Marjan Drmač, Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog stećka

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVIKNJIGA XVI/2 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010)

SARAJEVO 2012

RADOVI Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Knjiga XVI/2 2012.

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Iljasu Hadibegoviu (1938-2010)

REDAKCIONI ODBOR Ivo Komi, Enver Imamovi, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi, Zijad ehi, Vesna Mueta-Aeri, Husnija Kamberovi, Salmedin Mesihovi, Senadin Musabegovi, Asja Mandi, Aida Abadi-Hodi, Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj REDAKCIJA Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi, Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra ai, Adnan Kaljanac, Haris Dervievi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi SEKRETAR REDAKCIJE Emir O. Filipovi UREDNIK Esad Kurtovi

Nauna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora, a ne nuno i Redakcije asopisa.

Ovaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2011. godinu.

Pregledni rad (Review paper) 726.825(497.6)14 929.731 Radosali R. 929.731 Dragosali R. marjan drma

Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog stekaAbstrakt: O velikom knezu bosanskom Radoju skoro da nemamo nikakvih podataka, kada je u pitanju izvorna graa. Upravo su iz tog razloga u historiografiji nastale dileme kada je rije o historijskom identitetu ovog ovjeka, tako da se u odreenim historiarskim krugovima pokazao interes za otkrivanjem potpunijeg identiteta velikog kneza bosanskog Radoja. Meutim, unato velikim naporima do konanog rijeenja se nije dolo. Historiografija je ponudila dva rijeenja, a ona su da je veliki knez bosanski Radoje, zapravo upan i knez Radoje Radosali ili knez Radoje Dragosali. Ove dvije linosti su svjedoci koji se spominju u bosanskim kraljevskim poveljama na prijelazu iz XIV. u XV. st. Kljune rijei: Radoje Radosali, Radoje Dragosali, veliki knez bosanski, upan, knez. Abstract: We have almost no information about the Grand Count of Bosnia Radoje, when primary sources are concerned. It is because of this that dilemmas arose in historiography about the historical identity of this man, so that certain historians showed interest for the uncovering of this problem. However, despite the great efforts, a final solution was not found. Historiography provides two possibilities; one is that Radoje, the Grand Count of Bosnia, was in fact upan and Count Radoje Radosali, and the other one is that he was Count Radoje Dragosali. These two individuals are mentioned as witnesses in Bosnian royal charters from the end of the 14th and beginning of the 15th century. Key words: Radoje Radosali, Radoje Dragosali, Grand Count of Bosnia, upan, Count

Steak velikog kneza bosanskog Radoja esto emo u historiografskim tivima srednjovjekovne Bosne susresti titulu i ime veliki knez bosanski Radoje. Budui da je imao vrlo vanu titulu, pojedini historiari su promiljali tko bi mogao biti taj ovjek. Izvorna graa i jedini spomen dotine linosti je natpis sa njegovog steka koji se nalazi na lokalitetu Brdanjak u Zabru (pored dananjeg sela Lepenice) kod Kiseljaka. Na lokalitetu se nalazi nekropola sa sedamnaest steaka i ona je danas sastavni dio katolikog groblja. Meu stecima su etiri velika i dva obina sljemenjaka, a ostalo su sanduci. Sljemenjaci su 195

marjan drma

od krenjaka i paljivo su obraeni, dok je obrada sanduka gruba, a materijal konglomerat. Grupa od etiri velika sljemenjaka je i terenski neto odvojena od ostalih spomenika.1 Upravo jedan od ova etiri je Radojev steak. Na steku je istaknuto ljeme i krovni prijepusti.2 Njegovi ukrasni motivi su obina i tordirana vrpca i grb koji se sastoji od vuje glave i neto prednjeg trupa sa prednjim nogama, okruen vijugastom vrpcom iz koje ravnomjerno izlaze po tri listia. U ovakvoj formi grb velikog kneza Radoja je jedini potpuni grb koji je isklesan na jednom steku.3 Osim toga na spomeniku se nalazi nekoliko rozeta. Na jednoj bonoj i jednoj eonoj strani urezan je natpis koji kae da je to spomenik velikog bosanskog kneza Radoja, koji je postavio njegov sin knez Radi.4 Vrlo blisku analogiju ovome grbu predstavlja grb na peatnom prstenu iz Arnautovia koji takoer ima iste simbolike elemente na grbu.5 Radojevu grobnicu su u prolosti vie puta otvarali traei grobno blago pri emu su naeni ostatci srmali-ohe6 i Radojev prsten peatnjak.7 Steak je i danas u slinom stanju, kao i 1958/59. g, kada ga je Pavao Aneli analizirao. Steak ima na sebi dva velika oteenja, koja su prema Anelievim fotografijama iz 1963. g. bila evidentna i u to vrijeme. Prema tome, oteenja su nastala ranije i to najvjerovatnije izmeu I. i II. svjetskog rata kada je Vinko Mikolji (visoki advokat i ljubitelj starina) kopao ispod steka. Obzirom da je ovo jedan od najvrjednijih steaka u Bosni i Hercegovini, smatram da bi trebalo poduzeti hitne mjere konzervacije i prevencije s ciljem to boljeg ouvanja nacionalnog kulturnog blaga.

