414
Milan Begović: Drame Milan Begović Drame Venus Victrix Biskupova sinovica Božji čovjek Pustolov pred vratima Hrvatski Diogenes Amerikanska jahta u splitskoj luci Bez trećeg Ero s onoga svijeta 1 Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u Drama i kazaliste

Milan Begovic Drame

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame

Milan Begovi!

Drame

Venus Victrix Biskupova sinovica

Bo!ji "ovjek Pustolov pred vratima

Hrvatski Diogenes Amerikanska jahta u splitskoj luci

Bez tre#eg Ero s onoga svijeta

1

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 2: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame

SADR!AJ

Venus Victrix _____________________________ 4

Biskupova sinovica _______________________ 21

Bo"ji #ovjek _____________________________ 38 JUTRENJA _____________________________ 40 PRVI #AS______________________________ 42 DRUGI #AS ____________________________ 56 TRE$I #AS ____________________________ 69 VE#ERNJA_____________________________ 85

Pustolov pred vratima_____________________ 86 PRVA SLIKA ___________________________ 88 DRUGA SLIKA__________________________ 94 TRE$A SLIKA _________________________ 104 #ETVRTA SLIKA_______________________ 112 PETA SLIKA __________________________ 121 %ESTA SLIKA _________________________ 128 SEDMA SLIKA_________________________ 135 OSMA SLIKA __________________________ 141 DEVETA SLIKA________________________ 144

Hrvatski Diogenes _______________________ 146 PRVI #IN _____________________________ 148 DRUGI #IN ___________________________ 157 TRE$I #IN____________________________ 172 #ETVRTI #IN _________________________ 186 PETI #IN _____________________________ 201

Amerikanska jahta u splitskoj luci _________ 216 PRVI #IN _____________________________ 218 DRUGI #IN ___________________________ 236 INTERMEZZO _________________________ 249 TRE$I #IN____________________________ 254

Bez tre$eg ______________________________ 271 PRVI #IN _____________________________ 273 DRUGI #IN ___________________________ 285 TRE$I #IN____________________________ 295

2

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 3: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame

Ero s onoga svijeta_______________________ 303 PRVI #IN _____________________________ 305 DRUGI #IN ___________________________ 338 TRE$I #IN____________________________ 377

RJE%NIK _______________________________ 402

3

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 4: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

Venus Victrix

Komedija u jednom "inu

4

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 5: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

LICA:

MAGISTER FRANCESCO, helenista (56 god.) MADONNA ORSINA, njegova "ena (25 god.) ALBERIGO, kondotijer (30 god.) GIANNELLO, njegov prijatelj MANDETTA, slu&kinja kod Francesca FILIPPO, mom'e u slu"bi Messer Salvuccia

#in se zbiva u devedesetim godinama XV. vijeka, u zaseoku Magistra Francesca, nedaleko Firence. POZORNICA: u'enja'ka soba - stol, police, konsole, a po njima folio-knjige, manuskripti, pergamene, slike, kipovi i biste, starinski novci i medalje, geme i kameji. Nedaleko stola velik le(io, a na njemu otvorena knjiga. U dnu, na povisokom stalku, mramorna starinska statua "VENUS VICTRIX", bezruka, krasna umjetnina. Uza zid postavljena je nekakva &krinja, na kojoj se sjedi, pokrivena &arenim, izvezenim !ilimom. Pred stolom stolac sa visokim naslonom i ru'icama, ure&enim rezbarijama. Na desno u dnu balkon. Otvoren je, kroza nj se vidi drve!e u ba&ti, a u daljini, kao kroz maglu, grad Firenca, sa svojim tankim tornjevima i &irokim kupulama. Obujmljen je zadnjim zrakama sunca, koje uprav zapada - a jo& malo dalje i vi&e blje&ti se zlatna fasada San Miniata. Ta igra svjetla ne traje dugo, jer sunce nakon prvoga prizora potpuno i&'ezne, a spu&ta se ve'er. MAGISTER FRANCESCO, kad se digne zastor, tra"i ne&to me(u svojim pergamenama, a MADONNA ORSINA stoji na balkonu, kao da nekoga o'ekuje. FRANCESCO: Al na - tu je bio! Nije ga valjda bijes odnio... Orsina!... %to ne 'uje&, Orsina? ORSINA nehajno: A? FRANCESCO: Jesi li vidjela onaj novac, &to mi ga je darovao jutros Messer Zanobi? Ne mogu, da ga na(em. A? Orsina! ORSINA: Evo me! FRANCESCO: Eto te! Pa znam, da si tu. Nô ja te pitam, gdje je onaj novac? ORSINA: Kakav novac? FRANCESCO: Onaj, &to mi ga darova Messer Zanobi. #uje& li? Vikne: Orsina? ORSINA: No - evo me! %to vi'e&? FRANCESCO: Kako ne !u? Izgubila se tako krasna i vrijedna stvar, a ti ba& ni najmanje ne haje&! ORSINA toplije: Kakva se je stvar izgubila?

5

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 6: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

FRANCESCO: No - gle! Ima ve! 'itava ura, da joj pripovijedam, a ona, jo& ne zna! Onaj krasni starinski novac, &to ga je Filelfo pred nekoliko godina donio iz Carigrada Messer Zanobiju, a ovaj ga je meni poklonio. ORSINA: Ja ne znam za taj novac. Ne bavim se numizmatikom. FRANCESCO: I zaludu. Bolje je imati i najru"niju, a pametnu "enu, nego stvorenje, pa bilo ba& kô Angelicovi heruvimi, a glupo i ignorantno! Ti ne pojmi&, &to je znanost, &to li je umije!e... ti 'ezne& samo za onim, &to je prolazno, kao &to je prolazno to tvoje lice i tvoja mladost. I jo& ho!e& da pjeva& sonete! ORSINA: A ne slu&am li svaki dan kad nam 'ita& Homera? Nisam li s tobom pro'itala sve pjesnike gr'ke i rimske? FRANCESCO: U posljednje doba sve to manje te zanimaju. Pa ina'e u svemu valja osje!ati veli'inu nauke i besmrtnost ljepote... Eto, vidi& i sada... Mjesto, da nastoji& na!i moj izgubljeni novac, ti gleda& bezrazlo"no kroz balkon. Tra"i - pa naglo: Pa &to ima tamo? ORSINA: Gledam kako zapada sunce, Messer Francesco! Kroz kro&nje prolaze njegove zadnje zrake i padaju na onog pauna i odsijevaju u njegovom stookatom repu... FRANCESCO tra"i: Nema pa nema... ORSINA: A me(u li&!em crvene se strastvene i "arke tre&nje, a dolje na grmovlju smije&e se rascvale ru"e i one bijele, pa rumene, pa one "ute, a onda krvave, koje Alberigo najvoli... FRANCESCO tra"i: Da nije me(u ovima... Pregledava stare novce po konsoli. ORSINA: A dolje le"i plemeniti grad Fiorenca, sa svojim palatama i crkvama. Zlatna pra&ina titra u zapadnom zraku, pa i A r n o je zlatan, a S a n M i n i a t o i on - ko du&a sviju nas &iri se S a n t a M a r i a d e l F i o r e , a ko na& 'uvar di"e se krjepko P a l a z z o v e c c h i o . Naokolo bregovi... FRANCESCO: I ba& nigdje... Prokletstvo! Tvoje vrpce, kon'i!i, 'e&lji, masti, ogledalca, mirisne vodice... ah, to je sigurno sve na mjestu! ORSINA: Ne srdi se Francesco. Slaba si zdravlja. FRANCESCO: %to mi je do zdravlja i do svega! Bolje da je u ku!i sve propalo... ORSINA: I ja. FRANCESCO: Pa i ti! To je bila osobita rijetkost... ORSINA: E, "ene nijesu rijetke kô - stari novci! Okrene se. FRANCESCO: A tko je danas redio moju sobu? A? Orsina! ORSINA: %to? FRANCESCO: Tko je redio sobu? ORSINA: Ja ne. FRANCESCO: Da tko? ORSINA: Mandetta. FRANCESCO zove: Mandetta! Mandetta! - A preporu'io sam ti, da ona ne ulazi ovdje. Ali &to je tebi stalo? Tko bi ina'e stajao pred zrcalom? Gdje li ste danas ozbiljne %partanke i stroge rimske matrone! MANDETTA ulazi hitro i smije se prpo&no i zvonko: Zapovijedajte, Messer Francesco? FRANCESCO: Je li to na'in? MANDETTA: Mladost - ludost. FRANCESCO: Pa &to se treba tako smijati?

6

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 7: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

MANDETTA: To je vedri helenski posmijeh... kako ono vi velite. FRANCESCO: No, dosta! Kad si redila moju sobu? MANDETTA: Po objedu, kad ste iza&li - FRANCESCO: Ovdje je bio nekakav starinski novac - MANDETTA: Nisam ga vidjela. FRANCESCO: Morala si ga vidjeti! Bio je tu i nitko ga nije mogao od jutros odnijeti - ili ti - ili Madonna... ORSINA okrene se i hladno: Ja - ne. MANDETTA: Ni ja ne. FRANCESCO: Al da ga nisi gdje stavila il mo"da bacila nehotice? MANDETTA: Ja sam bacila ne&to ostruganog drveta i nekakve krpice... FRANCESCO: Gdje? MANDETTA: U ba&tu. Ali nije bilo nikakva novca. FRANCESCO: Idi... pogledaj. Messer Zanobi ju je zamotao ba& u one krpice. MANDETTA: Sve je jo& na buni&tu - vidjet !emo. Ode. FRANCESCO: Orsina, tebe se to ni&ta ne ti'e? ORSINA: Kako vidi&. FRANCESCO: Tebi ba& nije stalo za mnom? ORSINA: Pa i ti voli& one pljesnive stare gaste - FRANCESCO: Ma - zna& - MANDETTA doleti: Messer Francesco! Messer Francesco! Evo ga, na&la sam ga u onoj krpici na buni&tu. FRANCESCO: Daj... daj - Jest, to je... MANDETTA: Sre!om i&'eprkao ga je onaj veliki kokot. FRANCESCO: Ah! Krasan - krasan! Vidi& Orsina, kao da je ju'er kovan. Obadvije su strane jasne! I natpis: C o n - s t a n - t i - n u s . Velim ti - ovo je velika rijetkost. Svi !e sutra gledati: i Ficino i Pico i Landino... A ti se ne veseli&? ORSINA: Veselim. Sve vi&e se spu&ta sumrak. Zvoni "Angelus". FRANCESCO: Doista sre!a - velika sre!a! Da proslavimo ovu sretnu zgodu, danas !emo pro'itati 'itavo pjevanje. A gdje je Alberigo? Mandetta, donesi lukijernar, sad !e do!i Messer Alberigo. MANDETTA odlazi. FRANCESCO: On druk'ije shva!a nauk i umjetnost nego ti. Al da, pomirimo se... Orsina, daj - nek te poljubim... ORSINA "ivo, kao da je nekoga u ba&ti vidjela, otrgne se od Francesca i re'e: Eto ga! Pripravi Homera! Iza(e. FRANCESCO: za 'as presene!en, a onda uz prozor, na slabom svjetlu sutona, promatra novac i 'ita: C o n - s t a n - t i - n u s ... Kô na dlanu! ORSINA ulazi sa ALBERIGOM i nosi kitu ru"a.

7

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 8: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

ORSINA: Kako su lijepe! ALBERIGO: Dobra ve'er, magistro! FRANCESCO: Alberigo, ah, da znate, bio sam izgubio onaj zlatni novac - ALBERIGO: Onaj Filelfov? FRANCESCO: Da. Pa smo ga na&li. Ona luda Mandetta... ALBERIGO: Ba& sre!a. A jeste li pro'itali natpis? ORSINA tiho Alberigu: Zlatni moj! Ve! je omrklo i skoro se ne vidi. FRANCESCO: Dakako. Konstantinov novac. Jedini u 'itavoj Fiorenci! Pokazat !u ga sutra svima - sutra !e se govoriti samo o mome Konstantinu... ALBERIGO: Kako ste sretni, magistro! Vi imate sve najljep&e... FRANCESCO: I najrje(e, Alberigo! Moja " V e n u s V i c t r i x " u graciji i liniji, natje'e se sa svim do sada na(enim Venerama. Tko ima to'an i jasan prijepis S t a t i u s a kao ja? Pa moj Lukan, moj S i l i u s I t a l i c u s , a moje geme, osobito ona sa Kastorom i Poluksom?... ALBERIGO Orsini: Tebe ne spominje! ORSINA Alberigu: Obo"ava mrtvu ljepotu! FRANCESCO: %to veli&? ORSINA: Kad !emo nastaviti 'itanje? FRANCESCO: Uvijek smo na vrijeme... MANDETTA ulazi i nosi lukijernar, postavi ga uz le(io, na kome stoji otvorena "Ilijada", pa otide. FRANCESCO: A za&to ste tako okasnili, Alberigo? ALBERIGO: Svratio sam se 'asom u San Marco. Fra Geronimo propovijeda. ORSINA: Je li bilo puno svijeta? ALBERIGO: Krcato. Mnogi su se povratili, jer nije bilo mjesta. ORSINA: A kako je govorio fra Geronimo? ALBERIGO: Krasno, Madonna! FRANCESCO: Bit !e njegove obi'ne ludosti: proti znanosti i nauci, proti svemu &to je lijepo. On bi htio, da se povratimo na nekada&nju askezu: na odricanje naslada, na post, na kostrijet... ALBERIGO: Jest, magistro, govorio je ludo, al sna"no i stra&no. U du&i svojoj smijao sam se - ali nije mi se posmijeh usu(ivao pre!i preko lica. Svak je bio tako ozbiljan. ORSINA: A koga je kudio? ALBERIGO: Sve i svakoga. Grdio je rasko& i raspu&tenost zadnjega C a r n a s c i a l e -a. Ni prin'ipe Medi'ejske nije po&tedio. Rekao je: "Fiorentinci, vi "ivite kô svinje: Va& "ivot proti'e na du&ecima, u !eretanju, u dangubi i ki!enju, u sramotnim gozbama i razbludnosti, a du&a vam i&'ezava u blatu tih poganih strasti..." Pa kakovim je glasom govorio!... Vidio sam neke plemenite gospo(e, me(u njima i Madonnu Lukreciju Donati - pa sve prignute glave, sa suzama u o'ima...

8

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 9: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

FRANCESCO: Al !e one za to ponovo do!i na sjajne zabave, &to ih prire(uje M a g n i f i c o , sa duboko otvorenim grudima, u koje !e mladost sipati po"udne poglede - ORSINA: I slatke konfekte! ALBERIGO: Bijahu kô pokornice. FRANCESCO: Zaludu se mu'i fra Geronimo! Pro&la su ona vremena. Sad je 'as novoga "ivljenja: vje'na helenska mladost struji kroz na&u krv... ORSINA: I vje'na helenska starost! ALBERIGO: A ipak on je opio svjetinu, magistro. FRANCESCO: Za kratko. M a g n i f i c o ju zna opiti sa mnogo sla(im napitkom. ORSINA: Sve je to do prve obdulje! ALBERIGO: Mo"ebit. Al meni se ni&ta ne svi(a onaj fratar, donijet !e on Fiorenci crnih dana. FRANCESCO: Ne poznate, sinko, Fiorentinca. U posljednje vrijeme u"ivali su preve! i sad se odmaraju u prodikama brbljavoga Savonarole... Al poslije posta - sla(e se jede! Nô - pustimo mi sve to i prenesimo se u drevno doba, u Ilijon, gdje nas 'eka lijepa ljuba Parisova - ALBERIGO: Ostasmo ono kad brzonoga Irida sa(e k njoj... FRANCESCO: Da, da - i na(e ju gdje veze u &irok sag sve nezgode sjajne, te rad nje pretrpje&e konjokrote Trojanci i mjedenhalje Akejci. Sjedite dakle. ORSINA i ALBERIGO postrance sjednu jedno do drugoga. Prate Francescovo 'itanje, a otkad i dokad prime se za ruku, il pribli"e glave, &apnu rije' il dobace pogled. FRANCESCO: preva(a lagano, nekim ritmi'kim patosom. On se je sasma prenio u onaj kraj i svijet, o kome govori knjiga. FRANCESCO: "I ona, u bijeli omotana pla&t, sa o'ima, oro&enim suzama, iz svojih izi(e odaja; i ne sama, jer su je pratile dvije dvorkinje: volooka Klymena i Aethtra, Pitthejeva k!i. Pro&le su kroz skaejska vrata, kraj kojih sje(a&e Prijam, a uza nj Lampo i Klytij, Panthoj, Thymoete, Hiketaon, i dvije lu'i razuma Ukalegon i Antenor, narodni o'evi, koji rad starosti batali&e rat i oru"je; al svi valjani govornici, sli'ni na cvr'ke, koji, stoje!i na grani, pune svojom krjepkom pjesmom 'itavu &umu..." ORSINA tiho Alberigu: Ti si moj Paris! ALBERIGO: Pazi, ugrabit !u te! FRANCESCO: "I 'im ugleda&e 'asni starci prekrasnu "enu, gdje uzlazi k njima na kulu, jedan drugome tiho - P r a v o j e , - reko&e, - d a r a d n j e G r c i i T r o j a n c i t a k o s t r a &ne i d u g e n e v o l j e t r p e ! I u i s t i n u n a l i ' i o n a b o g i n j i k a k v o j ..." MANDETTA uleti naglo, a za njom u(e FILIPPO. MANDETTA: Messer Francesco! FRANCESCO: E - blebetu&o! u najljep&e... MANDETTA: Evo, do&ao je Filippo od Messer Salvuccia - FILIPPO: Pozdravlja vas Messer Salvuccio. FRANCESCO digne se: Kad se je povratio?

9

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 10: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

FILIPPO: Malo prije. Od Verone do Fiorence putovao je skoro neprestano. Pozdravlja vas i "eli, da do(ete 'im prije k njemu - ako je mogu!e jo& ve'eras. FRANCESCO: Ve'eras? FILIPPO: Da. Donio je sobom, re'e, nekakvu staru knjigu, i ho!e, da vam je poka"e. Rekao je: "Novost i rijetkost", pa "eli, da vi budete prvi, koji !e to u Fiorenci vidjeti. FRANCESCO: Dobro... dobro... #ekaj me, pa !emo odmah zajedno! MANDETTA i FILIPPO odlaze. FRANCESCO uzimlje svoju kapu, u najve!em ushitu: Ne !u se dugo zadr"ati... Samo neka vidim... To mora biti ne&to izvanredno... Salvuccio, to je prijatelj! Ja - prvi... - Zbogom! Odlazi. ALBERIGO: Du&a njegova ne "ivi u na&em svijetu - tumara bogzna kuda... ORSINA: U istinu - on vi&e ni&ta ne vidi. ALBERIGO: Tim bolje. Mi mo"emo bezbri"no, uz ljupke Homerove pjesme, "ivjeti dane ljubavi. ORSINA: On me potpuno zaboravlja... ALBERIGO: Il si mo"da "eljna njegovih cjelova? ORSINA privine se uza nj: Sa mladih usana di&e ru"i'na du&a, a sa starih - ALBERIGO: Uzdah smrti. Cjelov. ORSINA: A ipak mu'i me neka slutnja, Alberigo. Vi&e puta onako pomi&ljam, kad te na prozoru o'ekujem, da !e do!i 'as, kad !u ondje uzalud stajati i gledati, kako se raspada li&!e sa rascvalih ru"a u onoj ba&ti. ALBERIGO: Tko zna, du&o, kad !e to biti. Sad jo& ne. ORSINA: Al od 'asa na 'as, mo"e te pozvati tvoje zvanje. Svaki put kad do(e&, sa strepnjom o'ekujem tvoju prvu rije'. Uvijek mislim, da mi donosi& tu"nu vijest tvoga odlaska. ALBERIGO: Pa i da odem, ve! bih se povratio. ORSINA: Tko bi mogao i&'ekati povratak? Ja bih sigurno umrla. ALBERIGO: Ah, nemojmo o tom govoriti. Tko zna, ho!u li ja vi&e ikada u rat! Kako bih mogao zamijeniti ovaj "ivot ljubavi i prolje!a, sa nepogodama boja i smrti? Ti si me razmazila. ORSINA: Ah, Alberigo - ti vara& sebe, pa ho!e& i mene. Htio bi, da si istro&io svu svoju hrabrost u cjelovima, kojima si pohlepno pio moju du&u. Al ne - ja vidim - ALBERIGO: %to vidi&? ORSINA: Kad ono slu&amo borbe gr'kih i trojanskih junaka, preve! se sjaju tvoje o'i i nabreknu "ile na sljepo'icama... Nema tako blage ljubavi, koja bi tvoju krv raznje"ila. ALBERIGO: Ljubav savladava sve - ORSINA: Al ja ne !u, da budem tvoja Omfale! Ja te ho!u slavna i pobjednika. Samo bih rada, da te mogu pratiti kroz ratnu vrevu i krvave pogibelji... rad bih te gledala me(u strjelicama i alabardama, uz buku prangija i krik navala... ALBERIGO: No... no... hrabro li je srce u golubice! Blizina onih grozota umanjila bi tvoje zanose! MANDETTA ulaze!i: Oprostite! Messer Alberigo - ALBERIGO: %to je? MANDETTA: Dolje je pred vratima neki strani vitez i pita za vas. ORSINA: Vitez?

10

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 11: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

ALBERIGO: Kako se zove? MANDETTA: Ne znam. Re'e mi samo, da mora s vama govoriti i to odmah, o va"nom nekom poslu. ALBERIGO sprema se: Nek po'eka. ORSINA: Za&to? Mo"ete i ovdje govoriti, ja !u vas pustiti same. ALBERIGO: Dobro. Mandetti: Dovedi ga. MANDETTA ode. ORSINA: Tko mo"e biti? ALBERIGO: Ne znam. Mo"da kakovo poslanstvo. GIANNELLO ulazi: Alberigo! ALBERIGO: Giannello! Zagrle se. Koja te sre!a vodi? Orsini. Madonna Orsina, ovo je moj najbolji prijatelj i brat Giannello de' Berteschi! Giannellu. Pa kako si saznao za me? GIANNELLO: Reko&e mi, da u'i& kod glasovitog magistra Francesca... pa sam te evo i potra"io... A otkad ti to postade obo"avateljem klasi'nog "ivota i helenske ljepote? ALBERIGO: Opio me je magistro 'arnim rije'ima... GIANNELLO: A Madonna jo& 'arnijim o'ima! ORSINA: Vite"e! ALBERIGO: Madonna je supruga moga magistra. GIANNELLO: On je sada sigurno u P l a t o n s k o j A k a d e m i j i , na mudrim disputama? ORSINA: Skoro !e do!i. ALBERIGO: Pa &to te sili, da me tako napre&no tra"i&? GIANNELLO: Poslanstvo. Al moramo biti na samu. Iza(imo. ORSINA: Ostanite - ja !u vas pustiti same. Odlazi. GIANNELLO: Hvala. Ne !emo dugo. ALBERIGO: Dakle? GIANNELLO: Nosim ti pozdrav pizanske gospode - ALBERIGO: Hvala! GIANNELLO: Navijestili su rat Pistoji i pitaju za tvoje zahtjeve. ALBERIGO: A nude? GIANNELLO: Velim ti, jedino pitaju za tvoje zahtjeve. ALBERIGO: Ovaj put tra"im mnogo. GIANNELLO: Nek 'ujemo - ALBERIGO: Tri puta toliko, koliko u zadnjem ratu. GIANNELLO: Dobro. Pru"a mu ruku. Tvoju rije'! ALBERIGO: #ekaj. A vojska? GIANNELLO: Bolja i izabranija no onaj put. ALBERIGO: Tko vodi Pistojance? GIANNELLO: Govori se - Marko Bandai. ALBERIGO: On? GIANNELLO: Da - on!

11

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 12: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

ALBERIGO: Hm! Nek promislim. Pauza. #uj! GIANNELLO: A? ALBERIGO: On je najbolji kondotijer. GIANNELLO: Poslije tebe. ALBERIGO: Junak je... GIANNELLO: Pizanska gospoda to znadu. ALBERIGO: Zaslu"ilo bi s njim se ogledati. Njegovo se ime pronosi od usta do usta - GIANNELLO: Boji& se? ALBERIGO: Ne - Giannello! Najve!e nagrade ne bi me privukle na vodstvo pizanske vojske, kao ime Marka Bandai - GIANNELLO: Pak? ALBERIGO: Ja ne mogu u rat. GIANNELLO: Alberigo! Za&to? ALBERIGO: Imam razloga, koje ti ne mogu otkriti. GIANNELLO: A bi li mi ih otkrio, kad bih ih ja pogodio? ALBERIGO: Mo"da. Dobar si prijatelj - 'uvat !e& tajnu. GIANNELLO: Sla(e je biti ranjen od Kupidonove strijele, no razlomiti na tisu!e du&manskih kopalja - a? ALBERIGO: Znao sam odoliti balistama i arkibuzama, a nekmo li ludom Kupidonu! GIANNELLO: Al on se je stavio u vrlo zgodnu busiju: u o'i Madonne Orsine!... ALBERIGO: Ti si 'arobnjak... GIANNELLO: Pogodio sam dakle? ALBERIGO: Jesi. GIANNELLO: A &to da ti re'em? )ena je bila uzrokom propasti mnogih, pa mo"e i tvoje. Al kako je do&lo do toga? ALBERIGO: Kako! Kako! Ne znam ni sam. Ta ti zna&: za mene su "ene bile uvijek samo slatka mendula: jezgru bih upotrebio, a koru odbacio... GIANNELLO: A sada jezgru podijelio, a koru pridr"ao... ALBERIGO: Ne rugaj mi se - neg slu&aj. Pred nekoliko sedmica, kad sam prvi put izi&ao iz ku!e, nakon &to sam dugo le"ao i lije'io zadobivenu ranu kod Luke, &etao sam se sâm uz vodu M u g n o n a . Zima je bila na izmaku, sunce je blago grijalo, a meni se je povra!ala snaga i "elja za borbom i osvajanjem. #inilo mi se, da sam neobi'no jak i htio sam, da izgulim 'itavo drvo, pa da njime zavitlam nekoliko puta po zraku. Pa ljutio sam se... Nije bilo izgleda nikakvoj vojni, a Mle'ane nisam htio slu"iti: Carmagnola me je nau'io kakvi su. %etaju!i dakle, me(u drvljem, sretnem Madonnu Orsinu. Pogledao sam ju bijesnim okom i stra&nim pogledom. Nisam mislio, da je preda mnom jedna "ena - no 'itava vojska... GIANNELLO: A ipak ja'a no 'itava vojska! ALBERIGO: #ekaj. Oko je njeno izbjeglo mom pogledu, al nije ona mom koraku. Slijedio sam je sve do ove ku!e. Ona pobje"e, zatvori vrata, a poslije malo do(e na pend"er i - i&'eznu. Priupitah se za ku!u i reko&e mi, da u njoj stanuje glasoviti u'enjak Magister Francesco, pa ja pomislim, ono je "ensko njegova k!i. I sutradan do(oh pod pend"ere i tako suslijedom nekoliko dana, a onda se odva"im i po(em k Messer Francescu. Mi&ljah - re!i !u mu, da ja ljubim njegovu k!er... pa &to bude! Ne mo"e me nego odbiti - i kraj!

12

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 13: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

GIANNELLO: Poduzetni kondotijer Alberigo! ALBERIGO: Dakako! I stari me primi, a kraj njega Madonna Orsina. - Ovo je - re'e on meni - moja "ena! - Ugrizoh se za usnice i sva sre!a, da je on prvi progovorio. Pa kad me zapita, &to me k njemu vodi... ja sam se na prvi mah zbunio, no poslije malo rekoh ovako: - "Magistro, meni je dodijao skitni'ki i pustolovni kondotijerski "ivot, sit sam borbe i krvi, a imam prijatelja poetu, koji mi je toliko pri'ao o drevnim pjesnicima Hellade i Rima... #ujte, i ja bih rada opojio svoj duh vje'nom poezijom starine... dajte, primite me kô svog u'enika, u'ite me umje!u i ljepoti!" - Magister pri(e k meni i zagrli me od veselja... GIANNELLO: A o&tri potezi zlobno-zadovoljnog posmijeha zavinu&e Orsinine usne! ALBERIGO: Ba& tako! GIANNELLO: I stari te je primio? ALBERIGO: Dabome. I od onda se ja marljivo u'im gr'kom jeziku, zana&aju!i se hegzametrima slijepoga Homera... GIANNELLO: I razbludama slijepe ljubavi... ALBERIGO: Ne, Giannello. Ti vrlo nisko postavlja& moje osje!aje! GIANNELLO: Kako? Divim se tvojoj lukavosti - ali, oprosti, ne razumijem kako ova "enica mo"e, da te otme tvom velikom zvanju?... Je li ikakvo "enskinje zaslu"uje, da junak za nj "rtvuje onu slavu, koja bi ga zapala, da ostane pobjednikom legendarnoga Marka Bandai? ALBERIGO: Dodu&e... Al te&ko mi ju je ostaviti... GIANNELLO: Zar tako sramotno ho!e&, da zavr&i& svoj "ivot? ALBERIGO: Slatka ljubavna sramota - GIANNELLO: Koja prezire lovoriku i br&ljan - ALBERIGO: Dakako! GIANNELLO: Prijatelju - jesi li ti Alberigo? Junak koji je u stotinu bitaka samo jednom bio ranjen - al' pobije(en nikad? ALBERIGO: A sada eto i pobije(en i zarobljen... GIANNELLO: Vidim... No ako pravo vidim pobjeda ta nije neg varka mladena'ke krvi, a ropstvo tvoje paukova mre"a, koje 'ini ti se, da se ne mo"e& osloboditi. Al samo poku&aj: dosta je jedan trzaj... ALBERIGO: Pizanci su na&li u tebi vrlo lukava poslanika! GIANNELLO: Ne govorim ti ovo kô pizanski poslanik. Ti si slobodan primiti njihov poziv ili ne. Tek govorim kô prijatelj, kô tvoj drug iz djetinjstva, koji je uvijek zanosom gledao, kako se di"e& k vrhuncima besmrtne slave i koji je "elio, da nikad ne klone& - ALBERIGO: Meni je dodijala borba... GIANNELLO: Ah, to ti mo"e& re!i tvome magistru - al meni? No - znam - razumijem! Pa jesu li poljupci Madonne Orsine ba& takovi, da tako slatkih ne mo"e pokloniti nijedna druga "ena? Ta ti zna&, Alberigo - "ene ne bijahu s tobom &krte, ko ni tvoja bojna sre!a. Uvijek si na&ao ljepoticu, koja je svojim usnama brisala znoj i pra&inu sa tvog ovjen'anog 'ela... U Pizi sje!aju se jo& mnoge sna"nih ogrljaja i divljih poljubaca krjepkoga kondotijera. A sad su poodrasle nove i ljep&e, koje !e ti dati obilje ru"a svoje mladosti, da ih rastrga& u zanosu juna'ke ljubavi... ALBERIGO: Al nikakva sigurno nema Orsinina posmijeha! GIANNELLO: Posmijeha!... Mo"da si i ti postao poeta!... Posmijeha! Sve se "ene smije&e lijepo, kad su lijepe i mlade i kad ti se smije&e, jer te "ele. To je samo obmana, &to tobom sada ovladava...

13

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 14: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

Nikoje "ensko nije nenadoknadivo, Alberigo! Jaoh, kad bi 'ovjek visio uvijek uz isto "enskinje, ili kad bi uvijek nosio jedan te isti ogrta'! ALBERIGO: Ti sve gleda& s visine tvoga prezira... Ti nema& svetosti osje!aja, niti zna&, &to je uzvi&eno - GIANNELLO: Poznam samo jednu svetost, a to je svetost n a s l a d e , a uzvi&ena mi je samo s l a v a ! Promisli, ostane& li ovdje, tvoje !e se ime izgubiti kô zvek ma'a u pustoj, &irokoj uvali. Niko ne !e vi&e pitati za te. Marko Bandai zvu'it !e sa sva'ijih usta, u sva'ijem srcu. Zna&, ako ti ne !e&, Piza !e njega primamiti. Ja moram dovesti tebe ili njega. Dat !e mu sve &to zai&te, kô &to bi i tebi dala. Sje!a& li se tvog posljednjeg triumfa, kad si se ono povratio u Pizu? Sutra !e tako, pa mo"da i jo& sjajnije, biti Marku Bandai. Tvoj lik je danas posvuda: na kolajnama od srebra i zlata, u &tukovanim medaljonima &to rese fasade pala'â, na majolikama, na poklopcu kutija, u kojima ljepotice 'uvaju svoje 'e&lje i nakite. A sutra? Odasvud !e te odagnati Marko Bandai! I iste "ene, koje su te obo"avale i jo& obo"avaju, istisnut !e iz svoje du&e tvoje lice, da utisnu u nju lice Marka Bandai... Uz tvoje juna'ke trofeje u gradskoj pala'i stati !e i natkriliti ih trofeji Marka Bandai... Onaj stolac, na kome si sjedio pred Sinjorijom i slu&ao pohvale i priznanja iz usta naj'asnijih gra(ana, onaj stolac i one pohvale 'ekaju tvoga takmaca, a kad im se on bude zahvaljivao na po'astima i darovima, u svom ponosnom govoru pohuliti !e na te prezirom on, Marko Bandai... ALBERIGO: Ne !e! GIANNELLO: Do tebe je: ili - ili - ALBERIGO: Giannello! GIANNELLO: %to !u dakle re!i pizanskoj gospodi? ALBERIGO: #uj - reci im... GIANNELLO: Alberigo prima poziv - ALBERIGO: #ekaj - "ao mi je Orsine... GIANNELLO: Dakle? ALBERIGO: Iza Svete Reparate ima kr'mar Barbariccia: #ekaj me tamo; do malo !u ti donijeti odgovor. GIANNELLO: Dobro. #ekam te. I onda idemo odmah. Zbogom! ALBERIGO: Zdravo! Vi'e prama vani: Mandetta, posvijetli! ORSINA ulazi: Dugo je bio. ALBERIGO: Eh - va"ne stvari, Orsina! ORSINA: Mogu li ih ja znati? ALBERIGO: Tvoje su se slutnje ispunile... ORSINA: Odlazi&? ALBERIGO: Ve'eras! ORSINA pla'e: Alberigo! ALBERIGO: Umiri se, Orsina. Ja !u se povratiti... ORSINA: Ah, vi vojnici! )ene su va&e uvijek udovice, a ljube uvijek sirote! Tko ve! ra'una na va& povratak? ALBERIGO: Rat ne !e biti dug - ORSINA: Znam, &to me 'eka. A kamo ide&? ALBERIGO: U Pizu. Vodit !u pizanske 'ete proti Pistoji... ORSINA: U Pizu! Pauza. Vedrije: #uj! Tamo imam tetku, sestru moje pokojne majke. - I ja !u s tobom.

14

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 15: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

ALBERIGO: Orsina. Tvoje su odluke dostojne tvoje ljubavi... Ali kako! Nije mogu!e? Ja mogu poginuti! ORSINA: A ja ho!u, du&o, da te slijedim; da budem tvoja dru"ica, koja !e ti zaviti rane... ALBERIGO: U ratnoj vrevi i mete"u, lako da te smetnem s oka! I mogu te odvesti neprijateljski vojnici, pa tisu!e !e ljubiti krvavim i zapjenjenim ustima tvoje drago lice - ORSINA: Ne bojim se nikoga! Ja !u slijediti tvoje stope... ALBERIGO: Prisutnost tvoja zanosit !e moju misao i ja !u izgubiti o&trinu vojni'kog oka i strategi'ku pomnju u kretnjama... Zna&, du&o, mi vojnici, u onim 'asovima, moramo na sve zaboraviti - ina'e - ORSINA: Pa nije ni potreba, da misli& na me. #uj - ja !u se preobu!i na mu&ko. ALBERIGO: Izme(u na&ih vojnika izgledala bi sitna i prenje"na: oni su tra"eni i po izboru pla!eni. ORSINA: Kondotijer mo"e imati i svoga pa"a! ALBERIGO: Pri igrama i obduljama da - al u krvavim vojnama! ORSINA: I nikako ne !e&! Ah! %to !u jadna? ALBERIGO: Ostani kod svoga mu"a, daleko od svijeta i vreve, pa do!i !e tvoj Paris natrag, da uvreba zgodu i odnese lijepu Jelenu dobro!udnom - 'ekaj, kako se ono zvao? ORSINA: Menelaju - ALBERIGO: Da, da - dobro!udnom Menelaju. ORSINA: Pa i ti me osu(uje& na ovaj "ivot pusto&i i dosade! Izme(u samih staretina... Vi&e puta i meni se pri'inja, da sam kakvi drevni kodeks i 'esto sam se pitala sama, kako to, da hodim, kako da ne stojim na onoj konsoli... Sve mi se je pri'injalo mrtvo i o'ajno, Alberigo - dok ti nijesi do&ao... S tobom o"ivjela je moja ba&ta, zagrijalo sunce, uskrsla moja krv, &to bija&e obamrla pod hladnim zagrljajem magistra Francesca... A sada? Eto - i ti odlazi&. ALBERIGO: Al ne za uvijek... ORSINA: I ostavlja& me ovdje, gdje caruje ona uko'ena i bezruka Venera - znak smrznute i blijede ljubavi moga mu"a. Kakav je to "ivot? %to li !u ja ovdje? I ono malo 'ovje'nog, &to bi mogao imati, izgubio je on tra"e!i ljepotu u mrtvim torzima i pra&nim pergamenama. On ne razumije svojih gr'kih pjesnika; dodu&e zna nagla&ivati njihove stihove, ali ih ne osje!a! - Dok meni se 'ini, slu&aju!i ih, da prava ljepota, kako su je Heleni shva!ali, da sam ja, Alberigo - ja, moja mladost, moja ljubav, moja krv... koje Messer Francesco ne vidi, a ti zapostavlja& praznom "amoru slave... ALBERIGO: Orsina! Nije tako - ORSINA: Da... tako je. I ja ne mogu dalje... Ne !u... Prije ropkinja starosti - a onda uzaludne vjernosti i o'ekivanja. ALBERIGO: %to misli&? ORSINA: Ne znam... na sve mislim... Slijedit !u pisati pjesme... pjevat !u mnogo, kupit !u okolo sebe mudre duhove i mlade vitezove - lijepa i glasovita, kô Aspazija - ALBERIGO: Nude!i im svoju du&u i - svoje tijelo - ORSINA: Mo"ebit. Il !u biti tvoja - ili - ALBERIGO: Gnjev ljubavi pomrsio je tvoje misli! ORSINA: Da, da - ja ne znam vi&e &to govorim. - Nekakva ljuta bol stiska mi srce!... Ti dakle ide&?... Pa dobro. Zbogom! ALBERIGO: #uj, Orsina! ORSINA: %to je? ALBERIGO: Ti bi dakle ostavila Messer Francesca i po&la sa mnom?

15

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 16: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

ORSINA: Bih. ALBERIGO: Al kako pobje!i? ORSINA: Sad je zgoda... Mandetta je vjerna - ALBERIGO: Mogô bi se dosjetiti Messer Francesco i obavijestiti stra"e... Valjalo bi ga zabaviti ne'im drugim... No ja sad idem, 'eka me Giannello... Dogovorit !emo se - a ti doskoro budi spremna... ORSINA: Ovdje? ALBERIGO: Dakako! ORSINA: %to namjerava&? ALBERIGO: Ne znam. Giannello je vrlo lukav, izmislit !e varku... ORSINA: %to moram 'initi? ALBERIGO: #ekati. Nek te ni&ta ne iznenadi, 'ini se svemu nevje&tom... ORSINA: Dobro. ALBERIGO: Nadajmo se, da !e sve ispasti sretno! ORSINA ovije se o nj, pribli"ava njegovim ustima svoje usne i &ap!e mu zna'ajno i po"udno: I sama Bo"ica ljubavi &titi poduzetne ljubavnike - pjeva moj Tibullo. ALBERIGO odlaze!i: Reci Messer Francescu, da su me pozvali u Pizu i da !u ga jo& ve'eras do!i pozdraviti. Ode. Pauza. MANDETTA u(e: Madonna, za koliko !u pripraviti? ORSINA: Kako ho!e&! MANDETTA: Messer Alberigo nije na ve'eri? ORSINA: Nije. MANDETTA: Onda nek ve'era bude 'ednija, Madonna? ORSINA: Kako misli&. MANDETTA: Bez marzipana? ORSINA: Svejedno. MANDETTA: Ostavit !emo ga za onda kad bude gostom Messer Alberigo. Njegova su usta od marzipana!... ORSINA: Ludo! A &to si spravila? MANDETTA: Zaklala sam onog kokota, te je na buni&tu i&'eprkao gospodarev novac. Bojala sam se, da se i on ne dade na u'enja'ki zanat, pa ne zapusti svoje koko&i... ORSINA: Dobre si volje, Mandetta! MANDETTA: A zar vi niste, Madonna? ORSINA: Htjela bih biti... Izvana se 'uje glas MESSER FRANCESCA, koji se sve vi&e pribli"uje. FRANCESCO: Mandetta! Mandetta! MANDETTA: Eto gospodina! Iza(e. ORSINA uzdahne: Bo"e moj! FRANCESCO ulazi, odu&evljeno: Krasno! - Divota! - Unikum! - Nevi(eno!

16

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 17: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

ORSINA: %to je Francesco? FRANCESCO: Divan egzemplar! Neo'ekivano otkri!e, koje !e zadiviti sve u'enjake svijeta. Krasan egzemplar! Orsina, da ti to vidi&! Messer Salvuccio je najsretniji 'ovjek u Fiorenci!... ORSINA: Bit !e na&ao kakvu knji"urinu! FRANCESCO: %to vrijedi tvoj prezir! Ciceron... razumije& li: Ciceron! ORSINA: Ciceron.... FRANCESCO: Da! Zna& li, tko je bio Ciceron? ORSINA: Onaj, kojemu je Fulvija probola iglom jezik... FRANCESCO: Dakako... Onaj kojemu je tekao med govora sa usnica... I Messer Salvuccio donio je jedan njegov govor, do sada sasma nepoznat. Razumije& li? Sutra !emo ga zajedno pro'itati... Krasan egzemplar! Unikum! ORSINA: I ti se tome tako veseli&, Francesco! Pa &to ima& od toga? FRANCESCO: %to ja imam od toga. Kakva li pitanja? Od toga ima svak... i ti - i ja - i 'itav svijet. To je dobitak za nauk, za napredak 'ovjeka... Sutra !e krik veselja i zanosa odjeknuti kroz sve velike duhove. T r i u m p h e ! T r i u m p h e ! ORSINA: Mo"ebit! FRANCESCO: Sigurno! Pa da vidi&, kako je jasno pisano. Raritet prvoga reda! Zadovoljstvom: I ja sam ga vidio prvi! ORSINA: Nije dosta vidjeti prvi - valja i dobro gledati, Francesco! A jesi li 'uo, Messer Alberigo odlazi ve'eras u Pizu? FRANCESCO: Alberigo? ORSINA: Domalo !e do!i, da te pozdravi. FRANCESCO: I on mo"e, da prekine Ilijadu! Mala srca i male du&e! Kad sam ja to prvi put slu&ao, nisam mogao izgledati kraja... A on u najljep&e... ORSINA: Zovu ga Pizanci, da im vodi rat protiv Pistoje... a neki ga je prijatelj nagovarao. FRANCESCO: Razumije se - moraju biti po srijedi veliki razlozi, kad 'ar homerske poezije ne mo"e, da ga ustavi... ORSINA: Ni&ta ga nije moglo ustaviti - ni moje rije'i - FRANCESCO: Ni tvoje rije'i! Brbljavko! Kao da Homer ne govori ljep&e od tebe! ORSINA: Da - ljep&e; al ne - sla(e! FRANCESCO: Oh, Alberigo! I n g r a t e d i s c i p u l e ! Al ipak dat !u mu na uspomenu ovaj svoj prijevod prvoga pjevanja. Poslu"it !e mu to kô utjeha... ORSINA: Ra(e bi mu mogô dati ne&to drugo, &to tebi i onako ne treba... FRANCESCO: %to? ORSINA: Gledaj dobro &to ti u ku!i najmanje slu"i, pa to mu daj... Ne&to, &to bi njemu bilo vrlo milo. FRANCESCO: Gledam... %to bi to moglo biti? Sve meni slu"i. Oni kodeksi... ORSINA: Nisu za vojnika... FRANCESCO: Oni starinski novci? ORSINA: U prometu ne vrijede... FRANCESCO: " V e n u s V i c t r i x " ? ORSINA: Nema ruku i nema - du&e!

17

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 18: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

FRANCESCO: Ima svoju ljepotu, Orsina. Al kad !e do!i Alberigo? ORSINA: Domalo. Oti&ô je, da se udesi. FRANCESCO: Zar odlazi odmah? ORSINA: Odmah! FRANCESCO: I ne !u mu mo!i ni&ta re!i o Salvucciovu Ciceronu! ORSINA: Re!' !u mu ja - FRANCESCO: Divan egzemplar! Donio ga je neki hodo'asnik iz Kostance, i u Veroni ga je Salvuccio kupio. Pa &to dakle, da dadem na uspomenu Alberigu?... Ne 'uje& neki vonj od paljevine?... kao da ne&to gori... ORSINA: Mo"da se je Mandetti upalila kakva krpa... FRANCESCO: Ah, ona Mandetta!... Rekao sam joj sto puta! Ova na&a na pô drvena ku!a... #uje&... nesnosno zaudara... MANDETTA ulaze!i: Vatra! Vatra! Sva ku!na strana prama dvori&tu gori... Spasite se. Dim probija po malo u sobu. FRANCESCO: Za boga! Orsina! Mandetta! ORSINA: Kako se je to dogodilo? MANDETTA: Izvana... Jaoh! FRANCESCO: Moji kodeksi... moje geme... ORSINA: A sami smo - jaoh! FRANCESCO: Spasimo najprije knjige - Mandetta! MANDETTA: Dajte... Dajte! FRANCESCO stavlja knjige i kodekse Mandetti u naru'je. ORSINA: Brzo! Brzo! FRANCESCO: Dr"i. Ovo je skupocijeno... Sve u vrt... MANDETTA: Nema pomo!i... Izlazi sa hrpom knjiga u naru'ju. FRANCESCO: A sad ti... pomozi... ORSINA: Ovdje je zagu&ljivo... FRANCESCO: Ne !e ti biti ni&ta... Brzo! Trpa knjige na Orsinu. ORSINA: Gori ispod nas... FRANCESCO: Ne, ne - tamo na strani... ORSINA: Duvar je drven... Gle, plamen... FRANCESCO: Nema jo& pogibelji - nosi! ORSINA izlazi sa hrpom knjiga. MANDETTA ulazi. Sve !e izgorjet... FRANCESCO: Ne dolazi niko? Daj, "urimo se... Stavlja dalje knjige na Mandettu.

18

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 19: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

MANDETTA: Ne !emo do!i na vrijeme! FRANCESCO: Ho!emo! Ho!emo! Stavlja joj na glavu kutiju sa starinskim novcima. Ovo na glavu. Idi... MANDETTA: Eno gori i duvar. Izlazi. ORSINA ulaze!i: A moje stvari? FRANCESCO: Pusti! Lako je za to... ORSINA preuzimlju!i od Francesca neke predmete: A moji dragulji? FRANCESCO: Kupit !emo nove. Dr"i! Stavlja na nju neku broncanu bistu. ORSINA: Te&ko je. To ostavi za Mandettu! Odlazi. Vatra se sve vi&e &iri. MANDETTA ulaze!i: Dolje zvone! Vidjeli su! FRANCESCO: Do! !e ljudi... Daj, brzo!... Dodaje Mandetti ostale predmete. MANDETTA: Malo je vode u gustijerni... ORSINA ulazi: Dolazi svijeta... FRANCESCO: Ovo... ovo... hitro! ALBERIGO ulazi: Ljudi bo"ji, spasite se! Sva je ku!a u plamenu! ORSINA: Alberigo! ALBERIGO: Evo me. Bje"ite, Madonna! Magistro... FRANCESCO: Pomozi, Alberigo... izgubit !u sve svoje... Stavlja dalje na Mandettu. ALBERIGO: Spasite prije 'eljad - magistro! FRANCESCO: #eljad mo"e bje"ati... Al kodeksi! Moji kameji!... Moji kipovi!... Dr"i, Mandetta! ORSINA: Dim !e me zagu&iti! ALBERIGO Orsini: Pred vratima gradskim 'ekaju nas konji. I Giannello !e biti tamo. Na glas. Spasite se, Madonna! ORSINA Alberigu: Ti si to u'inio! Kako si mogao! ALBERIGO: Ja ne, Orsina. Giannello je poslao svoje ljude... ORSINA: Ah! Onaj Giannello!... ALBERIGO: Al idimo - idimo, vrijeme prolazi... ORSINA Francescu: Idem na zrak, Francesco!... Odlazi s Alberigom. FRANCESCO: Alberigo! Pomozi! Kako ste okrutni! Stavlja dalje na Mandettu! MANDETTA: Izbavio je Madonnu iz neprilike... FRANCESCO: Idi... brzo... pa se vrati... Mandetta odlazi, a on trpa na se pergamene i knjige. FRANCESCO: Grozno! Jadne moje knjige! Al sve !e biti spa&eno! Ni&ta ne !e propasti... Gdje je ta Mandetta? Zove: Mandetta! Zar se je i ona prestra&ila? Gu&i... prokleti dim!... Vatra obuzimlje 'itavu stranu, gdje stoji " V e n u s v i c t r i x " .

19

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 20: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Venus Victrix

MANDETTA ulazi. FRANCESCO: )uri se... &to radi&... Vatra ne 'eka... MANDETTA: Messer Francesco, re'e mi sada Madonna Orsina, da vas u njezino ime pozdravim i re'em, da je ona oti&la u Pizu... FRANCESCO: U Pizu! MANDETTA: Da! Sa Messer Alberigom! FRANCESCO, komu panu sve knjige iz naru'ja, ostane kao okamenjen: S Alberigom! U Pizu? MANDETTA: Re'e: i onako Messer Francesco voli svoje kipove nego mene. Mogla sam po njemu izgorjeti... FRANCESCO idiotskim izra"ajem: U Pizu! MANDETTA: A i ja bje"im, Messer Francesco... ru&i se ku!a! Odlazi. U to plamen obuhvata " V e n u s v i c t r i x " . FRANCESCO to opazi, trgne se iz momentane apatije i klikne: Ali tebe mi ne !e niko odnijeti! Baci se u vatru i spasi svoj kip. Spa&ena! Spa&ena! Ta sve je drugo prolazno - tek ti si vje'no i jedino lijepa! T i p o b j e d i t e l j i c e ! Zagrli bijesno svoju " V e n u s v i c t r i x " i bje"i prama izlazu.

Zavjesa.

Split, 1905. Srpski knji"evni glasnik, 1905.

20

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 21: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

Biskupova sinovica

Vesela igra u jednom "inu

21

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 22: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

LICA:

BISKUP orleanski, (60 god.) JEANNE-MARIE, njegova sinovica, (17 god.) GASTON, pa", (18 god.) MARQUIS de CHAPEAUROUGE (63 god.) biskupov MAJORDOMUS VIKAR par ABBÉ-a, nekoliko FAMULA i DOMESTIKA

Doga(a se u biskupskoj rezidenciji u Orleansu. Vrijeme: druga polovica XVIII. vijeka - Januar - oko pono!i. POZORNICA: Biskupova spavaona. Ovalna dvorana sa kaneliranim stupovima i karni&om od &tuka. Plafon u sredini modar, naokolo bijelo-zlatne &tukature: girlande i festuni od vo!a. Isti uresi nad vratima opkoljuju jedan medaljon, uz koji stoji par amoreta. Po zidovima zrcala i gobleni. Po'am&i s kraja lijeve strane poku!stvo je ovako poredano: prozor, kamin, nad kojim stoji veliko zrcalo uzidano u &tukature. Na kaminu vi&eru'ni, srebrni svije!njaci. Pred kaminom par fotelja, a onda, vi&e prema sredini, sto i stoci, malo dalje holandeski klavir. Vrata, &to vode u koridor. Sekreter, a na njemu par vaza i figura od porcelana. Krevet sa baldahinom. Pod baldahinom regal sa knjigama i slika plesa'ice Guimard od Fragonarda. Uz krevet lijevo paravent, desno ormari!, na kome stoji mali svije!njak. Pred krevetom chaiselongue. Klecalo sa molitvenikom. Nad klecalom veliki krst. Sprijeda, desno vrata, &to vode u ostale biskupove sobe. Prozor i vrata zastrti su bogatim i te&kim brokatnim zastorima. Stil: Louis XV. FAMULI ulaze "urno, nose kandelabre sa goru!im svije!ama, pola"u ih na sto ili ormari!. Ure(uju sobu. Dva pri(u krevetu, odgrnu zastore baldahina, otkriju krevet, prirede biskupovo no!no ruho i izvade papu'e. Tre!i nosi bocu &artreze i 'a&ice. Izvadi biskupovu no!nu kapicu i stavi je kraj molitvenika. Na koncu po(e jedan famulus i donese grija'u, pa dok drugi podigne pokriva', dotle on gladi grija'om krevet. Me(utim razvija se me(u njima slijede!i dijalog: MAJORDOMUS, koji nadzire sav taj posao: Hitro, djeco! Hitro! I tako smo odocnili. To tamo. - Vodu! 1. FAMULUS: Evo je. MAJORDOMUS: Je li 'a&a 'ista? 1. FAMULUS gleda 'a&u prema svjetlu: Kao sunce! 2. FAMULUS: Bome danas ne!e M o n s e i g n e u r tako rano do!i! 3. FAMULUS: Nije svadba svaki dan! MAJORDOMUS: Hitro - hitro - Jeste li 'uli? Skoro je dvanaest. A svadba bila ili ne bila, njihova milost ne ostaje iza pono!i. Sutra je sveta misa! 2. FAMULUS: %ta to mari?

22

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 23: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

1. FAMULUS: Njihova milost ne treba da jede poslije dvanaest. 2. FAMULUS: Mo"e se ustrpit. 3. FAMULUS: Budalo! Ti zna&, da M o n s e i g n e u r ba& prije nego legne, mora popiti svoju obi'nu 'a&icu &artreze - 2. FAMULUS: I dvije - i dvije - MAJORDOMUS: Mi'ite se! - Ti, jesi li pogledao ima li jo& &ta u boci? 1. FAMULUS: Malo! MAJORDOMUS: Dakle - hitro: novu bocu. 1. FAMULUS: Odmah! Ode i poslije malo nosi bocu. MAJORDOMUS pokazuje na papu'e: A ti, derane - kako stoje ove papu'e? 2. FAMULUS: Molim, molim! Stavi jednu uz drugu. Evo sad su u redu! 1. FAMULUS oko kamina: Zimus dobivamo nekakva drva da te bog sa'uva. Mokra i kvrgasta! U sobi od M a d e m o i s e l l e Jeanne-Marie ne !e nikako da gori... MAJORDOMUS: Pa tko ti je i rekao, da tamo lo"i&? Ta Jeanne-Marie ne spava vi&e ovdje. 1. FAMULUS: Da, da - zlobno: Ona !e odsad spavati preko - MAJORDOMUS: Pst! Jezik za zube, prosta'ino! 2. FAMULUS: Ona bi voljela spavati ovdje - 3. FAMULUS: I ako su na&a drva mokra i kvrgasta. Izlazi. 1. FAMULUS: Rad bih znao, &ta !e Marquisu onako mlada "ena... Tvrdoglava kao jare - 2. FAMULUS: )ivahna kao buha - 3. FAMULUS nosi grija'u: Otkri, Kaspar! 1. FAMULUS podigne pokriva'e na krevetu: Marquis de Chapeaurouge ima mnogo ljep&u grija'u - 3. FAMULUS: )alibo"e! 2. FAMULUS: %krtica! Jeftino ju je dobio! 3. FAMULUS: Promisli, kad sam popodne odnio tamo njezine stvari, dao mi je pet nov'i!a dobre ruke. Oti&ao sam u crkvu i bacio ih u &krabicu za du&e u 'istili&tu - MAJORDOMUS: )urite se i prestanite s bezobraznim primjedbama. 3. FAMULUS: A &to mi govorimo? Bome, to znadu svi, da M a d e m o i s e l l e Jeanne-Marie nije Marquisu par... 1. FAMULUS: Kako je M o n s e i g n e u r dozvolio - 2. FAMULUS: Dozvolio! Ta ona je, moj dragi, ima ve! tri godine, s njim vjen'ana. Jo& dok joj je otac "iv bio. Vele, da je bio du"an Marquisu. - Nju su ostavili u samostanu dok ne dozre za mu"a. Pa eto - danas je dozrela i tamo se slavi naknadna svadba. MAJORDOMUS: Dosta vi&e! To nisu va&i posli. Ra(e pogledajte, je li sve na mjestu? Da ne fali &ta? Jesu li na no!noj ko&ulji sve vrpce u redu? 3. FAMULUS: Potpuno. MAJORDOMUS: A kapica? 2. FAMULUS: Gle - zaboravio sam! vadi kapicu i stavlja je uz molitvenik. Vani zazvoni. MAJORDOMUS: Pst! M o n s e i g n e u r Georges - hitro - otvori!

23

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 24: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

2. FAMULUS ode. MAJORDOMUS: Kad zazvonim, onda, Kaspar - 1. FAMULUS: Na slu"bu, M o n s i e u r . FAMULI odu. MAJORDOMUS pogleda jo& jednom naokolo, da vidi je li sve u redu i otvara vrata misle!i da dolazi biskup. Marquisov DOMESTIK, u livreji, vodi GASTONA blijeda i iznemogla. MAJORDOMUS: Bo"e - Gaston! %ta je? DOMESTIK: Najednom mu je pozlilo, M o n s i e u r ! Njegova milost naredi&e mi, da ga dopratim i re'em, da ga polegnete u krevet i da se pobrinete oko njega... Bude li potreba, da po&aljete i po lije'nika. MAJORDOMUS: Oh, siromah! Amo, amo na kanape. Tako! %ta je, Gaston, &ta je? GASTON: Ni&ta - ni&ta... Malko u glavi... Al pro!' !e... MAJORDOMUS: Da, da - pro!' !e! Domestiku: Sjedite 'asom ovdje! Domestik sjede i prihvati Gastona, a on po(e i nosi jednu bo'icu. Nije ni&ta! Malko e a u d e C o l o g n e . Ma"e mu 'elo. Tako! Oh, bio sam se prestra&io na prvi mah! Sad jednu muskatrozinu - tako! Bit !e ve! bolje... Kako ti je? GASTON: Bolje, Charles. Hvala! MAJORDOMUS: Ovog puta ne !e& umrijeti. Glupa nesvjestica. Prolazni napadaj. Potreseno srce. Znam ja to. Jo& jednu muskatrozinu. To uzimlje i M o n s e i g n e u r , kad mu je gorko u ustima. Tako. A sad hurra, m o n c h e r - veselo... DOMESTIK: Zapovijedate li jo& &to, M o n s i e u r ? MAJORDOMUS: Ni&ta. Mo"ete oti!i. Recite njegovoj milosti, da je mladom gospodinu puno bolje. Recite - le"erna omaglica! - Al ho!e li M o n s e i g n e u r skoro ku!i? DOMESTIK: Ne znam. Njihova milost nije ni&ta rekla. MAJORDOMUS: Dobro, dobro - laku no!! DOMESTIK: Dakle: le"erna nesvjestica - potreseno srce - MAJORDOMUS: Da, da... DOMESTIK nakloni se i ode. MAJORDOMUS digne se: No je l' ve! dobro? GASTON sjedi snu"den na kanapeju, klimne glavom. MAJORDOMUS: Eto vidi& - izlije'io te je tvoj stari Charles! Barem djelomice. Nesvjesticu smo otjerali... a sad nam ne preostaje neg ono ludo, potreseno srce... GASTON: Charles! MAJORDOMUS: Da - moj dragi! Tako je. Kao da ja ne znam - kao da ja ne vidim - kao da ja nisam sve otkrio i opazio... GASTON: %to si otkrio? MAJORDOMUS: Kad ste vi popodne oti&li na svadbu, ja sam pospremao stvari na&e mlade Jeanne-Marie. Zna& - valjalo joj je poslati sve onamo - preko - GASTON uzdi&e: Znam -

24

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 25: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

MAJORDOMUS: I sve sam poslao: vrpce, 'ipke, 'e&lje, lon'i!e, doze, bo'ice, knjige, listi!e, pisma i &ta li ja znam. A pridr"ao sam samo jednu puderdozu - zna& onu od sèvresa, &to ju je dobila za ro(endan od M o n s e i g n e u r a . I promisli, Gaston - U toj dozi na&ao sam u sred pudera zakopano jedno srce: "ivo, krvavo, uzdi&u!e srce... GASTON: Kakvo srce? MAJORDOMUS: Pravo ljudsko srce - da! - Krvavilo je i uzdisalo - GASTON: Al Charles - MAJORDOMUS: Da, da. Tvoje srce - GASTON: Ah - MAJORDOMUS: Ne, ne - Za to te i boli glava, za to te i hvata omaglica: izgubio si puno krvi. GASTON: Al prestani, Charles! To su tvoje fantazije... MAJORDOMUS: A onda sam ponovo zaklopio sèvrsku dozu i nisam je htio poslati u ku!u Marquisa de Chapeaurouge. Pridr"ao sam je za te. I evo ti je. Uzmi opet svoje srce. Stavi ga na njegovo staro mjesto, Gastone! Daje mu dozu. GASTON ne !e da je primi, a Majordomus je polo"i na sto: Ti se sa mnom ruga&, stari! MAJORDOMUS: Al ne, ne. Ako je Jeanne-Marie stalo do tvog srca, ona !e sigurno do!i po nj. I to 'im prije - GASTON: Prestani, Charles! Meni je Jeanne-Marie deveta briga - MAJORDOMUS: Deveta briga? Gaston! Ne misli& valjda, da ja ne znam tvoje boli? Ta &ta te je smutilo ve'eras i odagnalo sa svadbene sve'anosti? GASTON: %ta? MAJORDOMUS: Ljubomor, moj sinko. GASTON: Perfidan si; du&e mi, perfidan si - MAJORDOMUS: Pa dobro. A 'iji su ono strastveni madrigali i koketni rondoleti, Gaston, &to jo& le"e tamo, u sekreteru, u sobi na&e male Jeanne-Marie? GASTON: %ta - nije ih sobom ponijela? MAJORDOMUS: Ne trebaju joj - ta zna ih na pamet. U srcu su joj. Tamo ih ne !e na!i ljubomorni Marquis... Oh, Gaston - znam ja sve - GASTON: Vara& se, vara& se - MAJORDOMUS: Pa dobro, nek se varam. Ali - GASTON: Ne govorimo vi&e o tom! MAJORDOMUS: Pa ne govorimo. Meni je pravo. I onako je sve uzalud. Kri" preko svega. Amen! Samo upamti: ja sam ono tvoje srce stavio na uho i pri&apnulo mi je jo& koje&ta. GASTON: Ho!e& li prestati? MAJORDOMUS: Ho!u - ho!u. Ne smijem te uzrujavati. M o n s e i g n e u r te je povjerio mojoj skrbi. Moram s tobom oprezno. Ta ti mora& sutra u zoru na put - u Pariz! Veseli& se? GASTON nehajno: Dakako! MAJORDOMUS: Eh - sad po'imlje "ivot za te. Krasni studentski "ivot. Brzo !e& zaboraviti na&u biskupsku rezidenciju i mirni Orleans i prvu ljubav. Sve !e to i&'eznuti iz tvoje misli, kad zaviri& u zlatni, poput "ivog perivoja ude&eni P a l a i s - R o y a l , kad se pro&eta& promenadom d e s L o n g c h a m p s , kad vidi& - ako u op!e jo& imaju volje i raspolo"enja - slavnu L a C a m a r g o , gdje se u elegantnim p i r u e t t e s -ama vrti na visokoj peti, ili 'arobnu S a l l é , koja izva(a svoje voluptuozne kapriole... Ali ako njih vi&e nije, to !e& za stalno vidjeti onu - koju mi ovdje ne smijemo ni spomenuti - onu, mr&avu - 'ija slika visi ondje, nad krevetom... Pokazuje pod

25

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 26: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

baldahin na sliku plesa'ice Guimard. Darovala je ona na&em M o n s e i g n e u r u mnogo sre!e - dodu&e - ali i mnogo brige, razo'aranja i - dugova. Sveop!i bankrot, moj sinko!... Dakle i ti eto ide& u Pariz! Oh, i mi smo pro&li tamo sjajnih dana, Gastone! Mi! Ja i M o n s e i g n e u r ! Posvuda sam ga pratio. Alaj smo "ivjeli! Alaj smo ludovali! Ludovali i ljubili! Zna& ludost i ljubav ro(eni su u jednoj kolijevci. Ja ne mogu, da pomislim maloga Kupidona bez crvene kapice sa praporcima... A da si vidio M o n s e i g n e u r a , kad je po'eo da u'i plesati!... Ona mu je dala prve lekcije - GASTON: Jeanne-Marie? MAJORDOMUS: Jeanne-Marie zadnje, al ona - Pokazuje palcem na Guimardovu: prve - Pa zabave u teatru Pantin! Zapravo nisu ba& bile takove, da su ih biskupi mogli poha(ati... al bile su 'arobne - bo"anstvene. Ne znam, je l' to sve jo& danas tako, al ako je - vidjet !e& najljep&e, &to je ikad bilo u Parizu i na svijetu... GASTON: Meni nije ni za 'im stalo. Ja imam svoje knjige. MAJORDOMUS: Ne budi licemjerac - Gastone. Ti si ve! sve nau'io, &to valja da znade savr&en a b b é . Zna& uzdisati, kad ho!e&, zna& plakati, kad ho!e&, zavra!ati o'ima, tra"iti pod stolom no"icu nogom, uvla'iti se no!u u budoare mladih dama - GASTON sko'i: Zbogom - MAJORDOMUS: Kamo, mom'e? Ve'eras ne treba, da se tako "uri&. Soba male i ru"i'ne biskupove sinovice je prazna. I njezin kreveti! je prazan - GASTON: %to govori&? MAJORDOMUS: Sve &to znam, Gastone. Ostani ovdje. Tamo te ne 'eka vi&e nitko. Ostani i otkri svoju du&u starome majordomusu, koji pozna sve staze ljudskih "elja i 'e"nja. Ta dosta sam ja po njima izderao obu!e - ljubavni invalid! GASTON: Ti si nas uhodio, stari! MAJORDOMUS: Ja? Nije trebalo, moj sinko! U ovo petnaest dana, otkad je Jeanne-Marie iza&la iz samostana i do&la amo, da do'eka svadbu i pre(e u vlasni&tvo Marquisa de Chapeaurouge - u ovo petnaest dana, velim, imali ste vremena da se potpuno razumijete, vas dvoje, ludih i mladih. Al niste bili dosta oprezni. %aputali ste preve! glasno - uzdisali ste preve! burno - cjelivali ste se preve! "arko. A ja sam stari vje&tak, Gaston! I sad te boli - je li? Eh - dodu&e, Jeanne-Marie je bo"anstveno dijete! GASTON: Je l' da jest - Charles! Jest - jest - Pa eto - kako sam je izgubio, tko mi ju je odnio!... MAJORDOMUS: Nit si je izgubio, nit ti ju je tko odnio. Kad se vrati& iz Pariza... GASTON: Ne, ne, Charles! Sve je svr&ilo. Kad samo pomislim... Oh, ti ne zna& - MAJORDOMUS: Znam, znam - kako ne bih znao, Gaston! Al da je i za uvijek izgubi& - 'emu tolika "alost? Nijedna "ena nije jedina lijepa "ena na svijetu. Suknja ostaje suknja. GASTON: Drugo su rije'i, a drugo osje!aji, Charles! Da si je samo vidio ve'eras. Rumena od burgundca, kao onda, kad sam je onamo, u malom paviljonu, prvi put izljubio! Krasna je bila ve'eras. Jo& sam se jednom u nju zaljubio. Oh, u onoj bijeloj, 'ipkama oblo"enoj opravi, sa kvadratnim d e c o l l e t é -om, u spretnom korzetu - a oko vrata joj visi biserni c o l l i e r , sa koga se spu&ta jedno zrno niz prsi - Ah, Charles, mene boli, ovdje - srce me boli... MAJORDOMUS: Budalo jedna! Ti ne zna&, &ta je u tvom srcu. Pokazuje na dozu na stolu: Otvori! #itaj... GASTON uzme dozu, di"e poklopac, vadi jedno srce, otvara srce, na(e u njemu jedan billet-doux, zavezan crvenom vrpcom, 'ita i od radosti se preobrazi. Te geste prati ovim rije'ima: Charles! U istinu srce! Pravo pravcato srce!... A unutra? Nekakav papiri!. %ta veli papiri!?... Charles! Ti si za to znao, pa mi ne veli& ni rije'i.

26

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 27: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

MAJORDOMUS: Ti si mogao bolje znati od mene. GASTON: Ja? %to? Kako? MAJORDOMUS: Da, ti - a ne ja. Znao si dobro koliko te Jeanne-Marie ljubi! GASTON: Al, stari - ta ona se ovo sa mnom ruga! Ja odlazim sutra 'im svane - a ona pi&e, da !emo se prije mog odlazka vidjeti. L a p e t i t e i n h u m a i n e ! Ja !u sjediti u kolima - a ona !e spavati dr"e!i svoju ru'icu u kosama Marquisa de Chapeaurouge... kao &to je to sa mnom 'inila... MAJORDOMUS prasne u smijeh: Al ti si zbilja u oblacima! Ta Marquis de Chapeaurouge je potpuno !elav - evo ovako, kao moj dlan! GASTON: Ima& pravo. Na to nisam ni mislio. Al kako i gdje !emo se vidjeti? MAJORDOMUS: Ne znam, Gastone. Tajni su puti "enskoga mogu!stva, kao i bo"jega. Mu&ko snuje, a "ensko odre(uje. GASTON: To je &ala, kruta &ala, Charles! MAJORDOMUS: Malodu&an si, moj sinko. Malodu&je je najve!i du&manin ljubavne sre!e. Pst - M o n s e i g n e u r ... Vrata od koridora se otvore i u(e najprije jedan FAMULUS i ostane kraj ulaza. Odmah za tim ulazi BISKUP, VIKAR i par ABBÉ-a. FAMULUS ode i zatvori vrata. BISKUP prema Gastonu: No - Gaston - kako je? Nisi u krevetu? GASTON: Nisam - bolje mi je, M o n s e i g n e u r ... BISKUP: Oh, hvala bogu. Bojao sam se, da ne !e& mo!i sutra putovati... GASTON: Oh, mogu - mogu. BISKUP: Pa dobro, m o n c h e r ! Poslije !emo se jo& razgovoriti - samo nek opremim ovu 'asnu gospodu... Sjede i ostalima re'e: Izvolite. VIKAR, gesta - ne !e da sjedne: Molim - molim. BISKUP Majordomusu: Charles! %artreze! VIKAR: Ne, ne - M o n s e i g n e u r ! Za nas ne. Pono! je pro&la. BISKUP: A ne !ete ni da sjednete? VIKAR: Hvala. Nije 'as. M o n s e i g n e u r ! BISKUP: Pa dobro. Htjeli ste mi ne&to privatnim re!i, dragi vikaru. Izvolite. VIKAR: Da M o n s e i g n e u r . Znate, sutra moram propovijedati u katedrali, a moj je manuskript jo& kod vas... BISKUP: Da - zbilja - vi bi htjeli va& manuskript! VIKAR: Morao bih repetirati prije podne... BISKUP: Ali preve!, preve! radikalno, intranzigentno, dragi vikaru. Mnogo mr"nje u va&im rije'ima. To nije na&e oru"je. Na& Spasitelj je pobijedio ljubavlju... Poka"e na raspelo. VIKAR: Oh, M o n s e i g n e u r - da vi znate... BISKUP: Znam, znam, pre'asni gospodine brate: slobodni duh preotimlje maha... VIKAR: Gore - gore... BISKUP: Zabave, gozbe, plesovi bolje su posje!eni nego crkvene sve'anosti... VIKAR: Jo& gore - M o n s e i g n e u r ! Danas je Voltaire u sva'ijim rukama! Ima i sve!enika koji 'itaju njegova bogumrzka djela...

27

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 28: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

BISKUP: %to vam je skrivio siroma&ni Voltaire, pre'asni? #avrlja - i ni&ta vi&e. Dodu&e malko bockavo, malko maliciozno, malko prkosno... al ipak ugodno i duhovito... VIKAR: A napadaji na vjeru, M o n s e i g n e u r ? BISKUP: Znam, znam. Neki ku&aju da svrgnu s prijestolja na&eg dragog, dobrog Boga. Ali, pre'asni: ta svaki vladar ima stranku nezadovoljnika. Kako na nebu - tako i na zemlji... VIKAR: Va&a se biskupska milost izvoljeva &aliti. BISKUP: Mogu!e, pre'asni. Do sad smo pirovali i ja sam jo& pod dojmom onog veselja. Majordomusu: Charles, donesite mi, molim vas, onaj manuskript sa moga stola. Majordomus ode lijevo. Vi vidite preve! crno, dragi vikaru. Svijet je bio uvijek ovaki. Malko raj zemaljski - a malko Sodoma i Gomora. Majordomus do(e i preda biskupu manuskript. Neko slu"i Jehovi - a neko Baalu. #emu pakao, kad bi bili svi za raj? U ostalom evo vam va& manuskript. Nisam puno kri"ao. Samo one grube rije'i protiv gospodina Voltaire-a. Sad laku no!, gospodo! Al da - pre'asni! Budem li se sutra osje!ao umornim, ostat !u u krevetu. Ne do(em li do deset u katedralu, pontificirajte mjesto mene. Laku no!! VIKAR i ABBÉ-i se naklone i odu. MAJORDOMUS, komu je biskup dao mig, ode za njima i zatvori vrata. BISKUP: Napokon evo me s tobom, dragi Gastone. Svadba na&e Jeanne-Marie sprije'ila nas je, da se prije tvog odlaska razgovorimo. Al eto do&ao je i na& 'as. Do(i amo, sjedi. Ovdje kraj mene. Tako. Rado bih te, vjeruj mi, ovdje pridr"ao, al ne !u da kidam tvoja krila. Ja sam jo& danas - sutra... a ti si tek po'eo "ivjeti. Eh - dakle u Pariz! U lijepi Pariz. Tamo ostaje 'ovjek vje'no mlad. U ove dvije godine &to ga nisam vidio, dvostruko sam ostario... Al pustimo mene. Sad je o tebi govor. Ti ide& tamo, a ja !u ti dati samo jednu preporuku. Uputit !u te samo na jedno 'eljade - Zvoni. GASTON: Hvala, M o n s e i g n e u r ! MAJORDOMUS ulazi iz koridora. BISKUP: Charles, na mom stolu le"i jedno zape'a!eno pismo - donesite mi ga, molim vas. MAJORDOMUS izlazi lijevo. BISKUP: Izme(u mene i onog 'eljadeta nije vi&e prijateljstvo, kao &to bija&e nekada. Al ja sam za nju mnogo u'inio. MAJORDOMUS nosi pismo na tasi, dolaze!i s lijeva: Je li ovo, va&a milosti? BISKUP: Jest. Hvala. Uzme pismo, Majordomus izlazi u koridor. Velim za nju. To je jedna dama, Gastone. Mi nismo o njoj nikad govorili. Preko godine dana bio si ovdje, a nisi od nikoga 'uo njezino ime. M a d e m o i s e l l e Guimard. Eno ona. Pokaziva na okviri! pod baldahinom. To je Frago naslikao! Ne !u ti pri'ati, &to je ona bila za me. Ovdje joj pi&em, pozivlju!i se na na&e mnogogodi&nje i srda'no prijateljstvo i molim je, da te u Parizu preporu'i i uvede u "ivot. Ona to mo"e. Njoj je to lako. Samo pazi, da te ne uvede u svoje srce. Tamo nije tako udobno. Tamo je velika stiska - prepuno gostiju! GASTON nasmije&i se. BISKUP: Da - tako je. Al pustimo to. Po(i dakle k njoj, u njezin prekrasni hotel u Chaussée d' Antin, "za koji je ljubav tro&kove platila, a strast nacrte izradila", - i predaj joj ovo pismo. Ostalo !e do!i po sebi. GASTON uzimlje pismo: Oh, hvala! BISKUP: Upita li te za me, reci, sve &to zna& i vidi&. U Parizu ti se ne !e& tako lako izgubiti. Ta ve! si 'ovjek! Zazvoni. Oh, kolika je naslada biti 'ovjek!

28

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 29: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

MAJORDOMUS u(e iz koridora. BISKUP: Charles, donesite mi tisu!u &kuda. MAJORDOMUS malko ga za'u(eno pogleda i ode desno. BISKUP: Za to ti ne dajem bogzna kakve savjete. Dat !u ti ra(e ne&to novaca. Jedan l o u i s d o r vrijedi vi&e neg stotinu savjeta... MAJORDOMUS ulazi s desna i predaje biskupu novce: Va&a milosti... BISKUP: Znam, &to mislite, Charles. Al &to !emo? Zar je iza pira Jeanne-Marie moglo i&ta ostati u mojoj kesi? Gesta rukom. Majordomus odlazi. Evo, dragi Gastone, ovo je tvoja pla!a. Slu"io si me po&teno! Daje mu novce. GASTON poljubi mu ruke: M o n s e i g n e u r , hvala! BISKUP: U'i koliko mo"e& - u"ivaj koliko ho!e&. To je moj jedini savjet. Na(e& li se u nevolji - pi&i. A nemoj nas zaboraviti, ako te sre!a obljubi. A sad pomozi mi, da se svu'em. Za zadnji put. Digne se - Gaston mu poma"e svla'iti se. A kad ide&? GASTON: #im svane. BISKUP: Ima& li sve &to treba&? GASTON: Sve, M o n s e i g n e u r . BISKUP: )eli& li jo& &to? GASTON: Ni&ta - hvala vam, M o n s e i g n e u r . BISKUP: No, drago mi je. Da se ne potu"i& na svoga &titnika. Na mene se nije nitko nikada potu"io. GASTON: To vjerujem - BISKUP: Davao sam uvijek onoliko koliko sam imao, a nisam nikada mislio, da i meni mora ne&to ostati. Tko tako daje, najbolje daje. Nego - Gaston, ti si mi ne&to "alostan. GASTON: Zar bi vam bilo pravo, da se u ovaj 'as veselim? BISKUP: Ja sam se uvijek veselio, kad sam god i&ao u Pariz. Tamo je "ivot vje'na sve'anost. GASTON: Meni je ovdje bilo vrlo lijepo. Ne bih bio nikad oti&ao odavle! BISKUP: A &to bi ovdje, Gaston? Sada u ovoj pustoj biskupskoj rezidenciji, uz starog biskupa... sad gdje je eto i&'ezao i zadnji posmijeh: Jeanne-Marie?... Ne, ne... Ajde, moj sinko! Ovdje nije tvoje mjesto. Daj mi kapicu! Gaston mu doda kapicu sa klecala. Oh, Jeanne-Marie! Kako je bila vesela ve'eras! Toliko se je ne!kala, da po(e za Marquisa, a gle - sad je sve pro&lo. Popila je par 'a&ica burgundca - i pregorila. To ti je "enska ljubav: umjetnost nerava. Mo"e &ta ho!e... A ple&e, ple&e - kao ona tamo - Pokaziva na sliku Guimardove. Ti si ju malko volio - Gastone, znam ja - GASTON: Al M o n s e i g n e u r - BISKUP: Ni&ta, ni&ta - ne treba da se stidi&. To je tvoje pravo. Ja bih ina'e volio, da je ti u"iva&, nego onaj preko... Ali u ovom poslu drugi su odlu'ili prije mene. Da... da... Je li topla moja postelja? - Tako mi zebu noge... GASTON opipa: Jest, jest - mo"ete le!i. BISKUP: Samo dok se pomolim. Klekne na klecalo i moli. GASTON klekne na tle.

Pauza. - Dok oni mole, naglo i sna"no zazvoni zvonce izvana. Obojica se trgnu.

GASTON: %ta to zna'i?

29

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 30: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

BISKUP digne se: U ovo doba? Daj mi haljinu - brzo! Gaston poma"e biskupu. Prije nego biskup zakop'a haljinu, stupi u sobu sva izvan sebe JEANNE-MARIE. U prekrasnom, bijelom, no!nom ruhu sa vrpcama i 'ipkama. Oko vrata joj biserni (erdan. Na glavi joj no!na kapica. Na nogama papu'e sa visokim peticama. Ispod oka i duboko na vratu crne se dva umjetna made"a. Njezina je uzrujanost malo karikirana. JEANNE-MARIE baci se biskupu u naru'aj, zapla'e i zavapi: M o n o n c l e ! BISKUP primi je srda'no: M a c h è r e e n f a n t ! %ta je? Ti drh!e&! Gaston - jedan mantel! Il ne... ne... U krevet, u moj krevet - GASTON ide krevetu: Bo"e! Bo"e! BISKUP vodi je, ljubezno: Do(i, do(i - umiri se - JEANNE-MARIE jeca: Oh, m o n o n c l e ! BISKUP: %ta je - &ta se je dogodilo? Moja slatka Jeanne-Marie! JEANNE-MARIE opet jeca: Nisam mogla vi&e... oprosti - BISKUP: Mir, mir! Najprije legni - Ona legne u krevet, on ju pokriva. Tako. Umiri se, pa !e& nam onda sve re!i. Ne boli te? Ho!e li Gaston po!i po lije'nika? GASTON: Idem - idem - JEANNE-MARIE: Ne, ne, Gaston. Ne fali mi ni&ta. Zdrava sam. Al sam vrlo uzrujana. O!uti u krevetu grija'u. A &ta je ovo? Tu ne&to pe'e! Vadi grija'u. Ta ovo tebi ne treba, m o n o n c l e ! To je za staru 'eljad - Baci grija'u na zemlju. BISKUP: Jeanne-Marie, katkad mi noge zebu... GASTON: Moj otac ne bija&e tako star kao M o n s e i g n e u r - pa ipak - JEANNE-MARIE: M o n s e i g n e u r nije star - To je perfidno od tebe, Gaston! Je li, m o n o n c l e , ti nisi star? - BISKUP: Nisam, moje dijete - sigurno nisam... JEANNE-MARIE: A ono - Pokazuje na grija'u: slobodno po&alji Marquisu de Chapeaurouge! Ha! ha! ha! Smije se. BISKUP: Jeanne-Marie! JEANNE-MARIE grli ga: Oh, m o n o n c l e ! On !e sigurno do!i ovamo. Nije me dodu&e vidio oti!i, al nije mogu!e da ne !e zaviriti u moju sobu... Al ti me vi&e ne smije& njemu dati... Je li da ne !e&? Obe!aj mi - molim te - BISKUP: Al &ta je bilo - pripovijedaj... Za&to nisi ostala kod svog mu"a? JEANNE-MARIE: Ah, m o n o n c l e - da ti zna&... GASTON: Da te nije zlostavljao? Da nije - JEANNE-MARIE: Ne, ne... Nego - Marquis de Chapeaurouge nema kose ispod perike... Al ni jedne jedine vlasi... GASTON: Oh! BISKUP: I zato si pobjegla? JEANNE-MARIE: Oh, ne samo zato. Ve! !u ti sve pripovijedati. Sram me je pred Gastonom. GASTON: Ja !u oti!i, Jeanne-Marie - JEANNE-MARIE: Ne, ne Gaston - BISKUP: A ti valja da pripovijeda&.

30

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 31: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

JEANNE-MARIE: I ho!u. Al ostani i ti. Ne mari - Ja mislim, m o n o n c l e , da Gaston mo"e ostati. On nije vi&e dijete. A ti - &to ti misli&? BISKUP: Pa nek ostane. JEANNE-MARIE: Al ja !u re!i sve onako, kako je bilo. BISKUP: Dakako. To i mora&, moje dijete! JEANNE-MARIE: Dakle 'ujte. Nakon &to su gosti oti&li, povele su me moje sobarice u krasnu spavaonu. Krevet: zlato i bijelo. Veliki prozori. Izgled u ba&tu. I mala vrata&ca, koja vode u ba&tu. Jedna mi je sobarica dala malen, srebrn klju'i!, a onda su me svukle, legle, ugasnule svije!e i - oti&le. Zastori nad mojim krevetom bili su odgrnuti, a mjese'ina je punila moju sobu. Kao san. Oh, m o n o n c l e ! Bila sam skoro sretna. )ao mi je bilo za tobom i Gastonom, al u"ivala sam, &to sam eto postala mala M a r q u i s e ... Napokon sklopila sam ruke i po'ela moliti - Trgne se. - st! BISKUP: Al &to je? JEANNE-MARIE: Neko dolazi? GASTON: Nije nitko, Jeanne-Marie. BISKUP: Pa &to je bilo onda? JEANNE-MARIE: %to? Stra&no. Ja sam jo& molila, kad u to se polako otvore vrata. U(e nekakova duga, bijela sjena, sa okruglom, glatkom lubanjom... Uh, mislila sam: smrt! BISKUP: Ludo dijete! JEANNE-MARIE: Da, da - ba& prava, pravcata smrt. Pokrijem glavu, prestanem disati i - 'ekam. Oh, kako mi je srce tuklo!... Ti ne vjeruje&, Gaston?... GASTON: Vjerujem, Jeanne-Marie! JEANNE-MARIE: To je lijepo od tebe!... Ja sam se tako bojala. Najednom pri(e sjena k meni i po'ne zvati: " J e a n n e - M a r i e ! M a p e t i t e J e a n n e - M a r i e ! " - Slu&am. To nije bogme nikakva smrt. To je poznat glas. Otkrijem glavu - a &to vidim? Preda mnom stoji ona u"asna, velika lubanja. A ja odmah: glavu pod pokrivalo. Ovako: turi glavu pod pokrivalo. BISKUP: Gaston, je li, to je vrlo 'udnovato? GASTON: Jest, M o n s e i g n e u r , vrlo! JEANNE-MARIE otkrije se: A onda... a onda... Uh, m o n o n c l e - ja se tako sramim! Da to znade 'asna sestra Doroteja! Onaj besramnik!... Vidi&, Gaston, to ba& nije potreba da 'uje&. Ti si premlad za to. Okreni se tamo - ne gledaj me - GASTON okrene se malko: Ovako? JEANNE-MARIE: Da, tako. Da, m o n o n c l e - a onda... Al to se ne da pripovijedati... Ni ti nisi jo& dosta star za takva &ta! Trgne se. Pst! Neko zvoni! On je - GASTON: Al nije nitko - JEANNE-MARIE: Oh, &ta mi srce tu'e! Daj mi ruku, m o n o n c l e . BISKUP stavlja joj ruku na srce: Oh, malo, prepla&eno srda&ce... Tik, tak, tik, tak... Umiri se, Jeanne-Marie! GASTON: Evo, uzmi - dvije tri d r a g é e s ! JEANNE-MARIE uzme dozu od Gastona i u razgovoru zoblje dragées jednu za drugom: Oh - m e r c i Oh, m o n o n c l e , to nije bilo lijepo od njega. U op!e - rad bih znala, &ta je on htio od mene? Ja sam pak vikala, &to sam bolje mogla: U pomo!! - U pomo!! - Tako nas je naime nau'ila 'asna sestra Doroteja... Ba& su izvrsne ove dragées, Gaston! - Da, rekla nam je: - "Ako vas napastuje koji mu&karac: vi'ite u pomo! i prekri"ite se. *avo bje"i od kri"a". I M a r q u i s je zbilja pobjegao. A ja sam onda ustala, u&la u ba&tu i br"e bolje amo...

31

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 32: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

BISKUP: Da si se barem obukla - JEANNE-MARIE: Ah, tra"ila sam barem ogrta'. Al ni'esa. I sad me evo tu. Le"im u tvom krevetu i jedem Gastonove d r a g é e s . Evo: jo& ovu... pa jo& jednu... i - Okrene bonbonieru: nema vi&e. BISKUP: A sad, m a c h è r e p e t i t e , sad !e& lijepo natrag. Zvoni. JEANNE-MARIE: %ta? BISKUP: Ne !emo skandal. U(e Majordomus. Charles, nek je c o u p é gotov... Gospo(a Marquise ide doma. Majordomus iza(e. JEANNE-MARIE: Ne, ne molim te - BISKUP: Al to ne ide, Jeanne-Marie - ti mora& svakako ku!i... JEANNE-MARIE: Poslije svega onog &to sam ti rekla - BISKUP: Sve jedno. On je tvoj mu". JEANNE-MARIE iza(e iz kreveta: Ah, m o n o n c l e ! Ne daj me, m o n o n c l e ! Miluje ga. Ako do(e, reci mu barem, da bude sa mnom obzirniji... Ja sam jedva iza&la iz samostana... MAJORDOMUS u(e: C o u p é je gotov. Malo ka&nje iza(e. JEANNE-MARIE govori hitro, samo da zaba&uri: Neka 'eka. Jo& malo. Moj svadbeni d i n e r bio je bo"anski - je li? Ah, one kostanje u mu&katnom vinu! Deliciozne! U ostalom, m o n o n c l e , moram ti jo& ne&to re!i. Ti nisi ve'eras najbolje plesao. Tvoja a l l e m a n d e nije ba& savr&ena. Govorila sam, da ti treba jo& jedna lekcija. BISKUP: Nije nam ostalo vremena - JEANNE-MARIE: Naravno! Svi ste se "urili sa tim glupim pirom. Da svi. I ti, i Marquis, i Gaston - GASTON: I ja? JEANNE-MARIE: Ne, ne - ti ne. Ja i ti se nismo "urili. Ja sam htjela jo&, da o n c l e nau'i plesati allemande - a onda nek bude... U op!e trebala je jo& samo jedna lekcija, pa da ple&e& c o m m e i l f a u t . Ina'e - ja ne mogu pomisliti, da ti ne zna& perfektno a l l e m a n d e , m o n o n c l e ! Pa kad opet budemo slavili koju sve'anost, da mi pravi& krive korake?... Ne, ne - to ne ide. To ne smije da bude. Gaston, daj - onaj motiv, zna&: la, la, la, la... BISKUP: Al, Jeanne-Marie - sad? JEANNE-MARIE: Sad. S mjesta. Alo! Gaston! Gaston kraj klavira. La, la, la, la - tako! Nakloni se graciozno pred biskupom: M o n s i e u r ! BISKUP bla"en, smje&ka se i nakloni: M a d a m e ! A l l e m a n d e . JEANNE-MARIE ple&u!i: Tiho! Nje"no! - U taktu! Iza nekoliko taktova otpusti joj se biserni (erdan oko vrata. Pardon! Prestanu plesati. Otkop'io mi se c o l l i e r ! Gaston prestane svirati i gleda na njih. Brzo! Zakop'i! BISKUP trudi se, da zakop'i: Ah - ne ide... Ja to ne znam... JEANNE-MARIE nestrpljiva: M o n D i e u - Gaston daj ti! Pritr'i k njemu, on ku&a, u to biskup sjedne odmaraju!i se. GASTON: Pokvarilo se. Zakop'a ustima, pa pri tom neopazce poljubi Jeanne-Marie na vrat. Tiho: Ja te ljubim! JEANNE-MARIE: Sviraj dalje... Nakloni se pred biskupom: M o n s i e u r ! BISKUP: %ta, jo&?

32

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 33: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

JEANNE-MARIE: Dakako... jo&... Dakle - ovako... Hitro - - strastveno - Iza par taktova zazvoni izvana naglo. Ona se trgne, zavi'e: On je! Moj mu"! U pomo!! Poleti u krevet. Recite mu, da me nema! Pokrije glavu pokriva'em. Ulazi MARQUIS de CHAPEAUROUGE, nose!i preko lijeve ruke odje!u i mantel od Jeanne-Marie, a u ruci njezine cipele sa visokim peticama. U desnoj ruci ima &tap sa ru'icom od bjelokosti. Prestravljeno i plaho ogledava se po sobi. MARQUIS: Oprostite, M o n s e i g n e u r - BISKUP: Molim, izvolite, dragi M a r q u i s ... MARQUIS: Ne, ne - ne !u vas zadr"avati. Tako kasno - BISKUP: Molim, molim - sjedite. MARQUIS: Znate - ne&to se je dogodilo. Naime... na&ao sam krevet prazan - BISKUP: Da, da, saberite se. To !e se ve! urediti - MARQUIS: Ali, molim vas... ona je oti&la, po ovoj zimi - prehladit !e se... dobit !e reumu... Samo da znam, gdje je! Da joj odnesem ovu odje!u i ove cipelice. Ganut - ogleda cipelice. Gledajte, kako su sitne: kao Pepeljugine! Sjede. BISKUP: Al, dragi Marquis, umirite se... MARQUIS: Ah, M o n s e i g n e u r , vi ne znate... Ona je oti&la - Nestalo je! Moja mala Jeanne-Marie! Bez i'esa, polugola - po toj zimi... BISKUP: Al nemojte se uzrujavati - nje nije sigurno nestalo... MARQUIS: Oh, donio sam joj i malko makrona - JEANNE-MARIE Naglo se otkrije: Ha! tu sam, m o n v i e u x ! Gdje su makrone?... MARQUIS digne se, za'udi se, pak, sav bla"en, re'e: Jeanne-Marie! Ti si tu! Ti nisi pobjegla! JEANNE-MARIE: Kako vidi& nisam! MARQUIS: Moja mala, slatka Jeanne-Marie! Sladokusna ma'ice! Je li se jo& srdi& na me? Stavi robu i cipele na dnu kreveta. JEANNE-MARIE: Gdje su makrone? Daj amo... MARQUIS: Evo - evo - Vadi iz d"epa bonbonieru i daje joj je. Jeanne-Marie... Kako si ti draga! JEANNE-MARIE jede makrone: U ostalom mogao si napunit bonbonieru. Al ne mari. Dobre su. No, m o n v i e u x - Pru"i mu ruku: Poljubi! On ho!e da je uhvati za ruku. Ne - ne - nije potreba. Samo poljubi. MARQUIS poljubi joj ruku: Oh, m o n c o e u r ! JEANNE-MARIE: Tako. MARQUIS okrene se k biskupu: Pardon, M o n s e i g n e u r - mi vas ne !emo dugo smetati... BISKUP: Molim, molim - MARQUIS: Mi !emo odmah oti!i - JEANNE-MARIE: Nikada! MARQUIS prestravljen: Nikada! Oh, Bo"e! M o n s e i g n e u r , molim vas - recite joj vi... BISKUP: Dakako - morala bi se povratiti - MARQUIS: Da, da - 'uje& Jeanne-Marie, morala bi... BISKUP: Na koncu konca vi ste njezin mu".

33

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 34: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

MARQUIS: #uje& li - na koncu konca ja sam tvoj mu"... JEANNE-MARIE: Jo& nisi - m o n v i e u x ! Ima& li jo& makrona? MARQUIS: Nemam - ovdje nemam - al kod ku!e... #uj - Jeanne-Marie! M o n s e i g n e u r , &ta !emo? Ne izgleda li vam sve to malko neobi'no? BISKUP: Dodu&e, moj dragi Marquis! Kaprisa - malko kuriozna kaprisa. Al dr"im, vi !ete na!i na'ina, da ju sklonete na povratak... Mi vas ostavljamo same. Mo"da vam tako po(e bolje za rukom... Odlazi s Gastonom desno. MARQUIS: Oh, hvala - hvala...

