Metode poučavanjaPREDAVANJE, GRUPNA RASPRAVA, RADIONICA,

DEMONSTRACIJA, PRAKTIČNA IZVEDBA

Razmislite…U kojim situacijama su prikladni slijedeći načinipodučavanja:

Predavanjaradionicepraktična izvedba/vježbaindividualni razgovor/savjetovanje

Što vi najčešće primjenjujete u svom radu i u kojim

situacijama?

IZRAVNO POUČAVANJE

Izravno izlaganje u kojem se “učenicima” prenose strukturirane informacije ili u kojoj se demonstriraju koraci koje učenici trebaju slijediti u svrhu stjecanja vještina

GLAVNA OBILJEŽJASredišnju ulogu ima edukator/nastavnikVisoka strukturiranost informacija

PREDNOSTIVremenska ekonomičnostSustavnost u izlaganju gradiva/materijePovezivanje novog gradiva s predznanjima i upotreba primjera

koji ilustriraju apstraktne pojmove i njihove međuodnoseNEDOSTACISmatra se da čini učenike pasivnima tj. ona otežava aktivno

učenjePogrešna pretpostavka da su svim učenicima potrebne

istovrsne informacijePredavanja obično preduga i nadilaze slušačeve mogućnosti

održavanja pažnjePrenošenje informacija koje se djelotvornije mogu prikupiti na

druge načine

IZRAVNO POUČAVANJE JE NEPRIKLADNO

IZRAVNO POUČAVANJE JE POGODNO

Kada se želi postići primjena znanja ili uvježbavanje vještina

Kada je glavna svrha iznošenje činjenica i podataka

Kada su lako dostupni drugi izvori informacija

Kada je gradivo teško dostupno u drugom obliku

Kada su učenici heterogeni s obzirom na predznanje

Kada je potrebno pobuditi zanimanje za određeno gradivo

Kada je gradivo apstraktno, složeno i puno pojedinosti koje treba zapamtiti

Kada je potrebno uputiti slušače u novo gradivo

Kada je za postizanje željenih ishoda učenja potrebno aktivno sudjelovanje učenika

Kada je potrebno sažeti i sintetizirati građu iz više izvora

KORACI U PROCESU UČENJA KORACI U PROCESU POUČAVANJA

1. Očekivanje, kognitivna udešenost

1. Informiranje o ciljevima, motiviranje

2. Pažnja, selektivna percepcija 2. Pobuđivanje i usmjeravanje pažnje

3. Kodiranje informacija 3. Izlaganje informacija

4. Obrada informacija u radnom pamćenju

4. Poticanje upotrebe strategija pohrane

5. Pohranjivanje u dugoročno pamćenje

5. Utvrđivanje gradiva

6. Prijenosi u druga područja/probleme

6. Poticanje generalizacije

7. Dozivanje iz dugoročnog pamćenja

7. ispitivanje, provjera zapamćenog

8. Praćenje i regulacija učenja 8. Davanje povratnih informacija

Vježba 1.

Planiranje ciljevaSMART

CILJ

Planiranje ciljeva i postupakaDobro određen cilj poštuje slušačeve razvojne

mogućnosti i predznanja te jasno određuje očekivane ishode

Zadatak 1…

OSMISLITE TEMU RADIONICE ILI PREDAVANJA

Polazna pitanja za planiranje poučavanja

1. Kakav treba biti ishod učenja na kognitivnoj, motivacijsko-emocionalnoj, vrijednosnoj razini i razini ponašanja?

2. Što polaznici moraju znati i što će moći raditi nakon radionice?

3. Kakve im spoznaje, aktivnosti i iskustva treba predočiti kako bi stekli željena znanja i vještine?

4. Koliko je potrebno vremena za ostvarenje željenog cilja?

5. Kako povezati novo gradivo sa starim, kako provjeriti predznanje slušača?

Polazna pitanja za planiranje poučavanja

6. Jesu li raspoloživi priručnici, udžbenici i tekstovi dovoljno stručni?

7. Kakve metode i tehnike poučavanja koristiti (izlaganje, čitanje, igranje uloga, rješavanje zadataka)?

8. Kojim se izvorima znanja i nastavnim pomagalima služiti?

9. U kojoj će mjeri polaznici aktivno sudjelovati u provedbi radionice (rad u parovima, male grupe, suradničko učenje, samostalan rad)?

10. Kako će pratiti i procjenjivati individualni i grupni napredak u stjecanju novih znanja i vještina?

Etape izravnog poučavanja

ETAPE POUČAVANJA PONAŠANJE EDUKATORA

Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje

Edukator objašnjava ciljeve radionice, priprema “učenika” za učenje

Obrada nove cjeline i/ili pokazivanje vještina

Edukator sustavno izlaže informacije ili modelira aktivnost

Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe

Edukator zadaje zadatke prikladne za uvježbavanje

Provjera razumijevanja Edukator provjerava izvedbu zadataka i daje dodatna objašnjenja

Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera

Edukator proširuje primjenu znanja i vještina na različite i složenije primjere

1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje

Stvaranje pozitivnog stava prema novoj materiji i spremnost za učenje

Kako pobuditi zanimanje slušača?Pristupanje poučavanju s jasno pokazanim

entuzijazmomStvaranje ugodne atmosfere – pričanje anegdote ili

šale povezane s novom materijom, postavljanjem uvodnog izazovnog pitanja ili navođenjem na raspravu oko neke naizgled proturječne tvrdnje