Pavao Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 60-61. 2 , . ( 2 ), (dalje: ), XV, II, , 1928, 143. 3 Pavao Aneli, Arheoloka ispitivanja, u: Lepenica (Priroda, stanovnitvo, privreda i zdravlje), Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1963, 181-182. 4 efik Belagi, Steci Kataloko-topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 167; Dubravko Lovrenovi, Steci bosansko i humsko mramorje, II. dopunjeno izdanje, RABIC, Sarajevo, 2010, 258. 5 Koji je od Pribinia pokopan u Milima (Arnautoviima), danas nije mogue pouzdano utvrditi. Mogue je da se radi o upanu Brajku (bilj. 47). Pavao Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, u: Visoko i okolina kroz historiju 1, Skuptina optine Visoko, Visoko, 1984, 230. 6 Vid Vuleti-Vukasovi, Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini, Viestnik Hrvatskoga arkeologikoga drutva, Broj 1, Zagreb, 1889, 44-45. 7 Prsten ispod steka kneza Radoja iskopao je, u svoje vrijeme, visoki advokat Vinko Mikolji. Prsten se danas nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, koji ga je kupio od Mikoljijevih nasljednika (bilj. 46). Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, 230.1

196

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog steka

Slika 1. Natpis na Radojevom steku sa tordiranim uetom (snimio: Marjan Drma)

Slika 2. Grb na Radojevom steku (snimio: Marjan Drma)

Prema transliteraciji i transkripciji ire Truhelke8 na Radojevom steku pie: Ua bona strana 1. red: Se Zlamenie kneza Dulja bona strana 1. red: Radoe velikoga kneza bosanskoga 2. red: apostavi sinj 444 negov 3. red: j knezj Radij z boiom pomo~ 4. red: i svoihj vqrnqhj asinom ni sd... 5. red: omj inomj pomoi~ nego samj onj Se zlamenie kneza-Radoe velikoga kneza bosanskoga, a postavi sinj negovj knezj Radij z boiomj pomoju i svoihj viernihj a sinomj ni sd(rug)omj inomj pomoiju nego sam. Budui da smo prezentirali steak sa veinom referenci koje nam on nudi, u daljnjem izlaganju pokuat emo dati odgovor na pitanje tko je veliki knez bosanski Radoje? Da bismo bili u mogunosti povezati diplomatiku grau sa natpisom sa steka prvo emo rei neto o tituli velikog kneza bosanskog. Titula kneza je dosta rairena kod slovenskih naroda i uvijek je oznaavala starjeinu, poglavara i ovjeka od ugleda. Ona je stekla znaajnu ulogu u srednjovjekovnoj8

, , , II, , 1889, 76. 197

marjan drma

Bosni u doba oblasnih gospodara.9 iro Truhelka smatra da su bosanski knezovi upravljali onim dijelom zemlje, koji se u ono doba naziva Bosnom.10 Marko Vego na to dodaje, da je pridjev bosanski, sinonim za visoki knez. Bosanski knez je obavljao dunost starjeine dvorske kancelarije i njemu je bio podreen niz pisara raznih zvanja.11 Titula velikog kneza bosanskog nije bila nasljedna, a dodjeljivao ju je sam kralj.12 Ona potpuno odgovara poloaju palatina na ugarskom dvoru13 i vee se za bosanski kraljevski dvor. Sudei po svemu ova titula je uvedena u srednjovjekovnu Bosnu u drugoj polovici XIV. st. za vladavine Tvrtka I. Razlog tomu je bio prelazak stolnog kraljevskog mjesta iz Visokog u Sutjesku i Bobovac.14 Veliki knez bosanski je postavljen (od strane kralja) da vodi rauna o dvoru i dvorskoj kancelariji u Visokom.15 U srednjovjekovnoj Bosni spominje se svega nekoliko linosti koji su nosili ovu titulu,16 i svaki spomen je iz druge polovice XIV. i prve polovice XV. st. Ukoliko uz spomenuto pretpostavimo da je i Radojev steak podignut nekad u to doba, onda se prirodno namee odgovor da je Radoje ivio i djelovao u ovo vrijeme. to se tie Radojevog ugleda, on nije mogao da se mjeri sa hercegom Hrvojem Vukiem, knezom Pavlom Radinoviem i vojvodom Sandaljem Hraniem. On takoer nije nastupao kao samostalni oblasni gospodar,17 nego je obavljao dvorske poslove u Visokom. , ( ), Knowledge, , 2001, 88-99. 10 Tako je bilo knezova humskih, knezova Usore, Soli, Donjih krajeva, Drine, a te su pokrajine na dvoru obino imale zastupnika, koji se u dravnim listinama spominju u popisu svjedoka. iro Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), Knjiga 1, Sarajevo, 1901, 96. 11 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 80. Sjedite mu je bilo na dvoru bosanskog kralja, gdje je obavljao funkciju starjeinedvorske kancelarije. Vesna Mueta-Aeri, Sarajevo i njegova okolina u XV. stoljeu (Izmeu istoka i zapada), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005, 40. 12 Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, 120. 13 Pejo okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, Croatica christiana periodica 37, Zagreb, 1996, 77. 14 -, , , , 1978, 36. Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004, 315-320. 15 . , , XLI, Beograd, 2004, 316. 16 Ovi se knezovi zovu knezovi bosanski te se opetovano spominju: za kralja Tvrtka II. bosanski knez Tvrtko Borovini (1433.), za Tome bosanski knez Radi Mozoli (1446.), a u natpisima bosanski knez Radivoj (Toplik) i bosanski knez Bati (Kopoi). Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka, 96. 17 , , . , ( ), 100.9

