1

preveo s engleskog: Milan apina na veu slavu Presvetog Trojstva i za spasenje onih koji ele otvoriti svoja srca Gospodinu

"Nebeski Oe, molimo Te, daj da itanjem i razmatranjem Muke tvoga Ljubljenoga Sina, naega Gospodina Isusa Krista, jo vie uzljubimo njegov lik i djelo. Amen."

BL. Anna Katharina Emmerick

MEDITACIJA MUKE ISUSA KRISTA NAEG GOSPODINA

MEDITACIJA I

Pripreme za Pashu

Veliki etvrtak, 13. Nisana (29. oujak).

Juer uveer, bio je zadnji veliki javni obrok naeg Gospodina i njegovih prijatelja. Dogodio se u kui imuna Gubavca, u Betaniji. Tada je Marija Magdalena pomazala Isusove noge s dragocjenom pomau. Juda se na to sablaznio, i opet je pourio pravo u Jeruzalem, da urotniki dogovori s glavarima sveenikim, Isusovu predaju u njihove ruke. Nakon obroka, Isus se vratio u Lazarovu kuu, a neki su apostoli otili u gostinjac, smjeten pokraj Betanije. Tijekom noi ponovo je doao Nikodem u Lazarovu kuu. Imao je dugi razgovor s naim Gospodinom. Prije zore se vratio u Jeruzalem, praen dio puta Lazarom.

Uenici su ve pitali Isusa gdje e blagovati Pashu. Danas, prije zore, na Gospodin je pozvao Petra, Jakova i Ivana. Govorio im je nadugo, brinui se o svemu to su morali pripremiti i urediti u Jeruzalemu. Rekao im je kad se budu penjali na brdo Sion, sresti e ovjeka koji nosi vr vode. Oni ve poznaju toga ovjeka otprije. I za prolu Pashu, u Betaniji, on je pripremio obrok za Isusa i to je zato Matej u Evanelju pie: izvjesni ovjek. Neka ga slijede do njegove kue i kau: Uitelj kae, moje vrijeme je blizu, s tobom elim blagovati Pashu sa svojim uenicima (Mat. 26,18). Tada e vam pokazati blagovaonicu, a vi sve pripravite.

Vidjela sam dvojicu apostola kako se uspinju k Jeruzalemu, du gudure, juno od hrama, u smjeru sjeverne strane Siona. Na junoj strani brda na kojem je hram stajao, bili su nizovi kua. Ili su suprotno od kua, slijedei tok nadolog potoka. Kad su stigli na vrh brda Siona, koji je vii od mjesta na kojem je bio hram, skrenuli su k jugu i taman prije malog uspona sreli su ovjeka o kojem je Isus govorio.

Slijedili su ga i popriali s njim, ba kao to je Isus zapovjedio. Bio je vrlo radostan kad je uo o emu se radi. Odgovorio im je da je nalog za pripremanje veere ve izdan (vjerovatno od Nikodema), ali on nije znao za koga je veera, a sad je sretan kad je uo da je to za Isusa. Ovaj se ovjek zvao Heli. On je bio zet Zakarija iz Hebrona, u ijoj je kui pretprole godine Isus bio obavjeten o smrti Ivana Krstitelja.

Imao je samo jednog sina koji je bio Levit i prijatelj svetog Luke, i to prije nego je Luka bio pozvan od naeg Gospodina. Imao je jo pet keri, a sve su bile neudane. Svake bi godine

2

uzlazio na blagdan Pashe sa svojom obitelji i slugama. U tu svrhu je iznajmljivao dvoranu i pripremao Pashu za one koji nemaju nikoga svoga u gradu, koji su bili bez konaka. Ove godine je unajmio gornju sobu koja je pripadala Nikodemu i Josipu iz Arimateje. Pokazao je dvojici apostola gdje se nalazi i kako izgleda unutranje ureenje.

MEDITACIJA II

Dvorana Posljednje veere

Na junoj strani brda Sion, nedaleko od ruine dvorca kralja Davida, i trnice, na usponu koji vodi za dvorac, tamo je stajala okrenuta prema istoku jedna stara, vrsta graevina. Izmeu niza stabala, usred prostrana dvorita, okruena jakim zidovima. Lijevo i desno od ulaza prislonjene na zid bile su druge graevine, a osobito desno, gdje se nalazilo boravite majordoma, a blizu njega i kua u kojoj je Blaena Djevica i druge svete ene provela najvie vremena nakon Isusove smrti. Dvorana posljednje veere, koja je u originalu bila vea, prije je bila nastanjena hrabrim kapetanima kralja Davida. Tu su oni vjebali i uili uporabu oruja.

Prije izgradnje hrama tu je bila smjetena krinja kovega saveza i to dugo vremena, a tragovi toga mogli su se vidjeti u prizemlju. Takoer sam vidjela proroka Malahiju skrivenog ispod ovog krova. Tu je on pisao svoja proroanstva o Presvetom Sakramentu i rtvi Novoga zakona. Solomon je astio ovu kuu. U njoj je izvodio neke simboline i figurativne radnje, koje sam zaboravila. Kad je veliki dio Jeruzalema bio uniten od Babilonaca, ova kua je poteena. Vidjela sam i mnoge druge stvari povezane s njom, ali mogu se sjetiti samo ovih to sam ih kazala.

Zgrada je bila u vrlo devastiranom stanju kad je dola u posjed Nikodema i Josipa iz Arimateje. Uredili su glavnu zgradu prilino dobro, a gornju sobu bi izdavali strancima u Jeruzalemu za Pashe. Tako je i bilo da je na Gospodin blagovao Pashu prole godine u toj sobi. tovie, zgrada i okolne graevine su sluili kao skladita za spomenike i druge kamene izraevine i kao radionica za radnike. Jer, Josip iz Arimateje je posjedovao znaajne kamenolome u svojoj zemlji, odakle su dovozili velike blokove kamenja, koje su radnici oblikovali, pod njegovim brinim okom, u grobnice, ornamente, stupove, itd., za prodaju.

Nikodem je imao udio od toga, a esto je slobodno vrijeme provodio u oblikovanju kamena. Radio bi u sobi ili u suterenskoj dvorani koja je bila ispod nje, osim u vrijeme blagdana. To zanimanje s kamenom ga je dovelo u vezu s Josipom iz Arimateje. Postali su prijatelji, a imali su jo i drugih zajednikih poslova.

Jutros dok su Petar i Ivan razgovarali s ovjekom koji im je ustupio dvoranu, vidjela sam Nikodema u kui lijevo od dvorita gdje je bilo naslagano puno kamenja. Tjedan dana prije, vidjela sam kako su mnogi radnici angairani da poiste kompleks, slaui kamenje na jednu stranu i kako pripremaju gornju sobu za slavljenje Pahse. ini mi se da sam meu njima vidjela i nekoliko Gospodinovih sljedbenika, moda Arama i Temeina, roake Josipa iz Arimateje.

3

Dvorana veere, s pravom tako nazvana, bila je u centru kompleksa. Duina joj je bila vea od irine. Okruena je nizom niskih stupova, a kad bi se oni mogli ukloniti onda bi se dvorana pretvorila u veliki prostor, tada bi dvorana postala ogromna i prostrana. Dvorana je bila osvjetljena prirodnim otvorima na vrhu zidova. Ispred nje nalazio se trijem, odakle su vodila troja vrata. Velika unutranja dvorana bila je obasjana s viseim lampama. Zidovi su bili dopola okieni za blagdan, s predivnim tapiserijama. Na vrhu stropa nalazio se manji otvor prekriven prozirnom plavom gazom.

Stranji dio dvorane bio je odvojen od ostatka zastorom, takoer od prozirne plave gaze. Ova raspodjela dvorane u tri dijela imala je slinosti s hramom tako formiravi vanjski trijem, svetinju i svetinju nad svetinjama. U zadnjem odjeljku nalazile su se nonje, odjea i druge potreptine potrebne za slavljenje Pashe. U centru dvorane bila je kao neka vrsta oltara, jedna kamena klupa koja je izlazila iz zida, podignuta na tri stepenice, trapezna oblika. Mora da je sadravala gornji dio pei koja se koristila za peenje Pashalnog janjeta, jer danas, na Veliki etvrtak, stepenice su bile skroz zagrijane za vrijeme veere.

Ne mogu opisati u detalje sve to se nalazilo u ovom dijelu dvorane, ali sve je bilo ureeno za blagovanje Pashe. Iznad ovog oltara bio je prostor nie u zidu, ispred kojeg sam vidjela sliku Pashalnog janjeta s noem ispod grla, a krv je kapala na oltar. Ali, ne sjeam se kako je to tono izvedeno. U nii u zidu bila su tri ormaria raznih boja, koja su sliila naim tabernakulima. U njima se je dralo brojno posue koje se koristilo za Pashu. Poslije je Presveti sakramnet tu bio uvan.

U sobama sa strane dvorane nalazili su se divani na kojima su bili deblji pokrivi smotani u role i postavljeni na njih. Ti pokrivai su se mogli koristiti kao kreveti. Ispod cijele zgrade nalazio se prostran podrum. Koveeg saveza je bio smjeten tono na isto mjesto gdje e kasnije srce biti izgraeno. Pet ljebova ispod kue je sluilo za odvod otpada do kosine brda, na ijem je vrhu kua i izgraena. Vidjela sam Isusa kako prije tu propovijeda, izvodi uda i lijei, a puno puta su i uenici proveli no u pokrajnjim sobama.

MEDITACIJA III

Pripreme za blagovanje Pashalnog janjeta

Poto su uenici govorili s Helijem, on je otiao natrag kui kroz dvorite. Oni su okrenuli udesno i pourili niz sjevernu stranu brda Siona. Preli su most, ili putem koji je obrastao kupinama, stigli na drugu stranu kosine koja je bila ispred hrama i niza kua koje su bile juno od hrama. Tamo je bila kua starca imuna, koji je umro u hramu nakon prikazanja naeg Gospodina. Njegovi sinovi, od kojih su neki u tajnosti bili Isusovi uenici, sad su ivjeli tamo.

Apostoli su priali s jednim od njih. Bio je visok, crnomanjast, a imao je slubu u hramu. Otili su zajedno s njim do istone strane hrama, kroz predio koji se zove Ofel. Tu je Isus uao na Cvjetnicu u Jeruzalem. Otuda su otili do stone trnice koja je bila u gradu, a zatim do sjeverne strane hrama. U junim dijelovima trnice vidjela sam male torove u kojima su skakutali prekrasni janjci. Tu su su kupovala janjad za Pashu. Vidjela sam sina imunova kako ulazi u jedan od torova. Janjci su skakutali oko njega kao da ga poznaju. Izabrao je

4

etiri, a odnijeta su u dvoranu veere. Popodne sam ga vidjela u dvorani kako priprema Pashalne janjce.

Petar i Ivan su ili u razne dijelove grada da urede neke druge stvari. Stajali su ispred vrata kue nasuprot Kalvariji, gdje su uenici Isusovi boravili veliki dio vremena, a pripadala je Serafiji (poslije prozvanoj Veronika). Petar i Ivan su otuda uputili par uenika u dvoranu, dajui im naloge kojih se ne mogu sjetiti.

Uli su u Serafiniju kuu, gdje su jo uinili neke pripreme. Serafijin mu je bio lan Vijea i esto je bio angairan u poslovima. ak i kad je bio kod kue, malo bi ga vidjela. Bila je istih godina kao Blaena Djevica, i dugo je poznavala Svetu obitelj. Kad je dijete Isus ostao tri dana u Jeruzalemu nakon blagdana, ona je bila ta koja ga je opskrbila s hranom. Dva apostola uzee meu inim stvarima i kale koji e na Gospodin koristiti pri ustanovljenju Svete Euharistije.

MEDITACIJA IV

Kale koriten kod Posljednje veere

Kale koji su apostoli uzeli od Veronike je bio udesan i misteriozan po izgledu. Dugo vremena je uvan u hramu, meu dragim objektima velike vanosti, ija je originalna upotreba u hramu bila zaboravljena. Isti sluaj je bio s nekim stvarima u kranskoj Crkvi, gdje su mnogi posveeni dragulji (milosti) zaboravljeni i vremenom pali u neupotrebljavanje.

Antikne vaze i dragulji, pokopani ispod hrama, esto su bili iskapani, ponovo koriteni ili prodavani. Tako je bilo, s Bojim doputenjem, i s ovom svetom posudom, koju nitko nije mogao pretopiti zbog njegove grae. Bio je napravljen od nekog nepoznatog materijala. Sveenici su ga pronali u riznici meu dragocjenim posuem, nisu znali zato bi ga koristili, pa su ga prodali nekim antikvarima.

Poslije ga je Serafija kupila. Nekoliko puta ga je Isus ve koristio u slavljenju blagdana, a od dana Posljednje veere postao je ekskluzivno vlasnitvo kranske zajednice. Ova posuda nije uvijek izgledala isto otkada ju je koristio na Gospodin na Posljednjoj veeri. Zbog toga se na njoj mogu nai razni dodaci koji su ugraeni u nju. Veliki je kale stajao na plitici veliine ploice za pisanje, a oko njega je bilo 6 aica. Kale se sastojao od dvije vaze. Jedna je bila manja, a iznad nje je bila vea, kao plitica, a oko nje okrugli pokrov. liica je bila umetnuta u podnoju kalea, a lako se mogla izvui pri upotrebi.

