MEĐUNARODNA

EKONOMIJA

SKRIPTA

ŠTREBERAJ

1

1. UVOD

U današnjem svijetu nijedna zemlja ne djeluje u ekonomskoj izolaciji, već su međusobno

povezane preko međunarodnog kretanja roba i usluga, proizvodnih faktora rada I kapitala,

međunarodnih poduzeća, tehnologije I slično.

Međunarodna ekonomija izučava proizvodnju, raspodjelu, razmjenu I potrošnju robe, usluga

i kapitala na razini svijeta te nacionalne ekonomske i neekonomske barijere međunarodnoj

razmjeni i ekonomske politike za ostvarenje zajedničkih ciljeva.

Što proučava međunarodna trgovina?

1. Teorije vanjske trgovine (international trade) a) Klasične b) Neoklasične c) Novije

2. Vanjsko-trgovinska politika (trade policy)

a) Carinska ograničenja b) Necarinska ograničenja c) Ekonomske integracije

3. Međunarodne financije (international finance)

a) Bilanca plaćanja b) Devizni tečaj c) Uravnoteženje bilance plaćanja d) Zaduženost zemalja u razvoju/financijske krize

2

2. TEORIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE

Teorija međunarodne trgovine nastoji odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja:

Zašto zemlje trguju te koje su koristi, a koji troškovi međusobnog trgovanja?

Koje proizvode bi zemlja trebala uvoziti, koje izvoziti, a koje sama proizvoditi?

Koji čimbenici određuju smjer, strukturu i obujam vanjske trgovine?

Čime je određen realni odnos cijena između izvoznih i uvoznih proizvoda?

Koji utjecaj ima vanjska trgovina na blagostanje svijeta, pojedinih zemalja i

pojedinaca?

Od samih početaka trgovine postavljalo se pitanje što određuje bogatstvo nacije.

Merkantilistička shvaćanja prevladavala su od 17. do početka 19. stoljeća. Karakteristično za

doba merkantilizma je smatranje zlata mjerom bogatstva i zdravlja nacije, tzv. bulionizam, te

da će se zemlja obogatiti ako ima veći izvoz od uvoza, s obzirom da višak izvoza nad uvozom

dovodi do priljeva zlata. Kako bi se pospješio izvoz i smanjio uvoz, merkantilisti su se zalagali

za stimuliranje izvoza i ograničavanje uvoza, odnosno za protekcionizam. Merkantilizam je

bio posebno popularan u trgovačkim nacijama poput Njemačke, Španjolske, Portugala i

Francuske.

9 načela merkantilizma:

1. Važnost razvoja poljoprivrede i rudarstva

2. Isticanje domaće prerađivačke djelatnosti

3. Učenje od razvijenih

4. Važnost zlata i srebra

5. Važnost razvoja domaće trgovine i štetnosti uvoza

6. Zamjenjivost inozemnih proizvoda domaćim proizvodima

7. Uvoz sirovina ograničiti prerađivačkim kapacitetima

8. Bolje prodavati nego kupiti

9. Ograničiti ili u potpunosti ukloniti potrebu za luksuznim proizvodima

3

Liberalizam - laissez faire – prevladavao je od druge polovine 18. st. do 30-ih godina 20.st. Glavni predstavnici bili su Adam Smith, David Ricardo i Jean Baptiste Say (“Traktat političke ekonomije” (1803.)) Laissez faire politika znači nemiješanje države u tržišni sustav. Glavni izvor bogatstva je proces proizvodnje

Teorija apsolutnih prednosti Adama Smitha

Smith se zalaže za slobodnu međunarodnu razmjenu, tvrdi kako su koristi od međunarodne

razmjene obostrane ili višestrane, trgovina je igra pozitivne sume. Izvor bogatstva je domaća

proizvodnja. Bogatstvo zemlje određeno je nacionalnom produktivnošću, a nacionalna

produktivnost određena je podjelom rada i specijalizacijom.

Načelo apsolutnih prednosti glasi da se zemlja treba specijalizirati u proizvodnji i izvozu onog

dobra koje proizvodi efikasnije, odnosno uz niže troškove proizvodnje, a treba uvoziti ono

dobro koje proizvodi neefikasnije, odnosno uz više troškove proizvodnje.

Troškovi proizvodnje ovise o količini rada potrebnog za proizvodnju robe te pretpostavljamo

da je rad perfektno mobilan unutar zemlje, ali imobilan među zemljama.

Njegova teorija predstavljala je revolucionaran iskorak u odnosu na učenje merkantilista, ali

nije u potpunosti objasnila proces vanjskotrgovinske razmjene. Nije objasnila što se događa s

vanjskom trgovinom ako jedna zemlja ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda.

Teorija komparativnih prednosti Davida Ricarda

D.Ricardo postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi jedna zemlja imala apsolutnu prednost u

proizvodnji svih proizvoda.

Načelo komparativnih prednosti glasi da se zemlja treba specijalizirati u proizvodnji i izvozu

onog dobara koje proizvodi relativno efikasnije, odnosno uz relativno niže troškove

proizvodnje, a treba uvoziti ono dobro u čijoj proizvodnji je relativno neefikasnija, odnosno

ono dobro koja proizvodi uz relativno više troškove proizvodnje.

Njegovo načelo komparativnih prednosti zasniva se na radnoj teoriji vrijednosti, odnosno

vrednovanju svih proizvoda prema količini utrošenog rada za njegovu proizvodnju. Ricardo u

svojoj analizi uzima u obzir samo jedan proizvodni faktor, rad, i troškove proizvodnje mjeri

utroškom rada u proizvodnji nekog proizvoda.

Pretpostavke na kojima se temelji Ricardov model: dvije zemlje, dva proizvoda,jedan

proizvodni faktor, savršena konkurencija, nepostojanje transportnih troškova, mobilnost

faktora proizvodnje unutar zemlje, imobilnost faktora proizvodnje među zemljama,

konstantni troškovi proizvodnje, fiksna tehnologija za svaku zemlju, potpuna zaposlenost

svih resursa te radna teorija vrijednosti.

4

Teorija komparativnih troškova

Teorija komparativnih troškova formulirana je od strane D. Ricarda, a bazirana je na teoriji

komparativnih prednosti. Komparativne prednosti se određuju iz utrošaka rada u proizvodnji

dobara (L/Q).

GOTTFRIED HABERLER je nadopunio teoriju komparativnih troškova. On je mjerio

vrijednost proizvoda X u izgubljenim jedinicama proizvoda Y, a ne jedinicama rada koje su

potrebne za proizvodnju X-a. (koncept oportunitetnih troškova)

Utjecaj promjena nadnica i tečajeva

Komparativni troškovi nisu zauvijek dani, nego se mijenjaju s promjenama produktivnosti

rada, plaća, tečajeva i svih ostalih faktora koji utječu na promjene relativnih odnosa cijena.

Do sada smo analizirali komparativne troškove samo na temelju jediničnog utroška radnog

vremena, a izostavili smo cijenu radnog sata. Cijena radnog vremena u pojedinim zemljama

je različita WA≠WB. Plaće najčešće prate produktivnost rada, obično su veće u zemlji gdje je

produktivnost rada veća. Veća cijena radnog sata povećava troškove proizvodnje jer

poduzeće troši više novca na plaće, pa su troškovi veći.

Što se tiče tečaja, devizni tečaj označava cijenu jedne jedinice stranog novca izraženo u

jedinicama domaćeg novca, iliti koliko mi moramo dat kuna za jedan euro, na primjer. Plaće

su u svakoj zemlji izražene u domaćoj valuti, kao i svi ostali prihodi i rashodi. Valutu zemlje A

ćemo označiti s α, a valutu zemlje B s ß. Aprecijacija valute-rast vrijednosti valute dovodi do

povećanja komparativnih troškova u proizvodnji dok ih deprecijacija valute smanjuje. Zašto?

Ako kuna aprecira (njena vrijednost poraste-sada za 1 euro moramo dati manje kuna, npr. 5),

nama će biti jeftinije uvoziti jer ćemo sada morati dati manje kuna nego prije, a skuplje

izvoziti, tj. imat ćemo veće troškove izvoza.

Teorija recipročne potražnje

Krivulja recipročne potražnje pokazuje kolika je potražnja zemlje za uvoznim proizvodima za

koje je voljna ponuditi određenu količinu izvoznih proizvoda pri različitim relativnim

cijenama proizvoda. Uključuje elemente potražnje za uvozom i ponudu izvoza. Krivulja

recipročne potražnje zapravo prikazuje sve kombinacije izvoza i uvoza zemalja pri različitim

uvjetima trgovine.

5

Heckscher-Ohlinova teorija

Razloge za specijalizaciju i razmjenu vidi u različitoj relativnoj raspoloživosti proizvodnih

faktora u pojedinim zemljama. Što to zapravo znači? Što neka zemlja raspolaže većom

količinom nekog proizvodnog faktora (rada ili kapitala) to je cijena tog proizvodnog faktora

niža pa je i proizvodnja onog dobra koje se temelji na intenzivnoj uporabi relativno jeftinijeg

proizvodnog faktora relativno jeftinija. Znači, ako Njemačka posjeduje više kapitala nego

rada, ona će se specijalizirati u proizvodnji dobra koje zahtjeva više kapitala, npr. u

proizvodnji automobila. Ako Italija, na primjer, posjeduje više rada nego kapitala, ona će se

specijalizirati u proizvodnji radno intenzivnog dobra, tj. dobra koje zahtjeva više rada nego

kapitala u svojoj proizvodnji, primjer je tekstil.

Obrati pažnju na to kako se do sada samo pričalo o radu kao proizvodnom faktoru, a kod H-O

teorije imamo i kapital!

H-O teorija sastoji se od četiri teorema:

1. Heckscher – Ohlinov teorem

2. Heckscher – Ohlin – Samuelsonov teorem

3. Stolper – Samuelsonov teorem

4. Teorem Rybczynski

Pretpostavke teorema:

1. Dobro X je radno intenzivno, dobro Y kapitalno intenzivno

2. Jedna zemlja relativno obiluje radom a druga kapitalom

3. Prinosi u proizvodnji su konstantni Q(L,K)=A*LK*K1-L

4. Svi proizvodni faktori u proizvodnji se alociraju pareto optimalno

5. Tehnologija je dostupna svim zemljama i ona je nepromijenjena

7. Zemlje se specijaliziraju u proizvodnji djelomično ili nepotpuno

8. Svi proizvodni faktori mobilni su unutar zemlje, a nemobilni između zemalja

9. Slobodna međunarodna razmjena (nema carina, transportnih troškova, kvota,

subvencija...)

10. Tržište savršene konkurencije

11. Preferencije potrošača su identične u obje zemlje

12. Međunarodna razmjena je uravnotežena, izvoz = uvoz

6

H-O teorem

Zemlja će proizvoditi i izvoziti dobro u čijoj proizvodnji intenzivno koristi proizvodni faktor

kojim relativno obiluje.

Uvažavajući pretpostavke Heckscher-Ohlinove teorije zemlja A će proizvoditi radno-

intenzivno dobro X, a zemlja B kapitalno intenzivno dobro Y

Specijalizirajući se u proizvodnji dobra koje relativno intenzivno koristi proizvodni faktor

kojim zemlja obiluje zemlja A povećava proizvodnju dobra X (pomak iz EA u FA), a zemlja B

dobra Y (pomak iz EB u FB). Razmjena omogućava potrošnju veću od one u autarkiji, pa tako

se sada potrošnja obje zemlje nalazi u točki C na višoj krivulji indiferencije.

EA

0

20

20 40 60 80 100

60

80

40

100

X

Y

FB

PX/P

Y

EB

C

FA

7

H-O-S teorem

Slobodna međunarodna razmjena dovest će do izjednačavanja apsolutnih i relativnih cijena

proizvodnih faktora u zemljama sudionicama razmjene.

Na apscisi je označena relativna nadnica, na ordinati su označeni relativni odnosi cijena

dobra X i Y. Zemlja A je radno-intenzivnija, prije razmjene relativna nadnica i relativna cijena

dobra X su na nižoj razini u točki A. Zemlja B je kapitalno-intenzivnija, prije razmjene

relativna nadnica i relativna cijena dobra Y su na višoj razini u točki B. Međunarodna

razmjene dovodi do izjednačavanja cijena proizvodnih faktora rada i kapitala izraženo kroz

cijenu dobara X i Y te odnose relativnih nadnica u zemljama (točka C)

0

r

w

y

x

p

p

A

C

B

Ar

w

Br

w

r

w

Ay

x

p

p

y

x

p

p

By

x

p

p

8

S-S teorem

Rast cijene jednog dobra c.p., povećat će realni dohodak proizvodnog faktora koji se

intenzivno koristi u proizvodnji dobra čija se cijena promijenila, analogno smanjit će se realni

dohodak proizvodnog faktora koji se intenzivnije koristi u proizvodnji dobra čija se cijena

nije promijenila.

Uz fiksiranje relativne cijene dobra Y u zemlji, povećana je relativna cijena dobra X iz P u P1.