198


Geografska blizina Lepenice kraljevskom dvoru u Visokom takoer ide u prilog velikom knezu bosanskom Radoju. Ukoliko je stanovao u Lepenici lako je mogao stizati u Visoko i obavljati svoje dunosti, govorimo li o prostornoj udaljenosti ova dva mjesta. Prva poznata linost sa titulom velikog kneza bosanskog bio je Hrana (Vukovi) Kosaa.18 Poslije njega spominju se: Dragia (Vuki) Hrvatini,19 Priboje Masnovi,20 Radoje Radosali,21 Bati Mirkovi,22 Tvrtko Borovini23 i Radi Mozoli.24 Odreenim analogijama poelo se pretpostavljati da je veliki knez bosanski Radoje, zapravo upan i knez Radoje Radosali ili knez Radoje Dragosali. Ove linosti javljaju se kao svjedoci u kraljevskim poveljama bosanskog srednjovjekovlja na prelazu iz XIV. u XV. st.25 U samome tekstu, uoljiva je sumnja pri tvrdnji da je jedan od ove dvojice veliki knez bosanski Radoje, bez obzira na vremensku podudarnost. Otvorena je mogunost da doista jeste jedan od njih,26 ali isto tako i da je netko sasvim trei. Da bismo nastavili ka cilju potrebno nam je sagledati povelje i titule koje se spominju u poveljama uz Radoja Radosalia i Radoja Dragosalia. Dileme oko svjedok Radoj Radoje Radosali je jedna od znaajnijih linosti bosanskog srednjovjekovlja na prijelazu iz XIV. u XV. stoljee. O njemu imamo svega nekoliko turih podataka gdje se kao svjedok spominje u bosanskim kraljevskim poveljama meu brojnomOn je spomenut 13. februara 1423. g. u mletakoj povelji kao magni comitis regni Bossine. , , , IV-V., , 1949-1950, 208. 19 , , , . , III, , 1891, 233. 20 Aneli, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, 122. 21 , , 314. 22 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1979, 56-57. 23 okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, 57-81. 24 -, 19. . 1450., , , 1905, 253-256. 25 , , (dalje: ), 6, , 2007, 180-181. 26 Ljubomir Stojanovi je bio miljenja da ovaj steak pripada Radoju Dragosaliu. , , I, , , 1902, 74. Marko Vego je dijelio miljenje Ljubomira Stojanovia. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, 65. Pavao Aneli je pak bio miljenja da steak pripada Radoju Radosaliu. Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, GZM, Nova serija, Tom XXVI, 1971, 357. Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, 60-61. Aneli, Arheoloka ispitivanja, 181-182.18

199

marjan drma

drugom vlastelom.27 Njegova linost je prilino marginalizirana u historiografskim tivima i uglavnom se usputno spominje. U diplomatikoj izvornoj grai, njegovo se ime sa titulom upan spominje dva puta i to 1392. i 1395. g. Radoje Radosali sa titulom knez, spominje se u periodu od 1399. do 1405. g.28 Ostaje otvoreno pitanje da li je Radoje Radosali bio upan pa je postao knez ili se radi o dvojici velmoa koji sluajno nose isto ime, ali razliite titule. Pavao Aneli je na osnovu steka velikog kneza bosanskog Radoja bio miljenja da je Radoje Radosali bio upan i knez od upe Lepenice. Uspio je sainiti genealogiju Pribinia, kojoj je pripadao i Radoje Radosali. Pribinie je ubicirao na prostor gornje Lepenice i to tono na regiju gdje je podignut steak velikog kneza bosanskog Radoja.29

Slika 3. Izdvojena etiri sljemenjaka od ostataka nekropole. Drugi s desna je Radojev steak. (snimio: Marjan Drma)

Slika 4. Oteenja na Radojevom steku (snimio: Marjan Drma)

Da bismo prihvatili Anelievu intuitivnu pretpostavku, potrebno nam je za poetak popratiti titularne procese u poveljama bosanskog srednjovjekovlja u to doba. Pratimo li kronoloki povelje kroz drugu polovicu XIV. st. uvidjet emo kako broj knezova raste, a upana se smanjuje.30 Aneli smatra da se upa Lepenica raspala koncem XIV. st. na tzv. kneije31 ili kasnofeudalne upe manjih teritorijalnihSvi su oni osim titule dvorski opsluivali jo i zvanje kneza. Posjedovali su leno, i skoro u svim poveljama i ugovorima sudjeluju kao svjedoci. Bilo je meu njima i takvih koji nose atribut upana. Jedan od takvih je i Radoje Radosali koji je: ot dvora prijestav upan. Pavo ivkovi, Socijalne promjene na dvoru bosanskih kraljeva tijekom 14. i 15. stoljea (Primjeri nastanka novog plemstva u Bosni), Radovi, Vol. 21, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1988, 26. 28 Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, 357. 29 Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji sednjovjekovne Bosne, 60-61. 30 j , . , , , , 1863, 455. 31 Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji sednjovjekovne Bosne, 68.27