Sve je ovo divno posue bilo pokriveno finim platnom i, ako ne grijeim, spremljeno u krinji omotanoj koom. Veliki kale se sastojao od ae i podnoja. Podnoje mora da je dodano u kasnijem periodu jer je bilo od drugaijeg materijala. aa je bila krukolika, masivna, tamnije boje, visoko ispolitirana sa zlatnim ornamentima i dvije male ruke pomou kojih je kale dran. Podnoje je bilo od istog zlata, paljivo izraeno, ukraeno zmijom i grozdom, obogaeno dragim kamenjem.

Kale je bio ostavljen jeruzalemskoj Crkvi, u ruke Jakova mlaeg. Vidim da je jo sauvan u tom gradu. Ponovo e se pojaviti jednoga dana, na isti nain kao i prije. Druge su Crkve uzele male aice koje su ga okruivale. Jedna je u Antiohiji, a druga u Efezu. Pripadale su

5

Patrijarsima koji su pili misteriozne napitke iz njih kad su primali ili davali blagoslove, a to sam puno puta vidjela.

Veliki kale je prvo bio u vlasnitvu Abrahama. Melkisedek ga je donio iz zemlje Semiramide do Kanaana, kada je pronaao prvi smjetaj na kojem je danas izgraen Jeruzalem. Koristio ga je prilikom prinoenja rtava kada je ponudio kruh i vino u prisutnosti Abrahama, a ostavio ga je u vlasnitvu Patrijarha. Ovaj isti kale je sauvan u Noinoj arci.

MEDITACIJA V

Isus se uspinje u Jeruzalem

Ujutro, dok su apostoli bili angairani u Jeruzalemu u pripremanju Pashe, Isus koji je ostao u Betaniji oprostio se s velikom ljubavlju od svetih ena, Lazara i svoje Blaene Majke. Dao im je i posljednje upute. Vidjela sam kako na Gospodin pria nasamo sa svojom Majkom i kako joj izmeu ostaloga govori da je poslao Petra, apostola vjere, i Ivana, apostola ljubavi, da pripreme Pashu u Jeruzalemu. Ree Magdaleni, ija je alost bila neizmjerna, da je njena ljubav velika, ali jo uvijek nekako ljudska i da je zbog toga ta njena alost ini tako nerazumnom.

Takoer je govorio i o planovima izdajice Jude, a Blaena Djevica je molila za njega. Juda je opet napustio Betaniju da ode u Jeruzalem, pod izlikom da mora platiti neke dugove. Proveo je cijeli dan urei tamo amo, od jednog Farizeja do drugog, i napokon je utanaio s njima konani dogovor. Pokazan je vojnicima koji su bili angairani da zgrabe Isusa. Juda je tako uredio svoje putovanje tamo amo, tako da nitko ne rauna na njegovu odsutnost. Vidjela sam sve njegove zloeste sheme i sve njegove misli. Prirodno je bio poduzetan i usluan, ali ove pozitivne vrline uguene su pohlepom, ambicijom, zaviu, a za te strasti nije uinio nita da ih obuzda. ak i dok Isus nije bio s njim, Juda je izvodio uda i lijeenja bolesnih.

Kad je na Gospodin rekao svojoj Majci to e se dogoditi, molila ga je najnjenijim nainom da joj dopusti umrijeti s njim. On ju je poticao da pokae vie mirnoe u svojoj alosti nego druge ene. Rekao joj je da e ponovo ustati od mrtvih i tono joj naznaio mjesto gdje e se pojaviti prvi put pred njom. Nije mnogo plakala, ali bol je bila neopisiva. Bilo je neega to uliva strahopotovanje u njenom izgledu duboke sabranosti.

Na Nebeski Gospodin joj je zahvalio, kao pravi ljubljeni Sin, za svu njenu ljubav koju mu je pruila, tada je zagrli i pritisnu na svoje grudi. Rekao joj je da e duhovno veerati s njom Posljednju veeru, i imenovao joj as, kad e ona primiti njegovo dragocijeno Tijelo i Krv. Tada je biranim rijeima, pun osjeaja, zaelio svima zbogom, davi svakom upute.

Oko podneva, Isus i devetorica apostola otili su iz Betanije u Jeruzalem, praeni sedmoricom uenika. Svih sedam je osim Nataniela i Sile bilo iz Jeruzalema i okolice. Meu njima bijahu Ivan, Marko i sin siromane udovice koja je proli etvrtak bacila novi u hramsku riznicu, dok je Isus tamo propovijedao. Isus ga je primio u svoju druinu nekoliko dana prije. Svete ene su otile kasnije.

6

Isus i njegovi prijatelji ili su oko Maslinske gore, po dolini Jozafat sve do brda Kalvarije. Za vrijeme cijelog puta Isus im je stalno davao upute. Rekao je aposolima da im je dosada davao svoj kruh i vino, ali odsada e im davati svoje Tijelo i Krv, cijeloga sebe sve to ima i sve to jest. Lik naeg Gospodina je izgledao tako njeno dok je govorio, kao da je cijela njegova dua disala s njegovih usana. inilo se kako vene od ljubavi i elje da se sav preda za ovjeanstvo.

Uenici ga nisu razumjeli, pa su mislili da govori o Pashalnom janjetu. Nema rijei za opisati ljubav i mirnou koja se odraavala u zadnjim govorima naeg Gospodina, na putu od Betanije do Jeruzalema.

Sedam uenika koji su slijedili Isusa u Jeruzalem nisu ili s njim do kraja. Odnijeli su ceremonijalnu odjeu u dvoranu veere, a onda su se vratili u kuu Markove majke, Marije.

Kad su Petar i Ivan doli u dvoranu veere s kaleom, svi ceremonijalni habiti ve su bili u predvorju. Na zidove su objesili draperije, oistili visoke otvore na zidovima i zapalili tri lampe. Zatim su Petar i Ivan otili u dolinu Jozafat i pozvali naeg Gospodina i apostole. Uenici i drugi prijatelji koji su takoer slavili Pashu u dvorani veere, doli su poslije.

MEDITACIJA VI

Posljednja Pasha

Isus i njegovi uenici veerali su Pashalno janje u dvorani Posljednje veere. Podijelili su se u tri grupe. Isus je slavio Pashu s 12 apostola u dvorani Posljednje veere. Nataniel i drugih 12 uenika u prvoj pokrajnjoj sobi, a Elijahim (sin Kleofe i Marije, Helijeve keri), koji je bio uenik Ivana Krstitelja, s drugih 12 uenika, u drugoj pokrajnjoj sobi.

Tri janjeta su bila zaklana za rtvu u hramu, ali etvro janje je rtvovano u dvorani Posljednje veere, a to je bilo ono koje je Isus blagovao s apostolima. Juda nije bio svjestan ove okolnosti, jer je bio zabavljen spletkarenjem svoje izdaje. Juda se vratio nekoliko trenutaka prije samog obroka, tako da rtvovanje nije ni vidio.

Najdirljivija je bila scena samog klanja etvrtog janjeta za rtvu. To se dogaalo u predvorju dvorane Posljednje veere. Apostoli i drugi uenici su pjevali 118-ti psalam. Isus je govorio o novoj eri koja zapoinje. Rekao je kako Mojsijeva rtva i simbol Pashalnog janjeta, upravo sad zadobivaju svoje potpuno ispunjenje i da e se sada janje rtvovati na isti nain kao prije u Egiptu, i da oni stvarno moraju izii iz kue ropstva.

Posue i potrebni instrumenti su pripremljeni. Pomonici su donijeli prekrasno janjece, ukraeno krunom koju je poslala Blaena Djevica Marija. Ona je ostala u sobi s drugim svetim enama. Janje je pritisnuto leima ne plou i privezano kordom oko tijela, a podsjealo me je na Isusa svezanog za stup kod bievanja.

imunov sin je drao janje za glavu. Isus uini lagani urez vrhom noa u vrat janjeta. Potom je no dao imunovu sinu da zavri klanje. Isus je izgledao kao onaj koji je zadao ranu s osjeanjem kajanja i bio je brz u pokretima, premda je njegova pojava odavala ozbiljnost, a nain rada, takav, koji izaziva potovanje. Krv je kapala u lavor. Pomonik je donio izopovu

7

granu. Isus je umoi u krv, ode do vrata i namaza krvlju dovratnike i zasun. Granu je postavio iznad vrata, na nadvratnik.

Tad progovari uenicima, izmeu ostaloga, kako e aneo zatornik proi pokraj njih, a oni neka slave unutra, bez straha i zabrinutosti. Kada on, pravo Pashalno Janje bude rtvovan tada e nova era i nova rtva zapoeti, a trajati e do svretka svijeta.

Tad otioe na drugi kraj prostorije, blizu srca gdje je prije stajao Koveg saveza. Vatra je ve bila razgorena. Isus izlije malo krvi na srce prostorije, posveujui ga kao oltar. Ostatak krvi i sala baci na vatru, nie oltara. Isus slijeen apostolima, obie prostoriju pjevajui neke psalme, posveujui prostoriju kao novi Hram.

Sva su vrata za vrijeme ceremonije bila zatvorena. U meuvremenu je imunov sin zavrio pripremanje janjeta. Nabio ga je na kolac, privezujui janjetove noge na popreni komad drva, rasteui zadnje noge du kolca. To me je jako podsjealo na Isusa na kriu. Janje je stavljeno u pe, kako bi se ispeklo s druga tri janjeta, koja su donijeli iz hrama.

idovi su rtvovali Pashalno janje obvezno u trijemu hrama, ali u raznim dijelovima trijema, ovisno o tome da li je netko bogat, siromaan ili stranac. Pashalno janje koje je Isus blagovao nije rtvovano u hramu, ali je sve drugo uraeno po propisu Zakona. Isus se ponovo obrati uenicima govorei kako je janje samo simbolina slika, jer e on sutra biti istinsko Pashalno Janje. Govorio im je i o drugim stvarima koje sam zaboravila.

Kad je Isus zavrio svoj govor o Pashalnom janjetu i njegovom znaenju, dolo je vrijeme za slavljenje. Juda se takoer vratio. Stolovi su postavljeni. Uenici su obukli haljine za put koje su bile u trijemu, druge sandale, bijelu nonju slinu koulji i ogrta. Ogrta je bio sprijeda kratak, a straga dugaak, sa irokim rukavima prevrnutima unatrag. Odjeu su opasali pojasom oko struka.

Svaka je grupa otila za svoj stol. Dva tuceta uenika u pokrajnjim sobama, a na Gospodin i njegovi apostoli u glavnoj prostoriji tj. dvorani Posljednje veere. Svi su imali tapove, a k stolu su ili dva po dva. Kod stola su ostali stajati svaki na svom mjestu. Ruke su im bile uzdignute i rairene, a tap se oslanjao na nadlakticu.

Stol je bio uzak, visine 15-ak cm iznad ovjekova koljena. U obliku je podsjeao na potkovu. Nasuprot Isusu, u unutranjem dijelu polukruga bio je slobodan prostor koji je omoguavao posluiteljima da stavljaju obroke na stol. Koliko se mogu sjetiti, Ivan, Jakov stariji i Jakov mlai su sjedili nadesno od Isusa. Nakon njih je bio Bartolomej, pa okolo stola, Toma i Juda Ikariotski. Petar, Andrija i Tadej su sjedili nalijevo od Isusa, pa onda okolo imun, Matej i Filip.

Pashalno janje je poloeno na zdjelu, nasred stola. Glava mu je poivala na prednjim nogama, koje su bile privrene na poprenom tapu, a stranje noge rastegnute du kolca. Obrok je bio ureen enjakom. Pokraj je bila zdjela s peenim Pashalnim mesom. Zatim je slijedila plata sa zelenjem u koliini kao i mesa. Bila je jo jedna plata s malim strukovima gorkog zelja, koje je imalo izgled aromatinog bilja. Nasuprot Isusa bila je jedna zdjela s raznim biljem i jo jedna koja je sadravala kao smei sos ili nekakav napitak. Pred sobom su imali nekakve zaobljene truce umjesto tanjura, a koristili su noeve od slonovae.

8

Nakon molitve majordom je poloio no za rezanje janjeta, na stol pred Isusa. Isus je ulio vino u est aa, a po jedna aa je ila na dva uenika. Isus blagoslovi vino i ispije. Apostoli su pili dvojica iz jedne ae. Tada na Gospodin rasjee janje. Apostoli su razdavali komade mesa na kruhu, jedni drugima i svatko je dobio svoj dio. Jeli su urno, odvajajui meso od kostiju, pomou svojih noeva od slonovae. Kosti su kasnije spaljene. I zelenje i luk su jeli urno, umaui ga u sos. Za sve to vrijeme su stajali.

Isus razlomi trucu beskvasnog kruha, prekri jedan dio i porazdijeli ostatak meu apostole. Jo jedna aa vina bi natoena, ali Isus nije pio. 'Uzmite ovo i podijelite izmeu sebe, jer vie odsada neu piti vino, sve dok ga neu piti s vama u kraljevstvu moga Oca. Kad su ispili au, otpjevae hvalospjeve. Tad je Isus molio ili pouavao, a oni opet operu ruke. Nakon toga posjedae svatko na svoje mjesto.