Porast relativne cijene dobra X iz PP1 dovodi do iznadproporcionalnog porasta nadnice w iz E

u G. Povećanje relativne cijene dobra X dovodi do povećanja proizvodnje toga dobra dok se

druge strane smanjuje potražnja za kapitalom što dovodi do ispodproporcionalnog pada

cijene kapitala (rente) r iz F u H.

0 P

x

P

H

G

E

F

P1

PY

9

Teorem Rybczynski

Rast raspoložive količine jednog proizvodnog faktora c.p. , nadproporcijalno će povećati

proizvodnju dobra koje intenzivno koristi proizvodni faktor čija se količina promijenila,

analogno smanjit će se proizvodnja dobra koje intenzivno koristi proizvodni faktor čija se

količina nije promijenila.

Uz fiksiranje količine kapitala u zemlji, povećana je količina rada iz E u E’. Porast radne snage

za EE’ dovodi do iznadproporcionalnog porasta proizvodnje dobra X iz C u F. Da bi se očuvala

ista opremljenost rada kapitalom, potrebno je iz proizvodnje dobra Y realocirati određenu

količinu kapitala u proizvodnju dobra X. Dolazi do ispodproporcionalnog pada proizvodnje

dobra Y prikazano pomakom iz D u G.

0 L

E

G

F

C

D

E’

K

10

Leontijevljev paradoks

Wassily Leontief je empirijskom analizom na temelju input – output tablice došao do

zaključka da SAD izvozi pretežno radno intenzivne, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode

iako je relativno bogatiji kapitalom nego radom, čime je pokušao osporiti H – O teoriju.

Kritika Leontijevljeva istraživanja je u tome što u analizu nije uključio ljudski kapital

Kritika klasične teorije vanjske trgovine

postoji veća ili manja pokretljivost svih roba, a ne nepokretljivost kako to pretpostavlja klasična teorija vanjske trgovine

robe se ne razmjenjuju samo na osnovi materijaliziranog rada (Smith i Ricardo), nego i na osnovi drugih proizvodnih čimbenika (zemlja, kapital, znanje)

cijene se ne oblikuju samo prema radu, nego i prema koristi koju imamo od roba

na svjetskom tržištu ne postoji samo potpuna konkurencija i otvoreno tržište, nego protekcionizam

klasična teorija uzima u obzir troškove proizvodnje dviju roba koje se razmjenjuju, ali ne uzima u obzir utjecaj troškova, odnosno cijene drugih roba

Protekcionističko shvaćanje vanjske trgovine

Protekcionizam predstavlja skup državnih mjera kojima se zaštićuje gospodarstvo od utjecaja

inozemne konkurencije.

Argumenti protekcionizma su:

argumenti temeljeni na nemobilnosti proizvodnih faktora i otpornosti njihovih cijena na sniženje

argumenti temeljeni na nesavršenosti tržišta proizvoda

argumenti temeljeni na nesavršenosti tržišta proizvodnih faktora

argumenti mlade industrije

Ekstremni oblik protekcionizma je autarkija. Autarkija je oblik protekcionizma u kojem

zemlja ne trguje s ostalim zemljama, odnosno ne uvozi i ne izvozi. Karakterizira ju

samodovoljnost i samostalnost nacionalnog gospodarstva u zadovoljavanju vlastitih potreba.

Razlikujemo dva tipa autarkije:

Autarkija povlačenja - zatvaranje domaćeg gospodarstva u odnosu na inozemno

Autarkija ekspanzije - (osvajanje tuđih teritorija), nije održiva u dugom roku

11

3. NOVIJE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE

Novije teorije nastavljaju se na Heckscher-Ohlinovu teoriju vanjske trgovine. Objašnjavaju

međunarodnu razmjenu nadopunjujući područja koja H-O ostavlja neobjašnjena.

Pretpostavke Heckscher-Ohlina podvrgnute su modifikaciji i novom pristupu. (A tiče se

promjena u preferencijama potrošača, prinosima u proizvodnji, dostupnosti tehnologija,

transportnim troškovima, nejednakoj razvijenosti zemalja.)

Kravisova teorija vanjske trgovine

Zaključio je kako se činjenica do koje je Leontijev došao, a ta je da SAD iako bogat kapitalom,

izvozi radno intenzivne proizvode, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode, može bolje i

jednostavnije objasniti faktorom dostupnosti, odnosno raspoloživosti proizvoda. Prema

tome kapitalno intenzivni proizvodi se uvoze zato što nisu dostupni u zemlji. Na raspoloživost

dobara utječu: prirodni resursi i inovacije.

Neki su proizvodi neraspoloživi u apsolutnom smislu (npr. dijamanti), a drugi u smislu da

porast proizvodnje može biti ostvaren samo s mnogo višim troškovima.

Prema Kravisu postoje aspekti objašnjenja raspoloživošću dobara koji se ne mogu uvrstiti u

teoriju komparativnih prednosti. Jedan je tehnološka promjena, a drugi diferencijacija

proizvoda i vladina ograničenja.

Također kaže da je uvoz neke zemlje posljedica elastičnosti vanjske

ponude i neelastičnosti domaće ponude, a izvoz posljedica elastičnosti

domaće ponude i neelastičnosti vanjske ponude.

Vernonova teorija vanjske trgovine – Model međunarodnog životnog ciklusa proizvoda

Objašnjava zašto proizvod koji je početno bio izvozni proizvod neke zemlje postaje njezinim

uvoznim proizvodom. Novi proizvod zahtijeva visoko stručnu radnu snagu za početnu

proizvodnju. Kad ostari, proizvod postaje standardiziran ili se može imitirati, a komparativna

prednost se premješta iz zemlje inovacije u zemlju imitaciju (zemlju s jeftinijom radnom

snagom).

Omogućuje bolje razumijevanje međunarodne trgovine budući da pokazuje zašto su l-

proizvodnja i izvoz probitačni za zemlju samo u određenim stadijima životnog ciklusa i zašto

se proizvodnja premješta u zemlju s nižim troškovima kad potražnja za proizvodom raste.

12

Model životnog ciklusa proizvoda naglašava proces standardizacije i zbiva se u pet stadija:

1. Faza novog proizvoda – proizvodnja i potrošnja samo u zemlji inovacije

2. Faza rasta proizvoda – rast potražnje u zemlji i u inozemstvu dovodi do izvoza proizvoda iz

zemlje inovacije

3. Faza starenja proizvoda – proizvod je standardiziran i licenciran drugim zemljama

4. Faza imitacije 1. – zemlja imitacije prodaje proizvod u trećim zemljama.

5. Faza imitacije 2. – zemlja imitacije izvozi proizvod u zemlju inovacije.

ko

ličina(Q

)

vrijeme (t)

1. faza 2. faza 3. faza 4. faza 5. faza

0

A B C D

zemlja inovacije

zemlja imitacije

potrošnja

proizvodnja

potrošnja

proizvodnja

uvoz

13

Porterova teorija konkurentskih prednosti

Porter je formirao model konkurentskih prednosti na osnovi četiriju čimbenika koji su u

međusobnoj povezanosti tzv. “dijamant”.

Konkurentnost znači niske jedinične troškove rada i ravnotežni/realni tečaj.

Linderova teorija

Nasuprot H-O teorije koja je usredotočena na ponudu, Linderova teorija usredotočena je na

ulogu potražnje za obrazac trgovine. Pretpostavlja da ukusi potrošača ovise o razini njihova

dohotka te da nacionalna razina dohotka po stanovniku određuje obrazac potražnje za

proizvodima. Trgovina među zemljama obavlja se u proizvodima za kojima postoji

potražnja. To implicira da će trgovina biti intenzivnija među zemljama sa sličnom strukturom

potražnje odnosno sa sličnim dohotkom per capita nego među zemljama s različitim

dohocima per capita.

Linderova hipoteza: “Što god je veća sličnost struktura privreda dviju zemalja, veća je

mogućnost njihove međusobne razmjene”

Ova teorija objašnjava dvije stvari koje ne može objasniti H-O-S teorem: 1. Zašto je

intenzivnija trgovina među industrijaliziranim zemljama koje imaju sličnu opskrbljenost

faktorima 2. Zašto zemlja može izvoziti i uvoziti isti proizvod (intraindustrijska razmjena).

14

Teorija intra-industrijske trgovine

Trgovina je intraindustrijska kad zemlja uvozi i izvozi proizvode iz iste stavke proizvodne

klasifikacije (dvosmjerna trgovina sličnih proizvoda) za razliku od interindustrijske trgovine

koja označuje razmjenu potpuno različitih proizvoda iz raznih industrija. Robom se može

trgovati u oba pravca što nije bilo moguće u prijašnjim modelima.

Ima različitih tipova trgovine: homogenim proizvodima (radi se o istoj cijeni proizvoda, a

uštede su moguće u smanjenju troškova prijevoza i osiguranja, npr. nafta), horizontalno

diferenciranim proizvodima (radi se o sličnoj cijeni i neznatnim razlikama proizvoda npr.

čokolada) i vertikalno diferenciranim proizvodima (različite cijene i velike razlike u

proizvodima, npr. automobili).

Intraindustrijska trgovina zasnovana je na ekonomiji obujma, diferencijaciji proizvoda i

monopolističkoj konkurenciji. Dok je trgovina između razvijenih i nerazvijenih zemalja

interindustrijska trgovina povećanje trgovine među razvijenim zemljama pripisuje se

intraindustrijskoj trgovini.

Mjerenje intra-industrijske trgovine

Razina intra–industrijske trgovine mjeri se IIT indeksom (Intra-Industry Trade Index)

Najpoznatiji je Grubel-Lloyd indeks (1967.)

X i M predstavljaju vrijednost izvoza i uvoza pojedine industrije

Veza između Lindera i intra-industrijske trgovine

Linderova teorija nije identificirala pravac toka proizvoda. Robom se može trgovati u oba

pravca, što nije bilo moguće u prijašnjim modelima.

Intra-industrijska trgovina postoji kad zemlja uvozi i izvozi proizvode iz iste stavke proizvodne

klasifikacije. Linder predviđa da će biti veća trgovina između zemalja sa sličnim razinom per

capita dohotka

Ekonomija razmjera i nesavršena konkurencija

Ako struktura tržišta nije tržište potpune konkurencije, nego oligopolističko, ili čak

monopolističko, i ako djeluje zakon razmjerno rastućih prinosa tada je temeljna pretpostavka

takvog tržišta ekonomija masovne proizvodnje u kojoj djeluje zakon razmjerno rastućih

prinosa na tržištu nesavršene konkurencije. Što sektori više proizvode, niži su im jedinični

troškovi i u skladu s tim i cijene njihovih proizvoda. Zato takvi sektori trebaju što veće tržište,

a najveće moguće tržište jest jedinstveno svjetsko tržište ili globalno tržište. Zato je

15

globalizacija postala stožerni element tih teorija. Proizvodnja se u cijelom svijetu sve više

koncentrira u sve manji broj poduzeća koja djeluju u različitim zemljama. Takva poduzeća

zovu se multinacionalne kompanije.

Međunarodno nerazmjenjiva dobra

Klasičan primjer su usluge brijača, frizera, komunalne usluge, stambene usluge... Budući da

su međunarodno nerazmjenjiva dobra, njihova se ravnotežna cijena određuje isključivo

domaćom, ili još bolje lokalnom ponudom i potražnjom. Zato se cijene tih dobara mogu

razlikovati među zemljama, ali i među različitim regijama unutar iste zemlje.

Iako se ravnoteža na tržištu međunarodno nerazmjnjivih dobara uspostavlja na domaćem

tržištu, ipak promjene u vanjskoj trgovini utječu na tu ravnotežu. Ako se zbog promjena

domaće potrošnje mijenja bilanca vanjske trgovine, mijenjat će se i struktura domaće

proizvodnje koja je izražena udjelima međunarodno razmjenjivih i međunarodno

nerazmjenjivih dobara. To može uvjetovati kretanja proizvodnih faktora rada i kapitala među

tim dvama sektorima i tako mijenjati njihovu proizvodnju.

Gravitacijski model vanjske trgovine

Gravitacijski model vanjske trgovine objašnjava veličinu vanjske trgovine među zemljama

poput Newtonova zakon gravitacije. Prema njemu veličina vanjske trgovine među dvjema

zemljama upravno je razmjerna ekonomskoj masi (GDP), a obrnuto je razmjerna njihovoj

udaljenosti. Što je veličina zemalja veća, to je i veličina njihove bilateralne vanjske trgovine

veća. Isto tako što je njihova razvijenost veća to će biti veća i njihova bilateralna trgovina.

Međutim što je udaljenost među zemljama veća, to je manja njihova bilateralna razmjena.

16

Transportni troškovi

Sve do sada zanemarivali smo postojanje transportnih troškova, sada ćemo ih uključiti u

analizu. Kako bi došlo do razmjene razlika između odnosa cijena u autarkiji mora biti veća od

iznosa transportnog troška. Transportni troškovi djeluju na smanjenje međunarodne

razmjene uslijed povećanja cijena, jer sad proizvođači plaćaju i troškove transporta.

