "slobode" kod ulaza.

I sam krov košnice se razlikuje pa je Warréov krov zamijenjen drvenim krovom sa prozorčićem višenalik na LR krov. Kako su nastavci izuzetno niski takva je košnica tijekom medenja nerjetko imala i7-8 nastavaka a preko prozorčića se izvana može pratiti stanje unutar košnice te zaključiti treba li izbog čega isti otvoriti.

Nastavak prema ideji koju je osmislio Ludwig Christ sdržavao je šest okvira kako bi se dobilo štoprirodnije saće. Na slici ispod preuzetoj sa biobees.com je nešto "modernija" odnosno novija izvedbasa osam okvira.

Kod Christove košnice satonoše sudimenzija 6 x 27 mm, a sam se razmak sene navodi posebno. Warré košniceuzimljavaju se tako sa jednim mednimnastavkom te jednim plodišnimnastavkom.

Christ je to zamislio drugačije jer jesmatrao da je to kod njegove 122 mmbolje rješenje no kod modificirane Warrékošnice kod koje to nije dovoljno sobzirom na manju visinu nastavaka na122 mm. Tako se za njegov model uzimu ulazi sa sva nastavka meda i ispodtoga dva plodišna nastavka.

Prinos meda po punom nastavku se također razlikuje, tako kod Warré košnice prema opisu literatureon iznosi 12 kg dok manji Christov nastavak ima cca 4,59kg.

2014


Pološka

Pološka je tip košnice koja se nažalost sve rjeđe sreće na pčelinjacima i drže ih još iz nostalgije samoistinski zaljubljenici u pčelarstvo. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište ploške su jednopored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Okvir je dubok, oddimenzija DB okvira 42x27cm do 40x30cm, pa i veći 40x40.

Čim je veći okvir to je teže rukovanje okvirima, a javlja se i upitno zatvaranje meda sa strane pčelatako da manji okvir sigurno ima prednost prema većem i to ne samo kod ploške već i kod ostalihkošnica. Ploške obično imaju 18 ili 20 pa i 24 okvira. Neki pčelari su za pološke pravili i plitkamedišta, sa okvirima visine kao DB medišni okvir. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi pogodneza selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada pojedinačnim okvirom.

Pološke su kao košnice pogodne za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici koja sepred samu pčelinju pašu po potrebi mogu lako spajati.

PČELINJE ISPAŠE I PČELARSKI POSLOVI

Ispaša pčela

Poslovi u i oko pčelinjaka

2014


2. POVIJEST MEDA U LJUDSKOJ PREHRANI

Zahvaljujući svome poznatom iznimnom sastavu, med medonosnih pčela bilo koje vrste se odpamtivjeka smatrao jednim od najvažnijih prirodnih namirnica i lijekova za liječenje ljudskogorganizma te hranom koju treba poštovati i cjeniti.

2.1Vrste meda i osnovna svojstva

Med je prema sastavu vrlo složena namirnica koju može usprkos napretku industrije proizvesti samomedonosne vrste pčela. Pozitivan utjecaj na ljudski organizam poznat je ljudima još od davnina, a uposljednje se vrijeme uz ispitivanja sve češće koristi i u medicinsko terapijskoj primjeni. Neke odprisutnih vrsta naše regije ćemo ukratko u nekoliko riječi opisati ovdje.

Bagremov med je česta vrsta meda europskih pčelara on je tekuć vrlo svijetao gotovoprozirne boje koja može ovisno o medenju ostalog bilja u vrijeme same cvatnje bagremovadrva prelaziti u svjetlo žutu. Vrsta je koju odlikuje izrazito blagi okus i inteuivan ali opet vrloblagi i umirujući miris. Ovaj med preporuča se kod nesanice i za umirenje živčanog sustavaorganizma, vrtoglavice te tegoba kod menopauze. U kombinaciji sa čajem od kamilice,gospine trave ili matičnjaka dodatno se utjecajem tih biljaka pojačava njegovo djelovanje naljudski organizam.

Kestenov med je tamnije boje pomalo gorkastog okusa i karakterističnog mirisa. Narodnamedicina bilježi pozitivne učinke kestenovog meda kod oporavljanja od žutice te posebno kodsmetnji probavnih organa: želuca, crijeva, žući, jetre. Djelovanja se pojačavaju uzima li se ukombinaciji s čejevima kamilice, stolisnika, šipka i majčine dušice.

Lipov med je bistar i proziran vrlo ugodna mirisa po lipovom cvjetu čija ljekovita svojstvapoprima i sam med. Ima umirujuće djelovanje koristi li se uz čajeve metvice, pelina ilikamilice. Često se koristi za ublažavanje tegoba uzrokovanih migrenama ili kod učestalihvrtoglavica. Ima smirujuće djelovanje na bubrežne bolesti te grčeve organizma. U kombinacijis lipovim čajem pozitivno djeluje na kašalj, hunjavicu i prehlade. Napomena: Lipov med samili u kombinaciji s čajem lipe ne bi smjeli uzimati osobe s poteškoćama krvožilnog sustava ibolesti srca.