Pauza. MARQUIS: Jesi li 'ula? JEANNE-MARIE: Jesam. A jesi li donio moju l o r g n e t t e ? MARQUIS vadi iz d"epa l o r g n e t t e i daje joj je: Evo - evo - Ja sam na sve mislio... JEANNE-MARIE gleda ga kroz l o r g n e t t e : Hvala!... Ti uop!e ne zna&, kako valja postupati sa djevoj'icama, koje su stoprv ju'er iza&le iz samostana! Koje jo& ne znadu, &to je zloba i pokvarenost svijeta! MARQUIS: Al Jeanne-Marie - ja sam tvoj mu" - JEANNE-MARIE: A i nisi - jo& nisi - MARQUIS: Jeanne-Marie - JEANNE-MARIE: M o n v i e u x ! MARQUIS: Do(i - vrati se... JEANNE-MARIE: Ne... ne... ne... MARQUIS: Al za&to? JEANNE-MARIE: Tako. Ne !u, pa ne !u. MARQUIS: To nije lijepo od tebe. Ja te tako ljubim, Jeanne-Marie! Ja sam toli "eljno i&'ekivao, da navr&i& sedamnaestu, pa da bude& moja... Jeanne-Marie, slatka moja Jeanne-Marie! Ho!e da je poljubi. JEANNE-MARIE: Ne, ne... Vikat !u! %to misli&? To je drsko od tebe! Uzme s postelje jednu cipelu i baci se za njim. MARQUIS: Eto - eto - Ne 'inim ti ni&ta! Digne cipelu i stavi je gdje je i prije bila. Oh, Bo"e! JEANNE-MARIE: Ti si preve! buran, m o n v i e u x ! MARQUIS: Je li? I ti to opa"a&? JEANNE-MARIE: Jest - al to nije za te. MARQUIS: Oh, m a p e t i t e ! Do(i! Vrati se! Vidjet !e&, kako !e ti kod mene biti lijepo! Imat !e& sve - &ta ho!e&. Dosta da re'e&: "ja ho!u ovo!" i bit !e tako. JEANNE-MARIE: Zbilja? MARQUIS: Zbilja. Reci, &ta ho!e& - reci... JEANNE-MARIE: Najprije mora& mi naru'iti - naravno iz Pariza - jedan lagani c o u p é , od sivomodre ko"e sa velikim staklima... Za moje svagdanje posjete - MARQUIS: Ho!u, m a c h è r e - ho!u. %ta jo&...

34

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 35: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

JEANNE-MARIE: Od cipelara Bourbona, r u e d e V i e u x - A u g u s t i n s , dvadeset i 'etiri para cipela od crnoga marokina sa srebrnom kop'om, posutom dijamantima. I jo& - MARQUIS: I jo& - JEANNE-MARIE: Dvadeset &e&ira sa velikim perjem i dvanaest tuceta man&eta od 'ipaka - ali samo iz du!ana nenatkriljivoga P a g e l l e ! Pa kod kralja bonbona, gospodina G r i m a u d , trista&ezdesetpet bonboniera punih najfinijih d r a g é e s . Svaki dan jednu! I jo& - MARQUIS: %ta jo&? JEANNE-MARIE: Da jo&. - Jednog majmuna, &to !e svakog jutra sa mnom piti 'okoladu i - i - MARQUIS: I - JEANNE-MARIE: Kona'no jednu uvje"banu papigu, koja govori nepristojne rije'i... Ho!e&? MARQUIS: Da, da - sve, samo do(i... JEANNE-MARIE: Al ja se ne zadovoljavam praznim obe!anjem - MARQUIS: Jeanne-Marie - JEANNE-MARIE: #uje&. No!as odlazi Gaston u Pariz. Daj mu novce, a on !e sve to kupiti i amo poslati... MARQUIS: Al mi !emo po!i skupa u Pariz - na prolje!e - JEANNE-MARIE: Da, da - kad dopusti tvoja &tovana podagra! Ne, ne - Ti se ne!ka&. Pa dobro. Mala Jeanne-Marie spavat !e odsada gdje i dosada... MARQUIS: Ali - ovdje nemam... JEANNE-MARIE: Ti uvijek ima& kesicu oko vrata... MARQUIS: Eh, eh... Vadi novac. Evo. Sve &ta imam. JEANNE-MARIE Uzme novac i pru"i mu ruku. Poljubi! On poljubi ruku. Mo"e& jo& jedanput! MARQUIS poljubi joj opet ruku: A sad - obuci se! JEANNE-MARIE: Jo& ne&to. MARQUIS: %ta! JEANNE-MARIE: Sad !emo lijepo ku!i! MARQUIS: Oh, Jeanne-Marie. JEANNE-MARIE: Al pod uvjetom... Bit !e& tako diskretan i ne !e& danas do! u moju sobu - MARQUIS: Ali - JEANNE-MARIE: Ni&ta ali! Ti !e& odmah u krevet i po'inuti. Tebi treba mira. A ni meni nije dobro. Imam migrenu! MARQUIS: Oh, ne, ne - ve! prvu no! migrenu! Oh, Jeanne-Marie, ja !u do zore probdjeti uza te... Ja !u... JEANNE-MARIE: Al ti ne !e& ni&ta! Jesi li 'uo? Ni&ta. Jer ja ostajem ovdje. Sutra po&alji ovamo sve moje stvari... MARQUIS: Molim te! JEANNE-MARIE: Pusti me. Ja ho!u da spavam. Laku no!! Okrene se na drugu stranu. MARQUIS: Jeanne-Marie! Ona ne odgovara. Jeanne-Marie! Ona ne odgovara. M a p e t i t e Jeanne-Marie! Sve !e biti, kako ti ho!e&! JEANNE-MARIE: Je li? MARQUIS: Sve. No!as ima& migrenu i spava& sama - a sutra -

35

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 36: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

JEANNE-MARIE: Sutra ne! Pru"i mu ru'icu, koju on dvaput poljubi. Jo& jednom! Poljubi i tre!i put. Sad ajde! M o n o n c l e !e bit nestrpljiv. Reci mu, da je sve u redu. A Gastona po&alji amo. MARQUIS: Gastona? JEANNE-MARIE: Da mu dam novce. MARQUIS: Da - da - Izlazi desno.

Mala pauza. JEANNE-MARIE se digne, stane iza paraventa i, pjevuckaju!i, hitro se obla'i, a u to u(e GASTON ogleda se okolo, ne vidi Jeanne-Marie - zove: Jeanne-Marie! JEANNE-MARIE iza paraventa: Pst - tu sam! Obla'im se - GASTON poleti k njoj: Oh, m o n c o e u r - hvala! JEANNE-MARIE: Pst - tiho! Vadi iz prstiju klju'i!: Evo! GASTON: Klju'? JEANNE-MARIE: Od moje sobe - preko ba&te... GASTON snu"deno: Al &ta !e mi? Ti se &ali& sa mnom... To nije lijepo od tebe... JEANNE-MARIE: %ta? Miluje ga. O malo ludo mom'e... ti... GASTON: Ta ja moram na put - JEANNE-MARIE: Znam. Pak? Do!i !e& valjda, da se oprosti&... Ja sam sama - Pô sata prije odlaska, 'ekam te... GASTON: Oh, kako sam nesretan - JEANNE-MARIE: Gastone - ja ne !u da ostanem ovdje... GASTON: Jadna moja Jeanne-Marie! JEANNE-MARIE: Ja idem s tobom! GASTON: Sa mnom? JEANNE-MARIE: Da, u Pariz! GASTON: U Pariz? Ti si dobre volje, Jeanne-Marie! U op!e, izgleda, da ti je malo stalo... JEANNE-MARIE: Dosta, dosta ne gubimo vremena. Netom svane do(i k meni, a onda !emo dalje... GASTON: Al &to !emo, bez i'ije pomo!i, bez zasluge, bez novaca! U velikom svijetu! Ja imam samo tisu!u &kuda - JEANNE-MARIE: A ja dvaest tisu!a! Poka"e. GASTON zagrli je: Jeanne-Marie! JEANNE-MARIE: Pst - ne luduj! Dakle - 'ekam te - GASTON: A M o n s e i g n e u r ? JEANNE-MARIE: Oprostit !e nam. Molit !emo ga za opro&tenje, pismeno - iz Pariza. U ostalom nikad mu nije bilo pravo, da se udam za onoga - Pst! Poka"u se na ulazu BISKUP i MARQUIS. JEANNE-MARIE: Eto ih... Daje Gastonu novce. Evo, Gaston - dvaest tisu!a &kuda. I pazi: c o u p é u sivomodroj ko"i, sa velikim staklima... Preporu'i G r i m a u d -u radi bonbona. Samo prva vrst. Papigu ispitaj sam, &ta zna i &ta ne zna...

36

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 37: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Biskupova sinovica

BISKUP i MARQUIS ulaze, razgovaraju!i se. MARQUIS: Ah, zlatno djete&ce, zlatno djete&ce, M o n s e i g n e u r ... BISKUP: Mogao bih vam do sutra o njoj pripovijedati... JEANNE-MARIE: Sad mo"emo i!i, m o n v i e u x ! Gotova sam! BISKUP Marquisu: Rekao sam ja! Prolazna kaprisa! Sinovici: No - hvala bogu - ti, mala kapriciozna golubice!... Zvoni. JEANNE-MARIE: Ah, m o n o n c l e - sjetila sam se rije'i iz svetog pisma: "I ostavit !e& svoj dom i po!i !e& za svojim mu"em"... MAJORDOMUS u(e. BISKUP: Jesu li kola gotova? MAJORDOMUS: Jest, Monseigneur - ima ve! 'itav sat... BISKUP: Dakle, dijete - a d i e u ! - Budi sretna! JEANNE-MARIE, koja se je me(utim obukla i ogrnula mantelom: M o n o n c l e , a d i e u ! Ogrli ga. Sretan put, moj mali pa"i!u! Poljubi Gastona: Na, jedan poljubac - prvi i zadnji! Misli na me. Odlazi, a Majordomus za njom. MARQUIS opra&taju!i se s biskupom: Laku no!! Oprostite - M o n s e i g n e u r ! Oprostite na smetnji! Oh, sirota - samo da ne dobije reumu! Odlazi. BISKUP skida sa sebe mantel. Daj, Gastone, ugasi svije!e... GASTON gasi po malo svije!e na kandelabrima. BISKUP: Sad mo"emo i mi na po'inak! Dana&nji je dan bio vrlo buran. GASTON: Dodu&e - BISKUP: Ba& joj se ne da - al - priviknut !e se... Pauza. Sjede na krevet. I na gore se 'ovjek privikne. GASTON: Ho!e li M o n s e i g n e u r malo muzike prije nego zaspe? BISKUP: Ne, ne - ra(e 'itaj - Evo - Digne se, uzme sa regala knjigu: Ne&to vesela. Da se malo rastresemo. "L a P u c e l l e ". Oh, moj dragi M o n s i e u r Voltaire! Sjede ponovo na krevet. GASTON uzme knjigu - lista: Odakle? BISKUP: Proslijedi - zna&, gdje smo nekidan ostali. A onda, molim te, jo& 'a&icu &artreze. GASTON: A sveta misa, M o n s e i g n e u r ? Pono! je davno pro&la. Nato'i. BISKUP: Ah, vikar !e je odslu"it mjesto mene. Ispije 'a&icu. Jo& jednu. Gaston nato'i, a on promatra punu 'a&icu. U istinu Bog je stvorio koje&ta lijepo na ovom svijetu! Ispije. Nije zaslu"io hajke, koju protiv njega digo&e moderni filozofi. Le"e. Ah, tako! - Sjedi. GASTON sjedne uz krevet: Hvala. BISKUP: Ha - krevet je jo& topao od Jeanne-Marie! Oh, tu se le"i slatko! #itaj - sinko - Zatvori o'i. GASTON 'ita: "Utopljeni oboje u naru'aju slasti, u"ivali su - sve sretniji, sve "ar'i - bez ikakve sumnje u srcu, bez ikakve tegobe, bez duga 'asa... I ne osjeti&e da ljubav i vrijeme imadu krila. Charles, u njezinom zagrljaju, cjelivaju!i je plamenim poljupcima, govora&e: - Zlatna Agnezo, du&o moje du&e, 'itav svijet ne vrijedi koliko tvoja ljepota..."

Zavjesa polagano pada.

Hamburg, 1910;

Almanah srpskih i hrvatskih pripovjeda'a, 1910.

37

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 38: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

Bo!ji "ovjek

Tri "asa sa jutrenjom i ve"ernjom N a p o m e n a . Fabula ove drame izra(ena je prema jednoj legendi, jo& i danas "ivoj u tradiciji onog arbana&kog "ivlja, koji se je prije skoro pet vijekova, bje"e!i pred Tur'inom, zaklonio u ju"nu Italiju.

Famme morir d'amore, annegame d'amore 'nabissame d'amore... Fra Jacopone da Todi

38

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 39: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

LICA:

DAMJAN MARA *UR*A KAPETAN HAJDUK VASO, sponar DAMJANOVA MAJKA REDU%A SEKA PETKA TRI DJEVOJKE MILICA RONDAR HROMI UZETI JO% JEDAN UZETI KLJASTI JEKTI#AVI JEKTI#AVA )ENA SULUDA DJEVOJKA SLIJEPA MLADA )ENA PADAVI#AR DJEVOJ#ICA MATI njezina BJESOMU#NIK ODRPANAC FRANCAVA )ENA Ostali bolesnici. Svjetina. Kumovi.

Doga(a se u malom varo&u zagorske Dalmacije prije sto i vi&e godina, u vrijeme hajdu'kih prkosa i zuluma. Prvi 'as o Mitrovu dne; drugi dva mjeseca iza toga, o Bogojavljenju; a tre!i poslije ne&to vi&e od dvije godine, o *ur(evu dne.

39

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 40: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

JUTRENJA Kad se digne zavjesa, vidi se ikonostas sa 'itavim redom svojih bizantinskih figura, u uko'enoj ekstazi. Tragovi prvoga sunca, &to po svoj prilici pada s kakvog okruglog bojadisanog crkvenog pend"era, o"ivljuju mirno, hladno, strogo lice Hristovo i blje&te "ivo u &irokoj zlatnoj aureoli, &to se savija oko njegove glave. Jutrenja je malo prije svr&ila. U svodovima koji se ne vide, visoko, odzvanjaju akordi ve! otpjevane molitve i malo po malo se gube, dok se pri koncu prizora sasma ne izgube. Dim i miris tamjana pune duboki prostor. Ve! je sve oti&lo iz crkve. Samo jedna tanka "enska pojava stoji sprijeda i slu&a ekstati'na ono, &to govori visok, mlad, blijed sve!enik. On govori zavr&ni stavak svoje propovijedi ili, radije, svoje ispovijedi: jer sve to &to on govori zvu'i kao razgovor izme(u njega i Gospoda. Ono &to je on govorio, malo prije, ovdje sakupljenom stadu, zamjenjuju!i starog bolesnog kalu(era, nije bilo drugo nego jednostavni i obi'ni, njemu nametnuti i zapovje(eni sermon, koji nije smio da se udalji od po"u!elog manuskripta, iz kojeg je njegov starje&ina, skoro pola vijeka, crpio sadr"aj svojih propovijedi. Ve! nekoliko puta zamjenjuje on starca i svaki put kad svijet ostavi crkvu, kad iza ikonostasa, obje&en o 'avao, kadionik ispu&ta posljednje dimove, a otpjevana molitva i&'ezava u kubetima, onda on nastavlja propovijed na svoju ruku, iz svoga srca. Tako i danas. Danas za posljednji put. Jer sutra on mora da bude daleko, u manastiru, gdje je ve! nekoliko godina bio na svetim naucima, da primi ni"e redove, da postane (akonom. I svaki put ostala je i ona djevojka u crkvi i, jedina, osim njega, gledala vlastitim o'ima, o'i prisutnoga Boga. Nakon dignute zavjese pauza. On je naslonjen 'elom na ruku, podbo'enu o starinski &tionik, na kome le"i otvorena velika liturgijska knjiga i kamilajka. Onda se malo po malo uspravi, pokrije se kamilajkom, i po'ne da govori. Njegov je glas sonoran, pun topline i uvjerenja. Katkad zadrhtne od ganu!a, a onda slijedi u mirnoj sve'anosti. Ni jedno se njegovo udo ne mi'e: ona jedna ruka, na kojoj je prije le"alo njegovo 'elo, dr"i se 'vrsto &tionika. SVE$ENIK govori: - Nigdje nije Gospod tako velik kao u "ivotu 'ovjeka! I ni'im 'ovjek ne slavi Gospoda kao svojim "ivotom: kad ga "ivi onako kako je od Boga zami&ljen; kad ga svr&ava onako kako je od Boga ude&en. - B u d i b o " j i ' o v j e k ! - to je posljednje iskustvo. -Al nije bo"ji 'ovjek onaj koji bje"i od "ivota i koji se uklanja njegovim radostima. Ni onaj koji iskrivljuje njegove potrebe ili razobli'uje njegove zakone. - )ivot je svet: u svakom svom izrijeku, u svojoj volji i svojim "eljama. )ivot je trpeza bo"ja, na koju je svak pozvan da izabere svoje par'e hljeba i ispije svoju kaplju vina. )ivot je crkva gdje se prikazuje Gospodu najdra"a "rtva: ljubav. - Ni strast ni razbluda ni surovost ne 'ine ljubavi. Ljubav je mirni i slatki bol, nijema i duboka radost: iz nje se ra(a "ivot, ona donosi smrt: "ivot u kome je vje'nost, smrt u kojoj je spasenje. - Za to vi svi, koji ste napravili od svoga "ivljenja raskala&enu kr'mu na 'ijim stolovima caruje svaka 'ovje'ja slabo!a, i vi drugi, koji ste se zatvorili me(u 'etiri uska zida svoje sebeljubivosti ne tra"e!i da bilo s kim podijelite dobra i bogatstva va&ega srca, upamtite: da ste jednako daleko od Boga. Jer nije vam on dao osje!aje i uzbu(enja da ih rasipljete po bludili&tima ni da ih zakr"ljavite u odricanju, nego da rastu i cvjetaju i nose plodove nepropadljivoga "ivota. - Iza(ite, dakle, iz sebe i budite jedno s va&im bli"njim: sa bratom i prijateljem, sa nebratom i neprijateljem. U tu(oj sre!i potra"ite svoju: jer, ka"e slovo: tko ljubi drugoga, ispunja zakon. - A onda: na 'istom slu"avniku svoje du&e iznesite pred Boga svoju ljubav. Postavite je u njegove ruke. I tko od vas nije ostao du"an bli"njemu ni jednog uzdaha ni jednog osje!aja, tko je sve dao,

40

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 41: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

sve porazdijelio, sve istro&io za dobro drugoga, taj !e ostati u blizini Gospoda. A samo kraj njega je sre!a i svijetlo: "ivot vje'ni. Amin. Kod posljednjih rije'i pjevanje je u potpunom pianissimu. Svijetlo se je ugasilo, pozornica je za trenutak tamna, a onda se ponovo rasvjetljuje i po'inje prvi 'as.

41

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 42: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

PRVI %AS Jednostavna, prizemna soba u boljoj varo&koj ku!i. U dnu vrata, do njih velika tkala'ka sprava, u njoj napola satkani !ilim. Lijevo pend"er, izvana zatvoren, okovan re&etkom, pun ru"marina i galopera u posudama od dasaka. U sredini drven stup na koji se naslanjaju svodovi nadstroplja. Na tom stupu nekoliko kubura, jedna pu&ka, svirala, jatagani. Desno onisko ognji&te sa komo&trama i napom, na kojoj vise zlatni kukuruzni klipovi. S jedne strane ognji&ta velik selja'ki trono"ni naslonja', pokriven komadom !ilima: to je ku!egazdino mjesto kraj vatre. Na dohvatu stoje na zidu nekoliko ma&ica, ploska, uza zid prislonjen o"eg, i jo& jedan drugi preko ognji&ta. Jo& nekoliko trono"nih stolaca, sa naslonom i bez naslona. Desno iza ognji&ta stepenice, &to vode u gornji dio ku!e. U prostoru ispod njih bakre, lonci i razno posu(e. Dvije vu'ije, dvije bukare, jedna ve!a, druga manja. Stupalo. Lijevo iza pend"era vrata, &to vode napolje. Sprijeda oduga'ak stol, uza nj s jedne i druge strane po jedan jednako dug banak. Dvije bizantinske ikone; jedna, ve!a, visi na stupu: Bogorodica sa sinom Hristom i druga, manja, na zidu: Sv. *ura( na konju, kako probada zmaja. Kasna je ve'er, u predzimlje. Vani je hladno i vedro. Na ognji&tu je ostalo jo& malo "erave. Soba je rasvijetljena trokljunatim lukijernarom, &to stoji na ognji&tu i kandilom, &to stoji na ikonosu pred Bogorodicom. U 'asu, dok se osvjetljuje pozornica, 'uje se "ensko cerekanje i nedu"no kri'anje, u kojem se iz po'etka motaju nerazumljive rije'i. Napokon se razaznaje: na le(a preko stola preba'ena djevojka, nad kojom se je pritisla druga i ljubi je, &kaklje, grize u raskala&enoj pustopa&nosti nesuzdr"ljive mladosti. To su sestre: dvaestgodi&nja MARA i pod njom 'etiri godine od nje mla(a *UR*A. Igraju se i dragaju kao dvije ma'ke. Na mahove istiskuju rije'i i usklike, koji se katkad prekinu i nali'e vi&e bulaznjenju nego razgovoru. *UR*A: Nemoj vi&e... Dosta! MARA: Nek se nau'i&... *UR*A: Ne, ne, ne... MARA: Ovako te dr"i... Dr"i joj ra&irene ruke. *UR*A: Boli! MARA: Pa da, slatko boli... A onda - *UR*A: Nemoj... ah... MARA: Onda metne ovdje svoju glavu! Stavi glavu na njezine prsi. *UR*A: Umrijet !u, Maro! MARA: Ne umire se od milovanja... samo se izdi&e... *UR*A: Izdi&em... MARA: Pa te ugrize za srce! Ho!e da je ugrize za prsi. *UR*A se trgne i skoro se oslobodi: Poludila si! MARA je opet pri'avla uza stol: A tvoja usta sop!u... da, ba& tako, a srce ti iska'e iz prsiju, upravo ovako, a o'i mutne kao i sada... *UR*A stenje, klonula: Ah... MARA: I onda njegova usta panu na tvoja. Poljubi je u usta. I jo& jedamput... I jo&... *UR*A uhvati priliku i oslobodi se sestre turnuv&i je, da se je oteturala: Ti si, bome, pomanitala!

42

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 43: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA se sru&i na jedan stolac i popravlja odje!u: Sad zna&, &ta je ljubav! Sve ono &ta Damjan govori poslije jutrenje, kada 'eljad ostavi crkvu, sve je la"! *UR*A spustila se na banak: Sve je ono istina, Maro! Samo je ono istina. Damjan ne zna, da ga ja slu&am, kad on s Bogom razgovara. On nema kome da la"e. MARA: Sebi. *UR*A: Onda i Bogu. MARA: Sebi i Bogu. Ali meni ne !e. *UR*A: Ti si velika grje&nica, Maro. MARA: )ena sam. *UR*A: I ja sam "ena. MARA: Jo& nisi. )ena zna &ta je ljubav. *UR*A: Al i ti si jo& djevojka. MARA: Ja sam samo netaknuta "ena. Ja nisam jo& obljubljena. Ali znam za ljubav. *UR*A: Ne razumijem te. MARA: Ho!e& da te pou'im jo& jednom? Digne se i poleti za sestrom i dostigne ju na stepenicama. Podigne je na obe ruke i si(e niz stepenice: u to u(e naglo u sobu HAJDUK, zakra'una za sobom vrata, uperi kuburu u sestre, koje ostanu iznena(ene. HAJDUK: Stani, ina'e si zemlja! MARA dohvati sa stupa kuburu i uperi u do&ljaka: Dolje oru"je, ina'e si mrtav! *UR*A poleti plaho k ognji&tu i zakloni se. Za nekoliko trenutaka stoje djevojka i mu&karac u neprijateljskom stavu: ona odlu'na, ravnom rukom &to dr"i oru"je sa nategnutim kremenom, a on sve to mek&i i popustljiviji u izrazu, zadivljen njezinim dr"anjem. HAJDUK 'ije se Lice preobrati u jovijalni posmijeh, najprije spusti kuburu a onda je polo"i na stol: Aferim, curo! Daj ruku! MARA: Ja ne dajem ruke oru"anom provalniku. Prije reci tko si i &ta si i s kakvom namjerom dolazi&. HAJDUK: Za mnom je hajka kao za vukom i gledaj da me zakloni&! MARA: Tko te progoni? HAJDUK: Zakon. MARA: Za&to mu se ne preda&? HAJDUK: Djevojko, ja imam samo jednu glavu na ramenima, a zakon na nju stavi ucjenu! MARA: Jer si zacijelo velik zlo'inac. Objesi kuburu o klin. HAJDUK: )ivot je najve!i zlo'inac. Mi smo ono &ta "ivot od nas u'ini. Al 'uje&, sad nije vrijeme da ti se ispovijedam. Za mnom su rondari i mogu svaki 'as banuti na vrata. Sakrij me. Ne izdaj me. MARA: Ako te sakrijem, ne !u te ni izdavati. Samo reci: tko si?

43

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 44: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

HAJDUK: Krstan. MARA u 'udu: Hajduk Krstan? *UR*A krikne: Gospode! HAJDUK: Eto, zna& me! Sakrij me! Brzo! MARA: Krstane, na&i mu&ki nisu kod ku!e. Mi smo ovdje same dvije djevojke. Ja sam vjerena i do malo se moram udavati. %ta misli&, je li zgodno i 'asno po nas da sakrivamo mu&ku glavu? HAJDUK: Uvija& se kao zmija, djevojko - ali ja se ne dam. Ako me ne sakrije&, uhvati je za obe ruke skr&it !u ti obe ruke i ne !e& imati 'ime da zagrli& svoga vjerenika. MARA: Ja te se ne bojim, Krstane! Ti si kukavica, a ne hajduk. Samo kukavica prlja "ensku 'ast da spasi svoju glavu. Dosta. Pusti me. Evo ti ku!a i sakrij se kako bolje zna&. Sestri: *ur(a, do(i, mi idemo do strine... Zatvorit !emo ku!u izvana... HAJDUK: Izdat !e& me! MARA: Vara& se! Ja samo 'uvam sebe, ko i ti sebe! Kad se mu&ki povrate, onda !emo i mi ovamo s njima. Djevojke po(u. HAJDUK: Stani. Jo& nikada ne uprljah "enskog glasa, pa ne !u ni danas. Stavlja kuburu za pâs. Da vidi& kako je Krstan 'ovjek! Zbogom, djevojko! Vani se 'uje buka i "amor glasova, koji se sve to vi&e pribli"uju. Hajduk povu'e kra'un, ali Mara prisko'i i opet zakra'una. MARA: Sad ne ide&! HAJDUK: Pusti me! MARA: Eto ih! Tra"e te! Ostani, sakrit !u te! HAJDUK: Pusti me! vadi kuburu. Prokr'it !u ja sebi put. MARA: Idi, ne luduj! Njih je mnogo, a ti si sâm! Ne !u da pogodi& koga od mojih, ili da tebe tko od mojih nastrijeli. Ostani i sakrij se! HAJDUK: Al ako me na(u? Bajat !e koje&ta! MARA: Ne !e te na!i. Idi tamo, u gornicu. Poka"e desno na stepenice. Onamo su dvije &krinje sa mojim rubljem. Jedna je puna, a druga do polovice. Velike su. Sakrij se u jednu. *ur(a, odvedi ga. Brzo! *UR*A je nekako plaha i ne zna bi li po&la: Maro - MARA: %ta je, ne boj se! Hajduk je - nije Tur'in! *UR*A: Ne !e mi se biti s njim na samu. Po(i ti -, MARA: Moram biti ovdje, kad udare na vrata. - Htjet !e da pregledaju ku!u... valja ih uvjeriti kako ovdje nema nikoga... Hitro, *ur(a eto ih... *UR*A uzme lukijenar, primi Hajduka za ruku, povede ga preko stepenica: Do(i! HAJDUK po(e za njom, a onda se okrene k MARI: Ja poznam "ene, djevojko! Ne hvata& li me u stupicu? MARA: Tko zna kakvim si ti "enama vjerovao! HAJDUK: Nikakvoj. Sve su jednake. )amor se jo& vi&e pribli"uje. MARA: Hitro, hitro!

44

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 45: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

*UR*A, koja je jo& uvijek dr"ala hajduka za ruku, povu'e ga za sobom i izgube se. Pozornica je osvijetljena samo kandilom, &to visi pred ikonom. )amor je ve! pred ku!nim vratima. GLASOVI izvana: Ovdje je! Van s krvnikom! Udri bezbo"nika! Velika graja, me(u kojom se 'uju i "enski glasovi. Lupa na vratima. JEDAN MU%KI GLAS: Otvori! Otvori! )amor se slegne, kao da 'ekaju na odgovor. MARA za 'as koleba, a onda pogleda na vrata kroz koja su iza&li *UR*A i HAJDUK. DRUGI MU%KI GLAS: Otvori! Kapetane Nikola! Triest dukata je na njegovoj glavi! *UR*A naglo izleti sa lukijernarom i ho!e da ne&to re'e. MARA polo"i prst na usta, nek ne govori, oduzme joj lukijernar i pri&apne joj: Je li se sakrio! *UR*A: U velikoj &krinji. ONAJ PRVI GLAS: Ja sam ga vidio, kako je amo bje"ao. Otvori, Nikola! Lupatanje. GLASOVI: Daj nam ga, da ga zatu'emo! Napolje s du&manom! Napolje s odmetnikom!... Kapetane, ti skriva& krvnika pod svojim krovom! Lupa na vratima i na prozoru. DRUGI GLAS: Ne otvori& li, razlomit !emo vrata! TRE$I GLAS: Potpalit !emo ku!u! *UR*A: Maro, za ime bo"je! Propale smo! MARA: Miruj! Ti ni&ta ne govori! JEDAN )ENSKI GLAS: Unutra je, unutra... Proletio je upravo kraj mene, skoro me je prevalio! GLASOVI: Otvori! Daj nam bogohuljitelja! Predaj razbojnika! Sve to naprasitija buka. MARA otkra'una jednokrilni prozorni kapak: %ta je, ljudi, &ta tra"ite ovdje? GLASOVI ispremije&ani mu&ki i "enski: Popova nevjesta! Gdje si ga sakrila? Napolje s razbojnikom! Sram te bilo! ONAJ PRVI GLAS: Mir, svak, velim ja! Protura se naprvo jedan 'ovjek i pokaza svoje srdito lice na re&etkama: Pustite nek ja govorim! Djevojko, zovni kapetana! MARA: Oca nema kod ku!e. On je s mojim vjerenikom kod kalu(era. %ta tra"ite ovdje? ONAJ #OVJEK: Ja sam Vaso sponar, pozna& li me? MARA: Znam te, hvala Bogu - kako te ne bih znala? Pa &ta si se ovdje razgrlatio i sad u no!i skuplja& svijet i lupata& na tu(im vratima! VASO: Hm! %ta? Drugima: #ujete li? %ta velite na to?

45

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 46: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

GLASOVI: Nek otvori! Da pregledamo ku!u! VASO: Mir! Mari: Jesi li 'ula? Da pregledamo ku!u! MARA: Bog s vama ljudi, vi ste si&li s uma! Ovdje smo mi djevojke same i nema &ta ovdje pregledavati! GLASOVI: Na! !emo mi ve! &to tra"imo! Lijepe su mi to djevojke! Kapetanu&e! Sakrile su ga! Sakrile su ga! VASO: Mir, velim ja opet. Pustite mene! Mari: Djevojko, ka"i po du&i, nije li se u va&u ku!u zaklonio hajduk Krstan? Ako jest, predaj nam ga, da mu sudimo! MARA: Mi ne vidjesmo nikakvog hajduka, nit je uop!e itko k nama ve'eras zalazio. Umirite se, ljudi, i po(ite u miru bo"jem! GLASOVI: La"e! La"e! Valjalo bi joj jezik i&'upati! Zna ona dobro gdje je! Provali vrata! Razlomi sve! VASO ponovno primiri svjetinu: Dosta je, velim! Mari: Zna& li ti, koga si zaklonila? Krvnika svoje ku!e! Krvnika svih nas! Djevojko, do(i k sebi! On je do'ekao na Leme&u tvoga oca i oteo mu &ezdeset dukata, privezao ga o drvo, svukao mu ja'ermu i odnio toke i pul'aze. On je ubio na Uni&tima moga strica i otjerao mu osedlane konje. On je u no!i provalio u Dragovi! i ukrao iz crkve kadionik, slu"avnik i starinski krst; sve od 'istog srebra. On je provalio u ku!u Riste Ristovi!a, silovao mu k!er jedinicu i ponio sobom njezin (erdan. On nije ni groblja po&tedio. Otvorio je grobnicu igumana Simeuna i skinuo mu sa mrtva'kog prsta skupocijeni prsten. Nad njegovom glavom visi bo"je prokletstvo, ljudski zakon i krvni'ka ucjena. Daj mi ga, djevojko, "iva ili mrtva, a pola ucjene nek je tvoje. Imat !e& (erdan kô nikoja u varo&u - bit !e& zlatom pokrivena kô ikonostas, a na rukama nosit !e& grivne i vitice kô kraljica. Daj, pusti me u ku!u, da mu noktima rastvorim utrobu i zubima srce i&'upam. MARA: Iz tebe, sponaru, sik!e mr"nja i gramzljivost pa ne vidi& kako kalja& 'iste pragove na&e ku!e. Hvala tebi za (erdan i zlato, nit bih ti ja ikad predala ni &ugavo pseto a kamo li 'ovjeka, da sam mu dala zaklona. A velim ti, ovdje nema nikoga: po(i u miru bo"jemu, ti i tvoja dru"ina! Ona poku&a da uhvati krilo od prozora da ga zatvori, ali ga masa povu'e i bijesno navali vi'u!i i udaraju!i na vrata i re&etke, povaliv&i u sobu cvjetne lonce. SVJETINA: Kamenujmo je! Zapalimo ku!u! La"e! Sakrila ga je! Legla ga je u svoju postelju! Hajdu'ka nevjesta! DRUGI GLASOVI: Otvorite! Sjekire amo! I kolce! Donesi paklinu! Napolje s njim! *UR*A Mari: Propale smo! Propale smo! VASO: Jo& jednom te pozivljem... U to se slegnu vani vika i za'uje se "amor i glasovi: Kapetan! Kapetan! Zatim neko pripovijedanje. Sve kratko i hitro. KAPETANOV GLAS: K!eri, otvorite! MARA do vrata: Jesi li ti to, !a!a! KAPETANOV GLAS: Jesam. MARA otkra'una. Ulazi kapetan NIKOLA, (akon DAMJAN, sponar VASO, jedan RONDAR, i jo& dva tri uglednija 'ovjeka. Svjetina ostaje na polju. MARA prileti k ocu i poljubi mu ruku: Hvala Bogu, &to si tu! Htjedo&e nam raznijeti ku!u!

46

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 47: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

KAPETAN: %ta se zbilo? Tko je ovdje? MARA ogleda se polako - plaho: Niko, !a!a. VASO: Ne govori istinu. KAPETAN Vasi: Govori, &ta ti zna&! VASO: Ja sam stajao na kalauri. Evo, i ovaj rondar sa mnom. On je, po obi'aju, stra"ario, a ja sam se pro&etao, da se malko ugrijem, kad na jednom nad drumom skotrljao se kamen. Pogledasmo oba k onoj strani. Al ni&ta, opet mir. Mislili smo otpustio se kamen sa kuka. Na jednom, za'ujemo u &ikari &u&tanje i pucnjavu granja. Mislili smo lisica ili koja ja'a zvijer. I ja njemu: - Idi ti s one strane, a ja !u sprijeda, pa !emo je iznenaditi. - Je li tako? RONDAR: Jest, po du&i! VASO: Ja se dolibim do onog mjesta, legnem u grm i po'ekam. Al da vidi& 'uda: dolje na drumu, gdje sam ja prije stajao, 'u'nuta jedna pojava hiti uz "ivicu prama varo&u. Str&i joj nad glavom tanka pu&'ana cijev, a na glavi turban kô u Tur'ina. Sve ja to vidim kroz no!, prama zvjezdovitom nebu. Zovnem ja njega polako poka"e na rondara i upitam ga, da li vidi. Jest, vidi - boga mi, i re'e: - Ono nije niko drugi nego Krstan. Zatvorili rondari puteve, pa tra"i izlaz. Da pucam? - upita me on poka"e na rondara. Al ja rekoh: - Nemoj, brate, malo je nas dvojica na tog arslana. Neg mi ajdmo za njim, da vidimo kud !e i zovnimo jo& koga, pa da ga opkolimo. Triest dukata vrijedi ona nevrijedna glava - KAPETAN nestrpljivo: Pa dalje, dalje... VASO: Dalje, bogme, kapetane, 'ut !e& odmah dalje. Mi krenemo po izdaleka za njim. On uprav u varo&, kao da je najpravedniji pravednik. Zamotao se u kabanicu, natisnuo turban, odbacio pu&ku. Evo je! Izdala bi ga! On je poka"e na rondara sakupio jo& nekoliko ljudi, ja sam ga samo laga'ko slijedio, da vidim kud !e. I zbilja bane na ova vrata, u(e i zakra'una se iznutra. Po(oh u susret njemu poka"e na rondara oko koga se sakupila hrpa naroda i navalismo na tvoje djevojke, da nam predadu bezbo"nika. Al eto, one ne !e: sakrile ga preda mnom i pred tobom... KAPETAN: Sad sam sve 'uo. Ja !u sve istra"iti i u'initi onako kako bude pravo! VASO: Daj mi bezakonika, moja je njegova glava! KAPETAN: Zaboravio si, sponaru, 'ija je ovo ku!a. Ti nema& prava da lovi& krvarine na mom ognji&tu. VASO: Gdje krvnik konakuje, tu le"i i krvarina! JEDAN OD PRATNJE: Pregledaj ku!u, kapetane! TRE$I: Mi !emo ti pomo!i! KAPETAN: Za moju ku!u dosta su moje o'i. A vi pazite na va&e ograde i va&a smetli&ta. Bude li u ovoj ku!i bilo kakav zlo'inac, sutra u zoru visjet !e na mom 'ardaku. Odlazite! VASO: A krvarina! KAPETAN: Crkvi! Odlu'no dr"anje kapetana posvema je umirilo buntovnost VASE i dru"ine mu; oni izlaze, vani ih do'ekaju ostali i u prigu&enom "amoru odlaze. Kapetan zakra'una vrata, dok prozorno krilo davno je ve! zakra'unao DAMJAN, koji je 'itavo vrijeme stajao nepomi'an; uza nj prestravljena *UR*A, preko 'ije je glave on otkad dokad pre&ao blago rukom. KAPETAN nakon pauze, Mari: %ta je ovo? MARA: #uo si. KAPETAN: Tko je amo dolazio?

47

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 48: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: Mi smo upravo sjedile kraj vatre... KAPETAN: Ne pitam gdje ste sjedile, nego tko je amo dolazio? *ur(i: Reci ti! *UR*A gleda 'as na Maru 'as na oca: Ja, ne znam... Mara zna... KAPETAN: Maro, nemoj da se rasrdim! Je li hajduk u ku!i? DAMJAN: Za&to ne odgovara& ocu?... MARA: $a!a, ono &to sam ja u'inila, to bi u'inio svak tko je 'estit i 'ovjek. KAPETAN: Sakrila si ga? MARA: Ispituje& me kao Vaso sponar, !a!a! KAPETAN Damjanu: Jesi li je 'uo? MARA: Ako misli&, da je on u ku!i sakriven, a ti ho!e& da ga na(e& da ga u zoru objesi& na 'ardak, onda ga potra"i sâm i ne pitaj od mene da ti dr"im u"e koje !e& mu prebaciti o vrat. Ako ne misli& da ga vje&a&, ne tra"i ga: uhvatit !e ga ve! rondari u &ikari i po spiljama gdje se love hajduci i razbojnici. Ovo nije hajdu'ki brlog, nego po&ten dom, gdje se gosta, koji tra"i zaklona, ne pita &ta je i tko je, nego mu se nudi hljeb i sô, sud vode i gunj da se pokrije. KAPETAN: Pa je li mogu!e, da si ti to u'inila? Po&to Mara &uti, uhvati je 'vrsto za ruku i ja'e: Ti, moja k!i ro(ena! MARA: Velim, da se tako mora u'initi. KAPETAN: A zna& li ti, da je on mene orobio i povrijedio? MARA: On je i crkvu orobio i povrijedio! KAPETAN: Pa &ta misli& &ta bi Bog u'inio da on zakuca na rajska vrata? *UR*A naglo, nedu"no: Pustio bi ga unutra! KAPETAN: Gle i ona! Damjanu: Al ti !e& to bolje znati, Damjane? DAMJAN: Bog ne tjera nikoga, tko zakuca na njegova vrata. KAPETAN: I ja sam kucao, pak mi nije "elje ispunio. Dao mi je dvije k!eri i zeta popa, koji evo brane razbojnika. Da ja imam sina, ne bi se onaj kukavica sakrivao po pra&ljivim bud"acima... Da ja imam sina, taj se ne bi razmek&ao i prostirao gunjeve o'evu krvniku... Ali ja se ne dam razmek&ati... Ja !u ga ve! na!i... HAJDUK pojavi se na vratima desno: Ne treba, da se mu'i&, kapetane! Evo me! Ne !e niko mo!i re!i, pa ni ti, da me je izvukao iz bud"aka. Sakrio sam se pred krmeljavim babama, u&ivim sponarima, i varo&kim izme!arima, al preda te istupam otvorita 'ela i predajem ti svoje oru"je i svoje ruke. Ti i moj otac bili ste kumovi, pa ti zna& &to ti je 'initi sa mnom! Silazi dolje i pola"e dvije kubure i jatagan na ognji&te i pru"a sklopljene ruke kapetanu na povez. KAPETAN: Dolje te ruke! Nisam rondar, da ve"em zlikovce. A na kumstvo se ne pozivaj: davno si ga pogazio! HAJDUK: Nije kumstvo djetelina, da ga pogazi&!... Al kako ti drago! Ja sam sada u tvojoj vlasti pa radi od mene &ta te volja. Samo bih rada s tobom govorio u 'etiri oka. Da ti se najprije povjerim, a onda da me penje& na 'ardak! KAPETAN samo migne djevojkama i Damjanu, koji odu: Da 'ujemo! Pru"a mu oru"je sa ognji&ta: Zatakni! Pod praznom pa&nja'om kuca nevjera. HAJDUK: Hvala, kapetane! KAPETAN: Sjedi!

48

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 49: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

Oboje sjedu kraj ognji&ta. Kapetan na svoj stolac. Onda dohvati plosku, gucne malko, obri&e ogrljak i pru"i je Hajduku. Ovaj dobro nagne, obri&e ogrljak i vrati plosku Kapetanu, koji je postavi na ognji&te, na dohvat obojice. HAJDUK: Eh, da, ta moja hajdu'ija! KAPETAN: %ta je tebi toga trebalo! Biti razbojnik! HAJDUK: Nije, kapetane! Nisam ja razbojnik. Ja sam osvetnik... KAPETAN: Dira& djevojke i crkve, kumove i grobove... To nije osvetni&tvo, Krstane, to je podla&tvo... Petnaest godina, kao srdit vuk, tamani& 'itavu krajinu, gomila& tu(e blago, sramoti& svoje koljeno. HAJDUK: Tra"im mira, kapetane! KAPETAN: U krvolo&tvu i otima'ini? HAJDUK: Najprije sam gonio svoje krvnike... a onda su mene gonili i sad me sile na hajdu'iju. Kad se pa&'e odmetne u kurjake, ne pu&taju ga vi&e me(u ovce! Ali ja bih htio postati i biti 'ovjekom!... KAPETAN: Prekasno je, Krstane! Valja da ispa&ta& Bogu i ljudima. HAJDUK: Bog !e oprostiti... KAPETAN: To mu je i zanat. Ali ljudi... HAJDUK: Ho!e i ljudi! KAPETAN: Velik si prestupnik! Zakon ne mari za pokajanje, zakon ho!e odmazdu. HAJDUK: Kad niko ne tra"i odmazde, zakon miruje. Ja !u svu &tetu nadomiriti. Ja !u oteto vratiti. Ja !u crkve poljep&ati. KAPETAN: A ho!e& li mrtve uskrsnuti? HAJDUK: Ubio sam samo onog konjokradicu, koji mi je opsovao mater, nazvav&i je kurvom sa ceste. Sasuo sam mu obe kubure u grkljan. Najprije jednu, a onda drugu: to bi i ti u'inio? KAPETAN: Bih. A oskvrnuta Ristina djevojka? HAJDUK: To i je ono. Mi smo se voljeli, pa su nas rastavili. Nju posla&e pod crnu zemlju, a mene u planinu. Osvetio sam im se svima; i onom starom liscu igumanu, koji nas nije htio vjen'ati, kad smo k njemu potajno dolazili. Razvalio sam mu grob i oteo onaj prsten, &ta mi ga je pru"ao na poljubac. Pauza. Kapetan uzme plosku, gucne, obri&e ogrljak i onda je pru"i Hajduku, koji nagne dobro, obri&e ogrljak, za'epi i stavi plosku, gdje je i prije bila. KAPETAN: Pa kako misli& sada, da bi se sve to moglo zaboraviti i ti do!i me(u ljude? HAJDUK: Mo"e se, ako ti ho!e&. KAPETAN: Misli&, ako te ne objesim! HAJDUK: Ja sam tvoj su"anj, rekoh ti, i mo"e& od mene 'initi &ta ti drago. Al ne vjerujem da !e& radije objesiti hajduka nego spasiti 'ovjeka. KAPETAN: Govori. HAJDUK malo promi&lja, pa se onda odlu'i: Daj mi Maru za "enu! KAPETAN sko'i i zahvati za o"eg: %ta ti ne pada na pamet, pustahijo! Ne zna& ti, da sam ja kadar da ti ovim pretvorim glavu u dvije cjepanice! HAJDUK miran: Ne "alosti se, kapetane! Ako ne mo"e& da slu&a& mirno, onda prekinimo. KAPETAN baci o"eg na ognji&te: Nikad i ni za &to na svijetu! Po(e gore dolje sobom. Mala pauza.

49

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 50: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

HAJDUK polako: Za&to? KAPETAN: Prije svega ja ne dajem svojih k!eri takovima. Ne "elim roda s razbojnikom. HAJDUK: Mi smo vi&e nego rod, kapetane; kumovi smo. KAPETAN: A onda: Mara je vjerena. Vjera od djetinjstva. HAJDUK: Nije ona za popa, kapetane! A i tebi se ho!e drugi zet... gdje nema& sina. KAPETAN stavi mu ruku na rame: Ostavimo to, Krstane. Ja ti vjerujem, da ti ho!e& da postane& 'ovjekom. I u ime na&eg nekadanjeg kumstva: pomo! !u te gdje mogu i kako znam. Po(i i sakrij se, gdje si i prije bio, a sutra prije zore nek te nestane iz moje ku!e. Tamo su stepenice &to vode u podrum. Spusti se s one strane u ba&tu i izgubi se kroz vrbe i &evarje. Samo pazi da te ne ulove: oni !e zacijelo do sunca vrebati na te. HAJDUK po(e, okrenuv&i se sa stepenica: Onda opet zlo'in i hajdu'ina? KAPETAN: Ima i drugih zanata, Krstane! HAJDUK: Da, za onoga, 'ija je glava slobodna. E pa zbogom! Nek ti je isto hvala: radi kumstva! Odlazi. KAPETAN ostane za 'as nepomi'an, pogleda na vrata kud je izi&ao hajduk, zatim sjede kraj ognji&ta, stavi plosku na njezino mjesto, uzme o"eg, razgrne pone&to "eravu, stavi nada nju ruke i protare ih, onda se malko zamisli. Zatim se digne, po(e uza stepenice, potegne kra'un na vratima i vrati se opet k ognji&tu. Onda ode do vrata u dnu, otvori ih i zovnu: Djeco! U(u DAMJAN, MARA I *UR*A. MARA: Protjerao si ga? KAPETAN: Gore je. Poka"e na vrata. Sutra !emo vidjeti &ta !e biti. MARA: Ho!e& li im ga predati? KAPETAN: Zatvoren je i da mu niko ne otvara! MARA: Pa &ta misli& s njim? KAPETAN: Ti mi se ne&to suvi&e pa'a& u ono &to nije tvoj posao, djevojko! Ne velim ti ni&ta &to si ga zaklonila i obranila - al sad: prepusti meni brigu oko njega. Ja ne trebam tvoje strepnje za nj ni tvoga savjeta. Jesi razumjela? MARA: Jesam. KAPETAN Damjanu: A sad je na tebi red, Damjane! Odocnismo - je si li gotov? DAMJAN: Jesam. Za jutrenju bih morao biti u manastiru. KAPETAN: Onda nek pogledam &ta je s konjima. Pratit !e te Petra&ilo. Je li ti pravo? DAMJAN: Sve mi je pravo. Hvala ti! KAPETAN: Oprosti se jo& s Marom - pa onda do(i. Ode. *UR*A: %ta misli&, ho!e li im ga !a!a predati? DAMJAN: Ne !e. Ja bih se okladio da njega i nije vi&e u ku!i. *UR*A: Pustio ga je? MARA: Zar vucima u "vale? Ne vjerujem. On je gore i 'eka zoru. A onda !e niz polje... *UR*A: Ako ga ulove? MARA: Ne !e ga uloviti. Krstan zna za pute, po kojima niko ne gazi. DAMJAN: Bog hodi svakim putem. Na Boga !e nai!i, ako ne !e na 'ovjeka...

50

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 51: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: Na Boga je i dosad nailazio, pa je isto neka"njen hara'io. DAMJAN: Ne dirajmo to. Mi, ljudi, bavimo se na&im stvarima. Na nama nije da tamanimo zlo, nego da ga ne 'inimo. Na nama nije da kaznimo 'ovjeka, nego da ga pobolj&amo. Onaj tko kazni, nije dobar, neg onaj koji opra&ta. *UR*A: I Bog kazni! DAMJAN: To, dodu&e, govore svete knjige! Al ja mislim: Bog lije'i. MARA: Ti si dobar, Damjane, pa je i tvoj Bog dobar! DAMJAN: Mo"da je i tako. Mo"da je upravo onakav na& Bog kakvi smo i mi. To i jest ono: grje&niku je njegov Bog stra&an. MARA opazi *ur(u, koja je najprije pomnjivo slu&ala Damjanove rije'i, a onda se naslonila na ruku i zadrijemala: Spava! DAMJAN: Umorna je. MARA: Po vazdan je &ila moje rublje. Naslagala ga je u kov'ege. I stavila je dunje u nju. I vjen'anu ko&ulju je sa&ila. Tanka je kô pau'ina. DAMJAN: Ti si ta&ta. MARA: Nisam. Ali htjela bi da me bolje voli&. DAMJAN: Ja te volim najbolje, Maro. MARA: Ti me ne vidi&. Ti ne zna& ni koliko sam lijepa. Ni koliko sam mlada. Ti ne zna& &ta je u meni. DAMJAN: Rad bih da je 'isto!a u tebi! MARA: Ti me ne razumije&. Ti uvijek skre!e& na jedno. Ti ne 'uje& mojih misli. DAMJAN: Samo nek je sklad u tvojim mislima. MARA: Za sve to ja ne znam, Damjane. Ja poginuh za tobom, ja umrijeh za urom kad !u biti tvoja. A ti si svet i hladan. Ti ne 'uje& moga "ivota. Uza nj. DAMJAN: Tiho. Poka"e na *ur(u: Da te dijete ne 'uje. Odbije je. MARA: Ne 'uje ona sada ni&ta. Vidi&, ti si sa mnom uvijek onaki kao u djetinjstvu, kad si dolazio kao mali (a'i! iz manastira, i kad si se sa mnom naganjao oko bunara i tumarao po gori. Nikad me nisi htio poljubiti. A ja sam kao mlada djevoj'ica znala da je poljubac radost. Ali: sad je vrijeme... Damjane! Poljubi me! DAMJAN poljubi je, mirno, bez strasti: Valja biti ja'i od svoje krvi. MARA: Al ja sam sva od krvi, Damjane! Ja katkad gorim i gdje god se taknem sama sebe ope'em. DAMJAN: Bog s tobom, dijete! MARA: Htjela bih katkad da me netko uzme na ruke i samo tresne sa mnom o zemlju. Da me zagu&i, da me zadavi. DAMJAN: Po(i onda pred Boga i baci se preda nj! MARA: %ta to poma"e! To on &alje na nas, mlade djevojke, jer je na&e vrijeme tu. Vidi&, ona poka"e na *ur(u... ona ne zna za to. Ona mo"e da spava od ve'era do jutra. Ali moje no!i!... Zagrli me, Damjane! Ona ga obujmi "estoko. DAMJAN obuhvati je jednom rukom, bez zanosa: Nemoj, budi dobra... MARA: Ah, moje no!i! Otkad je ono gotova moja vjen'ana ko&ulja, pritisnem je uza se i tako le"im... Draga me ono tanko platno kao ne'ije ruke... Poti&e: Kao mu&ka usta... DAMJAN se digne: Grijeh je to, &ta ti govori&... MARA omota njegova koljena: Ne, ne, nije grijeh... Ljubav je.

51

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 52: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

Kucanje na pend"eru. Oboje se trgnu. DAMJAN: Otac! Po(e k pend"eru. MARA se digne, protegne ruke i uzdahne: Ah! KAPETAN izvana, Damjanu, koji je otvorio kapak: Do(i, Damjane! #ekamo te. DAMJAN: Odmah, odmah... Po(e k Mari: Eto, zbogom ostaj! MARA baci mu se u naru'aj: Damjane! DAMJAN otrgne se iz zagrljaja, uzme svoj zobunac, koji je bio ostavio na klupi i po(e. Onda se okrene, pogleda na *ur(u i re'e: Ne !u da je budim - pozdravi je! Ode. MARA ostane. Duga pauza. Onda se okrene prama *ur(i, koja jo& uvijek spava i zovne polako: *ur(a! *ur(a! *ur(a ne odgovori. - Pauza. Zatim se digne, po(e k sestri, zamota je svojim &udarom: *ur(a, seko, daj da te zamotam! Smrznut !e& se! *UR*A: Ah - da... jesi ga vidjela? MARA: Probudi se... %ta je? *UR*A: Damjane... MARA: Damjan je oti&ao... *UR*A: Oti&ao? Kada? MARA: Sada. *UR*A: Nije se ni oprostio. MARA: Spavala si, pa te nije htio buditi. *UR*A: Koliko !e on ostati u manastiru? MARA: Do Bogojavljenja. *UR*A: A onda? MARA: Onda !emo se vjen'ati. *UR*A: Sanjala sam 'udan san. Vidjela sam ga u ikonostasu, me(u drugim ikonama. Zlatni kolobar oko njegove glave, i lice tamno, a prsti dugi, "uti. Kao kakav mu'enik ili bo"ji svetitelj... Najednom se za'uje napolju udar kopita. Djevojke polete k pend"eru kroz koja se vidi djelomi'no konj i konjanik. Vani je mjese'na, svijetla no!. MARA pristupi k pend"eru: Eno, sad odlazi! Damjanu: Zbogom, Damjane! DAMJAN: Zbogom, draga! Pru"i joj ruku. Bog te 'uvao! MARA se uhvati za njegovu ruku, popne se na pend"er, provu'e ruku kroz re&etke i obuhvata ga preko ramena: Damjane! DAMJAN se prigne, poljubi je u 'elo: Do vi(enja! Onda pru"i ruku prama *ur(i: *ur(a, moli se za me! *UR*A primi njegovu ruku i prinese je k ustima: Moli se ti za nas! Gleda ga za 'as u ekstazi. DAMJAN podbode konja i i&'ezne. *UR*A: Jesi li vidjela: kao da mu je zlatni kolobar oko glave! MARA: Ti jo& sanja&, *ur(a! Ta ono je mjese'ina! Po(e i otvori ku!na vrata, u ku!u u(e Kapetan. KAPETAN: Je li se javljao onaj gore? MARA: Kao da ga i nema.

52

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 53: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

KAPETAN: A mo"da ga vi&e i nema. Rukom Mari preko 'ela: A je li ti "ao za Damjanom? MARA: Pa vratit !e se. KAPETAN: I ne !e vi&e odlaziti. A sad, po(imo na po'inak. Odocnili smo se dobrano! Uzimlje lukijernar jednom rukom, a drugom *ur(u preko ramena i uputi se lijevo. Ustavi se pred ikonom i opazi da se kandilo gasi: Maro, prislu"i kandilo! Sve se bojim, ugasit !e se! Zadnji put se ugasilo prije sedam godina: onda je umirala va&a mati... Ode sa *ur(om. MARA ostane sama. Po(e najprije do ognji&ta, zapreta vatru, onda se ustavi kao da prislu&kuje, da li se gore &ta mi'e. Zatim po(e do pend"era, uhvati se visoko rukama za re&etke, tako da izgleda njezino tijelo prama mjese'noj no!i kao "ivo raspelo, i gleda van. Duga pauza. Onda razrije&i stav spustiv&i najprije jednu ruku, nasloni glavu na drugu, napokon se odale'i od pend"era i po(e k Bogorodici. Tu uzme stolac, popne se, uzme kandilo sa ikonosa i po'ne da 'arka po stijenju, u kome svijetlo dva tri puta ja'e plane, a onda se ugasi. Ona ostane kao okamenjena. U prvi 'as kao da ne zna &ta !e. Napokon stavi svjetiljku natrag, sa(e, stane, prekrsti se tri puta, podmetne ruke pod pazuha i zapo'e da se moli. %apat njene molitve je'i u prostoru. To traje nekoliko sekunda. Na jednom se za'uje lako kucanje na vratima nad stepenicama. Mara se odmah trgne i poslu&a. Opet ja'e kucanje. Ona poleti k vratima. Po'eka. Kucanje se jo& jednom ponovi. MARA: %ta je? GLAS iznutra: Jes ti, Maro? MARA: Jesam. %ta je? GLAS: Otvori! MARA: U tavanu je kunturata: digni je, na! !e& pod njom kamene basamake: sa(i u podrum. Iz podruma si lako u ba&ti. Bje"i! GLAS: Znam ja za to. Al isto otvori. MARA: Po&to? GLAS: Da ti ne&to ka"em. MARA: Zovnut !u oca. GLAS: Ne, ne. S tobom !u da govorim. MARA: Sa mnom? %ta? GLAS: Samo dvije besjede. MARA potegne kra'un i poluotvori vrata: %ta je? GLAS: Govori& sa mnom kroz priku'ena vrata, kao sa prosjakom! Pusti me da sjednem, pa da govorimo. Ili: ho!e& ti amo? MARA ra&iri vrata koja tako i ostanu: Evo. Sjedi kraj ognji&ta, al vatru sam ve! zapretala. HAJDUK silazi polako niz stepenice: Ne treba meni vatra! Sjede na banak i nudi joj da sjedne do njega: Evo, i za te je mjesta. MARA ostane pred njim na nogama: Mogu ja i ovako. A sad govori. HAJDUK uhvati je za ruku i povu'e je na banak: Ne marim da mi tu svijetli& kô lukijernar. MARA: %ta !e& od mene? HAJDUK: Zna& - da ti zahvalim! MARA: Na 'emu? HAJDUK: Pa zaklonila si me i obranila. Ni pred ocem nisi ustukla.

53

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 54: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: Da su te na&li, bili bi te raznijeli! HAJDUK: Dakle: bilo bi ti "ao za mnom? MARA: Pa i bi. HAJDUK: Onda si ti to u'inila iz hatora? MARA oklijevaju!i: Ba& ne !u re!i iz hatora - HAJDUK: %ta se brani&? Hator nije sramota. I ti si meni draga. Mu&ko je srce u tebi. Da je meni taka kao &to si ti, drugi bih ja 'ovjek bio. MARA: %ta nisi tra"io, dok si bio na vrijeme? HAJDUK: Pa i jesam. Vidi&: ja sam ve'eras molio kapetana, da mi te dade za "enu. MARA sko'i: %ta ti pada na pamet, Krstane? HAJDUK uhvati je za ruku i opet je privu'e na banak: Al on nije htio o tom ni govoriti. Najprije re'e: - Hajduk si! - A onda: - Mara je vjerena! MARA: Tako i jest. HAJDUK: Da, tako i jest. MARA: Pa za &to si onda na to i mislio. Znao si da !e te odbiti. HAJDUK: Znao sam. Al sad ho!u da 'ujem: &ta ti veli& na to? MARA: Krstane, tu nema vi&e niko &ta da ka"e. O Bogojavljenju ja sam Damjanova "ena. HAJDUK: A da nisi: bi li po&la za me? MARA: Idi, Krstane, tebi je danas do &ale... HAJDUK: Meni je danas do "ivota, djevojko! MARA: Za tebe je hajdu'ija i grabe", a ne ljubav i djevojka. HAJDUK: Od nevolje sam ja hajduk! To svak znade. Kô i ti popova nevjesta. MARA di"e se: Nije lijepo, Krstane, da mi sada ovdje, u no!i, o tom razgovaramo. Damjan je najbolji 'ovjek na svijetu. On je svetac. HAJDUK: Ne diram ja u njegovo svetiteljstvo. Al ti si "ena. Primi je za ruku. )ena i svetac ne stoje nikad u jednom okviru. Radije: "ena i hajduk. MARA: Tko zna kakva "ena! HAJDUK: Takva kao ti! MARA otkine se iz njegove ruke: %ta ti zna& kakva sam ja? HAJDUK: Znam. #uo sam te, malo prije, kad si s njim govorila. MARA: Take se stvari ne slu&aju, a kad se 'uju, ne pripovijedaju. Sjede na ognji&te i sakrije lice na rukav. HAJDUK: Nisam mogao da ih ne slu&am, a ne pripovijedam ih drugom, nego tebi! MARA: Ja sam to govorila sa svojim vjerenikom. HAJDUK: Ti bi to i sa drugim govorila. MARA trgne se: Krstane! HAJDUK: I sa mnom. MARA digne se: Ja dulje ne ostajem ovdje! Po(i gore - nek zakra'unam vrata za tobom! HAJDUK digne se i on: Ne idem i primi je za obe ruke ne pu&tam te! MARA: %ta ti je? Poludio si! HAJDUK digne se i pri(e k njoj: I jesam! Poludio, obezumio potpuno! Le"ao sam do sada u tvom kov'egu i mirisao tvoju mladost iz tvojih ko&ulja. I rekao sam sâm sebi: - Ova je mladost moja. Molit !u za nju, osvojit !u je, oteti!

54

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 55: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: Pusti me, pusti me... HAJDUK: Rekao sam sebi: - Idi, postani 'ovjek, ostavi goru i pustahijstvo: kr'i zemlju, sadi, sij... Sagradi ku!u, izte&i ognji&te! - I to !e sve biti, tako mi "ivoga Krsta! A onda !u do!i po te... MARA: Al ja nisam tvoja, Krstane... ja nisam tvoja... HAJDUK: Moja si, jer ja !u te uzeti. Ako ne !e& uhvati je oko tijela slomit !u te... I 'ekat !e& na me dan na dan, no! na no!, il udana il neudana, il vjerna il nevjerna... il zdrava il bolesna... Da te pridignem, da te uspravim, da te stavim uza se i s tobom zajedno hodim... u jedan "ivot, u jedan udes... On uroni svoje lice u njezine prsi. MARA rukom u njegove kose: Nemoj, Krstane... Nemoj... HAJDUK grize je i "estoko cjeliva u grlo i rame: Otkinut !u sve meso sa tebe... Razderat !u te na par'eta, jer te volim... Obuhvati je i ponese je preko stepenica. MARA sasma se predaje: Krstane... Krstane... Njezina gr'evita ruka grabi za njegovo rame. I nestane ih. On gurne vrata za sobom. Onda je mir. Nakon stanke otvore se polako vrata u dnu i iza(e *UR*A, sa lukijernarom u ruci, plaho ga podi"e u zrak kao da nekoga tra"i. *UR*A tiho: Maro! Malko ja'e: Maro! Onda opazi da pred Bogorodicom ne gori svijetlo, prestravi se: Bogorodice! Utrnulo se kandilo! Tad se po"uri, postavi lukijernar na tle, digne se na stolac, uzme kandilo, povu'e stijenj, pripali ga i stavi ponovo kandilo na njegovo mjesto. Zatim po(e do ognji&ta, stavi kraj sebe na zemlju lukijernar, sjede, skupi se, prigne lice u dlanove i tako ostane. Zavjesa pada polagano.

55

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 56: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DRUGI %AS Lo"nica u ku!i Damjanovoj. Nizka &iroka bra'na postelja, jednostavna, od masivne orahovine. Povrh nje bizantinski triptihon: u sredini Bogorodica, sa strana dva svetitelja. S jedne strane postelje &tionik sa zatvorenom starom molitvenom knjigom. S druge okrugao stoli! sa gustim grmom ru"marina u drvenoj posudi i ogledalom u crnom okviru. Dva razli'no velika kov'ega, i&arana i urezana, sa rubljem. Nekoliko stolaca. Pogdjekoji !ilim. Sprijeda, desno, tri pend"era, odijeljena me(usobno jednostavnim pilastrom, bez zavjesa, pu&taju u prostoriju mnogo predve'ernjeg svijetla. Otraga jednaka tri pend"era s izgledom u sobu Damjanovu. U dnu vrata. Desno glavni ulaz. Vani se vidi zimski pejsa": golo jablanje, brijestovi, vrbe. Kad se digne zavjesa sa bli"nje crkve zvone sva zvona: njihov trozvu'ni sklad puni pozori&te. Na pend"eru stoje tri mlade DJEVOJKE u bijelo, staja!e ruho odjevene, sa ko&arama punim slatki&a i lje&njaka i bajama i suhih smokava i oraha, &to ih bacaju punim &akama dolje na gomilu svijeta. #uje se "amor djece, koja sve to kupi. Katkad, kad koja od njih baci, one gledaju dolje i nasmiju se. Zacijelo se dje'aci malko "ivlje otimaju i guraju love!i slatki&e. PRVA DJEVOJKA: Ho!e li to dugo potrajati? DRUGA DJEVOJKA: Ho!e. Blagoslov - pa propovijed... TRE$A DJEVOJKA: Crkva je puna. Gle, koliko ih je ostalo pred vratima. PRVA: Do&lo ih je mnogo iz okolice... Zagrabi &akom u ko&aru i baci dolje slatki&e. Dolje strka. Zvona su prestala. DRUGA baca tako(er punom &akom: Ka"u da je Mara neprestano nijema, sa suzama u o'ima. PRVA: Od "alosti za *ur(om! TRE$A: Ja se bojim, da !e i Mara onako! DRUGA: Ne luduj! Baci &akom. *ur(a se je prestra&ila one no!i, kad se je hajduk Krstan sakrio u njihovoj ku!i... PRVA: Pa kako i ne bi! Vele da ju je za grlo uhvatio, kad je htjela da vi'e... Gleda vani: Gle, onog lopova od njega ne mo"e niko da ni&ta ulovi! Baca na drugu stranu slatki&e. TRE$A: Curice ne mogu da uhvate ni lje&njaka... PRVA: Mu&ki su uvijek otima'i: i maleni i veliki... DRUGA: Ne valja im uvijek ni popu&tati! PRVA: Tko govori! TRE$A: Petka misli na druge ne na se! Smijeh. DRUGA baca opet: Petka se ne vucari s Ilijom izme(u plastâ! PRVA: Ona samo sjedi u pojati, dok ne do(e Pera. Baca. DRUGA: Ti mu'i, irudice! Da zna tvoj Jova... Dolje "amor i vika.

56

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 57: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

TRE$A: Prevalili su staru Zoru&u!... Do&la i ona po orahe... Udri je po grba'i! Sve tri bacaju po nekome. PRVA: Gle, onaj mali: krade joj iz prega'e!... Smiju se glasno. TRE$A: Ka"u da !e arhimandrita Silvestar govoriti mladencima... PRVA: Oh, on govori vrlo lijepo. Sje!a& se, kad se lani udavala Lazareva Soka, sve smo plakale. TRE$A: Niste vi plakale radi arhimandrita, nego zato, &to se Soka udaje, a vi ne! Baca. PRVA: Malo za to, a malo za to! DRUGA: Dabome, kad se jedna udaje, uvijek je &teta &to mi nismo na njezinom mjestu... TRE$A: Ti bi htjela biti i na Marinom! DRUGA: Za&to ne? Ja bih i bila zgodna popadija! TRE$A: Prevarila bi popa i osramotila vjerozakon. Smijeh. PRVA: On je samo previ&e svet i ozbiljan! DRUGA: Ve! bih mu ja istjerala svetost! Bacaju i smiju se. U to u(e "urno REDU%A, zavrnutih rukava, sa bijelom prega'om, lijepa, puna "ena sa odvrnutom bo&'om na glavi. REDU%A: Mogle ste pri'ekati sa tim bacanjem, dok se vrate iz crkve! Po(e i otvori jedan kov'eg, onda razgrne postelju, koja nema bijelog rublja, nego samo pokriva': Pomozite! DJEVOJKE se sakupe oko kov'ega, a ona im dodaje ponjave i povlake: Prekrasno! Kao snijeg! To je postav! REDU%A hitro uzimlje jednu ponjavu i prebaci je preko postelje: Dr"'te za dva kraja! Dvije djevojke na protivnoj strani hvataju ponjavu i poma"u. Ti navuci povlake! Tre!a navla'i povlake. Potegni malo ja'e onaj kraj! TRE$A postavljaju!i uzglavlje na mjesto: Bome ne !e ovdje le"ati Marina glava! PRVA: Da gdje? TRE$A: Na njegovoj ruci! Smijeh. REDU%A vadi drugu ponjavu: A jeste li 'ule za 'udo? DJEVOJKE: %ta? REDU%A: Na&li su danas otvoren igumanov grob, a na njegovom prstu onaj isti prsten &to ga je odnio hajduk Krstan. - DJEVOJKE: A? Je li mogu!e?

57

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 58: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

REDU%A: Al jo&. U Dragovi!u, u crkvi, na&li su kalu(eri srebrni slu"avnik i kadionik i onaj starinski 'udotvorni krst... DJEVOJKE: Eh, zbilja 'udo! REDU%A: A sponar Vaso na(e u svojoj pojati osedlane konje pokojnoga strica, kog je hajduk Krstan ubio na Uni&tima - a kapetan Nikola, na pend"eru, &esdeset dukata i zlatne toke... PRVA DJEVOJKA: To se Krstan kaje za svoje 'ine... DRUGA: Odreko se hajdu'ije! REDU%A: A &to je najljep&e: povratio je Risti Ristovi!u (erdan njegove k!eri i poslao jo& trista talira za tro&kove bolesti i ukopa i za plo'u na njezinom grobu. Postelja je ve! spremljena, REDU%A zatvori jedan kov'eg i otvara drugi: Vidjet !ete: hajduk !e se sam predati sudu... PRVA: Ne mo"e da podnese grizodu&ja... DRUGA: Tko zna da li zna &to je od nesretne *ur(e? REDU%A: Valjda je 'uo. Valjda ga je to i potreslo... Izvadi vjen'anu ko&ulju iz drugog kov'ega. Ovo je ona sirotica sa&ila i obrubila. Pola"e ko&ulju na Marinu stranu bra'ne postelje. Taki ti je "ivot: Netko u bra'nu postelju, a netko u lu(a'ku ko&ulju! #uje se pjevanje. Pst!... Eto je! *UR*A jednostavno odjevena, neprisutna, nehajna za sve oko sebe, ulazi pjevaju!i:

Proja&io drumom junak visok kao viti jablan, tanak kao tanki 'empres, i kraj moje ba&te pro&ô: tarabu je presko'io, sav ru"marin pogazio, sav karamfilj polomio, sve ru"ice razlistao, pod pend"erom mojim stao, dohvatio njedra moja moje srce izvadio srce bolno i ranjeno.

Ona koraca polako pjevaju!i mimo one 'etiri "enske, koje je sa su!uti promatraju, prelazi preko sobe, ide do postelje, sjede na rub i tu dovr&i svoju pjesmu. Onda u sebi tiho modulira djelomi'no melodiju i napokon se umiri. Jo& prije neg je svr&ila pjevati. REDU%A kao da ne mo"e da gleda taj prizor, mane glavom djevojkama da iza(u: Srce mi puca kad je gledam! Izlaze. *UR*A prasne u smijeh. Onda se spusti na zemlju i pru"i dlan i kao da se igra sa bâjama: - Dvije baje lete oko Mare. Veli jedna baja: moja Mara! Veli druga baja: moja Mara! I&! Zatim se uspravi na koljena i tu"na: Izgorio je kruh, sô se prosula, a kandilo se ugasilo! Bit !e krupe i bolesti. Nenadano se digne i prekrsti par puta: V imja Oca i Sina i sjatago Duha - Amin! V imja Oca i Sina i sjatago Duha - Amin! O'e na&, i"e jesi...

58

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 59: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

Ve! kad se ona po'ne krstiti stane na vrata HAJDUK, maskiran kao prosjak, sa &tapom u ruci, sa bisagama o ramenu, neobrijan, nepo'e&ljan, u dronjcima. Pogleda dobro i opazi da je to *ur(a, onda po(e par koraka, po'eka pak je prekine u molitvi. HAJDUK: Pomoz Bog, djevojko! Za koga ti to moli&? *UR*A se okrene nehajno i ne pogleda dobro do&ljaka: Za mir du&e moje! HAJDUK: Pa ti si "iva i zdrava! *UR*A: To ti se samo 'ini. HAJDUK: Bog s tobom, djevojko! *UR*A: Ti nisi prosjak iz na&e krajine. HAJDUK: Nisam. Ja sam prosjak iz daleka. I ne prosja'im hljeb ni darak. Ne kucam neg na jedna vrata. Na vratima jednog srca. *UR*A: Ti si zbilja velik prosjak! HAJDUK: Tko prosi na jednim vratima, djevojko, taj je danas velik prosjak; al sutra mo"e biti kralj! *UR*A: Jesi li pro&ao mnogim zemljama? HAJDUK: Jesam. Skitao se morem i kopnom, ledinom i planinom, gazio vode i puzao niz strmine, verao se kroz zemlju kô krtica i penjao se na kukove kao divokoza. *UR*A: Jesi li bio u Svilaji-planini? HAJDUK: No!io sam tamo tri no!i me(u vukovima. *UR*A: Za&to mi nisi doveo moga dragana? HAJDUK: Ne znam ja tvoga dragana. *UR*A: Lijep je. Svet je. I junak je! Danju slavi Boga gospoda i gleda u zlatni ikonostas, a no!u a&ikuje i hajdukuje... HAJDUK: #udan svat taj tvoj dragi! Gleda oko sebe: Ovo je Marina lo"nica... *UR*A: Dvije baje lete oko Mare... HAJDUK: Ti si, bome, dobre volje... *UR*A: Veli jedna baja: moja Mara! HAJDUK: Veli druga baja: moja Mara! Smiju se obadvoje. Ba& je tako nekako! On 'itavo vrijeme ne&to omjera i rad bi je zavarao ili odmaknuo s mjesta gdje je. Po(e velikim koracima do pend"era, pogleda van: Jo& su u crkvi. %ta ti nisi i&la tamo?... *UR*A kao da ide za nekom drugom misli: Sve se djevojke poudale. Samo ona ne !e, samo ona ne smije. HAJDUK: Tko? *UR*A: Ona. Grje&nica. I kako je one no!i plakala preda mnom. I molila me, da nikom ne ka"em. A ja sam Boga molila da joj oprosti: - Gospodi pomiluj! Gospodi pomiluj! - HAJDUK: Dobro si u'inila! *UR*A: V imja Oca i Sina... Mrmlje i kri"a se... Amin!... Zvona opet zazvone. Puni zvukovi u blizini. HAJDUK: Svr&ilo je! U"urba se, po(e do uzglavlja Marinog i stavi poda nj jabuku u kojoj je usje'en dukat.

59

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 60: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

*UR*A: V imja Oca i Sina... Mrmlje i kri"a se... Amin! HAJDUK ho!e da povede *ur(u, da ne bi uzela njegove jabuke i uzme je ispod ruke: Do(i, 'uje& - zvona zvone, svr&ilo je u crkvi... *UR*A se lecne, pogleda u Hajduka i kao da ga prepoznaje otrgne se, naglo: Pusti me! HAJDUK uznemiren: Umiri se! Ne boj se... *UR*A: Odlazi! Odlazi! Ubit !e te! Ulovit !e te! HAJDUK umiruje ju: Ne !e mene niko! Ne boj se! Do(i k sebi, djevojko! *UR*A prestra&ena, vodi ga hitro k izlazu: Ovamo... sakri se! Eto ih? HAJDUK kod izlaza, popu&ta joj u svemu: Jest, jest... Ostani ti samo ovdje... a ja !u ovuda... Po&to ona ponovno vi'e, stavlja joj ruku na usta: Dosta... dosta... Izlazi. *UR*A jako: Maro! Maro! Na vratima u dnu: Do&ao je! Hajduk! Krstan! Krstan! Uleti DAMJANOVA MAJKA, sva u crno, i REDU%A. MAJKA pritr'i: %ta je, za Boga, &ta ona radi ovdje! REDU%A: *ur(a!... *UR*A sva izvan sebe: On je! Pustite ga! Pustite ga nek pobjegne! MAJKA: Odvedimo je odavle! Miruj, dijete, miruj! Bogorodice, pomozi! *UR*A gr'i rukama: Maro! Maro! Krstan je do&ao! Na& Krstan! Tvoj Krstan! Pla'e o'ajno. REDU%A: Uvijek ono isto! Sirota! MAJKA vodi s REDU%OM *UR*U: Do(i! Do(i!... Upravo u ovaj 'as! Ne mo"e& je sad ni voditi ku!i!... Svi izlaze. Zvona dalje zvone. #uju se prekinuti glasovi *UR*E, koji se po malo izgube. Pauza. Napokon u(u TRI DJEVOJKE i po(u do pend"era, uzmu ondje ostavljene tri ko&are i bacaju slatki&e na gomilu svijeta i dje'urlije, koji pod ku!om "amore i galame. PRVA DJEVOJKA ulaze!i: Dolaze! Sad dolaze. DRUGA za njom: Brzo! Brzo! PRVA ve! kraj pend"era: Eno ih. Bo"e moj, "uta li je! Kao da je od voska! TRE$A: Ovo nisu svatovi... Ovo je ukop! PRVA: Bez pucanja i svilenih marama! DRUGA: Bez svira'a i gadljara! PRVA: Bez konja i nakonj'eta! TRE$A: Kapetan Nikola nije htio nikakove slave! PRVA: Meni se, bome, ne !e bacati ni ovo... TRE$A: To je samo tako, radi djece! Bacimo jo& to malo... Baca. PRVA: Samo da se *ur(a umiri, kad svatovi u(u u ku!u... DRUGA: Ve! se je primirila! Baca. PRVA: Ja sam 'ula da se Mara nije htjela ni udavati od tuge. Baca. TRE$A: Pa da, htjela je u kalu(erice...

60

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 61: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DRUGA: Gledaj! Jedva koraca! Prestanu bacati. TRE$A: Dr"i oca za ruku, kao da !e pasti! Nisam nikad vidjela da se dvije sestre tako vole. PRVA: Ko da su blizanice! Gleda pod pend"er: Evo ih! TRE$A: Po(imo im u susret! Odlaze sve tri odnose!i sobom ko&arice. Pozornica opet za 'as prazna. Zvona su prestala. Me(utim 'uje se na ulici "amor. Kroz unutarnji pend"er vidi se tu i tamo pro!i po koja osoba. Sve odaje neku mirnu, dostojanstvenu sve'anost, bez velike radosti: kao da ne&to ti&ti duhove. Napokon u(e na vrata u dnu DAMJANOVA MAJKA, uza nju REDU%A, TRI DJEVOJKE i postave se u o'ekivanje, malo zatim ulazi s desna KAPETAN i vodi za ruku MARU, za njima DAMJAN sa KUMOVIMA. Kapetan je odjeven u sve'ano cetinsko ruho, sa ja'ermom i zlatnim tokama, okovanom pa&nja'om za kojom su dvije kubure i jatagan. Mara u kami"oli i bijeloj plisiranoj suknji, sa plavim kro"etom koji je na prsima vezan povezama, sa pucima od zlata, iz &irokih bijelih rukava od ko&ulje izviruju njezine ruke gole do lakata, oki!ene zlatnim burmama. U u&ima duge min(u&e. Gologlava je: po'e&ljana je sa rezom u sredini, a pletenice joj omotane kao vijenac oko glave. Dvije velike zlatne filigranske igle, kako ih izra(uju splitski zlatari, kri"aju se u njezinoj kosi. Lijevom rukom dr"i o'evu ruku, a drugom dr"i gr'evito vjen'anu krunu od smilja, koju je te&kom gestom, na ulazu, digla s glave. Damjan je u dugoj sve!eni'koj haljini, gologlav, miran. Duga mu se kosa spu&ta preko zatiljka, br'i!i su mu sitni, crni i rijetka bradica. Kumovi u jednakoj cetinskoj napravi kao i Kapetan. Kad je grupa u&la stane pred Damjanovu Majku. KAPETAN Mari: Daj mi, k!erko, krunu! MARA pu&ta o'evu ruku i uzimlje lijevom rukom krunu iz desne i pru"a je ocu bez rije'i. KAPETAN Majci: Sestro, evo ti mladost i djevoja&tvo moga djeteta, u kome je sav mu&ki ponos moga doma, sva toplina moje krvi i sva pitomost i podatljivost njezine majke. S njom odlazi ispod moga krova posljednja radost. Nek ona ovdje unese sve ono, &to se je sre!a ustru'avala donijeti u moju ku!u. Primi je i 'uvaj je, jer je u njoj veliko dobro! MAJKA prima krunu i predade je Redu&i i u 'asu kad ra&iri ruke da zagrli Maru. MARA se baci ocu oko vrata i zapla'e: O'e! O'e! KAPETAN vidno ganut, ali 'vrst i nepopustljiv: Dijete, Maro, umiri se! MAJKA: Kapetane, od djetinjstva je na&e tvoje dijete, ona "ivi me(u ovim zidovima i puni ove odaje od prvog dana svoga "ivota. Moj pokojnik je rekao, jo& kad se ona krstila: ona !e biti Damjanova! I tako bi. Blagoslovljen dan, u koji ona prelazi na& prag! Do(i, du&o moga djeteta, da te zagrlim! KAPETAN otkine polako Maru od sebe i pola"e ju u naru'aj Damjanove majke. MAJKA je primi i poljubi: Dobro do&la! Onda je preda Redu&i. REDU%A je primi i poljubi: Dobro do&la! Preda je prvoj Djevojci. PRVA DJEVOJKA je primi i poljubi: Dobro do&la! Preda je drugoj Djevojci.

61

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 62: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DRUGA je primi i poljubi: Dobro do&la! Preda je tre!oj. MARA u naru'aju tre!e Djevojke klone. TRE$A: Pomozite! Ostale Djevojke i Majka sakupe se oko nje. MAJKA: Ovamo... na postelju! Vode Maru k postelji i sjednu je. KAPETAN i DAMJAN priteku: %ta je? %ta joj je? REDU%A: Mala omaglica! MAJKA: Bit !e od ganu!a. MARA tiho: *ur(a! MAJKA: Dolje je, du&o, u mojoj komori! Miruje. MARA bri&e rukom 'elo, di"e se, "enske je jo& dr"e, al Majka im da znak, da je puste, onda ona po(e do prozora, nasloni se na 'as i gleda van. KAPETAN: Sa(imo mi mu&ki dolje... DAMJAN Redu&i: Po(i i ti... Iznesi kola' i rakiju! Mu&ki se udalje, a za njima i "enske. Ostanu sami Damjan i Mara. DAMJAN pri(e k njoj: Je li ti opet dobro? MARA: Jest, Damjane! DAMJAN: Ne "alosti se toliko. Sretna je ona u svom du&evnom ubo&tvu... MARA: Uistinu, sretna je. Pauza. Ona sjedne na kov'eg, on stane do nje, miluje je po glavi i preko 'ela. DAMJAN: #elo ti je kao hladna plo'a. MARA: Damjane, meni se je danas ne&to 'udno pri'inilo. Kad smo izlazili iz crkve, bio je me(u svijetom i jedan nepoznat prosjak. DAMJAN: O &tapu. Jest, vidio sam. Onaj nije iz mjesta. MARA: A odakle? DAMJAN: Pa valjda iz okolice. Ovakovi saznaju za svadbe i slave, pa salete da &to saberu. MARA: Nije ono prosjak, Damjane! DAMJAN: Da tko bi bio? MARA: Hajduk Krstan. DAMJAN: Bog s tobom, Maro! Ti si uzbu(ena i vidi& koje&ta. MARA: Ono je hajduk Krstan, kad ti velim.

62

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 63: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DAMJAN: Mo"da i je. Dodijali mu vukovi u planini i sa&ao me(u ljude! MARA: Misli&! DAMJAN: Pa da. #ula si, da je povratio sve &to je oteo, pa se mo"da zaustavio, da vidi tvoje svatove. Zacijelo ne mo"e da zaboravi kako si ga onda zaklonila od onih, &to su ga proganjali... MARA: Jest, Damjane, to on ne mo"e da zaboravi. Ne mogu ni ja. Digne se, po(e polako do postelje, odgrne uzglavlje i vidi jabuku. Ah! DAMJAN: %ta je? MARA uzme jabuku: Jabuka, a u nju usje'en dukat. Ovo je glas za me. Ovo je zapovijed za me. Ova jabuka pod mojim uzglavljem zna'i: idi, i ne 'asi ni trenutka. Damjane, pusti me... DAMJAN: %ta je tebi, du&o, ti vidi& utvare... Bolesna si. MARA: Pusti me... Vani se 'uje nekakva galama. DAMJAN: Kud !e& - Maro... po &to... GLAS izvana na ulici: Kapetane... Kapetane... MARA: %ta je to? Prestravljena o'ekuje. DAMJAN potr'i k prozoru: Zovu oca... GLAS u ku!i: Kapetane... Naglo uleti VASO SPONAR u sobu. VASO sav izvan sebe: Gdje je kapetan Nikola... gdje je... Zovite ga... KAPETAN: %ta je? Govori! KAPETAN ulazi, za njim KUMOVI: VASO sav uzbu(en do paroksizma: Imam ga! Sad mi ne !e pobje!i! Do(i da mu sudi&... KAPETAN: Stani, 'ovje'e, ti si poludio... VASO: I jesam, kapetane! Od radosti! Sad ga ne !e& pustiti da umakne... #uvaju ga 'etiri rondara... KAPETAN: Tko? %ta? VASO: Krstan! Haramija i razbojnik! No!as mi je povratio ukradene konje. Mislio je, da !e me tim umiriti... Al ja ho!u glavu za glavu! DAMJAN: Opila te mr"nja, Vaso, i ti ne zna& &ta radi&... VASO: Jest, mladi bogougodni'e. Jest, zubima !u kidat ko"u sa njega! Al kako sam ga samo ukebao!... O &tapu je i&ao, bisage preko ramena, otrcan kao prosjak... KAPETAN: Pa gdje je sad? VASO: U apsani. Evo ti klju'e. Baca preda nj velike klju'e. I triest dukata je mojih... MARA na jednom plane: Vodite ga... Napolje! Napolje s tim krvnikom. Svi se skupe oko Mare.

63

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 64: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

VASO: )ao ti je, je li, &to nije amo pribjegao, u tvoj (erdek! Ali znam ja sve: dolazio je on amo, i vidio je, da sam mu za petama... MARA: Vodite ga... Damjane, &ta radi ta sotona ovdje? Napolje... VASO koga po malo guraju napolje: Ovaj ga put ne !e& spasiti. Visjet !e on, mlada popadijo! Kapetanu: A ti, do(i, i vr&i zakon!... Odlazi. MARA klone na kov'eg. KAPETAN: Bjesomu'an li je! Zao i gramzljiv, kao da nije od majke ro(en! %ta veli&, Damjane? DAMJAN: Mr"nja i pohota ne bi smjele krojiti pravdu! KAPETAN: E pa i ne !e! Po(imo, ljudi, da vidimo &ta je. Odlazi sa kumovima. Pauza. Mara je ostala sjede!i na kov'egu, i gleda preda se beznadnim i bolnim okom. Sve su njezine odluke i&'ezle. Predala se je neizbje"ivom udesu. DAMJAN stoji podalje, iza nje, gleda je i 'eka &ta !e ona. Kad vidi, da onu ne govori, odva"i se, stavi ruku na njezino rame i re'e polako: Maro, htjela si nekamo... za&to ne ide&? MARA sakrije lice u ruke. DAMJAN: Za&to ne govori&? MARA ne odgovara. DAMJAN: Za&to mi se ne povjeri&? Ja znam. Ti si htjela da ponovo sakrije& onog 'ovjeka... Smilio ti se. MARA odlu'i se, digne se: Ne, Damjane. Nije tako. DAMJAN gleda za njom, iznena(en: Da kako? MARA: Ja sam htjela s njime pobje!i. Pobje!i u planinu, me(u provalnike i otima'e, me(u lupe"e i razbojnike. Tamo je moje mjesto! DAMJAN: Maro! Ti si obezumila - ti si kao i *ur(a... MARA: Nisam, Damjane. Ja sam pri zdravoj pameti. Ja znam &ta 'inim i &ta govorim. Nisam nikad jasnije mislila nego sada. Velim ti: htjela sam pobje!i, s njim, s hajdukom Krstanom. DAMJAN: Pa za&to... po &to - MARA: Jer ja sam hajdu'ka nevjesta. DAMJAN: Bog te vidio!... Bog te prosvijetlio! MARA: Nema to s Bogom posla, Damjane. To je sve sotona sapleo i zamrsio. Sad valja da se motamo u toj zamrsici. DAMJAN: Ja te se bojim, dijete... Okrene se naglo i ho!e da po(e: Majko! Majko! MARA sko'i preda nj: Ne zovi je. Ne mo"e ona tu da pomogne. Ni tvoja, ni bo"ja mati. DAMJAN: Al govori... govori... Ja te ne razumijem... MARA: Razumjet !e&, Damjane... sve !e& razumjeti i ako je to preko svih granica strahovito... Priznat !u ti sve... i ako se ja, evo ima deset nedjelja, nisam usudila ni da sama sebi priznam. Ni&ta ti ne !u sakriti: vidjet !e& mi du&u i tijelo onakove kakovi jesu, pokazat !u svu gubu &to je u meni i na meni, sav gad i jad, pa da onda vidimo, &ta !e tvoj Bog na to re!i... DAMJAN: Maro...

64

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 65: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: Da, da, pa da vidimo onda ho!e& li na!i rije'i utjehe, rije'i opro&tenja... Padne na stolac. DAMJAN: Govori, &ta si u'inila? MARA: %ta sam u'inila? Prokleti onaj gramzljivac, koji me je omeo, i nije mi dao da me nestane, da ne moram vlastitim rukama rezati tvoje srce... DAMJAN: Mi, &to Bogu slu"imo, mo"emo sve 'uti i podnijeti... MARA: Ne precjenjuj svoje snage, Damjane! Ne potcjenjuj moga zlo'ina... DAMJAN: I Hrist je tri puta padao pod teretom svoga krsta. MARA: Pa je napokon, pribit, na njemu izdahnuo... DAMJAN: Al je i uskrsnuo! MARA: E - pa onda slu&aj. Ti se sje!a& dobro one ve'eri kad si odlazio po zadnji put u manastir. U onoj tamnoj komori bio je zatvoren Hajduk, a mi smo ostali sami. Ja sam te one ve'eri mnogo voljela. Ne znam, jesi li ti zaboravio, al ja pamtim dobro, da bi ti najradije bila dala sebe 'itavu, da me dr"i& i miluje&, da me nekamo odnese& i uzme& moju mladost. One ve'eri bila sam sva pijana od svoga "enstva... Kao divlja vu'ica kad tra"i kurjaka da je zasko'i... DAMJAN sav u 'udu: Kako ti govori&... MARA: Kako jest, Damjane! Ne mo"e se to poljep&avati stidljivim rije'ima ni ubla"ivati plahim zaobila"enjem. Ja nisam ovdje na ispovijedi, pa da govorim na pola usta. Ja sam sada na priznanju, a priznanje je ogledalo, koje odrazuje samo ono &to jest i kako jest. Zato slu&aj dobro! One ve'eri htjela sam se rasuti od podatljivosti. Htjela sam se saviti od grije&ne dra"i kao vrbin prut. Bila sam "edna i po"udna na ljubav kao suha zemlja na ljetni &kropac... i da si me uzeo i obljubio... DAMJAN: Mi nismo bili mu" i "ena... MARA: Jest, ti govori& pravo. Ali krv za to ne pita. Sedam godina da ta krv mene vitla i mota i probija. Od svoje 'etrnaeste godine davim je i gu&im kao zmiju &to se ugnje'iti ne da. Trga moje sne kao konce, trese mojom posteljom kao da le"im na "rvnju, sad mi su&i jezik i nepce, sad zuji u uhu i mozgu, a onda opet gmi"e ispod ko"e i struji, struji... da poludi&. Pa pritiskala sam svoja uzglavlja, grlila stabla pred ku!om i bacala se u travu 'upaju!i je zubima, tra"e!i pod njom raspucanu zemlju, utapaju!i svoja usta u one svje"e pukotine. DAMJAN: Ja te vi&e ne prepoznajem... %ta se je s tobom dogodilo? MARA: Ti si dolazio ku!i iz tvoje &kole, plah i dobar, govorio si mi &to je u svetim knjigama, &to je u bo"jim zapovijedima... Ti si nazivao njegovim blagoslovom svaku ovcu &to je na vrijeme zabrenjila i svaku kravu &to je ostala steona, ti si pazio da se golubovi redovito pare, da se psi kote... Kalamio si &trklje vo!ke, obrezavao lozu nek propu&ti svoje sokove, a nikad nisi mario da upita& je li ja mogu da podnosim svoju mladost... DAMJAN: Nije 'ovjek "ivotinja bez razuma, Maro; u nama je krst... MARA: %ta mo"e svijest i krst proti mesu? I tako sam ja do'ekala onu ve'er, Damjane. Onu ve'er, kad je u meni gorio sav prkos i sva snaga mojih godina. Ti si oti&ao. Otac i *ur(a su legli a ja sam ostala da zapre!em vatru i zapalim kandilo pred ikonom, &to se bilo ugasnulo... DAMJAN: One ve'eri se ugasnulo kandilo? MARA: Prvi put poslije smrti materine. Ugaslo se upravo u mojoj ruci. Prestra&ila sam se i po'ela da se molim. Na jednom je on zakucao na vrata... DAMJAN: Tko? MARA: Krstan. Htio je da mu otvorim. #uo je da sam sama. Iz po'etka nisam htjela otvoriti i htjela sam da zovnem oca, al on re'e, da mi ima re!i par besjeda. Sjeli smo kraj ognji&ta. Pripovijedio mi je, da je jo& one ve'eri dok je bio s ocem na samu, tra"io da me dade njemu za "enu. DAMJAN: Tebe? Od oca? Otac mi nije o tom ni&ta rekao.

65

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 66: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: #emu da ti i govori? Odbio ga je i onako. Al dok je on meni sve to pripovijedao, umetao je neke 'udne rije'i o volenju, smotao moju volju, pomutio moju svijest, uzeo me, uhvatio mi prsi zubima, ponio me u onu izbu gore, i bacio me o zemlju. Bacio me svom snagom: kao lupe" kov'eg kad ga ho!e silom da otvori. I nisam se ni makla. Gdje sam pala tu sam i ostala. A onda sam bila njegova! DAMJAN se lako gane, pokrije rukom lice. MARA: Kad sam do&la k sebi, sko'ila sam, uzela njegovu kuburu i htjela mu je sasuti u glavu. Al moja je snaga bila u onaj 'as kao u mu&ice. On mi savije obe ruke, odbaci kuburu, sjede me na svoje krilo i po'e da me miri i miluje, da me preklinje. I re'e: kako sam ja sada njegova, kako bi on odmah u taj mah sa mnom pobjegao, al boji se, da nas ne ulove gadovi, &to su ga natjerali u na&u ku!u; kako !e on do!i po me 'im bude mogao, odre!i se hajdu'ije i postati 'ovjekom. Nek samo gledam svake ve'eri pod svoje uzglavlje i kad na(em pod njim jabuku, u kojoj je usje'en dukat, nek odmah odletim do mlinica: tamo !e me on 'ekati. I malo po malo u"ivljavala sam se u to njegovo pri'anje i predavala mu se posvema. Sve je iz mene nestalo &to je do tada sa'injalo moj "ivot. Nit sam mislila na oca, koji je u taj mah mirno spavao, ni na te, koji si onda, kroz no! i pusto&, ja&io prema manastiru. Sve se preobratilo u meni. Tako lako i jednostavno. Kao da prevrne& ruku. Evo ovako. Gesta. Polegla sam svoju glavu na njegovo krilo, i milovala njegovo navorasto, opaljeno lice i turala svoje prste u njegove vru!e usne. Voljela sam ga. I bila sam sretna, da je sve to tako!

