Uvođenje učenika u prirodoslovlje

Priroda je puna zagonetki i tajni za djecu koje dijete želi otkriti i upoznati jer je dijete uvijek radoznalo. Motri okoliš oko sebe i neprestano ga spoznaje, pogotovo kada uđe u 2. god. Života. Tada počinje aktivan odnos djeteta prema okolišu. Od svoje najranije dobi, dijete je čvrsto vezano uz okoliš. Zato je neophodno da u školi neposredno u svojim svakidašnjim aktivnostima upoznaje okoliš u kojem živi. Najprije spoznaje ono što mu je najbliže, a to znači da najbolje upoznaje onaj prostor u kojem je stalno prisutna mama, a onda se to proširuje i na druge bliske osobe. Što se tiče vanjskog okoliša, dijete ide na ono što ga vizualno najviše izaziva (to je boja).U međudjelovanju djeteta i okoliša treba temeljiti cjelokupnu početnu nastavu prirodoslovlja, a to znači da moramo napraviti takav raspored sadržaja koji će ga u prvom redu obrazovati (nova znanja), ali ga i odgaja. Izbor sadržaja koji se odnosi na prirodoslovlje vrlo je složeno pitanje. Rukovodeći se načelom zavičajnosti, zatim cjelovitosti spoznaje, tipičnosti i važnosti pojava u prirodi, vlaj izbrati one sadržaje iz prirodoslovlja koji će najbolje osvijetliti ili razjasniti određenu pojavu. Te odabrane sadržaje iz prirodoslovlja treba vrlo pažljivo raščlaniti i usmjeriti ih prema onim cjelinama kojima i u prirodi pripadaju. U mlađim razredima sadržaje iz prirode treba umrežiti i to kombinirati u obradi spiralno-uzlazno kako bi se osnovni pojmovi jednostavno nadograđivali (voće-voćka-voćar-voćnjak-gospodarstvo-poljoprivreda-privreda)Prilikom usvajanja sadržaja koristimo prirodno-znanstvene metode i postupke. U mlađim razredima praktičnim radom (pokusima) učenici moraju spoznati prirodno-znanstvene postupke:1. motrenje (promatranje)2. opisivanje3. uspoređivanje4. mjerenje5. prikupljanje i zapisivanje podataka6. razvrstavanje i vrednovanje podataka7. prikazivanje podataka8. zaključivanje i objašnjavanje podataka9. oblikovanje pretpostavke10. planiranje pokusa i istraživanja11. odabir materijala i pribora za istraživanje12. izvođenje istraživanja13. izvješće o istraživanju...

MOTRENJETijekom pripreme za promatranje nužno je učenicima izraditi podsjetnik motrenja. 4. razred – BILJKE:- ime biljke- stanište- razvoj od sjetve do ploda- građa biljke- životne potrebe (tlo, zrak, vlaga, svjetlost i toplina)- promjene na biljci (nepravilnosti)- oznake prema kojima se biljke razlikuju od ostalih- promjene koje se opažaju tijekom dana ili prilikom padanja nekih oborina

- utjecaj susjednih biljaka- životinje koje nastanjuju biljku i žive na njoj i one koje je povremeno posjećuju- značenje biljaka za život čovjeka(primjer za životinje i životnu zajednicu pogledaj u knjizi)

OPISIVANJE (deskripcija)Oblik izražavanja riječima, a koristimo ga kada želimo izraziti vanjska svojstva prirodnina i pojava. Opisivanje će biti temeljitije ako kod učenika potaknemo što više osjetila koja će rezultirati velikim brojem dojmova. Opisivanje u prirodoslovlju treba biti objektivno, točno, potpuno i detaljno.

USPOREĐIVANJESpecifična djetalnost kojom učenik stavlja u međusobni odnos dvije stvari kako bi se utvrdilo što je među njima isto, a gdje su specifične razlike. Preduvjet svakog uspoređivanja je dobro poznavanje onoga što se uspoređuje.

MJERENJEUspoređivanje neke veličine s odgovarajućom ljestvicom kako bi se odredila brojčana vrijednost te veličine. U početnoj nastavi prirodoslovlja mjerimo duljinu, masu, vrijeme, temperaturu...Pri svakom mjerenju trebamo znati razlikovati spravu za mjerenje od mjernih jedinica. Zato se u prirodoslovlju često kaže da o nekoj pojavi ili prirodnini znamo onoliko koliko smo je precizno izmjerili.

PRIKUPLJANJE PODATAKAVrlo važno u nastavi prirode i društva, posebno prirodoslovlja, osim podataka, učenici prikupljaju i različite prirodnine (TLO-crnica, crvenica...), minerale, fosile, biljke, životinje koje će im poslužiti kao izvor neposredne stvarnosti u nastavi.

ZAPISIVANJE PODATAKAUčenici prikupljene podatke trebaju zapisati prema dobivenim naputcima ili na neki drugi način. Samo uredno zapisani podaci mogu biti korišteni. Podjela i vrednovanje podatakaDobivene podatke prema potrebi dijelimo, razvrstavamo ili strukturiramo, a sve podatke možemo vrednovati.

PRIKAZIVANJE PODATAKASve prikupljene i zapisane podatke učenici moraju prikazati pregledno i to pomoću različitih shema i grafikona. U 3. i 4. r. Možemo koristiti i kompjutersku obradu podataka koja može biti u obliku kruga ili u obliku različitih stupića.

ZAKLJUČIVANJE I OBJAŠNJAVANJE PODATAKAZaključivanje je najsloženiji oblik mišljenja. To je misaoni proces kojim iz jednog suda ili iz više sudova donosimo zaključke. S metodičkog stajališta zaključivanje je misaona djelatnost kojom se na temelju utvrđenih činjenica izvodi zajednička završna spoznaja o istinitosti. Za zaključivanje je vezano i objašnjavanje koje je važan postupak u nastavi. Objašnjavanjem se misaono prodire do temeljnih (osnovnih) veza i odnosa u stvranosti kako bi se upoznala njihova zakonitost.

OBLIKOVANJE PRETPOSTAVKE (HIPOTEZE)Pretpostavka ili hipoteza je unaprijed pretpostavljen odgovor na istraživačko pitanje ili problem. Pretpostavka je samo prognoza, predviđanje, naslućivanje, ali ona još nije znanstvena činjenica, nju se treba istraživanjem dokazati. S obzirom na tijek nastavnog procesa razlikujemo prethodnu, tekuću i dopunsku hipotezu.Prethodnu pretpostavku učenici izriču prije proučavanja o nekoj temi.Tekuću pretpostavku izriču tijekom obrade novih sadržaja.Dopunska pretpostavka slijedi nakon obrade sadržaja, jer se uvijek može doći do nekih novih ideja.

PLANIRANJEMisaona aktivnost kojom čovjek unaprijed usmjerava svoju djelatnost. Učitelj stvara projekt ili nacrt za svaku iduću nastavnu djelatnost.

ODABIR MATERIJALA I PRIBORAPri planiranju posebno je važno usmjeriti pozornost na odabir materijala i pribora za rad. Pribor može biti iz svakodnevnog učenikovog okruženja (prašak za pecivo, ocat, čaše...), međutim može biti i strogo laboratorijski (kemikalije, kušalice, hvataljke, tikvice, epruvete...)

IZVOĐENJE ISTRAŽIVANJAPromatrajući prirodu čovjek je dobio brojne odgovore na mnoga pitanja. Brojni prirodoznanstvenici izvode pokuse (pokus je umjetno poticani prirodni proces koji se izvodi u laboratoriju, a može i u razredu). U svakom je istraživanju potrebno uz osnovni pokus izvesti tzv. kontrolni pokus kako bi se rezultati mogli usporediti. Prilikom svakog istraživanja vode se bilješke. Učitelj mora do te razine osposbiti te učenike da su oni u 2. polugodištu 4.r. sposobni za samostalne istraživačke projekte.

IZVJEŠĆE O ISTRAŽIVANJUU svakom izvješću treba biti napisan naslov, pitanje i problem koji se istražuje. Treba ukratko opisati materijal, pribor i metode. Sve ono što smo poduzimali u istraživanju valja taksativno predočiti plakatom koji mora biti dovoljno velik i dovoljno jasan da svatko može iščitati o čemu se radi. Na kraju je nužno iščitati metodički cijeli postupak, a to znači:

1. učitelj izvodi prirodoslovni postupak i tako poučava učenike što treba raditi2. učenici samostalno izvode određeni prirodoznanstveni postupak, još uvijek uz pomoć

učitelja3. učenici samostalno izvode određeni postupakUčenike treba postupno osposobljavati da samostalno spoznaju okoliš na temelju istraživanja, a ne samo iz knjiga poučavanja ili prikazivanja. Učenici su prilikom svakog istraživanja aktivni, radosni, odgovorni i kod njih se javlja želja i volja da i dalje nastave stjecati znanja na takav način. Nastava utemeljena na prirodoznanstvenim metodama daje daleko bolje rezultate u znanju nego suvremena nastava koja nosi pečat tradicionalne.

Uvođenje učenika u poimanje prostora

2 su osnovna pojma: VRIJEME I PROSTOROd 1. do 4.r. imamo lepezu pojmova vezanih za prostor.

Metodički zemljopis govori da se u realizaciji ovih sadržaja (prostor) treba poštivati načelo tzv. životne blizine ili načelo od poznatoga k nepoznatom.