Transportne troškove zemlje snose podjednako, ako su im jednake elastičnosti krivulje

ponude i potražnje. Kada je elastičnost ponude i potražnje u dvjema zemljama različita, veći

dio transportnih troškova pada na onu zemlju u kojoj su ponuda i potražnja neelastičnije.

4. Trgovinska politika Trgovinska politika je skup ekonomsko-političkih mjera neke zemlje kojima se diskriminira

roba kojom se trguje preko granice. Tako može biti:

1. Diskriminacija protiv uvoza (protekcionizam): carine, kvote, antidamping

2. Diskriminacija protiv izvoza: izvozne pristojbe

3. Diskriminacija protiv stranih investitora: kapitalne kontrole

4. Diskriminacija protiv stranih radnika: vize, kvalifikacijska selekcija

5. Diskriminacija u korist izvoza: izvozne subvencije

6. Diskriminacija u korist uvoza: parcijalna ravnoteža

Teorija carinske zaštite

Carina je instrument vanjskotrgovinske politike kojom se ograničava međunarodna

ekonomska razmjena. Pod zaštitnom politikom podrazumijevamo ekonomsku politiku čiji je

cilj zaštita nacionalnog gospodarstva. Carinska se zaštita provodi primjenom carinskih stopa

na vrijednost uvezene robe (carinsku osnovicu), a prema carinskoj tarifi. Ako se ukupno

naplaćeni prihodi od carina stave u odnos s vrijednošću uvezene robe u nekom razdoblju,

može se doći do stope ostvarene carinske zaštite. Carina obeshrabruje domaću potrošnju i

potiče domaću proizvodnju jer uvođenje carine povećava cijenu, pa domaći proizvođači

proizvode više. Carina “stvara” razliku između tržišne (svjetske) cijene i cijene koju plaćaju

domaći subjekti (potrošači, proizvođači, država). Ukupan efekt djelovanja carine na

blagostanje društva je negativan.

Gornji limit za carinu je autarkična ravnotežna cijena (prohibitivna razina) kada uvoz nestaje.

Za stopu carine koja bi domaću cijenu uvozne robe podigla iznad te razine se kaže da ima

“vodu” u sebi. To znači da se carina može smanjiti bez realnih efekata (na potrošnju i

ponudu) .

17

Carina ne može uvozno dobro pretvoriti u izvozno dobro (u modelu savršene konkurencije

na domaćem tržištu).

Vrste carina:

Prema smjeru kretanja – uvozne, izvozne i tranzitne

Prema načinu odmjeravanja – specifične, ad valorem, kombinirane carine

Prema učincima koje želimo postići – fiskalne i zaštitne

Prema ekonomsko-političkoj namjeri: preferencijalne, diferencijalne, prohibitivne, retorzivne, kompenzatorne, antidampinške

Kako carina utječe na redistribuciju dohotka i na blagostanje zemlje?

Prije uvođenja carine trgovalo se po svjetskoj cijeni (𝑃∗), nakon uvođenja carine, npr. od 10%,

cijena u toj zemlji raste za 10% i sada je na novoj, višoj razini. Upravo zbog porasta cijene

domaći proizvođači su motivirani većom zaradom i odlučuju povećati svoju proizvodnju, dok

potrošačima viša cijena predstavlja problem, pa kupuju manje. Tako potrošači gube površine

A, B, G i D sa slike, proizvođači dobivaju površinu A, država odnosno vlada dobiva površinu G

(prihodi od poreza), a mrtvi teret društva (DWL) su površine B i D (zato što potrošači gube

više nego što proizvođači i država dobivaju). Carine preraspodjeljuju dohodak iz jedne grupe

u drugu, ali u tom procesu snižavaju blagostanje za društvo kao cjelinu. Treba znati da carina

ima identičan efekt kao i proizvodna subvencija i porez na potrošnju uzeti zajedno.

UVOZ POSLIJE

UVOZ PRIJE

Q

18

Efekti uvođenja carine:

1. Efekt supstitucije – efekt koji dovodi do toga da će potrošač supstituirati, zamijeniti

relativno skuplji uvozni proizvod s odgovarajućim domaćim proizvodom

2. Efekt dohotka – smanjenje dohotka dovodi do pada s više na nižu krivulju

indiferencije što znači da se potrošnja smanjuje

3. Efekt liberalizacije – povoljan efekt na vanjsku trgovinu uslijed ekonomske integracije,

smanjenje trgovinskih barijera vodi ka povećanju svjetske trgovinske razmjene

4. Efekt distorzije – nepovoljni efekt na vanjsku trgovinu uslijed ekonomske integracije

(različit tretman uvoznih roba ovisno o carinskom tretmanu ostalih zemalja)

5. Efekt stvaranja trgovine – povoljni utjecaji integracija na blagostanje zemlje koji

nastaje jer se dio proizvodnje zamjenjuje jeftinijim proizvodima zemalja iz integracije koji su

efikasniji proizvođači

6. Efekt skretanja trgovine – nepovoljni utjecaj integracija na blagostanje zemlje koji

nastaje zamjenom jeftinijih proizvoda izvan integracije skupljim proizvodima unutar

integracije koji su umjetno postali jeftini ukidanjem carina dok je za zemlje izvan integracije

ostala carina

Nominalna carinska zaštita

Carinska zaštita gotovih uvoznih proizvoda. Povećava cijenu uvoznih finalnih dobra te time

utječe na promjenu strukture potrošnje. Uvodi se radi zaštite domaće proizvodnje od vanjske

konkurencije.

Efektivna carinska zaštita

Carinska zaštita pojedinog sektora gospodarstva. Stopa efektivne carinske zaštite je postotna

promjena domaće dodane vrijednosti nakon plaćene carine na intermedijarne i finalne

proizvode. Primjerice, budući da raste cijena domaće robe zbog postojanja zaštite, domaći

proizvođači povećavaju svoje profite bez poboljšanja svih proizvoda. Međutim, stupanj

efektivne zaštite ovisi i o carini na inpute kao i udjel inputa u finalnom proizvodu.

ej = stopa efektivne carinske zaštite tj = nominalna carinska stopa na uvoz gotovih proizvoda sektora j gij = utrošak uvoznih proizvoda sektora i po jedinici finalnih isporuka sektora j ci = nominalna carinska stopa na uvoz intermedijarnih proizvoda dj = dodana vrijednost po jedinici finalnih isporuka sektora j mj = uvozni koeficijent

19

Kada je sektor stvarno zaštićen?

tj>0 (to ne vrijedi ako je tj<mjci)

ej>0, uz uvjet da nema promjena tečaja nacionalne valute

stopa neto efektivne zaštite >0

sektor je zaštićen samo onda kad stopa efektivne carinske zaštite zajedno s odgovarajućom promjenom deviznog tečaja rezultira u porastu dodane vrijednosti tog sektora

Necarinska ograničenja vanjske trgovine

Kvantitativna ograničenja: kvote (količinska ograničenja)

Kvalitativna ograničenja (norme, atesti, obilježavanje proizvoda)

Antidampinški postupci

Izvozni poticaji

Tehničke regulacije i standardi

Pravila za carinsku osnovicu i zakoni o investicijama, itd.

Sva se necarinska ograničenja u analitičke svrhe mogu svrstati u tri grupe:

Mjere tipa I. – svrha je zaštita domaćeg gospodarstva od vanjske konkurencije. Podjela je na mjere usmjerene na uvoz i mjere usmjerene na izvoz.

Mjere tipa II. – pripadaju mjere koje se odnose na probleme koji nisu vezani uz trgovinu, ali koje dovode do iskrivljavanja uvjeta razmjene na međunarodnom tržištu

Mjere tipa III. - mjere ekonomske politike koje također dovode do iskrivljavanja uvjeta međunarodne razmjene

Najvažnije kvantitativno ograničenje u vanjskoj trgovini je kvota. Ona predstavlja apsolutnu

granicu do koje se može uvoziti (izvoziti) vrijednost ili količina neke robe (usluge) u

određenom vremenskom razdoblju.

Postoje razne vrste kvota:

Izvozna, uvozna

Globalna ili nediskriminatorna

Selektivna ili diskriminatorna

Dobrovoljno ograničenje izvoza

Carinska kvota

20

Pomoću mikroekonomskog modela grafički prikažite efekte uvođenja uvozne kvote na

blagostanje u slučaju male zemlje. Na istom grafikonu prikažite kolika je proizvodnja,

potrošnja i uvoz prije i poslije uvođenja kvote!

U uvjetima autarkije ravnoteža se uspostavlja u točki E. Nakon otvaranja slobodnoj trgovini

zemlja uvozi po svjetskoj cijeni P*. Svjetska krivulja ponude SW dobra je savršeno elastična

(vodoravna). Uvodi se kvota u iznosu AF. Nova krivulja ponude je razlomljena i ima oblik S+q.

Porasla je domaća cijena sa P* na P.

U situaciji slobodne razmjene:

Proizvodnja se nalazi u točki A, potrošnja se nalazi u točki B. Višak potrošnje nad

proizvodnjom se izravnava uvozom AB. Domaća (svjetska) cijena na razini P*.

Nakon uvođenja kvote:

Proizvodnja se nalazi u točki C, potrošnja se nalazi u točki D. Višak potrošnje nad

proizvodnjom se izravnava uvozom CD. Domaća cijena na novoj razini P.

Zapažanje: uvozna kvota podiže domaću cijenu, omogućava rast domaćoj proizvodnji te

smanjuje potrošnju.

P

Q

21

Efekti uvođenja kvote:

Slični kao i kod carina, no razlika postoji!

Potrošačev višak (CS) pada: (-a-b-c-d)

Proizvođačev višak (PS) raste: (+a)

Gubitak CS premašuje dobitak PS pa govorimo o mrtvom teretu za društvo (deadweight loss

ili DWL): (-b-c-d)

Carinski ekvivalent?

C je carinski ekvivalent ako država prodaje dozvole za uvoz. Tada utjecaj kvote na

preraspodjelu dohotka i blagostanje ima identične efekte ekvivalentnoj uvoznoj carini.

Izuzetak je renta c koja je povezana s ograničenjem (“rent- seeking activities” proces). Vlada

ostvaruje prihod ako prodaje dozvole za uvoz do veličine kvote. Domaći uvoznici ostvaruju

prihod ako im vlada podijeli uvozne dozvole. Strani izvoznici ostvaruju prihod formirajući

kartel dok domaći uvoznici međusobno konkuriraju. U slučaju da država proda uvozne

dozvole gubitak blagostanja od uvođenja kvote je jednak (-b-d).

Antidumpinški postupci

Oblik administrativne zaštite.

Vrste dumpinga:

1. Sporadični, povremeni (eng. sporadic dumping) 2. Trajni (eng. persistent dumping) 3. Razbojnički (eng. predatory dumping)

Dobrovoljno ograničenje izvoza (Voluntary Export Restraint- VER)

Ograničenje: usporedivo s kvotom; ali kvotu nameće zemlja uvoznik, a VER je instrument koji

primjenjuje izvoznik. Obično se primjenjuju na zahtjev uvoznika.

Zahtjev za domaćim sadržajem

Propis koji zahtijeva da se dio gotovog proizvoda proizvodi tuzemno, uvozna povlastica.

Primjena snižene stope carine pri uvozu opreme, uređaja, aparata i vozila i njihovih dijelova

u koji su ugrađeni dijelovi proizvedeni i RH. Određuje se kao vrijednost ili u fizičkim

jedinicama. Zahtjev usporediv s uvoznom kvotom. Sa stanovišta izvoznika: nije fiksno

ograničenje; moguć veći izvoz ako se koristi više domaćih dijelova.

22

Izvozna subvencija

Poticaj izvoznicima da izvoze više. Subvencija podiže cijenu i za proizvođača i za potrošača

tako da potrošači žele manje trošiti, proizvođači proizvode više i izvoz raste. Suprotno carini,

nema ograničenja u primjeni ovog instrumenta (osim veličine državnog proračuna).

Pomoću mikroekonomskog modela grafički prikažite efekte uvođenja izvozne subvencije na

blagostanje u slučaju male zemlje. Na istom grafikonu prikažite kolika je proizvodnja,

potrošnja i izvoz prije i poslije uvođenja subvencije!

U uvjetima autarkije ravnoteža se uspostavlja u točki E. Pri slobodnoj trgovini zemlja izvozi

po svjetskoj cijeni P*. Uvodi se subvencija na cjelokupan iznos izvoza(FG). Dolazi do rasta

cijene na domaćem tržištu sa P* na P. Domaći izvoznici sada izvoze više proizvoda FG>BC.