Pauza. DAMJAN nakon nekoliko trenutaka: Kako je te&ko slu&ati sve to! MARA: Znam, Damjane! Znam, da ti se cijepa srce kao da je od &kriljevca. Ali ne !u da ti sakrijem ni&ta. Ho!u da sam pred tobom kao dijete pred bo"jim licem kad ga utapaju u krstionicu... I nisi samo ti na mojoj du&i! DAMJAN: %ta si jo& u'inila? MARA: Dok sam tako le"ala na njegovim koljenima, otvore se vrata i u(e *ur(a. Kriknula je od straha ili u"asa, ne znam, i stala da zove oca. - Dr"i je! Ustavi je - doviknem ja njemu, koji je ve! stajao na nogama. On poleti za njom, uhvati je, donese je u onu komoru - al ona je po'ela da lomata rukama oko sebe i da vi'e kao mahnita. #udim se, da otac nije 'uo njezina kri'anja. - Za'epi joj usta! Za'epi joj usta! - govorila sam. A Krstan uze &udar i strpa joj ga u zube. Onda ju zave"e konopcem, podi"e vrata&ca nad otvorom, gdje su basamaci i turi je unutra. DAMJAN: Strahota! MARA: Jest. Strahota. Al &to se je tu moglo u'initi? Tada se je spremio na bijeg. Ja sam najprije sa&la u ba&tu da vidim, da li ne vreba tkogod, a kad nisam vidjela nikoga, onda je i on sa&ao, zagrlio me i rekao: - Idi, djevojko, kad bilo da bilo do! !u po te! - Ostala sam jo& dugo na onim niskim vratima, gledala kako se vere kroz d"bunove i grme" dok se nije izgubio. Sve moje misli i&le su za njim. Nisam ni marila da se moja koljena lome od umora, ni osjetila otvorene rane ljubavi koje su me o&tro bolile. Zaboravila sam i ono jadno stvorenje gore, zavezano i onijemljeno. Tek iza dugog vremena razaberem njezino te&ko stenjanje. Poletim zaprepa&tena, razve"em jadnicu, istrgnem joj maramu iz usta i pomognem joj da si(e u sobu. Preklinjala sam je, da mu'i, da ni&ta nikom ne govori, da ne izda svoje Mare, a ona je slu&ala, slu&ala i na jednom po'ela da pjeva, da bunca, da tepa... I kako onda tako i sada... DAMJAN: A &ta si rekla ocu?

66

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 67: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

MARA: Probudila sam ga i rekla da je sestri zlo. Onda smo oboje oko nje i uza nju i ostali tako do zore, dok nismo klonuli i zaspali, jedno uz drugo, kao tri ugasnuta kandila... DAMJAN: A njega nisi vi&e vidila? MARA: Nisam. #ekala sam ga, da me odvede. Dan na dan u bolesnoj nestrpljivosti. Svake ve'eri podizala sam svoje uzglavlje i tra"ila jabuku sa usje'enim dukatom. Al od njega ni traga. Propitkivala se tu i tamo - ali ni&ta. Ve! sam bila i o'ajala. Pribli"avao se je ovaj dan, a nisam znala kako da mu se otmem. - Otac! otac! - to je bila najstra&nija briga. %ta !e re!i on, ako mu re'em za&to ne mogu biti tvoja! I molila sam ga da me pusti u kalu(erice... Al on je zaplakao kao godina. Nikad ga nisam vidjela u suzama! I govorio: - A mene ostavlja& sa ovom jadnom lu(akinjom i pu&ta& me da umrem gledaju!i u njezine mrtve o'i! - Onda sam odlu'ila, ako on ne do(e, po!i za te i, prije nego legnem s tobom u ovu postelju, sve ti re!i i otkriti... A &to je bilo danas to si vidio i sam. U posljednji 'as on je do&ao i htjela sam k njemu: jer ja sam njegova, Damjane, njegova sam ko &to tvoja nisam!... Pauza. Sad zna& sve, sad 'ini od mene &ta te volja! Pogazi me - popljuj me - jer ja znam, da nisam dostojna ni da bri&em pra&inu sa tvoje obu!e... Ona se baci preda nj i pokrije njegove noge svojim licem. DAMJAN ju gleda mirnim i preobra"enim pogledom: Ustani, "eno! MARA: Pusti me, pusti me ovdje u najgorem poni"enju pred tobom! Nek puzem kao gadljiv crv oko tvojih nogu... malena i poga"ena ko &to nije bila "ena na svijetu... DAMJAN stro"im glasom: Digni se, kad ti velim! MARA u prvi 'as dirnuta tvrdo!om njegove zapovijedi, onda pru"i ruke prama njemu: Ne mogu... nemam snage... DAMJAN kao da ho!e da je primi za ruku, al se odmah ustegne i pogleda je onako skupljenu na tlima: %ta si u'inila od sebe! MARA: %ta je meni do mene... al ti... ti... DAMJAN: Jest - i ja! Nikad nisam na se mislio do ovoga 'asa; al evo sada: 'ini mi se da stojim pred svojom oskvrnutom crkvom! S tobom prestaje sve &to mi je morala dati zemlja. Ono &ta bi pretvorilo moj "ivot u radostan mir, &ta bi mi darovalo vedru znati"elju. Jer ti si morala biti moja prva i najve!a "rtva Bogu. Zlatni sud u kojemu bi njemu prikazao svoju ljubav. Kadionik iz kojeg bi se dizali sretni oblaci moje zahvalnosti... Putir moga "ivota... MARA po(e na koljenima prama njemu i pru"i ruke: Oprosti... oprosti... DAMJAN: %ta !u da mu pru"im sutra u prvoj svojoj slu"bi? Zar da mu donesem na dlanovima tvoje srce od koga !e on otkrenuti sveti obraz? Kako da mu re'em: - Evo, ovo je srce tvoje: blagoslovi ga? - Kako da mu ka"em: - Gledaj, evo "ene... Posveti je, u'ini je majkom! - MARA digne se: Istjeraj me, baci me na testu... baci me na testu... DAMJAN: Kakav bih ja bio 'ovjek i sluga bo"ji da to u'inim i da te predam sramoti? Stra&no jest: &to dolazi& pod ovaj krov neposve!ena i nepriznata. Stra&no jest: &to mora& ostati ovdje kao varljiva sre!a i la"ni blagoslov... MARA: Ne, ne, Damjane... DAMJAN hladno, odlu'no: Jer mi smo samo pred svijetom jedno: pred Bogom nismo. Bla"e: Al ako se i ne !e na&i "ivoti sliti u jedan udesni "ljeb, to isto ostani pod mojim krovom: budi pomaga', budi oslon mojoj materi i doma!ica ovoj ku!i. Ja ne nosim u sebi "albe na te. MARA: Ti i jesi dobar, Damjane - al ja ne zaslu"ujem svega toga... ja ne znam, &ta !u ako sutra bude druk'ije... DAMJAN: Kako to? MARA: Ako on do(e?

67

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 68: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DAMJAN: Bog ravna na&e staze. Po!i !e& dakle i ti po onoj, koju on prostre pred tobom... Krstan je za sada u rukama zakona... MARA iznenada, sna"no: Izbavi ga... Izbavi ga... DAMJAN pogleda ju za tren, a onda uvjereno: I to !u poku&ati, jer bih to za svakoga u'inio. Al bojim se... MARA: Izbavi ga... ti to mo"e&! Slu"it !u ti kao ropkinja, dvorit !u te kao kmetica, cjelivat !u zemlju po kojoj hodi&, bit !u otira' tvojih nogu, tvoje posljednje pa&'e! Spasi ga... DAMJAN gleda ju dugo, onda: Kako ga golemo voli&! REDU%A u(e: Damjane, poslali su po te sa suda. Da do(e& odmah. DAMJAN: Po&to? REDU%A: Da dade& svetu popudbinu onom razbojniku. Vje&at !e ga. MARA krikne i nasrne na nj: Damjane... Ne daj ga! DAMJAN Redu&i, koja zatim ode: Eto me odmah... MARA: Izbavi ga... Damjane... Izbavi ga... DAMJAN: Umiri se. Izbavit !u ga: ili od njegovih krvnika il od bo"je srd"be... Odlazi. MARA zavapi: Krstane! Krstane! I sru&i se na postelju. Pauza. Pomalo ulazi *UR*A, gleda naokolo plaho i nesigurno, pjevucka potiho u sebi onu svoju melodiju od prije, onda opazi Maru preba'enu preko uzglavlja, pribli"i se, klekne do nje na zemlju i nijemo polo"i svoju glavu na njezino krilo. MARA se ispravi, vidi je, razmek&a se i stavi ruku na njezinu glavu: *ur(a! *UR*A jo& uvijek u istoj pozi: #uje&, Maro... je li istina da sam ja mrtva? MARA malko oklijeva, pomiluje je gr'evitom toplinom i onda re'e: Jest, du&o. Mrtve smo i ti i ja. Samo nas jo& treba ukopati.

(Zavjesa pada polagano.)

68

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 69: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

TRE&I %AS Pozornica kao u II. 'asu. Nema vi&e ogledala, jednako je nestalo i ru"marina. Kroz pend"ere, &to gledaju napolje, vidi se proljetni pejsa": drve!e se zeleni u svje"oj proljetnoj napravi. Kroz pend"ere, &to gledaju u Damjanovu sobu, vidi se &tionik sa dvjema otvorenim velikim knjigama. Na stoli!u kraj kreveta vr' sa vodom. Ostalo je sve kao i prije. Kad se digne zavjesa, svanjiva dan i njegovo rumeno svijetlo pomalo napunja &irine horizonta i provaljuje u obe, skoro mra'ne, sobe. Tijekom radnje razdanit !e se potpuno i iza!i !e sunce, rasiplju!i se kroz otvorene pend"ere u sobu. Pozornica je za 'as prazna. Onda nakon pauze 'uje se buka i "amor. To se pribli"uju BOLESNICI, koji dolaze k Damjanu, da ih izlije'i. Najprije u(e jedan HROMI, na dvjema &ljakama, sjedne se na prvi !o&ak &krinje pred posteljom, uz koju prisloni &ljake. Za njim navale ostali. Ima me(u njima slijepih, kljastih, uzetih, jekti'avih, padavi'avih, bjesomu'nih, &enutih -: "ena i mu&karaca u raznoj dobi, a i po koje dijete. To je upravo groteskno-makabristi'ka grupa. Iznaka"eni od bolesti i sakatosti, izderani, ne'isti, prosti tipovi sa nezatomljenim instinktima i egoisti'kim brutalitetom, koji je zajedni'ki svim prezrenima i odba'enima. Mnogi trpe od svojih boli. Neki se previjaju od muke. Kad hodaju: idu ili uspravno uz pomo! &ljaka i gigalja ili pognuto uz pomo! &tapa, ili 'u'nuto uz pomo! lopatica a jedan 'ak i 'etverono&ke kao opica. Poredaju se kojekuda po sobi i sjednu na zemlju, na &krinje, na klupe: jedni protegnuti, drugi zgr'eni, neki opet uko'eni, a neki u prkosnom i izazovnom stavu. Pogdjekoji re"i kao pseto na svog susjeda, mnogi se gica i nemiran je u gestama, razgovorljiv. Poneki od njih vadi iz svoje torbe kruha i jede. Njihov je ulaz vrlo bu'an, a nastupaju kao da dolaze po neko svoje pravo, a ne po neo'ekivanu i 'udotvornu milost. Razgovor koji sada slijedi nije nego niz upadica, ispremije&an smijehom i ruganjem, lupanjem &tapova, udaranjem dlanova, po kojim vriskom ili zvi"dukom. HROMI neobi'nom hitrinom ulazi i sjedne: Danas je na meni red. Ja sam danas prvi. Da! Godinu dana ve! prosja'im za ove traljave noge. Vjeruje& li ti, da on to mo"e? UZETI u(e za njim i sjede na zemlju kraj njega: Vjerujem. On je tolike izlije'io. KLJASTI: On je svetac! HROMI: Hm! Svetac! Mani, dragi moj! Da je on svetac ozdravio bi on sve nas u jedan mah! UZETI: Ako i nije svetac, al ono zna da 'ara. Ti si samo nestrpljiv i ne vjeruje&! HROMI: Vjerovat !u, kad stanem na zdrave noge! Jednom Jekti'avom, koji se je &!u!urio uza nj: Odlazi otale, ka&ljavi gade! Ba& nisi imao drugog mjesta neg uza me! Uzme &ljaku i goni ga. JEKTI#AVI: %ta re"i& kao kurjak! Sjest !u gdje mi je ugodnije! HROMI mahne &ljakom: Odlazi, kad ti velim! Pljuca& tu tvoju jektikavu balu oko sebe i gadi& mi se! JEKTI#AVI: Radije gledaj ti na tvoje osu&ene panje; ne mo"e& ni da korakne&, a htio bi da je cio svijet tvoj. HROMI uhvati ga za kose: Al za to su mi ruke zdrave! JEKTI#AVI zakri'i: Pomozite! Ubit !e me! Zagu&i se u ka&ljanju, dok neki prisko'i&e da ih razdijele, govore!i: - Na stranu! - Prestanite. HROMI gleda nasladom kako se Jekti'avi davi u ka&lju: Zagu&io se da bog da! SLIJEPA MLADA )ENA: Je li on kojeg slijepca od poroda izlije'io? PADAVI#AR koji ju dr"i neprestano ispod ruke: Jest. Zar ti to ne zna&? Stefanova Simeuna bila je kô i ti, a on joj je samo pogladio ve(e i progledala je...

69

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 70: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

SLIJEPA MLADA )ENA: Progledala, veli&? Oh, Bo"e, hvala ti! HROMI: Vjeruje& li u to? PADAVI#AR: Pa za&to dolazi& amo, 'andrljiv'e? HROMI: Da gledam tebe kako pada& i slini& kao spu"! PADAVI#AR Slijepoj "eni: Jesi li ti prvi put ovdje? SLIJEPA MLADA )ENA: Jesam, prvi put. PADAVI#AR: A otkle si ti! SLIJEPA MLADA )ENA: Sa Uni&ta. HROMI: Aha! Tamo gdje se kote lupe"i! SLIJEPA MLADA )ENA: Tko je onaj poganin &to tako govori? PADAVI#AR: Nakaza jedna, curo! Huli Boga i ho!e milost od Boga! HROMI: Mogla si izabrati boljeg (uvegliju, djevojko, od tog drljavca! MNOGI BOLESNICI: Mu'i, bezdu&ni'e! Prestani! Bog !e te jo& gore pedepsati! Mir! HROMI: Svi ste vi kukavice! Puzavci! Gmilite pred tim va&im Bogom kao crvi, a on vas je iznakazio, izgrdio, iznakaradio, osmradio, ogadio... Ali ja, ja se ne dam! Ja ga ne molim... ja tra"im od njega da u'ini od mene 'ovjeka kao i od drugih. To je moje pravo! Stoji napisano da nas je on stvorio na svoju sliku i priliku! Mora da je lijep taj stvoritelj, 'ija sam ja slika i prilika! BOLESNICI ve!im dijelom uzbu(eni radi ovog hulenja, dok drugi ostaju apati'ni i ne haju ni za &to: %ta se kopuni&? Onijemio da bog da! Za'epi mu ona pogana usta! Prestani! Sotona je u njemu! SLIJEPA MLADA )ENA: Oholica je on velika! Prkosnik! PADAVI#AR: Pusti ga! Taki je on uvijek! MALO DJEVOJ#E u !o&ku kraj postelje, uz mater, koja dr"i u naru'ju drugo bolesno dijete: Mamo, kad !e do!i svetac? MATI: Do! !e, zlato, do! !e! DJEVOJ#E: Ja se bojim onoga 'ovjeka... MATI: Ne mo"e on ni&ta, janje! Samo laje... SULUDA DJEVOJKA smije se glasno u op!em "amoru: Stojane! Stojane! HROMI: I ta je ve! dodijala sa svojim Stojanom. Ako joj on i vrati pamet, ne !e Stojana! JEKTI#AVA )ENA: Ja sam se za svojim osu&ila, pa mi ni to nije pomoglo! HROMI porugom Jekti'avoj "eni: Soli na rep, slatko &e!er'e! Smijeh i buka. BJESOMU#NIK lijep mladi!, u ekstazi: Bijela "ena oslobodit !e me moga pakla. Primit !e me za ruku i povesti u crkvu. Kleknut !emo pred svaku ikonu, a ja !u poljubiti mjesto, gdje su kle'ala njezina bijela koljena. Izvadit !e ona pakao iz mene, i u!i sama u moje srce... HROMI jednom bolesniku &to stoji pokraj Bjesomu'nika: Panta, zvrcni ga malo &tapom po glavi! SLIJEPA MLADA )ENA: Tko je onaj &to govori o bijeloj "eni? PADAVI#AR: Jovo, iz Koljana, bjesomu'nik! Sedamdeset i sedam bijesova je u njemu. Bo"e sa'uvaj, kad stanu da ga mu'e! SLIJEPA MLADA )ENA: Tako je ugodan njegov glas, kao jutrnje zvono. KLJASTI: Sve su "ene jednake: gle, slijepa je, pa ipak 'uje da je Jovo lijep momak! HROMI: Okladio bih se da vidi! PADAVI#AR: Tako ti Boga vidio! JEKTI#AVA )ENA pla'e: Umrijet !u! Umrijet !u!

70

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 71: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DRUGI UZETI kraj nje: Ne kam'i, "eno! Svima nama je te&ko! %ta bi bilo da svi zaurli'emo? HROMI: Pjevaj! Radije pjevaj! Gle, kako ja pjevam! Obri&e rukavom brkove, nakon &to je gucnuo iz male drvene ploske, i zapjeva:

A ja starac - hromi jarac, kudecat !u uz ulicu ter !u ugrist ru"i'icu...

Nagne se da poljubi Suludu "enu, &to je sjela pred njim. Mnogi prasnu u smijeh. Neki ga u&utkuju. Suluda "ena sko'i uhvati ga za uha i drma mahnito njegovom glavom. Jedva je otrgo&e od njega. )amor. Buka. #uju se rije'i: - Rastavite ih! - )ivotinja bagava! - Mir! - U tom op!em mete"u ulazi jedan ODRPANAC, hrom na jednu nogu, i do(e do kreveta, sjede do uzglavlja i uvla'i oprezno ruku poda nj. PADAVI#AR: Di"i se s te postelje, hrzuse! ODRPANAC: Moram i ja negdje sjesti! NEKI BOLESNICI: Al ne tu! Na zemlju! Na zemlju! ODRPANAC: Ta nisam gubav! KLJASTI pri(e k njemu: #uje& ti! To je njezina postelja! Niko od nas nije se usudio da se je ikad i dotakne. Silazi! ODRPANAC: Pa evo, silazim, kad je tako! FRANCAVA )ENA ulazi, odjeta nekom koketerijom, al ve! u potpunoj propalosti: Je li ovdje lije'i 'udotvorac? HROMI podrugljivo: Jest, jest, janje&ce! Upravo je pitao za te! Tri !e 'uda da na tebi u'ini! Smijeh. PADAVI#AR: %ta !e ona ovdje? FRANCAVA )ENA: Mene boli moja bolest kô i tebe tvoja! JEKTI#AVA )ENA: Za&to je pu&taju ovamo? Ta ona se "iva raspada! FRANCAVA )ENA Jekti'avoj "eni: Da je tebi moje meso, suvotinjo! Sjedne uz jednu bolesnicu i upita je: Je li mu se &togod pla!a, kad izlije'i? BOLESNICA ne odgovori nego se digne i sjedne na drugo mjesto. KLJASTI: Misli& da svak tra"i pare za milost, kô i ti! FRANCAVA )ENA: Dosta si se badava nau"io moje milosti, zaboravljivi mukted"ijo! HROMI: Reci mi po du&i, koliko te je angira presko'ilo? FRANCAVA )ENA: Koliko ih je god htjelo... samo &epavi nisu mogli! Smijeh. PADAVI#AR: Idi napolje, bestidnice, ovo je sveto mjesto.

71

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 72: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

KLJASTI: Nosi se, na testu, odakle si i do&la. UZETI: U jarugu! U jarugu! FRANCAVA )ENA sko'i drska, izazivna, bijesna: Mu&ki gade"! Sad me gonite! Sad me tjerate! A ju'er ste puzali preda mnom. Da, puzali i moljakali da vam dadem malo sebe, malo "ene, jer nijedna vas nije htjela! Uza me ste pru"ali va&e mrtve noge i osu&ene ruke! Padavi'aru: Na moje sam krilo polagala tvoju padavi'avu glavu i vlastitom ko&uljom brisala pot sa tvog 'ela. Svima: Ja sam jedina koja vam na svijetu dobra u'inih! Ja sam jedina koja sam vam pru"ila suzu sre!e... I sad me gonite! Sad kad se raspadam! Kad ste me razlomili i rastrovali... UZETI: U jarugu! U jarugu! HROMI uzme &ljake, digne se i prileti k njoj: Angiru&o! Izdiri! Napolje! KLJASTI i jo& neki mu&karci navale na nju: Nosi se! Napolje! Udri je! FRANCAVA )ENA suprostavi se svima: Ne bojim se ja vas! Da vas je jo& toliko! I da ste svi zdravi, a ne tako jadni i kukavni! Vi, izmet ljudski! Velika buka i mete". U taj 'as pojavi se na vratima u dnu MARA. Ona je sva u bjelini, u nekakvoj haljini, poput kalu(erice, sa velikim krstom &to joj visi o vratu, sa bijelim &udarom oko glave, &to joj omotaje 'elo i kose. Transparentna i vo&tana bljedo!a daje njezinom licu jedan transhumanirani izraz, kome ni sama smrt ne bi mogla nadodati ni jedne nove crte. )ive su samo o'i, velike u modrim o'nicama. #im ona u(e nastade potpuna ti&ina, sve se obrati k njoj, neke "ene ispru"e ruku prema njoj, bolesnici, &to su kraj nje, uzmu skut njezine haljine i prinesu ga k ustima. MARA: %ta je s vama, bo"ji ljudi? %ta vam u'ini ova "ena? FRANCAVA )ENA: Gone me odavle! Klekne preda nju: Pomozi! KLJASTI: Grje&nica je! UZETI: Valjala se po svakoj jaruzi! HROMI: Raspada se od grijeha kao kabli! od vru!ine! MARA pritisne njezinu glavu na svoje krilo: Kako ste malodu&ni! Pustite je! Nema grijeha koji se ne mo"e okajati! Podna&ajte se... Svakome je slobodno u!i u ovu ku!u... Pogladi je: Umiri se, "eno, i po'ekaj! Po(e do Slijepe "ene. I ti si prvi put ovdje? SLIJEPA MLADA )ENA: Jesam. MARA: Otkad si obnevidila? Pogladi je po licu. SLIJEPA MLADA )ENA: Ovakova sam se rodila. Uhvati Marinu ruku pa je poljubi. MARA po(e dalje, i kako god prolazi bolesnici cjelivaju njezine skute. Do(e do Majke i uzme joj bolesno dijete iz naru'ja: Kako mu je? MAJKA: Uvijek isto. Motaju ga gr'evi kao da su zmije u njemu. Ozdravi ga, sveta "eno! Vrati mi ga! U to se za'uje 'udno klepetanje na ulici, koje se sve to naglije pribli"uje i poslije malo odjekne u ku!i. HROMI: To je gubav'eva klepetaljka! KLJASTI: Valjda ne dolazi amo! HROMI: Ta ovdje se slije"e sve (ubre od ovoga svijeta! JEKTI#AVA )ENA: Gubavac!

72

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 73: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

Pred vratima "ivo klepetanje. NEKI BOLESNICI dignu se na noge: Bje"mo! Gubavac! GUBAVAC zakukuljen tako, da mu se ne vidi lice, klepe!u!i klepetaljkom, koja mu visi o vratu, stane na vrata: Bog s vama, ljudi! SVI BOLESNICI se uskome&aju, dignu. Majka otrgne dijete iz naru'aja Marinog, neki vele: - Bje"mo! - Brzo! - i u kratki 'as sve iza(e napolje kroz desna vrata i ne ostade u sobi niko osim MARE i GUBAVCA. GUBAVAC nakon &to se zadnji od Bolesnika tiskaju na ulazu, za njima: Kako me se boje! Kao da su sve najkr&niji momci i najljep&e djevojke! Pauza. Za tim se okrene prama Mari koja ga uprepa&tena motri, kao da ho!e da sazna tko je taj nesretnik i &ta ho!e tu u ovaj 'as, i re'e: A ti? Ti ne bje"i&? MARA: Tko si bo"ji i &ta te amo nosi? GUBAVAC spusti kukuljicu i poka"e iznaka"eno lice: Ne pozna& me? - Pogledaj dobro! MARA: Sponar! GUBAVAC: Da, Vaso sponar, ogubavljeno "ivin'e! Je li ti pravo, &to me vidi& ovakova? MARA: Bog s tobom, Vaso, za&to bi meni bilo pravo &to si taki! VASO: Pa kome !e, ako ne !e tebi! Ja sam tebi krvav ispod ko"e! Ja sam tebe ujeo za srce! Uvrebao sam onda Krstana - - MARA mahnu rukom, nehajno: Gdje je to, Vaso! Dodu&e, nisi bio dobar, ali Bog te je pokarao, pa &ta bih ja njegovoj srd"bi nadodavala svoju nemo!nu ljutinu. VASO: Pravo govori&: pokarao me je i nije mogao gore. Ogubavio me kao najsmradniju kozu... Od onog 'asa otkad se dotakoh onih prokletih dukata, &to mi ih je na dlan izbrojio tvoj pokojni !a!a, Bog mu dao du&i lako! od onog 'asa po'eo je osip po meni i "iv gnjijem na ko"i i pod ko"om... Nisam imao dokad ni da ih se nau"ijem... Evo: jo& ih nosim u njedrima... i peku me vi&e od moje gnjilo!e... MARA: Podijeli ih siromasima... VASO: Pa htio sam. Davao sam ih i nudio - ali niko, ni onaj najgladniji ni onaj naju&ljiviji nije htio da ih primi iz moje ruke... MARA: Pa zakopaj ih... VASO: %ta ti ne veli&? Zlato se iz zemlje vadi, a ne baca natrag u zemlju, "eno! Grjehota za ono lijepo blago! MARA: Jo& si uvijek gramzljiv, sponaru!... VASO: Gramzljiv, da gramzljiv! A tko nije gramzljiv! A &ta je bio onaj tvoj hajduk, koga si ti sakrivala od vje&ala? MARA: On je platio svoje. VASO: Platio... veli&. Da - platio! A zna& li ti uistinu &ta je s njim bilo? MARA: Objesili ga i bacili u ponor. VASO smije se: Moram da se nasmijem i ako me od smijeha boli moj 'iravi obraz! Objesili ga, veli&... i bacili u ponor... To se dodu&e misli... Ali ja znam vi&e od toga... MARA uzbu(ena, o"ivi: %ta je? Govori! Pribli"uje mu se. VASO: #uje&, "eno! Nas se dvoje znamo dobro i ne treba da se sakrivamo i nadmudrivamo. Ti gine&, a ja se raspadam. Mene rasto'i bolest na tijelu, a tebe rane na du&i. MARA: %ta ti zna& za moje rane?

73

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 74: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

VASO: )eno, rekoh ti - ne prikrivaj se. Pomozimo jedno drugom. MARA: Govori, &ta ho!e& od mene... VASO: Zdravlje. )ivot. MARA: Dat !u ti ja moj "ivot, koliko ga jo& imam, samo reci &ta je s njim? VASO: Ne treba meni tvoj "ivot. Ja ho!u svoj. MARA: Ne mu'i me, Vaso... Ja sam i onako iznemogla i istrudnjela... Sjede i prote"e ruke prama njemu: Govori... VASO: Nagovori Damjana nek skine gubu sa mene - MARA: Al kako !e Damjan Boga nagovorit?... VASO: On mo"e &ta ho!e... On je svetitelj, on je 'udotvorac - MARA: Da mo"e &ta ho!e, izlije'io bi mene. VASO: Mogao bi i tebe, al ne !e. MARA: Idi, Vaso, bolan, za&to on ne bi mene ozdravio? VASO: Za&to? Tko bi to znao? #udna su ti ta svetiteljska posla! Svakako: obe!aj ti meni, da !e& ga nagovorit da me o'isti. MARA: Obe!ajem ti. VASO: Tako ti o'evih kostiju! MARA oklijevaju!i: Tako mi o'evih kostiju. VASO sa "ivim o'ima, tajinstveno: Krstan je "iv! MARA sko'i do gubavca i uhvati ga za glavu: %ta? )iv? Gdje je, reci, govori... VASO otrgne se od nje: Ne diraj me, "eno! Ogubavit !e& se! MARA: )iv je, veli&! O blagoslovljena tvoja usta! Stoput blagoslovljena! VASO turi je na stranu i pobjegne na protivnu stranu: Ne pribli"uj mi se i slu&aj. MARA: Gdje je? Gdje je? VASO: Vidio sam ga. Jutros je pro&ao kraj moje ograde. Na konju. Zdrav i visok. Presko'io sam ogradu, po&ao iz daleka za njim, da vidim kud !e. Ustavio se je kraj mlinica, sastao se tu sa nekim hromcem, ne&to mu dao i poslao ga u varo&. Znao sam odmah, da ga je poslao tebi. A ja onda smislih: idi za hromcem i kupi od "ene zdravlje. Milo za drago! I banuh prije neg je mogao da s tobom progovori. Moja je klepetaljka rastjerala svu onu gamad, a s njom i bagavog glasono&u. MARA: Je li mogu!e? VASO: Sad zna&. I zna&, &ta ti je 'initi. Sutra pred zoru bit !u opet ovdje - nek Damjan stavi svoje ruke na moju glavu i digne gubu sa mene. Zbogom! Po(e prema izlazu. MARA najprije utopljena u misli a onda naglo: Vaso - ho!e& li se vra!ati uz mlinice? VASO: Onuda je moj put. MARA: Reci mu, nek do(e. VASO: Ovamo? MARA: Da, ovamo. VASO: Eh, pa kako god ti ho!e&! Po(e. Nasmije se glasno i zlobno, zaklepa u klepetaljku i izgubi se. U daljini se 'uje njegovo klepanje, koje malo po malo utihne. MARA sama, ostane za 'as snebivena, onda pri(e do uzglavlja, nadigne ga i vidi jabuku sa dukatom i uvjereno klikne: )iv je! Onda po(e oko postelje, dr"e!i se je, slaba i iznemogla, i napokon klone na

74

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 75: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

postelju, &ap'u!i: )iv je! Poslije malo digne se uzbu(ena i u zadnjoj snazi po(e k vratima i zovne: Seko - Milice - Seko, gdje ste?... Ovamo, brzo ovamo... Ulaze dvije DJEVOJKE. MARA: Hitro, hitro - uzmite 'e&lje i ogledala, po'e&ljajte me! Preobucite me! Skinite sa mene ovo pokajni'ko ruho - I nakitite me kao nevjestu... Hitro... Djevojke otvaraju kov'ege, izvade robu, 'e&lje, ogledalo i obla'e hitro Maru. MARA dok ju obla'e, govori: Seko, bila sam ti obe!ala ovo ruho kad se bude& udavala... al ne boj se, kupit !u ti novo... SEKA: Samo da si ti "iva i zdrava! MILICA: A kud se ovo sprema&, lijepa na&a? MARA: Nikamo. Al kako da ga do'ekam ovako blijeda i odjeta kao kalu(erica? Mi'i se, Seko!... Kako su ti prsti uko'eni: kô da su ti rujibe na njima. MILICA: I vrijeme je bilo da se preobu'e&! SEKA: Ne !e te, du&e mi, prepoznati... MARA: Obuj mi vezene (emelije... MILICA: Sad sjedi, du&o... Tako ti se tresu koljena! MARA: Od radosti... Sva ceptim od radosti... Sjede. SEKA donosi (emelije i obuva joj noge. MILICA: Re! !e ti, da si ta&ta! Al ne slu&aj ti njega! Bolja je ta&ta mladost, nego ru"na! Razpli!e joj kose i 'e&lja je. MARA: Brzo! Brzo! Da me ne zate'e ovaku! Onda mi usadi u kose obe igle trep'anice... Seko, pogledaj kroz pend"er, da l' ide tkogod k nama? SEKA na pend"eru: Ne ide niko. Sva je cesta prazna do crkve. MILICA: Zna& li, du&o, da te neko golemo voli? MARA: Mene? MILICA: Da, da, tebe. Onaj mladi bjesomu'nik ili mjese'njak &ta li je, &ta ovdje zalazi sa drugim nemo!nima. SEKA: Gleda u te neprestano kao da te ho!e upiti o'ima... Nekidan je cjelivao kamen na kome si sjedila pred ku!om. MARA: Jadan je on i bezumnik! %ta on zna &ta je volenje! MILICA: Mo"da ne zna, ali zacijelo osje!a. MARA: Jesi li ve! gotova? Seko, pridr"i mi ogledalo... SEKA prisko'i, pridr"i ogledalo: Evo - MARA pogleda se, a onda se otkrene: %ta sam blijeda! Uzmi grumi'ak rumenila, pa mi pre(i dvaput preko obraza...

75

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 76: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

SEKA donese rumenilo, a Milica, koja je dovr&ila 'e&ljanje i usadila u kose Mari dvije splitske zlatne igle trep'anice, nama"e joj rumenilom lice. MILICA: Sad si rumena kao (ul. MARA: I preko usana... MILICA: Evo, gore kao da ih je tko obasuo poljupcima... Sad mo"e do!i tko ho!e - MARA: Odvedite me k pend"eru na sunce i iza(ite... Djevojke je odvedu k pend"eru, pospreme stvari i odu. Ona stoji i gleda napolje u "udnom o'ekivanju. Na jednom kao da je nekoga opazila, neugodno dirnuta, sjede na blazi kov'eg i mirno 'eka. DAMJAN poslije malo vremena u(e vrlo uzbu(en i vedar, u prvi mah ne opazi da se je Mara preobukla: Maro! #udo se dogodilo! Na&a *ur(a... Opazi promjenu na Mari: A &ta to zna'i? %ta si se obukla tako sve'ano? MARA izvan sebe: )iv je! Uskrsnuo je! DAMJAN: Tko? MARA: Pogledaj pod moje uzglavlje! DAMJAN digne uzglavlje, vidi i uzme jabuku: Krstan! MARA u paroksizmu: Da, on je tu! )iv "ivcat, Damjane! Iz groba je iza&ao rad mene! Od mrtvih je uskrsnuo da mo"e do!i po me! Prije nego umrem! Prije nego se rasplinem! DAMJAN: Gdje je? Malko oklijevaju!i: Ho!e& - da po&ljemo po nj? MARA: Do! !e, do! !e jo& ovaj 'as. Poru'ila sam mu da do(e! Kako bih ja mogla, ovako ispijena, da sa(em do mlinica? Zato sam se i preobukla: da ga do'ekam i primim kako bolje mogu... Kako !e se za'uditi kad me vidi ovaku!... Prezret !e me... Stidjet !e se mene... DAMJAN: Umiri se... nemoj... MARA: Damjane, ozdravi me! Ozdravi me! Jo& to posljednje u'ini za me! Budi dobar do skrajnjih granica dobrote: dobar kao tvoj Bog, kome slu"i&... Stavi mi ruke na glavu i izlije'i me... DAMJAN: To je u bo"joj ruci... MARA: Ne, ne... Mo"e& i ti, i ti - kolike si ti ozdravio i izlije'io, izbavio i spasio! Pa za&to ne !e& mene? Ovo moje istro&eno tijelo... Uhvati ga za ramena. Izlije'i me - 'uje&, ti to mora& da u'ini&! Kraj tebe sam se "iva ispila, uza te sam upala u se kao odba'ena haljina, tebe slu"e!i skinula se moja mladost sa mene... DAMJAN: Slu"ila si Bogu, Maro... MARA: %ta ja znam kome sam slu"ila! Sad je i onako sve jedno! On je tu! On je "iv! Samo da ga vidim, pa onda nek me nestane... Klone. Pauza. DAMJAN: %ta se tako uzbu(uje&? Umiri se. Vidjet !e& ga i govorit !e& s njime. MARA: A ti si znao da je "iv! DAMJAN: Jesam. MARA: Otkada? DAMJAN gleda u nju, polako: Od onog 'asa otkad sam ga izbavio od vje&ala i pomogao mu da pobjegne! MARA pogleda ga dugo, iznena(ena, preobra"ena: I ti si to u'inio, Damjane? Ti si to u'inio?

76

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 77: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DAMJAN: Tebi za ljubav! Molila si me za to! MARA ekstati'no ga gleda, neizmjernom zahvalno&!u: Ti si bolji od tvoga Boga... Pauza. A niko nije ni&ta vidio ni saznao? DAMJAN: Niko. Osim tvoga oca i krvnika. Otac je podmitio krvnika, pa je objesio nekakvoga mrca na onaj krvni'ki hrast. On je isplatio sponaru ucjenu, koji je, opijen zlatom, zaboravio na svoju "rtvu... MARA: Otac je podmitio... DAMJAN: Meni za ljubav. MARA: A on - Krstan? DAMJAN: Morao nam je obe!ati, da ne !e dati glasa o sebi, sve dok je tvoj otac "iv. I odr"ao je rije'. Oklijevaju!i: Ali ja sam znao da !e do!i... #ekao sam u strahu na taj 'as... Zavirivao sam svake ve'eri pod tvoje uzglavlje i vrebao u licima onih bolesnika da li se on ne krije pod 'ijom nakaznom obrazinom... MARA: A ja sam ga bila sahranila!... DAMJAN: Molio sam Boga da okruti tvoje srce za nj, da zaboravi& da je ikad raskinuo tvoju put i uznemirio tvoja 'ula... Al sad je sve svr&eno... Sad je on tu. MARA se digne i po(e k vratima u dnu te&kim koracima. DAMJAN za njom: Kamo !e&? MARA se malko ustavi i re'e neobi'nom blago&!u: Vratit !u se. Vratit !u se odmah. Ode. DAMJAN ostane nepomi'an na vratima kroz koja je ona iza&la i gleda za njom. Pauza. HAJDUK upane kroz lijeva vrata u sobu: Je l' iko bo"ji ovdje? Vidi Damjana. Smijem li? DAMJAN: U(i slobodno, Krstane! HAJDUK: Nisi mi se nadao - a? DAMJAN: Prije &est mjeseci ukopasmo kapetana Nikolu, pa kako, da ti se ne nadam? Okasnio si. HAJDUK: Jesam. Okasnio. Al nije ni 'udo. Ondje, gdje sam ja bio otuda se ne dolazi amo u jedan dan - i tamo ne dopire hropot onih koji ovdje umiru. Al sad me evo - do&ao sam kao 'ovjek: 'ovjek me(u ljude. DAMJAN: Kako? Ti? HAJDUK: Jest: ja. Slobodan sam. Svoj sam. Nema vi&e zakona nada mnom. DAMJAN: Otkupio si se? HAJDUK: I krvavo! DAMJAN: E pa bilo sretno, Krstane! HAJDUK: Da nije bilo tebe... DAMJAN mahne rukom: Pusti to... Sjedi. HAJDUK: Nije meni sada do sjedenja. DAMJAN: A kome si slu"io? Gdje? HAJDUK: Kome? Gdje? Dok ste se vi ovdje dodvoravali jednom gospodaru, koji vam je sve priznavao, dotle sam ja slu"io zulum'arima, krvopijama... Rob sam bio, rob i galijot na mleta'kim

77

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 78: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

la(ama: onaj najcrnji i najkukavniji... Sa inovjercima i su"njima iz Levante i Morije, &to se mole krivim bogovima, govore divlje jezike a "deru "ivo i krvavo meso kao kurjaci... DAMJAN prati zanimljivije njegovo pri'anje: S njima si bio? HAJDUK: Da, s njima zajedno po svim morima i krajevima svijeta. Nije bilo tako jadne, tako podle slu"be, koju mi nismo morali izvr&iti. Mi smo povla'ili te&ke sind"ire sa sidrima, u oluji natezali jadra i u"eta, a u bezvjetrici - danju i no!u - veslali u vodama. Gnjurili smo do morskog dna za potopljenim blagom, nosili na kla'inu ku"ne i gubave mrtvace, lovili guje da im cijedimo jed iz zuba... Svaki dan je netko od nas morao da posr'e prvu ka&iku hrane na&ih gospodara, jer su se bojali trovatelja me(u kuvarima. Koliko je mojih drugova tako crklo! Stotine i stotine puta pro&la je smrt mimo moja usta! Al ja sam joj izmakao... DAMJAN osje!a svu veli'inu svoga suparnika, a istodobno i neku zabrinutost da to sve ne poremeti sklada &to ga je on izgradio u Marinoj du&i: Ti si uvijek imao srca, Krstane! HAJDUK i ne pazi na ono &to je rekao Damjanu: I da je samo to! Al gdje su ne'ovje&tva na koja su nas nagonili - a gdje su nepravde na koje su nas tjerali! Na plja'kanje osvojenih gradova, na potpaljivanje crkava i domova, na davljenje djece i ubijanje staraca, na otim djevojaka &to su ih trebali na&i siloviti gospodari... DAMJAN: I ti? Ta nisi - HAJDUK: I ja, i ja, kao i onaj crni Arapin uza me, &to je uz to ciktao od veselja i 'udio se mojim suzama - DAMJAN: A onda si pobjegao. HAJDUK: Nije tu bilo bjeganja. Bez dviju ovakovih crnih godina nema otkupljenja! Ali koliko ih dokraj'i te dvije godine? Koga ne slomi napor ni du&evni bol, toga ubije okrutnost i d"ela&tvo nadglednika i mornara. Jer vidi& - otkrije ko&ulju i poka"e Damjanu izranjeno rame. DAMJAN prenera"en, zadivljen: Od 'esa je to? HAJDUK: %ibe. Svaki uzdah, svaka suza, svaka blagost u slu"bi donosile su jedno &ibanje, pri kome bi se triput obredali svi moji drugovi. %ta veli& na ove masnice? Pauza. Dva 'ovjeka stoje jedan prama drugome: prvi kao pobjednik ovjen'an aureolom svoga mu'eni&tva - drugi ogra(en duhovnim superioritetom svoga uvjerenja. Borba je me(u njima u punom jeku. Hajdukovo pri'anje nije prazno hvalisanje, nego opravdanje svoga ste'enog prava na "enu, za koju misli da ga 'eka u najve!oj "udnji, a pod Damjanovom hladno!om dr&!e potajan strah pred pogibelji koja je u nastupu. HAJDUK: Ne odgovara& - a? Mo"da one tebe vi&e bole nego mene! DAMJAN: Ja te samo gledam, Krstane, i divim ti se. Ti si stradao kao kakav svetitelj! HAJDUK: Nisam ja mislio ni na kakvo posve!enje!... Jesi li zaboravio na ono &to smo onda, pod drvom i konopcem, ra&'istili i utana'ili? DAMJAN: Kako bih zaboravio! HAJDUK: Vrijeme je isteklo: do&ao sam po nju. DAMJAN: Vrijeme je isteklo: jest, Krstane! Tvoje pravo ostalo je nepromijenjeno - ali du&a se ljudska mijenja u vremenu: ona se u vremenu ja'a... HAJDUK: I slabi. DAMJAN: Kako se uz koji plot nasloni.

78

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 79: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

HAJDUK: Razumijem te, sveti bogougodni'e! Dobro te razumijem! Tvoj plot, uz koji si je gonio da se naslanja, jest: poni"enje! I ukru!enje! Jer ja znam &ta si ti od nje u'inio: ponizio si je, tjerao da bude slu"benicom 'ankoliza i 'orboloka. Pustio da joj otvrdne srce od smrada i pota njihova - DAMJAN: Ljudska nesre!a omek&ava na&e srce. HAJDUK: Prodikuj ti, dragi moj, gdje ho!e& i kome ho!e&. Kad mi se prohtjedne slu&ati bo"je istine, do! !u ja k tebi u crkvu... Al sad je govor o drugome. I ovo je njezina lo"nica! DAMJAN: Jest. Ovdje ona spava i moli. HAJDUK: Kako ovdje izgleda! Kao da se tu valjalo dvaest govedara!... Al sve ti je zaludu, sve'e i 'udotvor'e! Dodu&e mnogo si 'udo u'inio, al jedno nisi mogao: da je odvrne& od mene. Jo& kad sazna za moje patnje i moje muke za nju! - Kad vidi moje izranjeno tijelo, i takne brazgotine na mojoj du&i - Al usprkos svega: ona je moja, ona je jo& uvijek moja... DAMJAN: Svak ima pravo na ono &to je njegovo. HAJDUK: Eto vidi&! I poslala je po me - DAMJAN: Znam, Krstane... HAJDUK: Ona !e i po!i sa mnom - DAMJAN: Mo"e - HAJDUK: Ho!e... ho!e... Ho!e... Ho!e... DAMJAN: Krstane, ne "esti se. Sad !e ona do!i amo, pa vi ispitajte va&e volje i izmjerite va&a srca! Odlazi. HAJDUK ogleda se po sobi: vidi jednu zaostalu &ljaku u jednom !o&ku, zatim malo podalje odrpanu siroma&ku torbu, zaviri u nju prezirno, onda digne jedan zamusan &udari! - sve &to je ostalo Bolesnicima kad su bje"ali pred gubavcem. Po(e prama pend"eru i, srdit, ho!e da to baci napolje. Me(utim, je u&la MARA, odjeta u prva&nje ruho kao kalu(erica, opazi &to on namjerava da u'ini i ustavi njegovu ruku: MARA: %ta 'ini&, Krstane? HAJDUK: Maro! Baci one predmete na zemlju i ra&iri ruke: Maro! MARA prigne se, pokupi sve sa zemlje: To je sirotinjsko, Krstane! A u torbi je hljeb. Odlo"i sve na jedan kov'eg. HAJDUK kad to vidi, za'udi se, spusti ruke i re'e lakom porugom: Je li to od kakvoga sveca? MARA: Ne rugaj se, Krstane! Na &ljaku se je bol naslanjao, hljeb je suza nakvasila, a &udari! je sav mokar od pota. HAJDUK: Poslala si po me i ovako me do'ekuje&: u popljucanoj i opoganjenoj komori, gdje su se maloprije valjali dangubnjaci i traljavci... MARA: U komori, gdje je kroz duge no!i moja misao za tobom "alila i tvoju sliku milovala... HAJDUK: Moju sliku? A jesi li je razaznavala od onog pustog klate"a? MARA gleda ga i snebiva se: Jesi li ti to, Krstane? Govore li to tvoja usta? HAJDUK: Mislio sam da !e& mi pasti oko vrata kad me ugleda& i da !e& ciknuti od radosti kad me osjeti& uza se. A ti, eto, i ne pita& gdje sam zaostao tako dugo i kako mi je bilo tamo. MARA: Kad sam vidjela kako te gadi jedna uboga &ljaka nisam htjela da te dirnem rukama, kojima sam malo prije pomilovala gubavca &to mi re'e da si "iv! Jer ti ne zna&, Krstane, da sam ja ve! "alila za tobom kao za mrtvacem... Da sam mislila da je tijelo tvoje davno ve! raznijeto od zvjerinja. I venula sam za tobom, ginula, odsukala se kao vuna pod preljinom rukom... A ti si bio "iv... A ti se nisi javljao...

79

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 80: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

HAJDUK oklijeva: Zna& - nisam mogao... nisam smio. Na rije' sam otkupio "ivot. Na rije' sam spasio svoje pravo na te. On re'e, da me spasava, jer si ga ti preklinjala da me oslobodi. I oduze mi rije' da ti se ne javim dok je tvoj otac na "ivotu. Poslije re'e: - Do(i i ako ona ho!e, povedi je kud ti drago! - A dotle te je odvratio od mene... MARA: Nije, nije... Niko nije mene mogao odvratiti od tebe. Ja sam bila tvoja u smrti kô i u "ivotu. Ja sam htjela i ostati tvoja. I morala sam da ubijem u sebi sva nestrpljiva 'ula i svu mladost, koja je slabila tugu za tobom u meni. Ti ne zna& za moj "ivot od kako te nestalo. Pro"ivjela sam sama, ovdje i na toj postelji, dane o'aja i no!i, beskona'ne, &to nemaju svanu!a. On je stajao tamo preko, zadubljen u svete knjige, i govorio 'udne govore s nepoznatim Bogom. Kad god je okrenuo koji list, koji bi za&u&tao u no!noj ti&ini, 'ekala sam uvijek da !e do!i k meni, taknuti moje 'elo, uzeti moju glavu na svoje rame. Jer ja sam "estoko "e(ala za jednom jedinom dobrom rije'i, za najnedu"nijim dodirom ruke. Al on je stajao gluh, kamenit... Moji uzdasi nisu ga trgali iz njegova sabranja kao ni udarac vjetra &to je kucao na na& pend"er. A tebe sam vidjevala u snu: dolazio si i tu"io se na me. Govorio si: - Nevjerna si mi! - Drugih puta "ivo sam osjetila tvoju ruku kako se uvla'i pod moje uzglavlje, kao da pola"e jabuku sa dukatom. Jedan put mi se pri'inilo da je ispao dukat i zveknuo o tle. Probudila bi se i tra"ila tvoju ruku pod uzglavljem, a izvla'ila svoju - praznu... HAJDUK: Gdje sam ja bio! MARA: U mojim snima "iv - ali na javi mrtav. I &to mi je onda preostalo? Bog je bio u ku!i. Bog je hodao kroz na&e odaje i nosio utjehu i umirenje. Sve je boli lije'io, sve suze utirao, sve "alosti bla"io. Pa pomislih, kako bi bilo da i ja stupim preda nj. Jer nikom nije bilo tako te&ko kao meni! I po'eh da "ivim za drugoga. Iza(oh iz sebe kao para iz posude. Ugu&ila sam svoje "udnje kao 'edomorka svoj porod. Obukla na se ko'et, le"ala na piljcima i kla'ardi, pokrivala se u sred zime mokrim biljcem. Iz po'etka je meso vri&talo, al onda se ukrotilo. Kao mahnit hat pod kand"ijom! HAJDUK: To je bezumlje! MARA: To je bio o'aj, Krstane. Nevolja! Al ja sam i po danu bila sama, valjalo je i dan utu!i. Valjalo i obdan zabaviti ovu "ivinu u meni. Pa jednog dana, kad je bila ki&a i nevrijeme, pristupim na pend"er i vidim pred ku!om 'opor bolesnih i nemo!nih, gdje 'ekaju na nj, da ih ozdravi, da na njima 'udo u'ini. I otvorim im svoju komoru: nek se zaklone ovdje i 'ekaju, a ja sam pristala oko njih, da ih tje&im i pridi"em, da bri&em sa njih ne'ist i stru"em svrab, da im olakotim 'ekanje na ozdravljenje. I tad sam osjetila, da mi je bolje... HAJDUK: A tijelo je tvoje propadalo... MARA: %ta je meni bilo do toga, Krstane! Du&a, du&a - tu je le"ala tegoba! Du&a pati ja'e od tijela! I u njoj mi je po'elo bivati vedrije, zra'nije... Katkad sam dodu&e ponovo gubila tlo pod nogama; klizala u nemir, odmicala u vrtlog neugu&enih uzbu(enja i padala pred njim na koljena i vikala i vapila: - Ozdravi me! ozdravi me! - A nisam znala: "elim li da me njegove ruke uhvate i stisnu u zagrljaj ili da me prime i povedu u crkvu, u naru'aj istine... HAJDUK: A on? MARA: On je shva!ao &ta je u meni. Dizao me an(eoskim rukama iz moje slabo!e. Skidao sa mene okove strasti, kao pau'inu sa greda. I postajala sam dobra. #ista. Onakova kakova sam morala biti onaj dan kad me je doveo sa vjen'anog oltara u ove odaje... HAJDUK: A onda?... MARA: Onda evo do(e i ovaj dan. Reko&e mi da si ti "iv. Da si do&ao po me. U jedan tili 'as sve se preobratilo u meni. HAJDUK radostan: Maro! MARA nastavlja: Iskopala sam sve zatrpane grobove u sebi i podigla na noge sve utrnule "elje, probudila zaspale sne, uznemirila neiz"ivljene "udnje.

80

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 81: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

HAJDUK sretan: Znao sam ja... znao sam ja... MARA nastavlja: Pa sam se obukla i orumenila, opalila kose na suncu i razbistrila o'i u jutrnjoj vedrini, da te do'ekam kao nekada, da ti se dopadnem, da se ne postidi& svoje ljubavi. HAJDUK klik!e skoro: Al kako bih ja ikada... MARA prekine ga: I onda sam rekla njemu: on je tu. Pa kako nisam imala snage da ti po(em u susret, on mi re'e: - Zovni ga. - Ali: kad si ve! bio pred vratima... HAJDUK: Govori... reci... MARA: Onda sam vidjela... Opet zapne. HAJDUK: Govori, &ta si vidjela... MARA: Ili mi se samo tako 'ini... ja ne znam... HAJDUK: %ta ti se 'ini - MARA: Da je sve to tako daleko... tako pro&lo... zakopano... HAJDUK: Al &ta bi bilo pro&lo? %ta je zakopano?... MARA: Sve. I ja - i ti - i na&a ljubav i na& "ivot... Samo je njegova dobrota "iva... samo je njegova krotkost neumorna... HAJDUK: Bolesna si i rastrgana... Sna(i se, Maro, "eno... Sad je sve opet kô i prije. Ja sam tu. Ja - Krstan. Uvijek onaj isti, onaj od one no!i, nepromijenjen, tvoj - MARA: Mo"ebiti, Krstane. Ti si onaj isti. Ali ja? Zar sam ja mogla ostati ona ista? Izgorjela na unutarnjoj svojoj vatri. Razobli'ena na neuta"ivoj groznici. Pregladnjela od ljubavi... HAJDUK: Sve !e to tvoj Krstan uobli'iti - sve !e to on uta"iti. Jer ljubav dolazi uvijek na vrijeme. I dok je jedna jedina kaplja krvi u tebi, ljubav !e usuti u nju slatki nemir i novi podrhtaj. MARA: Al u meni je krv svisnula - i ja nisam od ovoga svijeta. HAJDUK: Moj je svijet i tvoj svijet. Do(i sa mnom! - Ozdravit !e&, 'im se makne& odavle. Do(i! Ponijet !u te na rukama, 'edo moje bolesno, i o"ivjet !e& kad legne& na pamu'ne du&eke i svilena uzglavlja. I niko mi te vi&e ne !e odnijeti... MARA iznenada dirnuta, za 'as se podaje slatkim glasovima &to joj do'aravaju nekadanje 'asove ljubavi i sre!e, kao u nekoj bolnoj, 'eznutljivoj ekstazi: Kako lijepo zvu'e ove rije'i! Bo"e moj, otkada ih nisam 'ula! Skoro i ne vjerujem, da ih ljudska usta mogu izre!i! HAJDUK: Nema slatke rije'i, koju nije du&a moja tebi rekla kroz ove dvije godine! U najgorim 'asovima - u najjadnijim stradanjima: osla(ivale su moj jezik... Topao - uza nju: I nisam ih zaboravio, Maro! Ni jedne - sve !u ti ih jo& jedamput re!i... I dvostruko !u ti ih ponavljati... Ho!e da ju obuhvati rukom. Opiti njima tebe i sebe... MARA kad osjeti njegovu ruku oko svog tijela, sabere se i otme se polako: Nemoj, Krstane! Pro&li su dani pijanstva... HAJDUK gleda je za'u(en: Za&to se odmi'e& od mene? Ti si moja nevjesta! MARA: Nisam ja ni od jednog 'ovjeka. Ja sam od nekoga, koji je nad nama svima. HAJDUK jako: Ne poznam ja nikoga nadamnom. Rekoh ti u 'asu na&eg rastanka: - Moja si, jer ja !u te uzeti - ako ne !e&, slomit !u te! - Sje!a& se? MARA: %ta bi koristilo da se i sje!am! Ti mene vi&e slomiti ne mo"e&. Nema& &ta. Ja sam bez tijela, Krstane. Ja sam sva jedna du&a. Po(e. HAJDUK stane preda nju: Ne, ne - Kuda !e&... Primi je za ruku: Do(i! Moja si!... MARA mirno ga pogleda, otrgne se blago od njega: Pusti me, Krstane - Onda zovne kroz vrata. Damjane! Damjane!

81

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 82: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DAMJAN u(e i kao da pita o'ima. MARA Damjanu, sa glasom punim dobrote: Reci ovom 'ovjeku, da mi on nije ni&ta vi&e od drugih ljudi na ovome svijetu! DAMJAN samo se okrene, bez izaziva, mirno, licem prema Hajduku. U njegovim se o'ima jedva primje!uje crta nesebi'nog zadovoljstva. HAJDUK u prvi mah ostane zapanjen, a onda po(e korak prema Mari kao da !e raskinuti sa sebe ko&ulju i kriknuti u jedan mah sve &to je rad nje pretrpio. Al kad vidi da ona stoji uko'ena i nijema probudi se u njemu njegov stari ponos, okrene se i, ne obazrijev&i se, odlazi van. MARA ostane dalje nepomi'na, a onda se bez ikakva glasa sru&i sama u se kao ku!ica od karata. DAMJAN je digne sa zemlje i polegne ju na postelju, gledaju!i u njeno bez"ivotno lice.

Pauza. DAMJAN poslije nekoliko trenutaka: Maro... Maro... MARA otvori o'i: Damjane! DAMJAN: Kako ti je? MARA: Uzglavlje mi je prenisko. DAMJAN pridigne ju, podvostru'i uzglavlje i polegne ju opet: Je li ti ovako bolje? MARA: Jest - bolje je. On spusti svoju ruku na njenu glavu. Kako je dobra tvoja ruka! Pritisni je ja'e! Pauza. Otkad se vjen'asmo, ovo je prvi put &to me se doti'e&. Ja znam &ta to zna'i? DAMJAN: %ta? MARA: Bo"ja se ruka spu&ta na mene: opro&tenje je tu. DAMJAN: I o'i&!enje.

Pauza. MARA: Usta su mi se osu&ila. Daj mi suzu vode. DAMJAN uzme vr', primi je za rame i poma"e joj da pije. MARA nakon &to je posrknula par gutljaja: Osje!am kroz odijelo toplinu tvoje ruke. Pauza. %ta si ono rekao, &ta je s *ur(om? DAMJAN spusti je natrag na uzglavlje: Do&la je opet k sebi. Kao nekada. Kao da i nije bila bolesna. MARA malo "ivlje: Oh, slava ti Bo"e! Poru'i joj, da do(e ovamo! DAMJAN: Do! !e. Rekla je, da !e odmah do!i. MARA: Je li pitala za me? DAMJAN: Najprije je upitala za oca. Nisam znao bi li joj u taj 'as saop!io, da je davno u crnoj zemlji. A kad je navalila da ide ku!i, da ga vidi, onda nisam mogao da zatajim istine. Ostala je ukamenjena i mislio sam opet je obezumila. Al onda je obli&e krupne suze, bez ijednog krika, bez ijednog jecaja. Najednom re'e: - A je li Mara kod ku!e? - MARA: Nije znala ni da sam se udala?

82

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 83: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

DAMJAN: Nije. I skoro nije vjerovala, kad joj rekoh da su od toga pro&le dvije godine. Zatim htjede da jo& ne&to upita, al bile su tu mnoge "ene iz kom&iluka. I uhvatila me rukom oko vrata i pri&apnu mi na uho... Prekine se: Al pustimo to... MARA: Reci - reci - DAMJAN: Pri&apnu: A &ta je s Hajdukom? - Nestalo ga - rekoh ja - i sad je sve zaboravljeno! - A ona me pogleda an(eoskim izrazom: - I opro&teno? - Odgovorih: - Jest, *ur(a, zaboravljeno i opro&teno. - I za 'as se je razvedrila, razveselila i sna&la se u "ivotu, kao ti'e u gnijezdu iz kog je bilo ispalo. MARA: Sad sam potpuno mirna. Jo& samo jedno. Sutra u zoru do! !e onaj gubavac amo. Obe!aj mi, da !e& staviti svoje ruke na nj?... DAMJAN: U'init !u sve &ta ti ho!e&. - MARA: Onda je svako breme skinuto sa mene. I tako mi je, kao da mi rastu krila... Ona se sakupi i uspravi u postelji: I letim... letim... DAMJAN: Legni, legni - Maro... MARA: Sve je 'isto, modro oko mene... Visoko - &iroko... nigdje kraja... Digne se na koljena. Noga nema gdje da stane - ruka nema o &to da se uhvati... Dr"i me, prihvati me... Damjane... padam... Ona klone, a on je do'eka na svoje ruke. DAMJAN: Legni... MARA: Ne, ne, Damjane. Dr"i me, dr"i me 'vrsto! Nisam ti te&ka, je li? Ona je na njegovim rukama. DAMJAN: Nisi, du&o. MARA: Prozirna sam, laga&ka sam, zra'na sam. Ako pogleda& kroz moje srce, vidjet !e& kroza nj kô kroz caklo. Pogledaj, Damjane! I reci &ta je u njemu? DAMJAN: Umiri se, ne govori... MARA: Zar se boji& da pogleda&? Ne boj se: mo"e& i u!i u nj kao i u crkvu. Ne !e& na!i u njemu ni&ta nego: ljubav. DAMJAN: Tko tra"i vi&e! MARA: Poljubi me, Damjane! DAMJAN je poljubi: Maro! MARA privine se uza nj: Zagrli me, dr"i me uza se. Ugrij me! Upij me! DAMJAN dr"i je 'vrsto rukama: Maro! )eno! MARA uza nj privinuta, u ekstazi: Tako mi je kao da sam u bo"jim rukama. Nezasitna sre!e u koju sam uronila - neuta"ena bla"enstvom &to me obasiplje... Jesi li i ti sretan? DAMJAN: I za te - i za se, du&o! MARA: I ovo se ne mo"e izdr"ati... Preslaba sam... DAMJAN: Umiri se - po'ini... MARA: Tko mo"e sad da po'ine! Nestati ho!u, Damjane. Nestati u tvojim rukama. I&'eznuti u tebi. Daj, u'ini da umrem od ljubavi. Utopi me u ljubavi. Uni&ti me u ljubavi. DAMJAN je zagrli u dugom cjelovu. MARA jedva 'ujno: Tako... I sad me vi&e nema. Klone preko njegovih ruku. DAMJAN je gleda za 'as, pusti je polako na uzglavlje, zatvori joj o'i i stane kraj kreveta, pa se prekrsti: V imja Oca i Sina i sjatago... U to se za'uje vedri i veseli poklik *UR*E iza kulisa.

83

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 84: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

*UR*A izvana: Maro!... Maro!... Pojavi se na prozoru Damjanove sobe i uhvati se rukama za re&etke: Maro! Vidi&, opet sam zdrava - opet mogu da mislim! I sve razumijem! DAMJAN okrene se k *ur(i, stavi ka"iprst na usta: Pst, mir *ur(a! Upravo je zaspala!

Pozornica se pomalo zamra'i.

84

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 85: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bo!ji "ovjek

VE%ERNJA Kad se pozornica opet rasvijetli vidi se ikonostas, kao na po'etku radnje. Sumrak je, ve'ernja je pri koncu. Crkveni je prostor rasvijetljen i pun svijeta, &to stoji na nogama i slu&a posljednje rije'i DAMJANOVE propovijedi, koji govori, hladan, skoro okrutan, bez uzbu(enja. Tu su i svi BOLESNICI osim GUBAVCA. *UR*A je tako(er tu: slu&a ekstati'na i nepomi'na, punim o'ima gledaju!i u sve!enika. I DVA MOM#I$A &to dr"e kadionike u rukama, iz kojih se di"u &iroki kolutovi tamjanova dima. Odmah na po'etku 'uje se vrlo tiho crkveno pjevanje; ono malo po malo ja'a i pri koncu sve!enikove propovijedi prelazi u maestozni himni'ki fortissimo. DAMJAN njegove se rije'i 'uju, kao i tiho pjevanje, jo& prije neg se rasvijetli pozornica: ... ... i nisu 'udesa samo od ovog svijeta, niti 'ovjek mora za "ivota na sebi osjetiti 'udotvor'evu ruku. - %ta za to ako ti, hrom'e, silazi& u grob sa suvom nogom, a tebi, bjesomu'ni'e, rastrgaju bijesovi na komade slaba'ko tijelo? - %ta za to ako ti, slijep'e, ne vidjev&i sunca, ostavlja& drumove zemaljske, a ti, kr"ljavo dijete, iz materinjeg naru'ja prelazi&, bez i"ivljene mladosti, u naru'aj dobre smrti?... - #udo vas 'eka na onoj drugoj strani: gdje !ete zdravim nogama koracati po rudinama Gospodnjim, gdje nema bijesova ni napasnika, gdje je svijetlo ja'e od sunca, a mladost vje'na i neprolazna... - Ni pred kim od vas, koji god za"elite, ne !e se zatvoriti vrata milosti. Ne !e vas niko pitati otkle ste i &ta ste, niti !e mjeriti va&e du&e na kantaru suda'ke strogosti. Pogledat !e samo u va&e srce, da vidi koliko je opra&talo, koliko se kajalo i koliko je ljubilo. A onda: tko je opra&tao: oprostit !e mu se! Tko se je kajao: priznat !e mu se! A tko je ljubio: taj je b o " j i ' o v j e k ...

Pjesma prelazi u fortissimo, a zavjesa polagano pada.

Perugia, august - septembar, 1924. Vijenac, 1924.

85

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 86: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

Pustolov pred vratima TRAGIKOMEDIJA U DEVET SLIKA

Viki Podgorskoj Milan Begovi!

86

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 87: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

OSOBE

U igri: DJEVOJKA SESTRA MILOSRDNICA LIJE#NIK U privi(enju: AGNEZA (u igri Djevojka) Njezin MU) Jedan NEPRISUTNI i njegov LE% GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM PLAVA GOSPO*A KRISTINA GLUM#EVA )ENA DOBRO ODGOJENI MLADI$ BRUTALNI LJUBAVNIK LIZA - Agnezina sobarica SOBARICA kod Rubriciusovih KOLODVORSKI NOSA# Dvije tri GOSPO*E i dva tri GOSPODINA NEZNANAC PROFESOR SA VELIKIM NAO#ALIMA MESSENGER-BOY PODVORNIK U WAGON-LITSU RE)ISER TRAGI#NIH FILMOVA NAJBOLJI PRIJATELJ UPRAVITELJ TVRTKE ZA NADGROBNE

SPOMENIKE POLICAJ U)IGA# ULI#NIH SVJETILJAKA APA%

SMRT

(Ovih 10 uloga mora igrati samo jedan glumac.)

Radnja se doga(a: u posljednjim svijetlim trenucima jedne bolesne Djevojke i u njezinom deliriju prije smrti A. D. MCMXXV.

87

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 88: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PRVA SLIKA Park jedne vile od koje se vidi samo terasa. U dnu visoka "eljezna re&etka sa zatvorenim vratima. Iza nje cesta. Ljeto. Predve'er. Na terasi, na udobnom goblenskom naslonja'u sa "u&esima" - iza koga stoji velika staja!a lampa na stalku od &iblja - sjedi, podlo"ena jastucima, mlada bolesna DJEVOJKA, umotana u bijeli venecijanski &al i, zatvorenih o'iju, slu&a sviranje glasovira &to dopire iz ku!e. To je drzak skoro opsceni moderni ples. Nakon nekoliko taktova glasovir prestane i malo zatim pojavi se na vratima MILOSRDNA SESTRA. SESTRA: Jo& jedanput? DJEVOJKA: Hvala, sestro. Dosta je. To je bio moj posljednji fox-trott u institutu. Plesale smo ga ja i Kristina, ali ga nismo dovr&ile. SESTRA koja se je me(utim pribli"ila bolesnici: Za&to? DJEVOJKA: Iznenada mi je pozlilo. Iz Kristinina naru'ja pre&la sam u postelju. Dane i no!i le"ala sam nepomi'na, al u mozgu je uvijek udarao ritam onog fox-trotta. Nisam ga se mogla osloboditi. SESTRA: Vru!ica obi'no podr"aje posljednje utiske. DJEVOJKA: Ah, &ta ja znam!... Da mi se je jo& samo jedanput vratiti onamo. Kristina me zacijelo jo& uvijek 'eka. SESTRA: Voljele ste se? DJEVOJKA: Mnogo. Tri smo godine pro&le zajedno. Dan na dan jedna uz drugu. Spavale u istoj sobi, sjedile u istoj klupi. Mislile jednake misli i imale jednake "elje. Uvjerena sam da ona i sada "eli isto ono, &to i ja. SESTRA: A to je? DJEVOJKA: Da ozdravim. SESTRA: To vam svi mi "elimo, gospo(ice. DJEVOJKA: Znam. Vi ste dobri. Pru"i joj ruku polako, koju sestra primi. Iza male pauze: Al kod nas je ne&to drugo. To nije onako kao &to je htjeti dobro svome bli"njemu. Mi smo jedna drugoj pomagale izgra(ivati osnove za "ivot. Stvarati sre!u: sve san po san, "elja po "elja. SESTRA: Pa drugo i nije sre!a. DJEVOJKA: Ja mislim da je sre!a vi&e. Vi&e od snova, vi&e od "elja: oni su samo staza, &to vodi do nje. Ali sre!a je zacijelo ne&to, &to se da gledati o'ima i obujmiti rukama. SESTRA kao da ho!e promijeniti temu: Nije li vam hladno, gospo(ice? Bilo bi dobro da u(emo u ku!u. DJEVOJKA: Nemojte. Ve'er je tako mirna. I topla. Ostavite me jo& malo ovdje. Volim sjediti ovako, okrenuta le(ima prema velikim vratima. Onda mi se 'ini, da !e do!i netko koga 'ekam. SESTRA: Tko bi mogao do!i? DJEVOJKA: Kad bih ja znala! Znam samo da uvijek ima neko tko 'eka pred vratima. Neko tko nosi promjenu. A mo"da i sre!u. To zna i Kristina. Mi smo ga nazivale: pustolov pred vratima. Meni se i sada 'ini da stoji iza re&etke. Pogledajte, je li tkogod tamo? SESTRA: Al tko bi bio, gospo(ice! Cesta je prazna i, dokle god se vidi, bijela. To su samo ostaci romantike iz instituta: tamo se obi'no fantazira o pustolovima, vitezovima ili poetama. Al kad do(e "ivot, sve on to prevrne i rastjera.

88

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 89: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

DJEVOJKA: Kako vi govorite! SESTRA: Kako jest. Pustolovi svr&avaju u "légion étrangère" ili u tamnici, od vitezova ostali su samo oklopi i ma'evi po muzejima, a poete su umi&ljeni i ta&ti prakti'njaci. Za "ivot je potrebno ne&to drugo. DJEVOJKA: %to? SESTRA: #ovjek. DJEVOJKA malko u 'udu: Hm! Pa kakav 'ovjek? SESTRA: #ovjek, koji se 'vrstim nogama dr"i zemlje. Onaj, koji grije&i i pra&ta, strada i poma"e, ljubi i mrzi. Koji prima i dariva. Koji sve razumije i nikoga ne prezire. DJEVOJKA: Vi ste morali do"ivjeti velika razo'aranja, sestro! SESTRA: Ja sam se na vrijeme povukla iz "ivota, pa ih nisam mogla do"ivjeti. DJEVOJKA: Za&to ste to u'inili? SESTRA malko po'eka, pa onda re'e: Od straha. DJEVOJKA: Pred kim? SESTRA: Pred samom sobom. DJEVOJKA: #udnovato. SESTRA: To nije 'udnovato - samo vi to ne mo"ete razumjeti: jo& ste premladi. DJEVOJKA: Protuma'ite mi. SESTRA: )ivjeti: to je isto &to i izdavati. DJEVOJKA: Koga? SESTRA: Ono &to nam je najdra"e. DJEVOJKA: Onda je najbolje umrijeti? SESTRA: Ne, gospo(ice: najbolje je ne "ivjeti. DJEVOJKA: Pa to je isto. SESTRA: Umrijeti zna'i nestati. Ne "ivjeti zna'i nesudjelovati: vidjeti, 'uti, znati - a ne sudjelovati. DJEVOJKA iza male pauze: Pogledajte, nije li kogod tamo pred ulazom? #ini mi se kao da su ne'ije o'i na meni. SESTRA: Vi ste zacijelo u vru!ici, gospo(ice. Velim vam: nema nikoga! Dobro bi bilo da u(emo. DJEVOJKA hvata ponovno nit razgovora: A ja bih tako voljela "ivjeti! Sudjelovati - kako ono vi velite - sudjelovati pri svemu. Voljeti i dijeliti se i darovati se... SESTRA: S kim se dijeliti, kome se darovati? DJEVOJKA: Onome, koga !u voljeti. SESTRA: Dakle: onome, koga !ete prevariti. DJEVOJKA: Ja ne!u nikad prevariti onoga, koga budem voljela. SESTRA: Ljubav je samo pojam, gospo(ice, ideja - a njezin je objekt fantom. #im im se pribli"imo 'ulima, 'im postanu dio realnosti, prolazni su i propadljivi. Zato sam ja i pobjegla od "ivota: da spasim svoju ljubav. DJEVOJKA: Pa gdje je sada ta va&a ljubav? SESTRA: U meni. )iva i nepromjenljiva. DJEVOJKA: A onaj koga volite?

89

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 90: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

SESTRA: Tako(er u meni. Dodu&e ne onakav kakav je on ina'e u "ivotu, nego kako ga moja misao gleda i moje srce osje!a. Tu je on sa'uvan i za&ti!en od svih promjena i propadljivosti. Ne mogu ga s toga ni izdati ni prevariti: on je uvijek onakav kako ga "eli moja ljubav. DJEVOJKA: #udnovato. Kratka pauza, onda toplo: Ah, da mi je samo ozdraviti! Ja ve! znam &ta bih i kako bih. Moj !e "pustolov" ili - kako ono vi velite - "'ovjek" ve! do!i! Vidim ga jasno pred svojim o'ima. Katkad je potpuno sli'an mome ocu. Visok, dobar, vedar, uman, topao - nadasve topao. Znate onako: tople misli, tople rije'i, tople ruke. I zami&ljam ga da ple&e sa mnom i osje!am njegov dlan na svojim le(ima, i njegov &apat u u&ima... Dajte, sestro - molim vas: jo& jedanput onaj ples - SESTRA: Ali morate i vi u ku!u. %ta !e re!i lije'nik ako vas ovdje zate'e? DJEVOJKA: Poslije. Najprije onaj ples... SESTRA: Ali samo pet minuta. Po(e. DJEVOJKA: Jesu li ona vrata zaklju'ana? SESTRA okrene se i pogleda na vrata od parka: Jesu. DJEVOJKA slabim glasom: Otklju'ajte ih. SESTRA u 'udu: Za&to? DJEVOJKA jo& slabije: Tako. #ini mi se da mi je onda otvoren put u "ivot. SESTRA otklju'a vrata, na kojima stoji klju' od prije, i re'e lakom ironijom: Sad mo"e i pustolov do!i: ne treba da 'eka pred vratima. DJEVOJKA jedva 'ujno: Hvala. SESTRA u(e kroz terasna vrata u ku!u. Poslije malo za'uje se njezino sviranje kao na po'etku. Mrak se potpuno spustio. DJEVOJKA zatvori o'i, upravi se prili'nim naporom u naslonja' i slu&a ne slijede!i ritma ni jednim pokretom. Al njezina izvanja mirno!a mora odavati unutarnje uzbu(enje i neograni'enu volju za radost i podatljivost, koji se izrazuju u mo"da jedva primjetljivom drhtaju trepavica ili pritiskanju gr'evitih prstiju u &tof na ru'icama naslonja'a. To sve traje nekoliko taktova, a onda muzika retardira i kao da se spaja s ritmom konjskog kasa iz daljine. Tempo postaje sve laganiji, dok napokon topot kopita ne pre(e u korak, a muzika se pretvara u jedva akcentuirani "marche funèbre". Pozornicu zastre neko irealno transparentno svijetlo. Od sad unaprijed pa sve do dolaska sestre u IX. slici, 'itava igra, uza svu svoju realisti'nost, mora da ima neki posebni kolorit kao da se zbiva u nekoj vrsti delirija. Tako i prelazi iz jedne slike u drugu djeluju kao naglo preskakivanje jedne predod"be u drugu, koji se nadovezuju u uzbu(enoj fantaziji 'ovjeka mu'ena vru!icom ili te&kim snima. A u stvari tako i jest: svi doga(aji nisu nego podsvijesno pro"ivljavanje neispunjenih "elja i te"nja jednog mladog "ivota u agoniji. Pri posljednjim taktovima poka"e se na konju visok, blijed NEZNANAC, u crno odjeven, sa &irokim crnim &e&irom na glavi, dr"e!i uzde umornim rukama - i ustavi se pred vratima. Muzika u taj 'as prestane, a DJEVOJKA, krenuv&i malko glavu, ali ne gledaju!i u do&ljaka, ostaje nepomi'na. NEZNANAC sa(e s konja, gleda kroz re&etku. Pauza. DJEVOJKA nepomi'no: Otvoreno je. NEZNANAC: Znam. Meni ova vrata nisu nikad bila zatvorena. Ja sam ovdje stari prijatelj. Vrata se sama otvore i, nakon &to on u(e, sama se opet zatvore. DJEVOJKA nagne se malko: U(ite! Digne se, sa(e sa terase i po(e Neznancu u susret. Pru"i mu obadvije ruke: Dobro do&li!

90

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 91: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

NEZNANAC primi njezine ruke svojima: Jednako me je prije nekoliko godina do'ekala va&a mati. Ona je dapa'e rekla: Hvala vam &to ste do&li! - DJEVOJKA: Pa i ja vam velim: hvala &to ste do&li! Nasloni se uza nj. NEZNANAC obujmi je rukom preko ramena: #ekali ste me? DJEVOJKA: Znala sam da !ete do!i. Kad god sam se mogla pridi!i iz postelje, uvijek sam se dala dovesti amo, na ovu terasu. Da me ugledate 'im stupite pred vrata. NEZNANAC: Je li vam "ao ostaviti ovu ku!u? DJEVOJKA: Pa mi djevojke uvijek ostavljamo o'insku ku!u. Al do(ite - odmorite se. Po(e k terasi i zove: Sestro! Sestro! NEZNANAC: Pustite je. DJEVOJKA: Nek naredi da se priredi gostinjska. NEZNANAC: Ta ne!emo valjda ovdje ostati! DJEVOJKA: Ni jedne no!i? NEZNANAC: Ni jedne no!i. DJEVOJKA: Uvijek sam mislila kako ovakav odlazak mora da bude vrlo nagao. I Kristina je govorila: Do(e i odvede te: nema& vremena ni da se obazre&, ni da se oprosti& sa dragim stvarima. Samo ti re'e: - Do(i! - a ti se digne&, pa da si najbolesnija i najklonulija, i po(e&. - NEZNANAC: Jednu "elju mo"ete da izre'ete prije odlaska. DJEVOJKA: Moram? NEZNANAC: Mo"ete. )elju i molitvu. DJEVOJKA: %ta je moja majka po"eljela? NEZNANAC: Da va& otac do(e za njom. DJEVOJKA: I on je oti&ao? NEZNANAC: Malo zatim! DJEVOJKA: A &ta je on za"elio? NEZNANAC: Da vas ne povedem prije nego - Al ne: ja vam ne smijem ni&ta sugerirati. Recite sami. Samo upamtite: to je va&a posljednja volja. DJEVOJKA: A da ja re'em: umrijeti? NEZNANAC: Umrijet !ete! DJEVOJKA: A da re'em: "ivjeti? NEZNANAC: )ivjet !ete. DJEVOJKA: I smrt onda vi&e ne dolazi? NEZNANAC: Smrt uvijek dolazi, pa pita: koja je posljednja "elja? DJEVOJKA: A da mi uvijek re'emo: "ivjeti? NEZNANAC: Napokon se 'ovjek umori i sam veli: umrijeti. DJEVOJKA: Ali ja velim ljubiti - NEZNANAC: Kako vam drago. DJEVOJKA: I biti ljubljena. NEZNANAC: Bit !e tako. DJEVOJKA: Al biti ljubljena onako kako smo to uvijek sebi "eljele - ja i Kristina. Ona je govorila, da je najve!a ljubav onoga 'ovjeka, koji sve opra&ta, pa i nevjeru. Ali ja mislim, da jo& vi&e ljubi onaj,

91

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 92: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

koji ne dolazi do svoga zadovoljstva: u kome "elja ostane neuta"ena, koji sve daruje, a ni&ta ne uzimlje, koji se uop!e i ne odaje. NEZNANAC: Dakle: da postanete "enom onoga, koji sve opra&ta... DJEVOJKA: ... i nedosti"iva ljubav nekoga, koga ne poznam. NEZNANAC: A vi? %ta !ete vi izme(u ta dva 'ovjeka? DJEVOJKA: Kad bih ja to znala! NEZNANAC: Pa to je 'itav roman! Pomislite: vi nemate vremena nego jednu jedinu no!! Uostalom: to ne odlu'uje. Glavno je da se sna(ete. Glavno je da pro"ivite ono &to osje!ate. Jedna no! bit !e za vas 'itav niz godina. Zaboravit !ete i onako, da pro"ivljujete samo jednu "elju i sna!i !ete se odmah. Zato !ete i presko'iti po'etak. To je ionako nezanimljivo: nego odmah "in medias res" - kako se ono veli. DJEVOJKA: Da, sje!am se. O tom nam je govorio profesor knji"evnosti. NEZNANAC: Eto vidite. Samo: pote&ko!a je u ne'em drugome. Potreban je stanovit aparat ili da se stru'no izrazim "ansambl". Za onog neprisutnog je lako: taj nam i ne treba. Al imate li vi u va&im snima ili fantazijama onog drugoga? DJEVOJKA: Koga? NEZNANAC: Onoga, koji vas je uzeo za "enu - koji sve opra&ta? DJEVOJKA: Pa naravno da imam. Od moje dvanaeste ili desete godine, a mo"da i od prije, nosim ga u sebi. On je visok, vedar, dobar, uman, topao - nadasve topao... NEZNANAC: Ostavimo sada svako karakteriziranje. Glavno je da ga imate. Sestru mo"emo tako(er upotrijebiti. Ali ipak fali nam glavno: tertium gaudens. DJEVOJKA: %ta je to? NEZNANAC: Pa neizbje"ni "&uft"... onaj &to ubire skorup u svim aferama. DJEVOJKA: Ja nisam nikad vidjela takva 'ovjeka. Dodu&e ja i Kristina 'itale smo potajno nekakve knjige, a i sestra mi ih je donijela nekoliko, gdje je bilo svakakvih ljudi. Ali takove ne bih htjela ni sresti u "ivotu. NEZNANAC: %ta jo&! Al bez toga ne ide! Bez jednog takvog 'ovjeka ne bi vam mu" imao &ta da oprosti. Naglo: Aha! DJEVOJKA prestra&i se malko: %ta je? NEZNANAC. Imam ga. To je nekakav "Gospodin u &arenom prsluku". On !e nam izvrsno poslu"iti: kao da je naru'en. A onda on je i onako moj. Izvrsno. Tako je i to rije&eno. Dodu&e trebat !e jo& nekoliko nuzgrednih lica: ali za to je lako. Ne!u ni ja biti puki posmatra'. Dapa'e - DJEVOJKA: Ja ve! vidim: vi !ete iz svega napraviti kino. NEZNANAC: A &ta biste vi htjeli? DJEVOJKA: )ivot - pravi "ivot! NEZNANAC: Dakle - kino. Pauza. Po'ne onaj isti ples vrlo tiho i sve to ja'e prelazi u slijede!u sliku. Pomalo se osvjetljuje nutrina vile i upaljuje se lampa na terasi. Pozornica je uop!e u jasnijem i realnijem osvjetljenju. SESTRIN GLAS iznutra: Agnezo! Agnezo! DJEVOJKA: %ta to zna'i? NEZNANAC: Zovu vas. U(ite. MU%KI GLAS iznutra: Agnezo! Agnezo! To je na& fox-trott - NEZNANAC: To je topli glas va&ega mu"a. U(ite.

92

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 93: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

DJEVOJKA poleti hitro uz stepenice terase, a onda u ku!u. NEZNANAC gleda nepomi'no za njom.

Pozornica se potpuno zamra'i, muzika tiho nastavlja. Promjena.

93

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 94: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

DRUGA SLIKA Kad se pozornica opet rasvijetli vidi se veranda sa otvorenim vratima, koja vode na terasu i u park. Desno i lijevo otvoreni ulazi u rasvijetljene prostorije. Iz desna se 'uje glasovir. Iza jednog dinera: ve! je davno poslu"ena crna kava i likeri. Gosti sjede u foteljima i naslonja'ima. Pogdjekoji stoje. Pu&e i razgovaraju. AGNEZA, njezin MU), GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM, PLAVA GOSPO*A, GLUM#EVA )ENA. Jo& dva-tri GOSPODINA i dvije-tri GOSPO*E koji mogu po volji ulaziti i izlaziti desno ili lijevo, plesati, flirtati - samo diskretno i nenametljivo: ne smiju zaboraviti da su stafa"a. Odijelo ve'ernje; samo Gospodin sa &arenim prslukom pravi iznimku svojim prslukom. MU) stupiv&i na vrata verande: Agnezo! Agnezo! To je na& fox-trott... AGNEZA ulaze!i hitro sa terase: Profesor je neumoran. Uvijek problemi! I samo problemi! MU) hvata je za ruku, povu'e je na desno, uhvati preko le(a i re'e: Pustimo probleme: "ivimo "ivot! I&'ezne, ple&u!i s njom, desno. PROFESOR - to je Neznanac iz prve slike, sada sa velikim nao'arima i u salonroku - ulazi sa terase. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Sve vam je zaludu, dragi profesore. Jedan fox-trott rje&ava modernoj "eni sve probleme. PROFESOR: To je samo jedan frivolni apersi, kakovima su natrpani d"epovi va&eg &arenog prsluka. Ali o modernoj "eni ja mislim malo druk'ije: ona se danas koleba izme(u dviju odluka... GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Uistinu: koleba bi li ili ne bi li o&i&ala kosu. Smijeh. PROFESOR dosa(en: U tom mo"da i le"i problem, dragi gospodine. Vi tu dodu&e ne vidite nego jednu formu povr&ne "enske koketerije. Al to vam ima svoj razlog u socijalnim odnosima na&ega vremena. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: %to to ima posla sa socijalnim odnosima! O&i&ani "enski zatiljak jest nova dra" za svakoga, tko god vjeruje, da u "eni ima jo& neizmjerno nepoznatih ljepota. O&i&ani "enski zatiljak jest izazivniji od njezinih usta... Ona zna &to 'ini! PROFESOR: Kao da to vama nije svejedno! Vama bi se ona svi(ala i bez toga. PLAVA GOSPO*A: Istina je. Ja sam ve'eras u osam i pol o&i&ala kose, a on mi se je jo& u osam zaklinjao da me voli vi&e nego ikoga na svijetu. JEDNA GOSPO*A SA DUGOM KOSOM: Isto je rekao i meni u sedam i pol. PROFESOR okrene se Glum'evoj "eni: A vama isto u sedam? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Na "alost: nisam. Dama je bila u to doba u pratnji svoga supruga. Uostalom, to se da popraviti. Izvolite plesati? GLUM#EVA )ENA: Ako mi obe!ate, da ne!ete ni&ta popravljati! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pa vi ionako znate &ta mislim. Odlazi sa Glum'evom "enom desno. PROFESOR: Tip iz francuske komedije koncem pro&loga stolje!a! Upravo se 'udim, kako ovakav artikl jo& danas nalazi pro(u. PLAVA GOSPO*A: U pomanjkanju boljeg! Smijeh. Gospodine profesore, va&a se je kava potpuno ohladila. PROFESOR: Pravo imate - zaboravio sam. Uzme &olju.

94

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 95: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PLAVA GOSPO*A: Likera? PROFESOR: Samo malko konjaka, molim. Ona ho!e da nalije 'a&icu, al on pru"a &olju s kavom: Ne, ne. Molim ovdje dvije tri kapljice. Ona mu uspe u &olju malo konjaka. Dosta, dosta. Hvala. Na& se je doma!in potpuno izgubio. Pije kavu i zapali lulu. JEDAN GOSPODIN: Tako oni uvijek - JEDNA GOSPO*A: Kao da su se ju'er zaru'ili. PLAVA GOSPODA: Agneza tako rado ple&e. Ples je njezina jedina strast. Vi ne ple&ete, gospodine profesore? PROFESOR: Ja? Ne, draga gospo(o. Barem ne ove plesove. Premda ne mogu re!i da ne u"ivam gledaju!i ljudsko tijelo u gibanju. Ima u tom ne&to, &to bih mogao nazvati u"ivanjem "ivota. Ostali su se pribli"ili k vratima salona gdje se ple&e ili ulaze unutra i ple&u. PLAVA GOSPO*A: Ja rado gledam kad ple&e lijep par. PROFESOR: No, &to se toga ti'e... Za one, koji ple&u, apsolutno je svejedno, jesu li lijep par ili nisu. Tu se radi o ne'em sasvim drugom. PLAVA GOSPO*A: Znam &ta mislite. PROFESOR: Ne znate, draga moja. Ja ne mislim ono &to vi mislite da mislim. Vi, naravno, dr"ite da ja to tuma'im sa eroti'kim raspolo"enjima. Prepustimo te teorije moralistima i reporterima. Za mene je ova potreba gibanja u jednom stanovitom ritmu ne&to specijalno 'ovje'je. Kao i govor. Vidite, "ivotinje ne ple&u. PLAVA GOSPO*A: A majmuni? PROFESOR: Dresirani - da. Priznajem, da pri plesu i eroti'ko raspolo"enje dobiva na svom intenzitetu. Ali jednako je i sa drugim nagonima: iza plesa raste "e(a i ja'a se apetit. Uvjerit !ete se, kad se oni amo povrate. Gospodin sa &arenim prslukom pojest !e hrpu sendvi'a i zaboraviti na sve emocije, &to ih je u njemu izazvala ona mala gospo(a, u 'ije uho on u ovaj 'as, usiplje najve!e gluposti ovoga svijeta. PLAVA GOSPO*A: Koje ona ipak rado slu&a. PROFESOR: Pa naravno. I to je ne&to sasma ljudsko. Muzika je prestala. Najprije izleti iz dvorane GLUM#EVA )ENA i GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM. Oni su zadihani i zaokupljeni utiscima &to ih je u njima izazvao ples. Instinktivno idu k stolu, gdje po'nu piti i jesti. GLUM#EVA )ENA pru"a 'a&u: )edna sam! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM nata'e joj vino: Pazite: ja ra'unam na va&e obe!anje - Jede sendvi'e. GLUM#EVA )ENA uzme i ona jedan sendvi': Budite oprezni! PROFESOR Plavoj gospo(i: Gledajte: sad erotika &uti, a apetit govori. PLAVA GOSPO*A: Mo"da govore oboje! AGNEZA i njezin MU) izlaze iz salona, za njima jo& po koji par plesa'a. Ovi posljednji tako(er se okrepljuju. AGNEZA profesoru: Oprostite dragi profesore! Vi !ete zacijelo re!i: ova me Agneza zove u goste, a onda me ostavlja sama...

95

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 96: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

MU): Oprostite, zbilja - PROFESOR: Ali molim, molim! Fox-trott nada sve! Poznam ja moju malu Agnezu jo& iz instituta. Bila je najdra"esniji "perpetuum mobile" &to ga 'ovjek mo"e zamisliti. AGNEZA: Sje!ate se - zbilja? PROFESOR: Pa naravno. Prije sata uvijek je bilo toliko pra&ine u razredu. Uostalom ja ovdje nisam bio sam. Va&a ljubezna prijateljica poka"e na Plavu gospo(u: nije se ni trenutka odale'ila od mene. I vrlo sam joj zahvalan za to. AGNEZA: I onako je ona ovdje druga doma!ica. PLAVA GOSPO*A: Hvala. Uzme zdjelu sa sendvi'ima: Dopustite da i dalje igram svoju ulogu. Nudi profesoru: Jedan sendvi'? PROFESOR: Ne, hvala. Ne jedem nikad izvan redovitih obroka. Meni je dosta moja lula. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM Glum'evoj "eni: Meni ide u tek samo ono, &to je izvan redovitih obroka. GLUM#EVA )ENA: Vama nije dosta va&a lula. Smiju se oboje. PLAVA GOSPO*A Agnezi: Gdje si kupila taj prekrasni &al - ako moje pitanje nije indiskretno? AGNEZA pogleda zahvalno profesora: To je dar, molim. PLAVA GOSPO*A: Od gospodina profesora? Profesoru: Iz Venecije? PROFESOR kimne glavom. MU): Ali da znate &to sam ja dobio. Ode do jedne ladice, izvu'e jednu kutiju i otvori je. - Gosti se sakupe i gledaju. To se ne mo"e svagdje dobiti! JEDNA GOSPO*A: %ta je to? MU): Dva bode"a - kako vidite! PLAVA GOSPO*A: Tako(er iz Italije? PROFESOR: Ne, to sam donio iz Orijenta! JEDAN GOSPODIN: Vi ste bili po 'itavom svijetu! PROFESOR: Pa gdje dospijem, dragi prijatelju. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM pribli"i se sa Glum'evom "enom ostaloj grupi, vadi jedan no" i malko se &ali njime: Za zaljubljene samoubojice! MU): Nemoj se &aliti: otrovni su. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM polo"i natrag no": Kakvu to svrhu ima? PROFESOR: To su no"evi za dvoboje. Dva nepomirljiva neprijatelja zatvore se u jedan mra'ni prostor i udaraju slijepo jedan po drugome. Tko ne pogine od udarca, pogiba od otrova. JEDNA GOSPO*A: Stra&no! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne bi me niko mogao prisiliti da se bijem s takvim oru"jem. PROFESOR: %ta sve 'ovjek ne 'ini iz mr"nje! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja znam samo &ta 'ovjek 'ini iz ljubavi! Uzme ispod ruke Glum'evu "enu i udalji se. Nekoji se nasmiju i grupa se razi(e po verandi i salonu. PROFESOR Mu"u aludiraju!i na Gospodina sa &arenim prslukom: Je li taj gospodin 'esto kod vas? MU) spremi kutiju: Skoro svaki dan. AGNEZA: On je, tako re!i, stalni ures na&e ku!e. PROFESOR: #udnovato! Ina'e ste ure(eni sa mnogo ukusa.

96

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 97: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

MU) koji je shvatio na &to on cilja: Mnogi se komad 'uva iz familijarnog pijeteta. PROFESOR: Razumio sam. AGNEZA: On je moj jedini ro(ak. PROFESOR: Ro(ak? U koliko je meni poznato, od va&ih nije vi&e niko na "ivotu. MU): Stvar je malo komplicirana, dragi profesore. Jedna Agnezina teta - PROFESOR: Koja? Silvija? AGNEZA: Ne - Olga. PROFESOR: Ona &to je umrla - od ljubavi? MU): Nije ni 'udo: sa njezina dvadeseti'etiri ljubavnika! AGNEZA malko "enirana: Al nemoj tako... PROFESOR: Znam ja to vrlo dobro. Umrla je 1921. MU): Vi poznate 'itavo Agnezino rodoslovlje? PROFESOR: Dodu&e bavio sam se tim malko pobli"e. Dakle teta Olga? MU): Uzela je pod svoje jedno dijete sestre svoga mu"a. To je bio on. PROFESOR: Gle - gle - to sam pregledao. AGNEZA: Izgleda da ne u"iva va&e simpatije? PROFESOR: Al zato u"iva sveop!e. Pogledajte: ona mala dama pro"drijet !e ga o'ima. A njezin mu"? MU): U teatru. Glumac. Glasoviti glumac Rubricius. PROFESOR: Ah, onaj sa kratkim vratom? Savr&en kandidat za apopleksiju... AGNEZA: Vi ste zbilja okrutni, profesore. PROFESOR puni ponovo svoju lulu: Ako dama ostane udovica, veselit !e se &areni prsluk. U(e LIZA, po(e k Mu"u, pri&apne mu ne&to i ode. MU): Izvinite me, moram na telefon. Iza(e. AGNEZA: U ovo doba? Glum'evoj "eni: Da nije va& mu"? GLUM#EVA )ENA: Nije mogu!e: ve'eras svr&ava u dvanaest. Molim vas, %ekspir! PROFESOR: Mo"da je re"iser kri"ao zadnji 'in! GLUM#EVA )ENA: Sve je mogu!e na na&em teatru. MU) vra!a se, ozbiljan, GLUM#EVOJ )ENI: Molim vas, milostiva gospo(o - Ona iza(e s njim, onda on opet proviri na vrata i zovne: Agnezo, molim te, do(i ovamo. Agneza iza(e za njim. PROFESOR Gospodinu sa &arenim prslukom: Vi ste, gospodine moj, uni&tili sedamnaest sendvi'a. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja sam brojio &esnaest. PROFESOR: Niste ra'unali da ste pojeli dva na jedanput. Vani nemir i uzbu(enje. Uleti sva uprepa&tena GLUM#EVA )ENA, a za njom AGNEZA i MU). Svi se skupe oko njih. GLUM#EVA )ENA: Profesore, molim vas - nesre!a! SVI PRISUTNI: %ta je? %ta se dogodilo?