U povijesti zemljopisne nastave poznati su različiti rasporedi nastavnih sadržaja:- analitički- sintetički - sintetičko-analitički- uzročno-posljedični- raspored prema zamišljenim putovanjima

Zemljopisne sadržaje (prostor) učenici će najbolje usvojiti ako umrežimo sve ove različite rasporede.Prostor je osnovni zemljopisni pojam, određen je svojom veličinom, a to znači da ima svoju dužinu, površinu i volumen.Učenici od 1. do 4. razreda moraju usvojiti osnovna znanja o orjentaciji u prostoru i moraju shvatiti da je prostor nešto što je u kontinuitetu. PROSTOR NIGDJE NE ZAVRŠAVA!Pri poimanju prostora učenik mora biti osposobljen da shvati njegovu veličinu, da odredi svoj položaj u prostoru, da zna odrediti položaj objekta u prostoru i u konačnici prostor mora shvaćati kao cjelinu.Spoznavanje prostora je usko povezano s djetetovom motoričkom aktivnosti što znači da dijete kroz igru savladava prostor. U I. fazi orjentacije dijete se orjentira u odnosu na sebe, to je tzv. egocentrična faza i u 1.r. učenika moramo dovoljno obrazovati ili naučiti da on napušta tu fazu i orjentira se u odnosu na objekat ili predmet. Učenici se u 1.r. moraju osposobiti za orjentaciju od kuće do škole jer su oni u 1.r. pješaci.U 2.r. prostor se proširuje, to znači od kuće do škole i malo širi dio naselja. Učenici se mogu orjentirati prema položaju rijeka (moraju znati gdje je izvor, korito, lijeva i desna obala, ušće...). U 2.r. učenici se po prvi put orjentiraju po stranama svijeta, ali na kraju 2.r., možda čak i u 3.r.U 3.r. djeca se moraju snalaziti u svom zavičaju, moraju se znati snalaziti na zemljovidu i usvojiti osnovnu kartografsku pismenost (boje i topografske znakove).Pokazalo se djelotvornim da se u 3.r. organizira terenska nastava u trajanju jednog dana, a vezan je za širi zavičaj. U 4.r. obrađuje se prostor cijele RH i to pomoću zemljovida, različitih filmova, power point prezentacija, televizijskih emisija, dijapozitiva, slike i dr. izvora znanja.

Glavne i sporedne strane svijeta

Točno u podne učenike izvodimo u školsko dvorište. Mora biti sunčan dan i točno odredimo kružnicom mjesto stajališta. U podne je sjena najkraća i nalazi se iza učenika. S je u smjeru najkraće sjene. Međutim, dogovoreno je da je S uvijek gore, J dolje, I je desno, a Z lijevo. Kompas – sprava za mjerenje strana svijeta koja uvijek pokazuje S.

U prirodi postoji toliko znakova za S, odnosno za J da ih u nekom projektu iz prirodoslovlja uvijek možete obraditi. Vrlo je važno da djeca uoče 2 pojma:

1. istočni obzor (sunce izlazi)2. zapadni obzor (sunce zalazi)

Crta gdje sunce zalazi je obzorova crta, to je zamišljena crta, nema je u stvarnosti.

4 datuma u godini moraju biti zapamćena: 23.9., 21.12., 21.3., 21.6..Svaki datum pripada jednom od godišnjih doba. U 1. i 2. r. na kalendaru prirode godišnja doba moraju biti adekvatno prezentirana jer u 2.r., kada se obrađuje vrijeme jedne godine najprije se spominju 4 godišnja doba, a tek onda da godina ima 12 mjeseci.

Orjentirati se možemo s obzirom na:- dogovoreno stajalište (stalno na istom mjestu)- orjentacija s promjenjivim stajalištem- orjentacija u predodžbi

Kada se usvoje pojmovi 4 glavne strane svijeta ide se na 4 sporedne strane svijeta. Ti se sadržaji usvajaju na osnovi objekata u prirodi.

Stvarno i umanjeno

Sam pojam mjerenja i mjera sustavno se izgrađuje u svijetu svakog djeteta nizom svakidašnjih praktičnih djelatnosti. Istraživanja pokazuju da djeca još u 1.r. veličinu objekta određuju na osnovu promatranja odnosno vizualnog procjenjivanja veličine.

Prije uvođenja učenika u kartografsko opismenjavanje potrebno ih je upoznati s:- umanjenim mjerilom- tlocrtom- planom učionice i školskog dvorišta- planom i maketom naselja iz razloga što je zemljovid umanjeni prikaz dijela zemljine

površine

Umanjeno prikazivanje udaljenosti

Svako umanjeno prikazivanje pretpostavlja ili uvjetuje izvanučioničku nastavu.I. KORAK: dovoljno je izaći u školsko dvorište i odabrati 2 drveta koja se nalaze na

suprotnim stranama i odrediti im strane svijeta. II. KORAK: odoka odrediti udaljenost od jednog do drugog drveta. III. KORAK: mjerenje dužnim metrom udaljenost između ta 2 drva.IV. KORAK: moramo dogovoriti pravila umanjivanja s tim da će za ploču biti omjer

1:10, a to znači 1m u prirodi = 1 cm na ploči, a u bilježnici 1:100

Rad u učionici sastoji se od sljedećih koraka:I. Precrtati to što smo izmjerili s tim da ćemo ponovo prepisati vrijednosti 1:10 i

1:100 i ponovit ćemo još nekoliko puta ovu istu vježbu ali s različitim predmetima u razredu (vaza, koš...)

II. Tlocrt je matematički pojam koji odražava sve ono što je nacrtano ili se vidi iz ptičje perspektive. U savladavanju ovog pojma idemo malim metodičkim koracima s tim da učenici najprije obcrtavaju one predmete (gumicu, kutiju šibica...) čiji omjer ostaje 1:1. Da bi ovaj tlocrt učenici uvježbali možemo staviti jedan veliki hamer na klupu ili pod i obcrtavati različite predmete pa ćemo na kraju imati skup tlocrta. (spužva, bilježnica, pernica, digitron...)

PLAN UČIONICEOvaj tlocrt se radi dužnom trakom. Učenici mjere dužinu i širinu učionice. Sve ucrtavamo i moramo odrediti strane svijeta.

ŠKOLSKO DVORIŠTEPlan školskog dvorišta ide po istom principu. Prvo se školsko dvorište, pošto je nepravilnog oblika, promatra s tim da isto odredimo strane svijeta i moramo napraviti tlocrt školske zgrade – to je najvažniji objekt u školskom dvorištu. Nju možemo izmjeriti i umanjeno nacrtati, a školsko dvorište samo ucrtati po svom obliku. Kada nacrtamo i školsku zgradu i oblik dvorišta slijedi ucrtavanje svega onoga što se tu nalazi (drveće, klupe, koševi, kiosk, klackalice, igralište...)Kad se vratimo u razred, nakon što smo sve ucrtali na zajedničkom hameru, sve nacrtano se izrađuje u formi maketa i na jednom određenom mjestu (klupi) jednostavno imamo izložen plan školske zgrade i dvorišta. Kad smo napravili taj izgled dvorišta onda ga precrtavamo na pravi tehnički papir koji je podijeljen na male kockice. U konačnici smo dobili plan škole i dvorišta. Vrlo je važno zapamtiti:

a) prostor je moguće umanjiti u različitim mjerilimab) model je oblik ili prikaz objekta u malomc) prije svake izrade tlocrta moramo učenike upozoriti da je to pogled objekta

odozgod) maketa je dio prostora u malom iz kojeg se vidi položaj objekata u prostorue) plan je umanjeni crtež prostora iz kojeg se vidi oblik, veličina, položaj objekata

u prostoru s tim da određenim dogovorenim znakovima možemo također odrediti položaj predmeta u prostoru

PLAN NASELJADa bi se izradio približan plan naselja ili dio grada gdje je škola, uvijek moramo poći od nekog poznatog objekta (škole), a ako je naselje (da se popnemo naneko uvišeno mjesto). U gradu odlazimo i promatramo objekte od škole do nekoliko poznatih objekata u tom dijelu grada gdje je škola. Sve to moramo promatrati i crtati (svak za sebe). Ako promatramo naselje s nekog uzvišenog mjesta onda će to biti ucrtavanje onoga što se vidi na zajednički hamer.Kad se vratimo u razred imamo slične korake o kojima smo već govorili, a to je da od svega viđenoga isto tako radimo makete ili ucrtavamo nazive ulica i sve ono što je za izradu plana potrebno. Precrtavamo i na kraju imamo grubi, tj. provizorni plan naselja ili okolice.Kada smo već ovladali ovim grubim planom došlo je vrijeme da svaki učenik ispred sebe ima jednostavni plan grada s ucrtanim stranama svijeta, važnijim ulicama, objektima i sa svim ucrtanim dogovorenim znakovima. U ovoj fazi možemo učenicima ponuditi slijepu kartu grada s tim da su ucrtane ulice bez naziva, nema ucrtanih dogovorenih znakova ni važnijih objekata. Učenici će se koristiti tim slijepim planom grada i ucrtavati sve ono što je potrebno onog dijela kojega su promatrali.

Poslije ovog plana dolazi pravi plan grada u kome je sve ucrtano i na kojem se sada možemo znati orjentirati.Planovi grada podjeljeni su na polja iste veličine (mreža). U ovoj mreži imamo slova i brojeve i tako se jednostavno orjentiramo.

Uvođenje učenika u kartografsku pismenost

Uvod u kartografsko opismenjavanje započinje nekim predradnjama, a to je ponovno promatranje prostora s tim da posebno zapažamo, zajedno s učenicima, sve elemente reljefa (to su sve uzvisine, udoline i vode). Prvo učenici trebaju savladati pojam uzvisina s tim da ih upozorimo da su uzvisine na zemljovidu označene različitim nijansama smeđe boje (od blijede do jako izražene smeđe boje). Sve nizine i visoravni su označene nijansom zelene boje, a sve vode su označene nijansama plave boje. Izgled zavičaja također možemo promatrati, izrađujemo makete kao i za planove, imenujemo uzvisine, određujemo stajališta, vrh, podnožje, strane uzvisina, točno ucrtavamo blage padine i strme strane, imenujemo biljni pokrov (crnogoričan ili bjelogoričan), imenujemo neke energetske vrste, ucrtavamo još neke spceifičnosti (špilje, mostove, prometnice...)Na kraju svaki prostor kojeg promatramo ima svoju veličinu i kontinuitet.