U situaciji slobodne razmjene:

Proizvodnja se nalazi u točki C, potrošnja se nalazi u točki B. Višak proizvodnje nad

potrošnjom se izravnava izvozom BC. Domaća (svjetska) cijena na razini P*

Nakon uvođenja subvencije:

Proizvodnja se nalazi u točki G, potrošnja se nalazi u točki F. Višak proizvodnje nad

potrošnjom se izravnava izvozom FG. Domaća cijena na novoj razini P

23

Zapažanje: izvozna subvencija podiže domaću cijenu, omogućava rast domaćoj proizvodnji te

smanjuje potrošnju

Utjecaj izvozne subvencije na preraspodjelu dohotka i blagostanje:

Domaći potrošači gube područje a i b

Domaći proizvođači dobivaju područje a+b+c

Subvencija od strane države je dio b+c+d

DWL na blagostanje društva od uvođenja subvencije je –(b+d)

Da zaključimo: Izvozna subvencija snižava potrošačev probitak i povećava proizvođačev

probitak. Probitak proizvođača je međutim manji od gubitka potrošača. Država plaća “ceh” .

Kada se uzmu u obzir troškovi subvencije, jasno je da društvo u cjelini gubi ovom politikom:

izvozna subvencija ne povećava blagostanje. Uz to ovom politikom nova razina blagostanja

može biti i niža od autarkične!

Zaključci o necarinskim barijerama

U uvjetima savršene konkurencije, količinska ograničenja su ekvivalentna cjenovnim

mehanizmima. Mogu biti prvi izbor države (konkretno ograničavanje uvoza, rezultati su

izvjesniji nego kod uvođenja carina, ali također mogu dovesti do gubitka kontrole nad

prihodima. Zemlje često poduzimaju druge indirektne mjere za poticanje izvoza: različiti

uvjeti kreditiranja, osiguranje od određenih rizika koje plaća vlada, pomoć u financiranju

promotivnih aktivnosti (istraživanje, razvoj, itd.).

24

5. Multilateralna i preferencijalna trgovinska liberalizacija (naučiti dobro!)

Smanjenje ograničenja slobodnoj trgovinskoj razmjeni. Multilateralna trgovinska

liberalizacija vezana je uz djelovanje GATT i kasnije WTO. Preferencijalna trgovinska

liberalizacija vezana je uz trgovinske aranžmane prema kojima pojedine zemlje međusobno

smanjuju carine.

1947.godine potpisan je GATT (General Agreement on Tariffs and Trade, Opći sporazum o

carinama i trgovini). Stupio je na snagu 1. siječnja 1948.godine. WTO (eng. World Trade

Organization) Svjetska trgovinska organizacija utemeljena 1995. godine u sklopu Urugvajske

runde. GATT predstavlja sporazum, a WTO organizaciju.

Razlike GATT-a i WTO-a:

GATT je bio međunarodni multilateralni sporazum, a WTO je međunarodna organizacija (institucija) koja ima svoje organe

GATT je bio zamišljen kao privremeni sporazum, dok su sporazumi koje potpisuju članice WTO-a trajni i potpuni dokumenti

GATT je pokrivao isključivo trgovinu robom, dok WTO pokriva i usluge i intelektualno vlasništvo

efikasnost sustava za rješavanje sporova je znatno bolja i brža kod WTO-a nego kod GATT-a (eng. Dispute settlement mechanism)

GATT

Principi GATT-a:

princip nediskriminacije - davanje statusa najpovlaštenije nacije (MFN) od strane jedne zemlje članice GATT-a nekoj drugoj, povlači za sobom obvezu te zemlje da taj status da i svim ostalim članicama GATT-a

princip nacionalnog tretmana - domaća (lokalna) i uvozna roba moraju se tretirati jednako (primjenjuje se nakon što je roba prešla granicu (carinjenje))

princip zaštite domaće privrede carinama - uvođenje prepreka VT prihvatljivije u vidu carinskih ograničenja (iznimka su poljoprivredni proizvodi i teži poremećaji u eksternoj ravnoteži (bilanci plaćanja)- o tome ćemo kasnije )

princip daljnjeg smanjivanja carina multilateralnim pregovorima - zahtijeva da se različite carinske tarife zemalja članica postepeno smanjuju (takvo smanjivanje carina radi se kroz runde pregovora u sklopu GATT-a/WTO-a)

princip transparentnost - uvođenje ograničenja kao drugo najbolje rješenje mora biti transparentno (preferiraju se carine naspram drugih necarinskih ograničenja vanjske trgovine)

25

WTO

Ciljevi WTO-a:

postavljanje i održavanje funkcionalnog i trajnog multilateralnog trgovinskog sustava

smanjenje carina i drugih prepreka trgovini

uklanjanje diskriminacije u međunarodnim trgovinskim odnosima

integracija zemalja u razvoju u svjetski multilateralni trgovinski sustav

povećanje životnog standarda

dostizanje pune zaposlenosti

gospodarski rast

povećanje trgovine dobrima i uslugam

zaštita okoliša itd.

Temeljne zadaće WTO-a:

podrška primjeni trgovinskih sporazuma

forum za trgovinske pregovore

rješavanje trgovinskih sporova

analiza i nadzor nacionalnih trgovinskih politika

suradnja s drugim međunarodnim organizacijama

tehnička suradnja i pomoć zemljama u razvoju i slabo razvijenim zemljama

Preferencijalna liberalizacija

Ograničenja se uklanjaju samo na trgovinu sa izabranim zemljama (DISKRIMINIRAJU se ostale

zemlje). Ne mora biti striktno regionalna. Često ne obuhvaća sve sektore.

Različite razine trgovinske liberalizacije

Unilateralna Pojedine zemlje smanjuju ili uklanjaju trgovinska ograničenja na uvoz iz svih zemalja bez da

ostale zemlje uzvraćaju istim povlasticama

Bilateralna ili regionalna Međusobno snižavanje ili uklanjanje ograničenja na trgovinu između dvije (bilateralna) ili

grupa (regionalna) zemalja

Multilateralna Međusobno smanjivanje (u praksi) ili uklanjanje (u principu) ograničenja u trgovini između

svih zemalja članica WTO

Preferencijalni trgovinski sporazumi PTA (eng. Preferential Trade Agreements)

Zemlje dogovaraju preferencijalne trgovinske aranžmane u kojima međusobno smanjuju

carine međusobno ali ne i prema ostatku svijeta. Princip najpovlaštenije nacije u sklopu

GATT-a zabranjuje ovakve aranžmane. Formiranje PTA je dopušteno ako rezultira slobodnijoj

razmjeni među dvjema zemljama.

Problem: previše malih grupa – koordinacijski neuspjeh.

26

Ekonomske integracije u svijetu

European Free Trade Association (EFTA)

Central European Free Trade Area (CEFTA)

North American Free Trade Agreement (NAFTA)

European Union (EU)

Union of South American Nations (UNASUR)

Central American Common Market (CACM)

Latin American Free Trade Association (LAFTA)

Southern Common Market (Mercosur)

Free Trade of the Americas (FTAA)

Jesu li PTA dobri ili loši?

Ovisi o efektima na intra-regionalnu razmjenu, treće zemlje i multilateralne sporazume

EFEKT STVARANJA TRGOVINE (eng. trade creation)

EFEKT SKRETANJA TRGOVINE (eng. trade diversion)

Podjela ekonomskih integracija (prema B. Balassa)

zone slobodne trgovine

npr. (EFTA, CEFTA, NAFTA)

Ukidaju carine u međusobnoj trgovini. Svaka zemlja zadržava vlastitu carinsku strukturu u

razmjeni sa zemljama izvan zone, ako su carine različite. Opasnost da se roba koja potječe

izvan unije uveze u zemlju s visokom carinom indirektno kroz zemlju s niskom carinom

(otklon trgovine) – rješenje – uvođenje certifikata o podrijetlu robe (rules of origin).

*Pravila o podrijetlu robe - osnovni princip za određivanje je tzv. “značajna transformacija”

prema dodanoj vrijednosti u proizvodnji/preradi

prema promjeni u carinskoj klasifikaciji

27

Carinska unija (Custom union)

npr. Zollverein (ustanovljen 1834. u Njemačkoj)

Zemlje koje formiraju carinsku uniju ukidaju sve carine u međusobnoj razmjeni, ali

primjenjuju zajedničku carinsku tarifu u razmjeni sa zemljama izvan unije.

Kod carinske unije razlikujemo dva efekta. To su:

Efekt stvaranja (kreiranja) trgovine (eng. trade creation) koji nastaje kad se jedan dio

domaće proizvodnje zamjenjuje uvozom jeftinijih proizvoda efikasnijih proizvođača iz unije.

Efekt skretanja trgovine (eng. trade diversion) koji nastaje kad se uvoz jeftinijih proizvoda

izvan unije zamjenjuje skupljim proizvodom iz unije.

Priča s carinskom unijom nastavlja se na naš graf uvođenja carine od ranije. Znamo da

uvođenjem carine cijena u zemlji raste za iznos te carine (Pt). Nakon što zemlja odluči ući u

carinsku uniju cijena pada s Pt na PEU kao posljedica integracije. Pad cijene dovodi do

smanjenja proizvodnje, a rasta potrošnje. Potrošači žele kupovati više nego što im

proizvođači mogu ponuditi pa uvoz raste.

povećava se potrošačev višak za a+b+c+d

smanjuje se proizvođačev višak za a Dolazi do redistribucije dohotka od proizvođača ka potrošačima

28

Smanjuju se državni prihodi od carine nakon integracije s EU za c i e

Neto efekt =a+b+c+d-a-c-e=b+d-e

Efekt stvaranja trgovine povećava blagostanje male zemlje nakon integracije s carinskom unijom (EU) za iznos b+d zbog specijalizacije prema komparativnim prednostima

Efekt skretanja trgovine Negativan efekt skretanja trgovine nastaje kao posljedica skretanja uvoza iz zemlje s nižom cijenom (PW) u zemlju s višom cijenom (PEU) – površina e

Neto efekt na blagostanje zemlje=efekt stvaranja + efekt skretanja trgovine = b+d-e

Najveća korist od kreiranja carinske unije

Povećana konkurencija

Djelovanje ekonomije obujma

Stimuliranje investicija

Racionalnije korištenje proizvodnih inputa

Zajedničko tržište (Common market)

Ima sva obilježja carinske unije. Dodatno omogućuje slobodno cirkuliranje rada i kapitala

među zemljama članicama.

Ekonomska zajednica (Economic union)

npr. Benelux (Belgija, Nizozemska i Luxembourg)

Zemlje članice usklađuju svoje ekonomske politike (monetarnu i fiskalnu).

29

6. Bilanca plaćanja

Agregirani i sistematizirani prikaz svih transakcija koje rezidenti jedne zemlje obave s

inozemstvom (nerezidentima) u tijeku određenog vremenskog razdoblja (1 godine). Znači

bilanca plaćanja Hrvatske obuhvaća sve transakcije koje Hrvati naprave npr. s Talijanima,

Njemcima, Amerikancima. Zapamti da bilanca plaćanja nema nikakve veze s bilancom

poduzeća i da je strukturno potpuno drugačija! Bilanca plaćanja neke zemlje je TOK/TIJEK

međunarodnih transakcija kroz godinu dana.

Pod platno-bilančnu transakciju spadaju transakcije koje se odvijaju između rezidenta i

nerezidenta (većinom obuhvaćaju deviznu transakciju). Transakcija se ne smatra

platnobilančnom transakcijom u slučaju kad se obavlja između rezidenata!

Tko ulazi u pojam rezidenta?

REZIDENT je fizička osoba koja trajno boravi u RH i koja ima dopuštenje boravka u RH za

razdoblje dulje od jedne godine;

NEREZIDENTI su sve pravne i fizičke osobe koje nisu rezidenti u RH; diplomatsko, konzularno

i drugo službeno osoblje koje predstavlja RH u inozemstvu, te uživa imunitet i diplomatske

privilegije; pravna osoba registrirana u RH, uključujući strane podružnice, reprezentativne

urede i branše locirane u RH.

Računi nacionalnog dohotka (sustav nacionalnih računa, SNA) i računi bilance plaćanja su

najvažnija oruđa za izučavanje makroekonomije otvorenih i međuzavisnih gospodarstava

Sustav nacionalnih računa

Bilježi sve izdatke koji doprinose dohotku i proizvodu nacionalnog gospodarstva.

Računi bilance plaćanja

Bilježi promjene u dugovanju gospodarstva strancima kao i “uspješnost” u izvoznim i uvozno-

supstitutivnim aktivnostima. Pokazuje vezu između inozemnih transakcija i nacionalne

ponude novca.

Bruto nacionalni proizvod (BNP ili eng. GNP)

To je vrijednost svih finalnih dobara i usluga koja su proizvedena korištenjem faktora

proizvodnje tog gospodarstva i koja su prodana na tržištu u određenom vremenskom

razdoblju. Najjednostavnija je mjera proizvodnje nekog gospodarstva.

30

Bruto nacionalni proizvod se računa tako da se zbroje sve tržišne vrijednosti svih izdataka na

finalne proizvode:

Potrošnja - ono što je potrošeno od strane domaćih rezidenata (osobna potrošnja)

Investicije - ono što je izdvojeno od strane privatnih firmi s namjenom izgradnje novih

pogona i postrojenja za buduću proizvodnju

Državne nabavke - ono što je država potrošila

Saldo tekuće bilance - iznos neto izvoza roba i usluga strancima

Zašto je BNP jednak nacionalnom dohotku u određenom

razdoblju?