97

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 98: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PROFESOR jo& uvijek sjede!i: %ta je? MU): Telefonirali su iz teatra, da je gospodin Rubricius dobio sr'ani napadaj. GLUM#EVA )ENA: Promislite: u velikoj sceni petog 'ina! AGNEZA: Pozvali su "urno gospo(u - Va& auto je u dvori&tu - GLUM#EVA )ENA: Teatar nije daleko - molim vas - PROFESOR digne se, turi lulu u d"ep: Ali moj &ofer sjedi sada zacijelo u kakvoj kr'mi u blizini. AGNEZA: Jest, dolje ga nema. PROFESOR: Sre!om ja imam svoj klju'. Izvolite sa mnom. Mu"u: Ho!ete li i vi s nama? AGNEZA: Gospo(a je vrlo uzbu(ena. MU): Naravno. Ne mo"emo je tako ostaviti. GLUM#EVA )ENA pla'u!i: A on je toliko o'ekivao od velike scene! AGNEZA Mu"u: Nemoj dugo. PROFESOR: Dovest !u vam ga odmah natrag. Izlaze lijevo: Mu" uzev&i Glum'evu "enu ispod ruke. Za njima Profesor i Agneza. Ostali su se skupili kraj vrata koja su ostala otvorena. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jeste li 'uli? Izgleda da gospo(a Rubricius vi&e "ali veliku scenu nego mu"a! JEDAN GOSPODIN: Tiho - zaboga! Vrata su otvorena. JEDNA GOSPO*A: #udim se da nije bila na predstavi. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ona je molim: hipersenzitivna! Ona ne mo"e da prisustvuje premijerama u kojima igra njezin mu". PLAVA GOSPO*A: Uostalom mislim, bilo bi najbolje da i mi sada odemo. DRUGI GOSPODIN: Jest, jest. Gospo(a je Agneza zacijelo vrlo uzbu(ena. PRVI GOSPODIN: Nije ba& lijepo da je ostavimo samu. PLAVA GOSPO*A prema Gospodinu sa &arenim prslukom: Gospodin !e pri'ekati dok se vrati Agnezin mu". GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Svakako, svakako! Svi su ve! spremni da po(u, u to u(e AGNEZA: To je uistinu tragedija! - %ta ve! odlazite? PRVI GOSPODIN: Ne!emo vam dulje smetati - DRUGI GOSPODIN istodobno: I onako je raspolo"enje razbijeno. AGNEZA: )ao mi je - al za drugi put - JEDNA GOSPO*A: Telefonirajte mi, kad se vrati va& mu", da 'ujem &ta je sa siroma&nim Rubriciusom... AGNEZA: Ako ne do(e prekasno - drage volje. Ubogi Rubricius! DRUGA GOSPO*A: Sprovod !e biti sjajan. PRVI GOSPODIN: Pa molim vas: ljubimac 'itave publike!

98

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 99: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PLAVA GOSPO*A: Recite radije: ljubimac sviju "ena. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Samo ne - svoje! Smijeh. AGNEZA: Frivolni 'ovje'e! PLAVA GOSPO*A: Ni pred nesre!om nemate respekta. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kako vidite: ni nesre!a ga nema pred nama. PLAVA GOSPO*A: Dosta, dosta. Pozdravlja se sa Agnezom: Laku no!! AGNEZA: Do vi(enja! Pozdravi, mu&karci poljube ruke doma!ici, i odlazak. Agneza isprati goste. Za 'as ostane sam GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM, pojede jedan sendvi', ispije 'a&icu vina i zapali cigaretu. AGNEZA vra!aju!i se: Sjedi. )uri ti se? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Hvala. Sjedne. Meni se nikada ne "uri kad sam s tobom. AGNEZA: Vrlo si ljubezan. Sjedne mu vis-à-vis. Uostalom morao si ti otpratiti gospo(u Rubricius. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja? Za&to ba& ja? AGNEZA: Cijelo si se ve'e s njome zabavljao i da si pravi kavalir - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja nisam stvoren za tragi'ne situacije. Ne bih znao &ta bih s njom govorio u autu. Tvoj mu" je za to mnogo podesniji. On zna biti tako sve'an - tako dostojanstven. - Uostalom zna& li ti za&to sam se ja ve'eras s njom zabavljao? AGNEZA: Valjda iz istog razloga rad koga se zabavlja& sa svim ostalim mladim damama. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: A za&to se zabavljam sa svim ostalim mladim damama? AGNEZA: Rad onog istog razloga rad kojeg si se ve'eras zabavljao sa gospo(om Rubricius! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Logi'no. Al da ostanemo u stilu: za&to se zabavljam sa gospo(om Rubricius i ostalim mladim damama? AGNEZA: Dakle? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Radi - tebe. AGNEZA: Mene? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Da, radi tebe! AGNEZA: %ta se to mene ti'e? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Samo tebe. Jer na koncu konca meni je malo stalo za sve njih i kad god s njima razgovaram - Digne se i pribli"i se Agnezi: mislim uvijek na jednu jedinu. AGNEZA digne se, sjedne na drugo mjesto: Molim, molim, govori &ta ho!e&, ali samo iz daleka. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Dakle rado slu&a& &to ti govorim? AGNEZA: Pa ne&to mora& govoriti kad si ve! tu. A onda svak najradije govori o onom &to najbolje zna i &to najvi&e voli. Ja n. pr. Namjerno: najvolim govoriti o svome mu"u. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Tema mo"e biti vrlo zahvalna, ali je dosta suhoparna. AGNEZA: A &to !emo? Svak ima svoje pasije. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kroz pet godina &to "ivite skupa bit !e& ve! iscrpila sve motive? AGNEZA: Ne, dragi moj. On je neiscrpivo nov. On je meni svaki dan nova probu(ena "elja. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Vrlo lijepo kazano. U jednom ljubavnom pismu to bi se moglo i podcrtati. Ali ako me misli& uvjeriti da ima na svijetu takova iznimka od "ene... Ne, ne, draga moja: ja ti ne vjerujem! AGNEZA: A ipak je tako. Ja volim svoga mu"a. I ne!u ga nikad prevariti.

99

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 100: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jesi li sigurna? AGNEZA: Dok sam zdrava i normalna: sigurna sam. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Svaka je "ena zdrava i normalna dok se ne zaljubi. AGNEZA: Al ja imam i volju. Vani se 'uje neka buka. LIZA uleti kao da ju netko goni, i ostavi otvorena vrata za sobom: Milostiva gospo(o! AGNEZA prestra&i se: %ta je? %ta se je dogodilo? LIZA "enirano: %ofer gospodina profesora... AGNEZA: %ta ho!e? LIZA za trenutak zbunjena, a onda kao da se dosjetila: Pita, kad !e do!i gospodin profesor. AGNEZA: Pa &ta se treba zato uzrujavati i na taj ludi na'in upadati ovamo? LIZA zbunjeno: Bio je bezobrazan. AGNEZA: Idite i recite mu: ako ne bude pristojan, potu"it !u se gospodinu profesoru. LIZA: To sam mu i rekla, al je on bio jo& bezobrazniji. Poletio je za mnom sve do u salon. AGNEZA: Da nije pijan? LIZA: I to. AGNEZA: Dosta. Idite. Liza ode. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM smije se: Izvrsno! Izvrsno! AGNEZA: I ti se tomu smije&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Vidi&, draga moja: ljubav ti je najvje&tiji provalnik. Ona provaljuje u isti mah: kroz ulaz za gospodu i kroz ulaz za slu"in'ad! AGNEZA: Ja mislim da se vara&. Barem u ovom slu'aju. U ovaj 'as ljubav je bila samo pedagog. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kako? AGNEZA: Ja sam od prija&nje male scene dosta nau'ila. Palo mi je na pamet kako taj &ofer, u svakoj ku!i, dok 'eka na svoga gospodara, prikra!uje svoje vrijeme uznemirivaju!i sobarice: vi drugi 'inite isto sa gospo(ama. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne mo"e se prispodabljati jedno s drugim. Ono &to mi 'inimo, to je - kako da re'em, politesa, forma, duh. To od nas dru&tvo zahtijeva. Dapa'e cijeni nas se po tome. I tko to bolje zna, tra"en je i svagdje je dobro do&ao. Udvaranje, flirt, natjecanje o milost lijepe "ene glavni su rekviziti dobrog op!enja. Tome se niko ne protivi nit iko to osu(uje. Ni sami mu"evi kad se radi o njihovim "enama. Ni "ene kad se radi o njihovim mu"evima. Prema tome ti ne mo"e& prispodabljati najurivanje jednog &ofera - AGNEZA: Svak na svoj na'in. Al u stvari je isto. Sve ima samo jednu svrhu. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Dodu&e. AGNEZA: Drago mi je da priznaje&. I ja se samo pitam, kako "ena, koja ima svoga mu"a, mo"e uop!e da nasjedne ovoj prozirnoj igri. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja ti se uistinu 'udim. AGNEZA: %to volim svoga mu"a? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: To ne toliko, ali &to ga voli& sa tako ne'uvenom tvrdoglavo&!u. Dodu&e on ti je dobar, on te u svemu zadovoljava, on misli samo na te i radi samo za te; al ipak: on i ti? Ti ovako nje"na i mlada, sa nedu"nim o'ima kao kakva mala djevoj'ica, sa malim bijelim rukama &to mole svako srce da ih grije i ludim tankim nogama &to imaju u sebi vi&e ritma nego najpoletnija himna... On joj se pribli"uje. AGNEZA se otimlje: Molim - molim - Pauza. Pa &ta onda?

100

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 101: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ti - i on! Trijezan, hladan, robustan kao kakvo "in folio" izdanje suhoparnih sredovje'nih kronika prama finom d"epnom izdanju Heineove "Knjige pjesama". Pa to je apsurd. AGNEZA: Svi vi tako govorite. Svi ga nenavidite. Al moj dragi, pro&la su ona vremena kad su se mlade "ene zgra"ale nad mu&karcem 'ije je tjeme malko pobijelilo. Vidi&: ja ba& volim njegove sijede kose. To mu vanredno lijepo pristaje. A onda njegovo je lice mlado. Njegove su ruke tople. Ja se osje!am na njima tako sigurna. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: I sretna? AGNEZA: I sretna. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: I ne "eli& ni&ta vi&e? AGNEZA: Ni&ta. I ponosna sam &to ga tako volim. On je pametan, lijep, velik. On je vrijedniji od svih vas skupa. I uzalud su sva tvoja nastojanja da me odale'i& od njega. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ti si strahovito okrutna. AGNEZA: Za&to? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kako mo"e& tako govoriti, kad zna& da sam poludio za tobom! AGNEZA: Pa to je istina. Mora& je 'uti. Samo te ona mo"e izlije'iti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ima& pravo: istina je smrtonosan lijek. Snu"di se tobo"e i za&uti. Pauza. AGNEZA uzme jednu butelju, smije&e! se, koketno: Malko vermuta? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM zna'ajno: Zar jo&? Uzme 'a&icu: Al ja se ne predajem! Pru"i 'a&icu pa se kucne s Agnezom: Na pokolebanu vjernost! AGNEZA digne 'a&icu: Na sla(i napitak! Ispiju. MU) 'iji se glas ve! 'uo iza kulisa: %ta - ve! su svi oti&li? A profesor ih je htio odvesti ku!i s automobilom. Gospodinu sa &arenim prslukom: Tako si ti ostao sam. Po"uri se da te ne 'eka. AGNEZA: A Rubricius? MU): Svr&eno je. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Umro? MU): Jo& nije. Ali ne!e do'ekati jutra. A mo"da je ve! i mrtav. AGNEZA: Stra&no! A ona? %ta veli ona? MU): #im je tamo do&la, bacila se preko njega i izgubila svijest. AGNEZA: A kako se je to sve dogodilo? MU): U posljednjoj sceni. U 'asu kad Otello ulazi spavaju!oj Dezdemoni... onda je klonuo. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Rubricius je i u "ivotu bio stra&no ljubomoran. AGNEZA: Mo"da je ba& to bilo povodom - MU) prekine je: Ali dosta, dosta. Idi "uri se. Profesor !e biti nestrpljiv. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Idem, idem. I onako ne u"ivam njegove simpatije... Laku no!! Poljubi Agnezi ruku koju ona naglo istrgne. Do vi(enja. MU): Do vi(enja. #im je Gospodin sa &arenim prslukom izi&ao, baci se Agneza u naru'aj svome Mu"u. Najprije se poljube, a onda se ona sakrije na njegove grudi i zapla'e. MU) se za'udi i di"e joj glavu: No, no, dijete - je li mogu!e! Pa to su uistinu suze! Ona ga dr"i 'vrsto zagrljena i opet utisne lice na njegove grudi. %ta ti je? Agnezo? %ta se je dogodilo? AGNEZA smije se kroz pla': Al ni&ta, ni&ta... Opet ga zagrli i poljubi: Sretna sam &to si tu.

101

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 102: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

MU): I &to nisam na mjestu jadnoga Rubriciusa! Je li? AGNEZA u tihom smijehu, bri&e suze: Da. MU): Oh jest! Siroma&ni Rubricius! Polegli su ga na toaletni stol u gluma'koj garderobi i le"i uko'en i protegnut me(u &minkama i pomadama. Jedna zamusana ze'ja no"ica viri mu ispod glave. A on sav mastan i crno nafarban. Uh kako je "ivot groteskan. AGNEZA: Uzrujao si se, dragi! MU): To se ba& ne mo"e nazvati uzrujavanjem. Al sve skupa je nekako bolno-neprijatno. #ovjek bi uop!e mislio da u one gluma'ke garderobe i ne ulazi ni&ta ozbiljno ili istinito. Kad eto: smrt! Al i sama smrt izgleda ondje kao farsa. Cijelo mi se vrijeme 'inilo da !e Rubricius iznenada sko'iti i re!i nam svima "Be!" - Ali ti - srce - tebe je to potreslo? AGNEZA: Kako se uzme. Zna&: ja uvijek sve apliciram na nas. I uvijek mislim: tako se ne&to mo"e i nama dogoditi. MU): Ti si moje malo ludo dijete. Gdje bi 'ovjek do&ao kad bi svaku ljudsku nesre!u morao iskusiti na svojoj ko"i! AGNEZA: Vidi&: ja sam pomislila za trenutak, kako bi ti bio nesretan, kad bih ja bila onakva kao &to je Rubriciusova "ena. Pa mi te je bilo tako "ao. Zato sam i plakala. MU) smije se &iroko: Izvrsno! Izvrsno! AGNEZA: Nemoj se tako smijati. Misli& da mene ne napastuju mu&karci? MU): Pa za&to bi ba& tebe pu&tali u miru? Mlada si, lijepa si - udana si: to su sve prvoklasni uvjeti. AGNEZA: Udana? Zar je i to uvjet? MU): Za ve!inu njih: conditio sine qua non. Nema odgovornosti, a "enskari su obi'no velike kukavice. Uvale se u tu(e gnijezdo i u"ivaju u tu(oj toplini... dok im ne bude prevru!e. AGNEZA: )ene su same svemu krive. MU): Ne mo"e se re!i: svemu. )ene su slabe. Katkad i nesretne, zapu&tane, ponizivane. Za mnoge je preljub obnovljenje "ivota. Za mnoge prvi gutljaj radosti. Pa tko tu mo"e osuditi? Dodu&e "ena je vi&e puta brakolomka iz kaprice, iz ta&tine, pa, ako ho!e&, iz priro(ene prostitutske dispozicije; al to su najrje(i slu'ajevi. Ve!inom je ona "rtva svoje impulzivnosti i mu&kara'ke nasrtljivosti. AGNEZA: Tako te rado slu&am kad govori&. MU): Ti si moj mali filozof, koji ho!e da svemu znade razloge i uzroke. Al bolje je ne misli na to. AGNEZA: Moram da mislim, jer ho!u da se branim. #im vi&e znam, tim sam ja'a i sigurnija. MU): Najja'a si i najsigurnija ako me iskreno voli&. AGNEZA: Pa ja te volim: vi&e nego samu sebe. MU): Pa onda? Ostalo je sve suvi&no. Primi je iza le(a i nad njezinim ustima: Dakle? Kako si ono rekla: vi&e - AGNEZA neobi'no toplo: - nego samu sebe. Cjelov. MU): Al sada dosta - kasno je - Digne se. AGNEZA naglo: Ne, ne. Jo& samo malo. Sjedi. Sjedi ovdje. MU) za'u(en: %ta je? Mo"emo se i preko razgovarati. AGNEZA: Ne, ne. To je vrlo va"no. Sjedi. MU) sjedne: Slu&am. AGNEZA vadi iz njedara velik kuvert. Donio ga je jedan slu"nik. #itaj. Pru"i mu kuvert. MU) uzme kuvert, izvadi pismo, pregleda ga hitro, potra"i potpis i vrati joj ga: Ludorije. Ne marim da 'itam. Digne se.

102

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 103: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Al za&to? To je vrlo interesantno. Uzme razo'arana pismo. MU): Ne zanima me. Pa napokon to su tvoje tajne i ne "elim da ih kontroliram. AGNEZA: Al ti to mora& pro'itati. Ja ne!u da imam tajna pred tobom. Ja ho!u da me ti vodi& i 'uva&. Ho!e& li da ti ga ja pro'itam? MU): Pa 'itaj. Sjede. AGNEZA 'ita: - "Gospo(o, ja vas poznam od nekoliko godina. Poznam vas dok ste bili jo& mala djevoj'ica, kad su va&i roditelji bili "ivi i kad ste i&li u &kolu. Odonda vas volim. Vi ne znate da sam dan na dan 'ekao po ulicama kojima !ete pro!i i i&ao za vama neprestano, od vas nikad nezapa"en. Nisam ni htio da me zapazite, jer ja sam vas volio sam za se, iz jedne nesebi'ne, 'iste odaljenosti, vi&e kao vjernik nego kao ljubavnik. Bili ste mi sve u "ivotu, ispunjali moje misli i izdr"avali moje radosti. Onda ste kroz malo vremena izgubili svoje roditelje i oti&li daleko u nekakav institut. #udnim slu'ajem mogao sam znati kako tamo "ivite. Kad sam iznenada do'uo za va&u bolest, bilo mi je da si(em s uma. Tumarao sam po svijetu i tra"io uzalud kraj gdje bih mogao na!i mira. Napokon sam se na&ao u gradu gdje ste boravili: oblijetao zidove i plotove sanatorija, u komu ste le"ali o'ekuju!i ozdravljenje, prosipao cvije!e po stazama oko njih i odlu'io umrijeti ako se desi nesre!a da umrete. Al vi ste ozdravili i kad ste se vratili ku!i po&ao sam i ja za vama, spremaju!i se da vas zamolim da postanete mojom "enom. Va& me je mu" me(utim pretekao. Onda sam po"alio &to vas nekada nije smrt uzela k sebi, jer bih tako i ja za vas dao svoj "ivot. Danas se kajem &to sam bio tako samoljubiv, jer 'ujem da ste sretni i ljubljeni, a va& mu" da je dobar i plemenit. Time je moja sre!a potpuna. Ja vi&e ni&ta ne "elim. Meni ne treba drugo nego uvjerenje da je vama dobro. I ne idem u va&u blizinu i ne tra"im da s vama govorim. Za&to bih dolazio u priliku da me moje ludo srce zavede i tako, mo"da, unesem nemir u va& "ivot. Ali jednom ipak ne mogu da odolim: moram da vam saop!im ovim retcima kako vas volim iznad svih granica ljudskoga voljenja, iznad svih mogu!nosti ljudskog osje!anja. Volim vas kako se na svijetu ne voli: volim vas radi vas, a ne radi sebe. Zato i ne!ete nikada doznati za me - pa da me i otkrijete ne!u vam priznati da sam ja onaj koji je sretan ba& u tome &to se odri'e svoje sre!e radi va&e. - " Pri koncu zadrh!e Agnezi jecaj u grlu, koji ona jedva suzdr"i. Pauza. Obadvoje &ute. Onda ona odlo"i list i re'e tiho: Kako je to tu"no! Pauza. MU) digne se: Ah &to - ludost! AGNEZA: To nije ludost, srce. To je ljubav. MU): Kad bi bilo doslovno onako kao &to pi&e taj gospodin! Al ni onda to ne bi bila ljubav - to je radije bolest. Da te onako voli kako veli, ne bi trebao da ti pi&e. Takva ljubav ne govori. AGNEZA: Za&to? Kako bih ja bila nesretna kad ti ne bih mogla re!i koliko te volim! To je katkad u meni ja'e nego "elja da te zagrlim. MU): Tko zna kakvu svrhu sve to ima. Ti si naivna i djetinjasta pa svemu vjeruje&. AGNEZA: Kakvu bi svrhu moglo imati ovo pismo? Ja ne!u nikad doznati tko je on. Ne!u ga ni vidjeti nikad. A nije mi ni stalo da ga vidim. Al ne mogu da o njemu zlo mislim. MU): Samo te uznemiruju ovakove ludorije. AGNEZA: Vara& se, dragi. Uzme pismo: Ja se nisam nimalo uznemirila. Ja uop!e o tom ne vodim nikakva ra'una. Vidi&. Razdere pismo. Sad je sve zaboravljeno. Pri(e njemu i zagrli ga. Nje"no: Al ti si se uznemirio. Je li? Primi me 'vrsto. On je obujmi. Tako. MU): Agnezo! AGNEZA: Ja te volim. Ja samo tebe volim. Samo tebe.

Zavjesa

103

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 104: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

TRE&A SLIKA Agnezin budoar. Toaleta sa zrcalom i toaletnim utenzilijama. Divan, pred njim niski okrugli stoli!. Tapetna vrata, desno, &to vode u kupaonu. Lijevo vrata sa draperijom. U sredini vrata u predsoblje. Jutro oko jedanaest sati. LIZA ulazi sredinom sa tasom, na kojoj je pribor za 'aj i dvopek sa maslacem i polo"i sve na okrugli stoli!. Onda ode do tapetnih vrata i zakuca: Je li milostiva gospo(a gotova? AGNEZA iznutra: Odmah. Po'ekajte samo minutu. LIZA: Molim. Pauza. AGNEZA iznutra: Liza! LIZA uvijek 'ekaju!i pred vratima: Izvolite, milostiva gospo(o? AGNEZA iznutra: Je li jutros tkogod dolazio? LIZA: Nije niko, molim. AGNEZA iznutra: Ni listono&a? LIZA: Listono&a jest. Bila su dva pisma za gospodina. I novine. AGNEZA iznutra: Za mene nije bilo ni&ta? LIZA: Ne, za milostivu gospo(u nije bilo ni&ta. Pauza. AGNEZA iznutra: Liza! Jo& uvijek pred tapetnim vratima: Izvolite, milostiva gospo(o? AGNEZA iznutra: Je li tkogod telefonirao? LIZA: Samo milostivi gospodin. Pitao je, je li se milostiva gospo(a probudila. Htio je milostivoj gospo(i za"eliti dobro jutro. Pauza. AGNEZA otvori vrata od kupaone: Molim vas ogrta'! LIZA uzme ogrta' za kupanje &to je preba'en preko jedne stolice u blizini, ra&iri ga prama vratima i prebaci Agnezi preko ramena: Molim. AGNEZA umotane glave, u papu'ama, zamataju!i se ogrta'em: Hvala. Ulazi i sjedne na divan podvukav&i noge poda se. Onda pogleda nehajno zajutrak: #aj? Liza, ne 'aj! LIZA: Ali milostiva gospo(a pije svako jutro 'aj. AGNEZA: Meni je dodijao 'aj. LIZA: Zapovijeda li milostiva gospo(a kakao ili mlijeko ili - AGNEZA: Dodijalo mi je i mlijeko i kakao i sve ostalo. LIZA: Milostiva gospo(a se ne osje!a dobro? Ho!u li telefonirati po doktora? AGNEZA: Ne, ne, Liza. Ja sam samo stra&no umorna. Ulite 'aj. LIZA nata'e: Ja sam ve! davno mislila, da nije dobro &to milostiva gospo(a 'ini. Skoro svake ve'eri do kasno u no! negdje na zabavi, u teatru, i onda plesati... i piti - za to treba drugo zdravlje i drugi "ivci. AGNEZA: Imate pravo, Liza. Ali tako vrijeme bolje prolazi. Glavno je da vrijeme br"e prolazi. LIZA: Onda se brzo stari. AGNEZA: Jest. I umire. #uje se vani elektri'no zvono. Nije li netko zvonio? LIZA: Jest. Iza(e sredinom. AGNEZA posrkne preko volje dva gutljaja 'aja, onda poslu&a tko bi mogao biti vani. Pauza.

104

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 105: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

LIZA na srednjim vratima: Messenger-boy sa jednim pismom. Ja sam mu rekla da 'eka, kako mi je milostiva gospo(a naredila. AGNEZA kod prvih Lizinih rije'i trgne se i uspravi, jedva savla(uje svoju uzbu(enost: Pustite ga ovamo. LIZA otvori vrata, kroz koja je do&la i re'e prama vani: U(ite! Po'eka dok u(e Messenger-boy i ode. MESSENGER-BOY - to je Neznanac iz prve slike - u dresu sa kapom na glavi, malom ko"natom torbom &to mu visi o ramenu i hrpom listova u velikim kuvertima u lijevoj ruci. Desnu digne uz rub kape pozdravljaju!i Agnezu i uzme iz hrpe jedan list. #ita adresu: Gospo(a Agneza - Mu'i se ne&to sa prezimenom. AGNEZA o'ito nestrpljiva, prekine ga: Jest. Ja sam. MESSENGER-BOY: Izvolite. Pru"i joj pismo. AGNEZA vidi da pismo nije zatvoreno, da je na kuvertu &tampan naslov nekakve firme, koji ona najprije pro'ita za se, a onda, za'u(eno naglas: "Odbor za sabiranje prinosa za popravak katedrale"... Malko mirnije, skoro razo'arana: %ta je ovo? MESSENGER-BOY: Ne znam. Znam samo da vam to moram predati. AGNEZA pro'itav&i tiskanicu &to je bila u kuvertu jo& vi&e za'u(ena: Ovdje mi se javlja, da sam izabrana u odbor za sabiranje prinosa za popravak katedrale. #udnovato! Nit me je tko ikada za to pitao, niti sam ikad 'ula da katedrala treba popravka. MESSENGER-BOY stvarno i hladno: Ni ja. AGNEZA jo& jednom pogleda tiskanicu pa kuvert: Pa uop!e koja je adresa toga odbora? Ovdje nije ni&ta nazna'eno. MESSENGER-BOY k. g.: Ne znam. AGNEZA: Ovo se je moglo i po&tom predati. Nije za to trebao Messenger-boy. Razumijete li vi to? Baci tiskanicu i kuvert na stoli!. MESSENGER-BOY: Razumijem. AGNEZA: Protuma'ite mi. MESSENGER-BOY: To je poslovni trik. AGNEZA: Trik? MESSENGER-BOY: Mogu li slobodno govoriti? AGNEZA: Ne slu&a nas niko. MESSENGER-BOY: Kad god imamo da izvr&imo kakav diskretan nalog, upotrebljavamo, da predusretnemo svakoj sumnji, ovakav trik. Da sad tkogod iznenada do(e: ja sam vam donio va& prijem u odbor za sabiranje itd. Ali ja sam do&ao radi drugoga. Imam za vas jedno pismo. AGNEZA nemirna, naglo: Dajte ga. MESSENGER-BOY vadi iz torbice pismo i predaje ga: Dodu&e bilo mi je nalo"eno, da ga predam kao obi'no, sobarici, al ona ga nije htjela primiti i rekla je, da ga "elite li'no uzeti iz moje ruke. AGNEZA pogleda pismo i stavi ga pod ogrta': Jest. Htjela sam vas ne&to pitati. MESSENGER-BOY: Molim. AGNEZA: Ovo je deveto pismo &to mi nosite. MESSENGER-BOY: Deseto. AGNEZA: Ah, da! Vi ra'unate i ono &to sam poderala. Da. Tko je onaj gospodin &to mi &alje ta pisma? MESSENGER-BOY: Ne znam.

105

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 106: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Kako izgleda? Mlad? Star? MESSENGER-BOY: Ne znam. AGNEZA: U kome kotaru stanuje? MESSENGER-BOY: Ne znam. AGNEZA: Recite mi &to uop!e znate o njemu? MESSENGER-BOY: Ni&ta. AGNEZA: Kakve vam je upute davao kad vas je slao ovamo? MESSENGER-BOY: Ja sam upute dobivao od svoga &efa. AGNEZA: Niste nikad vidjeli mu&terije koje su zalazile u va&u radnju? MESSENGER-BOY: Tamo dolaze mnogi. AGNEZA: Niste upamtili ni jednoga koga biste mogli opisati? MESSENGER-BOY: Ni jednoga. AGNEZA trgne se naglo, sko'i do toalete, izvu'e iz male ladice banknotu i pru"i je Messenger-boyu. MESSENGER-BOY digne ruku na pozdrav do ruba kape, ne prima: Oh, molim - nipo&to! AGNEZA: Uzmite! Uzmite! MESSENGER-BOY: Ne, hvala, ja sam ve! pla!en. AGNEZA: Dakle od vas ne mogu ni&ta doznati? MESSENGER-BOY: Sve &to morate znati sadr"ano je u tom pismu. AGNEZA: Hvala. Mo"ete oti!i. Po(e divanu i 'u'ne na nj. MESSENGER-BOY pozdravi i iza(e. AGNEZA uzme pismo, nervozno, razdere kuvert, pro'ita po"udno i naglo, onda gledaju!i u onu hartiju, bolnim glasom: Za&to me mu'i&? Za&to me mu'i&? Nasloni 'elo na pismo a oboje na koljena. Tako ostane neko vrijeme. Zatim, umorno i polako digne glavu i te&kom rukom pritisne elektri'no puce na stoli!u. Digne se, po(e k toaleti, stavi pismo u istu ladicu iz koje je maloprije uzela novac, zaklju'a je i sjedne umorno pred ogledalo. U to u(e LIZA: Molim? AGNEZA: Liza: po'e&ljajte me. LIZA uzme 'e&alj i kefu i po'ne je 'e&ljati: Milostiva gospo(a nije ni okusila 'aja. AGNEZA nestrpljivo: Samo brzo, Liza. Danas nemam strpljivosti. Vani zvoni telefon. Telefon! Ako je gospodin, donesite amo aparat. LIZA iza(e i poslije malo donese aparat, polo"i ga toaletu, stavi "icu u kontakt, 'im je u&la rekla je: Gospodin. #e&lja dalje Agnezu. AGNEZA uzme slu&alicu: Hallo. Pauza. Dobro jutro! Pauza. Hvala, tako-tako. Sva sam slomljena. Pauza. Da, ima& pravo: bilo je malko previ&e. Pauza. %ta? Ve'eras kod ku!e? Pauza. Tko zna, dragi. Ako budem mogla izdr"ati. Pauza. Uzbu(enije: %ta veli& - Kristina? Nije mogu!e. A kad je do&lo pismo? Pauza. Jutros. Sobarica mi je rekla, da za mene nije bilo nikakovih pisama. Pauza. Ah, svejedno, dragi. Ne, ne - ne srdim se. Pauza. Ah, ludost! Pi&e li drugo Kristina? Pauza. Oh, hvala. Donijet !e mi ga odmah? Pauza. Ti si vrlo ljubezan. A tko !e i!i na kolodvor? Pauza. Ti. To je zbilja lijepo od tebe. Zbogom. Odlo"i slu&alicu. Pogledajte uvijek po&tu, Liza - gospodin je rastre&en i ne gleda adrese. LIZA: Gospodin samo strpa pisma u d"ep.

106

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 107: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Danas imamo goste. Priredit !ete gore sobu... Jeste li ve! gotovi? Netko zakuca na vratima. Tko je? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM iznutra: Slobodno? AGNEZA: Ne, ne. Samo minutu. Digne se. Lizi: Pomozite mi da se obu'em. Po(e lijevo i govori kroz draperiju i vikne prama vratima u dnu: Slobodno. Liza u(e za njom. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM proviri polako i u(e, nose!i ogroman buket i jedno pismo, pogleda po sobi: Nikoga! AGNEZA pokazuje golu ruku kroz draperiju, iznutra: Daj pismo! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM do(e polako, lijevo, poljubi Agnezinu ruku i turi u nju buket. AGNEZA uvu'e ruku s buketom i opet je izvu'e: To nije va"no. Pismo! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM poljubi joj opet ruku i turi u nju pismo. AGNEZA povukav&i ruku, iznutra: A sad sjedi i 'ekaj. Hvala za cvije!e. Onda se opet poka"e gola ruka. Poljubi jo& jedanput! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM primi ruku, ho!e da ju prinese ustima, onda je pogleda i re'e: Zakleo sam ti se pred osam dana da ne!u vi&e poljubiti ni'ije ruke osim tvoje. Ovo nije tvoja ruka! Ruka se hitro izmakne iz njegove, a iznutra se 'uje "enski smijeh. Tad se on odale'i od vrata, promatra s interesom toaletu, o'epi i pomiri&i dva-tri flakona, ku&a otvoriti ladicu, zatim se ustavi kod okruglog stoli!a. Sjedne na divan, pojede dvopeke sa maslacem, napokon opazi tiskanicu i 'ita: Odbor za sabiranje prinosa... Za&uti i 'ita dalje. LIZA u(e s lijeva i po(e da uzme tasu sa priborom za 'aj. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM uhvati je za ruku: Liza, srdite li se na me? Znate: ja ne volim da mi se podme!e. Ne volim mistifikacija. Uostalom ja mogu i va&u ruku poljubiti. Povu'e joj ruku. LIZA istrgne ruku iz njegove: Pazite! Pred osam ste se dana zakleli... Dohvati tasu, po(e k srednjim vratima, opazi da je nestalo dvopeka, glasnije: Izvoli li gospodin jo& nekoliko dvopeka sa maslacem? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne, hvala! LIZA iza(e i zatvori vrata za sobom. AGNEZA odjevena jednostavno i ukusno, ulazi s lijeva i opazi da on dr"i tiskanicu: No, &ta veli& na to? Kako bi bilo da se upita& &ta je na stvari? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Apsolutno me ne zanima. Uop!e me ni&ta ne zanima. Ja sam se potpuno povukao. Odrekao sam se svega. AGNEZA: A sino!? Tko je bio sino! "Kod Operu&anog kokota"? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al i ti si bila tamo. AGNEZA: I plesao si! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: S tobom. Tebe se nisam odrekao. AGNEZA: #ovjek se mo"e odre!i samo onoga &to posjeduje. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: I onoga, &ta bi htio da posjeduje. AGNEZA: To je 'esto puta i prisilno odricanje. A obi'no i jest. Uostalom najlak&e se je odricati onoga &to ne mo"emo da imamo. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: )elja za ne'im mo"e biti katkad ljep&a nego radost posjeda. Gleda je, ona kao da ne&to misli. Pauza. Ne odgovara&? AGNEZA: Mo"e biti da ima& pravo. Mala pauza. Zacijelo ima& pravo.

107

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 108: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Dakle? A onda je glavno, ne dati se smetati. Ne popu&tati. Svaku drugu nasladu ostaviti, a i!i samo za onom svojom jednom "eljom. AGNEZA: S tobom se je dogodilo 'udo! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Nije to nikakvo 'udo. Malko sve'ano: Agnezo, to je volja. Neslomiva volja. AGNEZA ne bez ironije: Kako 'udno zvu'e te jake rije'i u tvojim ustima. #ovjek bi ti skoro mogao i povjerovati. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Meni je svejedno &ta ti o meni misli& i kako ti shva!a& moje odluke. Toplo: Ja te volim - AGNEZA prekine ga: #uje&: govorimo par rije'i ozbiljno. Ja sam danas okupljena potpuno drugim mislima. Meni uop!e nije dobro. Stoga bih ti bila vrlo zahvalna, kad bi se promijenio ton na&ega razgovora. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Molim. Ako "eli& mogu i oti!i. AGNEZA: Tako nisam mislila. Mo"e& ostati koliko te volja, to jest: dok ne do(e Kristina. Onda !e& po!i malko u park, po'ekati na moga mu"a i ru'ati s nama. Je li ti pravo? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Neobi'no si ljubazna. AGNEZA: Kako vidi&: nisi u nemilosti. Samo mi danas tvoj na'in ide na nerve. Katkada smo mi "ene kao da smo 'itave jedna "iva rana. Boli nas i tijelo i du&a. Patimo neizrecive boli i na dodir sitne pahuljice od pamuka. Ti bi to morao razumjeti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM malko nepripravan na ovaj ton: Da, da, razumijem - AGNEZA: Ja bih u tebi morala imati prijatelja, koji bi me u ovakovim 'asovima morao pomagati, savjetovati... A kad tamo ti se neprestano nabacuje& frazama. Dra"i& me s njima i umara&. Ti misli& da su sve "ene kao gospo(a Rubricius. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM pone&to iznena(en, ali polaskan: Nisam nikad pomislio da bi ti trebalo moje povjerenje. Ti nisi nikog vidjela uza se nego svoga mu"a. AGNEZA: Jest. Ja ni danas ne vidim nikoga osim njega. On je tako neizmjerno dobar i tako u me vjeruje, da mi je katkad tjeskobno pri du&i. On ne!e ni da slu&a kad ho!u da mu ispri'am kakvu nevinu ludoriju. "To su tvoje male tajne" - veli - "a tko prekopava i zaviruje u male tajne "ene koju voli, taj je nagoni da tra"i velike". Al ja bih htjela da je on ljubomoran kao kakav ljubavnik. Nerazumno, strastveno, apsurdno ljubomoran, da ne podnosi 'e&alj kojim prelazim kroz svoju kosu ni rupca kojim doti'em svoje usne. Nedavno sam mu rekla &ta mi ti uvijek govori& i kako me katkad drsko napastuje&. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM neugodno iznena(en: Nije mogu!e - AGNEZA: Jest. Htjela sam ga ku&ati. A zna&, &ta je rekao? - "Bio bi veliki jadnik svaki onaj, koji bi kraj tebe mogao ostati ravnodu&an" - Onda sam ga upitala: - "A &ta bi bilo da popustim?" - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM napetom pa"njom: A on? AGNEZA: Pogledao me je svojim neopisivo dobrim o'ima, naslonio svoje lice u moje dlanove i rekao: "Ti popu&ta& samo ljubavi" - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: A glede mene, &ta je rekao? AGNEZA: - "Pusti ga!"- rekao je. "Umorit !e se ili iscrpsti i ne!e vi&e imati &ta da ti ka"e." - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM tobo"e uzbu(eno: Drskost! AGNEZA: Pst! Nemoj tako! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Nek se samo ne prevari! Ti popu&ta& samo ljubavi. AGNEZA: Njegovoj.

108

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 109: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN %ARENIM PRSLUKOM: Nije rekao 'ijoj. Rekao je samo: ljubavi. Pauza. AGNEZA: Meni je uop!e sve jedna zagonetka. Nekako se ne snalazim u svim tim kontradikcijama. #ini mi se katkad, da sam zalutala u "ivot, kao za ljetnih ve'eri &i&mi& kroz otvoren prozor u mra'nu sobu. Najvi&e me buni jedno: za&to se jedna ljubav narivava na ono srce, gdje ve! postoji druga? Takvo bi srce moralo biti imuno - za sva vremena. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kakav bi onda izgledao svijet? %ta bi vrijedilo ono srce, koje vi&e niko ne mo"e pokolebati? U njegovoj sumnjivoj stalnosti le"i sav njegov 'ar. O ne, draga moja! Ljep&e je ovako: "amor amori - lupus!" Ina'e - Izvana se 'uje nemir i "enski glas koji se pribli"ava: - "Agnezo" - "Agnezo!" - AGNEZA trgne se: Kristina! Poleti k vratima u dnu. KRISTINA u putnom kostimu u&la je prije no &to je Agneza do&la do vrata i jedna se drugoj baci u naru'aj. Onda se istrgne iz zagrljaja prijateljice, pogleda je dobro u lice, pomiluje po glavi i obrazima, govore!i: Agnus, djete&ce, curice moja - jesi li ti to? I opet se "estoko zagrle. AGNEZA s objema rukama oko Kristinina vrata, kao da joj je s njom do&la neka pomo! ili olak&anje: Kristina! KRISTINA napokon se oslobodi zagrljaja, ali dr"i Agnezu jednom rukom oko pasa: A ovaj gospodin? AGNEZA: Pa ne zna& ga? Toliko sam ti puta pisala o njemu! Moj kuzen. KRISTINA: Da, zbilja: kuzen sa &arenim prslukom! Pru"i mu ruku: Drago mi je! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM primi ruku: Vrlo se veselim, gospo(ice - KRISTINA okre!e se opet k Agnezi: Ali tvoj mu" - 'uje&: &armantan. AGNEZA: Da - zbilja: ni njega nisi poznavala. KRISTINA: Pa otkle? Oba puta &to si bila kod mene dolazila si sama. AGNEZA: Kako ste se prepoznali? KRISTINA: #ula sam da me neko zove - AGNEZA: Oprosti: ja sam malo prije dobila pismo. KRISTINA: Znam, znam sve. Al da i nije niko do&ao preda me, bila bih uzela taksi i do&la sama. AGNEZA: Pa naravno. Al izvoli: odlo"i - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM sprema se na odlazak: Dozvolite moje dame, do vi(enja! KRISTINA: Do vi(enja! AGNEZA: Dakle: za ru'ak. Zbogom. On ode sredinom. KRISTINA: Hvala bogu - sad smo same. Pa kako je dakle? %ta je s tobom, moj mali Agnus? U zadnje si se vrijeme tako 'udno izra"avala - tvoja pisma nisu vi&e onako vedra i sretna kao prije - AGNEZA: Ah, Krista! Sve !u ti re!i - sve !u ti re!i... Sjedi. KRISTINA: Samo da se malko uredim... AGNEZA: Ne, ne, kasnije. Sad nas nitko ne smeta. Poleti i zaklju'a vrata u dnu. Danas !emo te&ko vi&e biti same. Slu&aj: ja !u poluditi, Kristina! Ja !u poluditi! KRISTINA: A &ta ti je, za boga? AGNEZA: Ti ne zna&, &ta se sa mnom doga(a. Ja sam u "ivoj ognjici. Izvrnuta sam. Upravo izvrnuta i sva mi je krv u mozgu. KRISTINA: Ali za&to? Govori... Tvoj mu" - AGNEZA: Ah, on ni&ta ne zna, ni&ta ne sluti, on ide uza me prekritim o'ima, dr"i me za ruku i ne zna kud ga vodim... KRISTINA: Al kako? Za&to? %to si u'inila? Agnus - govori!

109

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 110: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA malko se zamisli i onda se trgne: Krista, re!i !u ti sada ne&to &to se dosada nisam usudila re!i ni samoj sebi. Prigu&eno. #vrsto: Ja ljubim. KRISTINA: Agnus! AGNEZA: Jest. Ljubim. Ali ne kao druge "ene, ne kao svako drugi tko gleda u jedne o'i, u jednu sliku - ne, ja ljubim preko svih mogu!nosti razuma i prirode. Sve je to vi&e nego strast, vi&e nego mahnitost... Monstrum, Krista, monstrum!... KRISTINA: Tko je on? %to je on? AGNEZA histeri'no: Pa to je, to je ono! Tko je? %ta je? Gdje je? I ja pitam tebe! Tra"i ga! Pomozi mi da ga na(em! Dovedi ga! Izmisli ga. KRISTINA je dr"i na svom ramenu i miluje joj glavu: Agnus, mali moj Agnus! AGNEZA: Poludit !u - obezumit !u! - KRISTINA: Umiri se! Saberi se! AGNEZA uspravi se: Sje!a& se, pisala sam ti o onom pismu, &to sam ga primila od nekog nepoznatog. KRISTINA: Znam. Pokazala si ga mu"u i razderala pred njim. Zar ti je opet pisao? AGNEZA: Jest. I pi&e neprestano. KRISTINA: A jesi li pokazala mu"u druga pisma? AGNEZA kri'i: Nisam! Nisam! KRISTINA: Za&to nisi? - To si morala u'initi. AGNEZA: Za&to? Ne pitaj me, molim te, za&to sam ne&to u'inila a za&to nisam. Uop!e ne znam: ni &ta sam, ni tko sam, ni &ta 'inim - ni &ta ho!u. Po 'itave dane i ne "ivim svojim "ivotom. Sva sre!a da se znadem sna!i dok su drugi kraj mene. Al se bojim da doskora ne!u mo!i ni to. KRISTINA: Pa &to ti je pisao? AGNEZA: %to? Najprije je htio znati, da li sam uistinu sretna sa svojim mu"em. Dodu&e on je 'uo da jesam, ali tko ikada mo"e znati, &to se krije iza nasmijanog lica i kako ne'iji "ivot izgleda iza zavjese? - "Ako je va&a sre!a velika i istinita, dozvolite mi da se i ja uzmognem tome radovati. Budite sutra u dvanaest sati na va&em balkonu, to !e mi biti potvrda, da ne tra"ite vi&e ni&ta od "ivota." KRISTINA: I ti si bila? AGNEZA: Jest, sjedila sam tamo i tra"ila me(u prolaznicima tko bi mogao biti on! Sjedila sam 'itav sat, a onda me je najednom bilo stid, da tako okrutno izla"em svoju sre!u pred srcem koje nema nade. Poslije malo dana molio me je, da mu dadem jedan jedini znak da vjerujem u njegovu ljubav. Nek do(em onamo gdje me on zove. - "Pro(ite u slijede!i utorak izme(u 'etiri i pet sati '%irokom ulicom'. Ja !u biti na jednom od onih mnogobrojnih prozora. Vi mene ne!ete vidjeti, al ja !u vas vidjeti kako prolazite i mo"da u misli milujete jedno srce, koje umire za vama - ." KRISTINA: I ti si po&la? AGNEZA: I ja sam po&la. Mu"u nisam ni&ta rekla, jer sam se bojala. Ili ne: jer mi je kod onog prvog pisma rekao, da je taj 'ovjek ili bolestan ili da me vara. Bilo mi je te&ko to podcjenjivanje. Kratko vrijeme iza toga, do&lo je opet jedno pismo, u kojem me je zvao u teatar. Po&la sam i tamo i istra"ivala, tko bi od prisutnih mogao biti moj misteriozni obo"avatelj. Al uzalud: Niko se nije izdao ni trenutom oka. Nakon desetak dana eto opet poziva: - "Do(ite u nedjelju na utrke." - Ah, znam ih na pamet od prvog do zadnjeg slova! - "i ne tra"ite me. Nemojte ni misliti na me. Kad bih slutio, da vas moja ljubav i na 'as uznemiruje, odrekao bih se posljednje i jedine radosti - a ta je: da vas otkad dokad vidim." - #etiri dana trebalo je do utrke; al ja sam kroz to vrijeme potpuno iznemogla od nestrpljivosti, povla'ila se od divana do naslonja'a, od naslonja'a do postelje, prelomljenim rukama

110

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 111: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

i olovnim nogama. Moja je volja bila ubijena. I bilo mi je kao da sam hipnotizirana. Taj nevidljivi ljubavnik postao je moj gospodar. Da me je pozvao na najnedosti"ivije vrhunce, na najbezumnije sastanke, bila bih po&la bez i najmanjeg promi&ljanja. Zato i 'ekam na njegova pisma u nervoznoj pohlepi kao na najpo"udniji zagrljaj. Istom kad do(u, umirim se i razaberem. KRISTINA: Kad ti je pisao zadnji put? AGNEZA: Danas. Opet me zove. KRISTINA: Gdje? AGNEZA: Prekosutra na Bachov koncert u katedralu. Naglo: I ti !e& sa mnom. Je li, Krista, - pratit !e& me. KRISTINA: Ho!u - Agnus - pratit !u te. Al to je stra&no! %ta !e biti iz svega toga? AGNEZA: %ta ja znam &ta !e biti iz toga! Da ga samo mogu vidjeti! Samo vidjeti! Koliko je on sretniji od mene! On samo zapovjedi: - Do(i! - a ja idem. I on me gleda koliko ho!e, dr"i o'i na meni, koje ja samo osje!am na sebi, na licu, na tijelu, kao neke tople zrake... Ah, Krista, pomozi mi! Pomozi mi! Da ti znade& kako ga ja tra"im, svuda, svuda. No! na no! povla'im svog jadnog mu"a i skitamo se po dancingima i barovima i ple&em, ple&em sa svakim, u nadi da !u se na!i u njegovim rukama. Gdje god ima jedan 'ovjek, uvijek pomi&ljam: to je on! Na ulici, u kavanama, u du!anima. Star ili mlad, bolestan ili zdrav, otrcan ili elegantan: sve ih gledam. Ja'e: Sve ih mamim. Krikne: Sve ih ljubim, Krista! Postajem ljubovca svih - nudim se svakome... Sve ih ho!u, sve, samo da njega na(em, samo da budem s njime. Baci se Kristini u krilo, trgana konvulzivnim pla'em. KRISTINA nakon male pauze: Ti si te&ko bolesna, Agnus. Da si mi samo prije pisala da do(em. AGNEZA: Pomozi mi! Pomozi mi! KRISTINA: Ne&to se mora u'initi. Kako bi bilo da re'emo tvome mu"u? AGNEZA digne se, jako: Ne, ne, Krista. Ne, za boga. On ne smije ni&ta znati. Ah, samo da se ne moram pretvarati pred njim! Da se ne moram smijati - kad bih najradije zakriknula i njemu i svakome u obraz: na(ite ga! dovedite ga! KRISTINA: A da nekamo otputuje&? AGNEZA: On mi je pisao: - "Ako slu'ajno nekamo odete, slijedit !u vas svuda." - Kao da ga ja ionako ne bih posvuda tra"ila! KRISTINA: Dakle? AGNEZA: Meni je pravo. Ako moj mu" pristane. Al i ti !e& do!i sa mnom? KRISTINA: Svakako, samo kada - to !e ovisiti o dolasku moga brata. Ali ti mora& po!i odmah. - A sada bilo bi dobro da malko legne&. Samo do ru'ka. Ja !u se me(utim urediti i preobu!i. AGNEZA legne na divan: Jest. KRISTINA: Ja sam brzo gotova. Dok ne do(em, nemoj se dizati. Pomiluje ju po glavi dobrom rukom: Oh, Agnus! Agnus! Iza(e sredinom. Pauza. AGNEZA rukama ispod glave, le"i za 'as nepomi'na, potpuno odsutna. Onda se malko upravi, gleda neko vrijeme preda se, pa, kao da nekom govori, pro&apta tiho: Da znam barem, kako se zove&! Zvala bih te... neprestano bih te zvala... Pauza. Najednom se za'uje, iza vrata u sredini, lagano cupkanje po gitari i podglasno mrmljanje. Zatim tiho nenametljivo pjevanje dvaju mu&kih glasova &to se sla"u s pratnjom gitare. To mora da bude vesela, kabaretska "en vogue" pjesma, malo raskala&ena u ritmu i rije'ima. Poslije prve strofe otvore se vrata i uka"e se: MU) dr"e!i rukom preko ramena GOSPODINA SA %ARENIM PRSLUKOM, koji cupka po gitari. Oni pjevaju i diskretno poigravaju u taktu. AGNEZA ostaje nepomi'na. Kad oni, jo& uvijek pred vratima - zapo'nu drugu strofu, pada zavjesa.

111

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 112: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

%ETVRTA SLIKA Wagon-lits. Na stoli!u kraj prozora gori mala lampa sa modrim aba"urom. Gardine su spu&tene, stakla su zatvorena. Na stolu je jo&: putna fla&ica sa konjakom, mala srebrna 'a&ica, ve!a putna 'a&a sa srebrnim poklopcem, zdjela sa ne&to vo!a, paketom keksa, slatki&ima, kutijica "Cachets-Faivre", par knjiga i novina, niska vaza sa cvije!em i ru'no toaletno ogledalo. Krevet je prostrt za spavanje. AGNEZA sjedi u !o&ku kraj prozora, odjevena u &arenu svilenu ali nipo&to ekstravagantnu pijamu, sa papu'ama na nogama. Zatvorila je o'i kao da spava. Njezina se glava pomalo ljulja pod ritmi'kim udaranjem jure!eg voza. Duga pauza. Onda ona polako digne ruku i pritisne na elektri'no puce. Pokrije se preko koljena &alom. Pauza - niko ne dolazi. Zvoni jo& jedanput. Pogleda na uru na narukvici. U to se otvore vrata sa apaniranim staklom i u(e - PODVORNIK - to je Neznanac iz prve slike - u poznatom dresu wagon-lits-personala, vrlo u'tiv, i diskretan. On se pomalo ljulja dr"e!i ravnote"u, kao &to to biva u jure!em vozu: Molim, madame? AGNEZA: )ao mi je: vi ste zacijelo spavali. PODVORNIK: Ne, madame. Ja imam slu"bu. AGNEZA: Mogu li dobiti malo mineralne vode? PODVORNIK: Vichy? Appolinaris? AGNEZA: Svejedno. PODVORNIK: Odmah, madame. Po(e i ho!e da zatvori vrata. AGNEZA: #ujte - PODVORNIK ustavi se kod vrata: Madame? AGNEZA: Koliko je sati? PODVORNIK: Dva i trideset, madame. AGNEZA: Hvala. PODVORNIK: Molim. Iza(e i zatvori vrata za sobom. AGNEZA skine narukvicu, regulira uru i stavi je opet na ruku. Tad se nasloni i miruje. Pauza. PODVORNIK vra!a se sa bocom mineralne vode i 'a&om i ho!e da nalije. AGNEZA: Ne, ne. Molim ovdje. Uzme svoju putnu 'a&u, digne poklopac i pru"i je podvorniku. Onda uzme kutiju sa cachetsima i ho!e da jedan stavi u usta. PODVORNIK: Molim, samo 'as. Madame ima migrenu? AGNEZA malko za'u(ena sa cachetom u ruci: Da, tako nekako... Ne mogu da spavam. PODVORNIK: Smijem li ponuditi gospo(i jedan novi preparat &to je mnogo uspje&niji od Cachets-Faivre? Balzam! Gesta rukom sa pritisnutim palcem o ka"iprst. Istodobno drugom rukom vadi iz d"epa malu tubu: Molim, madame. Trese joj na ruku par tableta. AGNEZA dr"e!i otvoren dlan, gleda ga malko koketno: Ako me otrujete? PODVORNIK se devotno nasmije&i: Izgledam li tako? AGNEZA: Tko zna kakove tko ima pasije! Al ja sam po naravi lakovjerna, pa vam vjerujem. Stavi tabletu u usta i popije par gutljaja vode. Sad je svr&eno. PODVORNIK: )eli li madame jo& &togod? AGNEZA: Gdje se nalazimo sada? PODVORNIK: Na Gotthardu. Grjehota &to nije dan. AGNEZA: Za&to?

112

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 113: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PODVORNIK: Izgled je veli'anstven, madame! AGNEZA: Vjerujem. Ne znate, je li jo& svijetlo kod gospodina prijeko? PODVORNIK: Malo prije je bilo. Pogledat !u. On iza(e za'as i odmah se vrati: Jest, madame. Mala pauza. AGNEZA: I vi ovako dan na dan, pratite u ovim kolima nepoznate putnike? PODVORNIK: Jest, madame: dan na dan. AGNEZA: I nikad vas nitko ne zanima? PODVORNIK: Ima malo prilike da s kim govorim. Svak je zaokupljen sam sobom. Ja sam ovdje kao ona lampa, madame. Zavrne se kontakt i ona gori. Pritisne se elektri'no puce i ja stupam u akciju. AGNEZA: Ina'e vam je sve svejedno. PODVORNIK: Mora da bude. AGNEZA: Niste se nikad pitali: bo"e moj, &to goni ove ljude da hite iz jednoga grada u drugi? %ta tjera ovu "enu od ku!e! Kamo ide ovaj 'ovjek? Tko ih 'eka? Tko ih treba? Od koga bje"e. Nose li u sebi bol? Radost? O'ekivanje? Jesu li sretni ili nesretni? Ho!e li se ikad vratiti odanle kamo putuju? Niste nikad ku&ali da ispitate nutrinu nijednoga od ovih ljudi? PODVORNIK: To bi preve! kompliciralo moju i onako napornu slu"bu, madame. Kao &to se 'inovnik u po&tarskom vagonu ne zanima za sadr"aj pisama &to prelaze kroz njegove ruke, tako je i meni sa putnicima. Svaki nosi svoje tajne, dobre i zle, skrivene u sebi i - prolazi. Svakako dr"im, da je ovuda pro&lo mnogo boli, radosti i o'ekivanja - kako ono izvoli re!i madame. Katkad sam i ja pone&to vidio &to mi je moglo otkriti da neko od njih pati ili u"iva. Ali kud bih do&ao da sam se na sve to obazirao? Tu(e boli i tu(a sre!a ostavljaju slabije utiske nego ovaj alpski pejza" u no!i. AGNEZA: Vi se lijepo izra"avate. Odakle ste? PODVORNIK: Madame je vrlo ljubezna. Odakle sam? Od svakuda pomalo. Bilo bi dugo kad bih nabrajao sve krajeve, gdje su ubilje"eni tragovi moga porijekla. U kratko re'eno: ja sam kozmopolita. Od nikuda i od svakuda. AGNEZA: Ali ja vas zadr"avam. Mo"da ste umorni. PODVORNIK: Ni najmanje, madame. Radostan sam &to madame ispunjuje svoje besano vrijeme u razgovoru sa mnom. AGNEZA: Zacijelo govorite mnogo jezika? PODVORNIK: Kao kardinal Mezzofanti, madame: mnogo i lo&e. Zapravo ne znam ni jednog. AGNEZA: %ta ste bili prije nego &to ste do&li u ovu slu"bu? PODVORNIK: Sli'no &to i sada, madame. Uvijek sam bio gdje se ljudi prenose s jednog kraja na drugi. Porodi'na tradicija! Slu"ba nije bogzna kako ugodna, ali trenira karakter. AGNEZA: Kako to mislite? PODVORNIK: To je vrlo jednostavno, madame. Ja nikad ne "alim kad tko pro(e, jer tko je god u vozu, taj mora i sa!i iz njega. Neko prije, neko kasnije. Ve! prema stanicama. Katkad se desi da neko prije reda isko'i, na otvorenoj pruzi - al to su rje(i slu'ajevi. I tako 'ovjeku otvrdne srce. AGNEZA: Tako je i najbolje. Vi zacijelo nemate migrene, kad ste u vozu. PODVORNIK: Ne, madame. Nikada. AGNEZA: Pa za&to nosite te tablete u d"epu? PODVORNIK: Vidio sam odmah da gospo(i nije dobro i uzeo sam ih kad sam i&ao po vodu. Kao &to uzmem cigarete kad zazvoni koji gospodin. Za gospodu: cigarete - a za dame: tablete. AGNEZA malko se nasmije: Vi ste psiholog.

113

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 114: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PODVORNIK: Nek mi ne zamjeri madame, al to se ne bi moglo nazvati psihologijom. To je ne&to sasma "ivinsko: instinkt. AGNEZA: Kako? PODVORNIK: Molim za opro&tenje, madame, noge nerado 'ine nekoliko puta jedan te isti put! AGNEZA opet se nasmije: Kako ste zgodni! Iza kratke pauze: U ostalom, 'ini mi se da sam vas negdje srela... Al samo da znam gdje? PODVORNIK: Pruga na kojoj slu"bujem, ve"e dva svijeta. Mogu skoro ustvrditi da se mene prije ili kasnije mora sresti. AGNEZA: Mo"e biti da je tako. Za&uti. Pauza. Za&to &utite? PODVORNIK: U slu"bi govorim samo onda kad me pitaju. Ako madame dozvoli - Ho!e da po(e. AGNEZA: Molim pogledajte jo& jedanput, gori li svjetlo kod gospodina? PODVORNIK otvori vrata i pogleda van: Jest, madame: gori. AGNEZA: Zakucajte, molim vas, i zamolite gospodina da do(e ovamo. Ja i onako vi&e ne!u zaspati. PODVORNIK: Molim, madame. Zatvori vrata za sobom i poslije malo otvori opet i re'e: Madame, gospodin !e odmah do!i. Zatvori i opet ode. AGNEZA uzme zrcalo, pogleda se, pre(e 'e&ljem preko kose, onda se nasloni, miruje i 'eka. Voz &umi kroz tunele. Napokon neko zakuca na staklu na vratima. Ona jedva okrene glavu i re'e: Naprijed. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM ovaj put bez &arenog prsluka, gologlav, proviri: Slobodno? AGNEZA: Izvoli samo. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM u(e i zatvori vrata: %ta to zna'i? Nije ti dobro? AGNEZA: Ne mogu spavati, pa ne volim biti sama. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Sino! si me skoro bacila napolje, a sad me zove& da ti pravim dru&tvo! AGNEZA: Sjedi i pripovijedaj &togod. Ja nemam volje da govorim. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: #uo sam. Skoro tri 'etvrti sata razgovarala si sa podvornikom. AGNEZA: Amizantan je uistinu. Htjela bih da se na&i intelektualci onako znadu razgovarati sa jednom damom. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Cilja& na mene? AGNEZA: Ti nisi intelektualac. A ipak si dosadan kao da jesi. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: I zato si me pozvala ovamo? AGNEZA: Ne. Rekla sam ti: ne volim biti sama. Bojim se. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Boji& se? Koga? AGNEZA: Samo!e. No!i. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Nervi, draga moja. AGNEZA: Ah, kakvi nervi. Ja'e: Misli. Jo& ja'e: )elje. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne razumijem te. Kakve misli? Kakve "elje? AGNEZA: Samo me dra"i& svojim ispitivanjem. Rekla sam ti: nemam volje da govorim. Pripovijedaj &togod ili &uti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM gleda je neko vrijeme, a onda: %utjet !u dok mi ne&to ne padne na pamet. Uzme sa zdjele veliku jabuku, prere"e je, a onda jednu polovicu u dvoje i 'isti lupinu. Jede. Pauza.

114

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 115: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Daj prestani s tim hrskanjem. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jabuka se ne mo"e jesti bez hrskanja. AGNEZA: Zar mora& uvijek jesti? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kasno u no!i 'ovjek ogladni. AGNEZA mirnije: A ti jedi. Ima i bonbona. Uzmi i malo konjaka. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Hvala! Ne jede vi&e jabuke, ali posegne za bonbonima. Sve to on u'ini diskretno i obzirljivo. AGNEZA: )alim &to nemamo nego jednu 'a&icu. Ne!e ti smetati &to sam ja iz nje pila? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Za&to me danas neprestano vrije(a& i izazivlje&? Da sam znao da !e& biti takova, ne bih tvome mu"u u'inio usluge da te pratim. To'i konjak i dr"i 'a&icu u ruci. AGNEZA: Usluge - veli&? Sjao si od radosti kad te je za to molio. Nisi vjerovao svojim u&ima. Ujedljivo: Izgledao si kao konobar, kad mjesto obi'ne napojnice dobije malko krupniju banknotu. Daj i meni malko konjaka. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM dr"e!i neispijenu 'a&icu, ponudi joj: Evo, izvoli. AGNEZA: Ispi, molim te. Ja !u poslije tebe. Ho!u da te udobrovoljim. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM ispije i ponovno nata'e: Ja se ne srdim. Ja sve rado primam &to dolazi od tebe. I dobro i neugodno. Pru"i joj 'a&icu: Molim. AGNEZA uzme 'a&icu, ispije i vrati mu 'a&icu: Hvala. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM nato'i jo& jedanput, ispije, ostavi sve na stoli!. Pauza. Jo& 'etiri sata. Pauza. Za&to malo ne legne&? AGNEZA: Ne. Ali do(i malo bli"e. Naslonit !u se na tvoje rame. Nasloni se. Ne znam za&to, al kad se vozim u "eljeznici, tako se rado naslanjam na ne'ije rame. Kad putujem s mu"em, uvijek mi je glava il na njegovu ramenu il na njegovu krilu. Siromah, on je tako strpljiv. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: I ja sam strpljiv. AGNEZA: To je ne&to drugo. Tebi to laska. Mo"da te i dra"i. Al on se "rtvuje. Ostaje po 'itave sate nepomi'an: sav se uko'i i utrne. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pa i ja !u ostati nepomi'an. Do potrebe i utrnut !u. AGNEZA: Vidjet !emo. Pauza. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Vidjet !emo. AGNEZA: Daj mi cigaretu. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Nemoj pu&iti. Sino! si toliko pu&ila, pa te je glava zaboljela. Ti zna& da ne smije& pu&iti. AGNEZA: Daj mi cigaretu. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM izvadi dozu, pru"i je, al ne mijenja polo"aja: Kad ba& ho!e& - AGNEZA uzme cigaretu: Daj mi "igicu: sama !u pripaliti. Ovako mi je dobro i ne!u da se mi'em. Pripali i vra!a mu "igice. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM i on zapu&i: Meni u no!i ne ide duhan u tek. AGNEZA: A ti ne pu&i. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kad ti pu&i&, pu&im i ja. AGNEZA: A ti pu&i. Pauza. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM pomiluje ju slobodnom rukom po kosi: Mala Agnus.

115

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 116: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Ne zovi me Agnus. To je Kristinino pravo. U njezinim ustima to ima poseban zvuk. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Lijepo je ime Agnus. To zna'i janje. AGNEZA: Jest. Da. Janje. Pauza. Voz neprestano bu'i, ona le"i nepomi'no na njegovom ramenu. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM zatvorenih o'iju: U"ivam ovako: zatvoriti o'i i misliti da si moja "ena. Misliti, da idemo nekamo, gdje ne!emo nikoga sresti i nikoga na!i. AGNEZA: A ja ba& tra"im nekoga. Ja ba& moram nekoga na!i. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pa svoga mu"a. A kad bih ja bio tvoj mu", onda bi mene tra"ila. AGNEZA: Mu"a se ve! ima: njega se ne tra"i. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Sad te vi&e ne slu&am. Sanjam. Sanjam i sje!am se onoga vremena, kad sam kao mlad student za tobom i&ao - al uvijek iz daljine, da me nisi mogla opaziti. Stidio sam se da dozna&, da te volim. AGNEZA trgne se i uspravi: %ta govori&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jest - istina je. Ti ne zna& otkada te ja volim. Uop!e: otkad god pamtim, volio sam te. Al pustimo to. AGNEZA uzbu(enije: Ne, ne. Govori, govori. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: #udnovato kako te to sada uzbu(uje, kod ku!e nisi htjela ni slu&ati kad sam ti to govorio. AGNEZA nestrpljiva: Dalje - dalje - samo govori. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne mogu govoriti kad me tako gleda&. Nasloni mi se opet na rame, pa !u ti sve kazati. AGNEZA: Evo. Nasloni se na njegovo rame, napeto slu&a svaku rije' i kao da joj se pri tom ne&to otkriva. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Tako. Vidi& kako si dobra. Pomiluje je po glavi. Sad !e opet i!i. Mi smo dolazili k vama samo nedjeljom, al ja sam te htio vidjeti i u druge dane. Pa sam vrebao na te iza !o&kova, 'ekao te sakriven iza one kapelice pred &kolom, kad si se vra!ala ku!i, 'ekao na prozoru kad sam znao da !e& pro!i sa svojom mamom. Pauza. AGNEZA jo& nestrpljivije: Dalje, dalje. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jedanput sam ti ukrao rup'i!, a drugi puta jednoga sveca iz molitvenika, sveta Katarina sa velikim kolom. Jo& ih i danas 'uvam. AGNEZA 'eka u nervozi na odlu'nu rije': A onda - onda - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kad je umro tvoj otac doveli su te k nama. Ja sam te neizmjerno "alio. I tje&io sam te kad si plakala. Rekao sam ti u 'asu kad smo bili sami: - "Nemoj se "alostiti: ja !u te 'uvati i braniti, a ako ne na(e& mu"a, ja !u te uzeti." Bo"e moj, tako mi je sve "ivo pred o'ima, kao da je bilo ju'er. AGNEZA istra"uju!i sve to ve!im interesom: A kad sam oti&la u institut? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: To zna& da sam ti bio pisao. AGNEZA: Znam. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: #itav je teatar bio s tim pismom: poslali su ga natrag tetki. AGNEZA prekine ga nestrpljiva: Znam - sve to znam. Ali poslije toga? Naglo: Nisi nikad dolazio tamo gdje sam ja bila? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jest, dvaputa. Po&li smo nas nekoliko (aka tamo na izlet. AGNEZA: Za&to me nisi potra"io? Kao moj ro(ak.

116

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 117: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Stidio sam se rad onoga pisma. AGNEZA: Nisi ni dolazio u blizinu instituta? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Dakako da jesam. Vrtio sam se oko re&etke kao detektiv. AGNEZA: A onda? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Poslije malo odvezli su te u sanatorij. AGNEZA sve to naglije: I tamo si dolazio? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jest. I tamo. AGNEZA: Pa &to si tamo 'inio? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pitao kako ti je? Bila si tako slaba, da me nisu ni pustili k tebi. AGNEZA: I &ta jo&? %ta jo&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: %ta jo&? Molio se u crkvi za tvoje ozdravljenje. Onda sam jo& bio pobo"an. AGNEZA: I jo&... jo&... GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al &ta ti je, Agnezo? Sva dr&!e&? Primi ju za ruku. AGNEZA otrgne ruku iz njegovih, presirana: Govori, &ta jo&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM kao da izmi&lja: Zakleo sam se pred Majkom Bo"jom da !u te uzeti za "enu pa makar ostala neizlje'iva. AGNEZA: A cvije!e? Cvije!e? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM u 'udu: Kakvo cvije!e? Ah da: stavio sam i kitu cvije!a pred Majku Bo"ju. AGNEZA: A nisi ga prosipao po stazama oko sanatorija? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM ne razumije: Prosipao? AGNEZA: Da, govori. %ta me mu'i&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM nesigurno kao da se dosjetio: Ah, jesam, jesam. AGNEZA: I odlu'io si umrijeti, ako umrem? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Da, da, naravno. AGNEZA: A kad sam se opet ku!i vratila? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Htio sam te zamoliti da bude& moja "ena. Al tvoj me je mu" pretekao. AGNEZA: Sad mi je sve jasno. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM u 'udu: %ta? AGNEZA: Ipak sam te na&la. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM 'udi se jo& vi&e: Ali, Agnezo - &ta ti je? AGNEZA: Uspjelo ti je da preokrene& 'itav moj "ivot. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne znam, al ja sam te uvijek volio. AGNEZA: Pa da, znam. Ti i pi&e& ona pisma. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kakva pisma? Komu? AGNEZA: Nemoj nijekati. Nemoj me mu'iti. Ja sam potpuno iznemogla. Izmrcvarena sam - 'uje& li! Reci: jesu li ona pisma tvoja? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: O kakvim ti pismima govori&?

117

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 118: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA 'udno se smije: Sve ti je zaludu. Vi&e se ne mo"e& sakriti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al vjeruj mi: ja te ne razumijem... AGNEZA: Znam, znam. Ne!e& da prizna&. Pa sam si mi pisao da ne!e& priznati i ako doznam i ako te otkrijem. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al &to da priznam? AGNEZA potpuno pod uplivom svoje fiksne ideje: Zato si i letio za drugim "enama, samo da mene obmane&, da ne do(em na pomisao da si ti onaj neznanac. Je li tako? Je li tako? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Zna& - AGNEZA vadi iz svoje torbice snop listova: Zar nije ovo tvoje? Zar nije ovo tvoje? Prosiplje pisma u njegovo krilo: Sam si se izdao. Za&to taji& dalje? Sad ne mo"e& natrag! Iz moga si me mira izbacio, zavezao me, zarobio... Zaljubio si me u jedan fantom &to je o"ivio pod mojim rukama. Mjesece sam ludovala i umirala za praznom sjenom i tro&ila se u "eljama za jednim umi&ljenim stvorenjem. Spusti se na tle pred njim sa laktima na njegovim koljenima. Sad sam pri svr&etku svoje snage. Ne varaj me dulje, priznaj, govori: nije li ovo tvoje? Nije li ovo tvoje? Sa nekoliko listova u ruci. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM koji je me(utim pregledao dva tri pisma, shvatio o 'emu se radi, najprije malko oklijevao, a onda: Oprosti mi, Agnezo. AGNEZA: Dakle, tvoje je? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM plaho: Moje je. AGNEZA ovije ruku oko njegova vrata: Pa &ta 'eka& onda? Zar ne vidi&: umirem za tobom. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM pridigne je obujmiv&i je rukama: Agnezo! Dok se njihova usta pribli"uju nastane mrak. Velika pauza. Pozornica je potpuno mra'na. #uje se samo udaranje voznog kolesja. Kad se pozornica ponovno rasvijetli, opet se vidi isti odio wagon-litsa. Gardine su sa prozora pomaknute. Jutro je. Sa stoli!a su dignute stvari, osim vaze sa cvije!em i lampe, koja vi&e ne gori. AGNEZA sjedi u putnoj haljini i ogrta'u, sa &e&irom na glavi, torbicom preko ruke i gleda kroz prozor. Stisnutim rupcem u ruci na ustima. O'ajno mirna. GOSPODINA SA %ARENIM PRSLUKOM u istom odijelu od prije, sa kapom na glavi, bez uzbu(enja kao da se nije ni&ta desilo, posprema jo& i posljednje predmete u Agnezine kofere &to stoje na krevetu. Ostavio je paketi! keksa na stranu, turio ga u d"ep i pomalo griska. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Treba& li ovo? Uhvati neke novine, poka"e ih Agnezi. AGNEZA pogleda novine, samo jedva vidljivo makne glavom: Ne. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM baci novine u mre"u. Pauza. Jede kekse, onda ponudi njoj: Jedan keks? AGNEZA opet gesta: ne. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: A ipak morala bi ne&to uzeti. Bit !e& gladna. AGNEZA nervozno: Nisam gladna. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Valja odma brzojaviti tvome mu"u, da smo zdravo stigli. AGNEZA s bolnim sarkazmom: Sretno stigli, molim. Zapla'e u rubac.

118

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 119: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al molim te, nemoj plakati. Sad !emo skoro iza!i i bit !e& sva zaplakana. Mislit !e ljudi bogzna &ta. AGNEZA: Pa to i je "bogzna &ta" za me. Zar nije? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jest, da zna& - ti sve uzimlje&, kako da ka"em, ti uzimlje& sve na te&ku ruku. Druge bi na tvom mjestu - AGNEZA prekine ga: Da, druge. Gospo(a Rubricius na primjer. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Molim te, ne spominji je u ovaj 'as ni na ovom mjestu. AGNEZA uzbu(ena: A ipak: s njom si se sastajao, a meni si pisao ona pisma. Kako si mogao to 'initi? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Htio sam da izazovem tvoj ljubomor. AGNEZA naglo, uhvati ga za odijelo na prsima: I ti se vi&e ne!e& s njom sastati? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne, ne, zacijelo. AGNEZA inzistira: Ne!e& je ni pozdraviti? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne - AGNEZA: Obe!aj mi! Zakuni se, da je ne!e& vi&e ni pogledati. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al vjeruj mi. On se nagne nad njezin zatiljak i poljubi je. Onda po'ne zatvarati kofere. Pauza. Turi u usta keks. Uzme flakon sa kolonjskom vodom i uspe nekoliko kapi na dlan, pa protare ruke. AGNEZA okrene se malko: Molim te, zazvoni. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: )eli& li &to? AGNEZA: Zazvoni da dadem ne&to onom 'ovjeku. Otvara torbicu i vadi novac. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pusti, ja !u to urediti. Zavrne 'ep od flakona, stavi ga u kofer i zaklju'a kofer. AGNEZA: Ne, ne. Nervozno se okrene i pritisne elektri'no puce: Ja sam ga no!as budila. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kako "eli&. Za&to se odmah radi svake sitnice uzrujava&? Netko zakuca na staklu. Naprijed. Izvadi no"i! za nokte i 'isti ih. PODVORNIK u(e: Dobro jutro! Molim? AGNEZA okrene se: Do(ite. PODVORNIK zatvori vrata za sobom i pristupi k njoj: Molim, madame? AGNEZA dade mu jednu banknotu: Hvala vam za sve. Turobno se nasmije&i. I za tablete. PODVORNIK: Najljep&a hvala, madame! AGNEZA pru"i mu ruku: Do vi(enja! PODVORNIK primi njezinu ruku i u'tivo se nakloni: Madame! Pro&av&i kraj Gospodina sa &arenim prslukom, ovaj mu tako(er utisne u ruku napojnicu, koju on diskretno primi i re'e: Hvala lijepo! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Imamo jo& dugo? Prestane da 'isti nokte. PODVORNIK: Desetak minuta. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Na(ite nam onda jednog nosa'a. PODVORNIK: Ne bojte se, to je moja briga. Imate li veliku prtljagu? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Dva velika kov'ega. PODVORNIK: Molim cedulje. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM vadi iz portfelja cedulje: Evo. PODVORNIK primi cedulje: Sve !e biti u redu. Iza(e i zatvori vrata za sobom. Pauza.

119

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 120: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ba& nije trebalo da mu pru"i& ruku. AGNEZA naglo: Za&to ne? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM ironi'no: Al da, dodu&e: to je tvoj intelektualac! AGNEZA ja'e: Pitam te: za&to ne? On je bio vanredno u'tiv i uslu"an. Vi&e nego li je njegova du"nost. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Zato je i dobio obilnu napojnicu... AGNEZA uvijek agresivna: Pa tko sam ja da ne bih ovome 'ovjeku pru"ila ruke? U 'emu sam ja bolja od njega? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: O tom sada nije rije'. Ja znam da smo pred bogom svi grije&ni, a u smrti svi jednaki. Al ljudsko je dru&tvo izgra(eno na stepene... Izvadi iz d"epa ko&tanu 'a'kalicu i 'a'ka zube. AGNEZA: Kako si smije&an. Ti i dru&tvo i svi va&i stepeni! %ta misli&, da je on slu'ajno bio onaj koji se je u mene zaljubio i pisao mi one listove, pa da sam to no!as iz njegova odgovora otkrila - &ta misli&, &ta bi se bilo dogodilo? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ta valjda ne? - Iznena(en turi 'a'kalicu u d"ep. AGNEZA histeri'no: Al za&to ne? Za&to ne? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Znala bi se valjda suzdr"ati. AGNEZA uvijek uzbu(ena: Zato jer je on slu'ajno podvornik, konobar, sobar - &to li? Ta ve!e su bile zapreke i ja'i razlozi koji su me morali suzdr"ati - pa me nisu. Pre&la sam preko svega, a ni na &to nisam mislila. Ja sam samo ljubila i otvorenim srcem tra"ila svoju nepoznatu ljubav. No!as sam dapa'e i pomislila jedan trenutak kad sam s njime govorila: a da mi sad ovaj 'ovjek re'e da je on onaj? Bila bih pala u njegov naru'aj kao &to sam u tvoj! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: A drugi bi se dan gadila sama sebi! AGNEZA jako: Misli& da se sada ne gadim sama sebi? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al to je ipak razlika. AGNEZA: To misli& ti. Al ja nisam tra"ila nikakvih razlika, nego 'ovjeka koji me uvjeravao da me voli izvan svih mogu!nosti... Koja sre!a da ga nikad nisam na&la! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ti si bolesna, draga moja. AGNEZA: Kako ti govori&! Poslije svega? Zvi"duk lokomotive. Poslije mojeg izdajstva na najboljem 'ovjeku na svijetu. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM cini'an: To 'ine sve kad zavole drugoga. I vjeruj mi svaka na(e izliku &to joj olak&ava savjest. Ti si, na primjer, imala svoga anonimusa sa romanti'nom aureolom i zaokru"ila svoj "crimen amoris" u skladan okvir. AGNEZA gleda ga zapanjeno: Izliku? Izliku veli&? Kad te tako 'ujem govoriti, 'ini mi se, da je sve la" &to si za me osje!ao, da je sve varka &to si mi pisao! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: A da ti ja uop!e nisam pisao - &ta bi onda rekla? PODVORNIK otvori vrata i zavikne: Zürich! Molim iza!i! Po(e dalje ostaviv&i otvorena vrata, 'uje se sve to slabiji njegov glas: Zürich! Molim iza!i! Zürich! Molim iza!i! AGNEZA trgne se sva izvan sebe: %ta si rekao? %ta si rekao? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM pomirljivo: Ali tako, velim na primjer - - AGNEZA: Nema 'ovjeka koji bi mogao biti takav podlac! Voz stane. Vani "urba. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM jo& bla"e: Kako ti mu'i& sama sebe ni za &to. Umiri se - PODVORNIK na vratima: Molim, ovdje je nosa'... Kad se Nosa' poka"e na vratima, pada zavjesa.

120

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 121: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

PETA SLIKA U elegantnom hotelu u Alpama: salon jednog apartmana, sa visokim prozorima i ukusnim, udobnim namje&tajem. Desno, iza draperije, ulaz u spavaonu. Ve'er je, oko jedanaest sati. Jedino svijetlo: velika staja!a lampa sa "utim aba"urom. Lijevo: dvostruka vrata - prva se otvaraju van, druga prema unutra - &to vode u koridor. Luster koji nije zapaljen. Kad se digne zavjesa, pozornica je prazna, a iz spavaonice 'uje se jasno slijede!i dijalog u velikom tempu i uzbu(enim akcentima: skoro kao kakva prepirka. AGNEZA iznutra do konca scene: Recite - priznajte - MU%KI GLAS: Ali &ta? %ta? AGNEZA: Jeste li vi onaj... MU%KI GLAS: Ali za Boga miloga - AGNEZA: Ne pu&tam vas prije nego li priznate - MU%KI GLAS: Draga moja, vi ste potpuno ludi! AGNEZA: #ekajte - govorite - MU%KI GLAS: Pustite me ve! jednom! AGNEZA: Ubit !u se! Bacit !u se kroz prozor! MU%KI GLAS: Ne vi'ite tako! Do!i !e personal!... AGNEZA: Nek do(e - nek 'uju svi - MU%KI GLAS: Ne vucite me tako! Kakav !u samo izgledati... Ja idem ponovno u salu - AGNEZA: %ta? Vi !ete jo& i plesati nakon svega? To je brutalno! MU%KI GLAS: Pa do(ite i vi! Zbogom! AGNEZA: Ne, ne, jo& jednu rije'. MU%KI GLAS: Samo se "urite! Tra"it !e me "ena.. AGNEZA: Kako? Vi ste i o"enjeni? To mi niste rekli - MU%KI GLAS: Pustite me!... Ah, &ta !u se ja s vama ovdje natezati. #uje se kako se je prevrnuo jedan stolac. AGNEZA: Ubit !u se - BRUTALNI LJUBAVNIK iza(e usplahiren naglo iz spavaonice, hite!i k ulazu popravlja oko vrata svoj frak: Pa ubijte se koliko vas volja! Otvaraju!i vrata, za se: Luda jedna histeri'na! Hitro iza(e i lupi vratima za sobom. Dok se vrata otvore, 'uje se iz daljine jazz-band, ali vrlo prigu&eno, samo po koji ja'i udarac bubnja i 'inela. AGNEZA izleti poslije malo za ovim mu&karcem, sva uzbu(ena, i do(e do vrata malo kasnije nego &to je on njima zalupio. Tu se ustavi, nasloni na lakat, a lakat na vrata. Pauza. Tad polako raspusti pozu, klone rukama, okrene se i te&kim koracima do(e do prvog fotelja i baci se u nj. Onda, kao da ho!e sama sebe uvjeriti, re'e tiho: Ne, ne. Nije. Za 'as postane mirna i apati'na, zatim kao da se je sjetila onoga &to se je maloprije dogodilo s njom, izrazi mimi'ki osje!aj najgoreg ga(enja: Fh! Odurno! Kao da je stidom obuzeta sakrije lice u ruke i prigne glavu na koljena. Pauza. Napokon se uspravi, pre(e rukom preko 'ela ispituju!i, tako reku!, &ta se to s njome doga(a i uvjeravaju!i se o'ajno: Al ja sanjam! Sve to samo sanjam! Baci se polako na naslon i zatvori o'i. Iza male pauze trgne se naglo, sko'i do vrata, otvori nutarnja, pa vanjska, pogleda niz koridor, poslu&a, vrati se u

121

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 122: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

sobu ostaviv&i vrata otvorena, po(e u spavaonu, iz koje, nakon nekoliko trenutaka, iza(e omotana u veliki &al, pogleda se iz velike blizine u zrcalo i izvu'e se kao ma'ka, kroz poluotvorena vrata napolje. Nutarnja vrata ostanu otvorena, a vanjska se zatvore za njom. Duga pauza. Napokon se ona vra!a, potpuno promijenjena u raspolo"enju, skoro vedra, pa govori nekomu pred vratima: U(ite, mladi prijatelju! Zar se bojite? Pru"i ruku prema vani i uvede DOBRO ODGOJENOG MLADI$A u sobu. MLADI$ u fraku, plah, sa vje'nim, malko glupim posmijehom na licu: Molim - za&to bih se bojao? AGNEZA zatvori i zaklju'a vrata: Vidite, to je zbilja senzacija, &to smo mi iz istog mjesta. Sjedite malko. MLADI$ sjede: Hvala. AGNEZA sjede tako(er: Ja se ne mogu sjetiti, da sam vas ikad vidjela. Niste tamo nikamo zalazili? MLADI$: O da. Ja poznam milostivu gospo(u po vi(enju. AGNEZA: Zbilja? Ve! dugo? MLADI$: Skoro ne pamtim od kada. Mi moramo biti istih godina. I&li ste u &kolu kad i ja. AGNEZA: %ta ne ka"ete! MLADI$: Jest. Ali sam vas i u zadnje vrijeme vi(ao vrlo 'esto. U teatru. Na zabavama. I ba& nedavno u katedrali na Bachovom koncertu. AGNEZA sjede bli"e do njega: Vi ste muzikalni? MLADI$: Pa ja sam glazbenik. Komponista. Bili ste jednom na koncertu kad se je davao moj prvi kvartet. Sjedili ste u drugom redu, na kraju. AGNEZA: Kako ste vi to upamtili? MLADI$ pone&to stidljivo: Jer ste pljeskali. AGNEZA: I to znate? #udnovato. MLADI$: Pa to je razumljivo! Ja sam se i naklonio prama vama, al vi niste ni&ta opazili. AGNEZA: )ao mi je, nisam. Kad je to bilo? MLADI$: Pro&le jeseni, u oktobru. Pauza. AGNEZA: Izvolite pu&iti? Nudi mu kutiju &to je kraj nje. MLADI$: Hvala. Ne pu&im. Moji nervi to ne podnose. AGNEZA: Za&to ste me pozvali da s vama ple&em? MLADI$: Pa mislio sam, pa mislio sam: iz istoga smo mjesta, a onda... Prekine se. AGNEZA: A onda... &ta? Recite... MLADI$: To nema smisla. AGNEZA: Govorite, ne bojte se. Sami smo. Ovdje nas niko ne 'uje. MLADI$: Oh, glede toga: to mo"e svak 'uti. Samo je malo ne'edno s moje strane. AGNEZA: Ne mari. Meni mo"ete re!i &to god ho!ete. Ja vam ne!u zamjeriti. Nasloni svoju ruku na njegovu: Dakle? MLADI$: Znate, mislio sam ne&to sasma banalno. AGNEZA skoro nestrpljiva: Al recite ve! jednom! Mi se skoro moramo dolje vratiti. MLADI$: Mislio sam: dobro je sebi sakupljati publiku. AGNEZA smije se, a on za njom: Vi ste uistinu zgodni! MLADI$: Al nemojte se, molim vas, uvrijediti. Mi po'etnici u umjetnosti, ra'unamo sa svakim pojedincem. Zato sam vas htio upoznati i s vama plesati.

122

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 123: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Samo zato? MLADI$: Da, i zato: jer izvrsno ple&ete. AGNEZA: I ni za &to vi&e? MLADI$ toplo u naivnom entuzijazmu: Htio sam vam jo& poljubiti ruke, &to su onako neumorno pljeskale mome kvartetu. Prigne se hitro i, vrlo uzbu(en, poljubi joj obje ruke, koje mu ona prepu&ta bez otpora. AGNEZA gledaju!i u njegovu prignutu glavu: Kad nije nego to... Pauza. Kad se on uspravi ne govore!i ni&ta, re'e ona: A ja sam o vama zlo mislila. MLADI$: Kako? Za&to? AGNEZA: Cijelo ste me ve'e neprestano gledali. I kod table-d'hôtela i u sali. MLADI$: Pa rekao sam vam za&to. A onda bili ste tako blijedi i niste skoro ni&ta okusili. Valjda zato jer ste bili sami. AGNEZA: Kako to mislite? MLADI$: Danas ste jo& ru'ali u dru&tvu sa nekim gospodinom. Imao je na sebi &areni prsluk. I njega sam 'esto vi(ao tamo dolje i svaki put je imao na sebi &areni prsluk. Ve'eras ga nije bilo s vama. Izgleda da ga uop!e vi&e i nema u hotelu. Je li to va& mu"? AGNEZA: Ne, nije. On je moj kuzen. Samo me je dopratio ovamo. Al pustimo to. Radije: odgovorite mi na nekoliko pitanja, &to me cijelu ve'er mu'e. Ho!ete li? MLADI$: Samo izvolite pitati. AGNEZA: Ho!ete li mi re!i istinu? MLADI$: Naravno. Samo ako - AGNEZA prekine ga: Ne: ako, nego: bezuvjetnu istinu? MLADI$: Ho!u: bezuvjetnu istinu. AGNEZA pogleda ga uporno: #ujte dakle: od nekog vremena dobivam nekakva pisma. On obori o'i. Vrlo su prijazna i nje"na; od nepoznatog obo"avatelja. On je ponovno pogleda. Duboko me se dojmio njihov sadr"aj i dala bih ne znam &ta da upoznam toga 'ovjeka. On ne podnosi njezina pogleda i skrene glavu malo na stranu. On se zacijelo nalazi u ovom hotelu, jer znam da ide za mnom kud god se krenem. On je pogleda opet. I ja sada pitam vas: pi&ete li vi ta pisma? MLADI$ iznena(en: Ja? AGNEZA odlu'no: Jest: vi! MLADI$: Ali, milostiva gospo(o, takvo &to ne bi mi ni u snu palo na pamet. AGNEZA u"ivljuje se u svoju ideju: Po svemu izgleda da ste ba& vi taj gospodin. Naravno. Tko bi drugi imao interesa da me zove ba& na koncerte i na operu? Nemojte se pretvarati. MLADI$: Ja se ni najmanje ne pretvaram. AGNEZA: Ne bojte se, ja se ne!u srditi na vas. Naprotiv. MLADI$: Al kunem vam se - AGNEZA: Nemojte se zaklinjati. Ja ne vjerujem zakletvama. Priznajte po&teno: Recite: jest, ja sam vam pisao, jest, ja vas volim. MLADI$: Dodu&e: Ja - ja vas volim, ali nisam pisao ni jednog pisma. AGNEZA stavi ruku na njegovu glavu, malko dr&'u!im glasom: Ako su ona pisma va&a, mo"ete od mene u'initi &to vas volja. Jer onom 'ovjeku ja pripadam sa svim svojim "ivotom. Dosta je samo jedna rije', mladi prijatelju: i ja sam va&a.

123

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 124: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

MLADI$ pogleda ju vrlo za'u(en, a onda kao da koleba, razvedri se i skoro kao da !e priznati, napokon, kao da se je pokajao, iskreno i toplo: Milostiva gospo(o, dao bih 'itav svoj "ivot da vam mogu priznati da su ta pisma moja! Pauza. Oboje su zbunjeni. AGNEZA do(e k sebi, ganuta, nenadano primi njegove ruke i obaspe ih cjelovima: Vi ste tako plemeniti! MLADI$ izvanredno zbunjen: Zaboga, &ta radite? Milostiva gospo(o, nemojte - AGNEZA se digne: Oprostite! Sa rupcem preko o'iju: Ja ni sama ne znam &ta radim. Po(e u spavaonu. MLADI$ zapanjen gleda za njom i u prvi 'as ne zna &to bi u'inio: bi li oti&ao napolje, ili po&ao za njom. AGNEZA iza(e, me(utim, iz spavaonice, uhvati mladi!a ispod ruke i re'e sasma sabrano, skoro le"erno: A sad bi se mogli dolje povratiti. Iza(u. Pauza. Poslije malo povrati se DOBRO ODGOJENI MLADI$, bez daha pogleda po sobi kao da ne&to tra"i, opazi Agnezin &al preba'en preko jednog fotelja, koji je ona tu odlo"ila kad je do&la, uzme ga, turi za trenutak u nj svoje lice i sav sretan iza(e. Pozornica ostaje ponovno prazna. Nakon malo vremena ulazi RE)ISER TRAGI#NIH FILMOVA - to je Neznanac iz prve slike - i on u fraku, sa velikim cvijetom u zapu'ku. Zadovoljan, skoro veseo, zatvori vrata, protare ruke i re'e sam za se: Kolosalno! Moj tip! Moj tip! Onda pogleda sobu, zaviri u spavaonicu: Hm! Zgodan interieur! Uistinu zgodan! Ra&iri pomalo jo& vi&e draperiju na vratima, stru'nim pogledom promatra onu prostoriju i konstatira: Postelja u neredu - svileno pokrivalo zgu"vano - lampa na no!nom ormari!u gori - jedna stolica prevrnuta - na divanu zgnje'eni rup'i! - boca sa vodom, a u 'a&i dva prsta vode - dama odsutna: kolosalno. Situacija poslije bijega! Spusti draperiju, po(e do stoli!a, uzme i pripali cigaretu, po'ne se &etati uzdu" i poprijeko. Pjevucka u sebi, zatim otvori vrata, gleda u koridor, tapka nestrpljivo nogom, ponovno zatvori vrata: Sve su jednake! %eta ponovno i govori podglasno: Moj tip! Moj tip - AGNEZA ulazi pone&to zadihana: Oprostite. Morali ste 'ekati. RE)ISER: Molim, molim. Ja sam na to navikao. AGNEZA: Nisam ga se nikako mogla osloboditi. Napokon sam mu rekla da !u se vratiti, nek me 'eka. RE)ISER: I on vas 'eka? AGNEZA: Jest. Na velikoj balustradi, sa mojim &alom preko ruke. RE)ISER: Kolosalno! Sa va&im &alom preko ruke, na velikoj balustradi? AGNEZA: Jest. RE)ISER vi&e za se: To bi valjalo snimiti! AGNEZA: %ta ste rekli? RE)ISER: Zar sam ne&to rekao? AGNEZA: Jeste. Vi govorite sami sa sobom. RE)ISER: Mo"e biti. Niste 'uli &to sam rekao? AGNEZA: Ne. RE)ISER: Grjehota. AGNEZA: Za&to?