Na Gospodin razreza jo jedno janje, koje je odnijeto svetim enama u dvorinoj zgradi, gdje su one imale postavljeno za slavlje. Apostoli pojedoe jo malo povra i zelene salate. Na je Boanski Spasitelj imao izgled neopisive mirnoe i sabranosti, vee nego sam ikad vidjela. Opominjao je apostole neka zaborave sve svoje brige.

Dok je sjedila za stolom s drugim enama, Blaena Djevica je izgledala najblaa i najmirnija. Kad su druge svete ene dole, pridravale su joj veo da se njime omota. Svaki njen pokret izraavao je najviu samokontrolu i blagost duha.

Isprva je Isus razgovaro mirno i blago sa svojim uenicima, ali nakon nekog vremena postao je tuan i ozbiljan. 'Zaista, zaista, kaem vam jedan e me od vas izdati. On je onaj koji umae u istu zdjelu sa mnom'.

Isus tad razdijeli salatu jer je bila samo jedna zdjela salate. Dade prvo uenicima blie sebi, pa tako doe i do Jude koji je sjedio skoro suelice njemu. Juda je imao zadau razdjeljivanja drugima. Kad je Isus progovorio o svom izdajici, nainom, koji je sve apostole ispunio nekim strahom, rekao je: 'onaj koji umae u istu zdjelu sa mnom' , to znai: jedan od dvanaestorice koji jede i pije sa mnom jedan od onih s kojima jedem kruh.

Tim rijeima, nije jasno drugima pokazao prstom na Judu. Jer umoiti ruku u istu zdjelu je bio izraz koji se koristio da se doara najprijateljskiji i najprisniji odnos. elio je, meutim, dati upozorenje Judi, koji je tada stvarno istovremeno umoio svoju ruku u zdjelu s naim Gospodinom, jer je Juda tog trena razdjeljivao salatu drugima apostolima. Isus nastavi govoriti: 'Sin ovjeji istina ide kako je napisano za njega. Ali, jao onome ovjeku koji Sina ovjejega izdaje. Bolje bi mu bilo da se ni rodio nije.'

Apostoli su bili vrlo zbunjeni. Svaki od njih uzviknu: 'Da nisam ja?', jer bili su potpuno svjesni da nisu skroz razumjeli njegove rijei. Petar se nagnu k Ivanu, iza Isusovih lea, i namignu mu da ga upita o kome to govori. Petar se bojao, jer se uvjerio mnogo puta, da Isus sve zna, pa je drhtao, da moda on sam nije taj izdajnik.

Ivan je sjedio desno od Isusa. Poto su svi bili podboeni lijevom rukom dok su desnom jeli, glave su im bile nagnute k prsima. Tako je njegova glava bila blizu Isusovih prsiju. On nasloni glavu na Isusove grudi i upita: 'Gospodine da nisam ja?' Nisam vidjela Isusove usne kad mu je odgovorio: 'On je onaj kome dam umoen kruh'. Ne znam da li mu je priapnuo, ali Ivan je nekako znao, kad je Isus umoio kruh, koji je bio prekrit salatom, njeno ga dade

9

Judi, koji je takoer upitao: 'Da nisam ja Gospodine?' Isus ga pogleda s ljubavlju i odgovori mu nekim openitim izrazom.

Meu idovima 'dati umoen kruh', znailo je prijateljstvo i povjerenje. Isus ovdje nudi Judi zalogaj da bi ga upozorio, ne obavjetavajui druge o njegovoj krivnji. Ali Judino srce gori bijesom, a za cijelo vrijeme obroka vidjela sam grozno malo stvorenje kako sjedi kraj njegovih stopala, pokatkad se penjui do njegova srca. Nisam vidjela da li je Ivan obavijestio Petra o onom to je saznao od Isusa, ali je pogledom prenio svoj strah na druge.

MEDITACIJA VII

Pranje nogu

Svi su ustali od stola. Dok su neki ureivali svoje haljine kao i obino prije sveane molitve, uao je majordom s dvojicom slugu da odnese stol. Isus je stajao usred apostola. Govorio im je dugo na najsveaniji nain. Ne mogu tono interpretirati cijeli njegov govor, ali se sjeam da je govorio o kraljevstvu, o odlasku svom Ocu, o tome da ih mora napustiti, da e biti odveden, itd. Dao im je neke upute to se tie pokore, ispovjedi grijeha, pokajanja i opravdanja.

Osjetila sam da se ove upute odnose na pranje nogu. ula sam kako su apostoli priznali svoje grijehe, pokajali se za njih, svi osim Jude. Ovaj je Isusov govor bio dug i svean.

Kad je zakljuen, Isus posla Ivana i Jakova mlaeg da odu i donesu vodu iz trijema. Ree apostolima da poredaju stolce u polukrug. Ode sam na trijem gdje se opae runikom. Za to vrijeme apostoli su priali jedni s drugima, pekulirajui tko bi meu njima bio najvei, jer je na Gospodin najavio kako ih naputa i kako je njegovo kraljevstvo blizu. Tako su se opet osjetili ojaanima u svojoj ideji, da on sigurno ima neke tajne planove. Mislili su da je on govorio o nekom zemaljskom trijumfu koji e napokon biti i njihov trijumf.

U meuvremenu je Isus na trijemu rekao Ivanu da ponese lavor, a Jakovu da ponese vr s vodom. Tako su uli u dvoranu, a majordom je donio jo jedan prazni lavor.

Isus se vratio svojim uenicima na tako ponizan nain, uputi im par rijei prijekora s obzirom na ono o emu su tako uljivo razgovarali. Izmeu ostaloga je rekao da je on sam njihov sluga i da sjednu da im opere noge. Sjeli su u istom rasporedu kao to su sjedili za stolom. Isus je iao od jednog do drugog, izlijevo vodu iz vra koji je Ivan drao, na noge svakog od njih. Uzimao je kraj runika kojim je bio opasan i brisao ih. Najnjeniji i najljupkiji je bio nain na koji je to Isus izvodio, tako se ponizujui pred nogama apostola.

Kad je doao red na Petra, on je pokuao kroz poniznost sprijeiti Isusa da mu pere noge: 'Gospodine ti da meni pere noge'. Isus odgovori: 'to ja inim ti ne razumije sad, ali e razumjeti poslije'. ini mi se da mu je rekao privatno: 'imune, zasluio si od moga Oca da ti otkrije tko sam ja, otkuda dolazim i kamo idem. Samo si ti to brzo ispovjedio. Zato u na tebi izgraditi moju Crkvu, i vrata paklena nee je nadvladati. Moja e mo ostati na tvojim nasljednicima do kraja svijeta.'

10

Isus ga pokaza svim drugim apostolima i ree da kad njega vie ne bude s njima, Petar e popuniti njegovo mjesto za sve njih. Petar ree: 'Nee mi nikada prati noge!' Na Gospodin odgovori: 'Ako ti ne operem noge nee imati dijela sa mnom.' Tada Petar izjavi: 'Gospodine, onda ne samo moje noge, nego i ruke i glavu'. Isus odgovori: 'Tko je opran, ne treba nita prati osim nogu i cijeli je ist. A vi ste isti, ali ne svi.'

Ovim zadnjim rijeima je mislio na Judu. Govorio je o pranju nogu kao o znaajnom oienju od dnevnih pogreaka, jer stopala su u stalnom doticaju sa zemljom, pa su tako izloena prljanju, osim, ako velika panja nije upotrijebljena.

Ovo pranje nogu je bilo duhovno pranje. Sluilo je kao neka vrsta odrjeenja od grijeha. Petar u svom aru nita od toga nije vidio, nego samo veliko ponienje svoga Uitelja. Nita nije znao ni o tome, kako e se Isus, da bi ga spasio, ve sutradan poniziti sve do sramotne smrti na kriu.

Kad je Isus prao noge Judi to je inio na najljubazniji i najosjeajniji nain. Nagnuo je svoje sveto lice sve do stopala izdajice. Tihim glasom ga je pozvao da bar sad pogleda u svoju nutrinu, jer da je ve izdajnik cijelu ovu zadnju godinu.

Juda je izgledao zabrinuto, pa se nije osvrtao na Isusove rijei. Razgovarao je s Ivanom, nato se Petar razbjesnio i uzviknuo: 'Juda, Uitelj ti govori!' Tad Juda da Isusu neki nejasan, mutan odgovor, kao, 'Sauvaj Boe, Uitelju'.

Drugi nisu primjetili da Isus razgovara s Judom, jer su njegove rijei bile izreknute potiho, da oni ne uju, a osim toga svi su bili zabavljeni obuvanjem sandala. Nita u toku cijele Pashe, nije toliko raalostilo Isusa, kao Judina izdaja. Isus na kraju opra noge i Ivanu i Jakovu.

Tad je opet govorio na temu poniznosti. Govorio im je da je on najvei meu njima, a opet je njihov sluga. Zbog toga moraju oni jedni drugima prati noge. Tad Isus obue svoju haljinu, a apostoli odloe svoju nonju, koju su opasali prije blagovanja Pashalnog janjeta.

MEDITACIJA VIII

Ustanovljenje Svete Euharistije

Naredbom naeg Gospodina, majordom je ponovo postavio stol nasred sobe. Stajao je s jednim vrem punim vina, a drugi pun vode je stavio ispod stola. Petar i Ivan su doli do srca prostorije. Donijeli su kale koji su uzeli od Serafije, a koji je jo bio umotan u svoj pokrov. Nosili su ga izmeu sebe kao da nose tabernakul. Postavili su ga na stol pred Isusa.

Tamo je stajala jedna ovalna plata s tri lijepe bijele truce, postavljene na komad platna. Pokraj njih su bile polovice truca koje je Isus prethodno ostavio u stranu za vrijeme Pashalnog obroka. Takoer su bili i vrevi napunjeni vodom i vinom. Bile su i tri kutijice. Prva je sadravala gustu pomast, druga tekue ulje, a trea je bila prazna.

11

U davna vremena, svi prisutni su jeli od iste truce i pili iz iste ae, sve do kraja obroka. Tako su izraavali svoje bratstvo i prijateljstvo, gostoprimstvo i oprotaj kod odlaska. Mislim da Sveto pismo sadri poneto o tom obiaju.

Na dan Posljednje veere Isus je uzdigao ovaj obiaj, koji je do sada bio vie simbolian i ivopisan obred, na razinu dostojanstva najsvetijeg sakramenta. Jedna od optubi iznesenih protiv Isusa u Kajfinu domu, u povodu izdaje Jude, je bila da je Isus uveo novinu u Pashalnu ceremoniju, ali je Nikodem dokazao da Pisma sadre taj stari obiaj.

Isus je sjedio izmeu Petra i Ivana. Vrata su bila zaprta. Sve je uinjeno na najmisteriozniji i najvelianstveniji nain. Kad je kale bio odmotan iz pokrova, Isus je molio i govorio svojim apostolima s krajnjom srdanou. ula sam ga kako im objanjava znaenje Veere i cijele ceremonije, a ja sam se odmah sjetila sveenika kako pouava druge kako da slave Misu.

Zatim, s daske na kojoj su vrevi stajali, Isus uze neku policu s utorima. Uze i komad bijela platna kojim je kale bio prekriven. Rairi platno po polici i dasci. Zatim podie ovalnu pliticu koju postavi na istu policu, na vrh kalea. Tad uze truce ispod platna kojim su bile pokrite i postavi ih ispred sebe na dasku. Izvue iz kalea malu vazu i poreda est aica. Tad blagoslovi kruh i ulje, nakon ega ih s obje ruke podie u zrak. Podie oi k nebu, pomoli se i sve vrati na stol, ponovo pokrivajui sve.

Tada uze kale. Petar uli malo vina. Ivan uli malo vode koju je Isus prethodno blagoslovio. Doda jo malo vode u liicu i sve uli u kale. Tad blagoslovi kale, podie ga s molitvom u zrak, uini oblation (?) i nakon taga ga vrati na stol.

Ivan i Petar izlie malo vode na njegove ruke, koje je drao iznad plate na kojoj su stajale truce. Tad uze malo vode u liicu koja je stajala umetnuta u kale i proli tu vodu po trucama. Nakon toga posuda s vodom proe oko stola, tako da su svi apostoli oprali ruke u njoj. Ne sjeam se da li je to ba striktni red u kojem se ceremonija izvodila, ali znam da me sve podsjealo na toan nain svetog rtvovanja kod Mise.

U meuvremenu, na Gospodin je postajao sve njeniji i njeniji, ljubak u ponaanju. Ree apostolima da e im dati sve to ima, naime, cijelog sebe. Izgledao je skroz promijenjen pomou ljubavi. Vidjela sam ga kao prozirnog, sve dok nije nalikovao osvjetljenoj sjeni.

Razlomi kruh na nekoliko dijelova, koje postavi na platno. Uze jedan kraj platna i sav kruh uspe u kale. U trenutku kad to uini ini mi se da sam vidjela Blaenu Djevicu kako prima Presveti Sakrament na duhovan nain, premda ona nije bila prisutna u dvorani. Ne znam kako je to uinjeno, ali ini mi se da je ula u dvoranu bez da je doticala tlo. Dola je pred naeg Gospodina da primi Svetu Euharistiju, nakon koje je vie nisam vidjela. Isus joj je jutros u Betaniji rekao da e blagovati Pashu s njom na duhovan nain. Tad joj je imenovao i as kad e se to dogoditi, a ona neka se utee molitvi kako bi duhovno primila Sakrament.