Nacionalni dohodak stvaraju nacionalni faktori proizvodnje u određenom razdoblju - mora

biti jednak BNP ili GNP kojeg zemlja stvori u tom razdoblju. Ono što je izdatak za jednu osobu,

to je dohodak za drugu (to znači da ukupno trošenje mora biti jednako ukupnom dohotku).

BNP uključuje samo finalne proizvode koji su proizvedeni i prodani (stoga mjerimo samo

dodanu vrijednost).

Odnos između BNP-a i BDP-a

Bruto nacionalni proizvod je jednak bruto domaćem proizvodu uvećano za neto primitke od

stranih proizvodnih faktora

BNP = BDP + neto primici od stranih proizvodnih faktora

Kapital u inozemstvu BNP

Identitet nacionalnog dohotka za otvoreno gospodarstvo:

Zbroj domaćih i inozemnih izdataka na robe i usluge proizvedene domaćim faktorima

proizvodnje:

Y = C + I + G + X – M

Y - bruto nacionalni proizvod (BNP) C - potrošnja (osobna)

I - investicije

G - državne nabavke

X - izvoz

M - uvoz

31

Struktura bilance plaćanja

Struktura bilance plaćanja:

A TEKUĆI RAČUN

Bilanca robe i usluga

Bilanca robne trgovine

Bilanca usluga Dohodak od investicija (kamate, dividende)

Jednostrani transferi

Privatni transferi

Državni transferi

B KAPITALNI I FINANCIJSKI RAČUN

Izravne investicije

Portfolio investicije

Bankarski krediti

Službene transakcije

Devizne (međunarodne) rezerve

MEĐUNARODNE PRIČUVE (DEVIZNE REZERVE)-čuva ih CB, cilj je reguliranje tečaja i

ispravljanje eksterne neravnoteže

C NETO GREŠKE I PROPUSTI (tajno kretanje roba, tajno kretanje kapitala i krivo knjiženje)

U platnoj bilanci primjenjuje se načelo dvojnog knjigovodstva. Sve transakcije su kreditne ili

debitne.

Kreditne transakcije rezultiraju priljevom plaćanja iz inozemstva: priljev po osnovi robnog

izvoza, priljev po osnovi izvoza usluga, dohodak primljen od investiranja u inozemstvu,

pokloni primljeni od stranih rezidenata, pomoć primljena od stranih vlada.

Debitne transakcije dovode do plaćanja prema inozemstvu po osnovi: uvoza robe, plaćanja

za usluge, dohotka plaćenog na lokalne investicije stranaca, poklona stranim rezidentima,

pomoći koju država šalje u inozemstvo.

Transakcije se klasificiraju i iskazuju u bilanci plaćanja se mogu podijeliti u tri grupe:

Transakcije koje su posljedica trgovine robom i uslugama

Transferne transakcije

Kapitalne i financijske transakcije

32

PLATNA BILANCA PO DEFINICIJI JE UVIJEK U RAVNOTEŽI jer se tekući i kapitalni račun

međusobno uravnotežuju. Suma salda bilance tekućih transakcija i bilance kapitalnih

transakcija jednaka je promjenama rezervi uvažavajući neto greške i propuste

Bilanca tekućih transakcija odnosno bilanca plaćanja na tekućem računu prikazuje sve

transakcije između zemlje i inozemstva vezane za proizvodnju i dohodak u određenom

razdoblju;

Račun inozemstva:

[(E-U)+(TRI+TRG)]+ L=0

Sastoji se od bilance vanjske trgovine robom i uslugama i bilance tekućih transfera pri čemu

je L porast neto inozemnog zaduženja.

Bilanca tekućih transakcija predstavlja razliku između domaće proizvodnje i potrošnje.

Y-(C+I+G)=TB

TB= E-U

Ako je izvoz veći od uvoza (E>U), imamo suficit u BTT, odnosno višak ponude domaćeg

financiranja, a ako je izvoz manji od uvoza (E<U), imamo deficit u BTT, odnosno potražnju za

inozemnim financiranjem.

Transakcije u bilanci plaćanja mogu se podijeliti i na:

1. Autonomne transakcije koje rezidenti obavljaju s inozemstvom u skladu s motivima

svoga poslovanja neovisno o stanju u BP

2. Kompenzirajuće transakcije obavlja Vlada, odnosno monetarne vlasti (HNB) radi

izravnanja neravnoteže u bilanci autonomnih transakcije

Štednja i tekući račun

Nacionalna štednja (S) je dio proizvoda koji nije namijenjen potrošnji domaćinstava ili

državnim nabavkama. U zatvorenoj privredi je uvijek jednaka investicijama (S = I). Otvoreno

gospodarstvo može štedjeti ili povećanjem fonda kapitala ili “korištenjem” stranog bogatstva

S = I + CA. Suficit CA se smatra neto stranim investicijama.

Potraživanja

Svaka transakcija koja rezultira u primitku plaćanja od “stranca” :

Izvoz robe

Prihod od transporta i putovanja (turističkih usluga)

Dohodak od stranih investicija

Inozemna (međunarodna) pomoć

33

Dugovanja

Svaka transakcija koja rezultira u plaćanju prema inozemstvu (strancu):

Uvoz robe

Izdaci za transport i usluge putovanja

Dohodak koji primaju inozemni investitori

Pomoć pružena inozemstvu

Shema bilance tekućih transakcija

Posebna vrsta usluga - dohodak od investicija: plaćanje ili naplata kamata, dividendi ili

drugih oblika realne ili financijske strane aktive!!

Problem reinvestiranog dohotka- uključiti ga ili ne u dohodak od investicija.

Na dugovnu stranu knjiže se davanja inozemstvu, a na potražnu primanja iz inozemstva.

Za otvorenu privredu vrijedi:

Y+U=C+I+G+E

Y-(C+I+G)=E-U

Y>(C+I+G)=>E>U

34

Bilanca vanjske trgovine je pozitivna ako je proizvodnja veća od potrošnje. Pozitivna bilanca

vanjske trgovine utječe na povećanje proizvodnje i zaposlenosti dok s negativnom zemlja

postaje dužnik. Saldo bilance tekućih transakcija označava se s ∆L (neto-zaduženje u

inozemstvu)

[(E-U)+(TRI+TRG)]+ ∆L= ∆RI

∆L se financira neto uvozom kapitala ili promjenom (smanjenjem) deviznih rezervi. Deficit u

bilanci tekućih transakcija je ograničavajući faktor gospodarskog razvitka, ali je opravdan u

zemljama u razvoju.

Bilanca kapitalnih i financijskih transakcija

Bilježi financijske tijekove kapitala koji predstavljaju kapitalne i financijske transakcije. Sastoji

se od kapitalnog računa i financijskog računa. Prema ročnosti razlikujemo kratkoročni od

dugoročnog kapitala.

Prikazuje financijske tijekove između zemlje i inozemstva! Razlikujemo odljev kapitala (-) i

povrat odlivenog kapitala (+). Odljev kapitala iz zemlje u inozemstvo može biti u obliku

zajmova danih inozemstvu, depozita u inozemnim bankama, kupnje inozemnih vrijednosnih

papira odnosno sve za što mi dajemo bilo koji oblik kapitala u inozemstvo. Povrat odlivenog

kapitala (+) može biti u obliku otplate zajmova stranaca, povlačenje depozita iz inozemnih

banaka i otkup inozemnih vrijednosnih papira, odnosno sve za što mi primamo kapital iz

inozemstva. S druge strane razlikujemo priljev kapitala (+) i povrat prilivenog kapitala (-).

Priljev kapitala u zemlju iz inozemstva ostvaruje se kroz zajmove iz inozemstva, depozite

stranaca u domaćim bankama, prodaju vrijednosnih papira inozemstvu. Dok se povrat

prilivenog kapitala ostvaruje otplatom inozemnih zajmova, povlačenjem inozemnih depozita

iz domaćih banaka i otkupom domaćih vrijednosnih papira.

Financijski tijekovi posljedica su:

davanja i uzimanja zajmova

promjena stanja novca (cash balances)

transakcija vrijednosnim papirima

transakcija fiksnim fondovima (investicije u inozemstvu)

Izvori sredstava na računu kapitalnih transakcija su višak na tekućem računu ili uzimanje

zajmova odnosno povrat obveza zemlje prema inozemstvu. Ta se financijska sredstva mogu

upotrijebiti za povećanje realne ili financijske aktive.

Sljedeća bitna stvar u kapitalnom i financijskom računu su nam investicije. One mogu biti

portfolio investicije i izravne investicije. U portfolio investicije spadaju ulaganja u vrijednosne

papire do 10% temeljnog kapitala, dok u izravne investicije spadaju ulaganja iznad 10%

temeljnog kapitala.

35

Shema bilance kapitalnih transakcija

Neravnoteža u bilanci tekućih transakcija kompenzira se neravnotežom u bilanci kapitalnih

transakcija suprotnog predznaka. Usporedba salda dugoročni+kratkoročni kapital (-rezerve) i

salda bilance tekućih transakcija koristi se kao indikator za opću (ne)ravnotežu koja se

izravnava promjenom deviznih rezervi. Promjena deviznih rezervi utječe na promjenu

novčane mase u zemlji. Ako se promjene rezerve, promijenit će se monetarna baza, putem

multiplikatora utjecat će na novčanu masu. Mjere monetarne politike se koriste da se bilanca

plaćanja uravnoteži.

Temeljna svrha međunarodnih rezervi je financiranje neravnoteže u bilanci plaćanja.

Smanjuju rizik da zemlja postane nelikvidna.

Veličina rezervi ovisi o:

vrijednosti međunarodnih transakcija

neravnoteži bilance plaćanja

sustavu tečaja koji je ta zemlja prihvatila

36

Presjecanja u bilanci plaćanja:

1. Crta se podvuče ispod izvoza i uvoza roba= bilanca robne razmjene (bilanca vidljivog izvoza

i uvoza)

2. Crta se podvuče ispod uvoza i izvoza roba i usluga= bilanca vanjske trgovine

(vanjskotrgovinska bilanca)

3. Bilanca tekućih transakcija =bilanca vanjske trgovine+ bilanca tekućih transfera

4.Bilanca tekućih transakcija+ dugoročni kapital= temeljna bilanca

5. Temeljna bilanca+bilanca kratkoročnog privatnog nelikvidnog kapitala+ alokacija SDR+

greške i propusti= bilanca neto-likvidnosti

6. Bilanca neto likvidnosti+kratkoročni likvidni kapital=bilanca službenih podmirenja.

Tehnika knjiženja u BP

Svaka ekonomska transakcija mora se knjižiti najmanje dva puta što znači da je ukupna BP

uvijek u ravnoteži! Transakcije koje rezultiraju u plaćanju inozemstva tuzemstvu knjiže se na

potražnu stranu, a transakcije koje uvjetuju plaćanje tuzemstva inozemstvu knjiže se na

dugovnu stranu. Transakcije se evidentiraju u trenutku nastanka prava odnosno obveze.

Bilanca tekućih transakcija Republike Hrvatske

Republika Hrvatska ima deficit na tekućem računu kojeg mora pokriti priljevom kapitala iz

inozemstva. Zato bilanca kapitalnih transakcija mora biti u suficitu. Najveći uzročnik deficita

je veliki nesrazmjer robnog izvoza i uvoza. Impuls uvozu daje velika kreditna aktivnost

banaka.

37

7. Devizno tržište

Devizno tržište je mjesto gdje se sastaju ponuda i potražnja za devizama (sredstvo

međunarodnog plaćanja). Sastoji se od mreže komercijalnih banaka koje trguju devizama, a

nalaze se u različitim zemljama i gradovima. Najveća devizna tržišta nalaze se u New Yorku,

Londonu, Frankfurtu - tamo gdje su locirane najveće banke i najveća financijska tržišta.

Za neku valutu (npr. USD) devizno tržište sastoji se od svih banaka u kojima se dolar prodaje i

kupuje neovisno o tome gdje se nalaze

Prije svega, potrebno je znati što je to devizni tečaj. Devizni tečaj izražava cijenu strane

valute u domaćem novcu, te pokazuje koliko je domaćeg novca potrebno dati za jednu ili 100

jedinica stranog novca. Znači ako imamo tečaj eura on će nam pokazati koliko mi moramo

dati kuna za 1 euro.

Razlikujemo nominalni i realni devizni tečaj. Nominalni devizni tečaj znači cijenu jedne

jedinice stranog novca izraženu u jedinicama domaćeg novca, npr. 1€= 7,5kn. Može ga se

očitati svakog dana s tečajnih lista, a do realnog tečaja dolazimo analitičkim putem. Realni

devizni tečaj jednak je nominalnom tečaju korigiranom za inflaciju.

Na domaćem tržištu transakcije se plaćaju u domaćoj valuti, ali u međunarodnoj trgovini

transakcije se plaćaju u različitim valutama. Svaka transakcija sastoji se od kupnje (prodaje)

robe ili usluge i kupnje (prodaje) strane valute kojom će se uvoz platiti. Ne trguje se samo

robama i uslugama već i devizama.