U 1.r. prostor je sveden samo na osnovne pojmove kretanja od kuće do škole.U 2.r. prostor se proširuje na naselje ili dio grada.U 3.r. prostor je još veći, pa se obrađuje županija.U 4.r. prostor je dovoljno velik da se odnosi na RH.

U 3. i 4. razredu prostor se obrađuje koristeći zemljovid.

Uče se granice, zatim granice između županija. Spominju se nazivi država s kojima graničimo. Granice mogu biti prirodne ili dogovorene.

Uvođenje učenika u poimanje vremena i snalaženje u njemu

2 su osnovna pojma oko kojih su koncentrirani svi sadržaji PiD: pojam vremena i prostora!Povijest kao nastavni predmet pojavljuje se u 5.r., ali pojam vremena i svega onoga što se događa u vremenu obrađujemo već od 1.r. osnovne škole s tim da djeca već od prve godine života koriste riječi koje se odnose na poimanje vremena. (Djeca znaju što je to sada, poslije, prije, sutra...) Učenici u nastavi PiD moraju savladati sljedeće zadatke vezano za vrijeme:

- razlikovati sadašnjost, prošlost i budućnost i koristiti vremensku traku- upoznati najvažnije događaje iz povijesti svoga zavičaja i domovine RH

Sadržaje o vremenu tretirali su veliki europski znanstvenici svakako stavljajući događaje u povijesni kontekst, smatrali su da je povijest učiteljica života, a isto tako brojni drže da povijest nije učiteljica života zato što se u vremenu povijest ponavlja, u nekim drugim prostorima i s nekim drugim ljudima i da kao takva nema veliku odgojnu vrijednost.

Poznata su različita shvaćanja uzroka koja pokreću promjene u ljudskom društvu:a) teološko – sve je posljedica Božje voljeb) materijalističko – gospodarstveni čimbenici pokreću razvojc) pozitivističko – stvarnost pokreće razvoj zajedniced) idealističko – ideja ili duh pojedinaca odlučujee) filozofsko-humanističko – ljudsko teži čovječnostif) inidividualističko – pojedinci pokreću masug) kolektivističko – narod se razvija prolazeći različite stupnjeve kulture

Tijekom povijesti uvijek se postavljalo pitanje da se razjasne povijesna zbivanja. Počeci grčke povijesti opisani su u Ilijadi i Odiseji. Tijekom srednjeg vijeka skolastici (crkveno učenje) nisu dovoljno njegovali povijest. Humanisti inzistiraju na tome da se povijest uvede kao nastavni predmet u škole i u crkvene i u svjetovne. (Iz filozofije se izrodila povijest.) Komensky je inzistirao i naveo da učenici moraju učiti povijest jer moraju steći neka kronološka znanja i pojmove. Rosseau želi da njegov učenik uči povijest ljudskog roda ali tek nakon 15. godine života jer smatra da učenik tek tada može kritički prosuđivati. Njemački pedagozi se zalažu za uvođenje povijesnih sadržaja i naglašavaju da sadržaji iz povijesti u osnovnoj školi imaju obrazovnu i odgojnu važnost i središnju vrijednost. Stjepan Basariček je zahtjevao da se s učenicima istražuje zavičajna povijest i da se tu nalazi veza s nacionalnom povjesti i da takva povijest mora nositi pečat domovinskog odgoja ili tzv. domovinske povijesti u svrhu očuvanja hrvatske narodne svijesti na čemu valja temeljiti svaku buduću suvremenu nastavu u osnovnoj školi. Po Basaričeku tri su osnovne stvari s kojima se učenik mora upoznati ako hoćemo da odgoj učenika bude u narodnom duhu, a to su:

1. hrvatski jezik2. hrvatski narod3. hrvatska zemlja (država)

U razvoju povijesne nastave i u obradi tih sadržaja poznati su različiti rasporedi nastavnog gradiva i to:

a) kronološko-progresivnib) regresivnic) regresivno-progresivnid) biografskie) monografskif) kalendarski

Kronološko-progresivni govori o događajima koji su se dogodili u prošlosti i svojim kronološkim redom pratimo ih do sadašnjosti.Regresivni polazi od sadašnjosti prema bližoj i daljoj prošlosti.Regresivno-progresivni govori o sadržajima koji su se dogodili, ali djeluju na budućnost.Biografski se odnosi na život i djelo poznatih osoba koje su snažno obilježile neko povijesno razdoblje.Kalendarski raspored obrađuje sadržaje vezane za neke važne datume. Koristimo ga u I. i II. r. kada obilježavamo crkvene i državne blagdane.

Obrađujući povijesne sadržaje najčešće koristimo kombinirane rasporede jer oni jedino garantiraju da će učenici shvatiti vrijeme i važnost događanja.

Vremenska orjentacija

Kada govorimo o vremenu onda govorimo o:- veličini vremena- snalaženju ili orjentaciji u vremenu- shvaćanju kontinuiteta i slijeda vremena

Shvaćanje veličine vremena započinjemo u I. razredu, također govorimo i o orjentaciji i o kontinuitetu. Važno je da učenici shvate kada se neki događaj zbio, koliko je vremena proteklo, koji su to događaji koji se događaju istodobno i poslije. Ovim problemom shvaćanja vremena najviše se bavio Piaget koji je došao do zaključka da djeca prije 6. godine ne shvaćaju kontinuitet vremena i u tom razdoblju djeca imaju jedan subjektivni stav o vremenu. Da bi djeca shvatila vrijeme postoje tzv. vremenske operacije:

1. operacija sređivanja2. operacija dijeljenja i uklapanja3. mjerne operacije koje govore o tome koliko je nešto trajalo i koliki je razmak

Poslije 8. godine života učenici razumiju slijed događanja i to je tzv. logičko poimanje vremena.

Uvođenje pojmova u vremenu od I. do IV. razreda

Sadržaji o vremenuU I. razredu učenici moraju savladati osnovne pojmove orjentacije, a to znači da moraju znati točno odrediti lijevo-desno, gore-dolje, prije-sada-poslije...U I.r. oni dolaze s tzv. egocentričnom fazom orjentacije. (Sve okreću prema sebi). Na kraju I.r. trebaju se znati precizno orjentirati. Osim toga, u I.r. trebaju znati i događaje orjentirati u prostoru i vremenu. To znači npr. igramo se u dvorištu cijeli školski sat. U I.r. mjerenje vremena počinje s najmanjim jedinicama za vrijeme – minuta, zatim sekunda, školski sat i sunčani sat. Da bi dobro odredili ovo vrijeme trajanja, prelazimo na obradu koja se zove DAN I DOBA DANA.DAN započinje zorom (dok sunce još nije izašlo), jutro, prijepodne, podne, poslijepodne, predvečer (sumrak), večer i noć. Za svaki ovaj dio dana učenici moraju vezati neku određenu radnju. U zoru spavaju; jutro – bude se, ustaju (Dobro jutro!), doručkuju, odlaze u školu, marenda; podne – ručak; poslijepodne – slobodne aktivnosti, pisanje domaće zadaće i užina; večer – večera; noć – spavanje. Dalje se obrađuje TJEDAN I DANI U TJEDNU. Za svaki dan u tjednu određena je neka specifična radnja vezana za njihov raspored, za izvanučioničke aktivnosti i slobodne aktivnosti. Izabere se srijeda, zatim se razgovara koji je dan prethodio srijedi, te koji slijedi iza srijede. Zatim se pita koji je prvi dan u tjednu, koji je zadnji radni dan u tjednu. Neradni dani – vikend: subota i nedjelja, s tim da je nedjelja apsolutno neradni dan. Poslije tjedna obrađujemo MJESECE UGODINI, ali s tim da prethodno govorimo o GODIŠNJIM DOBIMA. Počinjemo s jeseni, a završavamo s ljetom. U I.r. učenici moraju znati koji mjeseci pripadaju kojem godišnjem dobu. Trebali bi znati kada koje godišnje doba počinje, a kada završava. Moraju primjetiti kada dani postaju duži, a kada kraći. Za svako godišnje doba postoji nekoliko rečenica za koje su karakteristični. Učenici to zapažaju i opisuju promjene u prirodi za svako god. Doba. Promatraju promjene u prirodi, uvijek ih

vodimo na isto mjesto (šuma, cvijeće, vinograd, voćnjak, njiva, travnjak, izvor vode, jezero...) Osim ovih promjena za biljni svijet, bitno je promatrati i životinje (ptice selice, stanarice..). Promjene kod ljudi (obuća i odjeća, boja kože); padaline; nagle vremenske promjene.... Djeca moraju znati nabrojati mjesece u godini i to hrvatsku verziju ili ako uče strane jezike, moraju paralelno naučiti oba jezika. U I.r. učenici moraju shvatiti vremenske odnose, promjene u tom vremenu i kako one utječu na život ljudi (kalendar prirode – učenici moraju biti precizni i sistematični. U I.r. cijeli kalendar je slikovni.). U II.r. također mjerimo vrijeme, ponavljamo godinu i učimo jedinice vremena i spravu s kojom mjerimo vrijeme (ura). Ponovo ponavljamo početak i završetak svakog godišnjeg doba. Ponavljamo godinu i vežemo za svaki mjesec jedan karakterističan događaj (1.mj. – Nova godina, 2.mj. – Valentinovo, 3.mj. – Dan žena...)Učenici moraju ovladati pojmovima sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, s tim da se obrađuju događaji vezani za sadašnjost, prisjećaju se prošlih događaja iz bliske prošlosti i razgovaraju o budućnosti . U II.r. se uči DESETLJEĆE. Crta se vremenska crta i upisuje npr. 2002. – rodio sam se, 2003. – prvi rođendan, 2004. – rodila mi se sestra, 2005. – novi stan, 2006. – vrtić, 2007. – predškolac, 2008. – 1.r. ... Period od 10 godina mora biti popraćen sadržajima iz djetetova života. U III.r. učimo karakteristične POVIJESNE DOGAĐAJE iz svog zavičaja. Za razdoblje od 100 godina iz dotičnog kraja upisujemo važne događaje. Obrađujemo i STOLJEĆE, a gradimo i pojam tisućljeća. U tisućljeću moraju točno odrediti koja godina odgovara kojem stoljeću, s tim da im se naglasi nulta godina prije i poslije Krista. Period od 1000 g. – vrijeme od 10 stoljeća. Prijelaz godine – iz jednog u drugo tisućljeće. Locirati sadašnje stoljeće, tisućljeće i desetljeće. U IV.r. svi ovi vremenski pojmovi su naučeni i usvojeni. U IV.r. imamo nekoliko velikih nastavnih cjelina koje se odnose na povijest Hrvata od doseljenja do danas. Naglašeno je vrijeme hrv. knezova i kraljeva, zatim gubitak Hrvatske države.Svi povijesni sadržaji koji se obrađuju od 1. do 4.r. obrađuju se na sljedeći način:

1. razvojne teme2. povijesne slike3. poznate ličnosti

Specifičnosti prostora u kojima se realiziraju sadržaji pid

Nastava pid realizira se prvenstveno u učionici, a onda i u svim onim prostorima koji mogu obogatiti naša saznanja iz prirode i društva. Kada govorimo o realizaciji sadržaja uvijek se pitamo gdje se to realizira, što i kada. Nastavni prostori u školi u kojima se realiziraju sadržaji su:

- učionica- kabinet- živi putić- školsko dvorište- školski vrt- školski park- školsko prometno vježbalište...

Svi ovi prostori bogate učenikovo znanje, ali i razvijaju njegove sposobnosti koje su osjetilne, izražajne, umne i praktične.

UČIONICAUčionice su uglavnom univerzalne. Za razrednu nastavu su apsolutno univerzalne, za razliku od tzv. specijaliziranih učionica gdje se realiziraju sadržaji pojedinih predmeta. Specijalizirane učionice bi trebale imati 60-90m2 bez obzira na broj učenika. Svaka učionica trebala bi imati i prostor tzv. kabineta jer je upravo taj prostor višenamjenski. Suvremeno opremljena učionica mora posjedovati elektronsku ploču (ili klasičnu), projektno platno, projektor, druga priručna sredstva (grafoskop), dovoljan broj klupa, potrebne ormare s otvorenim i zatvorenim policama, stol učitelja, prostor za cvijeće, neke druge edukativne centre (mala priručna biblioteka), neke centre za humane odnose među djecom (slike, literatura), tepih za opuštanje...Klupe u razredu mogu biti razpoređene u modelu A, B i C.

1. klasični model (po dvoje u klupi, jedan iza drugoga)2. u obliku slova U 3. Učenici sjede u skupinama (4 ili 6)

Europska praksa nalaže da učenici sjede sami u klupi. Ako postoji mogućnost u učionici može biti i cvijeće iz estetskog razloga, ali i da učenici steknu brigu o cvijeću. U učionici bi trebao biti demonstracijski stol, prostor za igru, možemo imati kutke iz prirodoslovlja (mala središta gdje možemo imati različite prirodoslovne zbirke, akvarij, divarij, insektarij, najosnovniji pribor za pokuse, stalci i sl.). Materijal koji je opasan pri demonstraciji, a nužan je za pokuse, ako se drži u učionici onda mora bit pod ključem i ne nadohvat ruke djeci. Učionica mora posjedovati i pješčenjak. Sve nabrojano što je vezano za učionicu treba biti tako raspoređeno da ni u kojem slučaju ne zaguši prostor koji je namijenjen za dinamiku (kretanje), a posebno ne smije ugroziti prostor za panoe.

KABINET UČITELJATo je prostor nužan za pripremu nastave i u njemu su svi potrebni materijali koji se koriste u realizaciji nastave (kompjutor). Kabinet je prostor i za dogovor s učenicima, prostor za individualan rad (djeca s posebnim potrebama ako se ne mogu uključiti u normalan proces). U kabinetu se odvija često puta rad u skupinama, to je prostor za informacije roditeljima.

ŽIVI KUTIĆ je od žive prirode.Kada o njemu govorimo, govorimo o biljkama i životinjama. Sve ono što realiziramo koristeći živi putić u direktnoj je vezi s odgojno-obrazovnim procesom, tj. zadaćama nastave. Mora biti smješten na takvom mjestu da je pristupačan svim učenicima (kornjače, žabe...) Kut posvećen specijalnim biljkama, akvarij, insektarij, vivarij...

ŠKOLSKA ZAVIČAJNA ZBIRKA U mnogim školskim učionicama i učenici sakupljaju raznovrsne predmete iz zavičaja. Zbirka treba biti vezana za kraj u kojem se nalazi i uvijek treba biti izložena u posebnom prostoru. Za razliku od ovih zbirki postoji i školski muzej koji prikuplja, evidentira i izlaže tematskim izložbama materijale vezane za povijest školstva. Takve zbirke i muzeji imaju veliku vrijednost i važnost u nastavi prirode i društva. Sakupljajući predmete kod učenika se javlja interes čemu je nešto služilo, u kojem vremenu se koristilo, zašto se više ne koristi, postoji li nešto slično u drugim zavičajima? S druge strane, učenike se navodi na istraživački rad, na sistematičnost, odgovornost, suradnju s ostalim učenicima, pomoć drugome, samopomoć koja rezultira ljubavi prema zavičaju i ljubavi prema domovini. Važno je naglasiti da lijepo

uređena škola i školske zbirke doprinose kulturnoj i javnoj djelatnosti škole, a u nekim sredinama koje su svoju izvanučioničku djelatnost temeljito osmislile, onakav rad sa svojim rezulatatima doprinos je samoj znanosti.

ŠKOLSKO DVORIŠTE ima nekoliko ulogaU I.r. djeca tu provode svoje vrijeme između odmora. Učitelj realizira dio nastavnih sadržaja u dvorištu. Učenici tu vježbaju prijelaz preko ceste i raskrižja sa semaforima i bez. U II.r., u šk. dvorištu mogu se realizirati brojni sadržaji vezani za orijentaciju. U III.r. se realiziraju orijentacija i sve one vježbe koje se tiču zaštite i samozaštite (požar).U IV.r. možemo izvoditi različite pokuse s vodom, balonom, zmajem...

ŠKOLSKI PARKDanas u Hrvatskoj malo škola imaju šk. Park, a do II.svj. rata svaka škola je morala imati školski park i školski vrt. Nova pravila prilikom izgradnje škola nalažu da svaka škola mora posjedovati park (prirode, ekološki park). Svaki park mora biti u suglasju s određenom autohtonom tradicijom. U svakom parku mora biti bilje i male životinjice koje žive u tom kraju.

ŠKOLSKI VRT je također bio imperativ bez kojeg nijedna škola nije mogla dobiti dopusnicu za rad (kraj 19. i 20.st). danas većina suvremenih škola u gradskim naseljima posjeduje malu površinu ili nikakvu. Šk. vrt je nužan za sadržaje iz prirodoslovlja jer u I.r. u šk. vrtu učenici će imenovati različito povrće, voće, cvijeće... U II.r. promatrat će gredice (pojam sijati-saditi), koristit će različiti pribor i alat. U III.r. učenici su zaduženi se brinuti o određenim gredicama, moraju točno pripremiti tlo i brinuti se za biljke u smislu da li imaju dovoljno vode, topline, da li im odgovara zemlja... U IV.r. učenici obavljajući sve one radnje, promatraju pupanje, listanje, cvjetanje, klijanje, zaštitu bilja, povrća i voćaka, brigu o oprašivanju, razmnožavanju, posebno povezanost biljnog i životinjskog svijeta. Dobro organizirani rad i briga za školski vrt i park trebao bi biti imperativ svake generacije i učitelja i učenika samo iz jednog razloga, a to je da se oplemenjuju one vrijednosti koje svaki učenik nosi kroz život ili se takvim ili sličnim vrijednostima opredjeljuje.

ŠKOLSKO PROMETNO VJEŽBALIŠTE U IV.r. svaki učenik mora znati voziti bicikl, ali se još ne smije uključivati u javni promet.

OSTALI PROSTORI U ŠKOLI: garderoba, školska kuhinja, školske radionice, prostori za kulturne aktivnosti, sportska dvorana,...

Nastavni prostori u okolišu

Osim onoga što je navedeno, postoje brojni prostori otvorenog i zatvorenog tipa koji se koriste u obrazovne i odgojne svrhe (muzeji, arhivi, knjižnice, svi koncerti, prostori izvanškolskih aktivnosti).

Izvori znanja – nastavni mediji

Sve što učenicima može poslužiti za stjecanje znanja su različiti mediji koji predstavljaju upravo te izvore, a to su: vizualni mediji, auditivni, audiovizualni. U nastavi pid izvorna stvarnost zauzima središnje mjesto kao izvor znanja. Poznati američki pedagog i psiholog

Dale izradio je poznati stožac tzv. nastavnih iskustava u kojem je točno odredio kako djeca uče i kako pamte. Pamtimo: - 10% od onoga što čitamo- 20% od onoga što čujemo- 30% onoga što vidimo- 50% onoga što vidimo i čujemo- 70% onoga što mi kažemo- 90% onoga što kažemo i uradimo

Podjela nastavnih medijaa) nastavni mediji 1. razdobljab) nastavni mediji 2. razdobljac) nastavni mediji 3. razdobljad) nastavni mediji 4. razdoblja

Nastavne medije prema obilježjima rada dijelimo na:a) demonstracijskeb) nastavno – radnec) laboratorijsko-eksperimentalned) manipulativne

Vladimir Poljak prema načinu kako učenici shvaćaju stvarnost, nastavne medije je podijelio na:

a) auditivneb) vizualnec) audiovizualned) tekstualnee) dvodimenzionalnef) trodimenzionalneg) statičneh) dinamične

AUDITIVNI NASTAVNI MEDIJIZauzmemo li učiteljevu živu riječ, ovdje ubrajamo sve audiozapise, sve radioemisije, sve magnetofonske vrpce i kasete...