Lavandin med u pravilu je svjetlije boje koju prati intenzivan aromatičan miris lavande.Narodna medicina bilježi uspješno djelovanje kod migrena i vrtoglavica. Omogućuje boljuapsorciju kalcija i željeza iz konzumirane hrane i ljekova pa se preporuča svakodnevnaupotreba za pravilan razvoj organizma kod djece i mlađe populacije.

Kaduljin med vrlo je karakterističnog svojstva, nešto svetlije boje, okusa i mirisa po kadulji.Pozitivan učinak ima kod plućnih bolesti, prehlada i kašlja. Olakšava izlučivanje sluzi izdišnih puteva. Umirujuća svojstva kaduljinog meda preporučaju se također u čajnim smjesamakod izazivanja pojačanog mokrenja.

2014


Šumski med poznatiji kao medljikovac je vrsta koja ne nastaje lučenjem nektara biljaka većlučenjem slatkih sokova biljnih uši koje pčele sakupljaju i prerađuju u med. Gorkog je okusa,tamne boje i vrlo ubrzane kristalizacije. Bogat je mineralnim tvarima te ne bi smio imatiprimjese cvjetnih vrsta u svom sastavu ili bi se one trebale nalaziti u minimalnim zanemarivimkoličinama. Narodna medicina ga preporuča trudnicama, dojiljama, te kod iscrpljenosti iumora te slabokrvnosti. Uz ovaj med se preporuča uzimanje voćnih sokova i čajeva.

Vrijeskov med je svjetle boje, blagog i ugodnog okusa. Preporuča se uzimanje uz čajnesmjese kamilice, šipka, stolisnika ili preslice, a prema podacima narodne medicine pozitivanučinak ima na bolesti mokraćnih puteva, bubrega, bubrežnih kamenaca, gihta jer imaantiseptično djelovanje i pojačava mokrenje.

Heljdin med vrlo je cjenjena svjetska vrstamonoflornog meda. Boja heljdinog meda ovisno opodneblju proteže se od tamno žute do tamnosmeđe. Heljdinog meda ima u vrlo malimkoličinama i specifičan je za područje Hrvatskogzagorja i Međimurja. Područja izvan Hrvatskepoznata po proizvodnji heljdinog meda suMinnesota, New York, Ohio, Pennsylvania iWisconsin, a proizvodi se i u istočnom dijeluKanade. Ovo je danas prilično rijetka vrsta medajakog okusa i boje gotovo kao kestenov med,postaje sve traženiji i skuplji. Jedan od razlogaosim što ga nema u dovoljnim količinama je činjenica da je bogat enzimima (što pogoduježelucu), posebno vitaminima B kompleksa koji su bitni za ljudski organizam. Vrijednostprirodnih sastojaka ovog meda pojašnjava i činjenica da se oni stavljajuu industrijskoj proizvodnji kako bi obogatili kruh i brašno i sličneproizvode. Tamno obojene vrste meda, kao npr. heljdin med, sadržeznatno više antioksidansa od svjetlijih vrsta, smatraju stručnjaci. Tajmed je zdraviji od žitnih sirupa upravo zbog velikog sadržajaantioksidansa za koje se vjeruje da sudjeluju u borbi protiv raka, bolestisrca i ostalih bolesti.

4. Najčešće postavljana pitanja i odgovori

Sa koliko košnica treba početi pčelariti?

U stvari nemapravila, to ovisi o predznanju, sposobnostima i vremenu kojemože odvojiti svaki pojednac. Najčešće se spominje 3-5 košnica, no naravnomože biti i samo jedna ili dvije. Veća je greška početi s prevelikim nego s premalim brojem košnicaodnosno pčelinjih zajednica.

Sa koliko godina se počinje s pčelarstvom?

2014

http://www.pcelarstvo.hr/


Nema pravila, može se početi od najranije dobi, a može se početi i u trećoj životnoj dobi.

Na koji se način obavljaju usluge uklanjanja pčela, osa i stršljena s mog terena te koliko totraje vremenski?

Pokrenut servis SOS roj pčela (www.pcelarstvo.hr) funkcionira na volonterskoj bazi ukljanjanjepčela se ne naplačuje, no vlasnik terena, nastambe ili objekta gdje su smještene pčele moraomogučiti pristup pčelaru da pristupi njihovom uklanjanju. Uklanjanje roja pčela traje pola sata donekoliko sati ovisno o situaciji i poziciji gdje su pčele smještene. Ukoliko se radi o nemogućnostiadekvatnog uklanjanja i zbrinjavanja o čemu odlučuje pčelar s vlasnikom na terenu iako vrlo rijetkopristupa se eutanaziji pčela.