Karakteristike deviznog tržišta:

ono je globalno

velika informiranost

vrlo velik opseg transakcija

FOREX (ForeignExchangeMarket)

Globalno (svjetsko) tržište devizama. Sudionici u razmjeni su centralne banke, devizni

špekulatori, multinacionalne korporacije, države i druge financijske institucije. Dnevni

volumen trgovine preko $3.98 biliona (2010.)

38

Vrste transakcija na deviznom tržištu

Transakcije između komercijalnih banaka i njihovih komitenata

Devizne transakcije između komercijalnih banaka u zemlji (tzv. međubankarsko devizno tržište)

Transakcije komercijalnih banaka sa svojim filijalama u inozemstvu ili korespondentnim bankama.

Devizne transakcije među središnjim bankama

Ponuda i potražnja deviza

Ponuda deviza funkcija je izvoza roba i usluga, stranih investicija u zemlji i primljenih zajmova

i transfera iz inozemstva (odgovara potražnim stavkama iz bilance plaćanja).

Potražnja za devizama funkcija je uvoza robe i usluga iz inozemstva, investicija u inozemstvu i

zajmova i transfera danih inozemstvu; odgovara dugovnim stavkama u BP

Faktori koji utječu na devizni tečaj:

nacionalni dohodak

ukusi potrošača

kamatne stope

cijene u zemlji i inozemstvu

Važnost pojedinih odrednica se mijenja ovisno o vremenskom razdoblju kojeg promatramo.

Razlikujemo kratki i dugi rok. U kratkom roku su kritični realna kamatna stopa i (nagle)

promjene u očekivanjima. U dugom roku su važniji inflacija, profitabilnost investicija, realni

dohodak, produktivnost .

Notiranje tečaja

Objasnili smo što je to devizni tečaj, a sad ćemo objasniti načine notiranja istog. Postoje

direktni i indirektni način notiranja deviznog tečaja.

Direktno notiranje - jedinica domaćeg novca po jedinici stranog novca

R = (HRK/€) = HRK 7,39 (tečaj eura)

Indirektno notiranje - jedinica stranog novca po jedinici domaćeg novca (V.Britanija)

1/R = (€ /HRK) = € 0,1353 (tečaj eura)

39

Sustavi deviznih tečajeva

Što se tiče sustava deviznih tečajeva razlikujemo vezani, odnosno fiksni devizni tečaj i

fluktuirajući devizni tečaj.

Vezani (fiksni) za:

zlato

Pojedinu valutu (USD, JAP, EUR)

Skup valuta (SDR)

Fluktuirajući:

Samostalno

Grupno (EMS)

Puzanje prema indikatorima

Uz fiksni tečaj vežu se pojmovi devalvacija i revalvacija, a uz fluktuirajući nominalna/realna

deprecijacija i aprecijacija.

Razlikovanje pojmova bid i offer

BID rate (kupovni tečaj) - onaj po kojem banka želi kupiti jednu jedinicu neke valute.

OFFER rate (prodajni tečaj) - onaj po kojem banka želi prodati jednu jedinicu valute.

Razlika između ta dva tečaja je SPREAD - zarada banke!

cijena strane valute u kunama pada (strana valuta deprecira)

cijena kune u stranoj valuti raste (kuna aprecira)

cijena strane valute u kunama raste ( strana valuta aprecira)

cijena kune u stranoj valuti pada (kuna deprecira)

FLUKTUIRAJUĆI TEČAJ

40

Tečajna politika HNB-a

Hrvatska provodi režim fluktuirajućeg tečaja. To znači da tečaj nacionalne valute nije fiksiran

prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, već se slobodno formira na deviznom tržištu.

Tečaj, dakle, fluktuira ovisno o ponudi i potražnji deviza na deviznom tržištu, no Hrvatska

narodna banka povremenim uključivanjem u rad tog tržišta sprječava prevelike tečajne

oscilacije i nastoji održati tečaj relativno stabilnim.

Osnovni instrument tečajne politike HNB-a su devizne aukcije putem kojih središnja banka

kupuje odnosno prodaje devize poslovnim bankama. Najčešći oblik aukcije je aukcija u kojoj

poslovne banke u ponudama koje dostavljaju HNB-u naznačuju željene iznose (u eurima) i

cijenu (tečaj) deviznih transakcija. Na temelju pristiglih ponuda HNB donosi odluku o iznosu

intervencije i tečaju.

HNB se uključuje u transakcije na deviznom tržištu kako bi spriječio prekomjerne fluktuacije

tečaja u oba smjera. HNB tako prodaje devize kada kuna slabi – prodajom deviza iz optjecaja

se povlače kune, čime raste njihova vrijednost (aprecijacija tečaja). HNB kupuje devize kada

kuna jača: kupnjom deviza HNB u optjecaj stavlja više kuna, čime se smanjuje njihova

vrijednost (deprecijacija tečaja).

41

Formiranje deviznog tečaja

Potražnja za devizama opadajuća je funkcija njihove cijene i izvodi se iz debitnih stavaka u

bilanci plaćanja.

Ponuda deviza rastuća je funkcija deviznog tečaja, cijene deviza i izvodi se iz kreditnih

stavaka u bilanci plaćanja.

U uvjetima potpuno slobodnog režima tečaj se određuje na tržištu.

42

Administrativno određivanje tečaja

T= ravnotežni tečaj

T1= administrativno određeni tečaj

Q1-Q2 - višak potražnje za devizama

Zemlje u razvoju često vode politiku precijenjenog tečaja nacionalne valute tako što devizni

tečaj fiksiraju na razini nižoj od ravnotežne. Pri tome je preraspodjela na štetu izvoznika, a u

korist uvoznik. Uz danu ponudu i potražnju ravnotežni tečaj je u T. Pretpostavimo da država

fiksira tečaj na razini T1 – nastaje višak potražnje nad ponudom deviza. Administrativno

određena cijena na razini nižoj od ravnotežne ima za posljedicu razvoj nelegalnog (crnog

tržišta). Cijena na crnom tržištu je veća i od administrativno određene i ravnotežne cijene, a

pri tečaju T2 se može prodati 0Q1 količina deviza. Isplati se kupovati devize po tečaju T1 i

prodavati po tečaju T2. Ukupna dobit svih sudionika u raspodjeli deviza je T1T2CA.

Kako bi spriječila razvoj crnog tržišta država uz fiksiranje tečaja u T1 donosi odluku da se

potražnja za devizama racionira kako bi se eliminirao višak potražnje nad ponudom. To se

nastoji postići deviznim režimima. Država određuje prava na kupnju deviza po tečaju T1 tako

da suma ukupnih prava na kupnju bude T1A odnosno 0Q1.

43

Promptni i terminski tečaj

Promptni tečaj (SPOT) - tečaj koji se izvršava u roku od dva do tri dana.

Terminski tečaj (FORWARD) – tečaj koji se dogovara sada za izvršenje određenog dana u

budućnosti (1, 3 ili 6 mjeseci).

Tako razlikujemo spot i terminske transakcije. Transakcije na spot (promptnom) tržištu su

transakcije gdje se valute ili bankovni depoziti odmah razmjenjuju po tekućem spot tečaju

(transakcije s rokom izvršenja 2 do 3 dana). Transakcije na terminskom tržištu su transakcije

gdje se valute ili bankovni depoziti razmjenjuju u budućnosti po terminskom tečaju

(transakcije s rokom izvršenja najčešće do 90 dana).

Oba tečaja se određuju na tržištu djelovanjem ponude i potražnje. Terminski tečaj se

određuje djelovanjem ponude i potražnje u terminskim transakcijama (funkcija su pokrivanja

rizika i špekulativnih transakcija). Promptni tečaj može, ali i ne mora biti jednak terminskom

tečaju. Ako je terminski tečaj veći od promptnog tečaja deviza ima terminsku premiju. Ako je

terminski tečaj manji od spot tečaja deviza ima terminski diskont.

Devizni swap (engl. currency swap, arrangement) je trgovina valutama na međunarodnom

planu kojom banke, uvoznici i investitori eliminiraju devizni rizik, odnosno gubitak nastao

zbog kolebanja deviznih tečajeva. Riječ je o operaciji kod koje se istodobno ugovaraju dva

različita posla, tj. istovremeno zaključuje jedan promptni, neposredni (spot) i jedan terminski,

vremenski (forward) posao, i to tako da se promptno prodaje jedna valuta uz istodobnu

terminsku kupnju te valute, po istom tečaju. Zapravo je riječ o razmjeni (swap) određenog

iznosa različitih valuta danas, da bi se isti iznosi valute reverzno (povratno) razmijenili u

budućem roku na određeni datum.

Npr. 1000 američkih dolara se razmjenjuje (prodaje) za 5000 francuskih franaka danas, s

klauzulom da se za 90 dana 5000 francuskih franaka razmijeni (kupi) za 1000 američkih

dolara. Kako su u pravilu predmet spot-aranžmana različite valute s različitim kamatnim

stopama, promptni i terminski tečaj praktički nikada nisu isti i koliko će se oni jedan od

drugoga razlikovati, ovisi o razlici u visini kamatnih stopa.

Hedging (njem. Hedge) je poslovno-financijska strategija izbjegavanja ili umanjenja nastupa

rizika, tj. gubitka, kod jedne operacije, poduzimanjem druge operacije. Pokrivanje tečajnog

rizika (hedging) se odvija na promptnom i terminskom tržištu. Pokrivanje tečajnog rizika

postoji kada tečajevi fluktuiraju te se poslovni subjekti žele zaštititi od promjene tečaja.

Npr. Pretpostavimo da je spot tečaj eura $2,00 dok je tromjesečni terminski tečaj $2,02.

Kako će se američki uvoznik osigurati od deviznog rizika (aprecijacije eura) ako treba platiti

€10.000 za 3 mjeseca? (trenutno je nelikvidan) Američki uvoznik može hedgirati tako da kupi

€10.000 na terminskom tržištu po $2,02. On svjesno gubi $0,02 po 1 € (ukupno $200). Nakon

3 mjeseca plaća $20.200 te dobiva €10.000 za plaćanje uvoza. Što će se dogoditi ako ne

hedgira te spot tečaj eura za 3 mjeseca poraste na $2,22? Padne na $1,95? Ako ne hedgira te

44

ako je spot tečaj S90=$2,22, mora platiti $22.200 ili $2.000 više nego da je hedgirao. S druge

strane, ako spot padne na S90=$1,95, morat će platiti samo $19.500 za 3 mjeseca te će

zaraditi $700 više nego da je hedgirao.

Vrste deviznog rizika:

Računovodstveni rizik

Transakcijski rizik

Rizik profitabilnosti

Devizna špekulacija

Devizna špekulacija je namjerno nepokrivanje deviznog rizika na deviznom tržištu

(promptnom i terminskom) kako bi se zaradilo na promjeni tečaja. Špekulacije se mogu

obavljati i na promptnom i na terminskom tržištu. Važno je da špekulant ima dobra

predviđanja. Devizne špekulacije imaju korisnu društvenu ulogu. Utječu na smanjenje

segmentacije tržišta i na povećanje efikasnosti alokacije oskudnih resursa. Uz ispravno

predviđanje budućih tečajeva smanjuje se razlika između promptnog i terminskog tečaja.

Špekulacije na terminskom tržištu mogu biti:

Stabilizirajuće - smanjuju fluktuacije određene valute

Destabilizirajuće - povećavaju fluktuacije određene valute

Špekulanti djeluju stabilizirajuće na deviznom tržištu na način da:

Poduzimaju dugu poziciju (kupnja na terminskom tržištu) povećavajući buduću potražnju za valutom za koju se smatra da će deprecirati

Poduzimaju kratku poziciju (prodaja na terminskom tržištu) povećavajući terminsku ponudu valuta za koju se smatra da će aprecirati

I u jednom i u drugom slučaju špekulanti idu protiv tendencija tržišta!

*(zapamtite da je zauzimanje duge pozicija kupnja, jer duuuugo kupujemo (pogotovo

žene :P), a zauzimanje kratke pozicije prodaja, jer kad nešto želimo prodat želimo to učiniti

brzo)

Špekulanti djeluju destabilizirajuće na deviznom tržištu na način da:

Poduzimaju dugu poziciju (kupnja na terminskom tržištu) povećavajući potražnju za valutom za koju se smatra da će aprecirati

Poduzimaju kratku poziciju (prodaja na terminskom tržištu) povećavajući terminsku ponudu valute za koju se smatra da će deprecirati

I u jednom i u drugom slučaju špekulanti idu u smjeru tendencija tržišta!

45

Najgori oblik destabilizirajućih špekulacija je bijeg kapitala zbog straha od deprecijacije ili

devalvacije određene valute. Kratkoročna kretanja kapitala uvjetovana očekivanjima

deprecijacije ili devalvacije neke valute zovu se vrući novac (eng. hot money).