VIZUALNI NASTAVNI MEDIJIU nastavi pid koristimo brojne vizualne medije koje najčešće nalazimo u prirodi: uzroke iz okoliša, različite fosile, zbirke, preparate, modele i makete, reljefe, crteže, slike, dijapozitive, dijafilmove, različita grafička sredstva, zemljovide, kalendare prirode, vremenske vrpce, sheme, knjige, dvd-e, cd-e, raznovrsne didaktičke igre... Prilikom korištenja navedenih sredstava trebamo paziti da istodobno ne koristimo više izvornih medija jer ćemo kod učenika stvoriti zbrku. Ne smijemo koristiti apsolutno stvarnost (zornost) jer onda to traženje svega u prirodi može nas dovesti do edukacijskog apsurda. Koristeći ova vizualna nastavna sredstva moramo točno odrediti kojim ćemo se nastavnim medijem služiti, kada i kako.

TEKSTUALNI NASTAVNI MEDIJI obuhvaćaju prve tiskane materijale:udžbenici, priručnici, različiti programirani tekstovi, članci, atlasi, različite čitanke, zbirke zadataka, leksikoni, enciklopedije, znanstveno-popularna literatura, cd-i...Udžbenik je jedan od najraširenijih znanja u školi. Dugo je kroz stoljeća bio knjiga iz koje se učilo, a suvremeno prelomljeni didaktični udžbenici uče kako treba učiti. U nastavi pid susrećemo različite vrste udžbenika, a to su: cjeloviti, razgranati, programirani. Postoje tzv. diferencirani udžbenici za razliku od cjelovitih udžbenika koji objedinjavaju sadržajnu strukturu i ne dozvoljavaju da se gubi osnovni pojam sadržaja. Svaki udžbenik mora održavati neka didaktično metodička načela:

1. udžbenik mora biti u suglasju s planom i programom2. u strukturiranju udžbenika mora se predvidjeti da taj udžbenik može biti i radni

udžbenik3. udžbenik je samo jedan izvor znanja4. udžbenik ne smije i ne može biti zamjena za ostale izvore znanja

Uz udžbenike imamo i radne bilježnice, zadatke za provjeru i brojne druge didaktične izvore znanja: vježbenica, zbirka zadataka, zadaci za cijelu godinu, polugodišnji zadaci, različiti interaktivni cd-i, metodički priručnik za učitelje namjenjen je prvenstveno za učitelje, ali ga često koriste i roditelji. Multimedijski priručnik za učitelje – sve power point prezentacije i brojni drugi didaktični materijali.

DVODIMENZIONALNI VIZUALNI NASTAVNI MEDIJISLIKA je najčešći dvodimenzionalni nastavni medij. Najdraži je prijatelj današnjih naraštaja. Ima nekoliko komunikacijskih obilježja. Ona je miran vizualni medij koji može nagovijestiti pokret, može naglasiti glavnu ideju i impresiju, može se koristiti za spoznavanje pojedinosti. Pri odabiru slika treba dobro odabrati one koje imaju najveću didaktičku vrijednost (jasnoću, boju, veličinu i moraju održavati glavnu ideju). Razlikujemo:

- zidne slike (didaktički materijali)- fotografije- aplikacije

MIRNE PROJEKCIJE su one projekcije koje nam koriste da zajednički promatramo neku pojavu ili kao motivacijski dio ili prilikom obrade novih sadržaja. Razlikujemo:

- projekcije dijafilmovima- projekcije dijapozitivima- mikroprojekcije- grafoprojekcije

POKRETNE SLIKE, DINAMIČNE PROJEKCIJE se najčešće koriste kada usvajamo neke nove pojmove. Element film (temelji se na slici u pokretu) možemo koristiti na nastavnom satu nekoliko puta, s tim da u 1. projekciji odgledamo film svi, 2. projekcija služi da učenik zapaža one sadržaje koji će biti važni u obradi novih sadržaja. U 3. projekciji zaustavljamo se samo na onim ključnim slikama, a 4. put ponovno projiciramo cijeli film da bi dobili cjelokupni dojam.

TRODIMENZIONALNI VIZUALNI MEDIJIUzorci iz učenikovog okružja su predmeti i prirodnine (vrste tla, stijene, različita goriva, minerali, biljke, različiti suhi i mokri preparati). Ovi uzorci iz prirode pomažu učenicima da

oblikuju predodžbe o svom okružju. Zbirke prirodnina, fosili iz okoliša, modeli, makete, reljef.

Nastavne strategije i metode

Pod pojmom strategija podrazumijevamo način postizanja cilja, a strategija obuhvaća metode i postupke, a to znači da sve sudionike u odgojno-obrazovnom procesu moramo staviti u aktivan odnos onda kada stječemo znanje. Nastavne strategije i metode, pogotovo one suvremene praktično učenika stavljaju u aktivan odnos i on je praktično subjekt ili nositelj procesa. Učitelji su u suvremenoj nastavi sve, samo ne apsolutni izvori znanja, a to znači da oni organiziraju nastavu i zajedno s učenicima je realiziraju. U situaciji kada jedan dio nastave prebacujemo na suvremenu tehnologiju i druge izvore znanja, situacija se mijenja u smislu da učenik i učitelj zajedno osmišljavaju nastavni proces. Razlikujemo nekoliko nastavnih strategija: strategija poučavanja, učenja, doživljavanja i izražavanja doživljaja, vježbanja, stvaranja, strategije primjerene u radu s većim skupinama, strategije primjerene radu s malim skupinama i strategije za individualan rad.Nastavne metode su načini rada u nastavi. S obzirom da u nastavi sudjeluju i učenik i učitelj, one se podjednako odnose i na jedne i na druge. Nastavne metode su načini zajedničkog rada u nastavnom procesu. Možemo ih podijeliti prema različitim kriterijima; prema komunikacijsko-informacijskom kriteriju: praktične metode, vizualne i verbalne metode.Vrlo je važno napraviti pravilan izbor i pravilno umrežiti nastavne metode. Učitelj ima veliku odgovornost u izboru i primjeni nastavnih metoda. Pravilan izbor napravit će samo onaj učitelj koji dobro poznaje opću didaktičku i posebnu metodu odabira odgovarajućih načina rada. U tom slučaju učitelj mora svladati tehniku kombinacije upravo nastavnih metoda. Na izbor nastavnih metoda utječe:

a) zadaće i zadaci nastavnih sadržajab) učenikovo okruženjec) rad i zanimanje ljudi koji žive u zavičaju d) dob i predznanje učenika

Učitelj ima potpunu slobodu prilikom izbora nastavnih metoda. Prilikom odluke o umrežavanju metoda i smislenim povezivanjem postiže se potrebna dinamičnost, raznolikost i zanimljivost nastavnog procesa, a posebno nastavnih sadržaja (Kornati).

Metoda praktičnih radova Ova metoda u didaktici i metodici se pojavljuje pod različitim nazivima: metoda laboratorijskih radova, metoda eksperimentalnih radova, istraživačka metoda, kinetička metoda... O vrijednosti ove metode najbolje govori jedna kineska poslovica: „Što čujem, zaboravim;Što vidim, zapamtim;Što učinim, razumijem i znam!“Praktičan rad je aktivan, svjesna aktivnost koja se priprema, organizira i realizira. Ovaj rad povezan je s percepcijom i apsolutno misaonom aktivnosti. Temeljni uvjeti za primjenu praktičnog rada jesu materijal ili materija, izvor energije, pribor, poznavati tijek radnih operacija. Najvažnije praktične učinke u nastavi pid imamo kad provodimo tzv. pokuse. U ovoj nastavi rabi se tzv. nastavno-istarživački pokus pri kojem učenici dobiju zadatak i oni ga rješavaju (magneti). U početku pri svakom pokusu, najprije pokus izvodi učitelj. Pokus nikada nije vrijedan sam za sebe, nego je bitan poticaj za zaključke koje će učenici izvesti iz toga.

Poslije prve prezentacije pokusa, učitelj daje pisane i usmene naputke učenicima za samostalno obavljanje pokusa. Svaki naputak za praktični rad mora sadržavati: zadatak, materijal ili pribor, postupak (radne operacije), motrenje (promjene koje se događaju), zaključak i praktičnu primjenu. Uvođenjem praktičnog rada dolazi do jedinstva praktičnog i intelektualnog rada gdje praktični rad može izostati katkada, ali intelektualni ne može izostati nikada. Samostalni oblik praktičnog rada – učenici rješavaju tzv. eksperimentalne zadatke koji mogu biti rješavani u učionici (kabinet). Mogu biti vezani za izvanučioničku nastavu, vezani za izvannastavne aktivnosti. Ovakav oblik rada je idealan rad s nadarenom djecom.

Vizualne metode naglašavaju vizualnu komunikaciju kao temeljnu, ali ne isključuju druge vizualne informacije dobivene iz neposredne stvarnosti. Imaju informacije prvoga reda, dok su one dobivene posredovanjem (slika, film) informacija drugoga reda. Ovim metodama koristimo se uvijek kad nam nije dostupna izvorna stvarnost. U vizualne metode ubrajamo: metodu demonstracije i metodu crtanja. METODA DEMONSTRACIJE ima u nastavi pid skoro najširu primjenu. Ona učenicima omogućava spoznavanje njihova okružja, različite procese i pojave. Sve ono što se pokazuje ili što se promatra učenik mora misaono preraditi. Ono što je promatrano ili što se promatra mora biti odrađeno u onom dijelu vremena kada se obrađuje. Sve ono što promatramo mora biti oku dobro dostupno i u kontrastu s pozadinom (prirodnom ili umjetnom). Male predmete (sjemenke) svaki učenik mora dobiti kao primjerak, a velike predmete učitelj demonstrira istodobno svima. Najčešće pogreške koje se javljaju prilikom upotrebe ove metode jesu da se koristi prevelik broj demonstracija na satu, zatim zorna obrada (zorno izlaganje) prije obrade. Kruženje predmeta po razredu za vrijeme dok učitelj izlaže ili pokazuje objašnjava da učenicima to nije dovoljno jasno i ne slušaju ili samo pasivno promatraju.