124

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 125: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

RE)ISER: Pa bilo bi interesantno znati, &ta 'ovjek govori sam sa sobom. Za se: Moj tip, moj tip - AGNEZA sjede umorna i uzdahne: Ah! RE)ISER pogo(en: Vi ste uzdahnuli? AGNEZA rastresena: Da, da. Mo"e biti. RE)ISER: Prije svega, draga gospo(o, moramo da budemo na 'istu sa jednom stvari. Nikakovih uzdisaja, nikakovih lamentacija, nikakovih suza! Meni je to ve! preko glave - AGNEZA: Al molim vas - RE)ISER prekine je: Ne, ne, ne - najprije mi obe!ajte to, a onda !emo dalje razgovarati. Vi ste uostalom interesantna "ena. Mi !emo se izvrsno razumjeti. Ja !u vam u svemu i!i na ruku i vi od mene mo"ete zahtijevati &to vas volja; ali samo pod jednim uvjetom: morate biti veseli. AGNEZA pru"i mu ruku: Pa dobro: bit !u vesela. RE)ISER: Izvrsno. A znate za&to to od vas tra"im? AGNEZA: Za&to? RE)ISER: Ja sam re"iser tragi'nih filmova i sad sam ovdje na odmoru. Samo tri nedjelje. Promislite: #etrdesetidevet nedjelja u godini prolazim me(u pla'em i uzdasima - 'etrdesetidevet nedjelja gledam o'ajna lica, puknuta srca, probu&ena 'ela - 'etrdesetidevet nedjelja slu&am graktati gavrane i brecati mrtva'ka zvona, podnosim proklinjanja osamljenih udovica, ucviljenih matera, ostavljenih vjerenica. I sada ho!u: smijeha, smijeha, smijeha! Vesele mladosti i lakomislene ljubavi! Mogu li to na!i kod vas? AGNEZA ulazi pomalo u svoju maniju: Mo"da. Ako ste vi onaj koga tra"im! RE)ISER: Pa naravno da jesam. Kunem vam se da jesam. I vi ste ona koju ja tra"im: moj tip? AGNEZA: %ta to zna'i: va& tip? RE)ISER: To je vrlo jednostavno. Prije svega: va&a pojava. Ja momentano volim ovako tanke, prozirne, efebske figure kao &to ste vi. Katkad me, dodu&e, uhvati po gdjekoja masivnija "elja; al to rje(e, mnogo rje(e. Svakako vi ste za moje shva!anje idealna pojava. A onda drugo - Ali: dozvolite da vam to ne re'em. AGNEZA: Za&to? RE)ISER: Ne bih htio da moje konstatacije budu malko preuranjene. #ovjek se katkad prenagli u svojim sudovima i onda je razo'aranje ve!e. Nadam se da se u vama ne!u razo'arati. AGNEZA: To sve ovisi o vama. Ako ste vi onaj - RE)ISER prekine je: Koga vi tra"ite! Pa naravno da jesam! Tko bi ina'e mogao biti nego ja. Ja i nitko drugi. Me(utim: do(ite amo. Sjedite na moje koljeno. AGNEZA: Al &ta vam pada na pamet! RE)ISER: Niste nikad sjedili na jednom mu&kom koljenu? AGNEZA: Jest, ali - RE)ISER: Pa dakle? #emu ti skrupuli? Da je slu'ajno moje koljeno kakva svje"e ofarbana klupa - onda bi to bilo opravdano. Primi je za ruku. Do(ite - do(ite - Povu'e je k sebi i ona padne na njegovo desno koljeno. Ne, ne. Ova je strana rezervirana za tragetkinje - naivke i sretno zaljubljene na ovu. Premjesti ju na lijevo koljeno. Tako. A sad recite koliko me volite? AGNEZA: Vi ste tako komi'ni. RE)ISER: To je va& li'ni dojam, a nipo&to odgovor na moje pitanje. Recite dakle, koliko me volite? Stra&no? Mnogo? Tako-tako? Ili ni malo? AGNEZA smije se: Tako-tako. RE)ISER: Dajte mi onda jedan cjelov, kakav se daje onima koje se voli tako-tako.

125

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 126: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA smije se i poljubi ga lagano u 'elo: Evo - dobro? RE)ISER: Jako dobro. A sada: jedan cjelov kad bi me voljeli: mnogo? AGNEZA smije se i poljubi ga u usta: Vi ste lukavi. RE)ISER: A sada jedan kad volite: stra&no? AGNEZA: Ne, to ne. Prije mi morate re!i jeste li vi onaj - RE)ISER: Al jesam, naravno, ba& onaj! AGNEZA: Koji ste mi pisali ona pisma? RE)ISER: Ja nikad ne pi&em ljubavnih pisama. AGNEZA sko'i: %ta? Vi ne pi&ete - RE)ISER upadne joj u rije': Nikome! Presjeti se: Osim vama. AGNEZA: Vi mi se rugate. RE)ISER: Nipo&to. Ho!ete da vam re'em &to sam vam pisao? AGNEZA: Pokazat !u vam ih. Po(e prema spavaonici. RE)ISER digne se: Ne, ne, to je suvi&no. %ta biste vi meni pokazivali moja vlastita pisma. Radije: poljubite me stra&no. AGNEZA ve! potpuno u svojoj fiksnoj ideji, zagrli ga 'vrsto i poljubi dugo. RE)ISER: Kolosalno. Jo& jedanput. AGNEZA opet ga poljubi kao i prije. RE)ISER: A sada - Malo se zamisli. AGNEZA u o'ekivanju: A sada? RE)ISER: Po(i u onu sobu. Pokazuje prema spavaonici. AGNEZA: Za&to? RE)ISER: Velim ti: po(i u onu sobu. AGNEZA: Pa onda? RE)ISER: Po(i i vrati se odmah. AGNEZA: Uistinu si komi'an! A ti? RE)ISER: Zapalit !u ovaj luster i 'ekat !u te ovdje. AGNEZA: Govori& li ozbiljno? RE)ISER: Kako ne razumije&! Po(i i vrati se. AGNEZA: Preobu'ena? RE)ISER: Gola. AGNEZA ne re'e ni rije'i, ostane za'as posti(ena, a onda se okrene i re'e: Vratit !u se odmah. #im je ona po&la, on zapali luster, a u isti tren za'uje se pred vratima u koridoru revolverski hitac. Istodobno otvore se naglo vrata i upadne iza njih, strovaliv&i se preko ulaza, mrtvo tijelo nepoznatog 'ovjeka. AGNEZA se prestra&i, krikne, poleti natrag k Re"iseru, baciv&i se u njegov naru'aj: Za boga, &ta je to... Onda pogleda le&, vidjev&i ga u krvi, sakrije lice u Re"iserove grudi: Grozno! RE)ISER ne izgubiv&i prisutnost duha, najprije klekne: Lijepa parada! Onda hitro odvede Agnezu do bli"njeg fotelja. Sjedite, sjedite. Poleti do ubijenoga, pogleda ga i, jo& prignut, re'e: Mrtav! AGNEZA krikne i gleda u strahu onamo: Ah! RE)ISER: Ustrijelio se. U usta. Kolosalno! Gdje god se ja maknem, svuda je nekakva tragedija. Pribli"i se k njoj: Poznajete li ga?

126

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 127: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA u strahu, dr&!e: Ja? Ja?... Odakle bih ga ja poznavala! RE)ISER: Pa to je zacijelo onaj &to vam je pisao! Da tko drugi? Sad ste, draga moja, uhva!eni "in flagranti". Po(e k izlazu. AGNEZA: %ta?... %ta?... Digne se te&ko. RE)ISER kraj vrata, okrene se: Pa valjda ovaj le& jasno govori! Prekora'i preko le&a i naglo izleti van. Vrata ostanu otvorena. AGNEZA slomljena, po(e, onda klone, pru"i ruku prama mrtvacu i na koljenima se povla'i prema njemu: Jesi li ti to dragi? Jesi li ti to, dragi! U koridoru se 'uje buka personala koji se pribli"uje, me(utim pada zavjesa.

127

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 128: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

'ESTA SLIKA U Agnezinu stanu: soba sa balkonom i izgledom na park. Dva dana iza posljednjih doga(aja. Ve'er oko sedam sati. Pomalo se hvata mrak. AGNEZA, le"i na divanu, blijeda, slomljena. Uz nju sjedi KRISTINA. AGNEZA kao za se: Je li sve ovo istina? Krista, je li mogu!e da je sve ovo istina? KRISTINA: Miruj, Agnus. Ne misli vi&e na to. AGNEZA: Valjalo bi umrijeti, pa da se ne misli. Samo da me nisi dovela ku!i! Ne mogu mu pogledati u o'i. Ne mogu slu&ati njegova glasa. On me miluje glasom kao najmek&om rukom. A rukom me cjeliva kao usnama. Samo da me nisi dovela ovamo. KRISTINA: Pa nisam te mogla tamo ostaviti. Sva sre!a da sam jo& one ve'eri tamo stigla. AGNEZA uspravi se naglo: A kako su me ispitivali! A kako su me mu'ili! - "Vi morate znati tko je on! Ina'e se ne bi bacili preko mrtvaca". - "Al ne znam, ne znam" - vikala sam - ne znam tko je, ne znam mu ni imena. KRISTINA: Miruj, Agnus. AGNEZA sve to uzbu(enije: Onda su rekli: "On se ubio radi vas. Vi ga morate poznavati. Va&a je spava!a soba u sumnjivom neredu: je li on bio tamo s vama?" - Pak su pretra"ili sve moje stvari i uzeli ona pisma; mislili su da su njegova. KRISTINA: Misli& li uistinu da bi on mogao biti taj samoubojica? AGNEZA: A &ta ja znam! %ta ja znam! KRISTINA: Pa za&to si se bacila preko onog mrtvaca? AGNEZA krikne: Poljubila sam ga, Kristina, poljubila u krvava, raskinuta usta, misle!i da sam ga napokon na&la. Mrtva ili "iva, bilo mi je svejedno. Skoro sam kliktala od radosti na onom mrtvom tijelu i pitala ga stoputa: Jesi li ti to, dragi? KRISTINA: Ja mislim, Agnus, da je to samo tu"an slu'aj. Onaj nesretnik zacijelo nije ni znao tko je iza onih vrata na koja se je naslonio prije nego &to se je ubio. Tako sam rekla i na redarstvu i izgleda da su poslije i tamo bili moga mi&ljenja. Tako su izvijestili i novine. AGNEZA spusti noge na zemlju i sjedne na divan: %ta - bilo je u novinama? KRISTINA: Jest. Naravno, tvoje ime nije ni spomenuto. Samo stoji da je ona dama koja je bila u svojoj sobi dok se to dogodilo, dobila "iv'ani napadaj i bacila se od straha i u"asa preko samoubojice. AGNEZA: Tako je i bilo. Nisam znala &to 'inim. Naglo: A ni njegovo ime ne stoji u novinama? KRISTINA: Ne stoji. U hotelu ga nije nitko poznavao, jer nije tamo stanovao. Izgleda da je doputovao onog istog dana, u jutro ili popodne. U d"epovima su na&li u jednom kuvertu veliku svotu novaca, a izvana je bilo napisano iskrivljenim slovima: - "Moje tijelo nek se spali, a pepeo prospe". - To je sve. Nikakvog dokumenta, ni jedne posjetnice. I sa odijela je bila istrgnuta kroja'ka tvrtka. AGNEZA: Tako se ne zna ni otkle je? KRISTINA: Ni&ta. Na redarstvu misle da to mora biti kakav pustolov, kome je dosadio "ivot. Pa ima dosta takvih. Stoje u "ivotu kao u karta&nici i stavljaju sve na jednu kartu: ili sve ili ni&ta. Ovaj tvoj prijatelj &to ti pi&e, nije zacijelo nikakva protuha ni probisvijet; on te voli i te&ko bi ti ovakove neprilike pribavio.

128

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 129: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: To sam i ja pomislila. Ali tko zna &to je u 'ovjeku? Ja uop!e i ne razumijem kakav je 'ovjek. Ja samo znam: da svi mi ne radimo ono &to ho!emo nego ono &to moramo. KRISTINA stavi joj ruku na glavu: Jest, po svoj prilici da je tako. Ina'e ne bi ljudi 'inili sve ono &to 'ine. Pauza. AGNEZA: Koliko je sati? KRISTINA pogleda na uru na ruci: Sedam. AGNEZA: Svaki put me je strah one ure kad se on vra!a ku!i. Kako mi je te&ka njegova blizina. I stid me je pred njim. Sve govori o drugim neznatnim stvarima, a zna da ja mislim na jednu. %ta je rekao kad si mu rekla o onim listovima? KRISTINA: Ni rije'i. Po"utio je kao mrtvac. Pri'inilo mi se, da su mu se i o'i malo zamutile. Stisnuo mi je ruku i po&ao amo gdje si ti le"ala. Kad sam kasnije u&la za njim, nisam se mogla dosta na'uditi kako je s tobom vedar i blagorodan. AGNEZA: Nije ni spomenuo ni&ta, samo je govorio: "No &ta radi moj mali filozof? Ne!u suza! Ne!u tuge! Sad smo, hvala bogu, kod ku!e". - Ah, Krista, to se ne mo"e izdr"ati! KRISTINA: On zna da dvije stvari lije'e sve boli: Vrijeme i dobrota. AGNEZA jako: Al mene mrcvari njegova dobrota! Digne se: Jer ja ho!u da on mene pita, da me ponizi, da me vrije(a - i da mu sve ka"em i da mu se ispovjedim. KRISTINA: Pa on i zna sve, Agnus. Sve sam mu ja rekla. AGNEZA: Rekla si mu samo ono &to si i ti znala. Sjedne. LIZA poka"e se na vratima: Milostiva gospo(o, ovdje je jedan mladi gospodin i "eli govoriti s milostivom gospo(om. AGNEZA: Nije rekao kako se zove? LIZA: Jest. Neko 'udno ime. Veli da mora ne&to predati milostivoj gospo(i. KRISTINA: Ja !u pogledati - AGNEZA: Ne, ne. Lizi: Dovedite ga amo, Liza. LIZA iza(e, poslije malo se vrati, stane kraj vrata i pusti da u(e DOBRO ODGOJENI MLADI$, onda ode i zatvori vrata za sobom. MLADI$ u ruci dr"i mali paket i nekakav uvijeni omot. Po(e hitro k Agnezi i burno joj poljubi ruku: Oprostite - AGNEZA: Ah, vi ste... Okrene se Kristini: Ovo je mladi kompozitor... Malko stane kao da se ne sje!a imena. Moja prijateljica... MLADI$ nakloni se Kristini: #ast mi je, gospo(ice - KRISTINA samo kimne glavom. AGNEZA: Ne!ete li malko sjesti? MLADI$: Hvala. Al ne!u vas dugo zadr"avati. Sjedne obzirno na !o&ak jednoga stolca, stavi omot ispod pazuha, a skoro dr&!u!i otvara paket: Ja sam samo htio da vam donesem va& &al. Predaje joj &al. AGNEZA za'u(ena: Ah, da, zbilja - MLADI$: Ja sam vas one ve'eri 'ekao na velikoj balustradi, kako ste mi bili rekli. #ekao sam 'itava dva sata, a mo"da i tri. Napokon sam oti&ao do va&e sobe, al tu je bio nekakav mete" i mislio sam da je najbolje da odem i da vam sutradan donesem va& &al. Me(utim, vi ste ve! bili otputovali. Po&ao sam odmah za vama da ne biste mo"da ustrebali &al i eventualno zlo mislili o meni. AGNEZA: Ni u kojem slu'aju ja ne bih mogla o vama zlo misliti. Hvala vam za va& trud i ljubeznu pa"nju. Digne se i pru"i mu ruku.

129

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 130: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

MLADI$ digne se tako(er i uzme ponu(enu mu ruku: Dozvolite, milostiva gospo(o, jo& jednu rije'. Otvara omot. Ovo je moj kvartet. Htio sam vam ga pokloniti one ve'eri, al nisam vam se usudio priznati, da je posve!en vama. AGNEZA na silu se nasmije&i: Meni? MLADI$: Izvolite! Pru"a joj note: To je da se sjetite nekoga tko je na velikoj balustradi 'itava dva sata, a mo"da su bila i tri, 'ekao na vas, dr"e!i va& &al preko ruke. AGNEZA gleda u note: To zvu'i kao prijekor. MLADI$: Oh, molim - kako bih ja - AGNEZA: Al tu ne stoji moje ime! MLADI$: Dodu&e. - Ali ovo - Poka"e prstom. AGNEZA pro'ita: - "Tvojim bijelim rukama, nepoznata Gospo". - MLADI$: Jest. Tako je. AGNEZA Kristini: %ta veli&, Krista? KRISTINA: Lijepo. AGNEZA: I to je sve radi aplauza? MLADI$: Jest. AGNEZA s turobnom ironijom: Zar nije nitko drugi pljeskao? MLADI$: Oo jest. Mnogi. Ali ja sam samo vas vidio. Kratka pauza, on je pone&to u neprilici. A sada - dozvolite da se oprostim. Poljubi ruku Agnezi. Ljubim ruke, milostiva gospo(o! Kristini: Klanjam se, gospo(ice! AGNEZA u 'asu kad joj ljubi ruku: Do vi(enja! KRISTINA: Do vi(enja! MLADI$ se okrene, "urno do(e do vrata, tu se opet korektno nakloni i uzbu(en iza(e. KRISTINA: Pozna& ga otprije? AGNEZA: Ne. Tamo sam ga prvi put vidjela. KRISTINA: Izgleda da i taj luduje za tobom. AGNEZA: Izgleda. Pauza. I svi su oni iz po'etka ovako plahi i nedu"ni kao ovaj nevje&ti muzikant. Svi su kadri da 'ekaju na velikoj balustradi nekoliko sati, sa na&im &alom preko ruke... Ali poslije... Ah, Krista: ljubav nije sre!a. LIZA u(e s jednim pismom u ruci: Milostiva gospo(o, ovo je donio jedan gospodin. #eka na odgovor. AGNEZA naglo uzme pismo, prepozna rukopis, nervozno rastrgne kuvert, pro'ita i re'e vrlo uzbu(eno Lizi: Dovedite ga amo. Jo& prije nego je iza&la Liza, klikne: )iv je! Pru"i Kristini pismo, koja je pri&la k njoj. KRISTINA pro'ita polagano: "Ovaj gospodin dolazi u moje ime. Saslu&ajte ga". Mala pauza. Ja !u vas ostaviti same. AGNEZA: Ne, ne. Ostani, molim te - POSLJEDNJI PRIJATELJ - to je Neznanac iz prve slike - odjeven u crno. U&av&i, stane kraj vrata: Dobra ve'er. AGNEZA poleti k njemu, stavi mu ruke na ramena i sva izvan sebe: Je li "iv? Recite, je li "iv? PRIJATELJ miran i hladan, skine njezine ruke sa svojih ramena: Gospo(o, molim vas da me mirno saslu&ate. Ja imam mnogo da vam ka"em, a moje je vrijeme odmjereno. Doznat !ete sve i po onom redu kako se je &to dogodilo. Mogu li sjesti? Ja sam umoran.

130

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 131: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA gleda ga prestra&enim o'ima, dr&!u!im glasom: Molim - sjedite. Poka"e na jedan stolac. PRIJATELJ sjedne: Mi nismo sami, gospo(o, a ja moram da s vama govorim u 'etiri oka. )elite li da po(emo gdje drugdje? Ili - AGNEZA okrene se mole!im pogledom Kristini: Ne, ne, ostanimo ovdje. KRISTINA gleda bespomo!no svoju prijateljicu i odlazi. PRIJATELJ: Ne!e nas niko smetati? AGNEZA: Ne!e. Sjedne prama njemu u te&kom o'ekivanju. PRIJATELJ: %ta je moj prijatelj osje!ao prema vama, to vam je dovoljno poznato. AGNEZA: Jest. PRIJATELJ: Jeste li mu vjerovali? AGNEZA: Jesam. PRIJATELJ: On se dakle nije prevario. To je bila jedina njegova "elja i jedina sre!a. Vi&e nije tra"io. On vas je dapa'e molio da ne mislite na njega, da ga ne tra"ite, jer da ga nikad ne!ete vidjeti "iva ni za nj doznati. Je li tako? AGNEZA: Jest. PRIJATELJ: Vi ne znate kako je on bio radostan kad ste do&li na va& balkon i time mu potvrdili da ste sretni u va&em braku. Vi ne mo"ete zamisliti kakav je bio kad vas je vidio prolaziti onom ulicom u koju vas je pozvao da do(ete. Plakao je i vikao: - "Ona mi vjeruje! Ona mi vjeruje!" I sama pomisao da bi se ta vjera mogla u vama pokolebati nagnala ga je da vas zamoli da do(ete na razna druga mjesta... On je onda uvijek stajao u najve!oj daljini od vas. Najzadnji bi do&ao, a prvi oti&ao: da se slu'ajno s vama ne sretne i tako se mo"da, ne izda. Nije ni u snu pomi&ljao, da bi ga vi mogli tra"iti, a jo& manje ljubiti. Jer nakon njegove odlu'ne izjave da nikad ne!ete doznati za nj, tko bi bio pomislio da !ete ga vi ipak tra"iti? A da tkogod mo"e ljubiti nekoga tko je nevidljiv, nepoznat, neprisutan, to se ne bi moglo poroditi ni u fantaziji najdosjetljivijeg romanopisca. Ali eto, i to je mogu!e. I vi ste ljubili moga prijatelja. AGNEZA u skrajnjem nemiru i nestrpljivosti: %ta me mu'ite, gospodine. %ta me ubijate? Recite mi gdje je, gdje je on? Da po(em k njemu i zagrlim njegova koljena, da se bacim preda nj, da mu re'em &to sam sve radi njega u'inila. - PRIJATELJ prekine je: Ja !u na sve do!i, gospo(o. On je doznao za va&u ljubav - ali prekasno. Doznao je i osjetio se te&kim gre&nikom prama vama. Poslije podne onog dana kad se je pred va&im vratima u hotelu dogodila ona nesre!a, sjedio je on u mojoj sobi, koja je bila uz va&u i dijelila su vas samo jedna vrata. Iznenada 'uo je veliku prepirku iz va&e spavaone. Iz te je prepirke doznao da ste, na putu ovamo, u "eljeznici, postali ljubovcom va&ega ro(aka. AGNEZA digne se dr&!u!i: %ta - on je sve 'uo? Klone i pokrije lice rukama. PRIJATELJ: Sve. Doznao je da vas je taj ro(ak prevario, uvjeriv&i vas da su pisma moga prijatelja njegova i napokon 'uo je brutalno priznanje kojim je taj infamni ljubavnik sve opozvao. Vi ste kri'ali od o'aja i htjeli ste mu o'i iskopati. Al on je bio ja'i: bacio vas je na zemlju, a vi ste ostali stenju!i i zavijaju!i: - "Gdje si, dragi moj! Gdje si?" AGNEZA: Kako je mogao sve to 'uti i znati, a nije do&ao k meni? Njega sam tra"ila, njemu sam se dala njegovi su bili oni cjelovi i zagrljaji, na nj sam mislila miluju!i onoga podlaca. Odvedite me k njemu, zaklinjem vas, odvedite me k njemu! PRIJATELJ uvijek stvaran i nepomi'an: Dozvolite prije da vas zapitam: %to bi bilo da je on k vama do&ao? %ta mislite da bi vas on uzeo poput onog kukavice i postao mo"da va&im ljubavnikom? Zar se na taj na'in povra!a izgubljena sre!a? Zar se na taj na'in izra"ava ljubav? Zar bi on ikad mogao

131

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 132: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

imati i trenutka mira osje!aju!i se krivcem i ako nedu"nim, va&eg oskvrnu!a? Ne, gospo(o: on je izabrao drugi, dostojniji na'in. AGNEZA: %to je u'inio. PRIJATELJ: Najprije me je zamolio da ga ostavim sama u mojoj sobi. %ta je tamo tako dugo radio ne znam. Ja sam i ve'erao a on je bio jo& zatvoren. Poslije me je pozvao, i zamolio me da poslije par dana po(em k vama s ovim pismom. Za"elio je da vam sve ovo re'em i jo& da vas zamolim, da mu oprostite. Da ga zaboravite i da mu oprostite. Nek vam re'em, da vas je uvijek jednako volio, pa i onda kad je saznao da ste izdali i svoga mu"a i njega i svoju vlastitu ljubav. Pa kad je 'uo da ga jo& uvijek tra"ite po stazama po kojima njega nije bilo mogu!e na!i, poletio je na va&a vrata i pred va&im nogama - AGNEZA krikne mahnito: Nije istina! Nije istina! PRIJATELJ nepomi'an: %ta mu je drugo preostalo? Samo tako mogao je spasiti svoju ljubav. AGNEZA izvan sebe: Mene je morao ubiti, mene... PRIJATELJ: Umirite se, gospo(o. Digne se. AGNEZA: Recite mi gdje je? )iv ili mrtav: gdje je? Gdje je? PRIJATELJ: Danas sam razasuo njegov pepeo na vjetar. Po(e. AGNEZA ustavlja ga: Ne, ne, 'ekajte jo& samo jedno: recite mi njegovo ime, nek znadem kako da vi'em za njim. Recite: ime, ime - PRIJATELJ: Gospo(o, &ta zna'i ime? Ime ograni'uje. Ime zna'i samo jednog kakvog god 'ovjeka. On je bio vi&e od 'ovjeka: on je samo ljubio. Da je htio da vi saznate njegovo ime, bio bi vam ga pri&apnuo kad su va&a usta u smrtnom 'asu stala nad njegovima. Ali on vas je samo - poljubio. AGNEZA klone na divan o'ajna: Oh, za&to se nisam uhvatila za ono mrtvo tijelo, za&to sam se dala otrgnuti od njega... Mala pauza. I jo& sam rekla da ga ne poznam... PRIJATELJ: To je bilo posljednje izdajstvo. AGNEZA jako: %ta? %ta velite? Meni, koja sam se rastrgala na stotinu komada samo da ga na(em? Zar on to nije razumio? Zar on to nije spoznao? PRIJATELJ: Gospo(o, ja nemam vi&e &ta da vam ka"em. Moje je vrijeme na izmaku. Zbogom. Po(e k vratima. AGNEZA u zadnjem naporu poleti za njim: A vi? Tko ste vi? PRIJATELJ: Posljednji prijatelj. Otvori vrata, iza(e i ostavi za sobom vrata otvorena. AGNEZA na koljenima pred vratima, prote"u!i ruke za njim: Za&to me ostavljate - odvedite me - Gu&e!i se u pla'u: Uzmite me sa sobom... KRISTINA u(e naglo, prestra&i se kad vidi Agnezu na koljenima: Agnus, zaboga... Digne je i vodi k divanu. AGNEZA kao da bunca: Pustite me oti!i - pustite me oti!i - KRISTINA: Agnus, umiri se... &ta ti je rekao onaj 'ovjek? AGNEZA kri'i: Ubio se je, ubio pred mojim vratima... KRISTINA: Prestani, Agnus - umiri se, tvoj mu" je kod ku!e. AGNEZA: Zovni ga nek do(e. Digne se. Gdje je? KRISTINA: Kud !e&? #ekaj, sad !e do!i ovamo. MU) iza kulisa; s punim dobrim akcentom: Agnezo! Agnezo! Novost! Velika novost! Ulazi vedar sa nekoliko ru"a u ruci: Gdje si? Malko se za'udi kad je vidi na Kristininim grudima: %ta je? KRISTINA zna'ajno Mu"u: Glava.

132

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 133: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

MU): Opet glava! Mala moja glavica: pro!i !e, sve !e pro!i! Al odmah !e& se nasmijati kad 'uje& novost. Evo dvije tri ru"e za moga filozofa. Stavi ru"e na stoli!. Sreo sam tvog &arenog kuzena. Pratio sam ga. Pogodi: kamo? Do stana gospo(e Rubricius. Sa velikom kitom cvije!a u ruci, kao prosac. Pomiluje ju po glavi. %ta, ne!e& me ni pogledati ve'eras? KRISTINA: Pustite je jo& malo ovako. Nije joj dobro. Me(utim se Agnezina ramena tresu u konvulzu. MU) ozbiljnije: %ta joj je? KRISTINA: Dobro bi bilo da odete, dok se malo umiri. MU): Pa dobro. Oti!i !emo. AGNEZA digne se naglo i re'e jako: Ostani! MU) kad vidi sav u"as na njezinu licu, zaprepasti se: %ta se je dogodilo? Agnezo! AGNEZA uspravi se odlu'na: Napokon mora& sve znati. Sve !u ti re!i. KRISTINA se digne i ho!e da po(e. AGNEZA: Ne, Kristina. Ostani i ti. Prigne glavu na ruku. Stra&no! MU) ho!e da je primi za ruku: Govori, &ta je? AGNEZA trgne ruku k sebi: Nemoj me se dotaknuti! Samo slu&aj. Onaj 'ovjek &to se je ubio pred mojim vratima jest onaj isti, koji mi je slao one listove. MU) bez 'u(enja: Pa onda? O tom sam ja bio uvjeren. Za&to bi se ina'e ubijao pred tvojim vratima? Al sad je sve pro&lo. Ja na to vi&e ne mislim. Zaboravimo. AGNEZA: Zaboravimo, da. Ali vidjet !emo ho!e& li mo!i zaboraviti i ono &to !u ti jo& re!i. MU) Slu&am te. AGNEZA: Bit !e& valjda mislio, da sam ja, primaju!i i 'itaju!i one listove koje sam ti onako podlo zatajila - MU) prekine je: Ja sam ti sâm rekao, da ne!u da diram u tvoje tajne. AGNEZA: Jest. Al to nisu bile samo nedu"ne tajne. To je bila prevara. Izdajstvo na tebi. Jer ja sam svuda tra"ila onog 'ovjeka. MU): Mogu da razumijem tvoju radoznalost. AGNEZA: Kad bi to bila radoznalost. Al ja sam ga ljubila. #uje& li, razumije& li: ljubila do mahnitosti. MU): Pod dojmom one nesre!e od neki dan, kida& se, dijete, i mu'i& i sebe i mene. To je poremetilo tvoju ravnote"u, uni&tilo tvoje "ivce. Ja ne!u da te vi&e slu&am. AGNEZA primi ga za ruku: Mora& me slu&ati. Ako ne!e&, a ti me ubij ovdje na mjestu. Jer ja to i 'ekam od tebe. MU) kao da tra"i pomo!: Kristina - KRISTINA uvjerena da je do&ao 'as, kad sve mora da se objasni: Pustite je, nek ka"e &ta joj je na srcu. AGNEZA: Jest, sve !u re!i. Da zna& kako sam ga tra"ila svuda, u svakom 'ovjeku, svakoga ispitivala, svakoga tko god mi se pri'inio da bi mogao biti on. Dok napokon nisam po&la na put. Dao si mi za pratioca onog mog ro(aka, onog bezdu&nika. MU): On? %ta je bilo s njim? AGNEZA: Izmamio je moju tajnu od mene, ispa!ene od nemira, lude od slijepog tra"enja i mojoj slabo!i podmetnuo sebe. Tako sam izdala i onoga koga je moja ljubav o'ajno 'ekala. MU): Ja te ne shva!am. %ta je: taj tvoj ro(ak -

133

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 134: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA jako: Njegova sam bila, razumije& li, njegova, one iste no!i, u vozu - da mi, onda, nakon par dana &to me je izrabio, uhva!en u tjesnac, prizna: da on nije onaj, da je samo htio da me ima. MU) %ta govori&? Agnezo - AGNEZA: A onda me je uhvatilo ludilo, onda sam morala na!i onoga, rad koga sam toliko stradala. Osje!ala sam da je u mojoj blizini, pa sam na ve'er silazila u plesnu dvoranu, i tko god mi se pri'inio da bi mogao biti on, povla'ila sam ga u svoju sobu. MU) izvan sebe: Ti sanja&, Agnezo - 'uje& - Hvata je sna"no za ramena: Reci da sanja& - ja ho!u da sanja& - KRISTINA uhvati je za ruku: Do(i k sebi, Agnus, do(i k sebi! AGNEZA mirno: Ne, ne sanjam. I potpuno sam pri sebi. Otkada nisam bila tako pri sebi kao danas! Nastavlja uzbu(enije: I u 'asu kad sam bila u naru'ju koga god, ni imena mu ne znam - MU) sko'i kao mahnit: Dosta! Prestani! Naglo se uz&eta po sobi. AGNEZA: Jest, jest. Ti ne mo"e& ni slu&ati, a ja sam sve to morala pro"ivljavati! Pane na koljena i vu'e se za njim. MU) jako, izvan sebe: To ne mo"e biti istina! Ne mo"e! AGNEZA upravi se na koljenima jasnim i mirnim glasom: Jest, dragi: sve je istina - Pru"i ravno drhtavu ruku: Kao &to je ova ruka moja. MU) stane pred njom, uhvati je divlje za 'eljust, pogleda je u o'i i re'e polako: Ti, moja Agneza? AGNEZA: Ja - ja - Sru&i se sama u se. MU) po(e par koraka, pa se okrene, i po(e, teturaju!i se, k izlazu. Ustavi se a onda ispadne napolje.

KRISTINA potr'i za njim, a uto pada zavjesa.

134

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 135: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

SEDMA SLIKA Mali salon kod gospo(e RUBRICIUS. Nekoliko velikih lovor-vijenaca sa vrpcama po zidovima. Ogroman svje" buket u jednoj vazi. Velika lampa sa &arenim svilenim aba"urom pod kojim gori svijetlo. Prvi dio ove slike doga(a se u isto vrijeme kada i konac u &estoj slici. Samo jedna vrata. GOSPO*A RUBRICIUS stoji kraj stoli!a, izrezuje novine i lijepi odreske u veliki album. Odjevena u crno, sa golim rukama i velikim dekolteom na kome visi crni medaljon. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM malko izvaljen preko ru'ice fotelja, tako da mo"e dose!i prstima noge gospo(e Rubricius. #im se digne zavjesa on ju &kaklje po nozi, kao da igra po klaviru i pri tom govori u taktu: Ide - ide - mali mi&, do(i - ako - jo& ne spi&... i&! Pri koncu poleti rukom preko njezina koljena. GOSPO*A RUBRICIUS po&kakljana, povu'e se malko natrag: Ali nemoj. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM kad se ona ponovno pribli"i po'ne opet: Ide - ide - GOSPO*A RUBRICIUS udari ga &karama po ruci. Al daj mi mira! Ja moram ovo svr&iti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM uspravi se na fotelju i zijevne: A &ta ti radi&, ribice? GOSPO*A RUBRICIUS: Lijepim kritike od pokojnoga. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: %ta - on ih je sakupljao? GOSPO*A RUBRICIUS: Sve do jedne. One osobito dobre po dva, a neke i po tri egzemplara. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Je li mogu!e? Smije se. GOSPO*A RUBRICIUS: %ta se smije&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Meni je uvijek govorio da uop!e i ne 'ita kritike. GOSPO*A RUBRICIUS: Drugo nije ni 'itao u novinama nego kritike. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM zijevne: Ribice - ho!e li to jo& dugo trajati? GOSPO*A RUBRICIUS: Dok do(e jedan gospodin. Imam jedan poslovni dogovor s njime. Ti mo"e& ostati - dapa'e. Koketno: A kad on ode - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM opet prstima preko njezine noge: Onda - ide - ide - GOSPO*A RUBRICIUS odmakne se: Dosta ve!... Uostalom, zna&, ja i ti morali bi se jednom i pametno razgovarati? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Radoznao sam kako !e& to udesiti? GOSPO*A RUBRICIUS: Ne &ali se, nego slu&aj. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Slu&am. GOSPO*A RUBRICIUS: Sje!a& li se &ta si ti meni govorio one ve'eri, kad je siroma&ni Rubricius umro? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: %ta? GOSPO*A RUBRICIUS: Kad smo plesali kod tvoje kuzine. %ta si mi govorio? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Sva&ta, ribice moja. GOSPO*A RUBRICIUS: Dodu&e. Ali ipak ti ne&to moram dozvati u pamet. Jer ako te ja ne podsjetim, sam se zacijelo ne!e& toga sjetiti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Zar je tako neugodno?

135

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 136: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPO*A RUBRICIUS: Kako za koga. Dakle: kad smo onda plesali poljubio si me iza uha i zamolio da do(em k tebi u stan. Odgovorila sam ti da ho!u, kad mi obe!a& da !e& me uzeti za "enu - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pa ti si bila udana? GOSPO*A RUBRICIUS nastavlja: - da !e& me uzeti za "enu u slu'aju: prvo: ako moj mu" dozna da sam ga s tobom prevarila, pa se od mene rastavi; drugo: ako ostanem u blagoslovljenom stanju, pa se ja rastavim od njega; i tre!e: ako on umre. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: To je sve lijepo, al ovo tvoje podsje!anje pokazuje da nema& ni truna pieteta. Jer govoriti o udaji, dok jo& ni trava nije izrasla na njegovu grobu, zna'i vrije(ati njegovu svje"u uspomenu. GOSPO*A RUBRICIUS "estoko: Al kad sam k tebi dolazila drugi dan iza njegova ukopa, onda ti nije padala na pamet trava na njegovu grobu! GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: To misli& ti. Al mogu ti se zakleti, da me je samo gri"nja savjesti nagnala da prihvatim Agnezinu molbu da je pratim na put. Tebe zacijelo nije grizla savjest. GOSPO*A RUBRICIUS: %ta ti zna&! Za&to sam onda za vrijeme tvoga odsustva izrezala i prilijepila u ovu knjigu preko osam stotina kritika? Al pustimo to. Vratimo se na tvoje obe!anje. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM s dosadom: Pa vratimo se. GOSPO*A RUBRICIUS odlu'nije: Ti mora& ispuniti svoje obe!anje. Ja sam do&la k tebi, kompromitirala sam se, 'itav grad zna &to je me(u nama... GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Mogu!e. Ali ja sam ti obe!ao uz stanovite uvjete i ti si ih sama malo prije nabrojila. Samo: ni jedan se od ona tri slu'aja nije desio. GOSPO*A RUBRICIUS plane: Kako? %ta? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al nemoj se odmah "estiti. Slu&aj prije svega. Ad 1: Tvoj mu" nije doznao, da si bila kod mene i nije se s tobom rastao. Je li tako ili nije? GOSPO*A RUBRICIUS: Jest. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Dakle: prva to'ka otpada. Ad 2: Ti, na sre!u, nisi u blagoslovljenom stanju i nisi se, s tvoje strane, trebala rastavljati. Je li tako ili nije? GOSPO*A RUBRICIUS: Jest. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Hvala Bogu. I druga to'ka otpada. Najzad, Ad 3: Tvoj je mu", na "alost, umro. - GOSPO*A RUBRICIUS prekine ga jako: Dakle? Dakle? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jest, ali: prije nego si ti bila kod mene. Prevariti svoga mu"a poslije njegove smrti nije nikakova zasluga jer nije nikakav rizik. Je li tako ili nije? GOSPO*A RUBRICIUS plane, baci &kare na pod, ra&trka po zraku izreske novina &to su pred njom i bijesno poleti k njemu: To je svejedno! Svejedno je, je li on umro prije ili poslije! Ja bih bila do&la i da je "iv ostao. To je infamno, prevario si me, zaveo, a sad se izvla'i&... GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM istodobno s njom, prekidaju!i je: Al nemoj se uzrujavati, umiri se. Sve se da mirno raspraviti. Bude& li vikala, ne!u uop!e o tom govoriti. Ja nisam rekao da te ne!u uzeti... SOBARICA poluotvori vrata i proviri unutra: Molim, ovdje je onaj gospodin. GOSPO*A RUBRICIUS: Zaboga, kako tu izgleda... Kupi papire po zemlji, a Sobarica prileti da joj pomogne: Ja !u ve! - idite, uvedite ga... Sobarica ode. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Da ostanem? GOSPO*A RUBRICIUS: Pa naravno. Zato sam ga i naru'ila na ovu uru. Da mi pomogne& izabrati... Kucanje. Naprijed!

136

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 137: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

UPRAVITELJ TVRTKE ZA NADGROBNE SPOMENIKE - to je Neznanac iz prve slike - u(e, sa cilindrom u ruci, a ko"natom mapom u drugoj: Dobra ve'er. Oprostite, malo sam zakasnio. Mu&karci se hladno pozdrave. GOSPO*A RUBRICIUS: Molim, molim. Ba& u najljep&e vrijeme. Izvolite. UPRAVITELJ odlo"i cilinder, sjede na 'elo stola i otvara mapu: Hvala. GOSPO*A RUBRICIUS Gospodinu sa &arenim prslukom, poka"e na mjesto kraj sebe: Izvoli. On sjedne do nje, ali tako da se vide njihove noge ispod stola. UPRAVITELJ: Glede podzemnog rasporeda ostaje milostiva gospo(a kod onoga, kako smo zadnji puta uglavili? GOSPO*A RUBRICIUS: Mislim da o tome ne treba vi&e govoriti. UPRAVITELJ: Dakle: dva reda, a svaki po 'etiri lijesa. GOSPO*A RUBRICIUS Gospodinu sa &arenim prslukom: %ta misli&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al 'emu toliko prostora? Djece nemate, a za jo& jedno bit !e uvijek mjesta i u jednostavnom grobu. UPRAVITELJ: Dodu&e, gospodin u stvari nema krivo. Ali gospo(a je jo& mlada: mo"e se udati jo& jedanput. GOSPO*A RUBRICIUS: To je opet istina. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Valjda !e se i drugi suprug pobrinuti za posebnu grobnicu! UPRAVITELJ: To se ne mo"e uvijek ustvrditi. GOSPO*A RUBRICIUS: Moj pokojni nije htio ni da govori o tom. UPRAVITELJ: A onda: nitko se ne!e srditi ako dobije u miraz i gotovu grobnicu. Na koncu konca, to je jedna ku!a. Svoje vrsti, naravno. GOSPO*A RUBRICIUS: To i ja mislim. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja, na primjer, ne bih htio, da kraj mene ukopaju drugog mu"a moje "ene. To zbilja nije simpati'no. UPRAVITELJ: Mogu vas uvjeriti, dragi gospodine, da bi to i vama bilo svejedno. Mrtvi bolje podna&aju jedan drugoga nego "ivi. Svakako: kako gospo(a izvoli. GOSPO*A RUBRICIUS: Najbolje je da ostanemo kod ve! izabranoga projekta. Gospodinu sa &arenim prslukom: Je li ti pravo? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kako god ti "eli&. UPRAVITELJ stavi nacrte na stranu: Dobro. Ovo bi bilo rije&eno. Vadi druge nacrte. %to se ti'e nadgrobnog spomenika, izradio sam ovdje nekoliko novih, modernih nacrta, po va&im uputama, i molim, ako vam se svide, izvolite izabrati. Uzme jedan i pokazuje ga. Ovaj je vrlo jednostavan, ali ukusan: u formi piramide, od kararskog mramora, solidna trajna konstrukcija. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM koji je od po'etka posljednjeg Upraviteljeva govora spustio svoju ruku do koljena gospo(e Rubricius i 'eprka ispod njezine suknje, samo da ne&to ka"e: #ini mi se, ne&to banalan. GOSPO*A RUBRICIUS: I preve! jednostavan. On je bio ipak glasovit 'ovjek. UPRAVITELJ Gospodinu sa &arenim prslukom, koji prestane sa igrom ispod stola: Ne smijete u ovom predmetu tra"iti ne&to neobi'no. Nadgrobni spomenik ne mo"e da izgleda kao kakva monumentalna fontana ili zvonik, gdje umjetnik mo"e dati zamaha svojoj fantaziji. Gospo(i Rubricius: A &to se ti'e toga, da je pokojnik bio glasovit 'ovjek, to i jest ono. Tu vi&e govori ime nego svi uresi ovoga svijeta. Vadi iz mape nekakvu ilustriranu knjigu. Jeste li vidjeli u Be'u

137

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 138: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

Beethovenov grob na centralnom groblju? Ili Heineov u Parizu? Lista u knjizi. Evo: jednostavna piramida, a na njoj samo: Beethoven. Ili evo! Lista. Molim, najpriprostije &to se mo"e zamisliti, a natpis glasi: "Henri Heine". To ostavlja najdublji dojam - vjerujte. GOSPO*A RUBRICIUS: Dodu&e - UPRAVITELJ: Ja vam ne name!em svoj ukus, ali - GOSPO*A RUBRICIUS: Ne bih htjela, znate, da mi se prigovori kako sam ba& na tome &tedjela. #itav svoj imetak ostavio je meni. A bio je sa mnom tako dobar. Ganuta: Pro&le zime, kupio mi je krzno, koje je vi&e stajalo negoli iznosi vas prora'un za njegov grob. Pla'e. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: No, no, no... Digne se, pro&eta se, opet, sjedne i po'ne ponovno igru ispod stola koja traje dok Upravitelj ne svr&i slijede!i govor. Gospo(a se ovaj put otimlje. UPRAVITELJ: A vi se odlu'ite za ovaj. Ovdje imate 'etiri jonska stupa sa atikom, a me(u njima crna plo'a u vertikali, na kojoj !e se zlatni natpis vrlo jasno 'itati. Pokazuje nacrt. Pa imate i ovaj: To je vrlo harmoni'an, intiman dorski hram sa kasetiranom kupolom. Pokazuje. Nadgrobna plo'a u horizontali, sa malko kosom povr&inom, velikim bron'anim viticama, a na njoj u reljefnim slovima samo ime - kako se je zvao pokojnik? GOSPO*A RUBRICIUS: Aurel Rubricius. Otkine ispod stola diskretno ruku Gospodina sa &arenim prslukom sa svoga koljena. UPRAVITELJ: To je ime kao stvoreno za jedan spomenik u dorskom stilu sa kupolom. Ima u sebi ne&to klasi'no: Aurel Rubricius. Kad je ro(en, molim? Pravi bilje&ke. GOSPO*A RUBRICIUS: Ne znam to'no. 19. januara navr&io je 'etrdeset i devetu godinu. UPRAVITELJ: No, onda !emo staviti u prvom redu: Aurel Rubricius, a u drugom - Bilje"i: 1876-1925. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM ve! je prije izvukao ruku ispod stola: Bilo bi tako(er dobro, kad bi se stavio kakav emblem, koji bi ozna'io zvanje pokojnika. %ta mislite: na primjer - jedna tragi'na maska - GOSPO*A RUBRICIUS: Jest, ideja je vrlo lijepa. UPRAVITELJ: Ako ba& "elite. Ali taj emblem malko vrije(a osje!aj. Ne 'ini vam se to? Maska na grobu? Maska je, gospo(o, la", varka, gluma, a smrt je istina. Samo "ivima treba maska. GOSPO*A RUBRICIUS: Pa ostavimo masku. Nego ja bih svakako htjela da se osim imena i datuma stavi jo& nekoliko rije'i, po kojima bi se znalo, da sam ja podigla ovaj spomenik. Na primjer: "Ljubljenom mu"u - zahvalna supruga". GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM s lakom ironijom: Ili: "Vjerna do groba". UPRAVITELJ: To nije ba& najsretnije. To se 'ita na svim grobljima. Sve su "ene vjerne na nadgrobnim napisima svojih mu"eva. Al mogla bi se ista misao malko druk'ije stilizirati. Prepustite stvar meni. Moja firma stoji u vezi sa najboljim na&im knji"evnicima, kod kojih stalno naru'uje napise i epitafe. Glavno je da se odlu'ite za nacrt. Dakle: ho!ete li ovaj dorski hram sa kupolom? Dr"i nacrt: Naravno, taj je i najskuplji. To je tre!a cijena, koju sam vam zadnji put nazna'io. GOSPO*A RUBRICIUS: Ja sam za dorski hram sa kupolom. %ta veli&? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Nesumnjivo je najljep&i. UPRAVITELJ: Dakle: dorski hram. Digne se. Hvala. Molim, izvolite se sutra navratiti da izaberemo materijal... i stvar !e odmah u posao. Dok stavlja nacrt natrag u mapu, stavi cviker koji mu je bio ispao i obrati se malko poslovno-&aljivo Gospodinu sa &arenim prslukom: Gospodine, nemojte mi zamjeriti, al kako bi bilo da se i vi pobrinete - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ne, ne, hvala. To mi je posljednja briga.

138

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 139: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

UPRAVITELJ zatvara mapu: Dodu&e, jo& ste mladi... Tko bi u va&im godinama i mislio na smrt. Uzme cilinder, mapu i nakloni se: Do vi(enja. Iza(e i odmah 'im je nestao 'uje se buka napolju. GOSPO*A RUBRICIUS za'u(ena: %ta je to? Po(e k vratima, a uto upadne nenadano na pozornicu AGNEZIN MU) divlji, "ut, nose!i u ruci malu kutiju. Kad ugleda Gospodina sa &arenim prslukom, re'e prigu&eno: Da, znao sam gdje !u te na!i. Gospo(i Rubricius, staviv&i kutiju na stol: Gospo(o, oprostite, al moram govoriti s ovim 'ovjekom u 'etiri oka. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM plaho: Hitno? MU) odsje'eno: Hitno. GOSPO*A RUBRICIUS bez protesta: Ovdje? MU): Ovdje. GOSPO*A RUBRICIUS: Onda !u vas ostaviti same. MU) bezobzirno, al ne drsko: To bi najbolje bilo. GOSPO*A RUBRICIUS iza(e gledaju!i u 'udu Mu"a. MU) po(e za njom do vrata, zaklju'a ih i baci klju' u !o&ak: Tako. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Molim te, &ta to zna'i? MU): Obra'un. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Kakav obra'un? MU): Ti zna& vrlo dobro kakav obra'un. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: U ku!i jedne dame? MU): Gdje se zvijer zate'e, tamo se i zamlati. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM poleti k vratima i ho!e da vi'e: Pusti me! MU) ga odgurne da je odteturao do zida: Digne& li samo glas - Digne stolicu. - rascijepat !u ti glavu. Odgovaraj. Kad je Agneza i&la na oporavak, povjerio sam ti je da je otprati& - je li? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Jest. MU): Zloupotrijebio si moju vjeru u te, a &to je jo& gore, i njezino skoro neubrojivo raspolo"enje. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Molim te, iza(imo odavle i sve !u ti re!i kako je bilo. MU): Ja znam ve! sve. Samo jo& ho!u da 'ujem iz tvojih usta. Ti si je prevario i zaveo. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Pozvala me je usred no!i u svoj odjel... MU): %ta? Da ti se sama poda? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ba& tako nije - MU): A &ta si onda u'inio nakon par dana? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Uvidio sam da nije lijepo &to 'inimo - MU): Postupao si s njom kao sa jednom sa ceste. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Htio sam, da uvidi - MU): La"e&! Brutalno si joj priznao da si je prevario. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Morala je napokon doznati - MU): Zablatio si "enu, koja ti je s naj'i&!om vjerom pala u naru'aj. Ubio si je u du&u. Oteo joj svaku mogu!nost da se ikad sabere i pridigne. Jer i ako joj ja sve opra&tam, ima ona u sebi stra&nijega suca od mene, suca kakvog ti nema& u sebi. Al na!i !e& ga u meni. Otvori kutiju na stolu i poka"e na no"eve u njoj: Uzmi jedan. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM u strahu: %ta, &ta si namislio? MU): Brani se.

139

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 140: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM ku&a sa ironijom: Al molim te, scena za kino - MU): Pa ti i nisi junak za gr'ku tragediju. Dakle - GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM gleda kud bi umakao: Poludio si! Sa otrovanim no"evima. MU): Radije nego da te taknem rukama. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Al vjeruj mi, ti ne zna& sve - MU) pru"a mu jedan bode" iz kutije: Dr"i. Jedino se spretnom obranom mo"e& spasiti. GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM uzme no": To je neizbje"iva smrt: tvoja i moja. MU) uzme drugi bode": Dosta rije'i. Ugasi lampu, na pozornici tama. Jesi li spreman? GOSPODIN SA %ARENIM PRSLUKOM: Ja te 'ekam.

#uje se u tami naganjanje, a u to pada zavjesa.

140

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 141: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

OSMA SLIKA Predgra(e. Most preko jedne vode, vi(en tako, da se vidi nutrina luka, koji se, nad razom vode, nastavlja na &irok stup &to izlazi iz vode. Na stupu je &irok rub na kom se mo"e udobno ali prignuto kretati jedan i dva 'ovjeka. Na balustradi mosta Madonin kip okrenut prema prolazu. Jo& je no!, iako se prvi blijedi tragovi ljetnog prizorja pokazuju na horizontu. Kad se digne zavjesa pozornica je prazna. Onda se iz daljine 'uje "vi"danje &to se pomalo pribli"uje: nekakav uli'arski motiv. Napokon se poka"e s lijeve strane APA% - to je opet Neznanac iz prve slike - dolazi zvi"de!i. Ustavi se na mostu, prestane "vi"dati, sjedne na balustradu, pogleda oprezno s jedne pa s druge strane. Tad se protegne i uzdahne, pljune u vodu i re'e: Odurni "ivot! Pri'ini mu se zatim kao da 'uje korake, poleti lagano preko mosta na desno, uvu'e se ispod mosta, stane na rub od stupa i provu'e se ispod luka izgubiv&i se otraga. Pauza. Poslije malo u(e s desna U)IGA# ULI#NIH SVJETILJAKA - i on je onaj Neznanac iz prve slike - u ruci nosi duga'ku palicu za na"iganje i ga&enje plinskih svjetiljaka, u modroj bluzi i kapi sa napisom. Ustavi se kraj svjetiljke, nasloni na nju svoju palicu, izvadi iz d"epa limenu kutiju i mota cigaretu. Dok je pripaljuje pojavi se iza njega AGNEZA potpuno rezignirana, izmu'ena, neuredne kose. Kad vidi da ne mo"e vi&e natrag, ustavi se: Gospodine - U)IGA# trgne se: %ta ste me prestra&ili! AGNEZA kao da se ispri'ava: Nisam htjela. U)IGA#: Molim, molim. %ta vas vodi ovamo, gospojice? AGNEZA: Htjela bih znati koji put vodi do tramwaja. U)IGA#: Za centrum ili predgra(e? AGNEZA: Za centrum. U)IGA#: Po(ite ovako preko mosta, a onda ravno desno. Samo !ete jo& dugo 'ekati na prva kola. Imate jo& tri sata vremena. AGNEZA: Hvala. Pa 'ekat !u. Sjedne na jedan kamen: Kako se zove ovaj most? U)IGA# brbljavo: Most preko mrtvoga rukava. Tu je voda vrlo duboka. Ka"u da je i otrovna - a bog bi ga znao. Svakako mnogi su u njoj svr&ili svoj "ivot. Zato se i ona Madonna zove: "Madonna samoubojica". AGNEZA pogleda k Madonni: Tako? U)IGA#: Da, uistinu. Nema dodu&e takve Madonne u koledaru, ali, evo, ima je u "ivotu. Svako zvanje ima svoga sveca. A otkle ste vi? Iz grada? AGNEZA: Iz grada. U)IGA#: #udnovato. AGNEZA: %ta je 'udnovato? U)IGA#: One iz grada ne dolaze nikad ovamo. Ovdje nema nikakvih boljih prolaznika, samo skitnice i propalice.

141

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 142: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

AGNEZA: Ja i ne tra"im nikoga. Zalutala sam. U)IGA#: Svakako nije dobro da se ovdje ustavljate. Svako malo vremena pro(e ovuda stra"ar. AGNEZA: Pa ja nisam u'inila ni&ta zlo. U)IGA#: To ne stoji nikome na 'elu napisano. On !e vas zacijelo odvesti na stra"arnicu. AGNEZA: Za&to? U)IGA#: Imate li svoje papire u redu kod sebe? AGNEZA izmu'eno: Kakve papire? U)IGA#: Pa dokumente. Ako nemate, prespavat !ete u buturnici. Najbolje bi bilo da vas ja otpratim dok ne iza(ete iz ovog rajona. AGNEZA: Ja !u 'ekati ovdje. U)IGA#: Preko u tre!oj ulici ima jedna kavana. Dodu&e tamo ne zalaze grofovi ni princeze, al jedan stolac bit !e i za vas. AGNEZA apati'no: Ja !u ostati ovdje. U)IGA# digne se: Pa kako vam drago. Uzme palicu i gasi svjetiljku. )ao mi je, al svjetlo vam ne mogu ostaviti. Zbogom, gospo(ice. AGNEZA podglasno: Zbogom. Okrene lice k vodi. U)IGA# prije(e preko mosta i izgubi se lijevo. Pauza. AGNEZA pokrije lice rukama i ostane trenutak tako. Zatim digne se naglo, pogleda prama strani gdje se izgubio onaj 'ovjek, po(e polako mostom posr!u!i i hvataju!i se balustrade, o'ajna, skr&ena. Kad do(e do Madonne, obuhvati njezino podno"je i zajeca. AGNEZA: Ti koja sve mo"e&: daj mi snage! Jo& jednom dotakne glavom podno"je, onda se odlu'i, stavi nogu na donji dio balustrade, pogleda najprije desno, a onda lijevo, na &to joj se pri'ini da s te strane neko dolazi. Prigne se iza balustrade tako da joj se vidi samo dio glave i poleti desno do mjesta, gdje je prije bila. POLICAJ - i on je Neznanac iz prve slike - "urnim korakom do(e do mosta s lijeva i vi'e prema desnoj strani: Stani! Tko si? Po(e par koraka, ustavi se na mostu, i pogleda gore i dolje uzdu" vode, ali ne vidi nikoga. Onda kao da mu se pri'inilo da jest neko: Javi se, pucat !u! Mir. Pauza. Gleda u dno desno. Pa kao da je nekog vidio: Misli& da te ne!u na!i? - I poleti preko mosta desno u kulisu. AGNEZA se je u o'ajnoj stravi prilijepila uza stup mosta i samo slu&a kako se gube koraci Policaja. APA% se poka"e s druge strane stupa, ispod luka i, da se bolje sakrije od Policaja, stane na rub, zgrbljen ispod luka i miruje. AGNEZA se malko ohrabri, iza(e korak i viri iza stupa prama strani kud je i&'ezao Policaj. Al izgleda da ga je vidjela gdje se vra!a, pa sa(e ispod luka i najednom se na(e s Apa&em lice u lice. Prestra&i se i tiho krikne. AGNEZA: Ha! APA% surovo kroz zube: Koji te je vrag doveo ovamo? AGNEZA: Policija. APA%: Pa znam. Nisi imala drugog mjesta da se sakrije&! Samo da me lak&e na(e. Odlazi, ina'e !e& u vodu - AGNEZA sva instinkt, tvrda: %ta je meni stalo!

142

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 143: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

APA%: Ne vi'i tako, gade "enski! AGNEZA jako: Ubij me! Evo, ubij me! APA%: uhvati je i baci u vodu. #uje se slab krik: Pa idi. Plivaj. Gleda za njom: Proklete babe, ni ovdje nema 'ovjek od njih mira!

%!u!uri se pod luk, nepomi'an, a na to se smra'i pozornica.

143

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 144: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

DEVETA SLIKA Kad se rasvijetli pozornica vidi se opet terasa pred vilom kao u prvoj slici. Na naslonja'u sjedi DJEVOJKA. Kraj nje NEZNANAC, strog i hladan. Pred re&etkom jo& uvijek njegov konj. Lampa je uga&ena. Osvjetljenje kao u prvoj slici kod Neznan'eva dolaska. DJEVOJKA dignutim rukama, zatvorenih o'iju kao da joj fali zraka ili da se gu&i u vodi: Ha - ha - ha - NEZNANAC dr"i je za rame: Umirite se. Svr&eno je. DJEVOJKA sop!e pomanje: Ha - ha - NEZNANAC: Tako. Sad je sve pro&lo. DJEVOJKA klone izmu'ena na uzglavlje. Pauza. NEZNANAC je gleda, i kad ona malko otvori o'i, re'e: Va&a je "elja ispunjena. DJEVOJKA iznemoglo: Potpuno. Pauza. A gdje sam sada? NEZNANAC: Na prijelazu. DJEVOJKA uvijek tiho: Bilo je te&ko. Te&kim uzdahom. NEZNANAC: I tako ste upoznali "ivot. DJEVOJKA: Hvala. Pogleda ga umornim, zahvalnim pogledom. NEZNANAC: )elite li ga produ"iti? DJEVOJKA: Umorna sam od "ivota. NEZNANAC: A da vam re'em: dignite se i po(ite jo& jednom tamo. Koju biste stazu izabrali? DJEVOJKA malko "ivlje: Onu istu, kojom sam malo prije i&la. NEZNANAC: Mo"da: bez boli i o'aja? DJEVOJKA s uvjerenjem: Ne, sa svim bolima i o'ajima. NEZNANAC: Al ipak: bez podlosti i nisko!e. DJEVOJKA: Ne, ne - sa podlostima i nisko!ama. NEZNANAC: Onda svakako: bez ljubavi. DJEVOJKA: Pa to ne bi vi&e bio "ivot. NEZNANAC: Al bila bi mo"da sre!a. O njoj sanja 'ovjek neprestano, tra"i je i uni&tava se za nju. DJEVOJKA: Jest. Ali sre!a nije u "ivotu. )ivot je nemir: hitnja u sudarima i nesvijest u zavitljajima. Sre!a je mir: odmicanje od "ivota, uravnote"enje svih gibanja. Kad srce stane - onda po'imlje sre!a. NEZNANAC: Vi niste uzalud "ivjeli. To je posljednje iskustvo. DJEVOJKA: Ostajemo li dugo ovdje? NEZNANAC: Koliko je dosta za molitvu. DJEVOJKA sjedne uspravno, u mirnoj ekstazi: Blagoslovljen nek je "ivot. U posmijehu nek je blagoslovljen i u suzi. U nadama i varkama, u znoju i kidanju. Blagoslovljena ljubav koja sve opra&ta, koja, otvaraju!i na&em srcu puteve u "ivot, zna da je ono krhko i slomivo, pa ga miluje rukom podna&anja i trpeljivosti. Blagoslovljen onaj, koji je prvi stavio ruku na moje meso i koga su opile boli mog ranjenog djevi'anstva. I onaj blagoslovljen koji je sakrio lice od mene, a usuo u moju krv ludilo i nemir ljubavi. I prevarnik nek je blagoslovljen, na 'ijim sam la"nim usnama ostavila svoje neiscrpljene "elje. Blagoslovljeni i svi oni, koji na(o&e niske radosti na mome tijelu, iznemoglom od tra"enja i vrludanja. Blagoslovljena ona iznaka"ena usta, u 'ijoj su se krvi zagu&ile slatke rije'i

144

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 145: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Pustolov pred vratima

nere'ene, al koje su ostale otvorene za prvi i posljednji cjelov. I ruke onog razbojnika neka su blagoslovljene: one su me polo"ile u naru'aj smrti. I blagoslovljena nek je smrt. Kratka pauza. Onda ona pru"i Neznancu ruku, pogleda ga i re'e: A sada hajdemo. Digne se, stane uza nj, on prebaci ruku preko njezinih ramena i iza(u kroz velika vrtna vrata, koja se pred njima sama otvore. Kad su do&li kraj konja, on joj pomogne sjesti na nj, a onda uzja&e on iza nje. I izgube se. Vrata se opet zatvore. Od 'asa kad se je ona digla sa naslonja'a, svira tiho ona ista muzika uz koju je Neznanac u prvoj slici do&ao na pozornicu. Me(utim topot se gubi u daljini, svijetlo se umanjuje. Pauza. Napokon prelazi melodija u zadnje akorde poznatog fox-trotta i naskoro, naglo prekinuta, prestane. U isti 'as upadne svjetlo iznenada kroz vrata &to vode iz ku!e na terasu, a iznutra se 'uje nerazumljiv razgovor. Na naslonja'u le"i mrtva DJEVOJKA. SESTRA u ku!i: Izvolite - samo izvolite. U(e. Zaboga, gospo(ice, pa vi ste u potpunom mraku! Po(e do staja!e lampe i otvori svjetlo. Ve! je i gospodin doktor tu. LIJE#NIK ulaze!i: To zbilja nije pametno, sestro: na ve'ernjem zraku! SESTRA: Ne mo"e je 'ovjek otrgnuti odavle. Pogleda Djevojku. I zaspala je! Znate, neprestano me mu'i tim sviranjem. Moram po 'itave sate jedno te isto... LIJE#NIK koji je dotle uzeo Djevoj'inu ruku, iznenada prekine Sestru: Mir! Pauza. SESTRA nagnuv&i se nad Djevojkom: Tako joj je 'elo oznojeno. LIJE#NIK pusti Djevoj'inu ruku: Da. Smrtni znoj.

Zavjesa.

Sirmione - Zagreb, Juli, Avgust, Septembar 1925.

Zagreb, 1926.

145

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 146: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

Hrvatski Diogenes

Histori"ka komedija iz polovice XVIII. vijeka u pet "inova

po romanu Augusta $enoe

STJEPANU RADI$U na mu'eni'ki grob ovo nekoliko stranica hrvatske pro&losti pola"e

M. B.

146

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 147: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

LICA: ANTUN pl. JANKOVI$-BRIBIRSKI Grof ADAM BA$AN Grofica TEREZA, njegova "ena Barun VJENCESLAV KLEEFELD, obrstar Barunica MARGARETA, njegova "ena AMÉLIE, njihova k!i Barunica JULIJANA SERMAGE Barun TROILO, njezin sin Grofica ANKA, njegova "ena BELIZAR pl. PAKI$, kraji&ki kapetan RU)ICA DELI$EVA FRUZIKA pl. FEJERVARY Barun ANTUN BERGEN, kapetan %ANDOR SZABO, lajtnant Grof KRSTO OR%I$ Prepo&t #EGETEK FRANJO TAUSI, biskup zagreba'ki BALTAZAR KR#ELI$, kanonik Grof LJUDEVIT ERDÖDY, banski namjesnik Grof JOSIP, njegov sin Grof KAZIMIR DRA%KOVI$, general STJEPAN PATA#I$ FRAN PATA#I$ NIKOLA %KRLEC

FRAN KU%EVI$ Barun MALENI$ ANTUN BEDEKOVI$ VUK ZELA#I#I$ KRSTO STOLNIKOVI$ IVAN KUKULJEVI$, kanonik *URO POGLEDI$ VUK JELA#I$ Poru'nik GREGOROCI Majstor MIJO MAGI$, kova' MARICA, njegova k!i JOSIP JURATOVI$ JANKO, Jankovi!ev sluga BENJAMIN, vlasuljar BABIKA, u slu"bi kod Magi!a Kapucin JEROLIM Komornik grofice Ba!an SAMUEL, "itar PANCRAZIO Dva lakaja PROTASIO u slu"bi grofa Ba!ana JANO%, prima& CIGANI.

MASKE: Amor, Psihe, Kalabrez, Dimnja'ar, Dezdemona, Tur'in, Koludrica, Androklo, Kokot, Patka, Tri Gracije, Kastor, Poluks, Merkur, Mars, Herkules, Ganimed, Jupiter, Pastiri i pastirice. Glumci. Radnja se zbiva polovicom XVIII. vijeka u Zagrebu, samo drugi 'in u %estinama.

147

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 148: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PRVI %IN Scena: Kabinet u Jankovi!evu stanu. Stil poku!stva, tapeta, slika, ogledala: marijaterezijanski. Strop na svodove. Po stolovima knjige i papiri. Vrata. Tapetna vrata. Prozor sa okruglim plo'icama, na ulicu. (Kad se digne zastor MIJO MAGI$, kova' i bravar, zabavljen je oko jednog lustera od kovanog "eljeza, koji ima biti obje&en na strop. Pri tome mu poma"e njegov kalfa JOSIP JURATOVI$). MIJO: Dajte, Josipe, svinite jo& i ove ostale listi!e ovako... Dobro ste to izmislili... JOSIP: Drago mi je, va&a milosti, da vam je pravo tako. MIJO: Pa i jest. Ruka vam je lagana, kao da ste u'ili zlatariju. JOSIP: Vidio sam ja mnogo takvih stvari. U Belgiji. Nisam se ja tamo samo tukao. Gledao sam dobro sve &ta spada u moj zanat. MIJO: A lijepih je tamo stvari - a? JOSIP: Jest, va&a milosti, lijepih! Prerisao sam gdjekoje, a neke i upamtio. Prekrasne svije!njake u gradskoj ku!i u Gentu. Klju'anice na vratima pala'a. I re&etke kao 'ipke... MIJO: No - tako je dobro... Sad gore s njim! JOSIP: Jo& samo ovaj... MIJO: A znate li vi, mladi Juratovi!u, koji je danas dan? Dvije su nedjelje pro&le &to ste k meni do&li. I danas !e se sastati plemeniti ceh da ocijeni va&e djelo i da vas proglasi pravim cehovskim majstorom... Bilo u sto dobrih 'asa! JOSIP: Hvala va&oj milosti! MIJO: Samo nek nam od ku!e jave, kad do(u poslanici od plemenitog ceha... Al sad naprijed... (Uhvati za luster). Di"ite... (U taj se 'as za'uje vani "enska vika, oni se trgnu). JOSIP: Marica! MIJO: Marica! (Prije nego oni do(u do izlaza, upare MARICA u sobu sva prestra&ena, a za njom JANKO). MARICA (baci se ocu u naru'aj i zapla'e). Tata! MIJO: %ta je? JOSIP (Janku): %ta se je dogodilo? JANKO: Ja sam upravo bio na hodniku, vrata su bila otvorena, a na jednom uleti majstorska djevica i sva drh!u!i od straha zapita za majstora... Nisam dospio ni da odgovorim, proletila je kraj mene... MIJO: Al &ta je... govori... MARICA (jo& uvijek uzbu(ena): Ah, tatice, stra&no... MIJO: Umiri se... %ta je?

148

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 149: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

MARICA: Mati me je poslala da vam javim, da su do&la po vas cehovska gospoda. "Tata je kod velemo"nog preko - sko'i tamo, nek odmah do(e." Kad sam iz Mesni'ke ulazila u Visoku ulicu stane preda me visok, suh oficir... &iljaste brade, "utih o'iju... MIJO: Oficir? Mlad? MARICA: Ne, va&ih godina... 'ini mi se... MIJO: Pukovnik? MARICA: Jest - tako nekako. JANKO: Aha - Kleefeld! MIJO: Kleefeld! JOSIP: Barun Kleefeld! Tako je on radio i u Belgiji. MIJO: Kako? JOSIP: Nijedna djevojka nije imala mira od njega... Bogme, da mu se ne dogodi kao ono u Gentu, kad je neki gra(anin na nj nau&kao pse... MIJO (Marici): %ta ti je u'inio? MARICA (koja se me(utim sabrala): Ustavio me na sred puta. "Znate li vi, lijepa djevice" - re'e, "da ja ovuda radi vas prolazim?" - "Ne znam, gospodine" - odgovorim ja. "Ja vas nisam nikad vidila." - "Za&to onda imate va&e lijepe o'i?" - re'e on. "Da vidim onoga tko je meni drag". - (Pri tom pogleda neopa"eno na Juratovi!a). MIJO (nestrpljivo): A dalje... MARICA: "Ono je va&a ba&ta preko, mlada djevice" - re'e on - "sjedite li katkad sami tamo?" - "Sjedim i stojim tamo vrlo 'esto, gospodine!" - odgovorim ja. "A nemate li psa u ba&ti..." JOSIP: Aha! Stari zec! JANKO (se smije, u to se za'uje iz odaje Jankovi!evo zvonce, a Janko se trgne i odleti van). Velemo"ni! MIJO (Marici): Pa onda... MARICA (stidno): Onda... onda... sam mu rekla: "Zbogom, gospodine"... i poletila u Beneta'ku ulicu, a on za mnom, i sve ne&to govori, govori, i prestigao me upravo kraj Sermage-ove ku!e. "Pustite me, gospodine", re'em ja, "meni se "uri, imam va"nog posla kod velemo"nog gospodina Jankovi!a..." - "Ah, gle, gle" - nasmije se on - "zna mudri " f r a n c m a ç o n " - i tri put je rekao tu nerazumljivu rije' - "zna on &ta je lijepo i slatko..." Pri tom me primi iza glave i htio me je... JOSIP: )ivotinja! MIJO: Je li mogu!e! MARICA: Al ja sam se prignula i izmakla. Poletio je za mnom i dovikivao: - "Do vi(enja"... Hvala bogu, &to sam tu! MIJO: Valja se 'uvati. Ti se ne!e& vi&e maknuti iz ku!e, jesi li 'ula? Ja sad idem do cehovske gospode, a vi, Josipe, kad objesite ovaj svije!njak, otpratite Maricu ku!i, a onda po"urite, jer vas 'ekamo. Zbogom. (Ode). (Joso i Marica ostaju za 'as nijemi. Ona se ogleda par puta po sobi i baci mu se u naru'aj. Dug, nijem zagrljaj. U to se pojavi JANKOVI$ na vratima, lulicom u ruci, u modroj, svilenoj, srebrnim cvije!em vezenoj haljini, bijelim svilenim 'arapama, svijetlim izrezanim cipelama, ostane razdragano za'u(en i gleda na zagrljeni par. Iza njega JANKO, i on nasmijan gleda bez rije'i ljubavnike. Pauza).

149

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 150: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$ (jovijalno): A tko se to a m b r a s i r a u mojoj ku!i? JOSIP i MARICA (se naglo otrgnu). JANKOVI$ (smiju!i se, a Janko za njim): Nastavite... nastavite... MARICA (poleti na stranu i posti(eno pokrije lice). JOSIP: Oprostite, velemo"ni... JANKOVI$: %ta se stidite, djevice! Ta niste bili u zagrljaju staroga Kleefelda! Nastavite... No... jo& jedanput... JOSIP: Velemo"ni... JANKOVI$ (uporno): Velim, jo& jedanput! JANKO (iza Jankovi!evih le(a gesta posti(enoj Marici neka zagrli Josipa). JOSIP (ho!e i ne!e): Ali, velemo"ni... JANKOVI$: Odmah... JOSIP (primi Maricu i ona se sva u neprilici baci na njegovu grud). JANKOVI$: T r è s b i e n ! - Djeco, to vam izvrsno reusira! E l l e e s t a d o r a b l e ! (U"iva u gledanju toga zagrljaja, a onda po(e do svije!njaka, na&to se mladi razdvoje): Je li ve! gotovo? JOSIP: Sve je u redu, velemo"ni. Samo da ga objesimo. (Janku) Janko... JANKOVI$: A l l o n s ! A gdje je majstor Mi&ko? JOSIP (popne se na ljestve koje tu stoje): Pozvali su ga hitno u ceh... (Janku): Dodajte mi... JANKOVI$ (po(e do Marice): #ujem, da vi potajno konverzirate sa obrstarima i kavalirima i varate ovog va&eg devotnog mladi!a... MARICA: Va&a milosti... (Ona udari u pla'). JANKOVI$: C h a r m a n t e ! C h a r m a n t e ! Al nemojte plakati. Ve! !emo mi onog Seladona kazniti... Smijat !ete se ve!... To jest. Smijte se! No, no, smijte se... Dakle n o m d e ... Hahaha! MARICA (se kroz suze smije - na to prihvate i ona dvojica, koji su ve! objesili svije!njak i svi se smiju skupa). JOSIP (si(e i poka"e na vise!i svije!njak): Kako vam se dopada, velemo"ni? JANKOVI$: Tko? Obrstar? A ne, svije!njak. T r è s b i e n . (Marici): Kako se zove ona stara "ena &to slu"i kod vas? MARICA: Babika, va&a milosti! JANKOVI$: Po&aljite Babiku ve'eras k meni. A onda !emo aran"irati malu sitnu intrigu. Delektirat !e se cijeli Zagreb! A pemski obrstar ne!e vi&e kujonirat hrvatske djevojke. A sada - adieu, djeco! JOSIP: Hvala, va&a milosti! JANKOVI$ (Josipu): A vi mladi!u, 'uvajte va&u djevicu i 'im prije: pred oltar! Ja sam je dr"ao na krstu, ja !u joj kumovati i kod vjen'anja... A kumovat !u vam i kasnije, ako vam bude reusiralo... (Izgura ih na polje). Pozdravite mi majstora Mi&ka i majstoricu Katu. (Gleda za njima). Adieu! (Okrene se Janku): Benjamin! (Janko otvori druga vrata i u(e VLASULJAR BENJAMIN, nose!i svoja utensilija i toaletni Jankovi!ev ogrta' od bijeloga muslina. Pomogne Jankovi!u u ogrta'. Jankovi! sjedne, a vlasuljar mu ure(uje glavu. Janko iza(e). JANKOVI$: #iju si glavu danas ve! maltretirao, m o n c h e r Benjamin? (Izgovara 'itavo vrijeme "Ben"amen"). BENJAMIN: Danas imam 'ast, velemo"ni, dr"ati u svojoj ruci prve zagreba'ke glave... (Dok dijalog

150

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 151: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

traje, on radi svoj posao. Malen je, mr&av, dugonos, komi'an tip). JANKOVI$: Ne!e ti se umoriti ruka, Benjamin! Nisu te&ke! Pa da nisu ata&irane za vrat, kolike bi odletjele u zrak... A &ta se to sprema u na&em Zagrebu? BENJAMIN: Pa ne zna va&a velemo"nost? Soareja. Soareja u %estinama kod barunice Sermage. JANKOVI$: Ah, da, da. J e m ' e n s o u v i e n s ... G r a n d e r é c o n c i l i a t i o n f a m i l i è r e . BENJAMIN: Tako nekako, velemo"ni! JANKOVI$: Kad ide& Kleefeldovima? BENJAMIN: Odmah odavle, velemo"ni! JANKOVI$: Tako mi je drago! Da mi nisi nikad do&ao poslije nego &to si bio kod gospodina obrstara! Njegova je perika prljavija od jezika njegove "ene. E t p u i s , m o n c h e r Benjamin, imam za te jednu vrlo diskretnu misiju. BENJAMIN: Ako sam joj samo dorastao, va&a milosti! JANKOVI$: U n e m i s s i o n d i p l o m a t i q u e ! BENJAMIN: Razumijem! JANKOVI$: U n e p e t i t e i n t r i g u e ! BENJAMIN: Razumijem! JANKOVI$: Kad bude& 'istio obrstarovu glavu, spomeni mu onako iz daleka Maricu Magi!evu... BENJAMIN: %ta? Marica... To nije mogu!e... JANKOVI$: %ta se revoltira&, Benjamin? Ta ne misli& valjda da bi po&tena zagreba'ka k!i... Al Kleefeld se vrti oko nje... BENJAMIN: To je zlo! Oficiri ne pardoniraju... JANKOVI$: Zato slu&aj. Spomeni mu Maricu. Pa slu&aj &ta !e re!i. Ka"i mu, da ne bi bilo te&ko, samo kad bi se moglo predobiti staru Babiku... I tako dalje... i tako dalje... kako ti ve! zna&... (U to je vlasuljar svr&io svoj posao, pomogao Jankovi!u iz ogrta'a). BENJAMIN: Jesam li ikad, va&a milosti, &togod pokvario? JANKOVI$ (zazvoni srebrnim zvoncem): Ne, ne, Benjamin... (Janko u(e). Daj mu talir, Janko, a meni 'okoladu... JANKO: Njegova milost grof Or&i!. JANKOVI$: Reci mu nek u(e. Onda dvije 'okolade. Adieu, Benjamin, donesi dobre vijesti. (Janko i vlasuljar iza(u, Jankovi! odpuhnjuje prah i rukom 'isti svoju haljinu. Pogleda se u veliko venecijansko zrcalo, a u to u(e grof KRSTO OR%I$, pristar gospodin, srednjeg stasa, okrugle glave, podrezanih brkova, u crnom hrvatskom odijelu. Ostavi kapu i &tap na stolac i po(e k Jankovi!u). OR%I$: S e r v u s , s e r v u s M a g n i f i c e ! Kako "ivi&? Kako se zabavlja&? Avantire, uvijek avantire... Eh, he, he... (Prijeti prstom malicijozno i sjede u velik naslonja'). JANKOVI$: Kolika 'ast i sre!a, c h e r a m i . . . OR%I$: Okani se francuskih komplimenata, amice, i reci mi lijepo hrvatski: dobar dan! Sino! sam, do&ao sa Slaveti!a i evo me odmah k tebi, da ti otvoreno ka"em dvije tri... JANKOVI$ (ceremonijozno): Slu&am te devotno, illustrissime! OR%I$: Dragi moj Antune, reci mi &ta je s tobom? Kakav si ti 'ovjek? JANKOVI$: Za&to? OR%I$: Za&to? Za&to? (Sve se vi&e uzrujava). Pameti ima&, novaca ima&, zna& gledati, umovati, govoriti - ti bi mogao prvi biti u saborima, u na&em "ivotu, pa &ta radi&? )ivi& sam kao fratar, 'ita&,

151

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 152: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

pu&i&, ple&e&, lovi& zeceve, srne i lijepe "ene... Kakav si ti 'ovjek? %ta si? JANKOVI$: Hrvat. OR%I$: Hrvat, Hrvat u toj francuskoj ma&karadi? JANKOVI$ (sjedne vis-à-vis Or&i!u, me(u njima stol): Hrvat - ili ako ho!e&: Diogenes? OR%I$: U toj svilenoj haljini? U koliko se sje!am, jezuiti su nas u'ili, da je Diogenes bio nekakav odrpani filozof, koji je stanovao u ba'vi... (Janko unese 'okolade, stavi ih pred gospodu i ode). JANKOVI$: #uje&, illustrissime, ako te je iko k meni poslao da me pridobije& za ovu ili onu stranku... OR%I$ (plane): Zar je Or&i!u-Slaveti!kom potrebno da bude 'iji dou&nik ili me&etar? JANKOVI$ (mirno, pijucne 'okolade): To mi je drago. Onda ti se mogu povjeriti. Mene je spopala neka tuga, neka dosada kad gledam &ta se sve u na&oj dr"avi doga(a. (Or&i! se nasmije&i). Nemoj se smijati. Tako, jest. Ponajprije uzmi tu nesretnu sva(u s Kaptolom: sabor &alje svoju deputaciju u Be', a Kaptol svoju, pa se me(usobno ru"e i grde kod dvora... OR%I$ (opet se smije): Amice... JANKOVI$: Sad ja govorim. (Pijucne opet 'okolade). Druga je nesre!a Kraji&ki %tatut. Pobjesnio bih, kad pomislim kako ste se dali prevariti od Nijemca Kleefelda, koji se je kao stjenica ugnjezdio u regnikolarnoj ku!i! Obe!ali su vam, da !e sabor imenovati kraji&ke oficire, da !e ih kraljica pla!ati... I primili ste &tatut "unanimiter". Pa &ta je bilo? Ni jednog generala Hrvata, ni jednog vi&eg oficira... a Hrvatska pla!a sve... E n f i n , &ta je taj &tatut? No" kojim se na&a stara kraljevina dijeli na komade. Stranci zauze&e sva bolja mjesta. Ban Mad"ar, biskup Erdeljac, na 'elu Krajine Nijemac - a gdje je danas Hrvat u Hrvatskoj? (%ute!i posrknu Or&i! iz svoje &alice). Sad &uti&, amice - a? Sad se ne smije&? OR%I$: Pa &ta si se onda zatvorio u svoje duplje i ne govori& tako ondje gdje treba? JANKOVI$: Kao da bi mene itko poslu&ao! Plemi!i mi vele da sam Jezuita. Jezuite da sam f r a n c m a ç o n , i Nijemci da sam stara hrvatska tikva, a Hrvati da sam francuska lutka. Ali ja sam, grofe, Diogenes i tra"im svojom lampom... (Pijucne opet). OR%I$: Koga? JANKOVI$ (sna"no): Hrvate! Hrvate koji bi jedanput mogli zaboraviti na svoju korist i mogli razumjeti da je najljep&e ono &to 'ovjek u'ini za svoju zemlju i za 'ovje'anstvo. Tra"io sam - i nisam ni&ta na&ao. Zavukoh se u svoju ba'vu i, pu&e!i lulu, gledam iz prikrajka va&e komedije i tragedije, ja, hrvatski Diogenes! I u"ivam &to vam se mogu nasmijati od srca, jer ne!u da pla'em, kad znam da !e do!i pametniji od vas, koji !e popraviti ono &to ste vi sagrije&ili. Onda ne!e trebati Diogenesa, koji bi tra"ili Hrvatsku i Hrvate, jer Hrvatska !e biti i ostati. Prirodni se zakon ne da ustaviti... OR%I$ (pogleda ga u 'udu): Ti si u istinu f r a n c m a ç o n ! JANKOVI$: I francmaçon i licumjerac, luda pod spodobom pametna 'ovjeka, mudrac pod maskom komedija&a. Francez odijelom, Hrvat du&om... OR%I$: Ne!e& dakle nikako da iza(e& u svijet? JANKOVI$: Ne!u. OR%I$: Nikad? JANKOVI$: Nisam rekao nikad. (Digne se). Ja sada samo vrebam, al do(e li prilika, provalit !u iz zasjede i udariti po prstima one, koji ho!e da ugrabe ono &to im ne pripada. OR%I$: A onda? JANKOVI$: Opet natrag i vrebati dalje. OR%I$: A ako tebe tko o&ine?

152

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 153: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: Ja sam neranjiv, m o n a m i ... OR%I$: S u m m a s u m m a r u m : ja sam luda &to se ovdje s tobom uzalud razgovaram (Digne se). JANKOVI$: To ti samo tako veli&. Al ipak si rado kod mene. Ti !e& i popodne do!i amo na partiju &aha i lulicu duhana. OR%I$: Pa bene, amice. Neka te voda nosi. Pripravi &ah i lulu. To bistri duh. (Uzimlje &e&ir i &tap). Sad zbogom, Lucifere moj! JANKOVI$: A d i e u s a n s a d i e u ! (Mala pauza. Jankovi! po(e jo& jednom do zrcala, pogleda se, po(e do stola, zazvoni.) JANKO (u(e i 'eha na vratima zapovijed). JANKOVI$: %e&ir i &tap. (U isti 'as zazveknu&e ostruge pred vratima i u sobu naglo upane BELIZAR PAKI$, u odori kapetana banskih kraji&nika. Visok, okretan, lijep mladi!. Zelena dolama s krznom i gajtanima, uske crvene pantalone, visoke 'i"me. Bijela vlasulja s per'inom. Crni br'i!i. U ruci pri&iljeni kalpak s perjanicom. On skupi noge, pukne mamuzama i pokloni se bez rije'i pred Jankovi!em.) JANKOVI$ (u 'udu): Belizar! Dobro mi do&ao! (Ogrli ga i poljubi). BELIZAR: Da ste zdravo, milostivi moj prijatelju... JANKOVI$: Sad te vi&e ne pu&tam! Zbaci mundur i prtljagu Boga Marsa... pa pripovijedaj! Htio sam izi!i - ali sad !u ostati kod ku!e... (Okrene se Janku): Janko! Donesi ku!nu haljinu za mladog gospodina. Onda dvije lule i bocu bordoa... (Janko odleti, a Jankovi! nastavi): Gle, takog oficira nema 'itava kraljevina! BELIZAR: Zbunjujete me, magnifice! JANKOVI$: Ah, &ta - pusti da ti se divim! Lijep si! Junak si! BELIZAR: Jeste li primili moje pismo?... JANKOVI$: Jesam; al pismo je pismo, kratko, stegnuto, ti !e& to meni ve! op&irnije ispri'ati. BELIZAR: Ako vam se ba& ho!e... Uostalom ima &ta i da se pri'a. (Me(utim je skidao sablju i dolamu). JANKO (u(e, donese vino, lule, postavi sve na stol, pru"i ku!nu haljinu i pomogne Belizaru da je navu'e, zatim uzme skinute stvari, prebaci ih preko ruke). JANKOVI$: Priredi sobe mladom gospodinu! JANKO (Po(e sa stvarima k izlazu). BELIZAR: Prijatelju, 'ekaj! Ne&to si zaboravio! (Uhvati svoju periku za per'in i baci je na Janka, koji je do'eka i u zraku primi za per'in, pa prebaci hladnokrvno preko ramena). Dosta sam se toga bijesa nanosio! Oprostite, magnifice! (Uzimlje i puni lulicu). JANKOVI$ (nata'e vino): Pa ti si u svojoj ku!i. Belizare! - Jo& jednom: Dobro mi do&ao! BELIZAR ('a&om u ruci): )ivjeli, dobrotvore moj! JANKOVI$: A sad mi pri'aj, &ta je bilo u kralji'inom taboru! BELIZAR: Dr"e!i se ta'no va&ih uputa, magnifice, do(oh u Ptuj, gdje je ve! sve bilo sakupljeno i 'ekalo kraljicu. Tamo sam na&ao Rauchova zeta, Vojkovi!a, od koga sam 'uo sve potankosti. Re'e mi da je tamo do&lo mnogo hrvatske gospode: i ban i biskupi, namjesnici, kanonici i mnogi drugi. Predstavio sam se odma obrstaru Kleefeldu i mladom glinskom obrstaru Adamu Ba!anu. JANKOVI$: Eh, lako mu je kad mu je stric ban!

153

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 154: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BELIZAR: Kleefelda sam poznavao jo& iz Belgije. Sladak i gladak, bio je vrlo ljubezan, pitao za vas, preporu'ao mi da budem pobo"an i moralan. JANKOVI$: T i e n s ! c ' e s t d r ô l e ! BELIZAR: A on je u Belgiji &tipao djevoj'ice u crkvi! JANKOVI$: I u Zagrebu - na ulici! BELIZAR: Stari magarac! Oh pardon, magnifice! JANKOVI$: Ni&ta, ni&ta, sinko! Bilo je od srca! BELIZAR: Samo da mu ne prisjedne! JANKOVI$: Pobrinut !emo se i za to. A mladi Ba!an? BELIZAR: Bilo me je stid, kad sam vidio tko je moj komandant! Kr"ljav, golobrad, blijed, plah, suh. JANKOVI$: Da, da, m o n c h e r ! Bit !e on i vi&e. Za&to je Hrvatska tu? Da se na njoj tove gladni vuci, da pla!a poreze, da daje mladost za vojsku... BELIZAR: Do'ekao me u svilenoj spava!oj haljini, pru"io mi tri prsta i rekao kroz nos: "Drago mi je da vas vidim, dragi Paki!u? Jeste li ambrasirali mnogo lijepih be'kinja? Kako "ito u Hrvatskoj?" Promislite, magnifice, obrstar "itar! JANKOVI$: To ti je ono, m o n a m i ! Na&e "ito, na&a kuruza, na&e pare, na&e "ene... Al kako je bilo pred kraljicom? BELIZAR: Ve! sam vam u pismu opisao svu paradu. I kako su se na&i proslavili! To je bio triumf, magnifice! Sve nam je klicalo. Kraljica je sve nas kavalerijske oficire pozvala u &ator. Krv mi je zaigrala kad sam klekao pred lijepu kraljevsku gospo(u, i primio njezinu bijelu, sitnu ruku. "Vi ste vodili prvi eskadron glinskih konjanika - re'e kraljica - juna'ki ste se ponijeli!" Onda se okrene k banu: "Gospodine bane, ja "elim da g. Paki! postane kapetanom, a ja !u mu uvijek biti sklona". JANKOVI$: Bravo, m o n c h e r ! BELIZAR: I svi su mi gratulirali: i ban i generali i ostala gospoda. U isti 'as pri(e k meni krasna gospo(a, pru"i mi buket cvije!a: "Primite gospodine kapetane ovo cvije!e. To je moja gratulacija. Ja sam Terezija grofica Ba!an, va&a obrstarica". JANKOVI$: Oho! L a b e l l e T h é r è s e ! Q u e l l e c h a n c e ! BELIZAR: Dru&tvo je onda kliknulo: "Vivat Paki!!" A kapetan Vojkovi!, koji je bio kraj mene, pri&apnu mi: "Grofica Terezija jo& je milostivija od Marije Terezije!" U isti 'as osjetio sam kako me je netko uzeo ispod ruke. Ba!anka me odvede do prozora i tu je stala razgovarati sa mnom. JANKOVI$: O 'emu? BELIZAR: Kompliment za komplimentom. A glas joj je nje"an, mekan... a rukom mi je stiskala podlakticu... I morao sam joj se zakleti... JANKOVI$: Za&to? BELIZAR: Da !u se boriti proti svim intrigama &to se ovdje vode proti Hrvatskoj, da !u vjerno slu"iti banu... a uostalom, da !e mi sve op&irnije re!i u Zagrebu. JANKOVI$: Kada? BELIZAR: Sutra me o'ekuje... JANKOVI$: Al ti valjda ne!e& prije k Ba!anki nego k svojoj kumi Julijani? Danas je u %estinama velika sve'anost. Pomirila se je stara Serma"ica sa sinom. Sav !e Zagreb biti tamo. Pa bio ti umoran bogzna kako, n o b l e s s e o b l i g e . BELIZAR: Svakako, magnifice... JANKOVI$: Ti zna&, da ja ne idem nikamo. Al mo"da !u do!i kasnije, kad se gosti pone&to razi(u... Ja se sa starom Serma"icom mogu do zore razgovarati. Q u e l e s p r i t ! Q u e l l e

154

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 155: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

n o b l e s s e ! P l u s d e b o n s e n s - nego 'itav na& sabor! Slu&aj, &ta !e ti ona re!i za lijepu Tereziju! BELIZAR: Kao da vas je strah za me, magnifice? Al kunem vam se... JANKOVI$: Ne radi se ovdje samo o lijepoj "eni, m o n a m i ! Ba!anki slu"i njezina ljepota... u one svrhe, za koje njezin mu" nema dosta pameti. M e c o m p r e n d s - t u ? I zato, 'uvaj se. Ti si mlad, bogat jak i odva"an, pa valja da se sam postavi& na pravo mjesto, a ne da ti ga drugi odre(uju. Zna& li ti tko ti je prijatelj, a tko neprijatelj? Zna& li, koja ti je du"nost? Vidi& li &ta se oko nas doga(a? BELIZAR: Mnogo sam o tom ovih dana razmi&ljao, va&a pisma su mi u koje'em otvorila o'i, a evo me sada ovdje i ja vam se potpuno predajem. Slijedit !u vas i slu&ati... JANKOVI$: Jest, m o n c h e r Belizar! Ja ne!u da ti bude& kakvi su drugi. Tvoj slavni stric prepustio te je mojoj brizi i ostavio mi je u ba&tinu da od tebe u'inim 'ovjeka. Ja nemam nikoga na svijetu i "ivim samo za te. Moj je ideal da postane& 'ovjek pravog hrvatskog srca i novog naprednog duha. Ne egoist i gramzljivac, ne lakouman c h e v a l i e r i puzavac karijerist nego borac i radnik, samostalan u osje!aju, 'ist u shva!anju... (Digne se): Daj mi ruku! BELIZAR (digne se i pru"i Jankovi!u ruku): Ne!ete se nikad razo'arati u meni, magnifice! JANKOVI$: A onda jo& ne&to. Da, da... Bez familije nema pravoga "ivota. Meni nije bila dosu(ena ta sre!a. Al pustimo c e c o n t e d ' a n t a n . Ostani jo& neko vrijeme 'asnikom... al ne za uvijek. Jer na koncu konca: za koga se mi Hrvati bijemo po dalekim ratnim poljima? Bolje je orati na&e tlo i 'uvati na&a stada i namirati ih onima, koji !e jednom slobodni "ivjeti i slobodi slu"iti. BELIZAR: Dobro vas razumijem, moj dobri i milostivi prijatelju... JANKOVI$: E t s u r t o u t : 'uvaj se "ena! BELIZAR: Vi !ete mi biti na pomo!i! JANKOVI$: Samo: ako mi se bude& potpuno povjeravao. JANKO (u(e). JANKOVI$: %ta je? JANKO: Magi!eva Babika, va&a milosti. JANKOVI$ (Janku): Dovedi je ovamo. (Belizaru). A sada, m o n c h e r , po(i gore i odmori se do ru'ka. (JANKO uvede BABIKU, i ode. Jankovi! poka"e Belizaru Babiku): C ' e s t m a d e r n i è r e l i a i s o n ... i akcent BELIZAR: B o n n e c h a n c e ! (Smiju!i se, iza(e). JANKOVI$ (energi'no zaokrene naslonja' i ponudi Babiki): Sjedi, draga Babika! BABIKA (mala, zgrbljena, "migava, rasku&trana starica. Ima u njoj ne&to od vje&tice. Prije nego &ta progovori, mi'e ustima i vilicama, a onda pi&tavim glasom prska rije'i kroz zube. U drhtavim rukama vje'no nosi nekakvo zamusano pletivo sa velikim drvenim iglama. Plaho sjeda i nespretno se uvali u naslonja', al odmah nastavlja plesti.): Hvala, va&a milosti! JANKOVI$ (me(utim, zakloniv&i tijelom stol, izvadi iz d"epa dukat, baci ga u jednu 'a&u i napuni 'a&u vinom. Onda je uzme i donese Babiki): Babika, ja znam, da voli& dobru kapljicu! BABIKA (primi drhtavom rukom 'a&u): Dobra kapljica pomla(uje! U va&e zdravlje, va&a milosti! (Po'ne da pije.) JANKOVI$ (se okrene, do(e do prozora ali tako da vidi Babiku u ogledalu. #eka s posmijehom &ta !e biti.) BABIKA (pije, al domalo ugleda zlatnik na dnu 'a&e, prestane, pogleda dobro u 'a&u, onda naglo ispije ostatak, pogleda plaho na Jankovi!a, i, dr"e!i da je neopa"ena, izvu'e prstom novac iz 'a&e. Polo"i 'a&u na stol, obri&e dukat u prega'i, i onda u prvi 'as ne zna &ta bi s njim: bi li ga turila u

155

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 156: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

njedra ili dala Jankovi!u. Napokon se odlu'i, stavi ga neopazice na stol i pokrije ga 'a&om.) JANKOVI$ (okrene se, kao da nije ni&ta vidio): Dobro vino, Babika! BABIKA: Zlatna kapljica, va&a milosti! JANKOVI$: Jo& jednu?... (Uzimlje drugu 'a&u, stavi novi dukat, sve kao prije.) BABIKA: Druga 'a&a nova radost, va&a milosti! JANKOVI$: Na dobro prijateljstvo, stara! (Prinese joj 'a&u.) BABIKA (ispije naglo, izvadi dukat kao i prije, obri&e ga, stavi na stol i pokrije 'a&om.) JANKOVI$ (kao gore): I tre!u? BABIKA: Tre!a 'a&a, prava ludost, va&a milosti. (Kad joj je Jankovi!, staviv&i dukat u tre!u 'a&u, nato'io i pru"io vino, ona se digne, ispije, ne izvadi dukat, nego polo"i 'a&u uz one druge dvije i re'e): Meni se ve! muti od ovog vina, va&a milosti! Mislit !e ljudi da je Babika pijanica. (Po(e k izlazu.) JANKOVI$: Kamo, Babika? BABIKA: Nek nas dragi bog o'uva od napasti! (Ho!e da po(e.) JANKOVI$: Ne, ne, stara! Sjedi. Po&tena si. Vino si ispila, talog si ostavila. Al 'ije je vino, njegov je i talog. (Digne 'a&u i istrese i tre!i dukat na stol). Uzmi. Tvoja su sva tri dukata - ali triputa valja da zave"e& svoj jezik... BABIKA (ga gleda za'u(eno i samo mi'e ustima.) JANKOVI$: Slu&aj dobro. Ti zna& za vlasuljara Benjamina (Izgovoreno hrvatski)...