Devizna arbitraža

Devizna arbitraža je istovremeno kupovanje i prodavanje iste devize na različitim deviznim

tržištima i uz različite cijene (tečaj). Razlog za arbitražu je izravnanje dugovanja ili

potraživanja (arbitraža za izravnanje) ili investiranje radi zarade na razlici između tečajeva

nekih deviza na različitim deviznim tržištima (arbitraža za diferenciju).

Kamatna arbitraža

Ako postoje razlike u kamatnim stopama na pojedinim tržištima i valutama, arbitražeri će

transferirati likvidna novčana sredstva tamo gdje su više kamatne stope. Na taj način se

djeluje na smanjivanje razlike u kamatnim stopama na raznim tržištima odnosno dolazi do

izjednačavanja kamatnih stopa. Kamatna arbitraža pomažu da se uspostavi kamatni paritet i

funkcionalna međupovezanost tečajeva i kamatnih stopa.

Odljev kapitala - smanjenje ponude - rast kamatne stope

Priljev kapitala - povećanje ponude - smanjenje kamatne stope

Kretanje kapitala iz jedne zemlje u drugu iziskuje i transferiranje novčanih sredstava iz jedne

valute u drugu. Zato se uspoređuje razlika u kamatnim stopama s terminskom premijom ili

diskontom.

Kamatni paritet i kretanje kapitala

Kamatni paritet vrijedi kada se izjednači razlika između kamatnjaka u zemlji i inozemstvu s

razlikom između promptnog i terminskog tečaja odnosno kada je terminska premija (ili

diskont) jednaka razlici u kamatnjacima sa suprotnim predznakom!

46

Na apscisi je nanešena terminska premija/diskont na stranu valutu, a na ordinati kamatnjak

na domaću i stranu valutu. U slučaju kada postoji terminska premija na stranu valutu i veći

strani od domaćeg kamatnjaka doći će do izvoza kapitala iz zemlje. U slučaju kada postoji

terminski diskont strane valute i veći domaći od inozemnog kamatnjaka doći će do uvoza

kapitala u zemlju. U slučaju jednakosti vrijedit će kamatni paritet s određenim odstupanjima

što se naziva zona kamatnog pariteta.

Uvjet kamatnog pariteta stavlja u odnos kamatne stope (razlika između stranog i domaćeg

kamatnjaka) te promjene između terminskog i spot tečaja strane valute.

Faktori koji utječu na izbor deviznog sustava

Otvorenost: (relativno zatvorene zemlje- fluktuirajući tečajevi, relativno otvorene zemlje- fiksni tečajevi)

Veličina gospodarstva (BDP): (male zemlje- fiksni tečajevi; velike zemlje- fluktuirajući tečajevi)

Koncentracija proizvoda i sektora: diverzificirane privrede – fluktuirajući tečaj; specijalizirane privrede - fiksni tečaj

Integracija s međunarodnim financijskim tržištima: visok stupanj integriranosti – fluktuirajući tečajevi; zemlje s nižim stupnjem integriranosti - fiksni tečaj

Inflacija: različitost stopa inflacija od trgovinskih partnera - fluktuirajući tečaj; sličnost stopa inflacije sa trgovinskim partnerima - fiksni tečaj

47

Zlatni standard

Važio je od 1870. godine do 1. svjetskog rata. U to vrijeme je Engleska bila najjača

ekonomska sila. Stabilni tečajevi i jedinstveni svjetski novac (zlato) utjecali su na to da se

cijene i plaće nisu bitno razlikovale u pojedinim zemljama. Karakteristike su mu velika

stabilnost cijena (zbog malog porasta zlata - novčane mase) i visok stupanj gospodarskog

rasta u svijetu.

Tečaj valute u sistemu zlatnog standarda

Fiksni odnos između nacionalnih valuta posredstvom fiksnih odnosa prema zlatu. Naplata

izvoza u valuti zemlje B ili u zlatu. Postoji beskonačna elastičnost funkcija ponude nakon TG i

potražnje nakon TD. Sada ćemo vidjeti kako promjena ponude i potražnje utječe na

ravnotežni tečaj.

TG - izvoz zlata

TD - uvoz zlata

48

Utjecaj promjene potražnje na tečaj :

Uz krivulju potražnje D1β i ponude Sβ formira se ravnotežni tečaj Tz koji je jednak zlatnome.

Uz jednakost ponude i potražnje nema kretanja zlata. Poveća li se potražnja za valutom β u

D2β ravnotežni je tečaj jednak gornjoj zlatnoj točki. Ako se potražnja i dalje nastavi

povećavati (D3β) ravnotežni tečaj se nalazi u točki C i veći je od gornje zlatne točke. BE

predstavlja deficit u bilanci plaćanja zemlje A koji se izravnava izvozom zlata.

Utjecaj promjene ponude na tečaj:

Poveća li se ponuda valute β u S2β ravnotežni je tečaj jednak donjoj zlatnoj točki. Bilanca

plaćanja je i dalje u ravnoteži i nema kretanja zlata. Ako se krivulja ponude nastavi

povećavati u S3β ravnotežni je tečaj niži od donje zlatne točke. U tom slučaju zemlja A ima

suficit u bilanci plaćanja prikazano dužinom BE i on se izravnava uvozom zlata iz zemlje B.

49

Prednosti i ograničenja zlatnog standarda

PREDNOSTI:

Dugoročna stabilnost cijena u zemlji i inozemstvu (stimulira dugoročne poslove u međunarodnoj razmjeni)

Visok stupanj liberalizacije u vanjskoj trgovini i najveća efikasnost tržišta u alokaciji resursa (jer su državne intervencije u području cijena ograničene)

Efikasnost djelovanja međunarodnog novca - zlata, utjecaj na integriranje svjetskog tržišta roba, usluga i kapitala

OGRANIČENJA:

Proizvodnja zlata nije mogla rasti po istoj stopi kao i svjetska trgovina

Stopa rasta proizvodnje monetarnog zlata ograničavala je stopu rasta proizvodnje i razmjene - to je najveći nedostatak zlatnog standarda

Početak prvog svjetskog rata označio je kraj zlatnog standarda

Zlatno - devizni standard

U međuratnom razdoblju tražilo se rješenje - izbor sustava deviznog tečaja. Zlatno - devizni

standard uveden je 1944.godine na konferenciji u Bretton Woodsu. Rezervna svjetska valuta

ima neograničenu konvertibilnost u zlato, a ostale valute definiraju svoj odnos prema USD

(rezervna svjetska valuta). Dozvoljeno odstupanje je +/- X%.

Tečaj valute u zlatno - deviznom standardu

50

Povećanje potražnje za rezervnom valutom

Uz danu krivulju ponude dolara S$ i krivulju potražnje D1 ravnotežni je tečaj jednak

fiksiranom tečaju u T0 pa država ne mora intervenirati. Poraste li potražnja za dolarima u D2,

ravnotežni će se tečaj dolara povećati na T0+X% i doseći gornju granicu dozvoljenog

odstupanja tečaja dolara. Daljnji porast potražnje na D3, uz istu ponudu, ravnotežni bi tečaj

bio veći od gornje dopuštene granice. Država ima deficit u bilanci plaćanja kojeg mora pokriti

smanjenjem deviznih pričuva. Kako rezerve nisu ograničene država više neće moći braniti

tečaj na razini T0+X% nego definira tečaj dolara na višoj razini i devalvira svoju valutu. Takve

prilagodbe tečaja vezane uz rezervnu svjetsku valutu se nazivaju prilagodljivo vezivanje. U

praksi su bile prisutne češće manje devalvacije, jer su troškovi devalvacije time bili manji tzv.

puzeće prilagođavanje.

51

Povećanje ponude rezervne valute

Poraste li ponuda za dolarima u S2, ravnotežni će se tečaj dolara smanjiti na T0-X% i doseći

donju granicu dozvoljenog odstupanja tečaja dolara. Daljnji porast ponude dolara na S3, uz

istu potražnju, ravnotežni bi tečaj bio niži od donje dopuštene granice. Država ima suficit u

bilanci plaćanja pri čemu dolazi do porasta deviznih rezervi. Povećanje deviznih rezervi ne

može biti neograničeno jer djeluje na porast novčane mase u zemlji, a posljedično i na porast

cijena. Zemlja će u tom slučaju morati revalvirati svoju valutu.

Kraj zlatno-deviznog standarda

Poslije rata - porušena Europa - SAD joj pruža pomoć kroz tzv. Marshallov plan. Oporavak

europskih zemalja uzrokuje rast potražnje za USD da se popune rezerve. Od 1958. godine

deficit u bilanci SAD-a postaje sve veći zbog većeg izvoza kapitala iz SAD-a, došlo je do

poplave dolara što je utjecalo na smanjenje povjerenja u USD. 1971. godine SAD ukida

konvertibilnost dolara u zlato. Dolazi do poravnanja tečajeva valuta gotovo svih zemalja i

povećanja zone fluktuiranja na +/-2,25%. 1973.godine svijet prelazi na sustav fluktuirajućih

tečajeva.

Teorije određivanja deviznog tečaja

1. Teorija pariteta kupovne moći

Teorija apsolutnog pariteta kupovne moći

Teorija relativnog pariteta kupovne moći 2. Teorija kamatnog pariteta 3. Teorija efikasnog deviznog tržišta 4. Teorija tržišta vrijednosnih papira 5. Teorija dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja 6. Monetarna teorija

52

Teorija pariteta kupovne snage/moći (Gustav Cassel)

Teorija apsolutnog PPP-tečaj je jednak odnosima razine cijena u zemljama Polazi od zakona jedna cijene (law of one price) Tečaj dvije valute se izračunava kao odnos razine cijena u zemljama

tečaj strane valute u vremenu t

razina cijene zemlje A u vremenu t razina cijene zemlje B u vremenu t

Teorija relativnog PPP- postotna promjena tečaja između dvije valute u nekom razdoblju jednaka je razlici između postotnih promjena nacionalnih nivoa cijena t Teorija relativnog pariteta kupovne moći izražava tečaj kao tečaj iz temeljnog razdoblja (bazno) korigiran odnosom domaćih i vanjskih cijena. U obzir uzima i kretanja kapitala te problem transportnih troškova.

Ili

(postotna promjena u tečajevima korigira se postotnom promjenom inflacije u zemljama)

Teorija efikasnog deviznog tržišta

Temelji se na teoriji racionalnih očekivanja i uzima da je terminski tečaj nepristrani indikator

budućeg kretanja promptnog tečaja. Efikasnost deviznog tržišta se temelji na tri

pretpostavke: troškovi deviznih transakcija su mali, sudionici na deviznom tržištu koriste sve

relevantne informacije i vrijednosni papiri denominirani u različitim valutama su savršeni

supstituti. U slučaju da jedna od pretpostavki nije ispunjena devizno tržište nije efikasno.

Teorija tržišta vrijednosnih papira

Jedna od novijih teorija koju je razvio W. H. Branson. Ova teorija integrira različite teorije u

jedinstvenu teoriju koja određivanje deviznog tečaja tumači kretanjem različitih tijekova u

bilanci plaćanja. U kratkom roku devizni tečaj određuju kretanja u bilanci kapitalnih

transakcija (vrijednosnih papira denominiranih u različitim valutama) odnosno na temelju

teorije kamatnog pariteta. U dugom roku tečajevi se određuju na temelju kretanja u bilanci

tekućih transakcija i paritetu kupovne moći.

B

tT

A

tp

B

tp

53

Teorija dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja

Obuhvaća sve faktore koji djeluju na devizne transakcije neke zemlje. Pretpostavlja se da će

saldo bilance plaćanja doseći ravnotežnu razinu u dugom roku. Izračunava se promjena

deviznog tečaja koja će ukloniti jaz između očekivane i projicirane razine tekuće bilance

plaćanja. Ta se teorija koncentrira na određivanje dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja.

Monetarna teorija

Polazi od teorije pariteta kupovne moći prema kojoj promjena deviznog tečaja slijedi

promjene u stopama inflacije u zemlji i inozemstvu. Prema ovoj teoriji, uvažavajući

kvantitativnu novčanu teoriju promjene cijena, razlike u promjenama novčane mase u zemlji

i inozemstvu utječu na promjenu deviznog tečaja.

Premašaj tečaja

(Exchange Rate Overshooting)

Kaže se da je tečaj premašio kada je njegov trenutni odgovor na poremećaj veći nego što je

njegov dugoročni odgovor. Uz svakodnevnu promjenjivost tečaja postoji sporo kratkoročno

prilagođavanje razine cijena i kamatnog pariteta.

U vremenu t0 novčana masa (ponuda) poraste za 10% (sa $100 mlrd. na $110 mlrd). Porast

novčane mase u vremenu t0 trenutno dovodi do pada kamatne stope s 10% na 9%. U dugom

roku kamatna stopa postepeno raste (porastom indeksa cijena) na razinu od 10%.Indeks

cijena raste za 10% sa 100 na 110 postepeno kroz duži period. U vremenu t0 dolar trenutno

deprecira za 16%, odnosno premašaj tečaja u kratkom roku je veći od tečaja u dugom roku

(dolar postepeno aprecira do razine $1,10).