METODA CRTANJA ima veliku primjenu. Suvremena nastava reducira ovu metodu iz razloga što sve te sadržaje možemo pronaći na različitim pretraživačima kompjutora (građa cvijeta). Bez obzira na suvremene izvore sadržaja, crtež ipak kao metoda ne smije biti u nastavi reduciran do te mjere da ga možemo i zanemariti. Za potrebe pid ne treba crtati u smislu prvorazrednih likovnih tehnika. Važno je da ono što je nacrtano nosi sve potrebne elemente prilikom usvajanja sadržaja. Ovu metodu koriste i učitelji i učenici. Danas se crteži najčešće koriste kao kompjutorske animacije ali u obliku različitih grafikona. Za svaki razred od 1. do 4. točno imamo nastavne sadržaje koje ne opisujemo, a koje crtamo. I.r. – voće i povrće; II.r. – okoliš škole i doma; III.r. – tlocrt i nacrt; IV.r. – simboli, vremenska crta, građa cvijeta, različiti grafikoni. Posebno valja naglasiti da metodu crtanja najčešće koristimo onda kada rješavamo zadatke u vježbenici ili nekoj drugoj radnoj bilježnici.

Odnos sudionika u nastavi PiD

Svaka ljudska djelatnost pa i obrazovanje odlikuje se određenim oznakama svog ustroja, a to znači da organizaciju nastavnoga rada određuju posebne metodičko-didaktičke sastavnice i odnosi sudionika u nastavi, a to znači da postoji interakcija, koakcija ili suradnja i sam orad ili auto akcija i postoji tzv. neposredno i posredno ustrojen rad. Interakcija osigurava učitelju veliki odgojno-obrazovni utjecaj, a učenicima nesmetani razvoj. Koakcija označava suradnički odnos u nastavi i to dvaju sudionika: učitelj – učenik ili učenik – učenik. Auto akcija je samostalan rad ili učitelja ili učenika. Ovi nabrojeni odnosi imaju didaktičko-metodičku namjenu, a sve u svrhu veće kvalitete znanja.

Socijalni oblici rada

Neposredno ili posredno ustrojena nastava uvjetuje različite oblike rada u nastavi, a to znači da postoji nekoliko socijalnih oblika rada:

a) frontalnib) rad u skupinamac) rad u parovimad) inidividualnie) suradničko učenje (učenik pomaže učeniku)

U frontalnom radu učitelj istodobno poučava sve učenike, što znači da je učitelj u izravnom odnosu kao posrednik između nastavnih sadržaja i učenika. Radeći zajedno, učitelj i učenici razvijaju suradničke, prijateljske odnose. Frontalni oblik rada odgovara učenicima I. i II. r. OŠ. Ovaj oblik rada se i danas zadržao kao najčešći oblik rada jer istodobno osigurava svim učenicima motrenje, prenošenje poruka, sustavno ponavljanje, utvrđivanje znanja i razvoj učeničkih sposobnosti. Ovaj oblik rada najčešće se koristi na tzv. uvodnim satima kada se učenike informira o tome o čemu će se govoriti u okviru jedne nastavne teme ili cjeline. Uvodne satove imamo i na početku školske godine i na početku polugodišta, a mogu biti i uvodni satovi svakog tromjesečja. Ovaj oblik se koristi onda kad učenike uvodimo u gledanje neke televizijske emisije, slušanja radio emisije, prilikom organiziranja izvannastavnih aktivnosti (ekskurzije)... U svakom slučaju, kada koristimo ovaj oblik rada učitelj je izvor znanja. Ovaj oblik rada ima i svoje slabosti. U prvom redu zapostavlja individualne sposobnosti učenika, ograničava komunikaciju, sve se pretvara u „pričaonicu“ i „slušaonicu“. Da bi se to izbjeglo ovaj oblik rada mora biti umrežen s ostalim oblicima rada.

Rad u skupinama predstavlja posredno ograniziran rad jer je i učitelj u posrednoj vezi s učenicima (neki učenik je vođa skupine). Ovaj rad se temelji na zajedničkom radu tri do šest učenika koji rješavaju određene zadatke. Svaka skupina se može formirati na nekoliko načina, a to znači da se mora voditi računa o sljedećem:

- skupina mora biti intelektualno ujednačena- voditelj skupine mora biti učenik koji je komunikativan, kojeg ostali učenici vole i

poštuju, odnosno učenik kojem ostali vjeruju da će ih dovoljno dobro motivirati i poučiti da zajednički kvalitetno obave zadatak

Iznimno vođu skupine određuje učitelj, a to je onda kada on procjeni da vođa grupe može biti učenik koji je u većini situacija neodgovoran i površan, ali ako mu se ukaže povjerenje taj učenik je uvijek najbolji voditelj grupe (takve učenike treba uvijek konkretno zaposliti).Skupina rješava različite zadatke:

1. svi članovi skupine rješavaju istovrsni zadatak2. skupina rješava zadatak jer je on raznovrstan i podjeljen3. skupni rad u ciklusima, što znači da skupina rješava različite zadatke, zatim izmjenjuju

te zadatke sve dok ta skupina ne uradi sve zadatke

Sudjelujući u radu u skupinama učenici se samostalno pripremaju. Svaki učenik ima jasno određen zadatak, produbljuje se suradnja, jačaju suradnički odnosi, učenici razvijaju svoje radne i organizacijske sposobnosti. Svaki rad u skupini teče po ustaljenim metodičkim pravilima, a to je:

- uvodni dio

- glavni dio rada- završni dio- provjeravanje učinkovitosti rada

Najčešći oblik rada u skupinama je vezan za sadržaj iz prirodoslovlja, a vezan je za različite pokuse.Primjeri pokusa u 3.razredu:

- opća svojstva vode- volumen, oblik i masa vode- voda otapa neke tvari- pitka voda (pročišćivač za pitku vodu)- obilježja vode pri zagrijavanju (pri različitim temperaturama)- ledište i vrelište

Rad u parovima ima dugu tradiciju u povijesti školstva, a temeljna mu je oznaka da učenici zajednički obrađuju jedan problem ili ako su ga izradili ili rješili pojedinačno, zajednički ga provjeravaju. Ovaj rada je prijelazna varijanta od frontalnog rada i rada u skupinama ka samostalnom radu. U radu u paru učenici razmjenjuju iskustva, predlažu rješenja, uče se slušati i kritizirati, stvara se suradnički odnos koji baš zbog toga što udružuje znanja udružuje i sposobnosti i u najvećem broju slučajeva dovodi do pravog rezultata. Ovaj oblik rada se koristi onda kada smo vremenski ograničeni u rješavanju nekih zadataka i daje uvijek visoki uradak. Najvažnija komponenta ovog oblika rada je iskreni odnos i prema pravilnom ili točnom rješenju i prema pogrešnom jer se ovaj način ne koristi samo da se zajednički rješava nego i zajednički ispravlja. Ovaj oblik rada sadrži u sebi ne samo komponentu zajedničkog rada nego i instruktivnog rada (pomoći). Važno je kako formirati parove, ne moraju to uvijek biti oni koji zajedno sjede, ali s vremenom se razred tako isprofilira da upravo u klupi sjede učenici „različitih sposobnosti ili temperamenta“. Prema vrsti zadataka koje oni rješavaju moguće su različite varijanta:

a) svi parovi rade isti zadatakb) svaki par radi poseban zadatakc) skupina parova radi na istom zadatku

Ovaj oblik rada ima svoj određeni tijek:1. pripremanje učenika2. upoznavanje s napucima za rad3. parovi rješavaju zadatke u različitim varijantama4. izvješće parova o urađenome5. provjera učenikovog rada

Nedostaci ovog oblika rada:- suradnja je ograničena samo na dva učenika- pojava suparništva i izbijanje sukoba- otežano praćenje rada svih parova

Individualan rad je oblik rada kada svaki učenik radi samostalno i doveden je u neposredan odnos s nastavnim sadržajem. Djelujući sam, učenik razvija svoju samostalnost, stječe samopouzdanje i razvija svoje stvaralačke sposobnosti. Ovaj oblik rada se najčešće koristi u radu s kombiniranim odjelima. Idividualni oblik rada može biti tako koncipiran da svaki

nastavni listić sadrži samo jedan zadatak. U rješavanju takvih zadataka dolazi posebno do izražaja učenikova sposobnost ili nesposobnost (nesnalaženje). Ovaj oblik rada se najčešće koristi pri provjeri s tim da imamo nekoliko različitih varijanti provjere i različite oblike nastavnih listića. Svaki razred u svojoj strukturi u većini ima učenike koji u intelektualnom smislu čine većinu. U razredu postoje oni koji znaju više i imamo učenike koji savladavaju sadržaje po posebnim programima. Kada sastavljamo nastavne listiće za inidividulanu provjeru o ovim elementima moramo voditi računa, a to znači da će pitanja biti tako postavljena da će ih moći rješiti svi učenici u razredu jer će biti podjeljeni po težini tzv. A, B i C. Nastavni listići moraju biti diferencirani.

Suradničko učenje je učenje u parovima i manjim skupinama učenika. Ovako učenje praktično vodi učitelj i on usmjerava na one sadržaje koji će olakšati učenicima da savladaju i teže sadržaje. Ovo učenje ima nekoliko etapa, a to su:

1. osmišljavanje tog rada2. faza pobuđivanja interesa3. faza poticanja4. faza primjene naučenoga u svakidašnjem životu

Svako suradničko učenje počinje od odabira teme i planiranja, zatim dogovor i motivacija, pa je istraživanje, stvaranje zaključaka i vrednovanje rada. Svaki suradnički rad mora biti objedinjen ili kroz metalnu mapu ili zajednički pano. Prvo je dogovor, pa pisani izričaj i vizualna komunikacija i korelacija sadržaja s ostalim sadržajima.