Zastor.

156

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 157: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

DRUGI %IN U dvoru Julijane Sermage u %estinama. Sala u parteru izgledom u ba&tu i izlazom na terasu. Vrata lijevo i desno. Tapetna vrata lijevo. (Kroz veliki otvor u pozadini vidi se u ba&tu osvijetljenu mjese'inom. Topla, proljetna no!. #uje se muzika, koja na mahove prestane. Kad se otvore vrata dopire na pozornicu razgovor gostiju, koji upravo svr&avaju ve'eru. Kucanje 'a&a. Kad se digne zastor - pozornica za 'as prazna. Onda iza(e RU)ICA sama s desna, ostavi vrata za sobom otvorena, po(e na terasu, ustavi se i gleda u srebreni prostor, sanjare!i 'asak. Domalo proviri za njom barun BERGEN, gleda kud je oti&la, kad je opazi, po(e non&alantno napred, kao da je slu'ajno tuda prolazio, do(e iza nje i pokrije joj rukama o'i). BERGEN (karikira glas): D e v i n n e z . RU)ICA (ostane za 'asak): Ja vas znam. BERGEN: J e m ' a p p e l l e ? RU)ICA (za trenutak &uti, onda ho!e da se otrgne): Pustite me... BERGEN: N o n , n o n , j e v o u s t i e n s . V o u s m e c o n n a i s s e z ? RU)ICA: Pustite me, vikat !u... BERGEN (naravnim glasom): No, no... (Pusti je). Eto... V o u s e t e z l i b r e ! RU)ICA (srdita): Ja ne volim takve &ale, gospodine barune. (Ho!e da se vrati otkud je do&la). BERGEN: Ali, ne, ne, D e m o i s e l l e ! Ja vas ne pu&tam. To je najnovija &ala kod nas u Be'u. RU)ICA: Mo"e biti kod vas u Be'u, al kod nas u Zagrebu... BERGEN: Kod vas u Zagrebu moda je jo& malo divlja. RU)ICA ("e&!e): Va&a je moda samo grditi Zagreb, - ipak rado dolazite amo i izrabljujete Hrvatsku i Zagreb. BERGEN: Kako ste & a r m a n t n i kad se srdite. RU)ICA: Pustite me... BERGEN: Al ja znam za&to ste oti&li od stola i do&li amo... RU)ICA: Vi ne znate ni&ta, gospodine barune. Do&la sam da udahnem malo zraka. Tamo je prevru!e... BERGEN: Od pogleda gospodina kapetana... RU)ICA: La"ete! BERGEN: Vidite, kod nas u Be'u, ne bi nikad jedna D e m o i s e l l e tako govorila... RU)ICA: Al kod nas u Zagrebu, kako vidite, govori. BERGEN: I prije kad sam vam zatvorio o'i, bili ste iz po'etka mirni, jer ste mislili, da je to neko drugi, a ne ja. RU)ICA: Mislila sam da je neko doma!i. A sad idem, mo"da me teta tra"i... BERGEN (gleda ju uznesen): G r a c i e u s e , c e t t e p e t i t e ! RU)ICA (nakloni se ironi'no): A d i e u , M o n s i e u r ! BERGEN: E m b r a s s e z - m o i ! RU)ICA: Kod nas se u Zagrebu govori hrvatski...

157

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 158: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BERGEN: To je isto na svakom jeziku. (Ho!e da je poljubi). RU)ICA: I ovo! (Pljusne ga i poleti prama izlazu otkuda je do&la). PREPO%T #EGETEK (stupi na izlaz tako da mu Ru"ica skoro pane na veliki trbuh. On je obujmi rukom, a drugom je blagosivlje. Ona, prenera"ena i posti(ena, ostane uza nj): P a x t e c u m , p u e l l a c a s t i s s i m a ! RU)ICA: Oprostite, pre'asni... KLEEFELD (poka"e se odmah za #egetkom i vidjev&i Ru"icu uza nj): E t n e n o s i n d u c a s i n t e n t a t i o n e m . BERGEN: Amen! (Smijeh). #EGETEK: Pustite mi dijete na miru, vi, bezbo"nici! (Pomiluje je po glavi): Idi, idi, tra"i te teta Julijana! (Ru"ica ode). KLEEFELD: Tko je ova mala? #EGETEK: To vam je sekretarica stare barunice. Neka plemkinja, sirota, koju je Serma"ica uzela k sebi. Ona joj upravlja 'itavim imanjem. KLEEFELD: Znate, da su ove va&e Hrvatice zbilja ljepotice. BERGEN: Samo bez gracije, bez vatre. Kod nas u Be'u... #EGETEK: Ja vam ne "elim, mladi gospodine, da oku&ate ovu vatru. KLEEFELD: Mo"da je ve! i oku&ao, pa se opekao. BERGEN: Juri&ali smo mi i na ja'e tvr(ave. #EGETEK: Ako ovu osvojite dobit !ete od mene 25 cekina. KLEEFELD: I od mene. BERGEN: Pristajem. (Pru"a ruku #egeteku). Jo& ve'eras! #EGETEK: A ako budete odbijeni? BERGEN: Ja vama 50! #EGETEK (Kleefeldu): Presijecite, barune! KLEEFELD (presije'e): Kapetane, sad na posao! #EGETEK: F o r t e s a d j u v a t i p s a V e n u s ! BERGEN: Ne razumijem, reverendissime, ali bit !e da je tako! (Nakloni se i udalji). #EGETEK: Recite mi, molim vas, koga ima za kuma ovaj renomist? KLEEFELD: Prote"ira ga nekakav dvorski gospodin. #ujem da su ga htjeli napraviti diplomatom, al onda su se dosjetili, da za to jo& nije dosta glup... (Po(u u ba&tu). #EGETEK: Pa su od njega napravili oficira! (Izlaze). (U taj mah ulazi JULIJANA SERMAGE sa kanonikom BALTAZAROM KR#ELI$EM. Ona je daleko u &ezdesetim godinama, ali se dr"i dobro i kre!e se prili'no "ivo. Snaga, um, ponos, energija odsijevaju iz njenog punog, rumenog lica sa sijevaju!im o'ima. Odjevena u crnu svilu, na glavi nosi crnu kapicu ispod koje proviruju srebrenaste vitice). SERMA)ICA (dr"e!i Kr'eli!a pod rukom, koji ju vodi do velikog naslonja'a, temperamentno): Ujest !u ja Raucha i 'itavu njegovu dru"inu za srce! KR#ELI$ (tip elegantnoga, nestalnoga al umnoga abbé-a. Ni&ta jezuitskoga nema u njemu, ali prili'no ta&t i karijerista). Jak je on, milostiva kumo, i treba sve sile sakupiti da ga se oslabi.

158

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 159: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

SERMA)ICA: Govorite ti&e. Ne vjerujem ja mnogima ovdje. (Me(utim je sjela u naslonja', a Kr'eli! joj turi no"ni jastu'i! pod noge, obuvene u papu'e). Rekli ste, malo prije, da nastojim Kleefelda privezati uz nas. Meni je taj Nijemac nesimpati'an. KR#ELI$: Ali je kod dvora p e r s o n a g r a t i s s i m a . A onda zar je ban na& 'ovjek, Hrvat? SERMA)ICA: #ekat !e Hrvati, na "alost, jo& dugo, dok budu njihovi ljudi s njima upravljali. To je prokletstvo na nama! KR#ELI$: Pravo velite, milostiva kumo. Ali sad je glavno da mi oja'amo na&u stranku i da do(emo do ve!ine u saboru. Onda su sva beneficija za nas... SERMA)ICA: Nije meni za beneficija. Ja ho!u da se oslobodim onog lakomca Raucha, koji mi podgriza "ivot i ho!e da mi otme moje. Va&a ideja nije lo&a. KR#ELI$: S tom "enidbom predobili bi bogatog Paki!a za nas i Kleefelda, koji i onako ho!e da bude ovdje doma!i. SERMA)ICA: Ali Paki!! Mlad, strastven, svojeglav kakav jest, ne!e zacijelo iz ta&tine pristati da uzme Kleefeldovu k!er! KR#ELI$: Valjalo bi da ga ona zagrije i predobije... SERMA)ICA (smije se od srca): Ah, ah, ah, reverendissime, ta draga Amélie, ta pospana Genovefa! Koga bi ona mogla zagrijati sa onim ribljim o'ima i ravnim prsima kao moj dlan? KR#ELI$: Ali je vrlo pametna. SERMA)ICA: I ja sam pametna, dragi prijatelju, pa ni vrag ne!e da se za me zagrije... Ne treba "enama u'enosti, nego mladosti, &arma, gracije... Pamet joj samo treba da sve to izrabi u svoju korist... C a r c ' e s t t o u t u n a r t q u e d e s a v o i r c h a r m e r l e s h o m m e s ... KR#ELI$: Ali Paki! je neiskusan, mlad... SERMA)ICA: Da, nevje&ta se mu&ica zaplete i u najslabiju mre"u. To mi je jedina nada. Osim toga Belizar je moje kum'e... Tiho, eto ih. (U taj 'as se poka"u na vratima barunica MARGARETA KLEEFELD, obrstarica, odjevena u haljini od svijetle zelene svile, na'i'kanoj crvenim vrpcama, sli'nim vrpcama na'i'kana joj je i visoka nabijeljena kosa. Uz nju s jedne strane ide njezina k!erka AMÉLIE, visoka, uskih ramena, spu&tenih suhih ruku niz "utu haljinu, koja upravo visi na njoj. Na njenom duga'kom vaskolikom licu vidjelo se neko drijemno nehajstvo, mramorna hladno!a, bez osje!aja. Svjetlo"ute o'i su skoro nepomi'ne, 'elo visoko, al kad joj se tko pribli"i i re'e prijaznu rije', prisili se ona na umiljat smije&ak, a o'i joj zasinu kao ma'ki. S druge strane uz Kleefeldicu dolazi banski namjesnik LJUDEVIT grof ERDÖDY, savr&en aristokrat.) SERMA)ICA (drugim tonom): À p r o p o s , reverendissime, Adam Ba!an je opet kod biskupa... KR#ELI$: To jest, milostiva kumo, on je u biskupskom dvoru, jer biskupa nema. SERMA)ICA (poka"e Kleefeldici mjesto kraj sebe): Ovdje, kraj mene, c h è r e b a r o n n e ! KLEEFELDICA: M e r c i , M a d a m e l a b a r o n n e ! Upravo mi je gospodin banski namjesnik htio pokazati va&u ba&tu. SERMA)ICA (Ameliji): C h è r e Amélie, do(ite 'askom amo! AMÉLIE: Molim, gospo(o barunice! (Pristupi k njoj). SERMA)ICA: Kako vam se dopada u Zagrebu? AMÉLIE: Ja se svagdje dobro snalazim, gdje su ljudi tako dobri i pametni kao vi, gospo(o barunice!

159

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 160: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

SERMA)ICA: I vi se zacijelo ovdje mnogima svi(ate. No, sad po(ite u vrt, a kasnije !u poslati k vama moje kum'e kapetana Paki!a, da vam poka"e moje ru"e! A u r e v o i r , m a p e t i t e ! (Amélie po(e k majci, koja se razgovara pred izlazom u vrt, s banskim namjesnikom. On se okrene k Serma"ici). NAMJESNIK: Odmah !emo se vratiti, barunice! (Iza(u svi troje u ba&tu). KR#ELI$: Ba!an je doveo 'etrdeset slugu i sad se sve to tamo gosti i 'asti do mile volje. SERMA)ICA: A je li i lijepa Terezija s njim? KR#ELI$: Pa radi nje i jest sva ta 'eta slugu i dvorkinja. (U ovaj 'as ulaze tri mlada kapetana: PAKI$, BERGEN i JOSIP grof ERDÖDY, sin banskog namjesnika. Paki! i Erdödy, odjeveni u zelenoj uniformi oficira kraji&nika. Bergen ima jo& na sebi bijelu uniformu regula&ke pukovnije baruna Molke, premda je sad ve! oficir u novoure(enoj kraji&koj 'eti obrstara Kleefelda. On je obrijan, lice &iroko, plosnat nos. Oko usana uvijek ironi'an posmijeh. Hvastavac, ohol, samouvjeren, plitak. Oni ulaze u razgovoru, pri 'emu se isti'e Bergen). ERDÖDY: %ta veli mala Amélie, barune? PAKI$: Izgleda da se niste ba& odu&evili njezinim susjedstvom! BERGEN: Al za to se ona odu&evljava za Robinzona Cruzoe! SERMA)ICA: Tko bi od mlade gospode bio tako dobar pa mi pozvao malu Ru"icu? SVA TRI KAPETANA (stave se u stav i reknu): Na zapovijed! (Okrenu se i nestane ih za 'as). SERMA)ICA: Al jedan, samo jedan... (Me(utim su oni nestali): Jeste li ih vidjeli? KR#ELI$: Kako su hitri! SERMA)ICA (namjerno): Za Ru"icom bi poletjele i svetije noge od oficirskih! KR#ELI$: I malo dalje, milostiva gospo(o kumo! SERMA)ICA: Al ja !u ve! tu mladu gospodu isku&ati... (U taj 'as ulazi RU)ICA, a za njom sva TRI KAVALIRA vrlo presirana, da se ona jedva mo"e obraniti). PAKI$: Tra"i vas, gospo(a barunica! ERDÖDY: Moli vas, gospo(a barunica! BERGEN: Zove vas, gospo(a barunica! RU)ICA: #ula sam! #ula sam! (Po(e i stane uz Serma"icu). PAKI$ ERDÖDY BERGEN (zajedno u redu front pred barunicom): Gospo(ica je ovdje, gospo(o barunice! SERMA)ICA: Hvala, Messieurs, hvala! A sad jo& jedno: jedan od vas neka ostane, pa !e opet otpratiti Ru"icu gore. A druga dva gospodina potra"it !e u ba&ti pre'asnog #egeteka i dovest !e mi ga ovamo... (Kavaliri se ne mi'u.) SERMA)ICA (Kr'eli!u): %ta velite na to, reverendissime? (Smije se). KR#ELI$: No, i ja bih radije pratio ovu malu damu, nego po va&em velikom vrtu tra"io debelog

160

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 161: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

kanonika! BERGEN: Nek odlu'i gospo(ica! Tako bi se u'inilo kod nas u Be'u. RU)ICA: Kod vas u Be'u, barune, izabrala bih vas, ali kod nas u Zagrebu... Hrvata. KR#ELI$: Al tu su dva! SERMA)ICA: Dakle - koga od te dvojice? RU)ICA (neodlu'na): Koga? Koga? (Dosjeti se, izvu'e iz prsiju jednu kesicu sa novcem). Oprostite... ovo je moj ku!ni novac... (Izvadi jedan srebrnjak). Evo talir! (Udari s njim po jednom stoli!u). Gospodo: kraljica ili grb! KR#ELI$: Bravo, bravissimo!... PAKI$ ERDÖDY BERGEN (sko'e sva tri do stoli!a k Ru"ici): Dobro je! Evo nas! RU)ICA (Bergenu): Barune, vi ste isklju'eni iz igre! Vi ste samo svjedok! BERGEN: Drugo mi ne preostaje... RU)ICA (pru"a talir Erdödy-u): Grofe! ERDÖDY (uzme talir i baci ga na stol): Grb! RU)ICA (Paki!u): Sad vi, Belizare! PAKI$ (baca talir): Evo! RU)ICA (se prigne): Grb! BERGEN: Molim, ponovite igru... RU)ICA: Ponovimo, al pazite, gospodo, ako budete ovako bacali morat !u i!i sama. (Daje Erdödy-u novac). BERGEN: Ili sa mnom! ERDÖDY (baca): Grb! RU)ICA (pogleda): Grb! SERMA)ICA (Kr'eli!u): E l l e e s t d é l i c i e u s e ! RU)ICA (s emfazom ironi'no, daju!i novac Belizaru): Gospodine... PAKI$ (baca): Kraljica! RU)ICA (pogleda): Kraljica! BERGEN (Erdödy-u): Moj dragi, idemo mi k na&em kanoniku... SERMA)ICA (Bergenu i Erdödy-u): Da, da, i do desetak minuta budite svi ovdje. (Bergen i Erdödy odu. Kr'eli!u): A vas, reverendissime, molim, da odete tamo (Pokazuje na vrata) i zovnite ostalu gospodu ovamo sa mojim sinom zajedno. Kad po'ne muzika nek su svi ovdje. KR#ELI$ (digne se): Troilo i grof Or&i! morat !e prekinuti svoj piket. SERMA)ICA: Mogu nastaviti kasnije. (Kr'eli! ode. Belizaru): Belizar, ti ostani par 'asaka kod mene. Sad kad ovdje nema nikoga. Ti, Ru"ica, po(i gore i donesi mi onu manju kasetu iz mog sekretera... (Ru"ica ode). Sjedi, Belizar! BELIZAR (sjede kraj nje): Hvala, milostiva kumo. %to zapovijedate? SERMA)ICA: A gdje ti je tutor, gospodin Jankovi!? Za&to nije do&ao? BELIZAR: Va&a milost zna da on ne polazi nikakovih dru&tava! SERMA)ICA: Da, da, taj hrvatski Diogenes ne ide nikud iz svoje ba've, 'ita samo bezbo"ne knjige i ru&i dragoga Boga sa prijestolja. BELIZAR: On vas vrlo &tuje, milostiva kumo. Re'e jo& da bi se mogao ve'eras, prije svr&etka zabave, kad se gosti razi(u, ovamo navratiti. On ne voli sve te na&e politike i stranke...

161

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 162: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

SERMA)ICA: Ne volim ih ni ja, sinko moj! Ali vlast... vlast... Tko ima vlast, taj se jedino mo"e o'uvati razbojnika... BELIZAR: Gospodin Jankovi! misli da je kod nas druk'ije: da su ba& najve!i razbojnici oni koji dr"e vlast u rukama. SERMA)ICA: Mo"da i nema krivo. Al o politici !emo govorit drugi put. Sad !u samo da te prekorim, m o n c h e r , da ti ka"em, kako si lakouman... "ivi& uzalud... ne misli&, da 'ovjek nije stvoren da vodi "ivot pustinjaka i samo"ivca, kao tvoj tutor. On je velik egoist! BELIZAR: On, milostiva kumo? Vi ste prestrogi s njim. On ne mari svijeta, ali 'ini mnogo dobra. SERMA)ICA: Ti ima& pravo &to tako o njemu govori&! Ali vratimo se na na& razgovor. Za&to se ne "eni&? BELIZAR: To je malko previ&e "ex abrupto", milostiva kumo! Ja o "enidbi nisam uop!e jo& ni mislio. SERMA)ICA: Sad ne znam je si li odvi&e zao ili odvi&e dobar, m o n c h e r ! Al ti se mora& "eniti! Brak je za mladog mu&karca neophodno potreban pogotovo u dana&nje vrijeme. Prije svega konzervira mladost, onda 'uva zdravlje, sili vas na &tednju, brani vas od "ena, odgaja vas, oplemenjuje, disciplinira. U jednu rije': brak je 'uvar du&e i tijela. On spasava smisao za du"nost i regulira strast. Nije, naravno, mnogo amizantan, ali u njemu si nad "enom gospodar, ina'e si rob "ena. Brak je dakle sloboda. L a l i b e r t é p u r e ! Ho!e& li dakle biti rob? BELIZAR: Nikad! SERMA)ICA: Onda: "eni se! BELIZAR: Ne branim se. Al nisam jo& ni jednu zavolio. Bez ljubavi... SERMA)ICA: #ekala sam na tu rije', m o n c h e r ! Ali - &ta misli&, &ta zna'i kad re'e& jednoj mladoj i lijepoj "eni: "Ja vas ljubim?" Ka"e& joj to, jer joj ne smije& re!i: "Ja vas "elim!" Zato koju god "enu mo"e& po"eliti, mo"e& je i ljubiti. Nedavno mi je pisala na&a ambasaderica iz Pariza, kako je jedan moderni filozof definirao ljubav: "Ljubav je izmjena dviju kaprisa i doticaj dviju ko"a". Sad je glavno, m o n c h e r Belizar, da se kapricira& za jedno gracijozno i nevino stvorenje, koje ima finu, glatku, bijelu ko"u. Samo je pitanje, jesi li se ve! za koju kaprisirao? BELIZAR: Nisam. SERMA)ICA: Eh, b i e n . Onda !u ti ja pomo!i. Kako ti se svi(a baronesa Amélie? BELIZAR: Ne poznam je. Nisam s njom ni rije'i progovorio. SERMA)ICA: Ali si je vidio? BELIZAR: Tu(inci su se zavukli u 'itav na& "ivot, za&to da se zavuku i u na&u familiju? SERMA)ICA: Ba& u familiji to ne smeta. Zar to mora uvijek biti na "i!" i "vi!". Nek se krv kri"a. Uzmi je, pa !e biti "i!ka" i "vi!ka". Gledaj mene. Sermage! To dolazi iz Franceske, otkuda li. Jesam li ja tu(a? Pa molim te, katkad je takov "i!" i "vi!" gora hulja nego kakav stranac. Dakle? BELIZAR: Ne, ne, milostiva kumo, ja se ne mogu na to odlu'iti tako brzo. Dajte mi malo vremena. Pa i moj tutor... SERMA)ICA: Jankovi!? Pa on mi je sam govorio, kako bi te rado vidio o"enjena. Al dobro, dajem ti kratak rok. Me(utim jedno mi mora& obe!ati... BELIZAR: Zapovijedajte. SERMA)ICA: Ve'eras mora& govoriti s baronesom... BELIZAR: Ho!u. SERMA)ICA: Ljubezno? BELIZAR: Ljubezno. SERMA)ICA: P a r o l e d ' h o n n e u r ?

162

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 163: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BELIZAR: P a r o l e d ' h o n n e u r ! (Poljubi joj ruku i ode u ba&tu). (U isti 'as u(e BARUNICA KLEEFELD, koju Belizar propusti da u(e, ona po(e radoznalo k Serma"ici): KLEEFELDICA: E h , b i e n , c h è r e b a r o n n e ? SERMA)ICA: L e p r e m i e r f o r t e s t a t t a q u é ! KLEEFELDICA: E t l e s c h a n c e s ? SERMA)ICA: L a f o r t e r e s s e e s t b i e n a r m é e , m a i s e l l e s e r a p r i s e . KLEEFELDICA: Mo"da druga ljubav? SERMA)ICA: Nipo&to. Plah je i stidljiv. KLEEFELDICA (nasmije se): C ' e s t p r e s q u e r i d i c u l e ! U n o f f i c i e r d e s h u s s a r d s a u x a l l u r e s d ' u n e p u c e l l e ! SERMA)ICA: Prepustite vi to meni, draga barunice. Ja se razumijem u diplomaciju. (Ulazi RU)ICA s kasetom). SERMA)ICA: Ostavi, dijete, ovdje. Onda reci neka se dade znak da svi do(u ovamo. (Ru"ica iza(e i do malo se 'uje glas gonga.) (Onda zapo'nu ulaziti gosti iz ba&te i iz odaja. Iz ba&te svi oni koji su prije tamo oti&li. Iz odaja grof OR%I$, TROILO SERMAGE, njegova "ena ANKA, komesar vojne krajine STJEPKO PATA#I$, poru'nici GREGOROCI i JELA#I$. RU)ICA stane iza Serma"ice, desno Serma"ici sjede KLEEFELDICA, lijevo KR#ELI$. KLEEFELD stane uz Anku Sermage, do nje TROILO u razgovoru s BANSKIM NAMJESNIKOM. Jo& nekoliko djevojaka i mladi!a. Sve je u o'ekivanju. Napokon se digne) KR#ELI$: U ime na&e vrlo ljubazne doma!ice, molim po&tovane goste na posluh. SERMA)ICA: M e s d a m e s ! M e s s i e r s ! Dobro do&li, dragi gosti, u ovu ku!u, koja je do sada bila prazna i tiha. Prije nego umrem, htjela sam da u nju u(e mladost i veselje. Ja sam stara, al mnogo sam pretrpjela i mnogo sam se borila. Mo"da sam u tom "ivotu &to&ta i zlo u'inila, ali ja znam samo za jedno &to ho!u da popravim. Svi znate kako se je moj sin Troilo po drugi put o"enio i uzeo, protiv moje volje, udovicu Keglevi!ku, ovu moju lijepu snahu. (Poka"e na Anku), Bila sam ohola, lakoma i htjela sam da uzme drugu, bogatu. A kad nije htio, odbila sam ih od sebe. Ali oni su "ivjeli po&teno na malom imanju, gdje mu je ona u bijedi rodila sina. I ovo me je osvijestilo. To nije moglo podnijeti moje srce. (Anki i Troilu): Djeco, zgrije&ila sam! Do(ite, oprostite mi! Ja vas ljubim i blagosivljem! (Troilo i Anka pri(o&e k staroj, kleko&e preda nju, a ona se spusti na koljena i izljubi s njima. Onda se digne ona i oni, pa re'e stara Anki uzev&i iz Ru"i'inih ruku kasetu): Anka, k!erko moja! Oprosti mi! Sve !u ja popraviti. Ti nisi bila bogata, al sada jesi, jer sve je ovo tvoje i Troilovo. Ja ne!u ni&ta za se. Mene kao da ve! i nema. A ovo drago kamenje, staro i prastaro, sveta uspomena moje majke i pramajke nek je tvoje. (Stavi joj ga o vrat). Nosi ga u sre!i i radosti do konca "ivota. (Onda se okrene gostima i re'e glasno): M e s d a m e s ! M e s s i e u r s ! Mi se pomirismo, a vi se veselite! GOSTI (kliknu): Vivat Julijana Sermage!

163

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 164: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

(Vani glazba. Vatrometi. Bengalska rasvjeta). SERMA)ICA (kad su se gosti oko nje skupili i rukovali): Hvala! Hvala! (Gosti se jednako rukuju sa Troilom i Ankom). SERMA)ICA (uhvati Kleefelda pod ruku): Gospodo, izvolite u ba&tu, da pogledate moju venecijansku no!. (Izlazi najprije stariji svijet. Gospoda nude ruku damama. Mla(i ostaju. Kad je Amélie htjela po!i s majkom, Belizar joj re'e): BELIZAR: Ostanite s mladima, M a d e m o i s e l l e ! RU)ICA: Jest, jest... mi !emo aran"irati kakvu igru. AMÉLIE (istodobno Belizaru): M e r c i , drage volje. (Ostavi majku i ostane). JELA#I$: Gospo(ica Ru"ica, bit !e nam vo(a! SVI: Bravo! Bravo! BERGEN: %ta !emo igrati? Kod nas u Be'u... RU)ICA: Igra li se "slijepog mi&a" kod vas u Be'u?... ERDÖDY: Jest, jest, slijepog mi&a... BERGEN: A imam li pravo poljubiti onu damu, koju ulovim? SVI (prasnu u smijeh). GREGOROCI: Barun Bergen misli da sve mlade dame jedva 'ekaju na njegov poljubac! RU)ICA: Tako je kod nas u Be'u! (Smijeh). BELIZAR (Amélie-ji): Volite li, baroneso, ovakve zabave? AMÉLIE: Volim. Za&to ne? Samo ja po naravi nisam mnogo vesela. RU)ICA: No dakle... Naprijed! Svi za mnom u romanti'nu no!! (Mlado dru&tvo pohrli van za Ru"icom. Belizar vode!i pod rukom Amélie. Drugi mladi!i vode ostale djevojke. Bergen i Jela'i! ostanu posljednji). JELA#I$: %ta veli& za Ru"icu, m o n c h e r ! BERGEN: Rustikalna ljepota, bez gracije. JELA#I$: Al bi ju ipak poljubio! BERGEN: I poljubit !u je! JELA#I$: U igri? BERGEN: Sve je igra, m o n a m i ! JELA#I$: Pazi, ne &ali se. Ovdje nisi u Be'u! BERGEN: A l l o n s , a l l o n s , ne gubimo vremena! (Odu. Nastaje mala pauzu. U pozadini vide se vatrometi, muzika, "amor, govor, klicanje. Najednom se postave pred izlazom ba&te dvije mu&ke silhuete, koje promatraju prizor u ba&ti. Malko ostanu, a onda dolaze u salon. Sad se razaznaju: TROILO i mladi grof FRAN PATA#I$. Troilo se ogleda po salonu i povu'e Pata'i!a). TROILO: Ovdje nas niko ne 'uje. Slu&aj.

164

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 165: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PATA#I$: Zapovijedaj. TROILO: Prije neg svr&i zabava i&'ezni. Mo"e& i prije. Ima& li dobra konja? PATA#I$: Pa zna&, moja Belinda! TROILO: K Maleni!u - u Kurilovac! Prije zore si tamo. Najavi na& dolazak. PATA#I$: Tko dolazi? TROILO: Stari %krlec, Ku&evi!, Bedekovi!, Stolnikovi! i jo& nas dva tri. PATA#I$: Jankovi!? TROILO: Ja !u ga dovesti. On jo& ne zna. PATA#I$ (kao da je opazio ne&to): Pst! TROILO (ti&e): %ta je? (I on pogleda na zastor &to pokriva jednu ni&u). PATA#I$: Neko nas prislu&kuje. (Sko'i i ho!e da trgne zastor). Tko je tu? BENJAMIN (poka"e glavu kroz zastor tajinstveno): F e l i x C r o a t i a ! PATA#I$ i TROILO (u smijehu): Benjamin! %ta radi& ovdje? BENJAMIN: Slu"ba, va&e milosti! TROILO: U vrtu !e biti vi&e prilike. BENJAMIN: Malo ovdje - malo tamo! Neko ide. (I&'ezne iza zastora). TROILO: Na& Argus. Ni u bra'noj sobi nisi od njega siguran! Dovi(enja sutra! (Ode u ba&tu). PATA#I$ (ode hitro na drugu stranu). (Ulaze u razgovoru AMÉLIE i BELIZAR). BELIZAR: Ovdje nije tako hladno, kao u ba&ti. AMÉLIE: Jest, sjedimo ovdje. Tamo je previ&e bu'no. D e m o i s e l l e Ru"ica je tako(er malko bu'na. BELIZAR: To je na& temperament, baroneso. Ona !e se srditi &to ne igramo. AMÉLIE: Ja ne volim ove divlje igre. Ja se radije razgovaram. BELIZAR: Vi ste mirni po naravi. I to je lijepo. Kako vam se svi(a ova na&a zemlja? Romanti'na? AMÉLIE: Svaka je zemlja romanti'na za 'ovjeka, koji ima sentimenta i fantazije. Nekom je dosta i mala posudica kalopera, pa mu se 'ini da je 'itava ba&ta. Mali ribnjak, kao da je veliko more. BELIZAR: Bi li rado ostali ovdje? (Sjedne u jedan ugao na sofa). AMÉLIE: Djevojke ostaju svagdje rado, gdje je njihova sre!a. BELIZAR: Kakva sre!a? AMÉLIE: M o n d i e u , sre!a! Ispitujete me kao (a'i!a, c h e r c a p i t a i n e ! BELIZAR: Od radoznalosti, baroneso. Izgleda mi, da mnogo razmi&ljate, da niste kao &to su druge. AMÉLIE: Mlada gospoda imaju uvijek tu frazu. Misle da nam uga(aju kad vele da nismo kao druge djevojke. Al ja dr"im, da smo mi sve jednake u na&im "eljama i snima. BELIZAR: Ne vjerujem. Ima ih prakti'nih, koje ni&ta ne sanjaju. Samo 'ekaju i ra'unaju. Druge opet izgra(uju svoj ideal: 'ekaju i sanjaju... AMÉLIE: I onda obi'no dolazi deziluzija. BELIZAR Ljep&a je svakako deziluzija, nego pogrje&an ra'un.

165

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 166: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

AMÉLIE: Vi ste poeta, dragi kapetane! (Na ulaz bane u letu RU)ICA, za njom BERGEN, kad su ve! u salonu, on je uhvati oko pasa i ho!e da je poljubi. Oni ne vide Belizara i Amélie, koji za&ute, kad 'uju buku, a onda se Belizar digne). BERGEN: Kod nas u Be'u, svaka l i a i s o n po'imlje sa jednom !u&kom! Ho!u revan&! RU)ICA: Vi ste drzoviti! Barune! Vikat !u! BERGEN: Ah, &ta mi je stalo! Vi'ite! Mi smo u igri! RU)ICA: Pustite me! Zvat !u barunicu! BERGEN: Blamirat !ete se vi, a ne ja. Ho!u revan&! RU)ICA (uleti potpuno u sobu i vidi Belizara i Amélie. Zbuni se). BERGEN (za njom, al ga ustavi glas Belizara). BELIZAR: Stanite, barune! %ta je to? AMÉLIE (se digne, interesom promatra scenu). BERGEN: Ah, m o n a m i , ova va&a hrvatska gu&'ica ne zna &ta je igra. Kod nas u Be'u... BELIZAR: Vi ste u Be'u kao i u Zagrebu jedna hulja! BERGEN: Oho, monsieur Belizar! RU)ICA (gleda raskola'eno Belizara). BELIZAR: Vi ste hulja! Gospo(ice Ru"ice, dajte mi klju'! RU)ICA (prestra&eno): Za&to klju'? BELIZAR: Klju' za na&e sablje! AMÉLIE (Belizaru): Kapetane, &ta radite, &ta se mije&ate u tu(e posle? BELIZAR: Pardon, baroneso. To je moj posao. Ru"ice, klju'. RU)ICA: Ne dam. BELIZAR: Jeste li vi Hrvatica? RU)ICA (se trgne i preda klju'). BERGEN (prama Amélie): Ne izgleda li vam malko 'udnovat ovaj sentiment gospodina Belizara za ovu krjeposnu gospojicu? AMÉLIE (srdito): Vi ste glupan, Bergen! BELIZAR: Glupan i hulja, baroneso. (Bergenu): Jeste li spremni? BERGEN: Eh, b i e n . Kada? BELIZAR: Odmah. U &umi za dvorcem. (Poka"u se na vratima GREGOROCI, JELA#I$ i ERDÖDY). ERDÖDY: Gdje ste? JELA#I$: Posvuda vas tra"imo. GREGOROCI: Odnijeli ste nam dame. BELIZAR (Erdödy-u): Josipe, ostani sa baronesom, a gospoda poru'nici Gregoroci i Jela'i! bit !e nam sekundanti. ERDÖDY: Belizar! BELIZAR: Da, jedan mali obra'un sa barunom Bergenom. Drznika valja nau'iti da po&tuje zemlju u kojoj "ivi. ERDÖDY: Sjeti se mandata proti dvoboju.

166

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 167: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BELIZAR: Proti po&tenju naroda nema mandata. Gospodo, po(imo. Ru"ice, odvedite nas u sobu gdje su na&e sablje. AMÉLIE (Belizaru): Kapetane, jo& jednu rije'! BELIZAR: Za sada hvala, baroneso! (Ru"ica prestravljena, po(e prva desno, za njom odlu'an Belizar, za njim ironi'no prkosan Bergen, onda Gregoroci i Jela'i!). AMÉLIE: Grofe, to moramo sprije'iti! Odvedite me mojoj majci. Meni je zlo... ERDÖDY: Baroneso! Sjedite... (On ju primi i odvede do naslonja'a). AMÉLIE: Stra&no... To ne!e svr&iti dobro! (Klone). ERDÖDY: Baroneso! (Iza pauze. Izvadi iz d"epa malu fla&icu mirisne soli). Udahnite! (Ona nepomi'no). Baroneso... AMÉLIE (digne se naglo). Odvedite me... (Uhvati se za njegovu ruku). Znate li gdje je moja mama? ERDÖDY: Stvar se ne da zaprije'iti, baroneso. Polako. (Odlaze u ba&tu. Pauza. Vani muzika. Vatromet. Op!i "amor. U taj 'as u(e s lijeva JANKOVI$, ogleda se, da ga tko nije vidio, proviri oprezno u ba&tu, u to kroz zastor proviri glava Benjamina). BENJAMIN (prigu&eno): F e l i x C r o a t i a ! JANKOVI$ (okre!u!i se): F e l i x ! (Opazi Benjamina). Ah, ti si tu Benjamin! Sve u redu? BENJAMIN (stupi u salon). Nesre!a, magnifice. Kapetan se Belizar u ovaj 'as duelira... JANKOVI$ (trgne se, naglo): S kim? BENJAMIN: S barunom Bergenom. U &umi iza dvorca. JANKOVI$: Poludili su! Gdje su drugi? BENJAMIN: Sve je u ba&ti. JANKOVI$: Ostani tamo! (Poka"e na ni&u. Onda iza(e kud je i do&ao. Malo zatim uleti RU)ICA, sama, sva uzbu(ena i baca se jecaju!i na sofa. Nakon male pauze, upane u salon s desna BELIZAR, okrvavljenom rukom. Ru"ica se trgne i kad ga vidi sko'i, poleti mu u susret). RU)ICA: )ivi ste! Hvala bogu! BELIZAR: Ranjen sam. Zamotajte mi ne'im ranu... RU)ICA (sva drh!e): Stra&no! (Uzme svoju maramu i zamata mu drh!u!im rukama ruku). Bila sam sakrivena u drve!u. Nisam vas vidila, samo sam 'ula da je neko pao, a Gregoroci je rekao: "Mrtav je!" BELIZAR: Dobio je &to je tra"io! RU)ICA: Mislila sam da ste vi poginuli. (Vadi vrpcu iz glave i ve"e povez). Do grada !e biti dobro! BELIZAR (pru"i joj ranjenu ruku): Hvala, Ru"ice... Kad ova ruka ozdravi zahvalit !e vam se druk'ije! RU)ICA (dr"i bojazljivo njegovu ruku): Hvala vama, gospodine kapetane, &to ste se onako zauzeli za me! (Spontano se prigne i poljubi mu ruku). BELIZAR (je uhvati za kose, ona se uspravi. On je pogleda "ivo u o'i, kraj njenih usta): )ao bi vam bilo da sam poginuo?

167

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 168: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

RU)ICA (gleda ga ravno u o'i): Ja to ne bih pre"ivjela! BELIZAR (se prigne nad njezina usta i poljubi je. U to naglo za&uti vani muzika, a 'uje se "amor glasova, koji se pribli"uju. Ru"ica i Belizar se odmaknu jedno od drugoga. U dvoranu nagrnu SVI iz ba&te, prva SERMA)ICA, za njom uzbu(ena KLEEFELDICA i svi ostali. Belizar blijed i nijem stoji i 'eka. GREGOROCI u(e s desna). SERMA)ICA (kojoj Ru"ica prisko'i i pridr"i je): Belizar, za ime Boga! KLEEFELD: A Bergen? GREGOROCI: Mrtav! (Op!a konsternacija). KLEEFELD (lupi srdito nogom). BELIZAR (Serma"ici): Oprostite, barunice kumo, ali morao sam tako. Kaznio sam stranca, koji nas je podlo uvrijedio. )alim, &to je mrtav, al kriv je sam! BANSKI NAMJESNIK (stupi pred Belizara): Gospodine kapetane, vi znate za kraljevski mandat, kojim je duel zabranjen, vi znate kako se povreda toga mandata strogo kazni. Vi ste se duelirali, ubili ste svoga druga i pogazili kraljevsku zapovijed - vi vojnik, kapetan - BELIZAR (odlu'no): Da, uzvi&eni gospodine, ja znam za mandat, znam &ta me 'eka, ali da ima i sto mandata, sto puta bih u'inio ono isto, &to sam u'inio, da se na(e drznik sli'an kapetanu. Al da mi vi, milostiva kumo ne zamjerite &to sam vam lijepu slavu pokvario, a vi, svijetla gospodo, da me ne dr"ite za nemirnjaka i izaziva'a, re!i !u vam za&to sam kapetana Bergena sastavio sa crnom zemljom. Taj tu(inac uvrijedio je ovu plemenitu gospo(icu i sve na&e djevojke podlim i prostim rije'ima. Sad neka me odsude, al ovdje mi bar priznajte da sam pravo uradio. SERMA)ICA: Pravo si u'inio, Belizare. Hvala ti za moju Ru"icu! BELIZAR (poljubi joj ruku): Hvala vama, milostiva kumo! To mi je dosta. #EGETEK (tiho Kleefeldu): Izgubili smo 50 cekina! KLEEFELD: Ne bi ih platio ni da je ostao "iv! BANSKI NAMJESNIK: Gospodine kapetane, ne odobravam surovosti va&ega druga, al vi ste te&ko povrijedili zakon i morate pred sud. Predajte mi ma' i zadajte mi rije', da ne!ete iza!i iz va&ega stana, dok vas ne pozove pred sebe vrhovni auditor banske krajine. BELIZAR: Dajem vam rije'! (Preda mu sablju). BANSKI NAMJESNIK: Kad se gosti razi(u, onda po(ite va&oj ku!i. (Okrene se k Gregoroci-ju). Odvedite nas na mjesto 'ina, gospodine poru'ni'e! (Kleefeldu). Da pogledamo tamo, gospodine pukovni'e? KLEEFELD: Svakako, gospodine grofe. BANSKI NAMJESNIK: Me(utim !e i &tovano dru&tvo biti spremno na odlazak. (Gregoroci ode prvi desno, a za njim Kleefeld i Banski Namjesnik). SERMA)ICA: Molim gospodo izvolite se malko odmoriti... (Ru"ici). Do(i bli"e, dijete! (Uhvati je pod ruku i onda Kleefeldici, polaze!i zajedno desno. Amélie za njima blijeda). To je velika nesre!a, c h è r e b a r o n n e ! Valja ga spasiti! KLEEFELDICA: I spasit !emo ga. SERMA)ICA: Pustite neka ostali odu, vi ostanite. Jankovi! je u dvoru. KLEEFELDICA: Za&to ga nema? SERMA)ICA: #eka, kao obi'no, da svi odu. (Izlaze Kleefeldica, Serma"ica, Ru"ica, za njima Amélie i ostale dame desno. Ru"ica je 'itavo vrijeme promatrala Belizara bolnim pogledom, oko kog su se me(utim sakupila gospoda, neki mu daju nijemo ruku, a neki samo ne&to ka"u. To se zbiva za vrijeme razgovora Serma"ice i Kleefeldice).

168

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 169: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PREPO%T #EGETEK: Sutra !u do!i da te ispovijedim, sinko. BELIZAR: Hvala, reverendissime! TROILO (dade mu ruku): Gore glavu! U'inio si svoju du"nost! KR#ELI$ (dude mu ruku). OR%I$ (zagrli ga): Prijatelju, tvoj !e tutor biti na te ponosan, kao i svi mi zajedno. BELIZAR: Grofe, hvala! O tom sam uvjeren! (Svi pomalo izlaze desno. Belizar ostaje sam i klone u jedan naslonja', pokrije rukom lice. U to u(e s lijeva JANKOVI$, po(e prama njemu). JANKOVI$: U'inio si veliku ludost! Mo"e& zlo pro!i, a me(utim su sve moje namjere pokvarene. BELIZAR: Nisam mogao druk'ije. JANKOVI$: Istina, sve je to lijepo i po&teno, ali je fatalno! BELIZAR: Ako me i zatvore na godinu dana, to !e brzo pro!i, ali sam kaznio drskog stranca... JANKOVI$: Samo da ne bude gore. A ja !u sve u'initi, da te izvu'em. Ja te moram iskopati. (Pauza. Jankovi! misli i &eta gore dolje. Onda se ustavi pred Belizarom i drugim tonom): #ujem, da ti je kuma govorila o Kleefeldovoj k!eri. BELIZAR (pogleda ga kao da se 'udi &to on to zna). JANKOVI$: Ne 'udi se. I ako sam ovaj 'as do&ao, znam sve. Kakva je to djevojka? (Sjede uza nj). BELIZAR: To je te&ko re!i. JANKOVI$: Lijepa? BELIZAR: Radije ru"na... JANKOVI$: Ali? BELIZAR: Vrlo umna. JANKOVI$: Kakva je srca, karaktera? BELIZAR: #ini mi se otvorena i iskrena. Ali mi smo vrlo kratko konverzirali... (Ulazi KLEEFELD. Jankovi! i Belizar se dignu). JANKOVI$ (se pokloni duboko). Barune - KLEEFELD: Upravo sam htio oti!i, pa mi re'e barunica Julijana da ste u dvorcu. Htio sam s vama progovoriti par rije'i. (Belizaru): Kapetane, bilo bi dobro, da se uputite u va& stan. BELIZAR (stane pred pukovnikom, okrene se i ode desno). JANKOVI$ (poka"e na jedan naslonja'): Izvolite. KLEEFELD: Hvala. JANKOVI$: #im vam mogu poslu"iti, barune! KLEEFELD: Bit !u kratak. Stvar je "urna i valja odmah ne&to u'initi. Va& !e &ti!enik pasti pod istragu. JANKOVI$: Znam. KLEEFELD: Posljedice mogu biti vrlo ozbiljne. JANKOVI$: Bojim se.

169

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 170: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

KLEEFELD: %teta, mladi! je 'estit, hrabar. Meni je vrlo omilio. )ao mi ga je. Ne radi se samo o duelu, koji je ve! sam po sebi ka"njiv. JANKOVI$: Da o 'emu jo&? KLEEFELD: On je javno opravdavao svoj 'in, da, hvalio se s njim. Govorio je prezirno o tu(incima, prezirno o carskom mandatu. To se ne da opravdati mlado&!u i naglo&!u. Izgleda, kao da je sve promi&ljao... JANKOVI$: Dopustit !ete, barune, da je Bergenovo dr"anje bilo prosto i uvredljivo... KLEEFELD: L a i s s o n s c e l a . Kako bilo da bilo mene ve"e li'na simpatija uz kapetana Paki!a, pa i ako on ne pripada mojoj pukovniji, nego glinskoj, spreman sam da vam ponudim svoju pomo!. Moja rije' va"i u Be'u. JANKOVI$: To znam predobro, Najljep&a vam hvala, barune. KLEEFELD: Al najprije nek razjasnim situaciju. Nadam se da !e sve to ostati me(u nama. JANKOVI$: E v i d e m m e n t . KLEEFELD: Svaki prijatelj dr"ave zna da sada&nji red ne mo"e dalje trajati. Ove plemi!ke skup&tine, gdje jedan drugom pravi neprilike i radi o glavi, ova privilegija nekolicine... op!a lakomost... Govorim vam sve to iskreno, jer znam da ste umni i nepristrani... JANKOVI$: Hvala na ljubaznosti! KLEEFELD: Reforme su svakako potrebite. JANKOVI$: Posao vrlo mu'an. KLEEFELD: Da, da - predrasude, interesi, sebi'nost... Glavna je neprilika banska krajina. Jedna stranka hrvatskog plemstva, za kojom stoje mad"arski velika&i, uni&tava na&e planove. Vrijeme je da se tome u'ini kraj. Valja sakupiti sve bolje, nesebi'ne ljude u zemlji i stvoriti jaku novu stranku. Al za tu stranku treba vo(a. Vi ste umni, bogati, neovisni, svi !e za vama: budite vi vo(a! JANKOVI$ (se trgne): Tko vas je uputio na mene, barune? KLEEFELD: Ljudi, koji vas poznaju. JANKOVI$: To je &irok pojam. KLEEFELD: Ti ljudi nisu ovdje, a svakako su mogu!niji od ovda&njih. JANKOVI$: A da odbijem? KLEEFELD: Uz najbolju volju ne bih mogao spasiti kapetana Paki!a. JANKOVI$: Barune, je l' to jedini uvjet za njegov spas? KLEEFELD (digne se): Ima jo& jedan. JANKOVI$: Govorite otvoreno. KLEEFELD: Dobro, vi znate da sam otac, ljubim svoju k!erku nada sve. Ona je zavoljela Belizara. I ne treba da vam dulje govorim: Kleefeld vrijedi mnogo u Be'u. Kleefeldovu se zetu mo"e mnogo oprostiti. JANKOVI$: Gospodine barune, to bi dakle bio drugi uvjet. KLEEFELD: Da. JANKOVI$: Na prvi bih vam mogao odmah odgovoriti, jer zavisi o mojoj volji. Al na drugi ne mogu. Belizar ima svoju volju. KLEEFELD: Odbijate me? JANKOVI$: Nipo&to. Al va&i su mi uvjeti tako naglo do&li. Dajte mi vremena. Moram razmisliti, raspitati se, a onda !u vam re!i svoju odluku. Glede Belizara valja biti oprezan. Ja !u nastojati da olak&am tu ljubav, al on ne smije saznati da je baronesa ucjena za njegov "ivot.

170

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 171: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

KLEEFELD: Va& oprez je dobar. Pristajem. JANKOVI$: I sve nek ostane tajnom. Sad se samo zauzmite da spasite Belizara. KLEEFELD: To je moja stvar. Do vi(enja, magnifice! JANKOVI$: Laku no!! (Kleefeld ode desno). JANKOVI$ (ostane sam i zami&ljen. Pauza. Svuda je mir. Napokon pljesne rukama). BENJAMIN (proviri iza zastora): Evo me. JANKOVI$: Sutra rano da si kod mene. Kako ide& u. grad? (Ulaze DVA LAKAJA i gase svije!e). BENJAMIN: Pukovnik se vra!a baruni'inom ko'ijom. Ja !u sjesti s ko'ija&em. JANKOVI$: )uri se. Napni dobro u&i! (Benjamin i&'ezne u ba&tu). (Jankovi! uzme &e&ir i &tap, po(e do praga ba&te, gleda u no!. Me(utim su lakaji gasili svije!e i oti&li. Pauza. Mrak. Mjese'ina upada iz ba&te u sobu. Onda se vidi s desna svijetlo, kao da se pribli"uje neko: u(e SERMA)ICA, nose!i u ruci kandelabar sa dvije goru!e svije!e). SERMA)ICA: Znala sam da ste ovdje, Antoine! JANKOVI$ (pribli"i se, poljubi joj ruku): Kao svaki put. Pred va&om spava!om sobom. (Do(u pred vrata lijevo i stanu pred njima). Jeste li umorni? SERMA)ICA: Za vas nikad! To valjda znate, Antoine... JANKOVI$: Nemirna je bila va&a sve'anost... SERMA)ICA: Sve &to je nemirno, lijepo je... Ja i ne "elim mira... Mir je starost, Antoine... (Oni dalje razgovaraju, ona uvijek s kandelabrom, a on sa &e&irom i &tapom u ruci, a dotle zastor pada).

171

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 172: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TRE&I %IN U biskupskom dvoru. Dvorana sa balkonom u pozadini, sa koga se vidi dolina Save. Plafon sa &tuka-turama. Dijelovi zida, koje dijeli balkon, pokriveni goblenima. Savremeno, rasko&no poku!stvo. Desno i lijevo vrata. U jednom uglu stalak sa velikom krletkom, u kojoj se nalazi papiga. (Kad se digne zastor grof ADAM BA$AN, obrstar glinske pukovnije, sjedi za stolom i bilje"i neke cifre, kako mu to saop!uju tri "itara, DVA TALIJANCA i jedan )IDOV). BA$AN (kr"ljav, stasom sitan, blijed, suh, plav, iskipio, bez brade i brkova, lijen u gestama, odjeven u svilenoj spava!oj haljini, katkad &mr'e iz doze duhan, a katkad, dosa(en, zijevne): Lijepo! Lijepo! )IDOV (sitan, lukav, nemiran): U Sisku stoji 1750 vagana slavonske stare p&enice... BA$AN: Po&to? Po&to? )IDOV: Vagan po talir, va&a milosti. BA$AN (sko'i): %ta, Samuel? )IDOV (mirno): Vagan po talir, va&a milosti. Ni gro&a manje. BA$AN: Ne pla!am. Radije i ja "rtvujem svoj preputium! )IDOV: To bi bila uzaludna "rtva. Va&a je milost i onako dobar trgovac. BA$AN: Samuel, pro!i !e& kroz &ibe! Suponiram, ho!e& da ka"e& da sam ja )idov? )IDOV: Ne, va&a milosti. Onda bi morali platiti vagan po talir i po. BA$AN: Lijepo, lijepo. A kuruza? )IDOV (vadi kesicu s mu&trom): %ta veli, va&a milost? Dva voza! BA$AN: Gratuliram... Po&to? )IDOV: Ako va&a milost uzme p&enicu, onda po 50. BA$AN (jednom od ona dva Talijana, koji cijelo vrijeme stoje ne&to podalje i lukavo slu&aju razgovor): Pancrazio! T r a n s p o r t a r e , e s p e d i r e , r e c o m a n d i r e , s i g n o r e D e m e l i S e g n a . PANCRAZIO. Tutto capito, Eccellenza! BA$AN: Idite. (Digne se). (Pancrazio i Samuel odu pokorno se klanjaju!i). BA$AN (Talijanu, koji je ostao): A l l o r a , Protasio? PROTASIO: P o r c a v i t a , va&a milosti! BA$AN: Ni&ta? PROTASIO: Ni&ta. BA$AN (u lice Protaziju): Ti si ni&ta. Ne vrijedi& ni&ta. Ne zna& ni&ta. PROTASIO: #uvaju je kao u tabernakulu. BA$AN: Tako. Tako. Tko je 'uva? PROTASIO: Otac, mati, zaru'nik, Babika... A onda... BA$AN: %ta onda!

172

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 173: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PROTASIO: P o r c a v i t a , va&a milosti! BA$AN: Ne kapiram! PROTASIO: I rival je tu... BA$AN: Tko? PROTASIO (pribli"i mu se uhu i ne&to mu &apne). BA$AN: %ta? PROTASIO: S i c u r i s s i m o , E c c e l l e n z a ! BA$AN: Kleefeld? PROTASIO: Kleefeld! (Vani se 'uje buka. Neko otvori vrata desno. Ne vidi se nikoga). BA$AN (Protaziju, poka"e lijevo). V i a ! (Protasio ode). (U(e odrje&ito grofica TEREZA BA$AN. Za njom se zatvore vrata). TEREZA (u jaha!em odijelu, bi'em u ruci. Tip mad"arske ljepotice. Visoka, bujnih ramena i grudi, a ipak gipka i tanka i nje"na. Male ruke, puni laktovi, na ka"iprstu velik dragulj. Strastvene usne sa zagonetnim smije&kom, zmijolike obrve, "ive i vatrene o'i. Ona baci bi' na stol i re'e bez pozdrava): M o n c h e r c o m t e , vi !ete sada iza!i iz ku!e! Na putu ste mi! BA$AN: Molim, molim. Ne!u vas smetati. Kad se smijem povratiti? TEREZA: Kad vidite papigu na balkonu! BA$AN: #uvajte se, c h è r e c o m t e s s e , papiga opetuje &to 'uje! TEREZA: Pa ja i znam od nje za sve va&e slavne e n t r e p r i s e s . BA$AN: B o n n e c h a n c e . (Po(e). TEREZA (presjeti se): A t t e n d e z ! (Po(e k stolu, napi&e jedno kratko pismo i preda ga Ba!anu). Ovo !ete potpisati! (Ba!an 'ita, a ona uzme drugi komad papira i pi&e, kad svr&i opet pru"i papir Ba!anu): I ovo! (Digne se). BA$AN (uzme i 'ita drugi papir). Je li ovo va& novi o f f i c i e r d ' o r d o n n a n c e ? TEREZA: Pitam li ja ikad za va&e "ito? BA$AN: V o u s a v e z r a i s o n . (Sjede k stolu i potpi&e). TEREZA ('eka dok potpi&e, pospe papire pijeskom, prigiblje ih i re'e): M e r c i ! BA$AN (po(e k njoj i pogleda onako nizak prama njoj gore): V o u s e t e z d é l i c i e u s e . Poljubite me! TEREZA: Drugi put. Danas se nerado sagibljem. BA$AN: E h b i e n . A t o u t e a l ' h e u r e . (Ode desno). TEREZA (po(e nervozno par puta sobom, onda pozvoni srebrenim zvonom, koje stoji na stolu). LAKAJ (u narodnoj uniformi, u(e kroz sredinu). TEREZA: Nek u(e gospodin lajtnant! LAKAJ (ode). TEREZA (uzme jedan od onih papira i 'eka iza stola mirno).

173

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 174: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

%ANDOR (mlad, krupan konjani'ki poru'nik, uzvinutih brkova, ulazi hitro, sav sretan i pohrli k Ba!anki): Thérèse! TEREZA (hladna, mirna, pru"i mu papir). %ANDOR (zaviri u papir, odmah se uzbudi): %ta je to? Govori! TEREZA: Zna& 'itati! %ANDOR: Dopust od tri mjeseca. Ja nisam tra"io nikakav dopust! TEREZA: To zna gospodin obrst! %ANDOR: Tvoj mu". TEREZA: Tvoj komandant. %ANDOR: Za&to me tjera& od sebe? TEREZA: Ti si luda. Putuj. Treba li ti novaca? %ANDOR (bijesan): Ne idem nikamo. TEREZA: Mora&. Uzmi ovu kesu cekina. Idi u Be'. Tamo su "ene lijepe i vole mlade oficire... %ANDOR: Ja ho!u tebe i nikoju drugu. TEREZA (smije se izazovno - a papiga opona&a njezin smijeh). %ANDOR: Ne rugaj mi se! Tebe !u ubiti i sebe. TEREZA (ja'e se smije - papiga jo& ja'e opona&a njezin smijeh). %ANDOR: Prestani! Ja znam, &ta ho!e&. Ti ve! ima& drugoga. Onog hrvatskog kapetana iz Ptuja... (Bijesan poleti do zida na kom su visile dvije srebrom okovane kubure). Al ja se ne dam otjerati! TEREZA (koja se je dotle igrala bi'em, hitro sko'i i stavi se pred oru"je): Odlazi! Pozvat !u stra"u i bacit !u te u arest. %ANDOR (se nasmijehne porugljivo, prividno hladan): A ja !u sve re!i tvom mu"u! TEREZA (kao furija zamahne bi'em i udari ga preko lica, da je ciknuo od boli): Kukavice!... Ti se usu(uje&... (Zamahne bi'em - zakrije&ti): Na koljena! Na koljena! %ANDOR (zabezeknut, prestravljen, gleda u nju i automatski pada na koljena i obuhvati joj koljena rukama). TEREZA: Kukavice! Ho!e& li me izdati? %ANDOR: Ne, ne! Oprosti! TEREZA: Digni se. %ANDOR (digne se). TEREZA (baci bi' i ode k stolu): Uzmi taj novac! %ANDOR (uzme kesu). TEREZA: A sad idi na put. %ANDOR: I!i !u. TEREZA: Ludo! Misli& li da sam za tebe na svijetu? Mogla sam te u ostalom pod bilo kakovom izlikom dati zatvoriti, a mjesto toga dajem ti novce i &aljem te u svijet. Neharni'e! Idi! Bude& li dobar, kad se povrati&, mo"da !e& opet na!i svoju Terezu. A d i e u ! Sretan put! %ANDOR (oklijeva): Ne!e& mi ni ruke pru"iti, da je poljubim? TEREZA (poka"e rukom na vrata): Nestani! (%andor ode. Ona ostane na mjestu, bijesna, i gleda najprije za njim, a onda na zatvorena vrata kroz koja je iza&ao. Zatim po(e do velikog zrcala, pogleda se sva od glave do pete, u to uleti s desna FRUZIKA). FRUZIKA (mlada djevojka, malene okrugle glavice, nabubrenih, rumenih obraza, crne kose, malo

174

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 175: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

preve! bujna, ali i preve! mirna za svoje godine, u zelenoj, tijesnoj haljini): Tetice, do&ao je neki nepoznati gospodin u franceskom odijelu. TEREZA (trgne se): Tako rano! (Fruziki): To je on. Ja se moram jo& preobu!i. Ti !e& ga primiti. To ti je dakle gospodin Jankovi!. FRUZIKA (se lecne i problijedi): Jankovi!! TEREZA: Tutor kapetana Paki!a. FRUZIKA: Znam. TEREZA: Pazi, da bude& vrlo ljubazna s njim. FRUZIKA: Ho!u. TEREZA: Danas !e biti i o tebi govora. FRUZIKA: Znam. TEREZA: Kapetan je Paki! bogat, lijep, iz ugledne porodice. Ti zna& da je za nas ova "enidba od velike va"nosti... FRUZIKA: Znam. TEREZA: Jesi li jo& uvijek tvrdoglava? FRUZIKA (kroz suze): Tetice, ja vas moram slu&ati... TEREZA: Dobro je. (Uzme preostali papir na stolu, stavi ga u grudi i po(e k vratima desno): Uvedi gospodina Jankovi!a i ostani s njime dok ja do(em. Je li c o i f f e u r dolazio? FRUZIKA: Poru'ila sam po nj. Mora biti ovdje svaki 'as. TEREZA: B i e n . (Ode). FRUZIKA (ode kroz vrata u dnu i poslije malo u(e s JANKOVI$EM). JANKOVI$ (odjeven po najnovijoj francuskoj modi u odijelo od ljubi'asta bar&una. O pasu tanak ma', u desnoj ruci &e&ir na tri ugla): Vi ste dakle M a d e m o i s e l l e Eufrosine, grofi'ina ne!akinja! Oh, vrlo se veselim! FRUZIKA: Izvolite sjesti, M o n s i e u r . Pravit !u vam dru&tvo dok do(e tetka. JANKOVI$: M e r c i . FRUZIKA: Ona se je malo prije vratila sa &etnje i nije htjela da vas do'eka u jaha!em kostimu. Morate se malko strpiti. JANKOVI$: To mi ne!e biti tako te&ko uz tako &armantnu gospo(icu kao &to ste vi. FRUZIKA: Vi ste, M o n s i e u r , vrlo galantni, kad biste jo& bili tako dobri... (Prekine se i dave ju suze). JANKOVI$: Gospo(ice! - %to vam je? Ja sam i dobar. Povjerite mi se... FRUZIKA: Ja nemam nikoga na svijetu. Nedavno mi je umrla majka, a tetka me je prekju'er amo dovela... (Opet zapla'e). JANKOVI$: %ta vam je! Recite, mo"da vam ja mogu pomo!i. FRUZIKA: Meni niko ne mo"e pomo!i. JANKOVI$: Mo"da ipak... FRUZIKA: Ne, ne. - Vi !ete re!i tetki Terezi. JANKOVI$: Ne!u, p a r o l e d ' h o n n e u r ! FRUZIKA: I ako je tu ne&to proti va&im interesima? JANKOVI$ (ju pogleda 'udno): Mojim interesima? Vi me zbunjujete, p e t i t e D e m o i -s e l l e !

175

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 176: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

FRUZIKA: Tetka ho!e da me uda za va&eg &ti!enika kapetana Paki!a? JANKOVI$: Eh, b i e n ? FRUZIKA: Pomozite mi! (Stidno): Ja volim drugoga. JANKOVI$: Ah, tako, tako... (Digne se i po(e gore dolje). FRUZIKA (zabrinuto ga gleda i upita): Srdite se na me? JANKOVI$ (u mislima): Ne, ne, nipo&to, m o n e n f a n t ! Al to se ne da tako lako prekinuti, a da time ne na&kodimo vama i kapetanu. Nego, poslu&ajte! (Uzme ju preko ramena i dovede ju k balkonu. Gleda je u o'i 'vrsto): Mo"e li se 'ovjek u vas pouzdati? FRUZIKA: Mo"ete potpuno, M o n s i e u r ! JANKOVI$: Pazite, c h a r m a n t e p e t i t e , radi se u va&oj sre!i. Dakle za sada: nemojte se ni'emu protiviti. Dr"ite se, kao da pristajete na sve, a ja !u se pobrinuti za ostalo. Sko'ite me(utim dolje, u ba&tu. Tamo 'eka kapetan Paki!, da ga pozovem gore i da vam ga predstavim. Predstavite se sami i ispri'ajte mu sve &to vam je na srcu. A u r e v o i r , m o n e n f a n t ! FRUZIKA: U'init !u sve &to mi ka"ete. (Ode). (#im je Fruzika oti&la, otvore se lijevo mala tapetna vrata&ca i proviri BENJAMIN sa &karama za kovr'anje kose). JANKOVI$ (ga odmah opazi): Benjamin! %ta ti radi& ovdje? BENJAMIN (Vrti vru!e &kare): Koafiram groficu. Za vas, magnifice! Rekla je: ho!u da budem ljep&a nego ikada, P o u r p l a i r e à M o n s i e u r Jankovi!! JANKOVI$: Je li ve! gotova? BENJAMIN: Odmah. Ja upravo grijem posljednje "eljezo. Pazite na papigu: Papiga na prozor, mu" na vrata! (Iznutra se 'uje "enski glas: "Benjamin!") BENJAMIN: Nestrpljiva je. Letim. (I&'ezne). JANKOVI$ (ostav&i sam po(e do malog stoli!a na kome stoji &ah sa ve! zapo'etom igrom. On najprije pogleda igru i na jednom ga zainteresira situacija. Najprije pomakne stru'nja'ki jednu bijelu figuru, a onda povu'e crnu. Napokon sjedne sa strane crnih i pasionirano nastavi igru i protuigru. Kroz to vrijeme papiga katkad zakrije&ti. Zatim pjevucka:

"L a b e l l e T h é r è s e , T o u j o u r s a m o u r e u s e !"

Jankovi! se trgne, za'udi, nasmije se i klikne: "Bravo!". Onda opet nastavi igru. A papiga gun(a i brblja, napokon zapjeva:

" - P i e r r o t e t P i e r r e t t e , L a f l û t e e t v i o l o n . M a d a m e : u n e c o q u e t t e M o n s i e u r : u n c o c h o n ! " -

Jankovi!, koji je prekinuo &tudiranje kod &aha, svratio je pozornost na papiginu pjesmu i glasno se nasmijao, u to u(e kroz tapetna vrata TEREZA i prekine taj smijeh):

176

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 177: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TEREZA (u &irokoj haljini od bijela batista, ure&enoj svilenim 'ipkama, sa dugim razrezanim rukavima): B o n j o u r , c h e r c h e v a l i e r ! Mislila sam da je moja ne!akinja s vama. JANKOVI$ (poljubi joj ruku): Oprostite do&ao sam u nevrijeme... ali sam htio Belizara predstaviti gospojici. On mora da bude kod ku!e uru prije no!i. TEREZA: A gdje ste ga ostavili? JANKOVI$: U vrtu je, sa gospo(icom. Nek se izgovore na samu. TEREZA: M e r c i , Antoine! Samo valja ne&to u'initi da ga ne vidi Kleefeld. O'ekujem ga... Poru'io mi je da !e do!i ovamo. P r e n e z p l a c e ' s ' i l v o u s p l a î t . (Poka"e na naslonja'). JANKOVI$ (sjedne): Kleefeld! Va& najve!i neprijatelj? TEREZA: %ta zna'i neprijatelj? Gdje je taj neprijatelj od koga Tereza Ba!an ne bi u'inila odanog prijatelja? JANKOVI$: I roba! TEREZA: Kako vam drago! JANKOVI$: Pazite, da to nije kakva intriga? TEREZA: Ja mu ne!u nasjesti, vjerujte. Al jo& nekoliko minuta, pa bi on mogao biti ovdje. (Zazvoni). Svakako, Antoine, vi !ete ostati. (U(e LAKAJ). U ba&ti je gospo(ica s jednim oficirom: nek do(u gore. (Lakaj ode). JANKOVI$: Ne. Madame. Ja !u ostati samo nekoliko 'asaka, a vratit !u se ve'eras na ure'eni sat. Rad bih ipak prije progovorio par rije'i s Kleefeldom. TEREZA: Na samu? JANKOVI$: Ako mi dozvolite. TEREZA: Aran"irat !u to. Antoine, vi znate da je va&a "elja za mene zapovijed. JANKOVI$: Pogibeljna je ta va&a devotnost, M a d a m e . To je najte"i slu'aj: kad "ena postaje ropkinja, zna'i da ho!e gospodovati. (Ulaze: FRUZIKA i BELIZAR). TEREZA (pru"i ruku na cjelov Belizaru): Drago mi je da vas vidim, c h e r c a p i t a i n e ! (Fruziki, koja zabrinuto gleda u Jankovi!a): Ti, dijete, po(i dolje i ako do(e obrstar Kleefeld, zadr"i se s njim u "utom salonu. On ne smije znati da je kapetan Paki! ovdje. (Fruzika ode. - Belizaru): Sjedite, kapetane... BELIZAR (sjedne): Hvala, gospo(o grofice! TEREZA: Kako va&e zdravlje? BELIZAR: Ne ba& najbolje, gospo(o grofice. Uvijek neki nemir... TEREZA: Znam, znam. Mnogo ste pretrpjeli. Kako vam se svi(a moja ne!akinja? BELIZAR: Prirodna, otvorena djevojka, M a d a m e . Mi smo se vrlo dobro razumjeli: imamo sli'ne ideje o svemu, o ljudima i o svijetu... TEREZA: To me veseli. Znate li da sam ja u Po"unu i na vas mislila? BELIZAR: Vjerujem, gospo(o grofice. Vi ste bili uvijek &armantni sa mnom... TEREZA: Al vidite, sad nisam. Sad vas tjeram odavle. (Zazvoni). O'ekujem svaki 'as baruna Kleefelda i ne bih htjela da vas ovdje na(e. %ta sam za vas u'inila, to !e vam re!i kasnije M o n s i e u r Jankovi!... (U(e LAKAJ). Odvedite gospodina kapetana kroz male stube i pustite ga

177

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 178: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

sa strane La&ke ulice... A b i e n t ô t , c h e r c a p i t a i n e ! Do(ite 'im prije, da nastavite s Fruzikom va&e razgovore o svijetu i o ljudima. BELIZAR (poljubi joj ruku): Gospo(o grofice! (Jankovi!u): Do vi(enja, velemo"ni prijatelju! (Odlazi s lakajem, koji mu je otvorio tapetna vrata). TEREZA: Va& je &ti!enik o'ito slab, Antoine! %ta veli lije'nik? JANKOVI$: Moramo paziti na nj. Izgleda da je njegova bolest vi&e moralne naravi. Belizar je vrlo osjetljiv. TEREZA: Izlije'it !emo ga. Pobrinula sam se ja i za to. (Izvadi iz njedara papir i pru"i ga Jankovi!u). JANKOVI$ (pogleda u papir i re'e Terezi): Bansko pismo? TEREZA: L i s e z ! JANKOVI$ (u 'udu 'itaju!i): Istraga proti kapetana Paki!a odga(a se na godinu dana i slobodan je da ide kud ho!e. Potpis bana i obrstara glinske pukovnije. Tko je to u'inio? TEREZA: Ja. JANKOVI$: Vi? TEREZA: Vi !ete mu predati to pismo. JANKOVI$: Al stvar je samo odgo(ena. Za&to mu niste ishodili potpuni pardon? TEREZA: Vi ste 'udni, Antoine! Vi bi uvijek htjeli: sve i odmah! Ubijeni Bergen ima mnogo mo!ne rodbine. Pa Kleefeld! JANKOVI$: Kleefeld? TEREZA: Pa znate valjda. Ta on vas s tim ucjenjuje radi svoje k!eri. Al ja sam hitrija. Sad je slobodan. Mo"e se i o"eniti sa Fruzikom, prodati imanje i pobje!i - recimo - u Veneciju. Premda: ja se nadam da !u mu i to pri&tediti, ako me samo vi pomognete u mojim namjerama. JANKOVI$: %teta, &to se niste bacili na diplomaciju. Zastidili biste senat venecijanske republike. TEREZA: To zna'i, c h e r c h e v a l i e r , da sam vje&ta u spletkama! JANKOVI$: S razlikom, c o m t e s s e , da su venecijanski senatori (avolski diplomate, a vi bi bili an(eoski. TEREZA: Antoine! Antoine! (Ona ga lupi lepezom po ruci). JANKOVI$ (Pribli"i joj se i uhvati je oko pasa): Ja vas obo"avam, M a d a m e ! (Ho!e da je poljubi). TEREZA: P l u s t a r d ! P l u s t a r d ! Kad do(e na&a ura... JANKOVI$: A 'ija je ova? TEREZA: Od posla, od spletaka, od politike! (U(e FRUZIKA). FRUZIKA: Tetice, gospodin obrstar je ovdje. Smije li u!i? TEREZA: Bit !e mi vrlo milo. (Fruzika iza(e). Ovaj Nijemac misli da !e maknuti moga mu"a iz Zagreba. %ta bi vi rekli da va&a Tereza ode odavle? JANKOVI$: Ja vas ne dam. TEREZA: Onda moramo uni&titi njegovu stranku. (#uju se koraci pred vratima). Eto ga. (U non&alantnom tonu): I tako nas je, c h e r c h e v a l i e r , milostivo otpustila carica... (Ulazi KLEEFELD). KLEEFELD (ode ravno k Terezi, nakloni se i poljubi joj ruku): M a d a m e , 'ast mi je odazvati se va&em ljubaznom pozivu.

178

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 179: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TEREZA: Milo mi je &to vas vidim u svojoj ku!i. KLEEFELD (pru"i ruku Jankovi!u): B o n j o u r , M o n s i e u r de Jankovi!! Vi, kao obi'no, u galantnoj slu"bi... JANKOVI$ (galantno): Akteon kod okrutne Diane. TEREZA: Pazite da vas ne rastrgaju moji ljubomorni psi. (Kleefeldu). V e u i l l e z - v o u s a s s e o i r m o n c h e r c o l o n e l ! Samo me morate ispri'ati na nekoliko 'asaka... KLEEFELD: Molim, molim... TEREZA: #eka me dolje kurir, koji no!as odlazi u Po"un, i moram mu predati nekoliko depe&a. Gospodin Jankovi! ugodan je c a u s e u r , ne!ete se dosa(ivati. (Ode). KLEEFELD ('im je iza&la Tereza): Ba!anka zove mene ovamo? JANKOVI$: Vi se 'udite, c h e r c o l o n e l ? KLEEFELD: %ta to zna'i? JANKOVI$: Ne znam, ali miri&em. KLEEFELD: Zlo? JANKOVI$: Kako se uzme. Budete li znali parirati, mo"e biti i dobro, Ona je izvrstan diplomat, a vi dobar strateg: sad je pitanje, tko !e bolje upotrebiti svoje oru"je. KLEEFELD: Eh, b i e n ... vidjet !emo. JANKOVI$: Donijela je iz Po"una bansko pismo, kojim se odga(a Belizarov proces za godinu dana... KLEEFELD: %ta? %ta se nje ti'e Belizar? JANKOVI$: Njezin je mu" njegov komandant. A onda, 'ini mi se, ali to nek ostane me(u nama, htjela bi ga o"eniti s onom malom svojom ne!akinjom... KLEEFELD: A vi, &ta ste vi rekli? JANKOVI$: Ja? Ja rekoh, naravno, ako Belizar ho!e, nek uzme njezinu ne!akinju... KLEEFELD: A moja Amélie neka umre od "alosti! Gospodine Jankovi!u... JANKOVI$: Eh, c h e r c o l o n e l ! Ba!anka bi uistinu imala na nj vi&e prava od vas. Ona je u'inila za nj vi&e od vas. Ono bansko pismo zapravo zna'i spas. KLEEFELD: To me se ne ti'e. Pamtite li jo& na& dogovor? JANKOVI$: Vrlo dobro. KLEEFELD: Obe!ali ste pristati uz moje namjere, stvoriti stranku, mojoj Ameliji Belizara. %ta ste u'inili do sada? Zar je zbilja istina &to se po Zagrebu govori, da vas je lijepa Ba!anka - JANKOVI$ (u'tivo i odre&ito): P a r d o n , c h e r c o l o n e l ... KLEEFELD (izvadi neki papir): Vidite li ovaj papir: To je optu"ba protiv kapetana Paki!a. A ovo pismo (Izvadi pismo)... ovla&!uje me nastaviti istragu. Sve ovisi o mom izvje&!u. JANKOVI$: Znam. KLEEFELD: Ne!u da dulje 'ekam. Za nekoliko nedjelja mora se obaviti vjen'anje moje k!eri sa kapetanom... JANKOVI$: )ao mi je - KLEEFELD: Onda !u nastaviti istragu i osuditi krivca. JANKOVI$: Ne mo"ete. On je te&ko bolestan. KLEEFELD: %ta? (Srdito i prosto). Nemojte misliti...

179

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 180: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$ (vrlo u'tivo, ali rezolutno): Pardon, &to vas prekidam. Al ja nisam vi'an na takav ton, gospodine barune. Ja sam slobodan i neodvisan, i ne bojim se nikoga. Vi ste mene tra"ili i vi mene trebate, onda se morate i potruditi da se podvrgnete mojoj taktici. U ovaj 'as Ba!ani su ja'i od vas. Grofica bi mogla ishoditi potpuni pardon za Belizara, 'im bi on uzeo njezinu ro(akinju. Ona !e to i po"uriti 'im sazna da je mogu!nost tu, da joj ga preotme neka druga, pa bila to i va&a k!erka. Zato ja mislim, da je najbolje da se politi'ki oja'amo, a onda sve uredimo, kad lijepa Ba!anka ne!e biti u situaciji da dade Belizara fizilirati, a svoga mu"a postaviti na mjesto banskog lokumtenensa... KLEEFELD: %ta to zna'i, c h e v a l i e r ? JANKOVI$: Eto vidite, kako vam nije jasno &to se oko vas zbiva! Dakle: dok se ne popuni mjesto banskoga namjesnika, a stari je Erdödy i tako ve! u zadnjim izdisajima - dotle se ne smije odlu'iti, koju !e djevojku Belizar uzeti... KLEEFELD: Za&to? JANKOVI$: M o n D i e u , zato: jer vi "elite biti banskim namjesnikom, a to "eli i grof Adam Ba!an. To mi je rekla sama grofica! KLEEFELD: Ona? Od koga ona to zna? JANKOVI$: Od Lucifera, mo"da! Zato sam i dopustio neka kuje osnove po miloj volji dok stvorimo stranku... KLEEFELD: Al to sve traje predugo, c h e r c h e v a l i e r , predugo... JANKOVI$: Znam ja, c h e r b a r o n , va&e su dame nestrpljive. Al velike se stranke ne stvaraju tako lako ondje, gdje ve! postoji jedna jaka i mo!na. Najprije valja rastepsti ovu, pa da na njenim ru&evinama stvorimo svoju. Ja sam ve! podmetnuo lagum. Ve! se tamo lomi... Ba!anka zdvaja. I ona me pozivlje da uz njezinu pomo! osnujem stranku. KLEEFELD: I ona? JANKOVI$: Dakako. Al ja stvaram za sebe stranku. Sa novim parolama. Valja potra"iti stare Hrvate i probuditi ih. Valja im re!i: da smo kraljevina i svoja dr"ava, a ne provincija i zarobljeni teritorij. R e g n a s u m u s , n o n m u n i c i p i a . Valja im pokazati da Hrvati mogu samo onda zapovijedati u svojoj ku!i, ako se slo"e svi zajedno u jedan tabor, u kome !e biti gospodin i seljak, gra(anin i ratar, sve!enik i zvonar... KLEEFELD: Vi ste mason, c h e v a l i e r , volterijanac. Pa to je gotov prevrat!... JANKOVI$: Kakav prevrat, c h e r c o l o n e l ! To je jednostavno obi'no pravo svakoga naroda. Hrvati su narod... Zar je 'udo &to tra"e svoju dr"avu i svoju slobodu? A onda, vjerujte, danas ne!ete stvoriti stranku bez tih parola. Danas nema Hrvata koji ne bi htio svoje dr"ave i svojih zakona. Svak je uvjerenja da r e g n u m r e g n o n o n p r a e s c r i b i t l e g e s ... A ono malo sofista i pla!enika, koji slu"e tu(im interesima da zadovolje svoje... KLEEFELD: To je pogibeljna igra, M o n s i e u r ! JANKOVI$: Te&ka, c h e r b a r o n , te&ka, ali pravedna i sigurna. Hrvati je moraju dobiti. Prije ili kasnije. Eto, takova !e biti moja stranka! Ba!anka misli da je za nju, ali... KLEEFELD (sko'i i zagrli Jankovi!a): Bravissimo! JANKOVI$ (uzmakne): Pardon, nemojte me zadaviti. Ina'e !e stranka ostati bez vo(e. Svakako vidjeti !ete kako !e sve to zapo'eti. Smijat !ete se. Dat !u predlo"iti u saboru, da se poubijaju po kraljevini svi - vrapci! KLEEFELD: Vrapci? Za&to vrapci? JANKOVI$: #ekajte. Vidjet !ete. Svi !e se me(u sobom po'upati. KLEEFELD: Radi vrabaca? JANKOVI$: Da radi vrabaca. Jer...

180

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 181: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

(U to za&u&ti svilena haljina pred vratima, i u(e TEREZA. Jankovi! i Kleefeld se dignu). TEREZA: Sad sam opet s vama, c h e r M e s s i e u r s ! Zacijelo se niste dugo'asili... P r e n e z p l a c e ... KLEEFELD: M o n s i e u r Jankovi! je prava riznica znanja i duha. JANKOVI$ (se uko'eno nakloni). TEREZA: L e c h e v a l i e r p a r f a i t - kako se ono ka"e. Za&to ne sjednete? JANKOVI$: Rekao sam vam, c h è r e c o m t e s s e , da sam samo slu'ajno k vama zabasao. Sad me 'ekaju neki ljudi kod ku!e, vratiti !u se... TEREZA: Onda, a u r e v o i r ! JANKOVI$ (Kleefeldu): Sutra !u se najaviti kod vas, gospodine barune. Va&im damama m e s h o m m a g e s ! KLEEFELD: Na "alost mene ne!ete na!i. Ne!e me biti nekoliko dana u Zagrebu. Idem jo& ove no!i u Petrinju i Kostajnicu. JANKOVI$: U kojem poslu? TEREZA: Zar na Turke? KLEEFELD: Na kraji&nike. Pobunili se kraji&nici gr'ke vjere. Protjerali oficire, a jednog su i ubili. Dr"e skup&tine... TEREZA: Pa &to ho!e ti ljudi? KLEEFELD: Ne znam. %ta mislite vi, magnifice? JANKOVI$: Ili gr'ke ili katoli'ke vjere, ljudi su u Hrvatskoj nezadovoljni, a imaju i za&to. Gospodine barune, budite blagi i oprezni s buntovnicima. Tko se buni, tome zacijelo nije dobro. (Nakloni se Terezi): A u r e v o i r , c o m t e s s e ! (Daje ruku Kleefeldu): Sretan put, dragi barune. (Iza(e). TEREZA (mahne ljubazno rukom obrstaru neka sjedne): Ba& me veseli &to vidim svog najve!eg neprijatelja u svojoj ku!i! KLEEFELD: Ja, va& neprijatelj? Ali, gospo(o grofice. TEREZA: P o i n t d e r a i l l e r i e , c h e r b a r o n . Da ozna'imo najprije situaciju kakova jest. Mi smo neprijatelji. Dodu&e "elimo oboje isti cilj, al u razli'itom smjeru. (Mek&e): Al ja bih se ipak htjela sprijateljiti s vama. KLEEFELD (u velikom 'udu): To bi i meni bilo vrlo drago. TEREZA: Molim, molim, samo nikakovih fraza. Svaki 'ovjek ho!e da postigne svoj cilj i mrzi zaprjeke, &to ga u tome prije'e. Mi smo jedno drugom zaprjeka. A mogli bi jedno drugom biti pomo!. KLEEFELD (zbunjen tom iskrenosti): Rado bih znao kako, gospo(o grofice! TEREZA: #inite se nevje&ti, barune, al nemojte da gubimo vrijeme. Stvar je pre&na, opasnost velika. KLEEFELD (poka"e u 'udu prstom na sebe): Opasnost za nas oboje? TEREZA: Da. Za vas i mene, ili radije, za vas i moga mu"a. KLEEFELD: Ali, oprostite, tko bi mogao biti taj na& zajedni'ki protivnik? TEREZA: Hrvati, c h e r c o l o n e l , Hrvati! KLEEFELD: Hrvati? Kakvi Hrvati? Ti mi zadaju najmanje briga. Dvije tri iluzije, dvije tri parole... Pa ih imam u ruci...

181

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 182: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TEREZA: Kako ste naivni, dragi barune! Al to nije tako. Dodu&e katkad vam uspije predobiti ovog ili onog, katkad vam se 'ini da su svi s vama. Ali to bi se moglo preko no!i preokrenuti. Ima vam tu ljudi, koji stoje po strani, koji ne tra"e slu"be, koji nas u du&i mrze, koji slu&aju &ta govorimo, gledaju &ta radimo i stoje na oprezu. Oni ne miruju. Znam pouzdano, da rade na na&u i va&u propast. KLEEFELD: Al kako bi mogli uspjeti? TEREZA: Imaju oni svoje metode, koje su ja'e od oru"ja. Njihove pravice, njihove povlastice, juna&tvo, pro&lost, na koje se uvijek pozivlju. To se ne da izbrisati. Mi pak ho!emo da ih izrabimo, da se njihovim dobrom obogatimo, da se na njihov teret podignemo i oja'amo... KLEEFELD: Ne bih nikad mogao pomisliti da va&a lijepa usta mogu tako prakti'no govoriti. TEREZA: Pustimo sentimentalnost, barune. Nisam vas zvala k sebi, da slavite moja usta, nit je ovo 'as za to. Ovdje su dvije stranke na dogovoru: Kleefeld i Ba!an. Radi se o tom, je li mogu! savez me(u nama? KLEEFELD: Predlo"ite modus, gospo(o grofice. TEREZA: Prepustite mome mu"u bansko namjesni&tvo, a vi !ete dobiti vara"dinsku i karlova'ku generaliju. Jeste li za to? KLEEFELD (za'u(eno gleda u Terezu): Govorite li istinu? TEREZA: P a r o l e d ' h o n n e u r . KLEEFELD: Tko jam'i za uspjeh? TEREZA: Ban grof Karlo Ba!an. KLEEFELD: U pitanju banskog namjesnika. Ali generalija. TEREZA: To je va& posao. Znam da se carski savjetnik Koller bavi tim pitanjem... KLEEFELD: Vi znate? TEREZA (nasmije se): Dakako. Ali to je va&a briga. Recite bilo &ta - izmislite... Na primjer, ka"ite Kolleru, da ste moj ljubavnik. KLEEFELD: Ja? TEREZIJA: Naravno, za &alu. Zar vam ne bi bilo drago, da ste moj ljubavnik? KLEEFELD: Ja uop!e i ne mislim na takve stvari, grofice! TEREZA (od srca se smije): Zar mislite, c h e r c o l o n e l , da va&a neprijateljica ne zna za va&e slabo!e? O vama se pripovijeda mnogo toga... Zna se i u Be'u, kakav ste vi neumorni don Juan... KLEEFELD (pone&to razdra"en): C o m t e s s e , govorimo radije o va&em predlogu. TEREZA: Dakle: pristajete li na nj? KLEEFELD (digne se): Evo vam ruke. Divim vam se i "alim &to niste mu&karac. TEREZA (digne se i nasmije koketno): To mi govori 'itav svijet. Ali ja - ja sam najradije "ena. KLEEFELD: Za&to? TEREZA: Jer "ene vladaju svijetom. KLEEFELD (galantno): Uistinu "alim, &to ne mogu carskom savjetniku pisati nego o hipotezi. TEREZA (zagrozi mu se): Don Juan! Sad otkrivate va&e karte. Al ni&ta za to: sad smo prijatelji! Samo nikom ni rije'i. A d i e u , c h e r c o l o n - c h e r g é n é r a l ! KLEEFELD: Jo& danas ide pismo. (Nakloni se). C o m t e s s e . (Ode). TEREZA (ostane sama, po(e nekoliko koraka, ode do zrcala, pogleda se u nj, popravlja na sebi kakvu toaletnu malenkost, - u to upadne kroz toaletna vrata BENJAMIN. Ona se trgne): No, Benjamin!

182

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 183: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BENJAMIN: Pardon, gospo(o grofice... TEREZA: %ta tra"ite ovdje? BENJAMIN: U&ao sam u va& boudoir s druge strane. Al neko je zaklju'ao vrata. Mo"e li se ovuda iza!i? TEREZA: Mo"e. BENJAMIN: Ovo je labirint. Nikako se ne snalazim... TEREZA: B i e n , b i e n ! (Poka"e na srednja vrata): Ovo je najkra!i put. BENJAMIN: Najponizniji sluga, gospo(o grofice! (Po(e). TEREZA: #ekajte. Do(ite amo! (Benjamin pristupi, ona mu poka"e lice): Gledajte. Ovdje se opa"a jedan nabor, Benjamin. Toga ju'er nije bilo. BENJAMIN: Ju'er je gospo(a grofica bila mla(a. TEREZA: A malo prije kod coiffiranja is'upali ste mi prvu sijedu vlas. Benjamin, nije li to prerano? BENJAMIN: Jest, gospo(o grofice, za va&u mladost i va&e godine, prerano. TEREZA: Onda od 'ega je to? BENJAMIN: Hrvatska politika, gospo(o grofice! TEREZA: Ah, q u e c ' e s t d r ô l e ! Hrvatska politika! Kako to mislite? BENJAMIN: Nije lako, gospo(o grofice, natezati se s Hrvatima! Mnoga je dr"avni'ka glava radi njih posijedila. TEREZA: Vi ste komi'ni, Benjamin! U koliko ja znam, Hrvati su dobre i blage !udi. BENJAMIN: Jegulje, milostiva grofice, jegulje... TEREZA (smije se): Pa vi se, Benjamin, bavite i politikom? BENJAMIN: U koliko ona tu&ira moj zanat, milostiva grofice! Svakako politika je od destruktivnog utjecaja na ko"u i izraz... TEREZA: Po tome: kako bi glasio va& recept? BENJAMIN: Manje politike, a vi&e - ljubavi. TEREZA: Ali moderni filozofi govore da se i od mnogo ljubavi brzo stari. BENJAMIN: Mu&karci, milostiva grofice, samo mu&karci. )ene se u ljubavi pomla(uju. TEREZA: Dr"at !u se va&ega recepta, Benjamin. Sutra u dvanaest da ste ovdje. (Zazvoni). BENJAMIN (duboko se nakloni i ode. Ve! se je smra'ilo. Ulazi LAKAJ). TEREZA: Nek Jano& do(e gore. Odmah! I gospo(ica. A onda svijetla! Puno svijetla! (Lakaj ode. Ona sjedne u naslonja' do balkona, koji je malo prije otvorila i s koga se vidi dolina Save i srebrna Sava u sumra'ju. Sa blize katedrale zvoni "Angelus". Pauza. Sa drugih crkava zvona u daljini. Na jedanput 'uje se kako se pribli"uje pjesma &estinskih seljakinja, koje prolaze dolje na putu, i u 'asu kad se ta pjesma po'imlje gubiti, u(u DVA LAKAJA i donesu velike srebrne kandelabre sa goru!im svije!ama.) TEREZA (lakaju): Jo&ko, tko su ove "ene &ta pjevaju? LAKAJ: %estin'anke, va&a milosti. Vra!aju se ku!i. TEREZA (vi&e za se): Kako je to tu"na pjesma! LAKAJ: Tako one uvijek, va&a milosti. (U(e FRUZIKA. - Lakaji odu). FRUZIKA: %ta zapovijedate, tetice? TEREZA: Naredit !e& da se prostre stol. Hladnog jela i vo!a. I &ampanjca. FRUZIKA: Dobro, tetice!

183

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 184: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TEREZA: I lule i duvan. (U(e JANO%, ciganin, i stane kraj vrata). FRUZIKA: Odmah? TEREZA: Odmah. Dolazi nam M o n s i e u r Jankovi!. I nisam vi&e ni za koga kod ku!e. FRUZIKA: Dobro, tetice! TEREZA: Do(i bli"e. (Uhvati je oko pasa): Kako ti se svi(a kapetan? FRUZIKA: Dobar je. I pametan. TEREZA: I ni&ta vi&e? Kad sam ja bila djevojka ja sam druk'ije sudila mlade ljude. Eh, b i e n . - Sad idi. Hitro! (Fruzika ode. Tereza se okrene k Jano&u): Jano&, slu&aj! Imam ve'eras ovdje jednog kavalira. Dovedi svoje cigane u ovu sobu. Kad zazvonim jedanput po'nite svirati onako te&ko, strastveno. Kad zazvonim dvaput, u!i !e& ovamo i da si mi raspalio moga kavalira... Pazi, Jano&, be&tijo ciganska, ako on ne izgubi glavu, izgubit !e& je ti. JANO%: Bit !e, bit !e, va&a milosti... TEREZA: Nek se prije toga tvoji ljudi dobro napiju. JANO%: Bit !e, bit !e... TEREZA: Odlazi! (Nestrpljivo o'ekuje, gleda na uru na kaminu, &eta do balkona, otvara vrata desne prostorije, gdje !e do!i cigani. Me(utim DVA LAKAJA hitro donesu prostrt stol, na kome je jelo, vo!e i &ampanjac i odu. U to u(e JANKOVI$ s desna.) JANKOVI$: M a d a m e l a c o m t e s s e , stojim vam na dispoziciji! TEREZA (po(e mu u susret, on joj poljubi ruku): Pomislite, c h e r Antoine, ve'eras sam osjetila ne&to &to mi se nije nikad u "ivotu desilo. Dapa'e ni onda kad sam i&la na prvi ljubavni sastanak. JANKOVI$: Smije li se znati &ta je to? TEREZA: Jedva sam 'ekala da do(ete! Promislite: Tereza Ba!an 'eka nervozno i nestrpljivo svoga kavalira. JANKOVI$: Ponosan sam na taj triumf, grofice! TEREZA (poka"e na sofa): A s s e y e z - v o u s . (Sjede i pozove ga): Ovdje do mene. Uzmite ne&to. JANKOVI$: M e r c i . Nije mi do jela u ovaj 'as. TEREZA: Ne&to slatko? JANKOVI$ (primi je za zatiljak i poljubi). TEREZA (nakon dugog cjelova): To vam nisam dozvolila! (Zazvoni). JANKOVI$: Rekli ste mi nek uzmem ne&to slatko. Uzeo sam najsla(e. (Cigani u susjednoj sobi zasviraju jednu mad"arsku strasnu melodiju. LAKAJ u(e, otvori bocu &ampanjca, nato'i i iza(e). TEREZA (za'u(enom Jankovi!u): Dovela sam sobom mad"arske cigane, Antoine. Dovela sam ih za vas. Ciganska muzika dra"i nerve. Volite li me malko, Antoine? JANKOVI$: %ta ja znam, Thérèse! To jest, znam samo da bih uvijek htio biti kraj vas. TEREZA (digne 'a&u): Mora li mi to biti dosta? )ivila ljubav! JANKOVI$: Na&a ljubav! (Ispiju i on je poljubi). TEREZA: Jo& jednu. (Nato'i). JANKOVI$: Pazite... TEREZA: Reci mi ti. Onda mi se 'ini da sam ti bli"a. JANKOVI$ (digne 'a&u): Da mi bude& bli"e od mene samoga! TEREZA: I jo& bli"a! (Ispiju).