Opet je pouavao i molio. Rijei su mu izlazile iz usta kao vatra i svjetlo, i ulazile u svakog apostola, s iznimkom Jude. Uze platu s komadima kruha (ne sjeam se da li ih je postavio na kale) i ree: 'Uzmite i jedite. Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje.' Isprui desnicu kao da blagoslivalja, a istovremeno briljantno svjetlo izie iz njega. Njegove rijei bijahu jasne. Kruh od njega ue u usta apostola kao svijetla supstanca, a svjetlo kao da je prodiralo kroz njih i okruivalo ih sve. Samo je Juda ostao u mraku.

12

Isus dade kruh prvo Petru, zatim Ivanu, a onda dade znak Judi da prie. (opaska: Ana nije ba sigurna da se podjela Presvetog Sakramenta dogodila ba ovim redoslijedom, jer u nekim drugim prilikama vidjela je kako Ivan zadnji prima Priest). Juda je tako bio trei koji je primio Presveti Sakrament, ali rijei naeg Gospodina kao da su se odbijale od usta izdajice, i vraale se svom Boanskom Autoru. Bila sam smetena gledajui ovo, tako da teko mogu opisati svoje osjeaje. Isus mu ree: 'Ono to ini, ini brzo'. Tad je Isus podijelio Blagoslovljeni Sakrament drugim apostolima koji su mu prilazili dva po dva.

Isus podie kale, drei ga za dvije rukice u visinu svojih oiju i izgovori rijei pretvorbe. Dok je to radio izgledao je potpuno promijenjen, kao proziran, i kao da cijeli prelazi u ono to e podijeliti svojim apostolima. Dade Petru i Ivanu piti iz kalea koji je drao, a onda ga postavi na stol.

Ivan pretoi Presvetu Krv iz kalea u male aice, a Petar ih je davao drugim apostolima. Po dvojica su pili iz jedne ae. ini mi se, ali nisam ba sigurna, da je i Juda takoer sudjelovao u pijenju. Nije se vratio na svoje mjesto, nego je odmah napustio dvoranu, a drugi apostoli su mislili da je Juda poslan na neki zadatak od Isusa.

Otiao je bez molitve ili zahvale. Moete shvatiti koliko je grijeno zanemariti zahvaliti za nau zemaljsku hranu koju primamo svaki dan, a kamoli za primanje ivotvornog Kruha Aneoskog. Za vrijeme cijele veere vidjela sam jedno strano malo stvorenje, s jednim stopalom kao osuenom kosti, kako je stalno kraj Judinih nogu. Meutim, kad je stigao do vrata vidjela sam tri avla oko njega. Jedan mu je ulazio u usta, drugi mu je urgirao to raditi, a trei je iao ispred njega. Bila je no, a oni kao da su ga obasjavali, tad je izjurio van kao luak u mrak.

Na Gospodin izli par kapi Svete Krvi to je ostala u kaleu u malu vazu o kojoj sam prije govorila. Postavi prste iznad kalea dok su Petar i Ivan izlijevali po njegovim rukama vodu i vino. Uinivi to, dao im je ponovo piti iz kalea. Ono to je ostalo, izliveno je u male ae i razdjeljeno drugim apostolima.

Isus obrisa kale, stavi malu vazu u kojoj je bio ostatak Svete krvi u njega, a preko svega postavi platu s ostacima posveena kruha. Zatim kale pokri pokrovom, omota ga i postavi usred est malih aa. Vidjela sam kako apostoli u zajednici, primaju ove ostatke Presvetog Sakramenta, nakon Isusova Uskrsnua. Ne sjeam se da sam vidjela naeg Gospodina da sam jede ili pije posveene elemente, niti sam vidjela Melkisedeka kad je prikazivao vino i kruh, da ih kua. Objanjeno mi je zato sveenici sudjeluju u gozbi, premda Isus nije.

Sad sestra Emerih iznenada pogleda u vis, inilo se kao da slua. Neka objanjenja su joj dana o toj temi, ali slijedee rijei su bile sve to je ponovila: 'da je sluba podjeljivanja dana anelima, oni ne bi imali udjela u njoj, ali ako sveenici ne sudjeluju, Presveta Euharistija e se izgubiti to je tako ureeno, da tek kroz njihovo sudjelovanje Euharistija ostaje usuvana.'

Bilo je neke neopisive sveanosti i reda u svemu to je Isus inio za vrijeme Svete Euharistije. Svaki njegov pokret je bio velianstven. Nekoliko puta za vrijeme ceremonije, primjetila sam kako se apostoli naklanjaju jedan drugome, na isti nain, kao to to rade nai sveenici.

13

MEDITACIJA IX

Privatne upute i posveenja

Isus je dao svojim apostolima neke osobne upute. Rekao im je kako e sauvati Presveti Sakrament u spomen na njega, ak do kraja svijeta. Pouio ih je neophodnim formama kod upotrebe i komunikacije, na koji nain i gdje, i koliko da poue i objave ovu tajnu. Konano im je rekao gdje e primiti ono to je ostalo od posveenih supstanci, kada da ga podijele Presvetoj Djevici, i kako da se posvete nakon to im on poalje Boanskog Utjeitelja.

Tad je govorio o sveenitvu, svetom pomazanju i pripremama za Krizmu i Sveto ulje. (opaska: Nakon nekoliko godina, pisac ovih redaka je proitao u latinskom izdanju 'Rimskog katekizma' (Mayence, Muller) ono to se odnosi na sakrament Potvrde. Prema tradiciji svetog pape Fabijana, nakon ustanovljenja Svete Euharistije, Isus je pouio svoje apostole na koji nain da pripreme svetu Krizmu (Potvrdu). Papa izriito veli u 54-om paragrafu njegove 'Druge epistle' biskupima Istoka: 'Nai predasnici su primili od apostola i predali nama, da je na Spasitelj Isus Krist, nakon to je veerao Posljednju veeru sa svojim apostolima i oprao im noge, pouio ih kako se priprema sveta Krizma).

Bile su tamo tri kutijice. Dvije su sadravale smjesu ulja i pomasti. Pouio ih je kako da naprave tu smjesu, koje dijelove tijela treba pomazati i u kojim sluajevima. Sjeam se, izmeu ostaloga, da je spomenuo sluaj u kojem se Sveta Euharistija ne moe podijeliti. Moda se ono to je rekao odnosilo na Posljednju pomast, jer mi sjeanja na ovo nisu ba bistra.

Govorio je o raznim vrstama pomazanja. Posebno je govorio o pomazanjima kraljeva. Rekao je da ak i pokvareni kraljevi koji su pomazani, izvlae iz toga pomazanja posebnu snagu. Stavio je pomast i ulje u praznu kutiju, da bi ih pomijeao. Ne mogu rei sa sigurnou da li je to bilo ba tada, ili je u vrijeme posveenja kruha blagoslovio ulje.

Tad sam vidjela Isusa kako je pomazao Petra i Ivana. Prvo je na njihove ruke izlio vodu, kojom je prethodno oprao svoje ruke, koju je dao njima dvojici i piti iz kalea. Tad poloi svoje ruke na njihova ramena i glavu. Za to vrijeme, oni su drali sklopljene ruke, isprepletenih prstiju, duboko mu se naklonivi nisam sigurna da li su kleali. On pomaza palac i kaiprst svakom od njih i uljem napravi znak kria na njihovom elu. Ree da e ovo ostati s njima sve do kraja svijeta.

Jakov mlai, Andrija, Jakov stariji i Bartolomej su takoer bili pomazani. Vidjela sam kako je na Petrovim prsima prekriio neku vrstu tole, omotavi je oko vrata. Na druge je jednostavno poloio tolu ukri, od desnog ramena k lijevom. Ne mogu ba rei da li se to zbilo u vrijeme ustanovljenja Presvetog Sakramenta ili zasebno.

Shvatila sam da je Isus pomazanjem prenio apostolima neto bitno i nadnaravno, ali to je iznad mog poimanja. Rekao im je da bi trebali prije nego doe Duh Sveti posveivati kruh i vino, kao i pomazivati druge apostole. Dano mi je vidjeti kako su na dan Pedesetnice, Petar i Ivan polagali ruke na druge apostole, a tjedan dana poslije i na neke druge uenike.

Nakon Uskrsnua, Ivan je prvi put dao Presveti Sakrament Blaenoj Djevici. Taj je dogaaj proslavljen kao blagdan meu apostolima. Taj se blagdan meutim nije odrao u vojujuoj Crkvi, ali sam vidjela kako se ponovo slaviti u trijumfirajuoj Crkvi. Vidjela sam da su prvih

14

nekoliko dana nakon Pedesetnice, samo Ivan i Petar posveivali Presvetu Euharistiju, ali nakon toga su i drugi posveivali.

Slijedilo je blagoslivljanje ognja od naeg Gospodina. Vatra je bila u mjedenoj posudi, a nakon toga su brinuli da se nikad ne ugasi. Bila je postavljena blizu Presvetog Sakramenta, u jednom dijelu prastarog srca prostorije. Odatle je vatra bila raznoena kad god je bila potrebna za neke duhovne potrebe.

Sve ovo to je Isus uinio, bilo je uinjeno zatvoreno pogledima drugih. Jednako je i pouavao u privatnosti. Crkva je zadrala sve ono to je bitno od ovih svetih uputa, a pod vodstvom Svetog Duha je razvila i usvojila sve prema svojim potrebama.

Nije mi dano vidjeti, da li su Petar i Ivan obadva pomazani za biskupe ili samo Petar, a Ivan za sveenika. Niti mi je dano vidjeti na koje dostojanstvo su uzdignuta ostala etiri apostola. ini mi se da je razliit nain postavljanja tole na apostole, znaio i razliit stupanj dostojanstva.

Kada su ove svete ceremonije zavrile, kale pokraj kojeg je stajala posveena pomast, bi ponovo razotkriven. Petar i Ivan odnesoe Presveti Sakrament u stranji dio prostorije, koji je bio odvojen od ostatka zastorom i otada je to postalo Svetohranite. Mjesto gdje je postavljen Presveti Sakrament nije bilo daleko od Pashalne pei. Josip iz Arimateje i Nikodem su se brinuli za Svetite, kao i za dvoranu, kad su apostoli bili odsutni.

Isus ponovo poui apostole poprilino dugim govorom. Ponovo je molio nekoliko puta.inilo se kako esto komunicira sa svojim Nebeskim Ocem, i kako je preplavljen oduevljenjem i ljubavlju. Apostoli su takoer bili puni radosti i ara. Pitali su ga razna pitanja, na koja je on direktno odgovarao. Pisma mora da sadre puno od ovih pouka i razgovora.

Petru i Ivanu je rekao razliite stvari, koje e oni poslije obznatiti apostolima. Apostoli e poslije rei drugim uenicima i svetim enama. Nasamo je razgovarao s Ivanom, kome je rekao da e ivjeti due od svih drugih apostola. Govorio mu je i o sedmorim Crkvama, nekim krunama i anelima. Pouio ga je znaenju raznih misterija i slika koje pokazuju, prema mom vjerovanju, razne epohe povijesti. Ostali apostoli su bili pomalo ljubomorni na ove Isusove povjerljive razgovore s Ivanom.

Isus progovori o izdajici. 'Sad izdajica uini ovo ili ono', a ja sam vidjela Judu da radi ba ono to Isus govori. Budui je Petar estoko protestirao da e on ostati uvijek vjeran, na Gospodin mu ree: 'imune, imune, pogledaj, sotona te zaeli reetati kao penicu. Ali, ja sam molio za tebe, da tvoja vjera ne malake. A, ti kad doe sebi, uvrsti svoju brau.'

Ponovo na Gospodin ree da tamo gdje on ide oni ne mogu. Tad Petar uzviknu: 'Gospodine, spreman sam s tobom ii i u zatvor i u smrt.' Isus odgovori: 'Zaista, zaista, kaem ti, prije nego pijetao dvaput zapjeva, tri puta e me zatajiti.'

Obzanivi apostolima da im je vrijeme kunje na dohvat ruke, jo ree: 'Kad sam vas poslao bez torbe ili kese, ili sandala, da li vam je to nedostajalo?' Oni odgovore: 'Nita.' On nastavi: 'Ali sad, tko ima torbu neka je ponese, takoer i kesu, a onaj koji nema, neka proda svoj ogrta i kupi ma. Jer, kaem vam, da sve ono to je napisano u Pismima, mora se ispuniti na meni: MEU ZLIKOVCE BI UBROJEN. Jer, stvari koje se mene tiu imaju svoj kraj.'

15

Apostoli razumjee njegove rijei samo povrno. Petar mu pokaza dva maa, koja su bila kratka i debela, kao mesarski noevi. Isus ree: 'Dosta je. Idemo odavde'. Tad otpjevae zahvalne psalme, pomaknue stol ustranu i odoe na trijem.

Tamo Isus srete svoju Majku, Mariju Kleofinu i Magdalenu, koja ga je iskreno molila da ne ide na Maslinsku goru, jer je ula kako se ire glasine da ga njegovi neprijatelji trae kako bi ga uhapsili. Ali, Isus ju je utjeio s nekoliko rijei. Tad pouri napolje bilo je oko 21 sat. Ili su putem kojim su Petar i Ivan doli na Posljednju veeru. Uputie se k Maslinskoj gori.