Razvoj stvaralaštva kroz nastavu pid

Pod pojmom stvaralaštva – kreativnosti razumijevamo uočavanje, doživljavanje i kombiniranje stvari i pojava na nov način i to originalan način, neponovljiv, neobičan, kvalitetno drugačiji, inteligentniji... Često puta u nastavi izbjegavamo elemente originalnosti i kreativnosti, iz jednog razloga, što to pretpostavlja kvalitetniju pripremu samog učitelja. Mnogi autori, pedagozi, a posebno psiholozi koji se bave kreativnošću drže da stvaralačko mišljenje posjeduje neke važne osobine: originalnost, fleksibilnost, fluentnost, elaboracija, osjetljivost na problem. U ovom sustavu koji objašnjava kreativnost treba napomenuti jedan cijeli sustav razvoja stvaralaštva i sposobnosti: stvaranje rečenice na temelju zadanih riječi, iznošenje ideja, poticanje promatranja s različitog stajališta, razvijanje stvaralštva čitanjem, osposobljavanje za učenje istraživanjem, razvoj stvaralačkog ozračja u razredu, oslobađanje od autoriteta, sustavno učenje, istraživanje i primjena brojnih informacija...

Izvanučionička nastava u pid

U samom početku odgojno-obrazovni rad održavao se na otvorenom prostoru. U srednjem vijeku nastava se održavala u zatvorenom. Pedagozi, humanisti ponovo ističu potrebu povezivanja odgojno-obrazovnog rada s okruženjem u kojem učenik živi. Domaći pedagozi vrlo rano upozoravaju da je bitno učenike voditi u šetnju (promatranje). Poželjno je da škola ima školski vrt, moraju obići različita staništa (biocenoza, polje, šuma, vrt, vinograd, travnjak). U početku odgojno-obrazovne prakse različito se naziva izvanučionička nastava. Neki je nazivaju metodom rada, neki oblikom rada, neki nastavom izvan učionice, šetnja, posjet, izlet, terenska nastava, ekskurzija, a najtočniji naziv je izvanučionička nastava.

Pripremanje za novu školsku godinu

Obično se naziva godišnjim pripremanjem (orijentacijsko ili tzv. globalno pripremanje ili makroplaniranje). Svake godine ili svako 4 godine Ministarstvo donese globalni plan i program koji je obvezan za sve škole u Hrvatskoj, s tim da svaka županija, a onda i svaka škola može odstupiti od tog globalnog plana za 25%.

U pripremanju i ustrojavanju nastave tijekom školske godine možemo razlikovati 3 etape:1. kad se pripremamo za cijelu godinu2. izvedbeno – tematsko pripremanje3. neposredno pripremanje nastavePripremanje za novu školsku godinu mora uzeti u obzir sve sugestije globalnog dana, ali mora unijeti elemente neposrednog okružja, a to znači: zemljopisni elementi, povijesni elementi, prirodoslovni, gospodarski... Za učitelja je najinteresantnije izvedbeno-tematsko pripremanje i neposredno pripremanje, jer u tim pripravama moraju biti navedeni svi relevantni čimbenici koji su nužni pri usvajanju znanja. Često puta moramo uzeti u obzir i same sugestije učenika i njihovih roditelja, pogotovo ako imamo u razredu učenika s posebnim potrebama. Izvedbeno-tematsko pripremanje – ovdje se podrazumijeva da jednu nastavnu cjelinu raščlanite na nastavne teme, nastavne teme za nastavne jedinice, s točno određenim brojem sati, obrade novog sadržaja, sati ponavljanja, vježbanja i provjeravanja. Pri planiranju vremena koje je potrebno za realizaciju, treba dobro odvagnuti koji su to prioritetni sadržaji za koje je potrebno više nastavnog vremena.

Vrednovanje nastavne djelatnosti

Svaki rada zahtjeva svoje specifično vrednovanje. Tijekom samo vrednovanja moramo primjeniti neke kriterije: 1. pri vrednovanju pisane priprave treba uvijek odgovoriti na neke zadatke, a oni se odnose prvenstveno na to da li su sadržaji primjereni psihofizičkom razvoju djeteta2. kako se provode materijalno tehnička priprava (nastavna sredstva ili pomagala)3. pri raščlambi nastavne djelatnosti treba provjeriti jesu li ostvareni tzv. odjelotvoreni zadaci4. tijekom nastave koristimo najsuvremeniju tehnologiju. U tom slučaju treba provjeriti da li su sadržaji s interneta pravilno korišteni.5. raščlambom upotrebe različitih strategija i metoda treba utvrditi jesu li metode pravilno korištene6. treba provjeriti da li su pri obradi upotrebljeni adekvatni oblici rada7. treba usmjeriti posebno pozornost samoj sadržajnoj strukturi u smislu da li su sadržaji pravilno odabrani8. treba konstatirati da plan ploče ili umna mapa odgovara zadaćama, zadacima i odjelotvorenim zadacima za određeni sadržaj.Analizom cijelog radnog procesa treba utvrditi da je vaš odnos zajedno s učenicima bio konstruktivan i da ste učenike navodili na tzv. samostalan rad. Odnos učenika i učitelja treba rezultirati posebnim odnosom kojem mora biti zapisano, odnosno kojim ste se postupcima služili da bi učenike motivirali, navodili na ispravan postupak pri radu koji je rezultirao određenim znanjem. U ovom zajedničkom poslu koji je izuzetno odgovoran svakako moraju biti zapisana i mišljenja učenika jer konačan rezultat je zajednički rad i učitelja i učenika.

Vrednovanje postignuća učenika

Vrednovanje je jedan od sastavnica odgojno-obrazovnog rada. Ono se temelji na sustavu praćenja, provjeravanja, procjenjivanja, mjerenja i ocjenjivanja učeničkih postignuća.

Praćenje, mjerenje, procjenjivanje i ocjenjivanjePraćenje je sustavno bilježenje i zapažanje o razvoju učenikovih interesa, motivacije, njegovih sposobnosti u usvajanju nastavnih sadržaja. Razredna knjiga (imenik) sustavno prati učenikovo napredovanje (stagniranje) i nazadovanje. U ovoj nastavi uz obvezno usvajanje sadržaja, učitelj promatra aktivnosti tijekom nastave, samostalne aktivnosti i samostalne stvaralačke aktivnosti. Posebno se prati i bilježi znanje, zalaganje i napredovanje. Posebno mjesto u imeniku odnosi se na opisno praćenje. Tu učitelj mora bilježiti:

- predznanje učenika na početku godine- zanimanje za pojave u okruženju- motiviranost za okruženje- predodžbe i pojmove o okruženju- učenikove radne, praktične, organizacijske i stvaralačke sposobnosti- prilagođenost različitim oblicima rada

Uz opisno praćenje koristimo i neke specijalne oznake ili skale:a) oznake za skalu znanja i uspjeha b) oznake za skalu zalaganjac) oznake za skalu napredovanja

Provjeravanje učenikovog rada Provjeravanjem se prikuplja potrebna dokumentacija o ostvarivanju nastavnih zadataka. S obzirom na vrijeme možemo razlikovati popratno ili tekuće provjeravanje ili tzv. završno provjeravanje. Popratno provjeravanje se prakticira tijekom cijelog nastavnog procesa. Završno provjeravanje se vrši nakon obrade neke nastavne teme ili cjeline ili na kraju nekih odgojno-obrazovnih razdoblja. S obzirom na oblik provjeravanje može biti usmeno, pismeno i praktično. Usmeno provjeravanje učitelj treba pažljivo metodički oblikovati i pripremiti. Pismeno provjeravanje obuhvaća samostalno pisane odgovore koji se oblikuju na nekoliko razina: skupina A, skupina B i skupina C. Pismeni zadaci razlikuju se po svojoj koncepciji od 1. do 4.r. U nastavi pid koriste se različiti zadaci pismene provjere , tzv. alternativni, zadaci višestruko oblikovani, zadaci dosjećanja i dopunjanja, zadaci povezivanja i zadaci sređivanja. Zadaci tzv. esejskog tipa pripadaju skupini zadataka tzv. objektivnog tipa, a oni su uvijek povezani s glagolom opiši ili objasni ili odgovaraju na pitanje zašto ili na koji način. Praktično provjeravanje vezano je za one sadržaje koji su vezani za različite pokuse, za izradu određenog nastavnog materijala ili pri izradi različitih modela, maketa i sl.

Procjenjivanje učenikovog postignućaUčenike vrednujemo ocjenama od 1 do 5 i tzv. opisnim vrednovanjem. Postoji subjektivna skala procjene gdje također koristimo iste vrijednosti da bi na kraju nekog obrazovnog razdoblja usporedili naše procjene sa stvarnim znanjem. Učitelj ponekad može biti i subjektivan.

Mjerenje učenikovih postignućaRazličitim mjernim ljestvicama i tablicama možemo napraviti i kvantitativnu i kvalitetnu analizu rezultata. Rezultati pisane provjere samo su jedan od sastavnica vrednovanja.