Uklanjanje osinjaka i stršljenika dogovara sezasebno te troškove takvog uklanjanja ukolikose pojave snosi sam vlasnik terena.

Da li će se pčele, ose ili stršljeni vratiti iiduće godine nakon uklanjanja?

To nitko ne može unaprijed predvidjeti, noukoliko su preduzete mjere predstrožnostiukljućujući i samu dezinfekciju malo jevjerojatno.

Nose li svi pčelari ona smješna odjelaprilikom rada s pčelama?

Naravno, iako često vidite slike ili video inserte„poluobučenih“ pčelara na poslu vjerujte da jepčelarska oprema sastavni dio svakog pčelinjakakoja se koristi tijekom sezone.

Boli li i pčelare ubod pčele kao i ostale?

Naravno da boli, s razlikom da su oni na to već navikli.

Prepoznaju li pčele svog vlasnika - pčelara?

Ne, pčele žive unutar sezone vrlo kratko cca do maksimalno 45 dana i nemaju mogućnost „upoznati“ili prepoznati svog vlasnika. Tijekom zime žive od jeseni do proljeća no tada nisu u svakodnevnomkontaktu s pčelarem već se većinom nalaze gotovo nepomične u klupku.

PČELARSKI RJEČNIK

Pčelarstvo kao specifična grana poljoprivrede koje koristi neke običnim ljudima ili početnicimasasvim ili djelomično nerazumljive pojmove.

Ovaj rječnik pojmova koje koriste pčelari prilikom obavljanja svojih svakodnevnih poslova pokušatće malo pobliže dočarati značenje nekih.

2014

file:///C:/Users/Korisnik/Desktop/Local%20Settings/Temp/www.pcelarstvo.hr


Abdomen

Acarapis woodi

Alberti Žnideršićeva košnica

Američka gnjiloća legla

Anafilaktički šok

Anestezija

AŽ

AŽ košnica

Benzaldehid

Čelar

Celjar

Čistač ticala

Cjedilo za med

Čmela

Čmelac

Čmelinjak

Čmelorski škrljak

Dimilica

Dubina

Eko pčelinjak

Feromon upozorenja

Filtracija

Glukoza

Grabež

Grudni koš

Gverc

Gvirc

Higijenska pojilica

Izletnica

Jastreb osičar

2014


Kašeta ud čel

Kavez za matičnjak

Komora za dekristalizaciju meda

Košnica

Kranjska pčela

Langstroth košnica

Lažne matice

Leglo od lažne matice

LR košnica

Maslačak

Matična rešetka

Matičnjak

Medari

Medeno vino

Medište

Medni mjehur

Medni ocat

Medni vijenac

Medovina

Melittin

Nektar

Nož za otklapanje

Nukleus

Okvir

Opća anestezija

Paketni roj

Pčela

Pčelar

Pčelari

Pčelarica

2014


Pčelarska četka

Pčelarska jakna

Pčelarske rukavice

Pčelarski časopis

Pčelarski šešir

Pčelarsko dlijeto

Pčelarstvo

Pčele izviđačice

Pčele radilice

Pčelinja zajednica

Pčelinjak

Pčelinji otrov

Pletara

Plodište

Pojilica za pčele

Pojiti

Prisilni matičnjak

Prsa

Raad košnica

Roj

Rojenje

Rukavice

Saće

Satje

Satonoša

Setje

Španer trake

Spremnik za med

Sunčani topionik voska

Ticalo

2014


Top Bar košnica

Topionik voska

Trbuh

Tromba

Tronbo

Tučak

Varoza

Varroa

Višak meda

Volnjak

Vosak

Vošćina

Voskov moljac

Vrcaljka

Vrcani med

Vulenjak

Žalac

Zimsko klupko: Poput ostalih kukaca i pčela je hladnokrvna no ona ne prelazi u stanjehibernacije niti ne umiru već se na jesen one okupljaju okolo sakupljene i uskladištene hrane uklupko unutar nastambe i tako stvaraju potrebnu temperaturu kako bi sa minimalnimkretnjama preživjele. Znači to možemo nazvati kao skupina medonosnih pčela koja se zbogniskih vanjskih temperatura uklupčala oko prikupljene hrane i drži se zajedno kako bi seugrijale. Što su vanjske temperature hladnije to je klupko kompaktnije i drži se čvršće unutarnastambe. U sutropskim krajevima pčele ne ulaze u klupko već su radno aktivne tijekom cijelegodine. Tijekom zimse hladnoće temperatura se održava samo unutar klupka dok je ostataknastambe negrijan, odnosno on je samo takav koliki je gubitak iz klupka što je gotovozanemarivo u odnosu na vanjsku temperaturu.

KORIŠTENA LITERATURA

http://www.pcelarstvo.hr

http://www.pcelar.hr

Documents

Mali priručnik za neznalice i pčelarske sveznalice · PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA Slika:Christian Vöhringer – Pieter