184

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 185: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: %ta je htio Kleefeld od tebe? TEREZA: Dosta politike! Glava me boli, poljubi me. JANKOVI$: Zar ja to ne mogu znati? TEREZA (zazvoni dvaput): Znat !e&, sve !e& znati, al ne ve'eras! (Privine se uza nj). Ve'eras nek pamet miruje, a srce nek igra! (U to se je polako pribli"io Jano& sviraju!i vijolinu do Jankovi!a, a njegovi su drugovi stali kraj vrata i prate ga.) Jano&, be&tijo ciganska! Ja'e, ja'e!... (Ona pjeva). JANKOVI$ (se odmahne diskretno od nje). TEREZA (pribli"i se k njemu strastvenije): P a s d e g e n e , m o n c o e u r ! Ciganin mo"e sve vidjeti! (Muzika prelazi u br"i tempo, a Tereza u divlji entuzijazam). Ho!e& li da zaple&em, Antoine? Da ple&em tebi! (Sko'i i zapo'ne mad"arski ples, u tempu koji raste do paroksizma. Me(utim papiga kri'i, a Tereza svaki 'as nuka Jano&a): Ja'e, be&tijo! - Ja'e, be&tijo ciganska! - (Jankovi! ima pune o'i krasne, divlje "ene. Napokon ples svr&i, papiga krije&ti, a ona se baci u naru'aj Jankovi!a i re'e Jano&u): Baci tu ti'urinu na balkon! (Jano& prestane svirati, a dohvati krletku i stavi je na balkon, vrati se opet, gdje je prije bio i preuzimlje sentimentalnu melodiju. Jankovi! je bio obujmio i Terezu, al kad vidi da je papiga izne&ena na balkon, digne glavu i pusti je.) TEREZA (Jano&u): Makni se! (Cigani odlaze sviraju!i kako su i do&li. Vani se gubi njihova svirka. Tereza obuhvati Jankovi!a i strastveno mu govori): Tvoja sam! Tvoja sam! Dr"i me! Uzmi me! JANKOVI$ (digne se naglo i po(e k vratima lijevo). Samo 'as! TEREZA: Kamo !e&... Antoine... JANKOVI$ (jo& uvijek pred vratima): Da pustim grofa unutra. (Otvori vrata iza kojih stoji grof ADAM BA$AN, sa glupim izrazom na licu od iznena(enja.)

Zastor.

185

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 186: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

%ETVRTI %IN Pozornica kao u I. 'inu.

(Kad se digne zastor: sjedi BELIZAR uz c l a v e c i n i preludira sad ovaj sad onaj savremeni motiv. Njegove su geste malko umorne, ovi prelazi s jednog motiva na drugi kao da su vi&e posljedica nervoze, nego li kakvog 'eznutljivog raspolo"enja. Najednom uleti JANKO sa nekakvim papirom u ruci). JANKO (izvan sebe): Milostivi gospodine, pa&kvil! Novi pa&kvil! BELIZAR (prekine sviranje i digne se): Proti koga? JANKO: Proti Kleefelda i Ba!ana! BELIZAR: Nije mogu!e! (Po'ne da 'ita). JANKO: Ve! su ih sve istrgali! Ovaj je za'udo ostao nevi(en, u Opati'koj ulici. Odlijepio sam ga polako. BELIZAR ('itaju!i nasmije se glasno): To je veselo... JANKO: %ta ka"e, &ta? BELIZAR ('ita naglas):

Zagrep'ani, dobri ljudi, stanite, 'ujte sada avantire mahnite! Kova' Magi! ima k!erku Maricu, du&om janje, a ljepotom caricu. Kud pogleda 'ar i milje prosipa, ali voli samo svoga Josipa. I uzalud svi gurmani ku&aju jarebicu tu da operu&aju. Svi se dugog nosa retiriraju u Maricu lijepu ve! ne diraju. Al ne tako dva obrsta zla!ana: Poznate li Kleefelda i Ba!ana? Oni &alju tajna pisma Marici, svoga srca mo!noj gospodarici: Kad ve'eras mjesec za(e za goru nek otvori svoju malu komoru. Poru'i im ona: makar cijelu no! 'ekat !u te, kad !e& k meni do!. #im je mjesec blijed za goru za&ao barun Kleefeld prvi izbu na&ao, malo zatim, gonjen slatkim nadama, i Ba!ana eto grofa Adama. I u 'asu kad su krevet pipali neki zlobnik svijetlo naglo pripali. I gle: nije u krevetu Marica, neg Babika - krmeljava starica...

186

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 187: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

(Za vrijeme 'itanja Belizar prasne u smijeh, a za njim komi'nim smijehom i Janko. Iznenada za'uje se ku!no zvonce). JANKO: Neko zvoni... (Izleti. Belizar 'ita pa&kvil dalje, ali ne na glas, kao da 'eka na Jankov povratak. Me(utim JANKO se vrati, ali samo da propusti malenog KAPUCINA, i onda iza(e zatvoriv&i vrata za sobom). KAPUCIN: Hvaljen Isus, mladi gospodine! BELIZAR: Na uvijek, o'e Jerolime. KAPUCIN (izvu'e iz svoje mantije kitu ru"a): Uvijek od iste ruke, mladi gospodine. BELIZAR: Kako se ne umori? KAPUCIN: Svakog dana: jednu Majci Bo"joj, a jednu vama. BELIZAR: Kao i ja, o'e Jerolime. Dukat Majci Bo"joj i dukat vama! (Polo"i na stol dva dukata). KAPUCIN: Bog !e vas blagosloviti i osloboditi va&ih du&mana, mladi gospodine. BELIZAR: Tko je dakle ta djevojka, o'e? Stotinu dukata Majci Bo"joj, a drugu stotinu vama za njezino ime... KAPUCIN: Tajna ispovijesti, gospodine kapetane. BELIZAR: Ho!ete mi re!i ako pogodim? KAPUCIN: Bi li vi odali tajnu zapovijed u va&oj slu"bi? To bi bio c r i m e n l a e s e m a j e s t a t i s - je li? Ali ne izdaje se samo kralj i 'ovjek, nego Bog i du&a. Zadovoljite se danas sa onim &to vam govori ovo cvije!e. Ono dolazi od srca. BELIZAR (miluje one ru"e): Pravo govorite, o'e Jerolime. Pozdravite mi milosrdnu neznanku... KAPUCIN: Ne znate, kad !e do!i velemo"ni gospodin? BELIZAR: On je negdje i 'eka na vijesti iz sabora. Danas je tamo znamenit dan. Past !e predlog da se pobiju svi vrapci u kraljevini. KAPUCIN: Vrapci? Kome su oni &ta skrivili? BELIZAR: Bog bi ga znao, dragi o'e! Ja se ne razumijem u veliku politiku. Al bolje da ubijaju vrapce, nego ljude... JANKO (uleti): Ovaj su 'as donesena ova dva pisma za va&u milost. (Belizar uzme pisma i gleda natpise). KAPUCIN: Eh, pa Bog s vama, mladi gospodine. Ja !u pri'ekati dolje pred vratima na velemo"nog gospodina. (Ode). BELIZAR (otvori jedno pismo i po'ne da 'ita). JANKO (poka"e na ono drugo pismo, koje le"i na stolu). Dolje 'eka 'ovjek na odgovor... BELIZAR (digne 'askom o'i na Janka): %ta? (Pa opet nastavi 'itanjem). JANKO: Pismo od baronese Amelije. (Kad Belizar ne odgovori): #eka 'ovjek na odgovor! BELIZAR (plane, bijesno): Nema odgovora! Idi! (Janko za'u(en ode. Belizar dovr&i 'itanje, a me(utim se vidi kako u njemu raste uzbu(enje.) Drskost! Infamna drskost! (Kru"i po sobi, onda naglo zazvoni). JANKO (uleti, o'ekuje zapovijed bez rije'i). BELIZAR (bijesno): Dolamu, sablju, kalpak... JANKO: Va&a milost ide van? BELIZAR: Hitro! )uri se! JANKO: Va&a milost ne smije iz ku!e. Va&a je milost bolesna...

187

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 188: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BELIZAR (uvijek bijesan): Ja nisam bolestan! JANKO: Va&e su stvari zatvorene, ja nemam klju'a. BELIZAR: Razlupaj bravu, 'uje& li! (Sav van sebe): Ja moram van! JANKOVI$ (u(e i sav za'u(en radi toga prizora): Belizare, &ta je? BELIZAR: Do&li ste u dobar 'as! Ja idem s mjesta pukovniku Kleefeldu. Tra"im svoje stvari! (Janko iza(e). JANKOVI$: Al ti si poludio! BELIZAR: Meni je svega dosta! (Uzme malo prije 'itano pismo): #itajte! #itajte ovu infamiju. JANKOVI$ (uzme pismo): %ta je? Od koga? BELIZAR: Od onog ciganina... JANKOVI$ (pro'ita potpis): Lajtnant %andor Szabo! %ta ho!e %andor Szabo? BELIZAR: %ta ho!e? #itajte! Svemu ste vi krivi, &to me silite na ovu komediju. Ja ne!u da budem bolestan! JANKOVI$ ('ita): "Kapetane, sramota je da se jedan oficir otimlje sudu, radi djela, koje bi se moralo zvati vite&ko. Jo& je ve!a sramota sakrivati se iza "enske suknje, kao &to vi 'inite. Davno bi vi bili osu(eni da nema lijepe Ba!anke, koja je meni uskratila svoju milost radi vas. Za ovo znadu svi kraji&ki oficiri i preziru vas kao &to vas prezirem i ja - %andor Szabo". To je podlost! BELIZAR: Jest. I ja toga ne!u vi&e podnositi. S t a n t e p e d e idem k barunu Kleefeldu i re!i !u mu: nek me stavi pred sud! JANKOVI$: Ti si poludio, prijatelju! BELIZAR (vrlo uzbu(en): %andor Szabo ima pravo! Ja sam kukavica. Na vite&kom megdanu ubio sam protivnika, pa moram snositi i posljedice. Velemo"ni, ja sam hrvatski plemi!. Pustite me k Kleefeldu! Makar glavu izgubio, ja ho!u pred sud! JANKOVI$: Belizare, ja znam da si uvrije(en i uzbu(en. I opra&tam ti, &to zaboravlja& koliko te volim i koliko za te strepim. Al ja ne dam, da postane& "rtvom podlih intriga i gramzljivosti tu(inskih mogu!nika. Za&to misli&, da sam se ja bacio u sve te spletke i visim izme(u Kleefelda i Ba!anke i letim simo tamo kao na ljulja'ki? BELIZAR (malko bla"e): Ja sam sit te igre, velemo"ni prijatelju! JANKOVI$: Jer si slijep. Zar ne zna& za opasnost, koja ti prijeti? BELIZAR: Znam. Neka. Neka mi sude. Bolje i to, nego - JANKOVI$: %ta nego? Zar ti nema& za koga "ivjeti? Ili ho!e& "ivjeti da postane& Kleefeldov zet i ovdje udomi& krvnog neprijatelja na&e zemlje i na&ih pravica? Ili mo"da da se srodi& sa lijepom i lakoumnom Ba!ankom, kojoj !e& biti pustim sredstvom za njezine intrige, a mo"da i cilj njezine lakoumnosti i pohote? Svako od njih stavlja te pred alternativu: ili da im uzme& djevojku ili da bude& fiziliran. BELIZAR: Radije nek me fiziliraju. Tu le"i pismo baronese Amelije i htjela je odgovor; poru'io sam da nema odgovora. JANKOVI$: Zlo, zlo si u'inio, m o n c h e r ! Ti zaboravlja& na sve ono &to si mi obe!ao. Jesi li ti moj Belizar? Moj u'enik? Zar nisi ti onaj koji !e nastaviti onaj put, &to sam ga ja otvorio? Put do oslobo(enja, put do izvr&enja? Jesi li ti Hrvat? Da se dade& fizilirati kao oni vrapci, kojima je danas sabor zapjevao svoj "de profundis?" Al nisu Hrvati vrapci da ih se strijelja onako kad kome pane na pamet... A onda, tvoja djevojka? Kojoj si 'ast obranio, al ujedno i srce ranio? (Stavi mu ruke na ramena): Pogledaj me dobro, Belizare! Ima& li pouzdanja u me? (Belizar ne odgovara). Mo"e& li pomisliti da jedan Antun Jankovi!, koji nema nikoga na svijetu neg ovo malo drage i svete hrvatske

188

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 189: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

zemlje, koja mu je majka i ljubovca, mo"e i&ta poduzeti, &to ne bi imalo jedan veliki i uzvi&eni, narodni i 'ovje'anski cilj? Reci, vjeruje& li mi? BELIZAR (potpuno razmek&an): Oprostite... JANKOVI$: Ja ne opra&tam ni&ta. Samo pitam: vjeruje& li mi? BELIZAR: Vjerujem vam. JANKOVI$: Onda: ti si bolestan! BELIZAR: Eh pa jesam, bolestan sam, ako nisam lud! JANKOVI$: )ivio! (U(e BENJAMIN). BENJAMIN: Va&a milosti... JANKOVI$: %ta je opet, Benjamin? BENJAMIN: Ovaj 'as sam slu&ao razgovor Kleefelda i njegove "ene. Upravo je baronesa Amélie dobila poruku gospodina Paki!a, koji nije htio dati odgovor na njezino pismo... JANKOVI$ (Belizaru): Sad !e& 'uti. (Benjaminu): No, dalje? BENJAMIN: Mati i k!i su plakale, a Kleefeld je bjesnio. Onda su se ljuto posvadili. Kleefeldovica je predbacivala mu"u, da je slabi!, on je govorio da !e dati strijeljati kapetana, a k!erka je vikala da njoj ne treba mrtvi kapetan, nego "ivi. JANKOVI$ (Belizaru): Amélie je najpametnija! (Benjaminu): Pa kako je svr&ilo? BENJAMIN: Bit !e zlo, va&a milosti. JANKOVI$: Kako? BENJAMIN: Kleefeld je obe!ao "eni, da !e dati aretirati gospodina Belizara, pa ako se va&a milost ne odlu'i na "enidbu... JANKOVI$: Znam, znam, a &ta je rekao, kad !e ga aretirati? BENJAMIN: Barunica je rekla: S t a n t e p e d e , Amélie je plakala, da je gospodin Belizar bolestan, a pukovnik je govorio, kako ima i sutra vremena. Ja sam se me(utim izvukao iz svog skrovi&ta i sad sam ovdje. JANKOVI$: Hvala ti, Benjamin. To je sve vrlo va"no. (Benjamin ode). Dakle ti !e& sutra u zoru na moje dobro. Tamo !e& imati svoje 'uvare i niko ne!e k tebi dolaziti. A ja !u ovdje raditi. Me(utim baronesi !u ja odgovoriti mjesto tebe. Il radije, po!i !u tamo da joj saop!im, kako je dezolatno tvoje stanje. A i Szabo !e dobiti odgovor kakav zaslu"uje. Jo& danas !e& ovdje vidjeti Ru"icu. BELIZAR: Ru"icu? JANKOVI$: Samo nju. A sad idi - zatvori se u svoju sobu i ne izlazi, dok te ne zovnem. Siromah pater Hieronimus, 'eka me bogzna od kada... (Belizar ode kroz tapetna vrata, a Jankovi! zvoni). JANKO (u(e). JANKOVI$: Nek u(e otac Jerolim. KAPUCIN (u(e): Hvaljen Isus, m a g n i f i c e d o m i n e ! JANKOVI$: Vi, o'e? %ta "elite? KAPUCIN: Molio bih vas za nekoliko rije'i. JANKOVI$: Sjedite. %ta je dakle? KAPUCIN: Pogledajte, magnifice! (Izvadi ispod mantije jednu &atulu). Pogledajte ovaj nakit. JANKOVI$ (uzme &atulu, otvori poklopac i pogleda u 'udu redovnika): Odakle vam ovaj nakit, o'e? KAPUCIN: Dragocjen je vrlo, je li? Sami dijamanti! Ja se u to ne razumijem. JANKOVI$: Prekrasno! Vanredno! Ali...

189

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 190: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

KAPUCIN: Re!i !u vam. Neka plemenita gospo(a u velikoj je neprilici. Treba joj novaca. Zamolila me da ga ponudim nekome tko bi ga mogao kupiti. Mo"ebiti - re'e - velemo"nom Jankovi!u. Dala bi ga jeftino. JANKOVI$: Kako je ime toj gospoji? KAPUCIN (slegne ramenima). JANKOVI$ (se digne, otvori jedan sekretar, slavi &atulu unutra, a izvadi kesu novaca i stavi je na stol pred fratra): Toliko vrijedi! KAPUCIN (uzme kesu i stavi je u d"ep od ogrlice). Hvala vam, magnifice. (Digne se). U'inili ste dobro djelo! (Po(e prema vratima). JANKOVI$: Ne, ne na glavni izlaz. Do(ite sa mnom. Ispratit !u vas. (Iza(u kroz tapetna vrata. Jankovi! je ostavio sekretar otvoren. Kratka pauza. Na zidnoj rokoko uri otkucava pet sati, a odmah zatim zasvira u uri automatska muzika neku savremenu melodiju. I jo& nije prestala ta svirka, kad u(e JANKO i nosi dvije velike girandole sa goru!im svije!ama. Stavi ih na dva razna mjesta i onda stane pred otvorena vrata i re'e nekome vani sa komi'nom gestom i slavenskim naglaskom). JANKO: S ' i l v o u s p l a i t , c h è r e M a d a m e Babika! (Svirka prestane). BABIKA (u(e plaho, a Janko iza(e i zatvori vrata za sobom). BABIKA (ostane za 'as, zgurena, "mirkava, na mjestu. Ogleda se po sobi, izvadi iz d"epa malu drvenu burmuticu i za&mr'e, ali pri tom pazi da je tko ne bi iznenadio. Onda do(e do otvorenog sekretera, zaviri unutra i kad vidi u pretincima naslagane kesice novaca, prestra&i se i prekri"i, odmaknuv se naglo za par koraka): I ne uvedi nas u napast... JANKOVI$ (naglo otvori tapetna vrata, da se Babiki pri'ini kao da je isko'io iz zida). BABIKA (prestra&ena): Jesus Marija! (Padne na jedan stolac). JANKOVI$: Ti si to, djevice Babiko! %ta si se prestra&ila! BABIKA: Bo"e prosti, milostivi gospodine, vi kao ne'astivi prolazite kroza zid... JANKOVI$: Dakle napokon si i ti izgubila svoje djevi'anstvo, Babika! BABIKA (se zlobno-zadovoljno smijucka): He! he! he! JANKOVI$: #itav Zagreb pri'a da su ti ga otela dva kavalira na jedanput! BABIKA (se zlobno-zadovoljno smijucka): He! he! he! JANKOVI$ (po(e do jedne karafe likera): Bi l' ti gucnula malo vra"je vodice? BABIKA (k. g.): Zna vrag &ta je dobro! JANKOVI$ (napuni 'a&icu &artreze): Ovu su popi izmislili. BABIKA: Pop i vrag iz iste su &kole, va&a milosti! (Pijucne). JANKOVI$: Pazi da ne svr&i& na loma'i ko Gri'ka Vje&tica... Al gdje su tvoji? Ja sam i po njih poru'io. BABIKA: Sad !e do!i, va&a milosti! Navratili se 'askom kod Sv. Marka. Da ih se navijesti, nek je poslije sve gotovo. JANKOVI$: A dobro si mi osramotila onu gospodu! Ba& ti hvala, Babika! Sad po(i tamo do onog ormari!a i izaberi za se jednu kesicu. U zelenim su dukati, a u crvenim srebrnjaci. BABIKA (se digne i velikim respektom pri(e k sekreteru, virka u pretince i izvu'e crvenu kesicu): Za Babiku su i &kude dobre! (Br"e bolje turi novac u svoj d"ep). JANKOVI$: A &ta !e tebi toliki novci, Babika? Pa ti nema& nikoga kome da ih ostavi&?... BABIKA: Imam, va&a milosti. Imam... (Pro&ap!e, skoro stidno): Unu'e... Niko i ne zna, da sam nekad imala mu"a. Dvije nedjelje smo "ivjeli zajedno, a onda odveli ga u rat i vi&e se nije vratio. Od njega mi je ostala k!erka, koju mi ovako nekakav be'ki oficir zaveo, kao &to su ona dva htjela

190

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 191: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

Maricu. Umrla je od sramote i ostavila mi unu'e, va&a milosti. %esnaest mu je godina, &egrt je u Samoboru... JANKOVI$ (po(e do sekretera i uzme jednu zelenu kesicu): Eh, onda, Babika, ovo od mene za tvog unuka! Kad bude htio da postane majstor, da se uredi... BABIKA (po'e da cjeliva ruke Jankovi!u): Va&a milosti, va&a milosti... (U to u(u JURATOVI$ i MARICA). JANKOVI$: Gdje ste djeco? Hitro. O'ekujem goste... JURATOVI$: Nek nam oprosti va&a milost, al "upnik nas je zadr"ao... Govorio nam je radi onog pa&kvila, da se 'uvamo... JANKOVI$: Juratovi!u, vi ste po&ten i spretan mladi!. Vidjeli ste svijeta, hrabri ste i razboriti. Ja vas trebam. Sjedite 'askom. (Babiki): Babika, pri'ekaj tamo pred vratima. (Babika iza(e). Marice, vi morate iz Zagreba, Ve'eras !ete s mojim kolima na selo, k jednoj mojoj tetki, gdje !ete ostati sve do vjen'anja. MARICA (bri&e suze): Bo"e, &ta !e biti iz nas! JANKOVI$: Ne bojte se. Al ovdje ne smijete ostati. Kleefeld i Ba!an ne!e mirovati. Osvetit !e se. Ja sam se tako i s va&im ocem dogovorio. A vi, Juratovi!u, vi !ete jo& no!as na put. JURATOVI$: Kamo god "elite, milostivi gospodine. JANKOVI$: Pratit !ete tamo neku mladu plemkinju, od koje !ete saznati sve potankosti i cilj va&ega puta. Ona !e imati uza se sve &ta vam je potrebno... MARICA (plaho): Koja je to mlada plemkinja? JANKOVI$ (pogleda ju i nasmije se): Ta niste valjda ljubomorni, Marice! MARICA (se zastidi i pogleda zaru'nika, koji ju pogleda smije&e!i se): Ne, ne... nisam - to jest... JANKOVI$: To jest... jeste. (Smijeh). Al ne bojte se. Ja vam jam'im za nju. (Juratovi!u): No!as, dakle, oko pono!i 'ekat !ete s kolima kraj Sv. )avera. Tamo !e vam Benjamin dovesti onu djevojku, a onda nek vas jutro na(e daleko iza granice Hrvatske... JURATOVI$: Razumio sam. JANKOVI$: A sad po(ite ku!i, zatvorite dobro vrata i nikome ni rije'i. JANKO: Va&a milosti, do&la su gospoda barun Sermage i grof Or&i!. JANKOVI$: Samo 'as. Djeco, ovuda, pa kroz ba&tu. (Juratovi! i Marica iza(u kroz tapetna vrata. Jankovi! slugi): Reci Babiki da su ovi oti&li, a gospodu pusti ovamo! (Janko ode, a poslije malo u(u barun TROILO i grof KRSTO OR%I$). JANKOVI$: Dobro do&li, c h è r e s a m i s ! Iz sabora! OR%I$: Ne, mi smo prijatelji vrabaca! TROILO: Mi dolazimo iz Kurilovca! OR%I$: Ti nisi odr"ao rije'i! TROILO: Ovo je ve! drugi put. JANKOVI$: Bolje da nisam. TROILO: Ne rugaj se, Antoine! Svi dr"e da si krenuo vjerom. Branio sam te koliko sam mogao. JANKOVI$: Nisi trebao. Ja sam... OR%I$ ("e&!e): Jutrom pravio planove sa Kleefeldom, a na ve'er milovao papigu lijepe Tereze. Ja to ne razumijem!... JANKOVI$: To nije nikakva zagonetka. Ja zalazim u svako dru&tvo, da se zabavljam. TROILO: I ni&ta vi&e?

191

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 192: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

OR%I$: Ti ide& kao pelivan po u"etu. JANKOVI$: J u s t e m i l i e u ! Al dok ste vi kraj masne pe'enke i punih 'a&a deklamirali o pravima kraljevine, ja sam raskopao lagum, koji nas je sve imao dignuti u zrak. OR%I$ (grubo): )alibo"e ne razumijem? JANKO (u(e): Neki 'ovjek "eli "urno govoriti s va&om milosti. JANKOVI$: %ta ho!e? JANKO: Nosi jedno pismo. JANKOVI$: Za&to ti ga ne preda? JANKO: Veli na vlastite ruke. JANKOVI$: Nek u(e. Oprostite, gospodo. (Po(e k vratima. Odmah u(e KOMORNIK grofice Ba!an, odjeven u crnu kadifu). KOMORNIK (nakloni se duboko): #ast mi je predati va&em gospodstvu ovo pismo. JANKOVI$ (uzme pismo): Tko ste vi? KOMORNIK: Komornik presvijetle grofice Ba!an! I 'ekam na odgovor. (Or&i! se i Troilo zna'ajno pogledaju). JANKOVI$ (otvori pismo i pro'ita ga hitro. Onda re'e): M o n a m i , recite milostivoj grofici, da nemam kada da je pohodim! (Pri tom rastrga pismo na sitne komadi!e i baci ga u kamin. Komornik se nakloni i ode). OR%I$: Je li to taj tvoj raskopani lagum? JANKOVI$: Drago mi je da ste bili prisutni! Al me(utim: mad"arica Tereza pomirila se s Nijemcem Kleefeldom! TROILO (naglo): Kada? OR%I$ (naglo): Nije mogu!e? JANKOVI$: Jest. OR%I$: Pod kakvu cijenu? JANKOVI$: Za na&e glave. Svakomu pol. TROILO: To je izdajstvo! JANKOVI$: %ta se "esti&, prijatelju? Oni rade za sebe, a mi za sebe. Vidjet !emo 'ija je pamet bolja. Al ja sam bacio sjeme mr"nje me(u njih. Jeste li 'itali pa&kvil o no!noj pustolovini ove gospode? OR%I$: Ti? Ti si? JANKOVI$: Je li bolje da nisam i&ao u Kurilovac? Al vidjet !ete sutra! Sutra dolazi na red "vrap'ji sabor"... Predlog za pokolj vrabaca cilja na istrebljenje svih parasita i nametnika... JANKO (u(e): Va&a milosti opet je tu onaj 'ovjek od maloprije. Sa drugim pismom. JANKOVI$ (Troilu i Or&i!u, koji se 'ude): Tvrda je Ba!anka! (Janku): Nek u(e! (Janko iza(e). KOMORNIK (u(e i preda pismo Jankovi!u): Presvijetla grofica moli odgovor od va&e milosti. Usmeno ili pismeno - svejedno. JANKOVI$ (otvori pismo, pro'ita ga, turi ga u d"ep, nasmije&i se malko): Prijatelju, recite grofici, da se ne mogu maknuti iz svog stana! Zbogom! (Komornik nakloniv&i se duboko, ode). OR%I$: Okladio bih se, da !e sad amo do!i! TROILO: U stan jednog ne"enje? OR%I$: I u vra"ju ku!u, ako ustreba! JANKOVI$: Ja joj to ne "elim! A &ta veli& da Adam Ba!an predsjeda saboru?

192

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 193: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

OR%I$: Kakav sabor, takav i predsjednik! Zato i nije niko od nas i&ao u sabor. TROILO: Ne'uveno! Kad je banski namjesnik bolestan, red je zagreba'kog biskupa da ga zastupa. JANKOVI$: Bolje da je tako. #im oni ve!a bezakonja prave, tim bolje za Hrvatsku. Samo nasilje i nepravda mogu osvijestiti Hrvate. OR%I$ (digne se i udari sna"no rukom Jankovi!a po ramenu): Troilo, ipak je on na&! A mi smo sumnjali o njemu! TROILO: Ja nisam nikad. Samo se srdim, &to je uvijek tako misterijozan i mora& ga odgonetati kao kabalu. JANKOVI$: Tko mnogo govori... Al dajte mi ruku obadva. S o y o n s a m i s ! I ne brinite se za me. Dr"ite me slobodno za pustolova, za kabalistu, za satana, ako ho!ete, ali nipo&to za magarca. JANKO (u(e naglo): Va&a milosti, grofica Ba!an ho!e svakako da u(e k vama. Uzrujana je vrlo i veli: ona mora odmah govoriti s va&om milosti. JANKOVI$ (Janku): #ekaj. (Troilu i Or&i!u): Po(ite gore i 'ekajte me. Zaigrajte partiju piketa. (Odvede ih do tapetnih vrata i izgura ih napolje). OR%I$ (odlaze!i): Pazi da ti mad"arska ma'ka ne iskopa o'i! (Or&i! i Troilo odu). JANKOVI$ (Janku): Pusti groficu unutra, a onda po(i gore, izvadi gospodi karte i daj im ne&to da piju. (Janko ode, a on po(e u susret TEREZI, koja upane naglo na vrata). TEREZA (vanredno uzrujana, skoro bijesna): Barem da si kavalir, kad ne zna& biti ljubavnik! Zar te moram na koljenima moliti?... JANKOVI$ (hladan i ozbiljan, poka"e na naslonja'): Molim. TEREZA (uhvati jednu knjigu sa stola i baci je svom snagom na zemlju): Antoine! (I sru&i se u naslonja'). JANKOVI$ (ju pogleda u 'udu, digne knjigu i stavi je opet na stol): C h è r e c o m t e s s e , vi ste malko uzrujani. Smijem li vam ponuditi 'a&u limonade? TEREZA (di&e naglo, a onda kad on izre'e zadnju rije', kao da moli): %ta sam ti u'inila, Antoine, &ta sam ti u'inila? JANKOVI$ (omjeri ju od glave do pete porugljivim okom): Ja vam se divim, c o m t e s s e ! %teta, &to niste izabrali drugo zvanje. TEREZA: Ne razumijem... JANKOVI$: Postali bi zacijelo velikom glumicom. TEREZA (i ona ironi'no): Kako sam sretna &to to nisam! JANKOVI$: Za&to? TEREZA: Imala bi u vama nenatkriljivog rivala! JANKOVI$: Al zapravo, draga prijateljice, &to vas je tako "urno dovelo k meni? TEREZA (digne se, triumfalno): Da vam javim, da !e kapetan Paki! jo& ove no!i biti otpra!en u Kufstein. JANKOVI$: Kapetan Paki! ima u ruci bansko pismo, kojim se odga(a njegov proces na 'itavu godinu. TEREZA: Al ja imam bansko pismo, koje nare(uje da se kapetan Paki! odmah zatvori u kuf&teinsku tvr(avu. (Izvadi papir iz njedara). #itajte! JANKOVI$: Al on je bolestan! Te&ko bolestan! TEREZA: #itajte. Bansko pismo veli: bio zdrav ili bolestan...

193

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 194: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: On nije u Zagrebu! TEREZA: Bit !e progla&en dezerterom. JANKOVI$: Vi ste na sve mislili. Ali i ja. TEREZA: Kako to? JANKOVI$ (aludiraju!i na njezin predlog u 3. 'inu): Belizar se sada nalazi na la(i, koja ga nosi put Venecije. TEREZA (prenera"ena): Tako! JANKOVI$: Daleko od intriga va&ih i Kleefeldovih! TEREZA (bijesna): Zaplijenit !e mu se imanja. JANKOVI$ (ode do sekretara i izvadi neke papire, pa ih stavi pred Ba!anku): #itajte. TEREZA: %ta je to? JANKOVI$: Kupoprodajna pogodba. Paki!eva sam imanja kupio ja. TEREZA (se zagleda u nj, uzbu(ena, izgleda kao da !e sad planuti, a onda iznenada primi ga oko vrata): Antoine, j e v o u s a i m e ! J e v o u s a i m e ! Antoine! JANKOVI$: Ja vam ne vjerujem. TEREZA: Antoine, za&to ste takvi? %ta sam vam u'inila? Za&to me vrije(ate?... Mjesto da se opravdate... JANKOVI$: Ja da se opravdam? TEREZA (lupi srdito nogom): Ja ho!u opravdanje! JANKOVI$: Pa dobro. Izvolite. (Sjednu). Vi znate vrlo dobro &ta ste mi sve bili. U'inili ste me svojim robom i uz vas sam zaboravio na 'itav svijet oko sebe. U jednu rije': poludio sam za vama. Vama sam htio "rtvovati budu!nost mladi!a, koga volim kao ro(enog sina, pa za vas sam htio postati oru"je va&e politike - a vi, vi, lijepa prijateljice, vi ste se preko moje glave naga(ali sa svojim krvnim neprijateljem Kleefeldom, a "rtva da budem ja. TEREZA: To je bio samo 'as slabo!e, Antoine - i ja ga "alim od sveg srca. Al ipak nije ni&ta, vjeruj mi. Sve je pro&lo, sve... JANKOVI$: Al ne va&om zaslugom. TEREZA: Moj se je mu" ljuto zavadio sa Kleefeldom. Ne znam kako za&to, al to je sre!a za me, za nas. (Po'ne otkucavati &est sati). Antoine, oprosti. (Sa suzama u o'ima). Budi dobar! (Klekne preda nj). Uzmi me... (U ovaj 'as po'ne u uri svirka. Terezija se trgne, digne i bijesno se izdere na Jankovi!a): Ustavi tu prokletu muziku! JANKOVI$ (po(e do ure, takne jedan &araf na njoj i svirka prestane): Na va&u zapovijed! Ja va&u papigu nisam u&utkavao... TEREZA (klone u naslonja'): Rugaj se, rugaj se. Ima& pravo. Al ja !u ti sve ispovjediti. Sto puta sam hinila ljubav radi prolazne strasti, iz hira, rad politi'ke koristi. Al moje srce nije bilo pri tom neg usijana "eljezna kugla, koja se brzo ohladi. I tvoga sam Belizara htjela privu!i, ali... JANKOVI$ (upadne joj u rije'): Ali ja sam bio unosniji politi'ki dobitak. TEREZA: Ne, ne, Antoine. Ti si bio prvi 'ovjek, koga sam od srca zavolila. JANKOVI$ (ostane hladan i nepomi'an promatraju!i je, a onda): Kad vas tako gledam i slu&am, skoro da vam vjerujem. Jest, vi me mo"da i ljubite... I ja bih vas htio ljubiti, al ja vas se bojim, jer vam je um za "enu preo&tar. Takav um izjeda srce. Vjerujem vam, ali tko mi jam'i da ne!e to &to osje!ate za me, sutra prestati? TEREZA: Ja. JANKOVI$: Va&e je ime "strast" - a strast nema svoje volje.

194

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 195: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TEREZA (sko'i i divlje prama njemu): %ta tra"i& dakle od mene? %ta tra"i&? JANKOVI$: Jamstvo, grofice. TEREZA: Ljubav je najve!e jamstvo. JANKOVI$ (osmijehne se): Ljubav? Vi ste toliko puta ljubili i mo"da svakom isto govorili &to i meni. Jamstvo je ne&to realno, i ja "elim biti osiguran po vama proti vama. (Odlu'no): Thérèse, ja tra"im potpunu pokornost. Pokornost bez prigovora. Da imam pravo ubiti vas, ako sla"ete... TEREZA (u uzbu(enosti): Antoine! Antoine!... (Ho!e da mu se baci oko vrata, al u to u(e JANKO). JANKO (naglo): Va&a milosti, barun Kleefeld! TEREZA: Kleefeld? On me ne smije ovdje vidjeti. Gdje da se zaklonim? JANKOVI$ (Janku): Odvedi gospo(u groficu gore... Ne, ne... ovdje, u modru sobu, a ja !u sâm po!i u susret barunu. JANKO (otvori tapetna vrata, pusti iza!i Ba!anku, a on za njom). JANKOVI$ (iza(e kroz glavni ulaz u susret KLEEFELDU i dovede ga): Koja 'ast, c h e r c o l o n e l ? KLEEFELD (grub u gesti i tonu): Ovaj 'as je do&la &tafeta iz Jastrebarskog. Banski namjesnik je umro. JANKOVI$ (osupnut): Erdödy je umro! KLEEFELD: Al nisam do&ao za to da vam javim tu vijest. Ova smrt zna'i za mene vi&e no &to vi mislite! JANKOVI$ (opet na visini): Govori se, da !ete mu vi, c h e r c o l o n e l , biti nasljednikom. KLEEFELD (rasjapi se): Vi mi se rugate, gospodine Jankovi!u! Kao da Karlo Ba!an nije ban i kao da Tereza Ba!an ne mo"e kod njega sve &ta ho!e! A ona ho!e da njezin mu" postane lokumtenens. JANKOVI$: Nema sumnje, da su Ba!ani danas kod dvora p e r s o n a e g r a t a e . KLEEFELD: Meni je to svejedno. Ja sam ovdje za ne&to drugo. Ho!u da vas zapitam: kad !e biti Paki!evo vjen'anje sa mojom k!erkom? JANKOVI$: Kad Paki! ozdravi. KLEEFELD: Ja dulje ne 'ekam. JANKOVI$: Ta ne!ete bolesna 'ovjeka voditi pred oltar? KLEEFELD: Mnogi se "ene i na smrtnoj postelji. Moja ga k!erka voli, pa joj je svejedno... JANKOVI$: Al meni nije svejedno. Belizar nije du&evno zdrav. KLEEFELD: Al jo& uvijek toliko zdrav, da uzme ne!akinju grofice Ba!an. JANKOVI$ (se od srca nasmije): Ah, t r è s b i e n ! T r è s b i e n ! KLEEFELD: Gospodine, vi ste mahnit obo"avatelj moje neprijateljice Ba!anke, vi samo zbijate od mene &alu. Mislite, da ne znam, kako ste dvorskom savjetniku Kolleru preporu'ili Adama Ba!ana za Erdödy-eva nasljednika? JANKOVI$: Jesam. Jer imaju!i u rukama njegovu "enu, ja sam onda lokumtenens u Hrvatskoj. Al s vama je te&ko govoriti, c h e r c o l o n e l ! Samo ja nerado tro&im rije'i, a najdosadnije mi je tuma'iti sve moje 'ine. Moralo bi vam napokon biti dosta to, &to sam vas upozorio da je grof Ba!an javio u Be', kako vi &pekulirate sa blagajnom kraji&ke regimente. A da ja nisam taj "mahniti obo"avatelj" grofice Tereze, bi li to ikad doznali? KLEEFELD: Al do vraga! Ja vas zbilja ne razumijem! JANKOVI$ (srdito): I opet! Al kona'no: ja vas pozivljem na maskaradu, koju !u prirediti 15. prosinca. Dakle za mjesec dana.

195

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 196: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

KLEEFELD: Oprostite. Ja nisam prijatelj maskarada. JANKOVI$: Al zato igrate zakrabuljenog ljubavnika... kao &to se je to danas 'italo po zidovima gradskih ku!a. KLEEFELD (prekine ga): Pardon... JANKOVI$: Ne "estite se, c h e r c o l o n e l . To je, na koncu konca va&a stvar. Ja !u na maskaradu pozvati sve stranke. KLEEFELD: Do!i !e i lijepa Tereza? JANKOVI$: Dakako. Sa Eufrozinom Fejervary, svojom ne!akinjom. U nadi da !e se te ve'eri obaviti sve'ane zaruke njezine ne!akinje sa Belizarom. A mi !emo iznenada na njezine o'i zaru'iti Belizara sa va&om Amélie. KLEEFELD: Ne, ne, c h e r c h e v a l i e r . Ja se vi&e ne dam varati. Va&a je ku!a opkoljena stra"om, i ako mi dragovoljno ne predate Belizara, prisiljen sam da naredim nek se va&a ku!a pretra"i. (Ode do vrata, dade znak i u(e jedan OFICIR sa dva vojnika). JANKOVI$ (bijesan Kleefeldu): Kako se usu(ujete... KLEEFELD: )elite li vidjeti nalog? JANKOVI$: Al vi ne!ete pretra"ivati moje ku!e! Ja to ne dam. KLEEFELD: A vi mi predajte kapetana Paki!a. JANKOVI$: Pa dobro. Kad "elite da bude u arestu? KLEEFELD: Odmah! Odmah! JANKOVI$: Dajte mi samo uru vremena. KLEEFELD: Da opet izmislite kakvu intrigu? JANKOVI$: Ne, ne, p a r o l e d ' h o n n e u r . Do jednu uru bit !e kapetan Paki! u arestu. (Poka"e na oficira). Neka gospodin oficir pri'eka dolje sa stra"om... KLEEFELD: C ' e s t b i e n , nek bude tako. (Oficiru): Vi !ete kapetane, pri'ekati dok vam gospodin Jankovi! izru'i kapetana Paki!a. Kad kapetan bude u arestu podnijet !ete mi raport. (Oficir sa stra"om ode). A kad bude va&a zabava, onda !u ga pustiti, da se tamo proglase njegove zaruke sa mojom k!erkom. JANKOVI$: Vi me ucjenjujete. Al nek vam bude. Odlazite? KLEEFELD: )uri mi se. Moram objaviti smrt lokumentenensa. Vi ste dosad jedini, koji to znate. JANKOVI$: Hvala &to ste mi dali tu prednost. (Kleefeld ode, Jankovi! po(e u modru sobu i vrati se domalo sa BA$ANKOM). TEREZA: Dakle? %ta je htio? JANKOVI$: Doveo je stra"u da aretira Belizara. TEREZA: A on je na putu... JANKOVI$: Belizar ide u arest. TEREZA: Kleefeld je poludio! JANKOVI$: %ta poludio? Pobjesnio... Bijesan je na te, na me, na dragoga Boga! TEREZA: P a u v r e b o n D i e u ! %ta mu je taj u'inio? JANKOVI$: Pozvao je k sebi na istinu grofa Ljudevita Erdödy-a! TEREZA: %ta?

196

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 197: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: Lokumtenens je mrtav. Ovaj 'as je do&la &tafeta iz... TEREZA (prekine ga radosna): Antoine! Erdödy umro? JANKOVI$: Umro. TEREZA: Sad je na& 'as, Antoine! (Zagrli ga mahnito). To ti je za dobru vijest! (Poljubi ga jo& jednom). A ovo za ljubav! (Naglo): Ali &ta ja sada ovdje radim... Bje"im... Slu"ba me zove! Kuriri moraju na put... A u r e v o i r , m o n c h e r f o u ! (Izleti van ne okrenuv&i se). JANKOVI$ (ostane nepomi'an, gleda za njom, nasmije&i se, a u to u(e JANKO): Je su li oti&li vojnici? JANKO: Jesu, va&a milosti. Ostao je samo oficir. JANKOVI$: Odvedi ga u sobu gospodinu Belizaru. Ja !u odmah do!i tamo. Je li jo& tko do&ao? JANKO: Jest, va&a milosti. Tu su gospoda %krlec, barun Maleni!, grof Pata'i!, Ku&evi! i jo& dva tri. Odveo sam ih gore, pa neki igraju, a neki gledaju... JANKOVI$: Tko god do(e, pusti ga gore. Jo& !e do!i i barunica Sermage, uvedi je ovdje, i javi mi da je do&la. JANKO: Razumio sam va&a milosti. (Jankovi! ode kroz tapetna vrata). JANKO (po(e do likera i nato'i 'a&icu): M u s i e Janko - a l a v o t r e ! (Ispije. Ho!e da nato'i jo& jednu, a u to zazvoni izvana zvono. On odlo"i bocu, potr'i k izlazu i imitira glasom zvonjavu zvona govore!i): Jan-ko-Jan... Jan-ko-Jan... Jan-ko-Jan... (I izgubi se a poslije malo u(e SERMA)ICA, RU)ICA i za njima JANKO, koji im oduzimlje krznene ogrta'e). SERMA)ICA (Janku): A gdje je tvoj gospodin? JANKO: Gore, va&a milosti, al rekao mi je, 'im do(e va&a milost da mu javim. SERMA)ICA: Pri'ekaj, sinko, par 'asaka. (Sjede u naslonja'). JANKO (krcat ogrta'ima): Dobro, va&a milosti. Ovdje je zvono, pa kad va&a milost bude htjela... (Iza(e). SERMA)ICA (Ru"ici): Daj mi, dijete, onaj mali podno"nik. Tako, hvala! #uje&, Ru"ice. RU)ICA: Molim. SERMA)ICA: Nisam te htjela pitati na ulici, jer je svaki 'as neko prolazio. Sjedi ovdje kraj mene! (Ru"ica sjedne uz podno"nik). Ti zna& da te volim kao svoje ro(eno dijete. Ali ti nisi dobra. Ti ne&to krije& od mene... RU)ICA: Gospo(o barunice... SERMA)ICA: Kad smo maloprije bili u kapucinskoj crkvi, dok sam ja kle'ala pred Majkom bo"jom, ti si govorila s ocem Jerolimom. RU)ICA: Pa ja mu 'esto, skoro svaki dan nosim ili &aljem cvije!e za oltar Majke Bo"je... SERMA)ICA: Ru"ice, moje su noge popustile, al o'i stare Serma"ice vide kao da im je dvaest godina. Kapucin ti je ne&to potajno dao. RU)ICA (izvadi molitvenik iz d"epa): Zaboravila sam nedavno svoj molitvenik u crkvi. SERMA)ICA: #udnovato! Al ne mari. Mo"e biti da je tako. RU)ICA: Jest, mo"e biti da je tako! (Pauza). SERMA)ICA: Prekosutra !emo se preseliti u grad. Sutra na ve'er proslavit !emo tvoje zaruke. Zamoli ve'eras gospodina Jankovi!a da ti bude vjen'anim kumom. (Zazvoni). RU)ICA: Gospo(o barunice... (Ona se digne - u(e JANKO). SERMA)ICA: Reci gospodinu, da sam ovdje. (JANKO ode). Ja se po stoti put pitam, za&to se tebi ne dopada na& upravitelj? Mlad, po&ten, radin, Pa &ta !u ja bez tebe, dijete? Zar ti nimalo ne misli&

197

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 198: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

na me? Ta ti hoda& za mene, ra'una& za mene, misli& za mene. Ako se ba& uda&, a ono udaj se u mojoj ku!i. (Ulaze TROILO i JANKOVI$). JANKOVI$ (poljubi ruku Serma"ici): C h è r e b a r o n n e ... SERMA)ICA: %ta velite, Antoine? S ovim vjetrom iz %estina na va&e vije!e, a jo& ve'eras vra!am se tamo. TROILO: To nije pametno, mama. JANKOVI$: Mislio sam, da !ete ovdje preno!iti. SERMA)ICA: Preksutra - kad bude gotova pe! u mojoj sobi. U ostalom: staro se stablo ne boji vjetra. JANKOVI$: %teta, c h è r e b a r o n n e , &to niste do&li malo prije ovdje. Prisustvovali bi jednoj veseloj sceni. Kleefeld se je proslavio! SERMA)ICA: Kleefeld! JANKOVI$: Da, doveo je nekoliko vojnika i jednog oficira da odvedu Belizara u arest. TROILO: Kojim pravom? SERMA)ICA: Je li mogu!e? RU)ICA (krikne i problijedi): Ah! (Al onda se suzdr"i da ne bi otkrila svoje tajne). JANKOVI$ (pogleda Ru"icu, a onda nastavi): Htio je pretra"iti ku!u, ako mu ga ne izru'im dragovoljno. Do mjesec dana mora Belizar uzeti njegovu Amélie, ina'e... SERMA)ICA: C ' e s t u n e i n f a m i e ! Barun Kleefeld misli da se ljubav i srce mogu pozvati na raport, kao kakav kapral. P a u v r e Belizar! TROILO: On !e se radije dati fizilirati, nego da se o"eni na ovaj na'in... JANKOVI$: Svakako: imamo jo& mjesec dana vremena. SERMA)ICA: N o u s n e r e p a r l e r o n s , c h e r a m i . (Uhvati Troila pod ruku, Jankovi!u): Me(utim mi idemo gore, a vi ostanite 'askom sa Ru"icom. Ona "eli da vas zamoli za jednu uslugu. (Odlazi s Troilom). JANKOVI$ (Ru"ici): Dakle, &ta je, drago dijete? RU)ICA (gleda na vrata kud je iza&la Serma"ica). %ta !e biti s njim? %ta !e biti s njim? (Zapla'e, a Jankovi! je primi u naru'aj). JANKOVI$: Budite pametni, Ru"ice! Nema razloga suzama. RU)ICA: Ubit !e ga... odnijet !e mi ga... JANKOVI$: Ni jedno ni drugo, dok se ja zovem Antun Jankovi! i dok hodam po ovoj zemlji. RU)ICA: Oslobodite ga! JANKOVI$: Zar ste izgubili vjeru u me? RU)ICA: Oh, nisam, nisam. Samo se tako stra&no bojim. JANKOVI$: Nikad niste bili tako malodu&ni, Ru"ice! Gore glavu. Vi morate da me pomognete. Pred vama je velik zadatak. Ali, o kakvoj je ono usluzi govorila barunica? RU)ICA: Naredila mi je, nek vas zamolim, da do(ete sutra na ve'er u %estine, na moje zaruke. Jadna gospo(a barunica! JANKOVI$: Ja !u i!i u %estine, al zaruka ne!e biti. Jer sve ostaje onako kako je dogovoreno. Pisma imate. Dokumente imate. Benjamin !e vam donijeti novce za vas i Juratovi!a. RU)ICA: Meni ne treba... JANKOVI$: Pa dobro, &to vam ostane vratit !ete mi. Sad !ete se oprostiti s Belizarom, koji, kako rekosmo, ne smije znati o onom &to poduzimljete za njegov spas. A kod ku!e: pazite, da se ne

198

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 199: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

izdate. (Primi je za glavu i gleda joj u o'i): Sretni Belizar! #itav svoj "ivot gledat !e u ove lijepe o'i! (Ode). RU)ICA (ostane za 'as nepomi'na, u nekom tihom zanosu. Onda po(e do vrata kroz koja je iza&ao Jankovi! i prislu&kuje da li 'uje korake. Malo zatim, kao da je nekog 'ula, odalji se par koraka, a u to naglo u(e BELIZAR). RU)ICA (poleti mu u naru'aj): Dragi! BELIZAR (je zagrli 'vrsto): Ru"ice! RU)ICA (otrgne se, pa ga gleda): Kako si? Nek te vidim! Pa ti si zdrav, srce, ali 'ujem da te ho!e zatvoriti. %ta !e biti od tebe? BELIZAR: Ostat !u uvijek i jednako tvoj! (Zagrljaj). RU)ICA: Al ti ne smije& biti moj, ina'e !e& glavu izgubiti... BELIZAR: Ja ne znam kako !e gospodin Jankovi! sve to udesiti. RU)ICA: On je uvjeren, da !e pobijediti. Al vidi&, srce - ja sam no!as dugo, dugo razmi&ljala. Ako se nikako druk'ije ne mo"e, a ti onda radije uzmi onu Amélie ili Fruziku, nego da te strijeljaju... BELIZAR: Na koju si ti manje ljubomorna? RU)ICA: Nisam, srce, ni na jednu. Bila bih samo onda ljubomorna, kad bi ti ljubio koju od njih. Ovako, uzmi koju ho!e&, samo da "ivi&. BELIZAR: A ti? RU)ICA: Ja, srce? %ta ja tu ra'unam. Samo da si ti sretan. BELIZAR: Bez tebe? RU)ICA: Pa ti nisi nikad bez mene, dok te ja ljubim. Pa i onda me ima&, kad bi umrla od tuge za tobom. BELIZAR: Sad ne!u dugo znati za te. RU)ICA: Gospodin !e ti Jankovi! donijeti moje poruke. BELIZAR: A cvije!e? Sad ga vi&e ne smije& slati? RU)ICA: Znao si da je od mene? Oh, ja !u ga i dalje donositi! Majka Bo"ja !e ga 'uvati za te. JANKO (u(e): Hitro, hitro odavle. Poru'io je velemo"ni, da gospoda dolaze amo... (Sprema stolce, stavlja na stol liker, lule, a donio je i vino s 'a&ama. Sve to ide vrlo brzo. I dok on to 'ini, govori): Po(ite u biblioteku... Tamo je toplo... To jest, vama je toplo i onako... Tamo mo"ete i ne&to 'itati, ako vam bude dugo'asno... Eto ih... BELIZAR: Kad oficir bude htio, da idemo, javi mi. (Ru"ici): Do(i. (Ru"ica i Belizar odu: zatvore za sobom tapetna vrata, a Janko, za'uv&i pred glavnim vratima korake, po(e i otvori ih. Ulaze SERMA)ICA dr"e!i ispod ruke JANKOVI$A, za njima: NIKOLA %KRLEC, barun MALENI$, OR%I$, TROILO, grof FRAN PATA#I$, FRAN KU%EVI$, ANTUN BEDEKOVI$, VUK ZELA#I#I$, KRSTO STOLNIKOVI$, kanonik IVAN KUKULJEVI$ i *URO POGLEDI$. Jankovi! stane na 'elo stola, a do njega sjede Serma"ica. Ostali se nepravilno poredaju po sobi. Kad su po'eli sjedati najednom se oglase zvona sv. Marka i sv. Kralja i ostalih crkava. Prisutni pogleda&e u 'udu jedan drugoga, al niko ne progovori ni rije'i. Svi su 'ekali da Jankovi! po'ne). JANKOVI$ (ostane na nogama i re'e sve'ano): Gospodo, molim da se dignete na noge, pa da pozdravimo novog 'lana "Dru"be starih dobrih Horvata" plemenitu gospo(u barunicu Julijanu Sermage sa usklikom, koji je na&e geslo, a ujedno i na& cilj: "F e l i x C r o a t i a "!

199

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 200: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

SVI (se dignu, s njima i Serma"ica, i kliknu): "F e l i x C r o a t i a !" JANKOVI$ (nastavlja, a drugi ponovo sjednu): Zvona sa zagreba'kih tornjeva navje&!uju vam smrt banskog namjesnika (Konsternacija.) grofa Ljudevita Erdödy-a. Umro je 'ovjek, koji je zastupao onu vlast, &ta dr"i Hrvatsku u gvozdenim &akama. Al smrt takog 'ovjeka ne zna'i mnogo. Njegov !e nasljednik biti kao i on: neprijatelj Hrvatske, izrabljiva' Hrvatske, tiranin Hrvatske. A na&a je te"nja i volja, da onaj tko s nama vlada, bude: prijatelj, otac, 'uvar ove zemlje i njezinih pravica. I nije bez namjere, &to sam danas vas, stare dobre Horvate, ovdje sakupio, danas ba& u 'asu kad je sabor otvoren. Sabor, u koji mi ne!emo da idemo, jer se tamo skida kraljevski grimiz sa starodrevne hrvatske kraljevine, jer se tamo uni&tava najljep&a ba&tina na&e pro&losti, jer se tamo otimlju na&a dobra i kidi&e na "ivot Hrvata... (Zagreba'ka zvona neprestano zvone, a me(utim pada)

Zastor.

200

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 201: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PETI %IN Sve'ana dvorana u Jankovi!evoj ku!i. Maskarada. U prvoj kulisi desno i lijevo stepenice sa balustradom. U dnu: sredinu zaprema mala pozornica, sa zastorom na kome je slika Hrvatske i natpis: "C r o a t i a r e d i v i v a ". Desno i lijevo od pozornice dva ulaza kroz zavjese, desno crne sa bijelim natpisom: "U P a k a o ", lijevo crvene sa bijelim natpisom: "N a O l i m p ". Sve je iski!eno zelenilom, cvije!em, vazama, simboli'kim statuama, amorettima, mnogo girandola, kandelabra i uop!e svijetla. (Kad se digne glavni zastor, zastor na maloj pozornici je zatvoren. Svijetla gore. Duboko dolje "Na Olimpu" ili "U Paklu" muzika, koja otkad dokad pauzira. Lijevo i desno kraj stupa od balustrade dva nepomi'na crnca, koji dr"e u obim rukama veliku srebrnu tasu, na koju svaki nado&li gost baca najmanje dukat ulaznine. Oko vrata visi im natpis: "Za dobrotvornost". Zabava je davno po'ela. Ve! je do&lo mnogo svijeta, ali svak tko do(e, nakon &to je platio ulazninu, gubi se kroz jedan ili drugi ulaz u dnu. Ulazi jedna grupa maskâ, neke s desna, druge s lijeva. Sve maske koje personificiraju koji tip vrlo su groteskne.) (Ulaze AMOR i PSIHE s desna). AMOR (s velikim trbuhom, malim krilima, velikim tobolcem, malim lukom i strijelama): Dra"esna Psihe, ja !u platiti za te ulaznicu. Ja sam kavalir! PSIHE (vrlo duga i mr&ava stara frajla u transparentnoj haljini, dr"i Amora ispod ruke): Slatki Amori!u! Hvala ti! Meni je i onako mama rekla: Tvojoj ljepoti ne treba ulaznice: njoj su sva vrata otvorena! (Ulazi s lijeva DIMNJA#AR i DEZDEMONA). AMOR (Psihi): #ekaj malo, nek prostrijelim srce onom dimnja'aru. PSIHE: Ova Dezdemona ima f a i b l e za crne ljude! Skandal! DIMNJA#AR (pogo(en strijelom): Hi! Dezdemona, poludit !e od ljubavi! AMOR (stupi na sredinu pozornice): Ho!emo li u pakao ili na Olimp dra"esna prijateljice? PSIHE: Ja bih htjela zaviriti u pakao! AMOR: Ti !e& i pakao pretvoriti u raj, slatka moja! (Odu). DIMNJA#AR: Je li istina, divna Dezdemono, da je Otelo ljudo"der? DEZDEMONA: Ne, dragi prijatelju, on je mene samo ubio, al nije me pojeo. DIMNJA#AR: A ja bih te, vidi& radije pojeo, nego ubio. (Ulaze s desna TUR#IN i KOLUDRICA). DEZDEMONA: Ho!emo li u pakao? DIMNJA#AR: Ne, ne, du&ice, tamo ima preve! dimnjaka. Na Olimp! (Odu). TUR#IN: Jesi li ikad poljubila koga fratra, sestro? KOLUDRICA: Tur'ine, nekrste! Ja nisam nikad poljubila mu&karca. (Ulaze s lijeva MEDVJED i KALABREZ sa svojim bubnjem i sviralom). TUR#IN: Sestro, ako me ne poljubi&, ne mo"e& sa mnom u pakao... KOLUDRICA: Poljubit !u te koliko ho!e&, samo da vidim kako je u paklu... KALABREZ (vodi na lancu medvjeda, svira u svoju sviralu i lupa u bubanj i 'inele, a onda udari nogom u Medvjeda, koji stane tancati): S a l t a , p o r c o d e o r s o !

201

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 202: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BENJAMIN (maskiran kao Pierrot, uleti): S i g n o r e I t a l i a n o , F a s e m p r e b a c c a n o !

KALABREZ:

S t a t e a t a c e r e , S i g n o r p a r r u c c h i e r e !

BENJAMIN (pristojno mu pokazuje ulaz u Pakao): Ja te molim smjerno: Idi u i n f e r n o ! (Kalabrez i Medvjed odlaze. S desna u(e kapetan grof FRAN PATA#I$ nemaskiran). BENJAMIN (kad ga vidi): F e l i x C r o a t i a ! OBA CRNCA: F e l i x C r o a t i a ! PATA#I$: F e l i x ! Ah, Benjamin! Gdje je gospodin Jankovi!? Trebam ga "urno. A ne bih htio gubiti vremena... BENJAMIN: Dovest !u ga odmah! (Ode lijevo). ANDROKLO (ulazi s lijeva i vodi na uzici malog lava [igra'ku]): Oh, Franciscus! Gdje je tvoja maska? PATA#I$: Ovdje sam slu"beno. A tko si ti? ANDROKLO: Ja sam dobri Androklo. Ovo je moj zahvalni lav. (Poka"e na velik trn koji mu visi oko pasa). A ovo je onaj ubojiti trn, &to sam ovom lavu izvukao iz noge. V a l e t , Franciscus! (Odlazi na Olimp. U to ulazi JANKOVI$ - nemaskiran, - za njim ne&to podalje BENJAMIN). JANKOVI$: Zdravo, dragi grofe. Sve u redu? PATA#I$: Sve. JANKOVI$: Jeste li predali Belizaru moje pismo? PATA#I$: Jesam. JANKOVI$: Pa? PATA#I$: Dobro je. JANKOVI$: Vi !ete ga pod stra"om iz zatvora dopratiti amo? PATA#I$: Da, ja. JANKOVI$: On !e biti odjeven kao maltez? PATA#I$: Jest. Kao maltez. JANKOVI$: A vi? PATA#I$: Kako je ugovoreno: kao prosjak. JANKOVI$: Onda se po"urite i do(ite odmah ovamo. PATA#I$: Prije pola sata mi smo ovdje. JANKOVI$: Radi ve!e sigurnosti, nek va&i kraji&nici napune pu&ke o&trim nabojem. PATA#I$: To je i Kleefeld zapovjedio! JANKOVI$: Tako? Dobro je. PATA#I$: Naredio je jo& da sutra zorom bude 'eta spremna - a i sve!enik. JANKOVI$: Da ustrijele Belizara - je li?

202

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 203: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PATA#I$: Po svoj prilici. JANKOVI$: Al sada hitro - do vi(enja! PATA#I$: Do vi(enja! (Ode. Me(utim dolaze s desna maske KOKOT i PATKA). JANKOVI$ (Benjaminu): Po(i dolje i pri'ekaj dok do(e Kleefeld. Dovedi ga ovamo. (Benjamin ode). KOKOT: B o n s o i r , c h e r Jankovi!! A tvoj kostim? JANKOVI$: Dobro do&ao, plemeniti kukurikav'e! Moj kostim jo& nije gotov. (Patki): B o n s o i r , m a d a m e ! PATKA: Ja znam kakav je tvoj kostim? Lijepa mi je Tereza rekla... JANKOVI$: No, da 'ujem... PATKA: Ne, ne... c ' e s t t r è s d i s c r e t ... JANKOVI$ (Kokotu): A kako si ti do&ao do patke, m o n a m i ! KOKOT: M é s a l l i a n c e , magnifice. M é s a l l i a n c e ... (Odu u Pakao). (Ulazi s lijeva DEVET PROSJAKA. To su maskirani: TROILO, %KRLEC, OR%I$, MALENI$, KU%EVI$, BEDEKOVI$, ZELA#I#I$, STOLNIKOVI$ i POGLEDI$. Kad vide Jankovi!a svi kliknu u jedan glas: "F e l i x C r o a t i a !" i okupe se oko njega). JANKOVI$: F e l i c i s s i m a ! Prijatelji, kad po'ne spektakulum, vi !ete sjesti ondje (Pokazuje na stepenice pred pozornicom) jedan do drugoga. GLASOVI: Dobro! Dobro! %ta je nova? JANKOVI$: Vi&e nego li je jutros bilo! GLASOVI: Reci nam, Jankovi!! JANKOVI$: Imam silu senzacija. I za tebe, %krlec! %KRLEC (pod maskom): Radije, reci gdje je dobro vino! JANKOVI$: Ne zna piti, tko ne nju&i gdje je dobro vino! DRUGI PROSJAK: Gdje su najljep&e "ene? JANKOVI$: To ne!e& nikad doznati, ako drugoga pita&. (Opazi na vrh stepenica lijevo nemaskiranog KLEEFELDA, i re'e podglasno): Odlazite! KLEEFELD (dovikne Jankovi!u, koji se je pri'injao kao da ga nije opazio): M o n s i e u r Jankovi!! JANKOVI$ (okrene se): Dobro do&li, c h e r b a r o n ! PROSJACI (se sakupe oko Kleefelda): Kako zdravlje? #ujemo, da ste bili bolesni! Otkad je Ba!an lokumtenens, vi ste, vele, u postelji! Koliko su vam puta pustili krv? Je li se jo& vi(ate s Maricom? Sad je lako, kad je Juratovi! pobjegao? KLEEFELD (brani se od indiskretnih zadirkiva'a): Gospodo, nemojte... Pustite... JANKOVI$ (Prosjacima): Idite, - idite. (Gura ih na Olimp. Prosjaci odu. Kleefeldu): Oprostite... Gdje je gospo(a barunica? KLEEFELD: Sad !e do!i sa baronesom Amélie. (Pokazuje na Crnce): Jesu li diskretni? JANKOVI$: P a r f o r c e . Ne razumiju nego svoj jezik. KLEEFELD: Afrikanci? JANKOVI$: Kako vam drago.

203

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 204: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

KLEEFELD: Belizar nije jo& do&ao? JANKOVI$: Grof Pata'i! je oti&ao po nj. KLEEFELD: T r è s b i e n . A kad !e biti zaruke? JANKOVI$: O pono!i, c h e r c o l o n e l . Sad bi bilo dobro da obu'ete kostim, koji sam vam namijenio. Kostim (avla. Moj ga je kroja' savr&eno napravio. Samo ako "elite koje&ta 'uti i doznati, morate ostati nijemi. Ja !u razglasiti da sam je taj nijemi (avo. KLEEFELD: Da mi je samo pet minuta biti (avo uistinu! JANKOVI$: Jao lijepoj Terezi! KLEEFELD: Ni vama ne bi bilo lako! Me(utim - (Izvadi kesu novaca): Koliko je dala namjesnikovica za va&u dobrotvornost? CRNAC (to je Janko): Pedeset cekina! KLEEFELD: Mislio sam da on samo afrikanski govori! JANKOVI$ (malko u neprilici): Novac i ljubav govore sve jezike, c h e r b a r o n ! KLEEFELD (baci kesu Crncu): Ja dajem &ezdeset! BENJAMIN (do(e s lijeva i najavi Jankovi!u): Presvijetli gospodin biskup! KLEEFELD: Tausi! Ba& toga trebam! To me veseli! JANKOVI$: Za&to? KLEEFELD: Da mu re'em dvije tri... onako iskreno. #uo sam za njegove intrige proti meni u Be'u. JANKOVI$: #ekajte, kad budete maskirani... KLEEFELD: A, &to! Oficir nije jezuita! (TAUSI, biskup zagreba'ki, pojavi se u pratnji svoga tajnika PAXI-a. Jankovi! mu po(e u susret, a Kleefeld stoji nepomi'no). JANKOVI$ (primi ruku Tausi-a): Excellentissime, sretan sam, &to je moja ku!a tako po'a&!ena... TAUSI: Nek i biskup vidi, &ta rade pogani. (Prama Kleefeldu). I ako se nije nadao, da !e se iko na!i tko bi mu otkazao respekt... KLEEFELD (hladno i prezirno): Gospodine biskupe! Podu'avajte vi va&e popove koliko ho!ete, a pustite oficire na miru. Jer vi ste magarac! (Okrene se). JANKOVI$ (prijekorno): Kleefeld! (Intervenira): Pardon, excellentissime... TAUSI (digne bijesno prst): To !ete mi platiti, tu(inski prosta'e! Ja idem odavle... JANKOVI$: Za Boga, preuzvi&eni gospodine... Umirite se... (U to se pojavi s lijeva general grof KAZIMIR DRA%KOVI$). TAUSI (opazi generala): Generale, do&li ste u zgodan 'as! Uzmite me u za&titu! DRA%KOVI$: %ta je, excellentissime? TAUSI (o&tro): %ta? Ovaj Nijemac, va& obrst, nazvao je zagreba'koga biskupa - magarcem! Ja "elim zadovolj&tinu na mjestu! DRA%KOVI$: Preuzvi&eni gospodine, ja !u stvar istra"iti. TAUSI: Zar je zagreba'ki biskup va& kapral? DRA%KOVI$: Excellentissime, ne kvarimo ove lijepe zabave na&ega prijatelja Jankovi!a. JANKOVI$: Molim, molim, preuzvi&eni. DRA%KOVI$ (Kleefeldu): #ekam vas sutra u deset sati. KLEEFELD: Na slu"bu, gospodine generale. DRA%KOVI$: Ah, kako je tu prekrasno. (#ita natpise). Na Olimp! U Pakao! Kamo !emo, excellentissime?

204

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 205: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

TAUSI (malko ubla"en, Jankovi!u): %ta misli na& doma!in? JANKOVI$: Dobro bi bilo da se jedan biskup li'no informira kako izgleda u paklu! TAUSI: O p t i m e ! O p t i m e . Pa po(imo u pakao, generale! Ako vas nije strah. DRA%KOVI$: Dok sam uz vas, excellentissime, ja se (avola ne bojim. JANKOVI$ (koji ih doprati do vrata, digne zavjese): #im se maskiram, do!i !u da vidim kako se zabavljate! TAUSI (Jankovi!u): Do vi(enja, magnifice domine! (Dra&kovi!, Tausi i njegov Tajnik odlaze u Pakao). JANKOVI$: Bilo mi je vrlo neugodno, dragi barune. KLEEFELD: Oprostite - ali sam ispao iz ekvilibrija. Da nije ve'eras tih zaruka... JANKOVI$: Da ste barem bili pod maskom! KLEEFELD: Gdje je moj kostim? JANKOVI$ (pljesne rukama, u(e BENJAMIN): Benjamin, odvedi gospodina baruna u moj kabinet, (Kleefeldu). On !e vam pomo!i kod kostimiranja. Zna&, Benjamin, onaj lijepi vra"ji kostim. (Kleefeldu): A u r e v o i r ! (Kleefeld i Benjamin odu lijevo, a me(utim poka"u se TRI GRACIJE na desnim stubama, mlade, elegantne pojave, umotane u lepr&ave koprene, u modernim koafirama, modernim cipelama. Jankovi! je ba& htio iza!i na tu stranu, al one ga opkole). 1. GRACIJA: Kamo, lijepi c h e v a l i e r ? 2. GRACIJA: Neodoljivi Jankovi!! 3. GRACIJA: A t t e n d e z , c h e r Antoine! JANKOVI$: Dobro do&le, &armantne maske! Vanredno! 1. GRACIJA: Ne pozna& me, Antoine? Gledaj ovu ruku! #ija je? JANKOVI$ (prima joj ruku): Sitna, gracijozna ru'ica! Al 'ija je ne znam. 2. GRACIJA: A toliko si je puta poljubio! JANKOVI$: Tu !u drage volje i sada u'initi! 3. GRACIJA: I mene zna& vrlo dobro, Antoine! Pogledaj dobro ispod moga uha! JANKOVI$: Made"! Pravi, nepatvoreni made"! Jesam li i njega ikad poljubio? 3. GRACIJA: Nezahvalan si, Antoine! Kako se mo"e takvo &ta zaboraviti? JANKOVI$: To se da lako reparirati! (Poljubi je ispod uha). Ima& li jo& gdje ovakvih malih mrljica? 3. GRACIJA: Imam. Ako pogodi& gdje... (Smijeh). 2. GRACIJA: I mene pozna&, Antoine, dobro me pozna&. JANKOVI$: Jest, jest... Ta usta se nikad ne zaboravljaju... (Ho!e da je poljubi u usta). 2. GRACIJA: Ne, ne... Ako pogodi& moje ime, onda su usta tvoja... JANKOVI$: Al tko ste, doma!inu mo"ete re!i tko ste? SVE TRI GRACIJE: Pogodi! Pogodi! JANKOVI$: Recite mi samo jedno: jeste li doma!e ili tu(inke? 1. GRACIJA: Mi smo Gracije - iz Kroacije! (Smijeh, a u to iza(e iz Olimpa ADAM BA$AN u maski Plutona, sa krunom na glavi). 2. GRACIJA: Tko je ovo? JANKOVI$: Pluto, kralj podzemnoga svijeta. (Tiho). Ba!an! 2: GRACIJA: Vivat Pluto!

205

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 206: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BA$AN (pribli"i se grupi): Fino! Fino! Ah, Tri Gracije! (Jankovi!u): A vi, m o n c h e r ? Bez maske? JANKOVI$: Jo& malo, va&e podzemno veli'anstvo! BA$AN: Tko su ove dame? JANKOVI$: To ih i ja pitam... 1. GRACIJA: Pluto bi nas morao poznavati! Mi smo njegove kuzine. 2. GRACIJA: A gdje je lijepa Tereza, M o n s i e u r Pluto? 3. GRACIJA: To bi ti prije morao znati, Antoine! 1. GRACIJA: A kako je ona obu'ena? BA$AN: C h è r e G r â c e , ja mislim da ona ve'eras uop!e nije obu'ena... (Smijeh. U to iza(e TEREZA BA$AN iz Pakla. Maskirana kao Bahantica. Na licu polukrinka od crne svile. Niz ramena joj pada tigrovo krzno, u ruci pozla!en &tap. Tijelo grimizom umotano sa velikim dekolté-om. U kosi zeleno li&!e od loze i rumene jagode. Gole ruke, sa narukvicama, gole noge sa zlatnim obru'ima i u sandalima. Ona po(e ravno k Jankovi!u). BA$AN (Gracijama, aludiraju!i na polugolu Terezu): %to sam vam rekao? TEREZA (Jankovi!u): Svuda te tra"im, Antoine! Ovaj mirni, dosadni menuet pravi me melankoli'nom! JANKOVI$: A &ta bi htjela na&a bo"anska bahantica? TEREZA: Divlje muzike, m o n c h e r ! Cigane - cigane - ho!u! Ah, &ta, vi Hrvati! #ovjek misli kad k vama do(e, na!i !e snagu i vatru, a kad tamo: 'itate Voltaira i ple&ete menuet... (Okrene se k Ba!anu i Trima Gracijama). Oh, M o n s i e u r Pluto! #uvaj se Prozerpine! Ako te ona vidi sa Tri Gracije na jedanput, tri mjeseca ne!e& dobiti ni jednog poljupca. BA$AN: Ne dobivam ga ni ovako! (Smijeh). TEREZA: M o n p a u v r e Pluto! Zato se ti ina'e tje&i&... JANKOVI$: To 'ine svi mu&karci, bili oni ljudi ili bogovi! BA$AN (Ba!anki): Utje&i me ti, &armantna Bahova sve!enice! TEREZA: Ba& nisi galantan, moj dobri Pluto! Kaznite ga za to, gracijozne Gracije, i odvedite ga k njegovoj "eni u Pakao! (Ba!anu na uho): A l l e z ! BA$AN (koji je razumio): Pristajem! Dakle gracijozne moje Gracije: A l l o n s a u x E n f e r s ! GRACIJE: Idimo! Do(ite! U pakao! (Uhvate Ba!ana i odlaze u Pakao). TEREZA: Ah, napokon! JANKOVI$: Kako si lijepa, Thérèse! I ve'eras !u opet poluditi za tobom! TEREZA: Poludi koliko ho!e&, samo ostani toliko pametan, da izvr&i& obe!anje. JANKOVI$: Thérèse, Thérèse, &ta ti sve od mene ne tra"i&! Da budem lud i pametan u isti mah! TEREZA: To ja mogu, kad ho!u! JANKOVI$: Pa ti si "ena! TEREZA: Lijepa "ena, m o n c h e r ! A za&to se nisi jo& maskirao? JANKOVI$: Htio sam da se s tobom razgovorim prije neg se maskiram. Jer onda do pono!i ostajem nijem. TEREZA: Za&to? JANKOVI$: Jer mi niko ne smije u!i u trag. TEREZA: A kako !e& se kostimirati?

206

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 207: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: Kao !avo! Lijepi, crveni !avo! TEREZA: !avo! Nijemi !avo! Ne, ne, Antoine! To je ru"na maska! JANKOVI$: Oprosti, ali sad je nemogu!e da svoj plan promijenim. Dakle, m a c h è r e Thérèse, valja se pokoriti. A pomisli kakvu sam masku odabrao Kleefeldu? TEREZA: Kakvu? JANKOVI$: Masku odrpanog filozofa Diogena, koga je sudbina strpala u praznu ba'vu. TEREZA (smije se s njim zajedno): Ti si genijalan, Antoine! JANKOVI$: Ljubav je dala krila mojoj fantaziji. Belizar !e do!i kao malte&ki vitez. Kad zatrubi trublja po!i !e on sa Fruzikom iza zastora, a &ta !e do!i poslije, zna& i sama, Fruzika i Belizar bit !e svoji. TEREZA: A Kleefeld !e pobijesniti, kao i nedavno kad je moj mu" postao banskim namjesnikom! (Smije se). Poljubi me, Antoine! Na ra'un budu!e nagrade. JANKOVI$: Ne, ne, Thérèse! (Uzme iz jedne vaze ne&to cvije!a): Ja ne Volim slasti na kapljice. Ja ispijam sve na jedanput... TEREZA (udari ga po licu cvije!em): Ti si mahnit! JANKOVI$: Moja se mahnitost zove: Thérèse! TEREZA: A moja: Antoine! (Pojavi se na stubama desno KLEEFELDOVICA kao Vestalka i AMÉLIE kao %kotkinja). JANKOVI$: Ali - a d i e u , m a c h è r e ! Ve! je skrajnje vrijeme da se maskiram. TEREZA: A u r e v o i r , m o n c h e r f o u ! (Ona ode u Olimp, a Jankovi! lijevo. Kleefeldovica i Amélie silaze niz stube). KLEEFELDICA (odjevena kao Vestalka): Jesi li vidjela? Tko je bio s Jankovi!em? AMÉLIE: Po glasu, 'ini mi se Ba!anka! KLEEFELDICA: Pa ona je u potpunom négligé-u! #udim se da nije do&la kao Eva! AMÉLIE: I morala je, kao Adamova "ena! (Smijeh). KLEEFELDICA: I to je "ena banskog namjesnika! Skandal! AMÉLIE: Ne!e se ovako triumfalno dr"ati kad udari pono!. Kako !emo znati tko je papà? KLEEFELDICA: Valjda !e nam se sâm javiti. (Opazi kako dolazi SERMA)ICA s desne strane. S njom je ANKA u &estinskom kostimu). Gle, Serma"ice! Vrlo neugodno! AMÉLIE: Mo"da nas ne prepozna! KLEEFELDICA: Dr"imo se kao da ih ne vidimo! SERMA)ICA (bez kostima silaze!i Anki): Ako me o'i ne varaju... Madame Kleefeld! ANKA: O u i , o u i , m a m a n ! Pogodili ste. KLEEFELDICA (Ameliji): Prepoznala nas je! (Po(e u susret Serma"ici): Oh, c h è r e b a r o n n e ! Bez maske? SERMA)ICA: B o n s o i r , c h è r e b a r o n n e ! Nama je starima dobri bog ve! napravio masku sa naborima i sijedom kosom. KLEEFELDICA (Anki): V o u s e t e z t r è s c h a r m a n t e ! U n e v r a i e p a y s a n n e ! ANKA: M e r c i , m a d a m e ! AMÉLIE: Jeste li i&ta 'uli, gospo(o barunice, za onu djevojku, &to je bila kod vas? KLEEFELDICA: Da, da, 'ule smo da je pobjegla sa nekim mladim kova'em.

207

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 208: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

SERMA)ICA: Ne govorimo o njoj, molim vas. C ' e s t l a p l u s g r a n d e d é s i l l u -s i o n d e m a v i e ! AMÉLIE: Nije zaslu"ila da je jedan mlad oficir radi nje nastradao. ANKA: Ah, taj oficir, baroneso, da nije bio onako drzak... KLEEFELDICA (Serma"ici): Otkada se nismo vidjele, draga barunice? SERMA)ICA: Ja se vrlo srdim na va&ega mu"a, c h è r e b a r o n n e . On je nepravedno zatvorio kapetana Paki!a! KLEEFELDICA: Takav je bio nalog! SERMA)ICA: Ta, valjda ne mislite, da je stara Serma"ica podjetinjila. Kakav nalog! Tu je drugo po srijedi. C ' e s t u n o t a g e , M a d a m e l a b a r o n n e ! (Ode sa Ankom na Olimp). KLEEFELDICA: M a d a m e l a b a r o n n e ! AMÉLIE: Rasrdila se je. KLEEFELDICA. Malo mi je stalo. I onako nas je izdala! Do(i! (Odlaze u Pakao). (Ulaze s desna BELIZAR kao Malte&ki vitez, a PATA#I$ kao prosjak. Scena me(u njima u velikom tempu). BELIZAR: Rekao sam ti, da me ne vodi& amo. PATA#I$: Belizar - tvoj tutor zna &ta 'ini. BELIZAR: Ne dam se vi&e mrcvariti... PATA#I$: Strpi se - molim te. BELIZAR: Ne vjerujem ti, &to mi veli& o Ru"ici... Kako je to mogu!e? PATA#I$: Pobjegla pa pobjegla. Zar je to jedna "ena u'inila! Zaljubila se i oti&la za 'ovjekom, koji joj je bio drag. BELIZAR: Prisilili su je na to. Prevarili su je. Odvedi me k Jankovi!u... PATA#I$: Bogzna gdje je on. Ne boj se. On !e te ve! na!i. (S lijeva dolazi KLEEFELD kao *AVO, a JANKOVI$ kao DIOGENES sa fenjerom u ruci). BELIZAR: Idimo odavle... Ne volim gledati te glupe maske. (Kleefeld i Jankovi! se nasmiju. U(e BENJAMIN i pribli"i se Belizaru). BENJAMIN (sad je Harlekin): Vite"e, do(ite sa mnom! (Belizar i Pata'i! pro(u lijevo s Benjaminom). KLEEFELD (Jankovi!u): Tko je ovaj harlekin? JANKOVI$ (prst uz usta): Pst! (Iz Olimpa iza(u nekoje maske. KASTOR i POLUKS, MERKUR, JUPITER. Jankovi! po(e kraj stupu od stepenica i ostane nepomi'an. Otkad dokad osvijetli koju masku. I iz pakla iza(u nekoje maske: BA$AN, TRI GRACIJE, AMOR i PSIHE. Kleefeld je pre&ao na drugu stranu).

208

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 209: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BA$AN (Kleefeldu): Gospodine (avole, jeste li vi ovdje ku!edoma!in? GRACIJE (odobravaju): Jankovi!! Poznamo te, Jankovi!! ZASTOR: !avo je Jankovi!. POLUKS: A ovaj ovdje sa svjetiljkom? KASTOR: Rekla mi je Ba!anka: Kleefeld. (Ulaze druge maske: KLEEFELDICA, AMÉLIE, MARS, HERKULES, GANIMED). AMÉLIE: M a m a n , jo& nema malte&kog viteza? KLEEFELDICA: Ne vidim ga, dijete. Strpi se. On mora do!i. BA$AN (Ameliji): Vi ste iz %kotske, draga gospo(o. Ima li u %kotskoj kakvo ispra"njeno mjesto lokumentenensa? KLEEFELDICA: Na "alost nema; Ba!ani su sve okupirali. (Ulazi TEREZA BA$AN sa EUFROZINOM, kao Turkinjom). MARS (Ganimedu): To je Ba!anka. KASTOR: Divna "ena! Da je moja! POLUKS: Ima tu vi&e vlasnika. Ne bi te dopao nego komadi!. KASTOR: Bolji je komadi! lijepe "ene, nego cijela ru"na. TEREZA (po(e ravno k (avlu): B o n s o i r , c h e r d i a b l e ! (Pru"i mu ruku). KLEEFELD (kao da ne vidi ruke, samo se nakloni). MARS (Herkulesu): Gle, (avo se 'uva "ene! TEREZA (se privine uz *avla i povu'e ga naprijed): Oh, hvala ti, Antoine! Hvala ti za ovu zabavu, za sve &to si za me ve'eras u'inio. Sad vjerujem u tvoju ljubav. (*avo samo potvr(uje glavom). KLEEFELDICA (koja opazi kako Ba!anka vu'e vraga): Amélie: gledaj Ba!anka i Jankovi!... AMÉLIE: Zaludu joj sve! KLEEFELDICA: Paki! je u na&im rukama! (Opet se sakupljaju NOVE MASKE na pozornicu. U smijehu i &ali. Me(u njima BELIZAR, koji se razgovara s Tukinjom EUFROZINOM). TEREZA (je dovela *avla sprijeda do jedne ni&e ispod stuba, sjela tu, a Kleefeld do nje): Od danas si moj du&om i tijelom, Antoine? Jesi li, reci? (Uhvati ga strastveno za ruku. On kimnu glavom i stavi njezinu ruku na svoje srce. Me(utim se dovu'e k njima Harlekin (Benjamin) i pjevucka i slu&a razgovor). BENJAMIN (pjevucka jo&):

L a b e l l e T h é r è s e T o u j o u r s a m o u r e u s e !

KLEEFELDICA: Eno: malte&ki vitez! AMÉLIE: Tko je ona Turkinja?

209

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 210: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

KLEEFELDICA: Nije li to Fruzika! Po(imo bli"e! BENJAMIN (pjevucka dalje): T o u j o u r s a m o u r e u s e ! TEREZA: Ti si impertinentan, m o n c h e r H a r l e q u i n . BENJAMIN: To sam nau'io od tvoje papige, lijepa masko! Ovaj bi tvoj vrag mogao tako(er po!i k njoj u &kolu. Nau'io bi govoriti. (Po(e do Kleefeldice i Amélie). KLEEFELD (se treska tobo"e u smijehu, klima glavom). (Mali orkestar, tako(er maskiran, izlazi iz pakla. I nove maske. I jedna grupa PASTIRA i PASTIRICA, koje zauzmu sredinu i ple&u, uz diskretnu muziku, menuet). JANKOVI$ (stoji u svom !o&ku, rasvijetli svjetiljkom odkad dokad koga prolaznika, i mirno promatra "ivu zabavu. CRNCI su ve! davno odnijeli svoje tase sa novcem za ulazninu i javljaju se me(u masom). KLEEFELDICA: (zauzme lijevu stranu sprijeda, Ameliji): Jest, s njim je Fruzika. Pribli"i se i poslu&aj &ta govore. (Amélie ode. Me(utim pro(e PATA#I$ kao prosjak, mimo Kleefeldice. Ona ga naglo zadr"i): Grofe, vi ne 'uvate su"nja! PATA#I$: Ne bojte se, barunice. Moje ga oko prati svuda. Odavle mo"e iza!i samo kao zaru'nik baronese Amélie. KLEEFELDICA: Jeste li mu pokazali smrtnu osudu? PATA#I$: Jesam. KLEEFELDICA: %ta veli? PATA#I$: Ne bojte se. Sve !e biti dobro. TEREZA ('itavo vrijeme u nijemoj igri izazivlje svoga *avla, otkad dokad 'uje se jasno po koja fraza njezina govora): Srce mi puca od radosti.. . svi mi nervi igraju... Antoine!... Jedva sam do'ekala taj dan ljubavi i osvete! Sve mi se 'ini kao san! Svr&ena je borba, a Kleefeld, mrski i gadni Kleefeld bit !e preda mnom poni"en. A uni&tit !u ga do kraja! Ti mi, Antoine, mora& pomo!i! (*avo kimne glavom). Oh, hvala, hvala, Antoine! Samo tebi moram zahvaliti za tu pobjedu. Moj mu" je veliki slabi!... On mi je samo maska, a ti si srce... (Menuet se dalje ple&e. Maske poredane gledaju, smiju se i dobacuju rije'i neprestano. Mora biti buka i nemir, al ipak se dijalog mora dobro 'uti). JANKOVI$ (je jo& prije po&ao dvoranom, za&ao me(u maske i kao slu'ajno do&ao pred Kleefelda i Ba!anku, digne svoju svjetiljku u zrak i osvijetli ih). TEREZA (sko'i i plane): %ta tra"i&, odrpani filozofe? Zar ljude? Ovdje su samo vragovi i bogovi! Nema tu mjesta za kukavne stvorove kao &to si ti. Odlazi! JANKOVI$ (opet digne svjetiljku, pogleda 'vrsto Ba!anku i udari u paklen, grohotan smijeh): Ha! Ha! Ha! BELIZAR (je opazio da %kotkinja prislu&kuje njegov razgovor i provla'i se sa Fruzikom naprijed, lijevo). Ona nas %kotkinja prislu&kuje... Budite oprezni! FRUZIKA: Teta Tereza sve je priredila za svadbu. Ona !e me otjerati, ako ne po(em za vas. BELIZAR: Ne bojte se. Sve !e biti dobro. FRUZIKA: Pa i vi volite va&u Amélie - je li?...

210

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 211: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

BELIZAR (polako): Tiho! (Amélie prolazi mimo njih). AMÉLIE (do(e do majke i Pata'i!a): Kapetane, Paki! se dogovara sa Fruzikom. Spominju i mene. To je vrlo sumnjivo. PATA#I$: Vi ste, baroneso, nemirni, razdra"eni... AMÉLIE: I jesam, grofe. Vrlo sam nemirna. KLEEFELDICA: Nema& razloga, m o n e n f a n t ! Pobjeda je na&a. 1. PROSJAK (pri(e do Jankovi!a): Je li vrijeme? JANKOVI$ (samo kimne glavom. Prosjak se izgubi, za 'as presta glazba, jeknu zvuk, mukao i gromoran, i opetova se 12 puta. Sve se uskome&a. )amor. Glasovi: "Pono!". "Pono!". "Sad !e po'eti!" U masi se pojavi&e i biskup TAUSI, s njim SERMA)ICA i njihova pratnja, Sluge im donesu fotelje i stave ih pred stube lijevo, pred stube desno stvori se u 'as oniski pjedestal na koji je *avo doveo Ba!anku, a on sjedne uz njeno podno"je. Maske se poredaju i sjede na balustradama, done&enim stolcima, sve okrenuto prama maloj pozornici. Svakako sjede: Kleefeldica, Ba!an, uz koga su ostale Tri Gracije i jo& po koja uglednija li'nost. Me(utim do(u DJEVOJ#ICE s ko&arama cvije!a i dijele maskama po kiticu dvije. Pred zastor male pozornice stane CRNAC [Janko]). JANKO: Gospodo, pono! je. Sad dolazi posljednja i glavna to'ka dana&nje ve'eri. Ali prije toga u ime moga gospodara (Okrenu se k Ba!anki) 'ast i slava kraljici slasti i radosti, slava ljepoti! (Mno&tvo posu cvije!em Bahanticu, i klikne): Slava! Slava! (Glazba zasvira par bahantskih akorda). BA$ANKA (obasuta cvije!em, digne svoj &tap i baci krinku): Evo vam kraljice! MNO%TVO (klikne burno): V i v a t T h e r e s i a ! V i v a t T h e r e s i a ! TEREZA: Hvala vam! Hvala, robovi moji! Robovi sa zlatnog Olimpa, sa dalekog istoka, sa vje'itog leda, i ti, moj najvjerniji robe iz crnog pakla! Ljepota prima va& poklon i va&u po'ast! MNO%TVO (ju pozdravlja burno i kli'e): V i v a t T h e r e s i a ! (Opet prihvati nje"na muzika i onda sve ti&e i tu"nije, na &to se polako di"e zastor, na sred pozornice sjedi bez maske ANKA SERMAGE kostimirana kao hrvatska seljakinja. Uz nju sjedi rutav Satir i nepomi'no gleda preda se. Balet satira i nimfa, koji zava(aju sa darovima zarobljenicu. Ona sve odbija. Napokon dolazi mlad hrvatski seljak na 'elu 'ete svojih drugova i osloba(aju zarobljenu "enu. Balet vila, muzika, pjevanje). KLEEFELDICA (za vrijeme pantomime): %ta je to? Ti si u'ena... AMÉLIE: Ne razumijem ni ja tu dosadnu alegoriju. (Kad pane zastor, pljesak). TEREZA (*avlu): Ja ne znam, Antoine, odakle taj tvoj f a i b l e za seljake i seljakinje! Ovo ti ba& nije uspjelo! TAUSI (Serma"ici): Jankovi! se je zaletio svojom fantazijom predaleko. %ta mislite, gospo(o barunice? SERMA)ICA: Mo"da imate pravo, excellentissime domine! Pro!i !e jo& mnogo vremena, a mo"da i 'itav vijek, dok do(e novi Matija Gubec... TAUSI: Pa !e i taj izgubiti glavu! SERMA)ICA: Mo"e biti. Ali tko vam ka"e, da ne!e osloboditi svoj narod? TAUSI: I l l u s i o n e s , i l l u s i o n e s , i l l u s t r i s s i m a d o m i n a ! SERMA)ICA: #itava historija, excellentissime, nije nego niz iluzija, koje su postale realnost...

211

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 212: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

(Novi znak. Muzika. Zastor se digne. Preko pozornice pre(e klipsaju!i malen DJE#ARAC, u karikaturi Ba!an, sa velikim ostrugama, velikom sabljom, ogromnim kalpakom, a on malen, malen). AMÉLIE (smiju!i se): Mama, pa to je lokumtenens! (Publika se dosjeti da je to Ba!anova karikatura nemirna je i smije se). SERMA)ICA: Ah, c ' e s t m a g n i f i q u e ! 1. GRACIJA (Ba!anu): #uje& mali Pluto, ono si ti! BA$AN (se kiselo smije). (Jo& ve!i "amor. Zastor pada. Muzika. Zastor se opet digne: Na pozornici zlatni fotelj. Izlazi jedan GLUMAC kao karikatura Kleefelda, i sve gleda kako !e sjesti na fotelj, ali se ovaj odmi'e. Kona'no kad ho!e da sjedne, fotelj se hitro odmakne i on padne. Zastor se spu&ta. U publici veliki smijeh, "amor). TEREZA (*avlu): To si sjajno izmislio! Antoine! KLEEFELD (se ne&to buni).

KLEEFELDICA: A &to to uistinu zna'i? AMÉLIE: Mama, to je uvrjeda...

1. MASKA (kraj Kleefeldice): Pa to je jasno! Kleefeldu je izmakla stolica banskog namjesnika! BA$AN (se "estoko smije kao malo dijete i Tri Gracije s njim). TAUSI (Serma"ici): Jankovi! me je osvetio... SERMA)ICA: P a u v r e Kleefeld! (Opet sveop!i "amor. Smijeh. Muzika po'ne da udara bahantski ritam. Zastor se di"e. Na jednom iza(e 'eta raznih MU%KARACA koja vu'e zlatnu dvokolicu na kojoj stoji razgaljena BAHANTICA sli'na na Ba!anku. Otraga gura kola onaj mali dje'arac od prije, a bahantica baca cjelove mu&karcima). MNOGO GLASOVA: Ba!anka! L a b e l l e T h é r è s e ! Mad"arica! (Veliki smijeh i buka. Zastor hitro pada). TEREZA (zadrhta i kroz usta re'e vragu): I n f a m e ! %ta si u'inio? JANKOVI$ (negdje sakriven): A t t e n t i o n ! (Ti&ina). R e v a n & ! (Muzika. Zastor se di"e. Na pozornici: Dva mlada para zagrljena: BELIZAR u ruhu prosjaka i RU)ICA, JURATOVI$ i MARICA. U pozadini DVANAEST PROSJAKA sa krinkom. Na jednom kraju pozornice sprijeda zgurena na stolcu BABIKA, na drugom kao pandan BENJAMIN. U sredini sjedi na stepenici JANKO. Publika u velikom 'udu. Glasovi srd"be, nemir. Najednom do(e DIOGEN (Jankovi!) sa svojom lampom, stane na mali proscenij, baci bradu, krinku i lampu).