200


okvira.32 Ova pria bi ila u prilog Aneliu u kontekstu Radoja Radosalia. Ako je bio upan upe Lepenice, mogao je postati knez kneije (dijela raspadnute upe). Meutim, nije nam poznat sluaj u tadanjoj Bosni da je netko bio upan pa knez, to ne znai da se nije upravo tako desilo sa Radojem Radosaliem. Sima irkovi primjeuje da je u vrijeme Tvrtka I. bio izgraen sistem uprave u kojem su upani bili iskljuivo vladarevi organi. upani su esto bili zamjenici knezova kad bi ovi otili u rat, a u sudstvu se javljaju i knezovi upa.33 injenica je da se u ovo doba potiskuje titula upana, a sve vie do izraaja dolaze knezovi.34 Unato svemu ne moemo sa sigurnou prihvatiti da je Radoje Radosali upan i knez, ista osoba. Spomenuti emo obrnuti sluaj gdje je Dragia Dinji iz Podrinja bio knez, pa je postao upan,35 ali to nam i dalje ostavlja nae pitanje podjednako otvorenim. U ovoj prii rjeenje nam moda nudi spomen upana Radoja, koji je promakao Aneliu. Naime, 8. decembra 1400. g. u povelji kralja Stjepana Ostoje, kojom kralj vojvodi Hrvoju dariva Livno,36 upan Radoje (kao kraljev povjerenik) trebao je ispitati to narod misli o ovoj donaciji.37 injenica je da se upanu Radoju ne spominje prezime, ali se takoer u bosanskim poveljama tog doba ne spominje ni drugi upan Radoje osim upana Radoja Radosalia. Mala je vjerovatnoa da je neki drugi upan Radoje spomenut samo jedanput u toj povelji, mada nije iskljuena. Pridodat emo ovome da se 1395. g. upan Radoje Radosali spominje kao svjedok u darovnici Stjepana Dabie, Vukmiru Semkoviu i njegovoj brai. Godine 1400. u darovnici kralja Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju, upan Radoje se nalazi upravo uz ime Vukmira Semkovia. Indicije ovih teorija govore da bi ipak najloginije bilo da se ovdje radi zapravo o dvojici velmoa sa istim imenom, ali razliitim titulama. upan Radoje Radosali se spominje u poveljama u periodu od 1392. do 1400. g, a knez Radoje Radosali u periodu 1399. do 1405. g. Prema Aneliu, Radoje Radosali je bio sin kneza Radosava Pribinia38 i

Isto, 22. , , , , 1964, 216-218. 34 , . -, , : (XIV-XV), , , 2007, 288-289. 35 Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, 356. 36 Upisahj podj mo~ srqdnu peatj otvorena dva lista, danj Vukmiru Semkoviu i Vuku Nimiiu i upanu Rado~, da po~ u Hlivno. Franz Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858, 247-248. 37 Truhelka, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne, GZM, XXVI, 1914, 236. 38 Radosav Pribini je zabiljeen kao knez 17. jula 1392. g. Miklosich, Monumenta Serbica, 222.32 33

201

marjan drma

samim tim pripadnik velikake porodice Pribinia.39 Nama se sada namee pitanje koji je bio sin Radosava Pribinia, upan ili knez? Izgleda da bi bilo blie da je njegov sin knez Radoje Radosali, koji je od oca naslijedio titulu kneza i nastavio njegovim stopama u dravnim poslovima poslije oeve smrti. Radosav Pribini se posljednji put spominje 1392. g,40 a na istoj povelji je meu svjedocima upan Radoje Radosali. Manja je vjerovatnoa da se otac i sin zajedno spominju i to da sin ima veu titulu od oca. Dakle, prije e biti da je sin kneza Radosava Pribinia knez Radoje Radosali, koji se prvi put spominje 1399. g.41 Knez Radoje Dragosali se spominje par puta kao svjedok u bosanskim kraljevskim poveljama i to od 1399. do 1405. g.42 O njemu znamo jo manje nego o Radoju Radosaliu. Iz porodice Dragosali se prije Radoja spominje knez Gojak Dragosali.43 Meutim, izgleda je pripadnik ove porodice i knez Eugen Dragosali, koji je spomenut 1378.44 Mogue je da su ili Gojak ili Eugen, otac kneza Radoja Dragosalia. Prema ovome, oito je da su i Dragosalii bili vlasteoska porodica, koja je djelovala u kraljevskoj slubi na prijelazu iz XIV. u XV. st. Da li je moda knez Radoje Dragosali vremenom postao veliki knez bosanski Radoje, to je veliko i otvoreno pitanje. Ostaje nam mogunost da bi veliki knez bosanski mogao biti i neka sasvim etvrta osoba. Meutim, ta teza se ini najmanje vjerovatnom. Iako nemamo spomen velikog kneza bosanskog Radoja u poveljama bosanskih kraljeva, vjerujem da je spominjan u prvoj fazi svoje karijere dok je bio samo knez. Teko je prihvatiti tezu da veliki knez bosanski Radoje nije nikako i nigdje spominjan, osim na svom steku. Nakon reenog pokuat emo kneza i upana Radoja Radosalia, kao i kneza Radoja Dragosalia staviti u kontekst politikih zbivanja u Bosni u to doba. Cilj nam je paljivo odmjeriti koji je od ove tri linosti eventualno postao veliki knez bosanski i sahranjen u gornjoj Lepenici gdje je podignut, a nalazi se i danas, steak velikog kneza bosanskog Radoja.

Aneli, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavia, 357. Bilj. 30. 41 Miklosich, Monumenta Serbica, 234. 42 , , , , , 2006, 422, 426 i 494. 43 , , 180. 44 knezj Hegenj Dragoslalikj, Miklosich, Monumenta Serbica, 190.39 40