54

Big Mac indeks

Big Mac indeks je neformalan način mjerenja PPP između dvije valute. Uveden 1986. od The

Economist. Na temelju cijene Big Mac sendviča u dvije zemlje određuje se da li je pojedina

valuta podcijenjena ili precijenjena u odnosu na američki dolar.

Primjer:

Cijena Big Mac sendviča u RH iznosi 14,9 kn

Cijena sendviča u SAD-u iznosi $3,06

Tečaj dolara R$=HRK/$=5,6

55

Uravnoteženje bilance plaćanja

Koji su razlozi neravnoteže bilance plaćanja?

1. CIKLIČKI (kratkotrajne naravi) Recesija u inozemstvu Brži porast cijena u zemlji nego u inozemstvu Razlike u kamatnjacima Promjena političke klime

2. STRUKTURNI (dugotrajne naravi) Razlike u stopama rasta u zemlji i inozemstvu Različiti tempo tehnološkog progresa Promjena ukusa potrošača Promjena raspoloživih proizv. Faktora Promjena institucionalnih okvira

Postoje dvije vrste uravnoteženja bilance plaćanja. To su automatsko uravnoteženje BP i

uravnoteženje BP mjerama ekonomske politike. Automatsko uravnoteženja BP vrši se

promjenom cijena u sustavu zlatnog standarda (fiksnog tečaja) i fluktuirajućeg tečaja, te

promjenom domaćeg proizvoda. Mehanizmi automatskog uravnoteženja djeluju odmah

automatski se stavljaju u pokret. Mjere ekonomske politike donosi Vlada i one djeluju s

vremenskim pomakom. Razlikujemo monetarnu, fiskalnu politiku i politiku vanjske trgovine.

James E. Meade – zalagao se za uravnoteženje bilance plaćanja mjerama ekonomske politike

nasuprot automatskom uravnoteženju

Najvažniji ekonomski ciljevi:

unutrašnja ravnoteža

vanjska ravnoteža

održiva stopa gospodarskog rasta

pravedna raspodjela dohotka

zaštita okoliša

56

Automatsko uravnoteženje BP promjenom cijena – fiksni tečaj

U sustavu zlatnog standarda suficit od izvoza generira porast novčane mase M. Novčana

masa utječe na cijene. Porast cijena u zemlji mijenja odnose cijena odnosno stimulira uvoz, a

destimulira izvoz.

Saldo bilance plaćanja zemlje u sustavu fiksnog tečaja (zlatnog standarda) se automatski

uravnotežuje. Primjena klasične kvantitativne teorije novca. Objašnjenje izvodi preko

utjecaja novčane mase (ili kamatnjaka) na cijene. Cijene pak utječu na uvoz i izvoz (saldo BP).

Automatsko uravnoteženje BP promjenom cijena – fluktuirajući tečaj

U sustavu fluktuirajućeg tečajnog režima deficit BP se automatski uravnotežuje

deprecijacijom nacionalne valute. Suficit u BP se automatski uravnotežuje aprecijacijom

nacionalne valute

Uvjeti za deprecijaciju:

Nužan uvjet - Stabilno tržište deviza

Dovoljan uvjet - Relativna elastičnost funkcija ponude i potražnje za vanjskim devizama (M-L teorem)

57

Marshall-Lernerov uvjet

Devizno tržište u slučaju male zemlje stabilno je onda i samo onda, ako je zbroj koeficijenata

elastičnosti domaće potražnje za uvozom i ponude izvoza po apsolutnoj vrijednosti veći od

jedinice. Teorem vrijedi jedino ako su vrijednosti uvoza i izvoza približno jednake.

Marshall-Lernerov teorem objašnjava automatsko uravnoteženje BP putem promjene cijena

kod fleks. dev. Tečaja.

GRAFIČKI PRIKAZ:

Ako se nalazimo u situaciji deficita BP, potrebno je deprecirati nacionalnu valutu kako bi se

BP vratila u ravnotežu. Što su ponuda i potražnja neelastičnije, potreban je veći stupanj

deprecijacije domaće valute. Opasnost od uvozne inflacije (komponenta troškova uvoznih

intermedijarnih proizvoda) – destimulacija izvoza.

Unutrašnja i vanjska (eksterna) ravnoteža

Unutrašnja ravnoteža – uspostavlja se pri punoj zaposlenosti (nezaposlenost ne veća od 4-

5%) i stopi inflacije 2-3% godišnje.

58

Vanjska ravnoteža – ravnoteža u bilanci plaćanja kada je saldo tekućeg računa jednak

kretanjima na kapitalnom računu sa suprotnim predznakom.

Krivulja eksterne ravnoteže

Ravnoteža u bilanci plaćanja postoji kada je saldo tekućih transakcija jednak saldu kapitalnih

transakcija sa suprotnim predznakom. Izvoz je funkcija odnosa cijena i deviznog tečaja, a

uvoz je funkcija odnosa cijena, tečaja i domaćeg proizvoda. Neto-izvoz kapitala je funkcija

kamatnjaka.

Izvođenje krivulje eksterne ravnoteže

Krivulja BP ima pozitivan koeficijent smjera koji je određen odnosom granične sklonosti

uvozu te osjetljivosti na kretanje kamatnjaka. Izvoz kapitala je opadajuća funkcija

kamatnjaka.

Uz veću graničnu sklonost uvozu krivulja BP je okomitija!

Uz veću osjetljivost neto-izvoza kapitala na kamatnjak krivulja BP je vodoravnija!

59

Kako devalvacija nacionalne valute utječe na BP krivulju?

Devalvacija nacionalne valute povećava izvoz i smanjuje uvoz. Krivulja vanjsko-trgovinske

bilance (E-U) se pomiče prema gore.

BP krivulja se pomiče prema dolje (povećava se područje suficita).

60

Rekli smo već da unutarnju ravnotežu definira puna zaposlenost uz stabilnu cijenu, a vanjsku

ravnotežu ravnoteža u bilanci plaćanja (saldo tekućeg računa jednak saldu kapitalnog sa

suprotnim predznakom). Sve je to divno krasno, ali pravo pitanje je kako doći do te

ravnoteže?

Unutarnja ravnoteža postiže se instrumentima restriktivne i ekspanzivne monetarne i

fiskalne politike, a vanjska instrumentima promjene tečaja (devalvacija/revalvacija).

To sve nam objedinjuje SWANOV DIJAGRAM!

Swanov dijagram

Koncept uveden 1955. godine od Trevora Swana. Drugi naziv mu je Australijski model.

Swanovim dijagramom su prikazane politike unutrašnje i vanjske ravnoteže. Ekonomija se

može naći u različitim točkama (situacijama) pri čemu treba djelovati mjerama fiskalne i

monetarne politike te politikom tečaja. Krajnji cilj je postići stabilnost unutrašnje i vanjske

ravnoteže u gospodarstvu.

Tri pristupa uravnoteženju BP

PRISTUP ELASTIČNOSTI (koristi Marshall-Lernerov teorem)

PRISTUP ABSORPCIJE

MONETARNI PRISTUP

61

J-krivulja

Pokazuje kratkoročne i dugoročne efekte devalvacije na saldo vanjsko-trgovinske bilance.

Devalvacija nacionalne valute u kratkom roku odmah utječe jedino na promjenu cijena

(povećanje cijena uvoznih dobara). Efekt na količine događa se s vremenskim pomakom

(time lag) zbog:

Navika potrošača

Dugoročnih ugovora

Slabe informiranosti Dobra su neelastična u kratkom roku. Mora biti zadovoljen M-L teorem!

Teorijski aspekti zaduženosti i inozemna zaduženost RH

Kako bi bolje razumjeli ovo poglavlje potrebno je prvo razjasniti neke pojmove. Dug NIJE isto

što i deficit. Dug predstavlja stanje, odnosno kumulativ prijašnjih deficita, dok deficit

predstavlja tijek. Razlikujemo javni i vanjski dug. Javni dug predstavlja dug države (dug

središnje države, lokalne države, izvanproračunskih fondova, državnih jamstava, HBOR-a).

Vanjski (inozemni dug) predstavlja dug svih sektora gospodarstva (stanovništvo, poduzeća,

banaka i države) prema inozemstvu.

62

Osnovne karakteristike koje mora sadržavati obveza da bi bila svrstana pod vanjski dug su:

biti neotplaćena i stvarna

postojati prema nerezidentu

biti nepotencijalna

evidentirana u vrijeme nastanka transakcije

sadržavati glavnicu i/ili kamate

imati oblik stvorene, a neizmirene obveze

Vanjski dug se može klasificirati s obzirom na:

rok dospijeća (kratkoročni i dugoročni)

nositelja duga (država, banke, stanovništvo..)

denominaciju duga (u domaćoj i stranoj valuti)

uračunate kamate (s kamatama i bez)

jamstvo države (zajamčen i nezajamčen)

dospijeće duga ( izvorno i preostalo dospijeće)

vrijednost duga na tržištu dugova (nominalna i tržišna)

promjenjivost kamatne stope na dug (fiksna i promjenjiva kamatna stopa)

Institucionalna struktura vanjskog duga sastoji se od:

Sektora monetarne vlasti

Sektora države

Sektora banaka

Sektora stanovništva i poduzeća

Pokazatelji inozemne zaduženosti:

Pokazatelji stanja:

Odnos ukupnog duga prema BDP-u (prezaduženost zemlje nastaje kad dug premaši udio od 80% u BDP-u)

Odnos ukupnog duga prema izvozu robe i usluga (dobar pokazatelj sadašnje sposobnosti otplate duga)

Odnos međunarodnih pričuva i vanjskog duga

Odnos kratkoročnog prema ukupnom dugu

Odnos multilateralnog i ukupnog duga

63

Pokazatelji tijeka:

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga (pokazuje koliki dio prihoda od izvoza robe i usluga treba odvojiti za otplatu-ako je veći od 30% - realna opasnost od nevraćanja duga)

Odnos godišnje obveze po kamatama prema izvozu

Odnos otplate glavnice prema iskorištenim zajmovima

Odnos međ. pričuva i otplate inozemnog duga

Odnos neto transfera prema uvozu

Odnos neto transfera financijskih sredstava iz inozemstva

Odnos iskorištenih zajmova prema uvozu

Odnos godišnje obveze po kamatama i duga

Eksterna je zaduženost posljedica neravnoteže između agregatne potražnje i ponude u zemlji.

Uzroci zaduženosti zemlje se mogu podijeliti na unutarnje (endogene) i vanjske (egzogene)

faktore zaduženosti. U endogene faktore spadaju pogreške u makroekonomskoj (razvojnoj)

politici zemlje, a u egzogene faktore utjecaji iz međunarodnoj okruženja na koje država ne

može djelovati.

Najvažniji endogeni faktori zaduženosti su:

prekomjerna potrošnja koja je veća od proizvodnje

višak investicija nad štednjom koji se financira zaduživanjem

politika negativnih realnih kamatnih stopa

politika precijenjenog tečaja nacionalne valute

inflacija

visok robni uvoz

Najvažniji egzogeni faktori zaduženosti su:

kretanje kamatnih stopa na međunarodnom tržištu kapitala

promjene uvjeta razmjene

promjene ponude kapitala na međunarodnom tržištu kapitala

ekonomska i politička (ne)stabilnost u međunarodnom okruženju

Crowding-out effect

Posljedice javnog duga su kratkoročne i dugoročne. Porast državne potrošnje (G) povećava

transakcijsku potražnju za novcem. Posljedica je restriktivna monetarna politika i rast

kamatnjaka. Dolazi do efekt istiskivanja (eng. crowding-out effect) privatnih investicija zbog

povećane državne potrošnje i rasta kamatnjaka.

64

Instrumenti zaduživanja

Instrumenti zaduživanja mogu biti dugoročni ili kratkoročni.

Dugoročni :

Obveznice (euroobveznice)

Krediti Kratkoročni:

Trezorski zapisi MFIN

Instrumenti tržišta novca

Nemogućnost financiranja države kod centralne banke

Twin deficit (pitalice!)

Twin (double) deficit predstavlja dvostruki deficit. Deficit proračuna (višak rashoda na

prihodima) i deficit vanjskotrgovinske bilance (uvoz roba i usluga veći od izvoza).

10 razloga protiv deprecijacije kune

Najznačajniji razlozi su:

1. povećava otplatu kredita stanovništva i poduzeća 2. povećava uvozne cijene što uzrokuje inflaciju 3. smanjuje štednju u kunama 4. smanjuje realni dohodak stanovništva 5. povećava porezni teret i vodi u inflacijski porez 6. utječe na neatraktivnost kunskih vrijednosnih papira i usporava oporavak burze 7. povećava kunsku protuvrijednost vanjskog duga kao udjela u BDP-u 8. smanjuje vrijednost potraživanja poduzeća 9. pridonosi nepovjerenju investitora u sposobnost otplate dugova 10. deprecijacijom svi u konačnici gube i vodi u još dublju recesiju