Uvijek sam vidjela Pashu i ustanovljenje Presvetog Sakramenta. kako se dogaaju prethodno opisanim redoslijedom. Svaki put kad bi tome prisustvovala, osjeaji bi buknuli i uzbuenje bi bilo veliko, pa nisam uvijek mogla jasno uvidjeti sve detalje. Ali, sad sam sve vidjela puno odreenije i jasnije.

Nemam rijei za opisati kako bolan i iscrplju je pogled na skrivene zakutke srca, ljubavi i postojanosti naeg Spasitelja, a poznavati u isto vrijeme sve to e ga uskoro zadesiti. To se uope ne moe promatrati vanjskim oima. Srce je preplavljeno divljenjem, zahvalnou i ljubavlju ljudska sljepoa izgleda sasvim suprotno a dua je preplavljena tugom na pomisao o nezahvalnosti itavog svijeta i svih njegovih grijeha.

Blagovanje Pashalnog janjeta izvedeno je od Isusa urno i bez imalo komfora, sa svim legalnim uredbama. Farizeji su imali naviku dodavanja nekih praznovjernih ceremonija i dodatnih minuta, pa se ceremonija blagovanja odugovlaila.

MUKA ( PASIJA )

'Ako ne znate kako da meditirate o visokim i nebeskim stvarima, zaustavite se na Muci Kristovoj i eljno boravite u njegovim svetim ranama. Jer, ako se pobono sakrijete u drage rane Isusove, osjetiti ete veliku utjehu u nevoljama.' ('Nasljeduj Krista', knjiga 2, poglavlje1).

Uvod

Uveer 18. veljae 1823., jedan je prijatelj priao krevetu sestre Emerih gdje je leala, oito zaspavi. Bio je zapanjen ljepotom i bolnim izgledom njena lika. Osjeti se potaknut iznutra uzdii svoje srce Bogu i ponuditi Vjenom Ocu, Muku Kristovu, u zajednitvu s trpljenjima svih onih koji nose svoj kri za njim.

Dok je molio ovu kratku molitvu, sluajno baci pogled na stigmazirane ruke sestre Emerih. Ona ih odmah sakrije pod pokriva, trgnuvi se kao netko tko dobije udarac. On se na to iznenadi, pa je upita: 'to ti se dogodilo?' 'Svata' odgovori izraajnim tonom. Dok je razmiljao to bi to moglo znaiti, ona je izgleda spavala. Nakon etvrt sata odjednom poskoi sa estinom kao kad se osoba bori s drugom osobom, isprui obje ruke, vrsto stisnuvi ake kao da odbija neprijatelja s druge strane kreveta, povika srditim glasom: 'to si mislio s tim ugovorom iz Magdale?'

16

Tad nastavi vatreno govoriti osobi s kojom se prepirala 'Da, to je proklet duh laac od poetka sotona, koji mu je priao s ugovorom iz Magdale i s drugim stvarima iste prirode, rekavi da je potroio sav taj novac na sebe.' Kad on upita, 'Tko je potroio novac? O kome to govori?', ona odgovori, 'Isus, moj divni Zarunik, na Maslinkoj gori.'

Tad se ponovo okrenu ulijevo s prijeteim gestama, i uzviknu, 'to ti misli, o oe lai, sa tim ugovorom iz Magdale? Zar on nije oslobodio 27 siromanih zarobljenika u Tirzi, s novcem dobivenim od prodaje Magdale? Vidjela sam ga, a ti se usuuje rei da je donio zbrku na cijelo imanje, istjeravi njegove stanovnike i da je potratio novac koji je dobio prodajom? Ali tvoje vrijeme dolazi, prokleti due! Bit e okovan u lance, a njegova peta e ti zgaziti glavu.'

Ovdje je bila prekinuta u izlaganju, ulaskom neke druge osobe. Njen prijatelj je pomislio da je u delirijumu i saaljevao ju je. Sutradan ujutro priznala je da je sino zamiljala sebe kako slijedi Spasitelja do Maslinske gore, nakon ustanovljenja Presvete Euharistije. Ali, tad je netko pogledao njene stigme na rukama s nekim oboavanjem, shvati uasnuto da je to uinjeno u prisutnosti Isusovoj, pa ih je brzo skrila s osjeajem boli.

Tad je opisala svoje vizije koje su se dogodile u Maslinskom vrtu. Budui je iznosila jo nekoliko dana te doivljaje, prijatelj koji ju je sluao nije mogao povezati razne scene Muke u jednu cjelinu. Ali, za vrijeme Korizme, opet je slavila borbu naeg Gospodina sa sotonom u pustinji. Osobno je morala izdrati u svojem tijelu i duhu, mnoga iskuenja i patnje. Otuda nekoliko prekida iznoenja tijeka Muke, koja su se poslije popunila njenim naknadnim izvjetajima.

Uobiajeno je govorila njemakim dijalektom. Ali, kad je bila u stanju ekstaze, jezik joj je postajao istiji, a opisi su poprimali djeju jednostavnost i oplemenjena nadahnua. Njen prijatelj je odmah im bi se vratio u svoj stan zapisivao sve to je rekla. Jer, rijetko bi to mogao pribiljeiti u njenoj prisutnosti.

Darivatelj svega dobroga, udijelio mu je memoriju, ar i snagu da podnosi mnoge nevolje i umor, tako da je mogao dovesti svoj posao do svretka. Savjest mu je govorila da je uinio sve to je mogao. Ponizno moli itatelja, ako je zadovoljan rezultatima njegova rada, da mu udijeli milostinju jedne uobiajene molitve.

Poglavlje I Isus u Maslinskom vrtu

Kad je Isus napustio dvoranu Posljednje veere sa svojih jedanaest apostola, nakon ustanovljenja Veliajnog Oltarskog Sakramenta, dua mu posta potitena, a alost mu se poveavala. Povede jedanaestoricu sporednim putem do doline Jozafat. Kad su naputali kuu, vidjela sam mjesec, koji ne bijae jo sasvim pun, kako se die iznad brda.

Na Boanski Gospodin, dok je iao s apostolima po toj dolini, priao im je kako e jednog dana doi suditi svijetu, ali ne kao siromah i ponizni, ve kao onaj to on i jest, a ljudi e drhtati od straha i plakati: 'Planine padnite na nas!' Njegovi ga uenici uope nisu razumjeli. Mislili su, i to ne prvi put te noi, da je slabost i iscrpljenost utjecala na njegov um.

17

Ponovo im ree: 'Svi ete se vi sablazni o mene ove noi. Jer pisano je: UDARITI U PASTIRA, A OVCE E SE RAZBJEATI. Ali nakon to ponovo budem uzdignut, ii u pred vama u Galileju.'

Apostoli su bili jo ushieni u duhu, primanjem Presvetog Sakramenta, a sveane Isusove rijei su ih nadahnjivale. arko su se natiskivali oko njega i izraavali svoju ljubav na tisue raznih naina, iskreno protestirajui da ga nikad nee napustiti. Dok su tako nastavljali razgovarati, Petar uzviknu: 'Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikad neu!, a na mu Gospodin odgovori: 'Zaista kaem ti, jo ove noi, prije nego pijetao zapjeva dvaput, tri puta e me zanijekati.'

Ali Petar je i dalje inzistirao, govorei: 'Pa da mi je i umrijeti za te, neu te zanijekati.' A tako su govorili i svi ostali. Nastavili su hodati i zastajkivati naizmjence, jer se alost naeg Gospodina poveavala. Apostoli su ga pokuavali utjeiti ljudskim argumentima, uvjeravajui ga da se ono to je prorekao, ne mora obistiniti. Ve su se umorili u ovim jalovim naporima uvjeravanja, a poeli su i sumnjati, napadani napau.

Preli su potok Cedron, ne preko mosta gdje e Isus za nekoliko sati proi kao zarobljenik, nego drugim, jer su ili sporednim putem. Ili su u Getsemani koji je bio udaljen oko 3 km od dvorane Posljednje veere, jer je od dvorane do doline Jozafat bilo oko 1,5 km, a isto toliko od doline do Getsemanija. Mjesto zvano Getsemani (gdje je Isus s uenicima nekoliko puta prije prenoio) bilo je okrueno ivicom. U njemu je bilo samo par voaka i neko cvijee. Izvan njega, bilo je nekoliko naputenih ruiniranih graevina.

Apostoli i nekoliko drugih osoba, imali su klju od ovog vrta, koji su koristili za odmor i mjesto mira za molitvu. Nekoliko sjenica od granja i lia bilo je podignuto unutar vrta. Osmorica apostola su ostali u ovom vrtu, pa su tek kasnije bili pridrueni ostalima uenicima. Maslinski vrt je bio otvoren vrt, a staza ga je razdvajala od Getsemanija. Bio je okruen samo glinenim zidom. Bio je to manji vrt od Getsemanija. U njemu je bilo nekoliko spilja, terasastih uzdignua i puno stabala maslina, tako da je meu njima bilo lako pronai prikladno mjesto za molitvu i meditaciju. Ondje gdje je vrt bio najdivljiji, tamo je Isus otiao moliti.

Bilo je oko 21 sat kad je Isus stigao u Getsemani s uenicima. Mjesec je bio visoko uzdignut obasjavajui sve mjeseinom, premda je zemlja jo bila u mraku. Isus je bio najalosniji, rekavi apostolima da se opasnost pribliava. Uenici su se osjeali nelagodno. Ree osmorici apostola da ostanu u Getsemaniju dok se on ide pomoliti.

Sa sobom je poveo Petra, Ivana i Jakova. Ue u Maslinski vrt i ode malo dublje u nj. Nemam rijei za opisati alost koja je titila njegovu duu, jer je dolazilo vrijeme kunje. Ivan ga upita, kako to da on, koji je dosada uvijek tjeio njih, sada moe biti tako snuden. 'Dua mi je alosna do smrti', bijae njegov odgovor.

Gledao je kako ga trpljenja i iskuenja poinju okruivati sa svih strana, pribliavajui se sve blie i blie, noeni oblacima, pod formama stranih stvorenja. Tada je to bilo kad je rekao trojici apostola: 'Ostanite tu i bdijte sa mnom. Molite da ne padnete u napast.' Isus ode nekoliko koraka ulijevo, pa niz brdo i sakri se ispod stijene u spilji. Spilja je bila duboka oko 2 metra. Apostoli su ostali gore iznad njega, kao u nekakvom udubljenju u zemlji.

18

Ako ste ulazili u spilju tlo je postepeno padalo. Biljke koje su visjele sa stjene skrivale su unutranjost od ljudi izvana, kao nekim zastorom. Kad je Isus otiao od uenika, vidjela sam kako ga okruuju tj. skoro stiskaju, brojna strana stvorenja

Bol i jad due nastavili su rasti, a cijelo tijelo mu je drhtalo. Tad ue u spilju moliti se. Uao je kao zalutali putnik koji urno trai sklonite od iznenadne oluje, a zastraujue vizije su ga pritiskale ak i tamo, postajavi sve razgovjetnije i jasnije. Jao! Ova mala spilja ini se da je sadravala groznu sliku svih grijeha koji su ikad bili poinjeni od pada Adama, pa do kraja svijeta, kao i kazne koje ti grijesi zasluuju.

To je bilo ba tu, na Maslinskoj gori, kada su se Adam i Eva sklonili kad su istjerani iz raja da lutaju kao beskunici po zemlji. Tu su plakali i oplakivali se, ba u toj spilji. Osjetila sam kako je Isus, predavi se Boanskoj pravednosti u zadovoljtinu za sve grijehe svijeta, vratio na neki nain i svoje Boanstvo u grudi svoga Presvetog Trojstva, koncentrirajui se tako rei, na svoju istou, ljubaznost i nevinu ljudskost. Ojaan samo neizrecivom ljubavlju, predao se tjeskobi i trpljenju.

Pade na lice, svladan neizrecivom tugom i svim grijesima svijeta, koji su se odigravali pred njim, pod bezbrojnim formama i u svoj svojoj stvarnoj pokvarenosti. Preuzeo ih je sve na sebe. U svojoj molitvi ponudi svoju boansku Osobnost, pravdi svoga Nebeskog Oca, radi plaanja tako groznih dugova.

Ali sotona, koji je bio ustolien usred svih tih uasa, napunjen avolskom radou gledajui ih, dao je oduka svome bijesu protiv Isusa. Prikaza pred oima njegove due sve grozne vizije, istovremeno se obrativi Isusovom tovanom ovjetvu, ovim i slinim rijeima: 'Uzima li ak i ovaj grijeh na se? Jesi li voljan snositi njihovu kaznu? Jesi li spreman zadovoljiti za sve ove grijehe?'

Sad sie s Neba jedna duga zraka svjetla, kao osvjetljena staza u zraku. To je bila procesija anela, koji su doli do Isusa i ojaavi ga, iznova mu vratie snagu. I ostatak spilje je bio popunjen stranim vizijama naih grijeha.

Isus ih sve uze na sebe. To asno srce, koje je bilo napunjeno najveom ljubavlju za Boga i ovjeka, sad je bilo preplavljeno tjeskobom i teinom tako odvratnih zloina. Kad je ova velika masa opaina, kao valovi neizmjerna oceana prela preko njegove due, sotona dovede na nj jo brojnija iskuenja, kao to je to inio i u pustinji, ak se usudivi navesti razne optube protiv njega.

'I ti e uzeti sve ove stvari na se', uzviknu sotona, 'ti koji se nisi uope okaljao?' Tad okrivi naeg Gospodina s paklenom drskou, za mnotvo prividnih grijeha. Pokazao mu je greke njegovih sljedbenika i uenika, skandale koje su oni prouzroili, nemire u svijetu koje su potakli naputajui starinske obiaje.