Povezivanje gradiva s prethodnim znanjima ( s poznatim informacijama ili osobnim iskustvom)

2. Iznošenje spoznaja i pokazivanje postupaka

PredavanjeStrukturirano iznošenje spoznaja u određenom

područjuModeliranje

Usvajanje određenih postupaka

Tehnika predavanja

Verbalno izlaganje gradiva od 5 do 30 minutaIzravno predavanje u kojem se iznose

činjenice, opisi ili objašnjenja koje polaznici slušaju ili prema potrebi i bilježe

Duže predavanje = veća smislena cjelinaPostavljanje pitanja publici u svrhu održavanja

pažnje i zanimanja za sadržaj te provjera razumijevanja

STRUKTURA PREDAVANJA1. Početak predavanja – dio u kojem se

određuje cilj i širi kontekst izlaganja tj. kaže se ono što će se reći

2. Središnji dio predavanja – dio u kojem se izlažu ključni pojmovi i njihov međuodnos te se daju konkretni primjeri i dodatna objašnjenja tj, kaže se ono što se željelo reći

3. Završetak predavanja – dio u kojem se iznose glavni zaključci i ponavljaju najvažniji dijelovi tj. kaže se ono što ste rekli

Tehnika pokazivanja i modeliranjaEdukator pokazuje određena ponašanja i

modelira ihPromatranje nastavnika i ostalih sudionika,

uočavanje koraka u izvedbi vještine te uočavanje veza između postupaka i ishoda ponašanja

3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe

Vođena i nadzirana vježbaDavanje povratne informacije

Pokazati povezanost određenog postupka s ciljem izvedbe rečenicom tipa ako…onda

Objasniti mu prirodu pogreške i razloge za promjenu ponašanja

Općenito treba koristiti ohrabrujuće izričaje kojima se iskazuje povjerenje u učenikove mogućnosti

Aktivacija samog edukatora/nastavnika

4. Provjera razumijevanja5. Dodatno uvježbavanje i osiguranje

transfera

Poučavanje vođenim otkrivanjem i razgovorom1. Rad u parovima2. Rad u malim grupama3. Sažimanje prethodnog izlaganja4. Brze kružne izjave ili neverbalni znakovi5. Vremenski žetoni

RAD S POJEDINCEM: INTERVJU

Ne odmah na problem, bez lažnih obećanja!

komunikacijske vještine

Izbjeći “razumijevanje na prvu loptu”

PODUČAVANJE BOLESNIKA

Procjena sposobnosti i spremnosti na učenje

Planiranje ciljeva (SMART)

Provedba: učenje i prihvaćanje informacija, samokontrola, samozbrinjavanje...

Praćenje i evaluacija: ljestvice procjene, dnevnici, fiziološke mjere, povijest bolesti...

Različiti sustavi pomoćiUloga pomagačapružanje potrebne pomoći (edukacijska,

savjetodavna)pružanje podrške osiguranje adekvatne okoline

Samozbrinjavanjetraženje pomoćiadekvatni postupci u vezi sa stanjempridržavanje uputapromjena načina životaočuvanje samopoštovanja i

samopouzdanja

Važno!!!dati mogućnost korisniku da govori, kako

bi mu dali mogućnost da iznese vlastito viđenje problema

razgovarati o očekivanjima bolesnika (klijenta) u vezi s vlastitom aktivnošću (angažmanom) u rješavanju problema (liječenju bolesti)

razgovor o rezultatima koji se žele postićistupanj odgovornosti klijenta za

rješavanje problema

Upute, upute, upute…IDEALNOOdređeni postupci se rade na propisaninačin, na mjestu i u vrijeme koje je za toodređeno

Slijeđenje upute u odsustvu osobe koje je uputu zadala

Što kažu istraživanja?pacijenti se ne mogu sjetiti velikog broja

informacija koje im liječnik ili medicinska sestra usmeno priopće

anksioznost i dosjećanje uputa su u zakrivljenom odnosunisko anksiozne osobe nisu jako zabrinute za

svoje zdravljevisoka anksioznost nepovoljno djeluje na

pamćenje

Što kažu istraživanja?visoka povezanost količine zapamćenog i

važnosti koja je pridana tim informacijama (samo ponavljanje informacije nije dovoljno)

povećanjem medicinskih informacija pada postotak zapamćenogkonkretne informacije bolje se pamte od

apstraktnihsmetnje epizodičkog pamćenje – ne bez

upotrebe vanjskih pomagala i suradnje obitelji

Ono što nije stvar pamćenja je:pomanjkanje znanja i vještinaneuklapanje uputa u sustav vrijednosti

bolesnikaneuklapanje u dnevni red ili navike

korisnika, odnosno ometanje ukućana

Kako povećati vjerojatnost pridržavanja uputa?

upute trebaju biti jasne i konkretne, treba izbjegavati opće upute

provođenje složenih vježbi - prve vježbe pod nadzorom

upute trebaju biti specifične, po mogućnosti date i u pismenom obliku

upotreba različitih pomagala za dosjećanjepoticati i ohrabrivatikognitivni medijatori (vođenje dnevnika –

prijedlozi i primjedbe)

Informacije i sadržaj koje treba prenijeti VAŽNE informacijeNEVAŽNE informacijeSUVIŠNE informacijeZANIMLJIVE informacije

Razlikovati TREBA ZNATI od LIJEPO JE ZNATI