202


upan i knez Radoje Radosali i knez Radoje Dragosali u bosanskim kraljevskim poveljama upan Radoje Radosali poinje se javljati u poveljama nakon smrti kralja Stjepana Tvrtka I. 1391. g. Takve su okolnosti novog kralja Stjepana Dabiu (1391.-1395. g.) nagnale da na svoju stranu pridobije to vie vlastele, koja mu je bila potrebna da bi zateeno dravno stanje odrao to stabilnijim. Prva od povelja u kojoj se spominje upan Radoje Radosali pisana je 17. jula 1392. g.45 Dubrovani su poslali svoje poslanike Stipana Lukarevia i Rafaela Guetia na kraljevski dvor u Trstivnicu. Kralj Stjepan Dabia im je izdao povelju kojom je potvrdio sve povlastice i slobode, podijeljene im od njegovih praroditelja, a posebno od kralja Stjepana Tvrtka.46 upan Radoje meu brojnom vlastelom bio je svjedok ovog dogaaja. Oito je kralj elio ostati s Dubrovanima u dobrim odnosima, zbog kojih je srednjovjekovna Bosna tradicionalno imala veliku trgovaku korist. Vijesti o upanu Radoju Radosaliu u naredne skoro tri godine nemamo, ali nema sumnje da je mijenjao svoju politiku spram kralja i svojih dunosti, jer e se ponovno spomenuti njegovo ime na povelji Stjepana Dabie u ne tako vedrim okolnostima, govorimo li o skoroj smrti kralja Dabie. Tokom 1395. g. kralj Dabia se razbolio, ali je ipak 17. maja 1395. g. potvrdio upanu Vukmiru Semkoviu i brai mu Tvrtku i Stipanu selo Kolo na Duvanjskom polju, koje im je bio dao kralj Stjepan Tvrtko I. za drugo selo, Jelanicu. Stjepan Dabia im je potvrdio selo za njihovu vjernu slubu, osobito u turakih bojih.47 Prema povelji neupitno je prisustvo upana Radoja ovom dogaaju.48 Upadljivo je da je kralj nagraivao vlasteline koji su sudjelovali u bitkama protiv Osmanlija. Ovakve prilike upuuju naKralj Stefanj Dabia i sj bogodarovainomj mi gospoiwmj kralicwmj kyrj Elenomj na svetomj evanjelji i na asnomj krjsti gospodni i s vlasteli kralvjstva mi: s voevodomj Hrjvoemj, i voevodomj Vlatkomj Usorjskimj, s knezemj Stipoemj Hrjvatiniemj, s knezemj Radosavomj Prqbiniemj, s knezemj Dobrosavomj Divoeviemj, s Tefaiwmj Batalomj, s knezemj Goqkomj Dragosaliemj, upanomj Tvrjdisavomj Tuicomj, s knezem Vljihnomj Blatkoviemj, s knezem Voisavomj Boevodiemj, s knezem Vljkjcemj Narjtiiemj, upanomj Radoemj Radosaliemj, upanomj }rqemj Tihjinoviem, z dvorjscimj Stanjcemj Prqkuiemj; i semu ytvrjdenu i neporonu vqti do vika naega n iqhj. Miklosich, Monumenta Serbica, 222. 46 Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 198. 47 Marko Perojevi, Stjepan Dabia, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1998, 362. 48 A tomu svidoci i runici nai vlastele, wtj Bosne knezj Pavlj Radinovij z bratiwmj, knezj Prqboe Masnovij z bratiwmj, tepai Batalo z bratiwmj, Vljkota Prqbinij z bratiwmj, Sanjdalj bovoda z bratiwmj, Grgurj Viljhanij z bratiwmj; wtj hljmjske zemle knezj Vljkainj Milatovij z bratiwmj, knezj }ran Radivoevij z bratiwmj; wtj doljnihj krai voevoda Hrjvoe z bratiwmj, knezj Mladinj Stanjij z bratiwmj; wtj Usore voevoda Bljihna z bratiwmj, knezj Stipacj Biloevij z bratiwmj; wtj dvora prqstavj upanj Radoe Radosalij z bratiwmj; a wdj svoiti Branko Simjij z bratiwmj. Miklosich, Monumenta Serbica, 226-227.45

203

marjan drma

jo uvijek relativno stabilno stanje unutar same drave. Nedugo potom kralj Stjepan Dabia umire,49 a na bosanskom prijestolju ostaje njegova ena Jelena Gruba (1395.1398. g.). U ovo doba e ve polako poeti jaati dravna politika djelatnost oblasnih gospodara, meu kojima e se posebno isticati Hrvoje Vuki. Od 1395. g. proi e pet godina da bi opet dobili vijesti o upanu Radoju. Naime 8. decembra 1400. g. u povelji novog kralja Stjepana Ostoje (1398.-1404. g.), kojom kralj vojvodi Hrvoju dariva Livno,50 upan Radoje (kao kraljev povjerenik) trebao je ispitati to narod misli o ovoj donaciji. U ovo doba je velika mo vojvode Hrvoja. Dodjela Livna vojvodi Hrvoju je jedna od gesti kojom kralj eli da ga zadri na svojoj strani, kao saveznika i vjernog velmou. U projektu o donaciji sudjelovao je i upan Radoje, jer je poslan od strane kralja da izvidi kako e narod reagirati na sve to.51 Nakon ovog spomena u diplomatici bosanskog srednjovjekovlja upanu Radoju Radosaliu se gubi svaki trag. Vratiti emo se godinu dana unazad i propratiti prvi spomen knezova Radoja Radosalia i Radoja Dragosalia. Oni e prvi put biti spomenuti u kraljevskoj povelji nakon dolaska na prijestolje kralja Stjepana Ostoje 1398. g.52 Povelja je bila upuena Dubrovanima 15. januara 1399. g. u kojoj, izmeu ostaloga, pie kako su Dubrovani doli govoriti kralju za zemlje koje im je darovao.53 Uz brojne velikae koji su bili svjedoci ovog ina (meu kojima je prvi vojvoda Hrvoje) spominju se knezovi Radoje Radosali i Radoje Dragosali.54 Nedugo potom dva kneza se spominju 5. februara 1399. g. u povelji kralja Stjepana Ostoje upuene Dubrovanima, kojom kralj trai da mu Dubrovani isplate Dmitrovdanski dohodak u vrijednosti od 2000 perpera.55 U ove dvije povelje vidno je da kralj eli zadrati dobre odnose s 1395. , (8. ) . , , 174. 50 Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858, 247-248. 51 Truhelka, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne, 1914, 236. 52 Izbor Stjepana Ostoje obavljen je izmeu 20. svibnja i 10. lipnja 1398. Glavnu rije pri izboru imao je vojvoda Hrvoje Vuki, kome je novi kralj postao pokoran i posluan. Perojevi, Stjepan Ostoja, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 375. 53 Dubrovani su dobili 24 sela u Primorju i to: Kurilo, Osalnik, Ljuba, Gromau, Oraac, Trsteno, Draevo, Brseevo, Mravinac, Dulgo, Maljkove (Donje i Gornje), Slano, Trnovu, Podgoru, epikue, Podima, Koteze, Zaton, Visoane, Toilnik, Smokovljane, Olje i Topolu. Perojevi, Stjepan Ostoja, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 378-379. 54 I kjda stvori si~ milostj kralevstvo mi, tuzi bihu kralevstva mi vlastele, a na ime voeboda Hrjvoe knezj Pavlj Radinovij, voeboda Sanjdalj, tepai Batalo i voeboda Vlatko Tvrjtkovij, voeboda Vljkainj Milatovij, voeboda Pavlj Kleij, knezj Prqboe Masnovij, knezj Radoe Radosalij, knezj Radoe Dragosalij, knezj Voisavj Voevodij, knezj Vukainj Zlatonosovij, knez Kovaj Diniij. Miklosich, Monumenta Serbica, 234. 55 Kral Stepanj Wstoq i z bogodarovano-m-i gospoiomj kralicomj kirj Kuqvomj, postavive ruci na svetomj evanjeli i na jsnomj krjsti gospodjnq i s vlasteli kralevjstva mi: s boebodomj Hrjvoemj, s knezomj Pavlomj Radinoviemj, s tepaiomj Batalomj, s boevodom Sanjdalemj, s boevodom Pavlomj Kleiemj, s boevodom Vlatkomj Tvrjtkoviemj, s boevodom Vljkainomj49