Nijedan Farizej, kako god lukav i bezobziran, ne bi mogao nadmaiti sotonu u ovom sluaju. Predbacio je Isusu da je on uzrokom pokolja Nevine djeice, kao i patnja svojih roditelja u Egiptu. Predbacio mu je kako nije spasio Ivana Krstitelja od smrti, da je donio neslogu u obitelji, da je titio ljude sumnjiva karaktera, da je odbio izlijeiti izvjesne ljude, da je otetio stanovnike Geraze dozvolivi opsjednutome da ispretura njihove kace, a demonima da uu u svinje i podave se u jezeru (opaska: 11. studenog 1812., Ana je u svojim vizijama Isusova javnog djelovanja vidjela naeg Gospodina kako je dopustio avlima koje je izgnao iz

19

opsjednutog iz Geraze, da uu u krdo svinja. Takoer je vidjela, u posebnoj prilici, da je opsjednuti prvo isprevrtao veliku kacu koja je bila napunjena nekom fermentiranom tekuinom). Optuio ga je, da je napustio svoju obitelj i potratio imovinu drugih.

Jednom rijeju, sotona je u svojoj nadi da pokoleba Isusa, sugerirao Isusu razne misli koje su mogle napastovati, kao to to radi svakom obinom smrtniku. Jer, bilo je nekako skriveno sotoni, da je Isus Sin Boji, pa ga je samo kuao kao obina ovjeka. Na Boanski Spasitelj dopustio je svom ovjetvu da prevagne nad Boanstvom, jer mu se svidjelo izdrati ak i kunje kojima su svete due napadane na asu smrti, tako razmatrajui njihove zasluge i dobra djela.

Tako je mogao ispiti kale trpljenja do dna, dopustivi zlom duhu kuati njegovo sveto ovjetvo, kao to se iskuava neki ovjek koji bi htio pripisati svojim dobrim djelima neku posebnu vrijednost, daleko veu, koju bi mogao dobiti u jedinstvu sa zaslugama naeg Spasitelja. Nije bilo Isusove akcije za koju sotona nije izmislio neku optubu ili prijekor. Izmeu ostaloga da je potroio sav novac primljen od Lazara, a novac je dobiven prodajom imanja Marije Magdalene u Magdali.

Meu svjetskim grijesima koje je Isus preuzeo na sebe, vidjela sam i vlastite. Tijek u kojem sam tono vidjela svaku svoju pogreku, inilo se kao da tee prema meni, tono iz kunja kojima je on bio okruen. Za to vrijeme, moje su oi bile prikovane na moga Nebeskog Spasitelja. Zajedno s njim sam plakala i molila, zajedno s njim sam se okretala k anelima tjeiteljima. Ah, na Gospodin se istinski svijao od bolova, kao crv, pod teinom svoje tjeskobe i trpljenja.

Dok je sotona sipao svoje optube protiv Isusa, bilo mi je teko suzdrati svoju odvratnost. Kad je progovorio o prodaji Magdalenina imanja, nisam se mogla vie suzdrati, pa sam povikala: 'Kako ga moe optuiti s tom prodajom imanja kao zloinom? Zar ja nisam svojim oima vidjela kako je na Gospodin potroio novac, koji mu je donio Lazar, u djelo milosra, plativi za osloboenje 28-ice siromanih zarobljenika u Tirzi, a koji su bili neto duni vlastima?'

Isprva je Isus izgledao miran, kleao je i molio. Ali, nakon nekog vremena dua mu postade uasnuta na pogled bezbrojnih zloina ljudi, na njihovu nezahvalnost Bogu. Tjeskoba mu je bila tolika da se je sav tresao i drhatao, pa uzviknu: 'Oe, ako je mogue, otkloni ovaj kale od mene! Oe, sve je tebi mogue, otkloni ovaj kale od mene!' Ali odmah nadoda: 'Ipak , ne moja volja, nego tvoja neka bude.' Njegova volja i Oeva volja bile su jedno, ali sad je njegova ljubav odredila, da se potpuno prepusti slabosti svoje ljudske prirode. Tresao se od nadolazee smrti.

Vidjela sam spilju u kojoj je kleao, krcatu stranim spodobama. Vidjela sam sve grijehe, slabosti, poroke i nezahvalnosti ovjeanstva. Sve ga je to pritiskalo i lomilo k zemlji. Uas smrti i strava koju je osjeao kao ovjek, vidjevi pokorniko trpljenje koje je upravo nadolazilo. Njegovo Boanstvo je bilo okrueno i napadnuto stranim kreaturama. Teturao je amo tamo, padajui po spilji. Tijelo mu je oblilo hladan znoj, pa se sav tresao i drhatao.

Tad ustade, ali koljena su mu klecala i ini se da su ga jedva pridravala. Bio je sav blijed, usne bez krvi, a kosa nakostrijeena. Bilo je oko 22 i 30, kad je ustao okupan sav u hladnom znoju. Usmjeri svoje drhtave noge ka trojici apostola. S tekoom se uspio popeti lijevom

20

stranom spilje, stigavi do mjesta gdje je tlo bilo ravno i gdje su oni spavali iscrpljeni umorom, alou i tjeskobom.

Doao je do njih, kao ovjek preplavljen gorkom tugom, koga uas sili da potrai prijatelje, ali isto tako kao dobar pastir koji je upozoren na pribliavanje opasnosti, koji uri da posjeti stado kojem je sigurnost ugroena. Jer, dobro je on znao, da su i oni iskuavani trpljenjem i kunjama.

Uasne spodobe nisu ga nikako naputale, ak ni kad je traio svoje apostole. Kad vidje da su zaspali, stisnu ake i pade na koljena pred njih, svladan alou i tjeskobom, pa ree: 'imune, spava li?' Oni se probudie, podigoe ga na noge, a on, u samoi duha, ree im: 'Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?'

Kad ga pogledae i vidjee kako je blijed i iscrpljen, kako se jedva dri na nogama, okupan u znoju, kako se sav trese i drhti kad ga ue govoriti izmjenjenim glasom, skoro neujnim, nisu znali to da misle. I da nije bio okruen dobro poznatom aurolom svjetla, uope ga ne bi prepoznali.

Ivan ga upita: 'Uitelju, to ti se dogodilo? Da pozovem ostale? Moramo li bjeati?' Isus mu odgovori: 'ivim, pouavam i izvodim udesa ve 33 godine, i to nije dovoljno za dopunjenje onoga to se mora ispuniti sutradan. to se tie ostale osmorice, nisam ih doveo ovamo da bi me vidjeli ovakvoga u agoniji, da se ne sablazne. Oni bi popustili u napasti, zaboravili prolost i izgubili povjerenje u mene. Ali ti, koji si vidio Sina ovjejega preobraena na gori, smije ga vidjeti i u magli osamljena duha. Ipak, bdij i moli, da ne bi pao u napast, jer duh je istina voljan, ali je tijelo slabo.'

Tim rijeima ih ohrabri da budu postojani, i obznani im borbu koju e njegova ljudska priroda podnositi protiv smrti, zajedno sa svojom slabou. U svoj svojoj alosti, ostade s njima skoro etvrt sata. Ponovo im je govorio. Tad se vrati u spilju, duevna trpljenja su se poveavala. Uenici stojei na svom mjestu vrta, ispruie ruke za njim, plaui i zagrlivi jedan drugoga, pitajui se, 'to e to biti? to mu se dogaa? ini se da je u stanju potpune osamljenosti.' Nakon toga pokrie svoje glave i poee moliti, puni alosti i tjeskobe.

Oko sat i pol je prolo, otkako je Isus uao u Maslinski vrt. Istina je to Pismo pie da je rekao: 'Zar niste mogli bdjeti sa mnom ni jedan sat?' , ali te rijei ne treba uzimati doslovno, niti po naem nainu poimanja vremena. Trojica apostola koji su bili s Isusom isprva su molili, ali su poslije zaspali. Kunja je dola na njih s razlogom, jer su imali povjerenja u Boga. Druga osmorica, koja su ostala izvan vrta, nisu zaspali. Zadnje rijei naeg Gospodina koje su bile pune alosti i trpnje, napunili su im srca zloslutnim nagovjetenjima. Lutali su Maslinskom gorom, pokuavajui nai neko sklonite gdje e pobjei u sluaju opasnosti

Grad Jeruzalem je bio vrlo tih. idovi su bili u svojim kuama, zauzeti pripremanjem za slavlje. Ali, vidjela sam tu i tamo neke Isusove prijatelje i uenike kako hodaju amo tamo, zabrinuti, sastajui se i oito oekujui neki veliki dogaaj.

Majka naeg Gospodina, Marta, Marija Kleofina, Marija Saloma i Saloma su otile iz dvorane Posljednje veere u kuu Marije, Markove majke. Djevica Marija je bila uplaena od vijesti koje su se irile. eljela se vratiti u grad s prijateljicama da uje neto o Isusu.

21

Lazar, Nikodem, Josip Arimatejski i neki roaci iz Hebrona pokuavali su je umiriti, jer bili su svjesni, bilo da su sami uli, bilo da su uli od drugih uenika, alosnih prorokovanja koje je Isus izrekao u dvorani Posljednje veere. I sami su pitali neke Farizeje koje su poznavali i uli su, da je zavjera protiv Isusa ve skovana i da je na vratima.

Skroz ingnorirajui Judinu izdaju, uvjeravali su Mariju da jo nije sasvim gadno i da neprijatelji nee pokuati uhapsiti Isusa, bar dok Pasha ne proe. Marija im ispria kako se Juda pojavio na veeri skroz nemiran i zbunjen, i kako je naglo napustio dvoranu poslije obroka. Osjeala je bez sumnje, da e Juda izdati Isusa, jer ga je esto upozoravala da je sin propasti. Svete su se ene vratile k Marijinoj kui, majci Markovoj.

Kad se Isus neublaen od teine patnji, vratio u spilju, pade rairenih ruku, prostrvi se skroz po zemlji, licem dotiui tlo. Molio se svom Vjenom Ocu. Ali dua mu je morala podnijeti jo jednu unutranju borbu, koja je trajala oko tri etvrt sata.

Aneli dooe i pokazae mu u seriji vizija, sva trpljenja koja e morati izdrati, kako bi okajao grijehe svijeta. Kako je bila velika ljepota ovjeka, slike Boga, prije pada. Kako se sad ta ljepota prekrila i izmjenila, kad je grijeh uao u svijet.

Gledao je sve grijehe kako su nastali i kako su imali porijeklo u Adamu. Gledao je znaenje i bit poude, njen grozan efekt na snagu due. Takoer je gledao, znaenje i bit svih trpljenja nametnutih poudom. Pokazali su mu zadovoljtinu koju e morati dati Boanskoj Pravednosti i kako to sadri odreeni stupanj trpljenja u njegovoj dui i tijelu. Tko e shvatiti sva trpljenja koja izaziva pouda cijelog ovjeanstva, jer taj dug itave ljudske rase, mora biti plaen ovjetvom koje je samo u sebi bezgrjeno ovjetvom Sina Bojega.

Aneli mu pokazae sve ove stvari pod raznim formama. Osjeala sam kako mu govore, premda nisam ula glasove. Nijedan jezik ne moe opisati s kojom tjeskobom i s kojim je uasom bila preplavljena Isusova dua gledajui strana ispatanja. Njegova su trpljenja zaista bila ogromna, tako da mu je krvavi znoj istjecao iz svih pora njegova sveta tijela. Dok je divno ovjetvo Kristovo bilo pritisnuto k zemlji, pod groznim teretom trpljenja, aneli su izgledali puni utjehe.

Tad nastupi stanka. Primjetila sam da su ga iskreno elili utjeiti. Molila sam na ta nakanu pred prijestoljem Bojim. Za trenutak mi se uini da se vodi, tako rei, borba izmeu milosra i pravednosti Boje, a Ljubav se sama rtvovala.

Doputeno mi je vidjeti jedan izgled Boga, ne kao prije, da sjedi na tronu, nego pod formom osvijetljenog lika. Gledala sam boansku prirodu Sina u osobi Oca, takorei, uvuenog u njegove grudi. Osoba Svetog Duha proizlazi iz Oca i Sina, i bila je, takorei, izmeu njih, a ipak sve je tvorilo samo jednog Boga ali te stvari su neopisive.

Sve je ovo ustvari bilo vie jedno unutarnje gledanje, nego vizija jasnih formi. ini mi se da se Boanska Volja naeg Gospodina nekako povukla u Vjenog Oca, kako bi dopustila sva ta trpljenja, koja je njegova ljudska volja traila od Oca da ih ne dopusti, tako teretivi samo njegovo ovjetvo.

Ovo sam vidjela upravo u vrijeme kad su aneli, puni utjehe, zaeljeli utjeiti Isusa, koji je ustvari bio lagano obodren tog trenutka. Tad sve isezne. Aneli su se povukli od svog Gospodina. Njegova dua bi ponovo podvrgnuta novim napadima.

22

Kad je na Otkupitelj bio voljan iskusiti i prevladati tu estoku odvratnost ljudske prirode, trpljenjem do smrti, napasniku je doputeno da mu uini sve to ini svim ljudima, koji se zaele rtvovati za neki sveti cilj.