Ocjenjivanje učenikovih postignućaSkala od 1 do 5 i od A do E (uspjeh od izvrstan do minimalnog znanja). Uz opisno praćenje i provjeravanje možemo procjenjivati (skala od 1 do 5). Možemo provjeravati znanje, napredovanje, zalaganje, interes, subjektivne i objektivne uvjete učenikova rada. Svi zahtjevi za vrednovanjem moraju biti objektivni, sustavni i javni. Da bi ovi metodički zahtjevi bili realizirani treba:1. što jasnije naglastiti zadatke svake nastavne jedinice2. promatrati svaki rezultat učenika posebno3. ispitivati i pismeno i usmeno4. ispitivati i ocjenjivati javno5. prilikom postavljanja pitanja (a radi se o ocjenjivanju) dobro je postavljati i podpitanja6. dobro se koristiti zadacima tzv. esejskog tipa (a to znači da s učenicima uđemo u slobodan razgovor)7. služiti se različitim sustavima procjena8. kombinirati sustavno i objektivno ispitivanje

Dopunska, dodatna i izvanučionička nastava

Dopunska nastava je ona koja se odnosi na one učenike koji stalno ili povremeno trebaju dopunsku pomoć. Dopunska nastava se odrađuje zadnji sat. Dodatna nastava se organizira za one učenike (daroviti) koji stvarno žele znati više, a u razredu postoje mogućnosti da im se to pruži. Izvanškolske aktivnosti mogu biti organizirane u okviru izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Prilikom obrade ovih sadržaja na ova 3 načina moramo voditi računa o sposobnostima učenika, a to znači ako im ponudimo određeni tekst (esej) za analizu onda učenici moraju točno znati o čemu se radi, što se od njih traži i koja su to osnovna znanja koja moraju naučiti.

Nastava pid u kombiniranim razrednim odjelima

Kombinirane odjele čine učenici dvaju ili više razreda i samo jedan učitelj. Ako postoji učenik sa posebnim potrebama onda je prisutan i asistent u nastavi. Danas u većini malih naselja (otočkih ili planinskih) nastava se organizira upravo kroz kombinirane odjele, ali su te male škole uvijek vezane s matičnom školom. U jednom kombiniranom razredu mogu biti 2, 3 ili 4 razreda. Broj učenika u kombiniranom odjeljenju ne bi smio preći granicu od 20 učenika. Postoji kombinacija tzv. susjednih razreda. 1. – 2. , 3. – 4.. Zatim imamo kombinaciju naizmjeničnih 1. – 3. i 2. – 4. i imamo tzv. dalje razrede 1. – 4. i 2. – 3..Kombinirani odjeli imaju i svoje prednosti i nedostatke, ali u prvom redu oni su nužnost i u organizaciji ovakve nastave ulaže se puno više znanja i umijeća. Prednosti rada u kombiniranim odjelima su samo onda ako su kombinacije tzv. udaljenih razreda. To znači da onda prilagođavamo metodičke oblike rada uzrastu učenika gdje je njihova razlika u godinama veća, a to znači da će 3. i 4.r. manje ometati rad u 1. i 2.r. nego što će se to dogoditi u kombinaciji 1. i 2.r.

Kombinacijom potičemo suradnju među učenicima i puno se lakše rješavaju svi konflikti u jednoj mješanoj sredini. Da bi nastava bila kvalitetna , kombinirani odjeli moraju se didaktički opremiti više nego čisti odjeli jer rad u tim odjelima traži jednu drugu dinamiku. Posebno je važno da zidovi budu oslobođeni i da su pretvoreni u panoe jer je izuzetno važno da učenici (pogotovo 1. i 2.r.) imaju mogućnost ne samo izložiti svoje radove nego ih i usporediti sa svojim vršnjacima, ali i sa učenicima viših razreda. Svaka učionica mora biti opremljena malom priručnom knjižnicom, različitim dječjim enciklopedijama, rječnicima i različitim drugim njima prikladnim izvorima znanja. Planiranje i programiranje u kombiniranim odjelima mora biti posebno pripremljeno jer zahtjeva različitu razinu znanja i primjenu različitih strategija. Na razini godišnjeg plana jako je važno i neophodno usuglasiti nastavne sadržaje ovih bližih razreda (1. i 2.; 3. i 4.), a to znači da pojedine sadržaje možemo obraditi istodobno. Pri uspoređivanju programskih sadržaja valja se pridržavati načela postupnosti što znači da će učenici usvajati postupnost znanja, a istodobno ta ista znanja učenici višeg razreda će samo ponavljati. Programirati valja služeći se načelom zavičajnosti, a to znači da učenici svih razreda moraju usvojiti ili samo promatrati zavičajne specifičnosti. Brojni tematski sadržaji na početku svake školske godine moraju biti elaborirani u uvodnom satu i to samo za 3. i 4.r., a 1. i 2.r. će o sadržajima doznati u hodu. Za vrijeme praznika dobro bi bilo organizirati školu u prirodi i onda po svim zakonima metodike za svaki razred zajednički usuglasiti sadržaje. Uz svaki program i za svaki razred moraju biti ugrađeni sadržaji koji se zasnivaju na zavičajnim, tipičnim, prigodnim i životno važnim sadržajima. Nastava u kombiniranim odjelima realizira se kroz tzv. male sate, a njihova generalizacija ili umrežavanje događa se na tzv. velikim satima.Pri planiranju i provedbi nastvnih sati nužno je držati se određenih načela:1. na jednom nastavnom satu obrađuje se samo jedna nova nastavna jedinica2. radeći u kombiniranim odjelima provodi se naizmjenice tzv. izravna i neizravna nastava koje moraju imati neke dodirne točke3. svaki samostalan rad učenika mora biti provjeren4. učenik treba više izravno raditi s razedom u kojem se obrađuju novi sadržaji i s mlađim razredom5. što su učenici mlađi to vrijeme njihovog samostalnog rada mora trajati kraće i mora se češće izmjenjivati ovaj izravni i neizravni radZa učenike starijih razreda samostalan rad traje duže i češće u paru. Za svaki radni sat mora biti napisana priprava koja ne mora biti detaljno razrađena, ali u njoj moraju biti navedeni svi važni čimbenici: trajanje nastave, sadržajna struktura, oblici rada i metode i nastavna sredstava i pomagala. Najbolje je rad u kombiniranim odjelima usporediti s radom u skupinama u čistom razrdu jer jedni i drugi moraju svoje zadatke rješavati ili u okviru skupine ili na razini razreda. U okviru svakog radnog dana nužno je da učenici imaju mogućnost usmenog izlaganja, a isto tako svaki radni dan trebao bi kao rezultat imati malu pismenu vježbu. Uz ovo govorno i pisano, neophodno je da učenici rješavaju različite testove, zatim različite nastavne listiće, zatim u sklopu samostalnog rada važno je ponuditi im zadatke za motrenje i za samostalno istraživanje. U obliku ovakvog oblika rada vrlo su važni praktični radovi jer potiču razvitak određenih sposobnost. Učitelj u kombiniranom odjelu kao i u svakoj nastavnoj djelatnosti, bez obzira na prostor i vrijeme, na broj učenika i broj razreda ustrojava nastavni proces i za njega odgovara. U RH sve je više učenika koji pohađaju nastavu u kombiniranim odjelima. Zato je Ministarstvo znanosti, prosvjete i športa za cijelu državu donijelo brojne naputke upravo za učitelje koji rade u tim odjelima.

SAT SPOZNAVANJA NOVIH NASTAVNIH SADRŽAJAJe glavni i najvažniji tip sata. Sastoji se od svih 5 etapa:1. Uvod ili priprema Moramo motivirati učenike.Moramo istaknuti naziv nastavne jedinice, pitati učenike za iskustva vezana uz sadržaje,pretkoncepcija, ponoviti spoznate sadržaje, upoznati učenike sa zadacima i svrhom nastvne jedinice na način da im postavimo problemsku situaciju i izraditi plan i nacrt rada. 2. Spoznavanje novih nastavnih sadržaja – Najvažniji dio. U početku upoznamo učenike sa sadržajima nastavne jedninice u cjelini. Nakon toga slijedi analitičko spoznavanje, podjela na dijelove i spoznaja dio po dio, korak po korak. Nakon svakog koraka moramo ponoviti i provjeriti znanje. Na kraju je generalizacija, zaključivanje, promatramo sadržaje u cjelini.3. Uvježbavanje – ostvariti funkcionalne zadatke.Funkcionalni zadaci se odnose na razvoj učenikovih sposobnosti. To se postiže praktičnim zadacima: iz udžbenika, radne bilježnice ili sam učitelj smisli.4. Ponavljanje – utvrditi materijalne zadatke.Stečena znanja usustavljujemo i povezujemo sa prethodno stečenima. Cilj je trajno ih zadržati.5. Završni dio – provjera učinkovitostiPetominutnom provjerom. Služi za dobivanje povratne informacije što je na našem satu bilo dobro, a što loše. Na temelju toga odredimo što treba popraviti u budućnosti.SAT PONAVLJANJA I UVJEŽBAVANJARazlikuje se od sata spoznavanja novih sadržaja po tome što nema etape spoznavanja novih nastavnih sadržaja. Glavni zadaci ovoga sata su trajno zadržavanje spoznatih sadržaja. S druge strane treba ostvariti i funkcionalne zadatke: razvoj učenikovih sposobnosti: senzornih, izražajnih, misaonih i praktičnih. U uvodnom djelu sata učenicima dajemo upute što rade, kako, kada i gdje.Središnji dio sata se sastoji od učenikovog samostalnog rada. On rješava zadatke koje smo mu prethodno pripremili(materijalno-tehnička priprema). Nakon što ih riješi moramo mu dati povratnu informaciju o rezultatima.U završnom dijelu ovog tipa sata dajemo učenicima objektivne zadatke za provjeru učinkovitosti sata.Temelj ovog sata je učenikovo rješavanje zadataka.

Razvojno promatrati neku pojavu znači:- Odrediti vremensku dubinu, kada se dogodila ta pojava- Odrediti prilike i vrijeme u kojem se dogodila ta pojava- Odrediti etape razvoja te pojave do suvremenosti- Odrediti suvremeno stanje te pojave- Predvidjeti njen razvoj u budućnosti.

Učenici u nastavi PiD moraju savladati sljedeće zadatke vezano za vrijeme:-razlikovati sadašnjost, prošlost i budućnost i koristiti vremensku traku-upoznati najvažnije događaje iz povijesti svoga zavičaja i domovine RH