204


Dubrovnikom, ali uz uvjet da oni izvravaju svoje obaveze spram Bosne. Dva kneza su nesumnjivo na strani kralja i svjedoci su izdavanja ovih povelja. Kako je rasla mo Hrvoja Vukia, vremenom su se poeli zatezati odnosi izmeu njega i kralja Stjepana Ostoje i trebao se dogoditi prestini obraun meu njima.56 Ipak, u tim kriznim vremenima knez Radoje Radosali je ostao vjeran kralju. To zakljuujemo zahvaljujui povelji kralja Stjepana Ostoje od 22. aprila 1404. g.57 u kojoj se on spominje. Povelja je izdana na Visokom i upuena je mletakim trgovcima. U njoj pie kako mletaki trgovci mogu slobodno trgovati po cijeloj Bosni bez ikakvih dadbina. Kralj takoer obeava da e sam nadoknaditi tetu ukoliko neki Mleanin bude opljakan. Ovaj ugovor je oito bio uperen protiv dubrovakih trgovakih interesa.58 U ovo doba odvija se rat izmeu Bosne i Dubrovnika (1403.-1404. g.) u kojemu je Ostoja, po svemu sudei, elio podjarmiti Dubrovnik. Malo je udno da knez Radoje Dragosali nije bio svjedok ovog dogaaja. Dva puta ranije je njegovo ime stajalo uz ime kneza Radoja Radosalia u poveljama iz 1399. g. Mogue je da se knezu Radoju Dragosaliu nije dopadala kraljeva politika spram Dubrovnika, tako da nije htio ni sudjelovati u takvom inu jer je vidio bolju priliku za sebe, ako ostane na strani Hrvoja i Dubrovnika. Mihailo Dini takoer primjeuje kako se u ovom periodu pojedini bosanski velikai brinu za svoje interese i kako neki naputaju kralja Ostoju.59 Ukoliko se u ovo vrijeme knez Radoje Dragosali odmetnuo od kralja Ostoje manja je vjerovatnoa da se javljao kao svjedok na poveljama po drugom Ostojinom dolasku na vlast. Samim tim, knez Radoje Dragosali bi izgubio prostor za djelovanje u dravnojMilatoviemj, s knezomj Radoemj Radosaliemj, s knezomj Voisavomj, s knezomj Vukainomj Zlatonosoviemj, s knezomj Radoemj Dragosaliemj, s knezomj Prqboemj Masnoviemj, s knezomj Vukomj Tepiemj, s knezomj Kovaemj Diniiemj. Miklosich, Monumenta Serbica, 236-237. 56 . . , , 203. Nemiri, ponukae kralja Ostoju i bosanske boljare, da sazovu zbor u Visoko. Truhelka, Nai gradovi.-Visoki., Nada, br. 19, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1903, 259. 57 Consilio cum magnificis et potentibus dominis comite Paulo Radinovich, vayvoda Vochomir Jurievich, vayvoda Paval Clisich et vayvoda Radiz Sanchovich et comite Radoe Radosalich baronibus nostris, ac etiam cum consilio quam plurium nobilium et militum apud nos consistentium. ime Ljubi, Listine o odnoaju izmeu junoga slavenstva i Mletake republike, Knjiga V, JAZU, Zagreb, 1875, 39-41. Eusebius Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Vol, XXIII, Zagreb 1892, 73. 58 Ferdo ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1902, 182-183. 59 Mihailo Dini, Bosanska feudalna drava od XII. do XV. stoljea, u Historija naroda Jugoslavije I, kolska knjiga, Zagreb, 1953, 596. 205