U prvom dijelu agonije, sotona je pokazao pred njegovim oima ogroman dug grijeha, za koje e platiti, a bio je ak smion i pokvaren da trai pogreke u svakom djelu naeg Gospodina.

U drugom dijelu agonije, Isus je promatrao, u punoj mjeri i sa svom gorinom, ispatajue trpljenje koje se zahtijeva da se udovolji Boanskoj Pravdi. Ovo mu je pokazano od strane anela. Jer nije pripadalo na sotonu da pokazuje da je ispatanje mogue. A otac lai i oaja, nikad ne pokazuje ljudima djela Boanskog Milosra. Isus se pobjedniki odupro svim ovim napadima, svojim cijelim i apsolutnim podlaganjem Oevoj volji.

Novi slijed zastraujuih vizija ponovo je prolazio pred njegovim oima. Osjeaji sumnje i tjeskobe, koje ovjek uvijek osjeti u trenu kad ini neku veliku rtvu, dizali su se u njegovoj dui, dok se pitao stranim pitanjem: 'Koje dobro e izai iz ove rtve?' Tada su mu pokazane najstranije slike budunosti, a njegovo njeno srce je preplavljivala tjeskoba.

Kad je Bog stvarao prvog ovjeka Adama, bacio je na nj duboki san, otvorio mu njedra i uzeo jedno rebro od kojeg je napravio Evu, njegovu enu i majku svih ljudi. Tad ju je doveo pred Adama, koji uskliknu: 'Evo kosti mojih kostiju, meso moga mesa. Zato e ovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju enu, a njih dvoje bit e jedno.' To je brak za kojeg je pisano: 'Ovo je veliki Sakrament, govorim u ime Krista i u ime Crkve.'

Isusu Kristu, drugom Adamu, svidjelo mu se dopustiti da san doe na nj san smrti na kriu, i svidjelo mu se da i njegova njedra budu otvorena, da bi druga Eva, njegova djevianska Zarunica Crkva, Majka svih ivih, mogla biti stvorena iz njih. To je bila njegova volja da izlije na nju, svoju krv otkupljenja, vodu oienja i svoj duh - to troje, koje pruaju svjedoanstvo na zemlji. Takoer joj je darovao i Presveti Sakrament, da bi mogla biti ista, sveta i neokaljana.

On joj je glava, a mi smo njeni udovi, pod komandom glave, kost njegovih kostiju, meso njegova mesa. Preuzimanjem ljudske prirode kako bi mogao pretrpjeti smrt za nas, takoer je ostavio Nebeskom Ocu da prione uz svoju Zarunicu Crkvu, i postanu jedno meso, hranjenjem Presvetim Oltarskim Sakramentom, u kojem se on sjedinjuje neprekidno s nama.

Svidjelo mu se ostati na zemlji sa svojom Crkvom, sve dok mi svi ne budemo sjedinjeni s njim, u njenom stadu. Rekao je: 'Vrata paklena nee je nadvladati.' Da utai svojoj neshvatljivoj ljubavi za grenike, na je Gospodin postao ovjekom i bratom tih istih grenika, kako bi preuzeo na se kaznu koju zahtijevaju njihovi zloini. S velikom tugom je promatrao veliinu duga i neizrecive patnje pomou kojih e to biti oproteno. Ipak je se najradosnije predao volji svog Nebeskog Oca, kao rtva okajnica. Sada, meutim, gleda sva budua trpljenja, borbe i rane svoje nebeske Zarunice. Jednom rijeju, promatra nezahvalnost ovjeanstva.

Isusova dua je gledala sva budua trpljenja svojih apostola, uenika i prijatelja. Nakon to je vidio prvu Crkvu, koja je ispoetka brojila malo stado, kako je rastao broj njenih lanova,

23

dogaala su se i uznemiravanja meu njenom djecom, po herezama i izmama koje su izbijale, tako ponavljajui Adamov grijeh, grijeh oholosti i neposlunosti.

Vidio je i nehajnost, zlobu i pokvarenost golemog broja krana. Vidio je lai i obmane ponosnih uitelja, sva svetogra pokvarenih sveenika, fatalne posljedice svakog pojedinog grijeha. Vidio je i odvratnost opustoenja u Bojem kraljevstvu, u svetitu, od strane nezahvanog ovjeanstva, kojega je nakanio otkupiti svojom krvlju, po cijenu neizrecivih trpljenja.

Vidio je i sablazni svih epoha, sve do dananjeg dana i do kraja svijeta svaku vrstu greke, obmane, ludog fanatizma, samovolju, zlobu, sve otpadnike, heretike i takozvane reformatore, koji su obmanjivali ovjeka pod krinkom svetosti.

Pokvarenjaci i pokvarenosti svih doba, prekoravali su ga to nije bio raspet po njihovim standardima, ili to nije tono trpio onako kako su oni zamislili. Meusobno su se natjecali u trganju beavne haljine njegove Crkve.

Mnogi su ga zlostavljali, vrijeali i zanijekali. Mnogi su mu bezduno okrenuli lea i otili, maui glavama na nj, izbjegavajui tako njegov zagrljaj utjehe, urei u ponor, gdje e konano biti progutani. Vidio je bezbrojne, koji su se bojali otvoreno ga zanijekati, ali koji su prolazili s odvratnou pogledavi rane njegove Crkve, kao to je Levit proao kraj siromaka koji je upao u ruke pljakaa. Kao to kukavika i nevjerna djeca, izlau svoju majku usred noi, pogledu razbojnika i lopova, kojima je njihova zloba ili nemar otvorila vrata. Oni su pobjegli od njegove ranjene Zarunice.

Vidio je sve te ljude, ponekad odcijepljenje od Pravog Trsa kako se odmaraju pod kronjama divljih voaka, pokatkad kao izgubljene ovce, ostavljene na milost i nemilost vukova. Voeni na loe panjake, od strane podlih plaenika, odbijali su ui u stado Dobrog Pastira, koji jedini daje ivot za svoje ovce.

Lutali su kao beskunici, po pustinjama, posred pijeska noena vjetrom, nepokolebljivo odluni da ne vide njegov Grad postavljen na gori, koji se nije mogao sakriti, Kuu njegove Zarunice, njegovu Crkvu izgraenu na stijeni, za koju je on obeao da e ostati do kraja svijeta.

Gradili su na pijesku svoje ruevne stanove, koji su stalno rueni i podizani, ali u kojima nema oltara ni rtve. Postavili su limene pijetlove-vjetrokaze na krovove, a njihove nauke su se mijenjale kako vjetar pue, stalno se sukobljavajui jedan s drugim. Nikad nisu mogli doi do meusobna razumijevanja, uvijek nemirni, esto unitavajui svoje stanove i bacajui krhotine na Zaglavni Kamen Crkve, koji meutim uvijek ostaje neuzdrman.

Budui da u njihovim stanovima nije bilo nita osim tame, mnogi meu njima, umjesto da usmjere korake k Svijei postavljenoj na Svijenjak u Kui Zarunice Kristove, lutali su zatvorenih oiju oko vrtova Crkve, provodei ivot udiui samo slatke miomirise koje su irili tamo amo, ispruajui svoje ruke k idolima i sjenkama, slijedivi zvijezde padalice koje su ih vodile na izvore, gdje nije bilo vode.

ak kad bi se nali na samom rubu ponora,odbijali su posluati glas Zarunika koji ih je pozivao. Premda umirui od gladi i ei, vrijeali su i pljuvali sluge i glasnike koji su poslani pozvati ih na Svadbenu veeru.

24

Tvrdoglavo su odbijali ui u vrt, jer su se bojali trnja ivice, premda nemaju niti ita s kojim bi zatomili glad, niti vina s kojim bi utaili e. Bili su jednostavno zatrovani ponosom i samodostatnou, slijepi pod svojim lanim svjetlima, ustrajni u izjavama da je Crkva Rijei koja je postala meso, nevidljiva.

Isus ih je sve promatrao, plaui nad njima, voljan trpjeti za sve one koji ga ne vide, kao i za one koji nee da nose svoje krieve za njim, u njegovu Gradu izgraenom na gori njegovoj Crkvi utemeljenoj na stijeni, za koju se je potpuno predao u Svetoj Euharistiji, a koju paklena vrata nee nadvladati.

Na istaknutom mjestu, u svim ovim vizijama koje su prolazile pred Isusovim oima, vidjela sam uvijek sotonu. Odvlaio je i davio mnotvo ljudi, otkupljenih dragocjenom krvlju Isusovom i pomazanih svetim Sakramentom. Na je Boanski Otkupitelj gledao s najgorom tjeskobom nezahvalnost i pokvarenost prvih krana, kao i krana svih drugih epoha, sve do kraja svijeta. Za cijelo to vrijeme, glas napasnika je neprestano ponavljao: 'Moe li se odluiti patiti za tako nezahvalne grenike?'. Dok su razne vizije brzo slijedile jedna drugu, estoko opteretivi i slamajui Isusovu duu, njegovo je sveto ovjetvo bilo preplavljeno neizrecivom tjeskobom.

Isus Pomazanik Gospodnji Sin ovjeji borio se i svijao od bola, dok je padao na koljena, sklopljenih ruku, uniten pod teinom trpljenja. Tako je estoka bila borba koja se odigravala izmeu njegove ljudske volje i odbojnosti da trpi tako mnogo, za tako nezahvalno ovjeanstvo, da je iz svake pore njegova sveta tijela izbijao krvavi znoj, u velikim kapima koje su padale na tlo. U svojoj gorkoj agoniji, obazre se uokolo, kao da trai pomo i ini se uzima Nebesa, zemlju i zvijezde nebeskog svoda, za svjedoke svoga trpljenja.

U tjeskobi svoga duha, Isus podie glas i ispusti nekoliko krikova boli. Tri apostola se probudie, sluajui. eljeli su mu se pridruiti, ali Petar zadra Jakova i Ivana, govorei: 'Ostanite ovdje. Ja u mu se pridruiti.' Tada sam vidjela Petra kako je urno potrao i uao u spilju. 'Uitelju', ree, 'to ti se dogodilo?'

Ali ugledavi Isusa koji je bio okupan u krvi, presavijena do zemlje pod teinom smrtnog straha i tjeskobe, ustuknu i uuti na tren, preplavljen uasom. Isus mu ne odgovori, ini se nesvjestan njegove prisutnosti. Petar se vrati Ivanu i Jakovu. Ree im da mu Gospodin nije nita odgovorio, samo hrope i uzdie. Oni postadoe jo rastueniji zbog toga, pokrie glave i sjedoe plakati i moliti.

Tada se vratih k svom Nebeskom Zaruniku koji bijae u najgoroj tjeskobi. Strane vizije budunosti nezahvalnog ovjeanstva, iji je on dug preuzeo na sebe, nastavie se redati velikom brzinom, postajui sve ivlje i stranije. Nekoliko ga puta uh kako uzdie: 'O moj Oe, zar je mogue trpjeti za takve nezahvalnike? O moj Oe, ako me ovaj kale ne moe mimoii, nego ga moram ispiti, tvoja volja neka se vri!'

Meu svim tim vizijama, sotona je imao konspirativno mjesto, pod raznim formama, koje su predstavljale razliite vrste grijeha. Ponekad je izgledao kao ogroman crni lik, ponekad kao tigar, lisica, vuk, zmaj ili zmija. Ali, nije uzeo ba stvarno ove oblike, ve tonije pojedine njihove karakteristike, sjedinjujui ih s drugim tajnim formama. Nijedan od ovih stranih likova nije potpuno nalikovao nijednom stvoru, ve su to bili simboli odvratnosti, nesklada, kontradikcije i grijeha jednom rijeju, bili su u potpunoj mjeri demonski.

25

Ove dijaboline figure salijetale su, povlaile i trgale na komade bezbrojne ljude, i to sve pred Isusovim oima, za ije je on otkupljenje otiao na bolni Krini put. Isprva sam vrlo rijetko vidjela zmiju (guju). Meutim poslije se pokaza s krunom na glavi. Ovaj mrski gmaz je bio ogroman, oito posjedujui nezaustavljivu snagu. Dovodio je pred Isusa brojne legije neprijatelja, svih nacija, u svakom vremenu (epohi).

Naoruani svim vrstama destruktivnog oruja, pokatkad su razderali na komade jedan drugoga. Tada bi opet obnovili napade na naeg Gospodina, i to dvostrukim bijesom. Bio je to stvarno grozan prizor. Tovarili su na njega najstranije psovke, proklinjanja, udarce, bijesove, rane, trgajui ga na komade. Njihova oruja, maevi i koplja, poletjee zrakom, amo tamo kriajui se u svim smjerovima, kao mlatovi za ito u nekom ogromnom taglju. A bijes svakog od ovih zlotvora, kao da je ekskluzivno usmjeren samo na Isusa tako da je zrnje Klasa nebeskog ita, palo u zemlju da umre, kako bi vjeno hranilo ljude Kruhom ivota.

Tako izloen bijesu ovih paklenih bandi, koje su mi se inile sastavljene od slijepaca, Isus bi strano izranjavan i isprebijan, kao da su njihovi udarci bili stvarni. Vidjela sam ga kako tetura, ponekad padnuvi, ponekad naporno ustajui. Guja se nalazila usred mnotva, koje je neprestano vodila protiv Isusa. Odjednom udari repom o zemlju i raskida na komade ili proguta sve koji su popadali na tlo.