marjan drma

slubi i mogunost da on postane veliki knez bosanski. Ova hipoteza ne donosi konaano rjeenje, ali ipak odaje sumnjiv dojam u odnosima izmeu kneza Radoja Dragosalia i kralja Ostoje. Knez Radoje Dragosali e se spomenuti kao svjedok u kraljevskoj povelji tek nakon to je kralj Ostoja svrgnut s vlasti. Uskoro je na Ostojino mjesto doveden kralj Tvrtko II. Tvrtkovi (1404.-1408. g.). U ovom periodu knez Radoje Radosali se morao odluiti, da li e se prikloniti novom kralju.60 To je na koncu oigledno i uinio, jer se kao svjedok javlja na njegovoj povelji upuenoj Dubrovanima 24. juna 1405. g.61 U ovoj povelji ponovno se spominje knez Radoje Dragosali, kojemu je po svemu sudei odgovarala politika Tvrtka II. Tvrtkovia u koju je bio vjerovatno i ranije ukljuen. Kralj je izdao povelju u Trstivnici, gdje je u tu svrhu doao Dubrovanin Nikola Gueti. Kralj je onda potvrdio sve zakone i uvite i povelje i zapise kralja Tvrtka I., Dabie i Ostoje, te posjede Lisac, Imoticu i Trnovicu, koji nisu u ranijim poveljama bili upisani.62 Nakon ovog izglaeni su odnosi Bosne i Dubrovnika. Mogue je da se posljednji put spominje jedan od knezov Radoj u povelji kralja Stjepana Ostoje, nakon to se kralj Stjepan Ostoja ponovno vratio na prijestoje 1408. g.63 U tekstu povelje nemamo knezovo prezime, tako da je teoretski mogue da se spomen odnosi na kneza Radoja Radosalia ili kneza Radoja Dragosalia, ali prije e biti da je jedan od te dvojice Radoje Radosali jer je sudei po svemu on taj knez, koji je i ranije ostajao vjeran kralju Ostoji. Naime, to jeOstaje otvoreno pitanje to je Tvrtko II. uradio s ostalim Ostojinim pristalicama. Nije nam poznato kakvi su bili stavovi Pavla Kleia, kneza Radoja Radosalia i Vukmira Jurjevia, koje neto ranije susreemo kao svjedoke na Ostojinoj povelji podarenoj Mleanima. Pavo ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV. stoljea), Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1981, 41. 61 Gospodinj kralj Tvrtko Tvrtkovij na svetomj eva(n)jdjelj~ i na asnomj krjsti hristovi i va .D. eva(njge)liste i va .vi. vrjhovjnihj apljstolji va .ti. svetihj wtacj, ie sutj va Niki~, i va vjse svete wtj vika bogu ugodivje i va due nae sa izabranimi vlasteli i veljmoami rusaga bosanskoga rotismo se i prisegosmo naipreq q gospodinj kralj Tvrtko Tvrtkovij i gospodinj hercegj Hrjvoe splicki i knezj Pavlj Radinovij i knezj Vukcj Hranij i voeboda Sanjdalj Hranij i knezj Bawa Hercegovij i knezj Radoe Radosalij i knezj Radoe Dragosalij i knezj Batij Mqrjkovij i knezj Radosavj Priboevij i knezj Vladisavj Dqniij i knezj Vukj Rogatij i knezj Bqlica Bqljhanij, iako sem~ vie pisanomu ne biti potvorenu ni pokolebimu do djni i do vika. Miklosich, Monumenta Serbica, 256-257. , , , 490-495. 62 Perojevi, Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 416-417. II (1404-1409) 1405. , . , XV , , XL-XVI, , , (1993-1994) 1995, 19. 63 Sloivi se dakle, ova gospoda podigoe opet na bosansko prijestolje Stjepana Ostoju. Bilo je to u listopadu 1408. Izbor Ostojin bio je uperen osobito protiv hercega Hrvoja. Perojevi, Stjepan Ostoja (opet), u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 427.60

206


bila darovnica brai Radivojeviima, napisana 28. decembra 1408. g,64 kojom ih je kralj nagradio za njihovu vjernu slubu.65 Nakon ovog datuma knezu Radoju Radosaliu se u diplomatikim izvorima gubi svaki trag. U budunosti e se kao svjedok u bosanskim kraljevskim poveljama spominjati kao nasljednik i sin kneza Radoja Radosalia, knez Radi Radojevi. Po sistemu patronimike, titularne osnove kao i vremenske podudarnosti, on moe biti sin kneza Radoja Radosalia ili kneza Radoja Dragosalia. Meutim, kralj Ostoja je drugi put ostao na vlasti do 1418. g. i teko da bi dozvolio da u dravnoj slubi slui netko tko mu je eventualno ranije okrenuo lea. Na steku velikog kneza bosanskog Radoja pie kako je steak podigao njegov sin knez Radi. Izvorna graa upuuje na to da je upravo Radi Radojevi, taj knez koji je podigao steak svom ocu Radoju. Radi Radojevi se posljednji put spominje 16. augusta 1420. g,66 a knez Radoje Radosali imao je veu mogunost za ostvarenje spomenute titule, tako da je vjerovatno on njegov otac. Najprije e biti da je knez Radoje Radosali nakon 1408. g. postao veliki knez bosanski. Imamo primjer Tvrtka Borovinia iz prve polovice XV. st, kojemu je titula kneza prerasla u titulu velikog kneza bosanskog,67 tako da takva titularna preinaka nije upitna. Spomenuti emo i to da se knez Radoje Radosali spominje prvi put 1399. g, zbog ega nam se namee pitanje o vremenu njegova roenja.68 Po svemu sudei Radoje Radosali je mogao biti roen najkasnije do 1385. g, a vrijeme njegove smrti je oko 1417. g, ako ne i ranije. Ovo nam govori da je doivio prosjenu srednjovjekovnu ivotnu starost, ali o nainu njegove smrti moemo samo nagaati.