Dano mi je na znanje da su sve ove prikaze bile osobe koje na razne naine vrijeaju i pogruju Isusa, stvarno i istinski prisutnog u Presvetom Sakramentu. Meu njima sam prepoznala sve one koji su na bilo koji nain profanirali Presveti Sakrament. Vidjela sam s uasom sva pogrivanja ponuena naem Gospodinu, bez obzira da li su uinjena nepotivanjem ili propustom onoga to je bila dunost initi prema njemu, otvorenim prezirom, uvredama i najgroznijim svetogrima, oboavanjem lanih idola, duhovnom tamom i lanim znanjem, grekom, nevjerom, fanatizmom, mrnjom i otvorenim progonom.

Meu tim ljudima vidjela sam mnoge slijepce, paralitiare, gluhe i nijeme, ak i djecu. Slijepce koji ne ele vidjeti istinu. Paralitiare koji ne napreduju prema smjernicama na putu koji vodi u vjeni ivot. Gluhe koji su odbijali uti upozorenja i prijetnje. Nijeme koji nikad nisu upotrijebili svoj glas u Isusovu obranu. Konano i djecu koja su zastranila slijedei svoje roditelje i uitelje pune ljubavi prema svijetu i totalnim zaboravom Boga, koji su bili hranjeni zemaljskim luksuzom, napojeni lanom mudrou, gnuajui se na sve to se tie religije.

Meu svim, ovi zadnje spomenuti najvie su me raalostili, jer je Isus toliko volio djecu. Vidjela sam mnoge bez potovanja, one koji su se loe ponaali kod ministriranja, one koji nisu potovali naeg Gospodina u svetim ceremonijama kod kojih su sudjelovali.

Vidjela sam s uasom mnoge sveenike, neke koji su si umiljali da su puni vjere i pobonosti kako vrijeaju Isusa u Presvetom Sakramentu. Vidjela sam mnoge koji su vjerovali i razmatrali nauk Stvarne Prisutnosti, ali nisu to dovoljno uzeli k srcu, jer su zaboravili i zanemarili palau, tron i sjedite ivoga Boga, tj. crkvu, oltar i tabernakul, kale, monstrancu, vaze i ornamente. Jednom rijeju, sve to se koristi kod rtve ili za kienje njegova doma.

Svuda je vladalo pravo zanemarivanje, sve su stvari ostavljene da strunu u praini i blatu, a aenje Boga, ako nije duhom profanirano, onda je barem vanjtinom nepotivano. Ovo ne biva iz stvarnog siromatva, nego iz indifirencije, lijenosti, preokupacije uma ispraznim zemaljskim brigama, a esto iz egoizma i spiritualne smrti.

26

Jer, vidjela sam svakakva zanemarivanja u crkvama, sveenike i kongregacije koje su bogate, ili bar prilino 'potkoene'. Vidjela sam mnoge druge kako svjetskim, bezukusnim, neprikladnim ornamentima zamjenjuju pravi nakit. Vidjela sam da ak i sirotinja boravi u boljim stanovima, nego to boravi Gospodar neba i zemlje u svojim crkvama. Ah, kako je duboko bolila Isusa negostoljubivost ljudi, koji se je predao njima za Hranu! Istina, nije potrebno biti bogat da bi primio njega, koji nagrauje stostruko au hladne vode. Ali kako je besramno nae ponaanje, kada nudei piti naem Boanskom Gospodinu, koji ea za naim duama, dajemo mu piti pokvarenu vodu u nemoralnoj ai.

Zbog sveg ovog zanemarivanja, vidjela sam kako su slabii osupnuti i skandalizirani, kako je Presveti Sakrament posvjetovnjen, crkve naputene, a svenici prezreni. Ovo stanje neistoe i nemara irilo se sve do vjernih dua, koji su ostavljali svetohranite svojih srdaca nepripremljenim i neistim kada je Isus namjeravao ui u njih i boraviti, tono onako, kako su ostavljali njegov tabernakul na oltaru.

Da i cijelu godinu priam, ne bih mogla iznijeti sve uvrede nanesene Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Vidjela sam kako autori ovih uvreda i njihove grupe, zajedno juriaju na Isusa, udarajui ga raznim orujem, poprativi to raznim uvredama. Vidjela sam bezobzirne krane svih epoha, bezbrine ili svetogrdne sveenike, gomile mlakih i nevrijednih priesnika, pokvarene vojnike koji piju iz svetih zdjela, sluge avla kako iskoritavaju Svetu Euharistiju u svojim groznim crnim misama.

Meu njima sam vidjela i brojne teologe, koji su zapali u herezu svojim vlastitim grijesima, napadajui Isusa u Presvetom Sakramentu, istrgavi iz njegova Srca, svojim zavodnikim rijeima i obeanjima, brojne due, za koje je on prolio svoju svetu krv. Ah, to je bilo stvarno strano za gledati. Vidjela sam Crkvu kao tijelo Kristovo. A sve ove grupe ljudi, koji su se odvojili od Crkve, osakaltile su i otkinule cijele komade ivog mesa. Jao, pogledao ih je najnjenijim pogledom, i plakao, jer su tako sami sebi prouzroili vjeni gubitak.

Cijeli nam se dao za Hranu u Svetom Sakramentu, kako bi sve ujedinio u jedno tijelo Crkvu, svoju Zarunicu - ljude koji su bili beskrajno podijeljeni i razdvojeni jedni od drugih. A sad se gledao razderana i raspuknuta u dvoje, u tom istom tijelu. Jer, glavno djelo njegove ljubavi, Sveta Misa, u kojoj bi ljudi trebali postati jedno, sad je postala, zlobom lanih uitelja, predmet razdvajanja.

Vidjela sam cijele narode istrgnute iz njegovih grudi, liene bilo kakavog sudjelovanja u blagu milosti, koje je ostavio Crkvi. Konano sam vidjela i sve one odvojene od Crkve, uronjene u dubine nevjernosti, praznovjerja, hereze i lanih svjetskih filozofija. Davali su oduka svome estokom bijesu, udruujui se u velika tijela, kako bi napali Crkvu, nagovoreni od guje, koja se istovremeno zabavaljala posred njih. Jao, bilo je to kao da je sam Isus razderan na komadie. Tako je velik bio moj strah i uas, da se moj Nebeski Spasitelj pojavio preda mnom, milostivo poloivi svoje ruke na moje srce, kazavi: 'Nitko jo nije vidio sve ove stvari, pa bi se tvoje srce moglo raspui od tuge, ako ga ne ojaam.'

Vidjela sam kako krv kapa u velikim kapima s lica naeg Spasitelja. Kosa mu je bila slijepljena, a brada krvava i zamrena. Nakon vizije koju sam upravo opisala, takorei, izjurio je van iz spilje. Teturao je dok je hodao. Izgled mu je bio kao u ovjeka pokrivenog mnogim ranama, povita od teka tereta, koji posre na svakom koraku.

27

Kada se uspeo do trojice apostola, oni nisu leali na tlu kao prvi puta. Glave su im bile pokrite, a zaspali su ustvari na koljenima. Zaspali su u stavu esto vienom kod ljudi u tim krajevima, kada su ljudi u alosti ili molitvi. Zaspali su svladani tugom i umorom. Isus drui i stenjui doe tik do njih, a oni se probudie.

Ali kad ga pod mjeseinom ugledae kako stoji kraj njih, blijeda lica i razbaruene kose, njihove umorne oi ga ne prepoznae u prvi tren, jer mu se izgled neopisivo izmjenio. Sklopio je ruke, na to su oni odmah ustali i ljubazno ga poduprli rukama. Tunim glasom im ree kako e sutra biti mrtav - kako e za sat vremena biti zarobljen, odveden pred sud, maltretiran, pogren, izbievan i napokon okrutno ubijen.

Zaklinjao ih je da mu utjee Majku, kao i Magdalenu. Nisu nita odgovorili, jer nisu znali to rei. Tako snano su bili uplaeni njegovim izgledom i govorom, da su ak mislili da je poludio. Kada se elio vratiti u spilju, nije imao snage za hodati. Vidjela sam Ivana i Jakova kako ga vode natrag, i kako se oni vraaju, poto su ga ostavili u spilji. Tad je bilo oko 23 i 15.

Za vrijeme Isusove agonije, vidjela sam Blaenu Djevicu Mariju takoer svladanu alou i tjeskobom due. Bila je u kui Marije, Markove majke. S njom je bila Magdalena i Marija. Bile su u vrtu koji je pripadao kui. Leala je skoro prostrta od alosti, cijelim tijelom savijena dok je kleala. Nekoliko puta se onesvijestila, jer je gledala u duhu razne dijelove Isusove agonije. Poslala je neke glasnike da se raspitaju o Isusu, ali tjerana dubokom tjeskobom nije ih mogla doekati da se vrate, pa je otila zajedno s Magdalenom i Salomom, sve do doline Jozafat.

Ila je zamotane glave u veo, a ruke je esto ispruala prema Maslinskoj gori. Jer, vidjela je u duhu Isusa okupana u krvavom znoju, a njene geste su bile kao da eli ispruenim rukama obrisati mu znoj s lica. Vidjela sam sve ove duhovne kretnje njene due k Isusu, koji je mislio na nju, okreui oi u njenom smjeru kao da trai njenu pomo. Promatrala sam duhovnu komunikaciju koju su vodili jedno s drugim, pod zrakstim formama zraka, koje su ile tamo amo izmeu njih.

Na je Boanski Gospodin takoer mislio i na Magdalenu. Bio je dirnut njenom tjeskobom, i zbog toga je preporuio svojim apostolima da je utjee. Poznavao je njenu ljubav prema svojoj boanskoj Osobi. Znao je da je ta ljubav vea od sviju, osim njegove Blaene Majke. Unapraijed je vidio koliko e Magdalena patiti radi njega, i nikad ga vie niim nee uvrijediti.

Ba tad, druga su se osmorica apostola vratila u vrt Getsemani. Malo su popriali i onda su otili spavati. Bili su kolebljivi, obeshrabreni i nemilice kuani. Svatko je traio mjesto za skloniti se u sluaju opasnosti. Zabrinuto su pitali jedan drugoga: 'to emo mi raditi ako ga ubiju? Sve smo ostavili i poli za njim. Mi smo jadni i samo smo dno drutva. Potpuno smo se predali u njegovu slubu, a sad je on tako alostan i snuden i ne moe nam vie pruiti utjehu.' Drugi su uenici isprva svukuda lutali, a onda kad bi neto uli o zloslutnim proroanstvima koje je Isus izrekao ove noi, skoro su se svi odmah vraali u Betfagu.

Vidjela sam da Isus jo uvijek moli u spilji, borei se protiv odvratnosti trpljenja koje je pripadalo njegovoj ljudskoj prirodi, predajui se potpuno volji svog Nebeskog Oca. Tad se ambis otvori pred njim i on ugleda viziju prvog dijela Limba. Vidio je Adama i Evu,

28

Patrijarhe, proroke, pravednike, roditelje njegove Majke i Ivana Krstitelja, kako svi ekaju njegov silazak u donje dijelove svijeta, s tako ogromnom enjom, da ga je pogled na to ojaao i dao mu novu snagu.

Njegova smrt e otvoriti Nebesa za te zatoenike njegova smrt e ih osloboditi iz zatvora u kojem su eznuli u arkoj nadi. Kad je Isus, s dubokom emocijom, pogledao na ove svete due prolosti, aneli mu pokazae sve grupe svetaca buduih epoha, koji e zdruiti svoja djela sa zaslugama njegove svete Muke i tako kroz njega biti ujedinjeni s njegovim Nebeskim Ocem. Najljepa i najutjenija je bila vizija u kojoj je gledao spasenje i posveenje milijardi, koji su dolazili u neprestanim tokovima iz izvora otkupljenja, otvorenog njegovom smru.

Apostoli, uenici, djevice, svete ene, muenici, ispovjednici, pustinjaci, pape, biskupi i velike skupine vjernika obaju spolova jednom rijeju, cijela vojska blagoslovljenih pojavila se pred njim. Svi su na glavi noslili pobjedniku krunu, a cvijee njihovih kruna bilo je raznih boja, oblika, mirisa i veliina, ovisno o razliitosti trpljenja, djela i pobjeda, koja su im pribavili vjenu slavu. Sav njihov ivot, sva njihova djela, zasluge, snaga, takoer i slava njihova trijumfa, sve je to dolazilo samo iz jedinstva sa zalugama Isusa Krista.

Uzajaman utjecaj koji je svaki svetac imao jedan na drugoga, nain na koji su pili iz jedinstvene Fontane Presvetog Sakramenta i Muke naeg Gospodina inilo je nadirljiviji i najvelianstveniji pogled. Sve je na njima nosilo duboko znaenje njihova djela, muenitvo, pobjede, pojava, haljine sve, premda neopisivo razliito, sve je bilo u beskrajnoj harmoniji i jedinstvu. A to zajednitvo u razliitosti, je proizvodilo, svojim zrakama, samo jedno jedino Sunce, Mukom Gospodinovom, Rijeju to je tijelom postala, u kojoj je ivot, Svjetlo ovjeanstva, koje sjaji u tami, a tama ga nikad ne obuzima.

Mnotvo buduih svetaca prodefiliralo je pred Isusovom duom, koja se nalazila izmeu Patrijarha i pobjednike vojske buduih blaenika. Ove dvije vojske spojie se zajedno, tvorei jednu jedi