Huic adsunt testes: dominus rex cum fratribus, comes Paulus cum fratribus, comes Radoje cum fratribus, comes Burech cum fratribus et prestantioribus Bosne, comes Radam Dragoevich et procurator comes Gjura Georgii Dragichievich. Fermendin, Acta Bosnae, 1752, 87-89 65 Zato im je darovao Omi s Primorjem s obje strane Cetine do rnovnice, Gorsku upu, grad Kruevac i Blato, upu Luku s obje strane Neretve izuzevi prava Sandaljeva, carinu pod Viseom, barkanj na Volivini i na Norinu i drugi dio Norinskoga, upu Veenicu do Neretve, grad Imotski sa upom Imotom i Posuje, mjesto Dvare sa upom Radobilje, upu Podsuje, upu Rakitno, upu Drenicu, grad na Poljih i sama Polja, upu Planinu, predio Krajinu od Neretve do Cetine, Neumski kraj. Perojevi, Stjepan Ostoja (opet), u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 428. 66 Miklosich, Monumenta Serbica, 304-306. 67 okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, 63-77. 68 Uvjet za stjecanje prava na javno djelovanje bila je punoljetnost, koja se dobivala s navrenih 14 godina ivota, poslije ega je mlada gospoda mogla nastupati, ali i nakon toga bilo je poslova za koje se traila potpuna sposobnost, a ona je nastupala s 18, odnosno 20 godina ivota. okovi, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovini, bilj. 16, 61.64

207

marjan drma

Umjesto zakljuka Nakon vie unakrsnih metoda koje smo koristili, pri tenji da doemo do cilja, ono to moemo ponuditi je sljedee. Vjerujemo da je veliki knez bosanski Radoje, oko ijeg steka je prepoznata dilema, zapravo knez Radoje Radosali. Steak je podigao knez Radi Radojevi, koji je bio njegov sin. O smrti velikog kneza bosanskog Radoja ne znamo nita, meutim moemo rei da je steak podignut izmeu 1408. i 1417. g. Godine 1417 e se u bosanskim kraljevskim poveljama kao svjedok poeti spominjati Radojev sin, knez Radi. Teza do koje smo doli ipak govori da je vlasteoska porodica Pribinia, bila iz gornje Lepenice. Iz toga se moe zakljuiti da Pavla Anelia intuicija ipak nije prevarila, ali zasigurno nije uzimao u obzir sve segmente koji su koriteni u ovome radu da bi iznio tu teoriju. Razlika je i u tome da smo dokuili da Radoje Radosali nije bio upan i knez, nego su to dvije razliite osobe. Nesumnjivo je da je veliki knez bosanski Radoje Radosali bio jedna od znaajnijih linosti u politikom dravnom vrhu srednjovjekovne Bosne na prijelazu iz XIV. u XV. st, a samim time zasluuje vie panje u historiografiji, od one koju je dosada imao. Nosio je titulu kneza od 1399. g, a nakon 1408. g. postao je veliki knez bosanski. Osim njega u poveljama bosanskih kraljeva u njegovo doba ima jo svjedoka o kojima bi se pojedinano moglo vie rei u literaturi, te bi se jo dublje moglo dokuiti unutarnje politiko stanje srednjovjekovne bosanske drave na prijelazu iz XIV. u XV. st. Veliki knez bosanski Radoje Radosali je u ovim prijelomnim godinama itavo vrijeme ostajao odan kraljevima i nije pao pod politiki utjecaj domae krupne vlastele, Dubrovnika ili Ugarskog kralja.. Prema steku iz Lepenice i njegovoj ornamentici moglo bi se eventualno govoriti i o religijskom identitetu Radoja Radosalia velikog kneza bosanskog. Vjerovatno je zbog svog ugleda u praksi imao odreene ovlasti na prostoru upe Lepenice, koja je u njegovo vrijeme obuhvatala dananje opine Kreevo, Kiseljak i Fojnicu, kao i u Visokom u kojem je radio. Shodno tome imao je ljude, koji su bili potrebni za sve segmente drutvenog ivota u to doba, u njegovoj i kraljevskoj slubi. Kao to je on uao u dravnu slubu preko svoga oca Radosava Pribinia, tako je i njega u tom poslu naslijedio sin Radi Radojevi. Genealogiju velikakog roda Pribinia je teko pratiti u poveljama nakon 1420. g. Mogue da su se potomci kneza Radia Radojevia vremenom odmetnuli od kralja i uli u savez s Osmanlijama, koji su u narednim decenijama postali prisutniji u Bosni.

208


Marjan Drma The Grand Count of Bosnia Radoje and the dilemma about his tombstone Summary Historians from several different generations have dealt with the problem of identity of Radoje, the Grand Count of Bosnia, without much success. We know that Radoje was a Bosnian Count and that he was buried on the site of Brdanjak in Lepenica near Kiseljak, where his tombstone still remains today. According to the inscription preserved on the tombstone we know that it had been erected by Radojes son Radi. The diplomatic sources of medieval Bosnian history present us with two possible solutions of Radojes identity. One is that he was in fact upan and Count Radoje Radosali, and the other one is that he was Count Radoje Dragosali. Both of these figures are mentioned as witnesses in Bosnian royal charters from the end of the 14th and beginning of the 15th century.

209

Documents

Marjan Drmač, Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog stećka