212

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 213: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: Dolje maske! (Mete" u publici, skidanje krinka). SERMA)ICA (uhvati Tausi-a za ruku): Za boga, Ru"ica! TEREZA: Antoine! (poleti k njemu): Ti si Diogen! Prevara! JANKOVI$: Révanche, Madame! (Publici): Gospodo, dragi gosti ove hrvatske ku!e. Diogenes je tra"io ljude i veli vam: Evo ljudi! Evo vam Belizara Paki!a i Ru"ice Deli!eve! Evo vam Josipa Juratovi!a i njegove Marice Magi!eve. Pohlepa, zloba i podlost htjedo&e rastaviti ova dva para srdaca, a ja sam ih sastavio za uvijek! (U publici pljesak i buka. Smijeh). TEREZA (trgne masku *avlu): A tko si ti, be&tijo paklena? (Opazi Kleefelda i krikne). KLEEFELDICA (ne&to vi'e i dr"i onesvije&tenu Amélie u naru'ju). KLEEFELD (stupi pred pozornicu i krikne): Izdajstvo! Smrt za izdajstvo! (Okrene se): Kapetane Pata'i!u, povedite kapetana Paki!a u zatvor! Sutra nek bude fiziliran! TEREZA (sko'i bijesno pred pozornicu i siknu kao zmija): Ne! Ne! (Izvadi iz njedara papir): Evo bansko pismo! Paki! je moj. On !e jo& ove no!i u Kufstein, u tamnicu... BA$AN (pribli"i se k Ba!anki i vi'e krije&tavo): U Kufstein! U Kufstein! JANKOVI$ (glasno, suprostavi se s pozornice protestima, buci, i nasta ti&ina): Ni u Kufstein, ni u smrt - nego pred oltar! Uhvatio vas je bijes i da mo"ete ovaj bi me 'as uni&tili - al ja, Antun Jankovi!, hrvatski plemi!, ja vas se ne bojim! Kapetan Paki! kaznio je drskog stranca, &to je prostotom obru"io hrvatsku djevojku, a vi ste ga htjeli samo onda pardonirati, ako uzme jednu od va&ih k!eri. Divne li pravde! Prav je ako se proda, kriv, ako ostane 'ovjek! Ali ja ljubim ovog mladi!a, ja njegov prijatelj i za&titnik, i nisam htio da mu ubijete srce. Tko krade srce, razbojnik je komu para nema. I zapo'eo sam s vama nejednaku borbu. Znao sam kakovi ste i vidio sam, da bi se protiv va&e mo!i, zlobe i pakosti te&ko odhrvao u otvorenoj borbi. Vi ste silni i mogu!i, a mi slabi i maleni. Vi ste oru"ani, a mi goloruki. I lukav&tinom i spretno&!u duha pobijedili smo. Ulovio sam vas u onu mre"u, u koju ste htjeli saplesti ovog mladi!a, 'ije je bogatstvo bilo glavni uzrok va&oj brizi za nj. Ovamo, gledajte ovu djevojku (Pokazuje na Ru"icu): Ona !e vas nau'iti kako se voli, kako se strada iz ljubavi, kako se pomo!u ljubavi pobje(uje. %ta mislite &ta je ona radila, dok ste se vi trgali za Paki!evo srce i ruku, stavljaju!i ga pred dilemu: ili neljubljenu "enu ili smrt, i dok sam ja pisao proti vama pamflete, dizao u lagum va&e utvrde, varao vas na sve mogu!e na'ine, intrigom, licemjerstvom, kameleonstvom, ako ho!ete - &ta je ona radila? Sirota, bez ikoga, "ive!i od milosti jedne plemenite hrvatske gospo(e, prodala je jedino &to je imala, nakit svoje pokojne majke i pobjegla. Ali ne u sramotu, kao &to ste vi bili razglasili, nego s ovim 'estitim gra(aninom, komu ste vi, razbludnici i podlaci, htjeli odnijeti djevojku, pobjegla je preko brda i dolina, kroz buru i snijeg, u daleku zemlju da na(e za&tite, proti kojoj sve va&e himbe i pakosti ni&ta ne mogu. Oti&la je u Be', klekla pred kraljicu, i ganula njezino srce suzama i svojom velikom ljubavi. Kraljica joj re'e: - Pardon, p u k o v n i k u Paki!u, koga poznam kao junaka i vojnika! - Dakle, gospodo, ni u Kufstein ni u smrt! (Izvadi carski akt): Evo pardona! Evo pe'ata. "Maria Theresia, regina!" (U dvorani potpuna ti&ina, op!a konsternacija). Al ne bojte se, ne!e Belizar Paki! pred pukovniju. On ostaje na svome imanju, uz svoju dru"icu, da 'uva, goji i podi"e hrvatsku zemlju. A vi budite pravedni. Bog nas stavi ovamo, od Boga nam je pravo da Hrvat bude svoj. Ne mrzimo vas, al dajte nam, da mo"emo ljubiti svoje. Ostavite nam na&a prava, na&e ime, na&e srce. A vi, koji ste Hrvati, a zaboraviste da ste Hrvati, vratite se me(u svoje, prije nego li v a s va&i ne zaborave. A da ne mislite da je Antun Jankovi! sâm, kli'em da 'ujete odaziv: Borba do smrti za na&e pravice! F e l i x C r o a t i a !

213

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 214: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

PROSJACI (skinu&e krinke): F e l i x C r o a t i a ! (Ujedno sva masa prisutnih 'vr&!e se okupi oko pozornice, a me(u njima i Serma"ica i Tausi, koji svi skupa kliknu&e: F e l i x C r o a t i a ! Kleefeld, uz svoju "enu, Ba!an uz Ba!anku osta&e sprijeda). MALENI$ (jedan od prosjaka, istupi naprijed): Iz Be'a donosim va"ne vijesti. Kraljica je premjestila pukovnika Kleefelda iz Zagreba u Karlovac, a po&to izgleda da gospodinu grofu Adamu Ba!anu vladanje zadaje te&ke muke, daje mu kraljica za suvladara sa jednakim pravima starog Horvata Nikolu %krleca! DRU%TVO: Vivat %krlec! (Kleefeldovi su me(utim izmakli. Tereza je od srd"be pala opet u naslonja' i slomila svoj bahantski &tap, a Ba!an, baciv&i krunu Plutonovu s glave, re'e joj): BA$AN: Tako je to, kad 'ovjek "enu slu&a! JANKOVI$ (stupi malo bli"e): Hvala vam, gospodo moja, &to ste me po'astili. Hvala za va&e cekine, koje sam poklonio dijelom kao miraz Marici Magi!evoj, a dijelom mojim 'ednim pomo!nicima, staroj Babiki i dosjetljivom Benjaminu. Laka vam no!! I sjetite se katkad hrvatskog Diogenesa! (Mno&tvo po(e prama izlazu. Muzika. Ru"ica poleti do Serma"ice i zagrle se. Rukovanje i 'estitke. Ba!anka uhvati Ba!ana i gurne ga prama izlazu). TEREZA (Ba!anu): Idi! %ta se ne mi'e&? (Poleti prema izlazu lijevo, ispane joj tigrovo krzno). OR%I$ (digne krzno i pru"i joj ga): Gospo(o grofice! Va&e krzno... (Al Ba!anke je ve! nestalo). MALENI$: Ti si sjajan, dragi Diogenes! Pobijedio si! SERMA)ICA: Hvala vam, Antoine, od srca vam hvala za ovo moje siro'e! TAUSI: Ja vam se divim, magnifice. Vi ste po&ten 'ovjek! SERMA)ICA: Pa i, vi, excellentissime, kao da ste i vi s nama? TAUSI: Pa s kim !ete da bude zagreba'ki biskup, ako ne s Hrvatima? (Op!e odobravanje: "V i v a t C r o a t i a ! " V i v a t D i o g e n e s !" Pomalo izlaze gosti, a ostanu zadnji Belizar i Ru"ica, a s njima Jankovi!). JANKOVI$ (ustavi ih): Jeste li sretni, djeco? BELIZAR (primi ruku Jankovi!a i poljubi je): Hvala, dobro'initelju na&! JANKOVI$: Bog vas blagoslovio. Ljubite se, ostajte &to jeste i ne dajte da vam djeca budu drugo nego &to ste vi! Budite sretni! Sad se ne !emo vidjeti za dulje vremena. BELIZAR: A kamo vi? JANKOVI$: Hrvatski se Diogenes vra!a u svoju ba'vu. RU)ICA: Da nas ostavi?

214

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 215: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Hrvatski Diogenes

JANKOVI$: Nipo&to. Da pazi kroz &kulju svoje ba've, jeste li dobri i pametni, jeste li dobri Hrvati! (Uzme ih preko ramena i vodi preko stuba, dotle pada)

Zastor.

Zagreb, srpanj, kolovoz, 1928.

215

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 216: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Amerikanska jahta u splitskoj luci

Komedija u tri "ina, sa intermezzom

216

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 217: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

LICA:

Konte FRAN#ESKO DE' MILESI Kontesa KATE DE' MILESI Konte KEKO, njezin sin Konte RU!E Konte MOME

Kekovi stri'evi

!I!ETA DUNDA, kroja'ica PHOEBE (Fib) FILIP J. TUDOR, njezin otac, vlasnik jahte "Stella" LEE PRENTICE, njezin zaru'nik DON VICE JAKO, vo!arica Mali JIM MORNAR na jahti "Stella" - LISTONO%A - BANKOVNI POSLU)NIK - MINISTRANT - #ETIRI STUDENTA

Radnja se doga(a: u I. i III. 'inu u salonu pala'e Milesi, na Trgu vo!a u Splitu; u II. 'inu na palubi jahte STELLA; intermezzo izme(u II. i III. 'ina: na balkonu pala'e Milesi. Doba sadanje.

217

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 218: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PRVI %IN

Veliki salon u prvom katu pala'e Milesi. U dnu tri velika otvora &to vode na uski dugi balkon, ograni'en masivnom kamenom balaustrom. Kroz njih se vidi splitska luka: najprije vrhovi jarbola od ribarskih la(a poredanih uz obalu, zatim u sredini luke usidrena bijela jahta sa amerikanskom zastavom, a odmah iza nje lukobran, preko koga u velikoj daljini konture bra'kih i &oltanskih bregova. Ljeto, koncem augusta, dopodne, oko 11 sati. Sunce puni prostore nad morem, o&tro se reflektira u vodi i prosiplje se kroz balkonske otvore u salon. Poku!stva ima malo, a i ono je derutno i starinsko: jedna garnitura sa tamnocrvenim, na mnogo mjesta ispucanim, svilenim &tofom, komoda na kojoj su nekakve knjige, pasijans-karte, fotografija pokojnog Ba&!e pod kojom gori lumin, obi'na bo'ica tinte i pero, na okruglom stolu pred sofom banalna barokna ko&arica od porculana i album sa fotografijama. U dnu, kraj balkona, &iva!a ma&ina. Nad vratima, desno i lijevo, kao i nad otvorima &to vode na balkon, karni&e sa pra&nim tamnocrvenim draperijama. Veliki zidovi potpuno prazni, samo na desnom visi u debelom zlatnom renesansnom okviru velik portret venecijanskog patricija u na'inu Tiziana. Plafon sa &tukaturama, me(u kojima: u sredini ovalna tiepoleskna "Galatea", a na krajevima dva starinska lustera na kojima nema svije!a. Kad se digne zastor, vidi se kako *I*ETA sjedi naslonjena laktima na ma&inu. Ona je tipi'na dalmatinska crnka kovr'aste, podrezane kose, hitra i spretna iako ne&to slabunjava, od kojih dvadeset, a mo"da i vi&e godina, odjevena u jednostavnu modernu haljinicu preko koje ima bijelu prega'u sa d"epovima na obje strane. U isti 'as iza(e zdesna, hitrim korakom, KONTE KEKO i uputi se ravno prema lijevom izlazu. On, u izgledu, ne odaje nimalo da je ogranak bornirane, dekadentne, propale porodice malih dalmatinskih aristokrata, svje" i gibak u kretnjama, obziran i fin u govoru, dok ga ne zanese njegov ju"nja'ki temperamenat, visok, tamne puti i kose, obrijan, dobro ali nipo&to kico&ki odjeven, u svijetlim pantalonama i tamnomodrom kaputu, sa kravatom od foularda, bijelim polucipelama, bez &e&ira. Bit !e mu oko dvadeset i &est godina, koje je proveo u neprestanoj borbi i trganju da se odr"i na povr&ini, bijen od oskudice i sitnih obiteljskih briga, jedva je svr&io pravni fakultet i sad se sprema da doskora bude promoviran na 'ast doktora. Malko egoist, nipo&to prora'unan, sposoban za najljep&e zanose, katkad tvrdoglav, a katkad opet popustljiv i neotporan. Susretaj sa malom Amerikankom PHOEBE bio je za nj kao neka fantazija o sre!i i veli'ini koja ga je trenuta'no obuzela iz potrebe da pobjegne iz sku'enosti, mizerije i poni"enja u koje ga je turilo postepeno du&evno i materijalno propadanje njegove porodice. A mo"da i "elja da podigne svoju krv na stari ugled i novu afirmaciju, u'ini da se je dao zanijeti onom fantazijom, &to ga je skoro navela da postane nezahvalnik i izrabljiva' "ene koja je bila kadra da sve "rtvuje za nj. KEKO po(e hitro do balkona, pogleda van i krenuv&i k izlazu lijevo, dobaci *I*ETI hladno: Do vi(enja! !I!ETA prije nego je on do&ao do vrata, sko'i naglo i zakr'i mu put, uzrujana i zaplakana. Po svemu se vidi da je maloprije do&lo me(u njima do jakog sukoba: Ne pu&tam te! Ne dam da ide& onamo! KEKO sili se da bude miran: !i(eta, budi pametna! !I!ETA: Ja nisam pametna! Ne!u da budem pametna! Ne pu&tam te! KEKO: O bo"e sveti! Ali ve! je sve dogovoreno... Motor je ve! pristao uz obalu... Po(e natrag do balkona i gleda van. !I!ETA ja'e: %ta je meni stalo!... Zar ona egzaltirana Amerikanka nema nikoga drugog da joj pravi dru&tvo osim tebe! Ti nema& vremena da gubi& - ti mora& u'iti...

218

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 219: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KEKO: A ti si ljubomorna... !I!ETA: Pa jesam... i naravno da jesam... KEKO: Ali velim ti jo& jedanput: ona je zaru'ena... !I!ETA: Pa nek ide njezin zaru'nik s njom! KEKO: Ali on ne pozna ni grada ni starina... i ba& zato me je - !I!ETA upadne mu u rije': Stari konzervator zamolio - znam, znam - jer ti zna& engleski - i to sam 'ula ve! sto puta... Ali k vragu i Amerikanci i konzervator i Dioklecijan i latinski i engleski... Prileti k njemu i uhvati se za nj: Ja te ne dam! Ja te ne dam!... KEKO: Ali niko me tebi i ne otimlje... !I!ETA: Kekica! Kekica! Ti si moj! Je li da si ti moj! KEKO pone&to suzdr"ljiv, sa dosadom: Jesam... jesam... Samo ne znam, za&to me ve! tri dana mu'i&?... Tu se nalazi jedna strana djevojka koja... sutra odlazi. Ja joj moram za vrijeme boravka ovdje biti pri ruci - i to je sve. !I!ETA: To nije sve, Kekica, to nije sve. Ja dobro vidim... KEKO: %ta tu ima da se vidi? !I!ETA: Ona je lijepa... Ne mo"e& re!i da nije lijepa... KEKO: Jest, lijepa je!... Pa &ta za to? Zar ti nisi lijepa? !I!ETA: Ona je ljep&a... Bogata je, elegantna, inteligentna... Gdje se ja mogu s njome mjeriti! Ti sam ka"e& da ima prekrasne ruke i fine prste... a gledaj moje! Iznaka"eni i izbodeni od igle! KEKO rezolutnije: Sad mi je ve! dosta! Pusti me! !I!ETA sa malko nje"nog prijekora u tonu: Vidi& - jedva 'eka& da ode&... Maloprije htio si oti!i, a nisi me ni poljubio! KEKO: Jer si me razbjesnila svojim glupostima. !I!ETA jo& nje"nije: Samo si mi dobacio kroz zube, kao da sam ja za te posljednji stvor na svijetu: "Do vi(enja!" Ali ja sam za te uvijek bila prva, je li, Kekica? Prva - prva - KEKO koji je me(utim pogledavao kroz balkon: Jest! Jest! Kao da je vani vidio ne&to &to je o'ekivao: Eno, motor je ve! pristao!... Na! Poljubi je: Sad je sve u redu. Ho!e da ide. !I!ETA nasrtljiva, ne da mu da se makne: Jo&, jo& jedanput! KEKO poljubi je u "urbi kratko dva-triput i sve te"i k izlazu: Evo. Zbogom! !I!ETA dr"i ga: To ne valja. Molim: lijepo i dugo. KEKO: Potpuno si poludjela! Poljubi je ne&to dulje: Adio! Po(e. !I!ETA naglo za njim, kraj vrata: #ekaj. On se ustavi nestrpljiv: Pa ti nema& ni dinara uza se! Izvadi iz d"epa prega'ice banknotu i turi mu je u d"ep kaputa. Materinski, ti&im glasom: Ako joj slu'ajno ho!e& kupiti dva-tri garofula. Ja'e: Vidi& kako !i(eta na sve misli! KEKO poljubi je: I na ono na &to ne treba. Ode. *i(eta ostane za'as na mjestu, onda poleti na balkon, malko po'eka i nekome mahne rukom na ulici. Najednom zazvoni na ku!nim vratima. To je starinsko zvono na pero kojemu se "ustri zvuk gubi kroz velike prostorije drevne pala'e. *i(eta se trgne, vrati se s balkona, poleti k vratima lijevo, iza(e na koridor ne zatvoriv&i ih za sobom. Pozornica za'as prazna. Vani se 'uje "iv govor i malo zatim u(e sva e&ofirana KONTESA KATE, a za njom *I*ETA. Kontesa, "ena u pedesetim godinama, sijede kose, puna'ka i jo& dosta svje"a, otmjena i staromodna u na'inu i toaleti, sa nekakvim bjelokosnim bro&em na prsima i molitvenikom s koricama od sedefa u maloj, finoj, ali ne manikiranoj ruci, bez prstenja.

219

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 220: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA kao da je pred nekim pobjegla: #ini mi se da dolazi gore - !I!ETA: Tko? KONTESA: Jako! - Pogledaj je li na banku? !I!ETA iza(e na balkon i, dr"e!i se indiferentno, pogleda dolje na pijacu, onda se vrati: Nema je... KONTESA u"urba se, stavi molitvenik na komodu: Ako do(e, umiri je... !I!ETA: Ne bojte se, kontesa Kate... Ja !u ve!... Imam jo& ne&to malo, pa !u joj dati... KONTESA: Jadna !i(eta, &ta bismo mi da nemamo tebe... Je li iza&ao Kekica?... !I!ETA: Maloprije. vani zazvoni: duga, sna"na zvonjava. KONTESA: Ona je... #uje& li, potegla je kao furija! Bje"im. Otkasa desno i zatvori vrata za sobom. !I!ETA iza(e lijevo, 'uje se njezin glas: A, vi ste to, Jako! JAKO u(e direktno i ne"enirano u salon, kao da ulazi u kakvu kavanu. Za njom za'u(ena *i(eta mimo koje je ona u&la ne obziru!i se mnogo. Jako je vanredno krupna i visoka "ena, upravo glomazna. Najpopularnija prodava'ica vo!a i zelenja, koja ima svoj banak upravo ispod balkona pala'e Milesi. Reska u tonu, puna humora sa dobrom dozom malicije i sa vje'nim aluzijama u rije'ima i mimici. Mi&i!i njezina lica, o'i, 'elo, glava, ruke, a katkad i bokovi i noge stalno prate kretnjama njezin govor: E, e ja san to, fala bogu! Lako me je vidjeti - jema me dosta! Gleda po salonu, kao da nekoga tra"i: A te&ko mi se i sakrit ovolikoj kolika san! Drugima je to puno la&lje... A di li je konte&a? !I!ETA: U crikvi. %ta ste htjeli, Jako? JAKO: U crikvi? Ajme, kako je nikima bog dobro dâ! Mogu u crikvu kad ho!e... Opazi molitvenik: #a, prez molitvenika? !I!ETA kao da i ne 'uje &to je ona rekla: %ta ste htjeli, Jako? JAKO sjedne na jedan fotelj: Da i ja malo siden na poltronu... Znate, stojim van po cili dan... !I!ETA: Pa sjedite kad vam se ho!e. Mi smo vam jo& ne&to du"ni... vadi ne&to novaca iz d"epa od prega'e. JAKO: Pu&tite to: vi mi niste ni&ta du"ni! Ne treba Jaki va&ih pinez. Vi ne jite moje smokve ni milune... !I!ETA: To mi je dala kontesa za vas - JAKO gleda je maliciozno: Konte&a? Dala van je za me? Pogleda na portret na zidu: A Ticijano jo& uvik visi! Nisu ga jo& kupili Amerikanci! !I!ETA: %ta se vas ti'u Amerikanci, Jako? Bilo bi najbolje da sa(ete dolje i pripazite na svoj banak! Po(e k ma&ini i po'ne raditi. JAKO: A jemate i za&to da ji branite! Dobri ste im dok vas tribaju. Dok "ivu od va&e mizerije... To govori cili Split... !I!ETA: Cili Split la"e... Da meni kontesa ne da svoje makine - JAKO: Njezina makina? Njezina? Je isto kâ 'a je ona jahta poka"e van kroz balkon moja!... Makina je va&a i vi pla!ate rate za nju. *i(eta ne odgovara i &ije dalje. Pauza. Onda Jako iznenada: A ho!e li 'agod biti s onom Amerikanicom? !I!ETA prestane naglo s ma&inom: %ta bi trebalo da bude? %ta vam sva&ta ne dolazi na jezik? %ije. JAKO: A eto, palo m'e ojedanput na pamet. S aluzijom: Sve je mogu!e na ovon svitu. Pauza. A kako jon je ime? !I!ETA: Kome? JAKO: Pa onoj. Amerikanici.

220

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 221: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

!I!ETA: Phoebe. JAKO: Phoebe? !I!ETA: Phoebe. JAKO: Ime od ma&ke! Pauza. A jema li pinez? Puno? !I!ETA s dosadom, ujedljivo: Jo& vi&e. %ije dalje. JAKO: Sirota konte&a! Od srca jon "elin! Pogleda s balkona i vikne prema dolje: Mali, donesi oti veliki milun!... U taj 'as proviri KONTESA zdesna, ne opazi JAKE i u(e. KONTESA: Je li oti&la? *i(eta joj mahne rukom da je Jako na balkonu, ali prekasno. Jako se vrati i upravo 'uje kontesino pitanje. JAKO: Ne, jo& ni. Dobro jutro, &jora konte&a! Ol se jur ve! svr&ilo u crikvi? KONTESA zbunjena: Jest... jest... Ali, da... vi ste do&li... JAKO usrdno, non&alantno: Dobila sam jutros prekrasne milune... Ostavila sam vam jedan... Velin van skupi svih pet prsta i stavi ih na usta - cukar! KONTESA: Kekica je lud za njima... Vani zazvoni. Jako iza(e lijevo i odmah se vrati dr"e!i na dlanu krasnu dinju. Kontesa je iznena(ena. *i(eta u sumnji. JAKO preda kontesi dinju: Recite konte Keku da mu je to donijela Jako. Za sinjorinu Phoebe! Okrene se i trijumfalno odgega k lijevom izlazu i iza(e van. Ku!na vrata zalupe u koridoru. KONTESA jo& uvijek u 'udu: %ta to zna'i? Zar si joj platila? !I!ETA: Nije htjela uzeti. Sjedne uz ma&inu i po'ne da radi. KONTESA: To je neka njezina &pekulacija - !I!ETA: Amerikanci! KONTESA: Misli da !e nam kupiti Tiziana. !I!ETA: I kojekakve druge kombinacije - KONTESA: Onda bismo i tebi sve vratili. !I!ETA: Meni nemate &ta vra!ati, kontesa Kate! Ako sam ja &ta u'inila, sve je to bilo samo za Kekicu. A kad jedanput bude doktor... KONTESA: Svima !e nam biti bolje. Samo nam je sada te&ko. Je li davno &to je iza&ao? Jutros je rekao da !e dovesti Amerikanku da joj poka"e Tiziana. !I!ETA: Kad bi ve! jedanput otputovali! Kekica ne u'i ni&ta otkad je ona ovdje. KONTESA pogleda je malko sumnjivo i ljubazno: Meni se 'ini, !i(eta, da si malko ljubomorna? Valjalo bi je ne'im ponuditi ako do(e... Stavit !u u fri&ko ovaj milun! Po(e lijevo, onda se vrati: Kako bi bilo da ode& uzeti malko ru"ulina? !I!ETA digne se i po(e: To je najbolje. Uzme kontesi iz ruke milun: Ja !u ga stavit u vodu. Iza(e lijevo, a u isti 'as ponovno zazvoni na ku!nim vratima. KONTESA se trgne: Bla"eno zvono! Po(e do vrata lijevo, tu se postavi da je ne bi dolaznik vidio iz koridora i 'eka s nepovjerenjem tko bi mogao biti. Vani se 'uju mu&ki glasovi i malo zatim u(u Kekovi stri'evi: najprije KONTE RU*E, a za njim KONTE MOME. To su dva karakteristi'na tipa dalmatinskih plemi!a u potpunoj dekadansi. Konte Ru(e je visok, !elav, sa ofarbanom bradicom à la Alessandro Tassoni - talijanski pjesnik iz sei'enta.

221

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 222: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Bit !e mu ne&to ispod &ezdeset, stasit i vitak, odjeven moderno, elegantno, skoro kico&ki, sa polucilindrom u jednoj, a &tapom sa bjelokosnom kuglom u drugoj ruci i ima lakovane cipele sa gumbima. Na vrpci oko vrata nosi monokl obrubljen kornja'evinom, tanku zlatnu narukvicu oko desnog pulsa, velik prsten sa kamejom na lijevom ka"iprstu, a neobi'no dug nokat na lijevom malom prstu, kojim otkad-dokad, u razgovoru diskretno kopka po uhu ili nosu, na &to izvu'e iz d"epa rubac, u koji obri&e svoj dragocjeni nokat. Superioran u tonu i na'inu, geste prou'ene i odmjerene, govori odsje'no u kratkim frazama, ume!u!i 'esto me(u rije'i "velim" i potcrtavaju!i sve &to ka"e, pa i onda kad je to neznatno i neva"no. U d"epu stalno nosi d"epno izdanje svog pjesnika ljubimca Dantea. Konte Mome je ne&to stariji od svog brata, brbljaviji, prostodu&niji, skoro bur&ikozan. Visok, ple!at, sa malko embonpointa, odjeven u komotan crni salonrok koji nije nikad zakop'an ali je sav zalizan na &irokim reverima a okrajci mu vise kao mlohava, spu&tena krila. U lijevom zapu'ku konstantno nosi krupan cvijet: u ovaj 'as omanji suncokret. U lijevoj ruci dr"i starinski cilindar naslonjen na prsa, u desnoj prostu zavinutu batinu o koju se naslanja iako je jo& dosta 'vrst i "ustar. Rasku&trane rijetke vlasi, prili'no sijede, a brada kakvu je nosio Aleardo Aleardi - talijanski pjesnik iz oto'enta. Nosi veliku crnu plastron-kravatu i sprijeda &iroko otvoren ovratnik, u kravati ogromnu pribada'u sa kamejom, oko vrata starinski zlatni lanac koji svr&ava sa urom u jednom d"epi!u njegove &arene bar&unaste veste. Jednako oko vrata svileni konop'i! na kome visi otvoren starinski cviker. Na nogama jednostavne, crne zapra&ene cipele sa elastikom koji je ve! popustio, a iz njih, kad sjedne, vire pletene, bijele kon'ane ne'iste bje've. U d"epu nosi konzekventno svoj molitvenik. Oba su brata puki siromasi i "ive od kukavne pripomo!i koju dobivaju od jedne stare ustanove "Bratov&tina splitskih plemi!a" u kojoj oni i obavljaju neke neznatne funkcije. KONTESA im po(e u susret, vrlo slatka i ljubazna. Pru"i ruku najprije Ru(i koji joj je kavalirski poljubi, a onda Momi koji joj pru"i dva prsta one ruke kojom dr"i batinu: %to zna'i ovo iznena(enje? Komu da zahvalim za ovu vizitu? RU!E okrene se Momi: Vidi&, ona i ne zna - O, donne ingrate! MOME: Mi smo dobro u'inili &to se nikad nismo htjeli "eniti. RU!E: Nema nas tko zaboraviti! KONTESA: Ru(e, ti si uvijek u metafori, kao i Sveto pismo. Govori jasnije. RU!E Momi: %ta veli&: jasnije? MOME kontesi: A kakav je danas dan, draga Kate? RU!E: Dan smrti na&ega brata, velim! MOME kontesi: Tvoga mu"a. KONTESA: Znam ja to vrlo dobro i bez vas. MOME: Danas je dvanaest godina &to je umro. RU!E: Ti zna&, jer vodi& memorijal u bratov&tini. KONTESA: Danas je trinaest godina &to je moj Ba&!e umro. Ja sam se ovaj 'as vratila s mise koju sam dala 'itati za pokoj njegove du&e. Ali kao svake, tako ni ove godine nije vas bilo tamo. Ni tebe, Mome, koji si sigurno jutros oblizao oltare u pet drugih crkava... RU!E: Nije bilo tamo, velim, ni tvoga sina! MOME malko razdra"en: On se vozika po luci u motoru s nekom Amerikankom - RU!E: Koja se hrani konzervama -

222

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 223: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

MOME: I pije naftu! RU!E: A na ulici zvi"di kao fakin - MOME: I kupa se, sama s Kekicom, na mjese'ini! RU!E: U trikou... koji, velim, vi&e otkriva nego pokriva! KONTESA izazivno: I &ta jo&? MOME okrene se bratu: #ini mi se da je dosta? RU!E kratko: Dosta! KONTESA: I zato ste dolazili amo? MOME: Ne samo zato. RU!E: Za jo& ne&to! Digne se, po(e par koraka, ustavi se pred Tizianom i nakon pauze poka"e &tapom na sliku: Jedan Englez davao je na&em papi 300 sterlinga za nju. MOME: Da mu je davao 3000, ne bi je bio dao! RU!E: On je, velim, znao ri&petat obiteljske relikvije. KONTESA: Jest, sinu je ostavio samo hipoteke i onog Tiziana koji je fal&an. RU!E naglo se okrene, u isti 'as s Momom, kontesi, i oba kao da joj ho!e zaustaviti rije' na ustima: Pst! To se ne govori! KONTESA: %ta vam je? Pa valjda znate da je to od nekog drugog pitura - RU!E kratko: Basta, velim! MOME: Onaj profe&ur iz Be'a mogao se je i prevariti. RU!E: Uostalom, za to ne zna nitko. Kontesi: Jesi li rekla Keku? KONTESA: Nisam. Re! !u mu kad postane doktor. RU!E: Bolje nikad! MOME: Ako mu uspije da je proda, nije barem u'inio ni&ta nepo&teno. RU!E: Jer je, velim, radio: bona fide! KONTESA koja osje!a da oni spremaju nekakvu ataku na nju: Ve! bi bilo dosta ove igre! Govorite jasno: &ta ho!ete? RU!E: Do&li smo na izvrsnu ideju. MOME: Ako pristane& - bit !e dobro za sve nas. KONTESA: Htjela bih i ja, napokon, do"ivjeti ne&to dobro. RU!E: I do"ivjet !e&. MOME: Sve ovisi o tebi i o Keku. KONTESA nestrpljivo: Govorite... jer ja bih morala pripaziti na ono malo ru'ka - RU!E: Ako zakasni&, mo"e& "rtvovati jednu pjatancu... MOME: Onda !e ostati bez ru'ka - KONTESA: Govorite - govorite - RU!E: Zna&, Kekovo prijateljstvo sa onom Amerikankom - KONTESA sa pone&to zlobnom aluzijom: Koja pije naftu... MOME: To ne valja uzeti ad litteram! KONTESA k. g.: Ali jede konzerve... RU!E prelazi uzvi&eno preko njezinih aluzija: U zgodnom momentu, velim, Keko bi joj mogao spomenuti Tiziana

223

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 224: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

MOME: Kako bismo ga i prodali - RU!E: Kad bi se netko na&ao tko ima smisla za takve stvari - MOME: I tko ima ambicije da mu na zidovima vise Tiziani ili Rafaeli. Za nas je to svejedno! RU!E: Mi ionako nemamo zidova! KONTESA: Ali imam ih ja! Ovo je moja ku!a. MOME: A hipoteke? RU!E: A do kada, velim, do kada? KONTESA: Po pogodbi imam pravo u"ivanja do smrti. MOME: Od jedne sobe! RU!E: Koja mo"e biti i u &ufitu, gdje se ne mogu ni 'avli zabiti a kamoli objesiti Tiziani! KONTESA: Mene ne!e nitko izbaciti iz ovog stana... Hipoteke su ve! u ruci jednog sve!enika! RU!E sretan &to mo"e dati odu&ka svom ateisti'kom snobizmu: To su najokrutniji vjerovnici. Okrutni kao i njihov bog! MOME koji je pobo"an, sad, za prvi put, odri'e se svoga kompanjona i protestira okrenuv&i se kontesi, koja se prekri"i na Ru(inu psovku: Oprosti mu, Kate, njegove volterijanske blasfemije! RU!E poja'ano: Velim: kao i njihov bog! Pauza. Ali da zaklju'imo. %ta !e& nam dati ako proda& Amerikancima Tiziana? KONTESA malo uzrujana: Tizian je Keki'in. Vi znate da mu ga je darovao, kad se je krstio, otac moga mu"a i va&. Akt je kod notara. RU!E: Si, si! Giusto! MOME: To je ta'no! KONTESA: Dakle Tizian je Keki'in. RU!E: Jest - fal&ni! Ali pravi, velim, a to zavisi o nama - pravi je na&. Tvoj, njegov pokazuje na Momu i moj KONTESA: Pa valjda ne!ete - MOME: E perche no? Za&to ne? RU!E: Ako ga proda& za pravog, autenti'nog, onda, velim, i mi zaslu"ujemo na& dio. Nas smo 'etvero: polovicu tebi i Kekici, a polovicu meni i Momi. KONTESA konsternirano, plane: I zato ste dolazili amo, ba& na dan Ba&!ine smrti!... Lihvari! Ucjenjiva'i! Bezdu&nici! RU!E i MOME koji se nisu nadali toj erupciji, u prvi 'as se zbune, a onda se hitro sna(u: Ali, Kate... Che parole! Zar nama nije potreba kao i tebi? KONTESA: Ja !u sama re!i Amerikancima da je to falsifikat. RU!E opet u svojoj pozi: I dobit !e&, velim, dva dolara za nj! MOME: Upravo jedna misa za du&u pokojnog ti mu"a - RU!E: I kvartin ulja za lumin pred njegovom fotografijom... Idimo, Mome. Po(e k izlazu lijevo. MOME polaze!i za njim, kontesi: Adio, Kate!... KONTESA: #ekajte! RU!E okrene se, a i Mome s njim, oba u stavu o'ekivanja: Dakle? KONTESA: Previ&e tra"ite, popustite - RU!E: Polovicu, velim. Ni dolara manje!

224

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 225: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Uto zasvira ispod balkona harmonika, a uz njezinu pratnju zapjeva "enski glas neku sentimentalnu pjesmu. Velika se dvorana napuni pjesme. Njih troje ostanu za'as mirni, a onda se RU*E uputi k balkonu, gleda dolje, slu&a svirku i kucka po tlu &tapom u ritmu. MOME po(e za njim, ustavi se malko dalje od balkona i slu&a u tihom zanosu. Dva koraka od njega stoji nepomi'no kontesa, ne toliko interesirana muzikom koliko iz nekog respekta prema njihovom muzikalnom spleenu, pogotovo u onom momentu kad bi htjela da ih ubla"i. Prije nego svr&i svirka, u(e *I*ETA nose!i na tasi malu bocu maraskina sa nekoliko 'a&ica, stavi je na stol, pri 'emu napravi malu buku, na &to joj MOME dade znak prstom da miruje. Pauza. Kad svr&i svirka, vidi se kako RU*E lagano aplaudira, a onda se okrene MOMI. RU!E: Mome, posudi mi dva dinara... MOME stavi palac i ka"iprst desne ruke u d"ep od prsluka, kao da tra"i novac, a lijevu pru"i kontesi: Molim te, posudi mi dva dinara. KONTESA *i(eti: Ima& li, !i(eta, dva dinara? !I!ETA promije&a oba d"epa na svojoj prega'i i dade kontesi novac: Upravo imam dva. KONTESA: Hvala! pru"i novac Momi. MOME: Hvala! Pru"i novac Ru(i. RU!E uzme novac i baci ga kroz prozor svira'ima. Poslije malo svirka i pjevanje zapo'ne opet, i to jedan poznati moderni ples. Na ku!nim vratima zazvoni dvaput vrlo jako. Svi se trgnu. !I!ETA: To je Kekica! KONTESA: On ima svoj klju', ali kad tako zvoni, onda netko dolazi s njim. RU!E: Mo"da i Amerikanci... Dobro bi bilo da se uklonimo... Poka"e desno. KONTESA: Jest. Neka ih Kekica primi. Zvat !e nas ako ustreba! Ona po(e, i pru"i Ru(i pasijans-karte &to su na komodi. Za njom *i(eta i oba konta nose!i sa sobom svoje stvari: Bude li vam dosadno, tu su moje pasijans-karte. Svi iza(u desno. Mala pauza. Pred ku!om svirka i pjevanje. Najednom u(e PHOEBE, a za njom KONTE KEKO. Ona ga vodi za ruku, vrlo vesela, stane pred vratima, 'uje svirku, pogleda po sobi i kad vidi da nema nikoga, okrene se k njemu. PHOEBE: Nikoga! Sad !emo vidjeti kako ple&ete! Primi ga i zaple&e nekoliko taktova, ne govore!i ni rije'i. Phoebe je tip moderne, elegantne amerikanske djevojke, ro(ene i odgojene u bogatstvu i rasko&i, navikle da joj se sve "elje ispunjaju i sve zapovijedi izvr&uju. Bit !e joj ne&to preko osamnaest godina, okretna, otvorena, superiorno naivna, akcentuirano bezobzirna, naoko egoisti'na, ali u du&i dobra i nepokvarena, a &to je glavno: mekana i osje!ajna. U neprestanoj borbi sa samom sobom da sakrije tu meko!u i osje!ajnost, rado se prikazuje tiranskom i nepomirljivom, osobito ako joj tko prkosi ili je izaziva. Plavu&a, sa razbaru&enom, kratkom kosom, skoro polukru"nim obrvama, tamnijim od kose i modrim o'ima. Vrlo malena usta, o&tro pocrvenjena, koja se u momentima dosade, nervoze ili razmi&ljanja skupe na potiho zvi"danje. Govori s lakim engleskim akcentom, upotrebljuje i pokoju englesku rije'. Na sebi ima sportsku trikotastu haljinu, na glavi francusku kapicu, a u ruci nosi elegantan &tapi!.

225

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 226: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE ustavi se iznenada i otrgne se od plesa'a: Ple&ete izvrsno! Kad biste htjeli, mogli bismo nas dvoje udesiti jedan mali aran"man? KEKO: Ja bih svaku va&u "elju ispunio! PHOEBE: Koliko sam god Evropejaca srela, nije bilo ni jednoga koji me nije uvjeravao da bi svaku moju "elju rado ispunio. KEKO: Ali ja to velim iskreno i s uvjerenjem... PHOEBE: I to svi ka"u. Po(e do balkona i baci svira'ima novac. Svirka prestane; poslije se 'uje negdje u daljini, a onda se potpuno izgubi. Pazite da vas ne stavim na ku&nju! KEKO: Pa !ete vidjeti kako svi Evropejci nisu jednaki. PHOEBE na balkonu, pogleda van: Prekrasno vo!e! Vrati se u sobu: %ta velite? KEKO: Ho!ete da vam ne&to donesem? PHOEBE: Moj little konte, jedan amerikanski gentleman, ne bi stavljao nikakva protupitanja. On bi sko'io sa ovog balkona i donio bi najljep&e. KEKO: %to mogu Amerikanci, to mogu i Dalmatinci... Poleti k balkonu, ali ona ga ustavi. PHOEBE: Ho! Stop! Ako prelomite nogu, onda je propao na& aran"man. Sjedne na fotelj. KEKO: Kakav je to aran"man, miss Phoebe? PHOEBE: U oktobru i novembru bit !u u Parizu, na svadbenom putovanju. I ja ne volim one pari&ke profesionalne plesa'e po dancingima. Prora'unani su, nemaju temperamenta, znoje im se ruke. A ja bih dakle htjela ne&to do"ivjeti i imati uza se nekoga koji ple&e iz idealizma, koji je samo za me, ima suhe dlanove... %ta velite na to, little konte? KEKO ironi'an: Zahtijevate previ&e, miss Phoebe! PHOEBE: Ali je i honorar prema zahtjevima. Za dva mjeseca 5000 dolara, putni tro&ak i novi frak naru'en kod najboljeg pari&kog kroja'a. Pristajete li? KEKO: Kako bi bilo da vi napravite taj aran"man sa misterom Prenticeom? PHOEBE: Mojim zaru'nikom? Never! Lee je uop!e netalentiran, a za ples mu fale i vanjski i nutarnji rekviziti. S njim se ne da ni&ta do"ivjeti, pa makar to bilo i na svadbenom putovanju. Osim toga on ne voli moje dru&tvo. Ja sam mu previ&e pametna, a njemu to ide na nerve. A uz to ja ga rado sekiram i blamiram gdje god mogu... KEKO: Vi ste takvi sa svima, miss Phoebe. PHOEBE: S vama nisam. Vas vrlo volim. I htjela bih da ste uvijek sa mnom. KEKO mek&i i topliji: I ja da ste vi uvijek sa mnom. PHOEBE: Grehota &to to ne mo"e da bude! Vi ste krivi, kad ne pristajete na moj aran"man. Eh, onda, little konte, ku&at !emo da izmislimo ne&to drugo. Digne se: Poka"ite mi sada va&u pala'u. Ovdje su dakle stanovali va&i plemeniti oci i praoci! KEKO: Jest. Ku!u je u XVI vijeku dao sagraditi neki moj &ukundjed koga je Venecija poslala u Split za gradskog kapetana. I on se je zvao kao i ja. Fran'esko. Familijarno Keko - Kekica. Poka"e na portret: To je njegov portret. Od Tiziana. PHOEBE pred portretom: Oh? Yes - Tizian. I know. Original? KEKO: Autenti'no signiran. Na donjem uglu stoji napisano crvenom bojom: T i t i a n u s V e c e l l i u s . PHOEBE: Very nice! Htjela bih ga imati. KEKO: To je lako. Moj je. PHOEBE: Moram onda i vas kupiti?

226

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 227: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KEKO: Mi nismo na prodaju. Ni ja, ni moj pradjed. PHOEBE: Ja bih radije pradjeda. Koliko stoji? Je li jeftiniji od praunuka? KEKO: Ako za"elite - va& je. PHOEBE: To bi mi bila najljep&a uspomena na vas. KEKO: I ja bih rado imao ne&to &to bi me na vas sje!alo! PHOEBE: Tako(er ne&to originalno? KEKO &aljivo i galantno: Autenti'no i signirano. PHOEBE koketno: Signirano - crvenom bojom? Evo! Poljubi ga: Phoebe. Poljubi ga jo& jednom: Tudor. KEKO odu&evljen ho!e da nastavi: Miss Phoebe! PHOEBE otme mu se: Stop!... u imenu su samo dvije rije'i. Zvono na ku!nim vratima, sna"no zazvoni. Za'as pauza. KEKO, koji je, sav uzbu(en, namjeravao da izrabi dobru Phoebinu dispoziciju, ostade nepomi'an i neodlu'an bi li po&ao da otvori vrata. PHOEBE se okrene prama strani odakle dolazi zvonjava: Ne ide vam ta zvonjava na nerve? KEKO: Svakako. Netko !e do!i, a ja bih radije ostao s vama nasamu. PHOEBE maliciozno: Malo bi vam koristilo kad nemate drugih Tiziana! !I!ETA u(e polako zdesna: Oprostite! Netko je zvonio. Prije(e hitro nalijevo i iza(e. PHOEBE: Tko je ova djevojka? KEKO malko zbunjen: To je moja... kroja'ica. PHOEBE za'u(ena: Va&a? KEKO: Da, moja... na&a. Ona meni &ije kravate, a mami oprave. *i(eti koja se vratila slijeva: Tko je? !I!ETA ustavi se kraj vrata: Nekakav mali crni dje'ak... )eli, 'ini mi se, govoriti s gospo(icom... PHOEBE: Jim! KEKO: Nek do(e ovamo. Po(e k izlazu i mahne prstom prema van: Jim, do(i ovamo! U(e JIM, crna'ki dje'ak od kojih deset-dvanaest godina, odjeven u bijelo mornarsko odijelo. JIM: Miss Phoebe, ja do&ao! PHOEBE: Vidim, Jim. A po &to si do&ao? JIM: Poslao me mister Tudor, miss Phoebe. PHOEBE: %ta ho!e moj dobri tatica, Jim? JIM: Mister Tudor vam je, miss Phoebe, poru'io da !e on sada po!i na brod, a motor !e se kasnije vratiti po vas. Mister Tudor je vrlo gladan. PHOEBE: Ne, Jim. Tata mora prije do!i ovamo da ne&to vidi. Keku: Po"urite se, little konte, i ulovite moga tatu prije nego se ukrca u motor. Dovedite ga ovamo... Sjeti se *i(ete koja cijelo vrijeme stoji tu i 'eka: Samo me prije predstavite gospo(ici... KEKO: Ovo je gospo(ica !i(eta Dunda - miss Phoebe Tudor. Djevojke se rukuju, a on re'e Phoebi: Pravit !e vam dru&tvo dok se vratim... !I!ETA Keku: Onamo su konte Ru(e i konte Mome sa kontesom, ho!u li ih prestaviti gospo(ici...

227

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 228: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KEKO: Naravno. Moji !e se stri'evi vrlo veseliti. Ode lijevo. !I!ETA: Odmah !u ih pozvati. Uzme bocu s maraskinom. PHOEBE: Ne, ne. Najprije bih se htjela malko bolje upoznati s vama. !I!ETA: Vrlo ste ljubazni. To'i maraskino: Izvolite 'a&icu maraskina. To je dalmatinski specijalitet. PHOEBE: Vi ne pijete? !I!ETA: Nikad. PHOEBE ispije i okrene se Jimu koji po"udno gleda na liker: Jim, to je izvrsno! *i(eti: Vama bi se onda svidio "ivot u Americi! !I!ETA: Za&to? PHOEBE: Tamo je zabranjeno svako pi!e. Jimu: Je li, Jim, kod nas je zabranjeno svako pi!e. JIM filozofski: Svako, miss Phoebe - osim vode. PHOEBE pru"i 'a&icu *i(eti: Molim, jo& jednu. !I!ETA nalijeva: Pazite, to lako udari u glavu. PHOEBE: Ne mari ako se i napijem. U Americi strpaju pijane ljude u arest. !I!ETA: Ovdje samo u postelju. PHOEBE: Divna je ovo zemlja! Ispije jo& jednu 'a&icu, a onda se okrene Jimu: Jim, to je izvrsno! JIM: Jim mora vjerovati, miss Phoebe! PHOEBE nudi *i(eti da joj nalije jo& jedanput: Molim jo& jednu. Jimu: Ti si hulja, Jim! JIM: Yes, miss Phoebe! PHOEBE dr"i 'a&icu u ruci: Ti bi zbilja ovo ispio i prekr&io zakone svoje drage domovine? JIM: Draga domovina - vrlo daleko, miss Phoebe. Zakoni - tako(er vrlo daleko. PHOEBE: Ti si uistinu hulja, Jim! JIM: Oh, yes, miss Phoebe! PHOEBE pru"i mu 'a&icu: Onda ispij i nestani! JIM uzme 'a&icu, malo se zaljulja gledaju!i u zamamljivo pi!e, onda pogleda zaljubljeno najprije Phoebe, a zatim *i(etu: U va&e zdravlje, miss Phoebe, a nek vam ne bude "ao, i u zdravlje ove lijepe dame! Ispije, nakloni se i iza(e. PHOEBE izvadi dozu iz d"epi!a svog sportskog kaputa i ponudi *i(etu: Pu&ite li? !I!ETA: Ne, hvala. PHOEBE izvadi iz drugog d"epa benzinski upalja' i pripaljuju!i cigaretu: Vi se zacijelo podajete samo tre!oj mani modernih djevojaka - kad ne pijete i ne pu&ite? !I!ETA: Koja je to tre!a mana? PHOEBE: Ljubav. !I!ETA: Ljubav kod nas nitko ne dr"i za manu, gospo(ice. To je ne&to vrlo prirodno. PHOEBE: To je otrov kao i alkohol i nikotin. Ja se 'udim kako se dr"ave i u tom ne odlu'e na prohibiciju. !I!ETA: Ne bi imale sredstava da se brane od kriom'ara. Smije se. PHOEBE: O well! Vi poznajete ljude. !I!ETA: Ja poznam sebe, gospo(ice. PHOEBE: I vi biste onda s uspjehom vodili takvu kontrabandu?

228

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 229: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

!I!ETA: To znamo mi sve, a i dokazale smo ako smo samo i jedanput nekog voljele. PHOEBE: Treba za to ba& voljeti? !I!ETA: Ja barem mislim. PHOEBE: Volite li vi nekoga? !I!ETA: Pa djevojka sam. PHOEBE: I ja sam djevojka, pa ne volim nikoga, niti sam ikad ikoga voljela. Never! !I!ETA: Ne bojte se, do!i !e ve!. Premda - vi ste zaru'eni, kako 'ujem. PHOEBE: Biti zaru'ena ne zna'i biti zaljubljena. Zna'i samo da je netko u nas tako zaljubljen da bi "elio postati na&im mu"em. A recite mi je li tko u vas zaljubljen? !I!ETA: Zar sam tako ru"na da me to pitate? Ali da je netko ne znam kako u me zaljubljen, ja ga ne bih uzela kad ne bi i on meni bio drag. PHOEBE: Oh, ima ih mnogo koji bi nam mogli biti dragi, ali ipak svi nisu prikladni za mu"a. Dapa'e oni koje najvolimo katkad su najmanje dobri za tu svrhu. Radite li ve! dugo za gospo(u Milesi? !I!ETA: Pro&lo je pet godina. PHOEBE: Milesijevi su dobri ljudi? !I!ETA: Vidi se po onom &to meni 'ine. Kao da sam njihova. PHOEBE: Je li konte Keko s vama dobar? !I!ETA: O jest, i on. PHOEBE: Izvrsno ple&e! Preporu'ili su nam ga kao 'i'erona da nam poka"e splitske znamenitosti! Treba li mu &ta platiti za to? !I!ETA: Ali gospo(ice! %ta mislite! Mladi je konte aristokrat u pravom smislu te rije'i... PHOEBE: Ja nisam znala da se aristokratima ne mora pla!ati za njihove usluge. !I!ETA: On ne bi nikad ni&ta primio. PHOEBE: Ne 'ini li vam se da je malo lakouman? !I!ETA izazvana prora'unanim Phoebinim sudovima o Keku, replicira "ivo brane!i ga i zauzimlju!i se za nj: O ni govora. Samo je vrlo veseo! PHOEBE: #ini mi se da on samo markira svoj temperament. !I!ETA: %ta ne velite! Da ga samo vidite kad ga primi... PHOEBE: Iz po'etka djeluje prili'no nesimpati'no. !I!ETA: #udnovato! On ina'e pravi na svakoga ve! u po'etku najbolji dojam. PHOEBE: Mo"e biti. Sad sam se na nj privikla. !I!ETA malko zlobno: Vi ste njemu odmah iz po'etka bili simpati'ni. PHOEBE: Oh - ja! Ja sam svakome simpati'na - i prije i poslije. Vama ne? !I!ETA: Lako bih se na vas privikla. PHOEBE: Ne!ete imati prilike. Mi odlazimo sutra. %ta vam se najvi&e svi(a na meni? !I!ETA: To &to se ne!ete dugo ovdje zadr"ati... Oh, pardon, htjela sam re!i... PHOEBE smije se: Molim, molim. Bilo je iskreno. KONTESA iza kulisa: !i(eta! !i(eta! !I!ETA digne se naglo. Phoebi: Oprostite... Kontesa me zove. Potpuno sam zaboravila da tamo 'ekaju na me! Iza(e hitro desno.

229

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 230: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE ostane sama. Po(e malo po sobi, potiho fu!kaju!i pogleda jo& jednom Tiziana, pa namje&taj po sobi, udari svojim &tapi!em po jednom fotelju, sa koga se digne oblak pra&ine, na &to iza(e na balkon. Uto se pomalo otvaraju vrata desno, proviri glavom KONTE RU*E, ogleda se da li je tko na pozornici, ne vidi nikoga i u(e. Za njim jednako oprezno KONTE MOME. Ne govore ni&ta, po(u prema izlazu lijevo. Kad su do&li nasred sobe, poka"e se na balkonu, sa cigaretom u ustima, PHOEBE. PHOEBE koketno: Kamo tako "urno, gospodo? Oba se konta malko iznenade, a onda se naklone kavalirski, na starinsku, a ona im tako(er napravi pone&to afektiran naklon: Ja sam Phoebe Tudor iz Amerike. RU!E: Mi smo konti Milesi iz Evrope. MOME: Iz Dalmacije! RU!E kratko: Iz Splita! PHOEBE: A ina'e &ta radite? RU!E: Mi?... Govorimo s vama. PHOEBE: Ali ne sada. Uop!e - u "ivotu... RU!E: Moja je glavna pasija: muzika. PHOEBE: Oh, vi ste muzi'ar? RU!E: Da. Sviram harmoniku. PHOEBE Momi: A vi? MOME: Ja slu&am kad on svira. Smijeh. Pauza. PHOEBE: Veseli me &to mi se desila zgoda da upoznam Kekove stri'eve. RU!E: I mi smo vrlo sretni - MOME: Toliko se o vama pripovijeda u gradu, da smo upravo bili "eljni da se s vama sastanemo. PHOEBE: Pa ja sam tek tri dana ovdje! RU!E: Dosta bi bio, velim, i jedan dan! MOME: I jedan sat. PHOEBE: Pa &ta je to tako zanimljivo na meni? MOME: Sve. RU!E: Vi ste neobi'no lijepi. PHOEBE: Vidjela sam ovdje vanredno lijepih djevojaka. MOME: Ma che! Nijedna ne zna engleski. RU!E: Nijedna ne zvi"di. MOME: A koja od njih ima jahtu? RU!E: A dolare? MOME: Ja uop!e u "ivotu nisam vidio ni jednog dolara. PHOEBE: To nije te&ko. Izvadi iz svog d"epi!a malen portfelj i izvu'e dvije dolarske banknote: Izvolite! Pru"i svakome po jednu. Oni se dignu, polo"e &e&ire i &tapove svaki na fotelj na kome je sjedio. RU!E Momi, promatraju!i kroz monokl banknotu: Momolo, da ima& nekoliko ovakvih mjesto svetaca u molitveniku? MOME stavlja na vrh nosa cviker: I ti bi onda iz njega molio, bezbo"ni'e!

230

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 231: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE gleda s komi'nim izrazom te originalne starce, sine joj jedna ideja, sjedne i re'e: Imate li jedno pero? MOME: Ima, ima... Po(e hitro do komode i donese tintu i pero. PHOEBE: Do(ite ovamo! Konti pri(u k stolu, stanu jedan s jedne drugi s druge strane, ona oduzme najprije jednom banknotu, napi&e ne&to na njoj, pa mu je vrati, a onda isto u'ini drugom. Ru(i: Mjesto fotografije! RU!E 'ita: Na uspomenu od Amerikanke Phoebe. Oh, grazie, grazie molte! Izvadi iz d"epa svoga Dantea i stavi me(u listove: Nosit !u ga uvijek u svom Danteu, koga, velim, 'itam svaki dan! PHOEBE svr&iv&i pisanje na drugoj banknoti. Momi: Mjesto sveca! MOME 'ita: "Za va& molitvenik od Amerikanke Phoebe". Vadi iz d"epa molitvenik i stavi dolar me(u listove: Sje!at !u se vas kad god se budem iz njega molio! PHOEBE: Za&to ne sjednete? MOME vidi da je fotelj zapremljen njegovim &e&irom i &tapom: Molim, gdje? RU!E: Gdje? Gdje? PHOEBE: Pa naravno ovdje. Poka"e objema rukama na obje strane kanapea, kraj sebe. Jedan s jedne, drugi s druge strane. Oni sjednu: Sad mi je dobro. Me(u dvije vatre... MOME: Koje vam ne mogu na&koditi! RU!E: Premiju ste ve! platili! Smijeh. MOME: #udnovato, mi kao da smo stari prijatelji. RU!E: I ba& grehota &to nas sutra ostavljate. PHOEBE: Meni je vrlo "ao. Bili ste mi oba simpati'ni, na prvi pogled. MOME &iroko, pone&to zaneseno: A mislite li, vi nama ne? RU!E popravi malko svoju kravatu i protegne vrat: Nikad ne bih pomislio da toliko poezije mo"e do!i iz prozai'ne Amerike. PHOEBE: Ne znam ba& u 'emu le"i sva ta poezija! RU!E primi je za ruku: Na primjer, velim: ova ruka. Fino modelirana, topla, bijela. Zanesenije: Pa to i nije ruka - to je pravo pravcato krilo! Poljubi joj ruku i dr"i je u svojoj. MOME: Per Dio! Da mi je trideset godina, sutra bi va&a jahta bez vas otplovila... Primi je za drugu ruku. RU!E: Vi&e vas uop!e ne pu&tamo... MOME: Zarobili smo vas! Konti se postepeno zagrijavaju, a ona ih u &ali sve ja'e provocira. PHOEBE: Ali ipak ne mogu pripadati dvojici gospodara. Oslobodi ruke. MOME: Mi !emo se lako nagoditi. RU!E: Stariji !e popustiti mla(emu. MOME: To je du"nost mla(ega! PHOEBE: Ja uop!e i ne vidim mla(ega me(u vama. RU!E: Ja sam mla(i! MOME: Za same dvije godine! PHOEBE: Tu se je uistinu te&ko odlu'iti. RU!E: Moji su zubi potpuni. MOME: A moje noge? Dnevno prevalim pet kilometara! PHOEBE: To su mi va&e cipele ve! davno saop!ile. A konte Kekica? A &to bi rekao konte Kekica?

231

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 232: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

RU!E: On je jo& dje'ak. MOME: Nije ni &kole svr&io. PHOEBE: Ali je, sude!i po vama, u dobru &kolu i&ao. RU!E: Dodu&e, velim, kad ste se svidjeli nama, morate se svidjeti i njemu. MOME: Na&a familija ima samo jedne o'i. RU!E: I jedno srce. MOME: Mi danas uop!e ljubimo prvi put. PHOEBE: I ja vjerujte, i ja! RU!E zanesen govori joj na uho: Uzmite me sa sobom... MOME zanosnije: Po!i !u s vama do nakraj svijeta... PHOEBE digne se a oni za njom: Jedan od va&e familije svakako !e sa mnom... RU!E i MOME s velikom napeto&!u pitaju i o'ekuju odgovor: Koji? Koji? PHOEBE dvoli'no i malko zlobno: Najstariji. Evo. Poka"e na Tiziana. On !e sa mnom! Konte Fran'esko de' Milesi, nekadanji splitski kapetan. Oba brata ostanu za'as osupnuti, onda se dosjete da je ona mo"da odlu'ila kupiti Tiziana i najednom sav se njihov interes koncentrira na tu mogu!nost koja za njih zna'i spas. MOME: Vi !ete ga kupiti? RU!E: On drugdje nije mogao ni svr&iti nego u Americi! MOME: Najvredniji 'lan na&e porodice! RU!E: Mi svi u naravi ne vrijedimo toliko koliko on u slici! PHOEBE se brani od njihove nasrtljivosti: Ali on je moj... On je moj... U(u zdesna KONTESA i *I*ETA. KONTESA za'u(ena bu'nim prizorom: %ta je? %ta je? PHOEBE: Igramo se biblijske igre? "Suzana i dva starca"! KONTESA &aljivo: To su im najbolje uloge! Predstavi se: Ja sam Kekova majka - PHOEBE: Odmah sam vas prepoznala! Vrlo me veseli! RU!E: %ta veli&, gospo(ica iz Amerike ho!e da kupi na&ega Tiziana? KONTESA ugodno iznena(ena: Je li mogu!e? !I!ETA zasjaji: Ah! MOME: I ne pita &ta stoji! PHOEBE: Suvi&no je da ga kupujem. On je ve! davno moj. SVI se u 'udu pogledaju: %ta? %ta? !I!ETA: A Kekica nam nije ni&ta rekao. KONTESA Phoebi: Vi ste zacijelo sa Kekicom stvar uredili? PHOEBE: Jest. Sve je ve! ure(eno. Sad !e do!i moj tata i odmah !emo ga prenijeti na jahtu. MOME u op!em nemiru, uhvati jedan stolac i stavi ga pod sliku: Mo"emo ga onda i skinuti dolje... Popne se na stolac koji se bu'no raspadne pod njim. Svi se obrate k njemu. KONTESA: Momolo, zaboga, mogao si slomiti nogu - MOME: Niente! Niente!

232

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 233: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

RU!E: Malum omen!

RU!E: Za penjanje po katrigama, trebaju velim, druge godine i drugi elasticitet... Uzme drugi stolac, skine Tiziana, silazi: Uh, pra&ine! !i(eta!

PHOEBE: Ne lome se lako noge &to prevale dnevno pet kilometara! Smijeh.

!I!ETA uzme hitro neku krpu s komode i obri&e pra&inu sa slike da se sve pu&i: Ima puna 'etiri vijeka da se nije opra&io. KONTESA: Stavi tamo, na komodu. Neka gospo(ica bolje vidi. *I*ETA i MOME postave portret na komodu, PHOEBE ga promatra, ostali se tako(er sakupe oko njega. PHOEBE: Famozno! MOME pljune na prste i smo'i sliku u desnom uglu: Evo, ovdje je potpis: T i t i a n u s V e c e l l i u s , p i n x i t A n n o D o m i n i 1530. Vidite li? PHOEBE gleda: Vidim, vidim... RU!E: Povero Fran'esko! U obiteljskim analima pi&e, da je, voze!i se iz Venecije u Split, skoro umro od morske bolesti. A sad mora preko Atlantika! MOME opet pljune na prste i smo'i lice na portretu. Phoebi: Pogledajte samo ovo lice... To je majstor! PHOEBE: Vanredno! Kolosalno! KONTESA dok Phoebe promatra sliku, polako konte Ru(i: Koliko !e dati za nj? RU!E: Ne znam, ali mislim: mnogo. !I!ETA: Zna Kekica &ta radi! Na ku!nim vratima sna"na zvonjava. PHOEBE: Eto ih! *I*ETA iza(e lijevo, otvori vrata i domalo u(u: Phoebin otac MISTER PHILIPP J. TUDOR, njezin zaru'nik MISTER LEE PRENTICE, zatim KONTE KEKO i *I*ETA. PHOEBE: Napokon! Najprije dozvolite meni, koja poznam sve, da predstavim jedne drugima. Moj otac, moj zaru'nik mr. Lee Prentice - gospo(a kontesa de' Milesi, Kekova mama, gospo(ica !i(eta Dunda, koja pripada familiji i &ije Kekove kravate, Kekov stariji stric konte Momolo, koji prevali dnevno pje&ice pet kilometara poka"e na njegove cipele, ut crepidae docent, Kekov mla(i stric konte Ru(ero, kome, velim, ne fali ni jedan zub, velim, virtuoz na harmonici, napokon poka"e na Tiziana: Najstariji 'lan familije konte Fran'esko de' Milesi, splitski kapetan, trpi od morske bolesti, momentano li'no odsutan, ali trajno prisutan in effigie, ovjekovje'en autenti'nim Tizianovim kistom, kao &to je to ovdje napisano: T i t i a n u s V e c e l l i u s , p i n x i t A n n o D o m i n i 1530. Godinu ne ka"e latinski. Rukovanje, "amor, pozdravi, promatranje portreta. Mr. TUDOR visok, elegantan, obrijan, u mornarskom oficirskom odijelu, 'etrdesetih godina, pristupi i poljubi ruku kontesi: Veseli me &to vas, nakon toliko godina, opet vidim, kontesa Kate! Sje!ate li me se? KONTESA gleda ga neko vrijeme i ne prepoznaje ga: Ne sje!am se... Mr. TUDOR: Dugo je to, dodu&e! Ali ja bih vas prepoznao me(u stotinama. Bili ste mlada gospo(a kad sam oti&ao u Ameriku... KONTESA dosjeti se: Filip? Mali Filip? Bo"e moj!...

233

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 234: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Mr. TUDOR: Da Filip! Onaj mali Filip koji je ovdje slu"io za najni"e poslove, tr'karao neprestano sad za ovo sad za ono, spavao gore u nekoj uskoj mansardi sa mi&evima i dobivao mjese'no forintu a dnevno batine od slugu i slu&kinja i onda&nje mlade gospode... prema Momi i Ru(i. RU!E za'u(en: Je li mogu!e? Vi ste onaj nekadanji neposlu&ni... Mr. TUDOR upadne mu u rije': Deran... recite slobodno, jest ja sam onaj deran Momi koji vam nikad nije znao o'istiti cipele - uvijek ste imali tako stra&no zapra&ene cipele - KONTESA: Onda, kao i danas! Mr. TUDOR: Kako vidite, "ivot je katkad nevjerojatniji od kakvog romana. PHOEBE: Jest, tatice, "ivot je katkad prava opereta. Ali nemoj odmah postati sentimentalan! Zato nismo do&li ovamo. Sad ste, hvala bogu, konstatirali va&e porijeklo i fiksirali va&e nacionale, i ja predla"em da prije(emo na va"nije stvari. Ti, old boy, mo"e& do!i popodne ovamo i isprazniti s kontesom sve sarkofage va&e pro&losti. RU!E: Izvrsno! Mala je bo"anstvena! MOMO: Un tesoro! PHOEBE Prenticeu: Je li tako, Lee? Mr. PRENTICE visok, suh Amerikanac, obrijan, u bijelom ljetnom odijelu, kao da je slomljen u zglobovima, hladan i apati'an, promatra sliku i gleda u svoj bedeker. Na Phoebin upit, malko se okrene i re'e poslovno, bez akcenta: Yes, my darling! Gleda opet sliku. PHOEBE ocu: A nave'er mo"e& pozvati 'itavu familiju na jahtu, na diner! Mr. TUDOR: Ti ima& uvijek najbolje ideje! Onda, molim, moje dame i moja gospodo, ve'eras ste moji gosti. Motor !e vas 'ekati na obali. PHOEBE Prenticeu: Lee, ve'eras su svi kod nas na dineru. Veseli& li se? Mr. PRENTICE okrene se malko: Yes, my darling! Opet se zadubi u svoj posao i ne mari za ono &to se oko njega zbiva. KEKO Momi: Ne smije& do!i sa zapra&enim cipelama! Mr. TUDOR: A sada da 'ujemo &to si htjela? PHOEBE: Ti zacijelo jo& iz svojih mladih dana pozna& ovaj portret? Mr. TUDOR: Pa naravno! Jo& u moje doba dolazili su Englezi da mu se dive... PHOEBE: On !e tako(er s nama na jahtu. Konte Keko mi ga je darovao. #itava se porodica Milesi prenerazi. MOME: Darovao! !I!ETA: Je li mogu!e? KONTESA: Darovao? Za&to darovao? RU!E: Kraljevi i pape darivaju Tiziane... Mr. TUDOR ubla"uje situaciju: Phoebe je trgova'ko dijete, a kad trgovac ne&to kupi, pa ne preplati, uvijek se tako izra"ava... KEKO: Portret je moje vlasni&tvo i ja ga nisam prodao nego darovao! Familija se opet uzbuni. Mr. TUDOR Phoebi: Mi to ne mo"emo primiti... PHOEBE: Za&to ne? Cijela !e nam Amerika biti zavidna... Tko ima tamo autenti'nog Tiziana? Mr. TUDOR: Konte Keko !e primiti od nas adekvatnu svotu. RU!E: To je pravo! KONTESA: Jasno je! MOME: Eccellente!

Ujedanput

KEKO: Nipo&to. %to je darovano - darovano. )amor i uzrujanje.

234

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 235: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA *i(eti: Poludio je! !I!ETA: Znala sam ja da !e biti tako. PHOEBE Prenticeu: %ta ti veli& na to, Lee? Mr. PRENTICE u op!em "amoru pru"i joj svoj bedeker i re'e: Yes, my darling! PHOEBE uzme knjigu iz Prenticeove ruke i pro'ita ono mjesto koje joj je pokazao, onda se stane tako glasno smijati, da je svi u 'udu gledaju. Prentice se tako(er groteskno smije. Mr. TUDOR Phoebi: No, &ta je? PHOEBE prestane se smijati i re'e glasno: Ravno poslije 400 godina otkriva se da je Fran'esko de' Milesi poka"e na portret - bastard! Za'u(enje. RU!E: Kako? MOME: Gospo(ice! KEKO: Na& praotac - bastard?

Ujedanput

PHOEBE: Yes! Najnovije izdanje bedekera veli 'ita prevode!i: "U lijepoj renesansnoj pala'i Milesi, na Trgu vo!a, nalazi se jedan portret za koji se je dugo dr"alo da je Tizianov original, pogotovo zato jer se na slici nalazi falsificirani majstorov potpis. Slika je samo uspjeli falsifikat iz kasnijih vremena." Dok ona 'ita, vlada op!a konsternacija.

Zastor

235

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 236: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

DRUGI %IN

Na palubi jahte "Stella" koja je u ovaj 'as usidrena u splitskoj luci. Ograda palube ide s jednog kraja pozornice na drugi, tako da se more zami&lja sprijeda gdje je gledali&te. Otraga, iza druge ograde, vidi se u daljini Split u no!noj rasvjeti i njenim odrazima u moru. Dalmatinska ljetna mjese'na no! puni prostore transparentnom sivomodrom maglicom koju re"u konture jahtinih detalja. Oko pono!i. Na palubi ne gori u ovaj 'as ni jedna elektri'na svjetiljka. Nekoliko udobnih sjedala, le"aljki i stoli! stoje porazmje&teni na slobodnom prostoru. Kad se digne zastor, zapo'ne ispod jahte serenada: nekoliko mu&kih, dobro intoniranih glasova, uz pratnju gitare zapjevaju toplu dalmatinsku pjesmu. Zrak dr&!e od sentimenta i mjese'ine: romantika, romantika... U jednom od fotelja sjedi, nevidljiv, JIM. Vide se samo gusti koluti dima njegove cigare koju on po"udno sr'e, podaju!i se 'aru no!i, samo!e i ganutljive pjesme. Pauza. Najednom za'uje se kako netko dolazi na palubu. JIM se uspravi, utrne hitro cigaru i turi je u d"ep. Uto se pojavi: PHOEBE u ve'ernjoj toaleti i KONTE KEKO u fraku. PHOEBE ulaze!i: To ste vrlo lijepo izmislili, little konte! Vrlo lijepo! Ja to stra&no volim... Poslu&a 'asak. KEKO: Znao sam da !e vam biti drago... PHOEBE: Mene to zna tako zanijeti, da mi suze do(u na o'i. KEKO: Je li mogu!e? PHOEBE opazi Jima: A gle - i Jim je ovdje! KEKO: O Jim! PHOEBE: %to radi&, Jim, na mjese'ini? JIM koji se ve! digao i 'eka na zapovijed: Miss Phoebe, 'ekam da pobijelim! Smijeh. PHOEBE: Odleti hitro dolje i donesi mi jedan &al! Prestane pjevanje. KEKO uhvati Jima, koji je ve! poletio, za rame: #ekaj - idem ja. I prije negoli je Phoebe mogla &to re!i, Keko i&'ezne. PHOEBE: Ti se uvijek daje& istisnuti! Po(e k jednom fotelju i sjedne. JIM: Ja uop!e i ne znam, miss Phoebe, 'emu vi dr"ite tolike sluge? Ima toliko drugih lu(aka koji vas slu"e zabadava... PHOEBE: Valja da bude& spretniji, Jim! Mister konte ne zna gdje su moji &alovi... Mo"da ga ipak pretekne&! JIM poleti hitro, ali u isti 'as iza(e LEE PRENTICE i nosi Phoebin &al: %ta sam rekao? Ako nije nitko drugi, onda je mister Prentice tu! Phoebe se smije: Good night, miss Phoebe, I will go to sleep... Nakloni se i hitro iza(e. Serenada po'ne opet. PHOEBE kojoj je Prentice me(utim stavio &al na ramena: Hvala ti, Lee! Ti uvijek pogodi& moje "elje. Jesi li dobro jeo ve'eras? Mr. PRENTICE sjedne joj vis-à-vis: Yes, my darling! PHOEBE: Po&to si sjeo u taj fotelj, izgleda da bi ti rado ovdje ostao? Mr. PRENTICE: Yes, my darling. PHOEBE: Da, ali tebi ni najmanje ne pristaje ova mjese'na no! i ova serenada. Zacijelo tvoj sir jo& uvijek 'eka na te?...

236

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 237: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Mr. PRENTICE: Yes, my darling. PHOEBE: Onda po(i i pojedi svoj sir, Lee!... Ne bih htjela da preuzmem odgovornost za tvoju du&evnu ravnote"u. Mr. PRENTICE digne se: Yes, my darling. Po(e, onda se ustavi, do(e do nje i prigne se da je poljubi. PHOEBE obrani se diskretno: Ne, ne, Lee! Nemoj da mi pokvari& lijepu romantiku koja u ovaj 'as oko mene vibrira! PRENTICE ode bez i najmanjeg protesta. Ona ostane sama i slu&a pjevanje koje se je malko odaljilo. Uto se vrati KONTE KEKO. KEKO: #ujem da vam je mr. Prentice donio &al? PHOEBE zaljuljana sentimentom tiho: Sjedite i mirujte. Keko sjedne i &uti. Pauza: Tko to pjeva? KEKO reagira: More, miss Phoebe! Vino! Dalmacija! PHOEBE u jednakom nastrojenju: Ovdje bi trebalo ostati i "ivjeti... KEKO govori tiho, s toplim akcentom: O'ekivao sam da !ete to osjetiti. Jer ste porijeklom odavde. Istina, rodili ste se daleko, negdje tamo preko oceana. )ivite u drugom "ivotu i me(u drugim ljudima. Na drugim morima plovite i druge pjesme slu&ate. Ali - ova na&a dalmatinska krv i !ud ne daju se izroditi dokraja. Prevru, miss Phoebe - prevru prije ili kasnije... Pauza. Pjevanje slijedi u jecanju i treperenju. PHOEBE potpuno u ekstazi: Govorite, samo govorite... KEKO bez deklamacije, ali iskreno i toplo: To mi svi nosimo u sebi, pa bilo kako da nas prevr!u i premje&taju... Zato nas Zapad nije znao pripitomiti, niti Istok ukrutiti... Mala, uska pruga izme(u dva svijeta, izme(u Venecije i Bizanta, a na toj pruzi, miss Phoebe, mi... stisnuti me(u more i planinu, bijeni s juga i sjevera od dva razli'na vjetra, polijevani od sunca i vina, ljuljani od osje!anja, uzburkani od temperamenta... 'udna jedna mala rasa ili - kako nas oni koji nas ne vole ili nas ne razumiju ili nas se boje - zovu u &ali i poruzi: rasica... mi, Dalmacija, vi i ja i ona moja majka bogomoljka i mala po"rtvovna kroja'ica i ona moja dva strica 'udaka i oni ludi studenti &to pjevaju i malo dalje oni ribari i taj mjesec &to &ap!e nad morem svoju srebrnu gluhu molitvu... Pauza. Pjevanje se sve vi&e gubi u daljinu, ali se jo& uvijek jasno 'uje: Eto. Da li se sad snalazite, miss Phoebe, da li se snalazite? PHOEBE meko: Kao da sam ovdje ro(ena... KEKO: Sad jasno osje!ate gdje biste mogli biti najsretniji. Vi &to ste vidjeli 'itav svijet i pretra"ili sve kontinente... %ta su vam sada u"urbane i bu'ne njujor&ke ulice sa ku!ama od stotine spratova, pari&ki bulvari, i ekspresi, i luksusni hoteli, i ekstaze zadimljenih dancinga i sve "elje usli&ane i sve zapovijedi ispunjene... Svuda i sve je jednako dosadno... PHOEBE: O'ajno, o'ajno... KEKO: A kad vam je napokon palo na pamet da do(ete ovamo... PHOEBE: Ja nisam ni htjela dolaziti ovamo... Otac je htio... KEKO: Eto - niste ni htjeli do!i ovamo! A mo"da biste bili i oti&li odavde, da niste sreli ovog siroma&nog konta, kod 'ijeg je djeda va& otac bio ono &to je danas kod vas onaj lukavi crni dje'ak. PHOEBE: I 'ija mu je baka dala, prije trideset godina, novce da uzmogne po!i u Ameriku... KEKO: Po kojoj i ova jahta nosi svoje ime Stella. Da, Stella, moja baka, za koju se ka"e da je imala deset ruku i deset srdaca!... Davala je svima i svakome: obogatila siromahe, napunila crkve

237

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 238: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

paramentima, srebrnim kadionicama i kandelabrima, davala ljudima koji su trebali, i bogu koji ne treba, a unuku je ostao samo onaj fal&ni Tizian... PHOEBE: Ja vam to nisam uzela za zlo, little konte! KEKO: Znam, miss Phoebe. Ali da sam znao da nije pravi, ne bih vam ga bio darovao... Pauza: A ipak, vidite, isplatilo se dolaziti ovamo. Otkrili ste izvore iz kojih izbija va& puls, saznali ste otkle je poteklo sve ono &to je u vama nemirno, prevrtljivo, nezasitno i pustolovno, upoznali ste mali kuti! iz koga je va& otac ponio svoju i va&u sre!u... Pjevanje se potpuno izgubilo. PHOEBE: I upoznala sam vas... KEKO: Ah, mene !ete zaboraviti? PHOEBE: Nikad, little konte... nikad. KEKO s tu"nim posmijehom: Koliko bi mi vrijedilo to nikad kad vi ne biste bili od ove rase! Ali to i jest ono! Malo mjeseca i malo sentimenta, pa vjerujemo u nepromjenljivost srca i hvatamo se za vje'nost kao za nepretrgljiv konop. Nikad - uvijek - nikad - uvijek: lijepe vje'nosti, koje traju samo sekunde... Mi vjerujemo u njih, ali one bje"e od nas... Ura ljubavi, miss Phoebe... Nikad - uvijek - nikad - uvijek. - A vje'nost se mijenja i prolazi tako divno hitro... hitrije i prolaznije nego "ivot... PHOEBE: A ipak: ja vas ne!u zaboraviti!... To jest, po va&emu: ne bih htjela da vas zaboravim! Pru"i mu ruku. KEKO primi njezine ruke: To je mnogo. To je najvi&e &to se mo"e re!i kad se ho!e re!i istina, kad bih ja smio vama ispovijediti &to u ovaj 'as mislim... Odmahne rukom. PHOEBE: Smijete, razumije se da smijete... KEKO: Ne, ne, miss Phoebe! Tri se dana ve! borim s tim... PHOEBE: Tri dana! I vi? KEKO: I vi? PHOEBE: I ja. Prvi put u svom "ivotu. Prvi put, little konte... Govorite dakle - ili digne se sa(imo dolje. KEKO primi je za ruku: Po'ekajte, miss Phoebe! Mo"da je bolje da govorim. Vi ste upali u moj kruti "ivot kao kakva fantazija... Sa svim 'arima i primamljivostima &to mogu da zgrabe nekoga koji tek postaje 'ovjek, koji se bori, ponizuje, gmi"e da postane 'ovjek, miss Phoebe, biti 'ovjek, a ne fantom, ni sjena, ni apsurd, kao &to su oni moji stri'evi... Samo ne onako - samo ne onako!... I vi ste do&li: ljepota, bogatstvo, svijet je u vama... egzaltacija i oslobo(enje sa vama... Pa sam vas zavolio... I volim vas primi je oko pasa i privu'e je k sebi i ljubim vas, kao da nema ni&ta vi&e i nikoga drugog na svijetu nego samo: vi i ja... vi i ja... Zastane 'as i gledaju se o'i u o'i. PHOEBE sretna i fascinirana: Jo& jedanput, little konte! To se ne 'uje svaki dan! Recite mi to jo& jedanput, little konte! Jo& jedanput! KEKO vibrira mu glas kao struna: I ljubim vas, kao da nema ni&ta vi&e i nikog drugog na svijetu... PHOEBE: Nego samo vi i ja. Ona podigne svoju ruku oko njegova zatiljka i poljube se. Pauza. Onda mu stava ruku na glavu i re'e nje"no: Little konte, jutros ste mi bili rekli da biste svaku moju "elju ispunili, ali ja sam bila s vama frivolna i proigrala svoje &anse. Jo& nje"nije: Sad vas samo pitam: biste li u'inili za me sve &to bih od vas zahtijevala? Usprkos svemu i svima? KEKO: Sve, miss Phoebe! U ovaj 'as sve bih za vas u'inio! PHOEBE: I po&li sa mnom u Pariz? KEKO zanesen: U Pariz i preko svih oceana, do nakraj svijeta... PHOEBE gleda ga u o'i: Kako ste sada lijepi, little konte, kako ste lijepi! Obujmi ga rukama i poljubi.

238

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 239: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Iznenada plane jedna elektri'na lampa. Oni se naglo otkinu jedno od drugoga. Poslije malo u(e jedan MORNAR nose!i pribor za crnu kavu: na srebrnoj tasi posu(e od tu'enog srebra i dozu za &e!er. MORNAR ustavi se: Da nato'im kavu, miss? PHOEBE: Ne, ne, John. Ostavite tamo, ja !u sama. Mornar po(e desno, a ona re'e za njim: Ho!e li oni skoro gore? MORNAR ustavi se: Mislim, miss. Jo& su za stolom. PHOEBE: Donesite cigarete. Mornar ode desno: Kako je sve to 'udno! KEKO: %ta, miss Phoebe? PHOEBE: Iznenada se upali jedna "arulja... i "ivot opet te'e svojim tokom! Iza kratke pauze istupi na palubu *I*ETA. Na sebi ima jednostavnu ukusnu haljinu, mo"da jedinu &to posjeduje. Plaha je, kao da se boji da ne smeta, i ustavi se 'im ih je ugledala. !I!ETA: Oprostite &to smetam... PHOEBE Ljubazna u tonu: Molim, gospo(ice, nipo&to... Sjedite k nama! !I!ETA: Va& gospodin otac moli konta Keka da do(e dolje. PHOEBE: Idite, konte Keko... mi !emo vas pri'ekati ovdje... Me(utim je u&ao MORNAR i donio na tasi cigare i cigarete. Ponudi redom svima. PHOEBE i KEKO uzmu po cigaretu. PHOEBE Keku, koji ba& ho!e da pripali svoju: Ne vjerujem da !ete dolje smjeti pu&iti. Tata je u tom nepopustljiv. KEKO turi cigaretu u d"ep: Onda, kad se vratim. Po(e u la(u a mornar za njim. PHOEBE: Kako vam se svi(a ovdje? !I!ETA: Ovdje je vanredno lijepo! PHOEBE: Uistinu, na&a je jahta jedna od najljep&ih &to plove po vodama cijeloga svijeta. Ali ja sam htjela pitati kako se vama svi(a ovdje? !I!ETA: %ta da vam ka"em? Ja se tu nekako bojim... #ini mi se kao da mi fali daha... PHOEBE se nasmije: Pa nismo u d"ungli, gospo(ice! Nema opasnosti da vas zasko'i kakva divlja zvijer iz zasjede... !I!ETA: Ja ne mislim tako, miss Phoebe! Iako nije samo d"ungla u kojoj ima zasjeda... Nije to, &to izazivlje u meni ovo raspolo"enje... PHOEBE: Nego &to? !I!ETA s bolnom rezignacijom: Ah, &ta vi znate! Da ste vi poput mene, od svoje dvanaeste godine stajali zgrbljeni sa iglom u ruci, spasavali svoju mladost koju je bijeda lomila i tro&ila, sa strahom i naporom izgra(ivali svoju sre!u... bilo bi vam isto tako kao sada meni... Ova tri-'etiri sata &to se nalazim na ovoj va&oj 'arobnoj la(i uvjerila su me da mi ne mo"emo sre!u vezati uza se. Sre!a nam se mora nametnuti sama. PHOEBE: Vi, dakle, dr"ite da je bogatstvo sre!a? !I!ETA osmjehne se: To ne. Ali, slu'ajno, za mene bi bila. Da sam bogata, onda se ne bih bojala.

239

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 240: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE: #ega? !I!ETA: #ega? Malko se zamisli, a onda uvjerljivo: Da ne izgubim ono &to je moje. Ulaze KONTE RU*E i KONTE MOME. Obojica su pone&to pijani od dobre ve'ere, izvrsnih vina i rasko&na milieua. Njihovo je pijanstvo blagohotno, brbljavo, nasmijano, ne buncaju i ne teturaju ni najmanje. Ru(e ima na sebi staromodni, malko tijesni frak, a Mome je odjeven kao u prvom 'inu, samo su mu cipele 'iste. Oko ovratnika ima jo& uvijek servijetu. U zapu'ku veliki karanfil. RU!E ulaze!i: Stidio sam se za te. Jeo si, velim, kao da nisi ve'erao mjesec dana! MOME za njim, zagri"ljivo: A zar - jesam? A zar - jesam? RU!E opazi prisutne: Pst! Ovdje sjedi neko... MOME &iroko, prema damama: Pa to su na&e sirene! PHOEBE: Napokon su do&li na povr&inu i na&i Tritoni!... Ponudi im da sjednu: Izvolite gospodo! MOME sjedne: Najvolio bi se sad pro&etati. RU!E sjedne i on: Previ&e je jeo - PHOEBE: Drago mi je da vam je i&lo u tek! MOME: Imate izvrsna kuhara. Bolji nego kod na&e Kate, je li !i(eta? !I!ETA povrije(ena: Glavno je dobar apetit, konte Mome! MOME: Ali tebi ga je, !i(eta, netko pokvario. PHOEBE: %ta je dra"ite ve'eras? Nemojte da ja po'nem! Ja znam biti vrlo zlobna! MOME: Podnijeli smo va& &ampanjac, miss Phoebe, pa mo"emo i va&u zlobu... RU!E: Samo, velim, ako i ona tako dobro muzira... PHOEBE pritisne na zvonce: I te kako muzira! Posudite mi 'asom va& molitvenik, konte Mome! MOME u neprilici, opipava se: Moj... &ta, moj molitvenik? Ono, da... ostavio sam ga kod ku!e... U(e MORNAR. PHOEBE Ru(i: A gdje je va& Dante, konte Ru(e? Mornaru: John, donesite mi odozdo moju torbicu. MORNAR ode. RU!E: %ta ste rekli, velim? PHOEBE: #uli ste, velim, vrlo dobro! Posudite mi malo, velim, va&eg Dantea. RU!E: Ostao mi je u drugom odijelu... PHOEBE *i(eti: %ta mislite, govore li istinu ova gospoda? !I!ETA: U neprilici su, kao da ih pitate za krsni list! RU!E protestira: Za&to u neprilici? MOME tako(er: Molim - ja ne! U(e MORNAR i preda PHOEBE torbicu. Onda iza(e desno.

240

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 241: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE: Sad !emo vidjeti. Popodne sam po&la u jednu mjenja'nicu da promijenim ne&to novaca. Mjenja' mi je tom zgodom pokazao dvije vrlo interesantne dolarske banknote. Oba konta u neugodnoj situaciji. Ona izvadi iz torbice dvije dolarske banknote: S mojom posvetom i potpisom, gospodo! Da ste barem po'ekali dok "Stella" digne sidro i iza(e iz luke... %ta velite na to? RU!E muca: Znate, to vam je bilo tako... PHOEBE: Ali ja se ne srdim za to. Ja bih vam ih dragovoljno vratila... RU!E: Ne, ne, mi to ne bismo mogli primiti - MOME: Jedanput prodani - prodani! !I!ETA: Kako bi bilo da ih opet kupite od gospo(ice? PHOEBE gestom, kao da !e ih razderati: Onda najbolje da ih razderem! MOME: Ne, ne. Radije ih dajte meni, da ih predam crkvi. RU!E skoro srdito: Moj ne! - Moj: siromasima! PHOEBE: Da ste mi dali molitvenik i Dantea, ja bih vam ih lijepo ponovno stavila me(u listove... Konte Ru(e i konte Mome istodobno izvade jedan svoga Dantea a drugi molitvenik: Izvrsno! Stavlja jedan dolar Momi u molitvenik &to ga ovaj dr"i pred njom: Ovaj - crkvi! Jednako Ru(i koji pru"a Dantea: A ovaj siromasima!... A sad molim, do(ite na crnu kavu! Primi *i(etu ispod ruke i po(u desno. Konti po(u za njima, ali malko zaostanu. RU!E: Ho!e& li ti svoj dati crkvi? MOME: Ja sam u testamentu sve ostavio crkvi. Mislim da je dosta! A ti !e& svoj dati siromasima? RU!E: Dat !u ga sebi! Zar ja nisam najve!i siromah? MOME: Yes, my darling! RU!E: %ta misli&, jesmo li se blamirali? MOME: Yes, my darling! Pauza. Mome primi Ru(u ispod ruke: Uostalom, morali smo ih mijenjati; ina'e ne bismo mogli biti posluzi dobre ruke! RU!E: Yes, my darling! MOME: Da nam barem sluge ne ka"u da smo &krtice! RU!E: Yes, my darling! Iza(u desno. Poslije malo u(u vrlo uzbu(eni KONTE KEKO i KONTESA. Oni govore hitro, u velikom tempu, prigu&eno. Kontesa je odjevena u crnu, staromodnu, svilenu opravu. KONTESA kao da joj fali daha: Bo"e, bo"e... Pusti me da sjednem... Padne u prvi stolac, tra"e!i rije'i i daha: I ti to meni tek sada ka"e&!... KEKO: Pa nema ni deset minuta &to mi je rekla. KONTESA: #isto otvoreno ti je rekla? KEKO: Bez ikakvih preambula, majko! Ba& ovdje, na ovom mjestu! Studenti su pjevali i ta mjese'ina... KONTESA: Znam, znam kako to djeluje! KEKO: Bila je sva izvan sebe! Da sam je digao na ruke i odnio bogzna kamo, ne bi bila ni rije'i rekla! KONTESA uhvati ga za glavu i poljubi par puta: Kekice! Kekice! KEKO: Umiri se, mamice. -

241

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 242: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA za'as se zamisli, i onda u posve drugom tonu, vrlo realno, rezignirano: Ali sve to nema smisla! Sve to nije ozbiljno! KEKO: Za&to ne bi bilo ozbiljno? #itavo ovo vrijeme &to je tu, osje!ao sam neprestano kako je vrlo rado sa mnom. Jutros mi je predlo"ila da po(em s njom u Pariz - na dva mjeseca - da joj budem plesa' po dancingima... To je samo da me ima kraj sebe... KONTESA: Pa gdje su tebi novci za Pariz! KEKO: Davala mi je 5000 dolara - KONTESA osupne se, onda naglo: #uje&, 'ini mi se da je to vrlo mnogo u na&oj moneti? KEKO: #etvrt milijuna! KONTESA: A ti? A ti? KEKO: Rugao sam joj se... Gdje bih se ja dao najmiti kao plesa'... Zapravo sve je to &ala! KONTESA: #etvrt milijuna! Toliko smo du"ni don Vici! Ne vjeruje sama sebi: Pa naravno da je &ala! KEKO: Na koncu konca 'ovjek ipak ne zna na &to se sve ne kapricira jedna ovakva ekstravagantna i razma"ena bogata&ica... kad je uhvati spleen... KONTESA: #uvaj se ti, sinko moj, takvih spleenova!... To ti se za'as zaspleeni, a onda se malo zatim isto tako odspleeni!... Ali nije ni 'udo, kad dobro promislim! Ti s jedne strane, a onaj njezin darling s druge... Onako dug, sa malom klimavom glavicom... kao telegrafski stup sa svojom porce-lanskom 'a&icom! Samo ona... zna ona &to 'ini!... Kad ga vi&e ne bude htjela, dogodit !e mu se &to i telegrafskoj 'a&ici: deran uzme kamen i 'a&ica odleti... KEKO koji je stao da &e!e, a onda se ustavio i u 'udu slu&ao kontesu: Ti si dobre volje danas, mamice! KONTESA: Od di&peracijuna, sinko moj! Evo, sre!a se nudi, a vezan si i ne mo"e& da je prihvati&! %ta misli& &ta bi to zna'ilo za nas? Samo kad pomislim kako bi prestala ona bezobrazna zvonjava na vratima i vje'ni ra'uni i inkasatori i liferanti i sudbeni podvornici! KEKO: Vidi& - nisam ti trebao ni&ta govoriti! KONTESA: Bez dugova - ah, Kekice, bez dugova!... Kako bih samo slatko spavala! Da mi je samo jednu jedinu no! prospavati onako in continuo... onako: kako legnem tako se i probudim! Pa ujutro sjesti na balkon, gledati kako dolje svijet prolazi i samo slu&ati: - Ljubim ruke, kontesa! - Sluga vam se, kontesa! - - Kako ste spavali? - KEKO: I nikako nije mogu!e da bude druk'ije? KONTESA: Nemoj me tako pitati, molim te! Ako me samo jo& jedanput &to takvo upita& - digne se - idem ravno u more! %ta misli&?... %ta sanja&! Mala pauza. Ah kako je ovdje divno! Jesi li samo vidio ono srebro, onaj kristal... A Phoebina kabina? Sa onim toaletnim stoli!em i garniturom od tarta-ruge... I jo& te zovu na ve'eru i onda ti ka"u: va& sin nek uzme na&u k!er... i na&e dolare... i na&e automobile... i na&e jahte... A kad tamo: sve na &to mo"e& ra'unati, to je jedna &iva!a makina - KEKO: I jedno srce! KONTESA: To i jest ono! Upravo da poludi&! Dolazi zdesna *I*ETA. !I!ETA: Konteso, mi vas 'ekamo s kavom... KONTESA zlovoljno: Ba& mi je do kave! !I!ETA Keku: %ta joj je?

242

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 243: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: %ta mi je? %ta mi je? Ho!e& da zapjevam i zaple&em? Kad imam takvu jahtu i mogu s njom kud ho!u - Uto se pojavi zdesna PHOEBE. Uhvati straga ispod ruke Keka koji je stajao okrenut le(ima prema strani otkle je ona do&la. Keko se trgne. PHOEBE: Gdje ste tako dugo, konteso? Kava... KONTESA razvedri se, poleti k Phoebi i poljubi je: Kako ste vi ve'eras sjajni, miss Phoebe! Bo"anstvena - ova va&a toaleta! A te 'ipke! *i(eti: !i(eta, pogledaj samo ove 'ipke! Mjese'evo svjetlo - a ne 'ipke... Ona je jo& u rije'i kad iza(u na palubu MISTER TUDOR i MISTER PRENTICE, obadva u fraku. #im ih kontesa opazi, pribli"i im se. KONTESA zaneseno: Ovdje je divno! Upravo 'arobno! Mr. TUDOR: Prava dalmatinska no!! Sretan sam &to smo se ovdje na&li ba& kad je tako lijepa mjese'ina! PHOEBE: Ne znam za&to ste zapalili svjetlo? Mr. Prenticeu: Molim te, Lee, budi tako dobar i ugasi! Mr. Prentice iza(e za'as, ugasi svjetlo i vrati se odmah. Mjesec i elektrika to je nepodno&ljiv konkubinat! Svjetlo se ugasi: Tako! KONTESA: Sad je mnogo ljep&e! Nasloni se o ruku *i(eti. Mr. TUDOR: A gdje su na&i dragi konti? PHOEBE: Kod crne kave - !I!ETA: I likera! PHOEBE: Ku&ali su redom sve likere i zadnji im se uvijek 'ini najbolji! Mr. TUDOR koji je jo& kod dolaska uzeo i pripalio jednu cigaru, a mr. Prentice svoju lulu: Kako bi bilo da i mi dobijemo malo crne kave? Ponudi kontesi ruku. KONTESA ga primi pod ruku: To je moja najve!a pasija! *i(eti: Primi i ti ispod ruke gospodina Prenticea! Odlazi sa mr. Tudorom desno, a za njima mr. Prentice sa *i(etom ispod ruke. *i(eta odlaze!i okrene se za Kekom i Phoebom, koji su zaostali. PHOEBE: Izgleda da !i(eti nije pravo &to smo zaostali! Uzme cigaretu i pripali je. KEKO: Po(imo i mi, miss Phoebe! PHOEBE: Odmah !emo! Turi mu zapaljenu cigaretu u usta: Ako vam se ne gade moja usta! KEKO s prijekorom: Ali, miss Phoebe... PHOEBE smije se i pali sebi cigaretu: Tko zna... tko zna!... KEKO ho!e da je poljubi: Dokazat !u vam odmah... PHOEBE koketno: Ne, ne, little konte. Sutra. KEKO: Sutra? PHOEBE: Jest, sutra. Mi ne odlazimo sutra rano, nego tek u podne. #ekajte me oko jedanaeste kod ku!e. Vi zaboravljate da mi jo& moramo udesiti jedan aran"man me(u nama? Ja imam ve! gotov plan... KEKO: Kako izgleda taj plan?

243

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 244: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE: Vidjet !ete sutra. Uvjerena sam da !e vam se svidjeti. Poljubi ga dugo. Onda frivolno: A sada do(ite, ina'e !e mala !i(eta prsnuti kao pneumatik! Pojavi se zdesna *I*ETA i nosi &alicu kave. !I!ETA: U 'itavoj toj konfuziji ostao je konte Keko bez crne kave... KEKO prileti i primi &alicu: Oh, to je lijepo od tebe! !I!ETA Phoebi: Znate, on !e vam radije ostati bez ru'ka nego bez kave... PHOEBE: Dobro da ima netko tko se brine da se to ne dogodi! KEKO: Ti pretjeruje&, !i(eta! Nisam vi&e ni mislio na kavu. !I!ETA: To on samo tako ka"e, miss Phoebe, radi vas... PHOEBE: Konte Keko je uop!e vrlo galantan. On bi meni "rtvovao i vi&e nego kavu... KEKO sr'e pomalo kavu: Svakako, miss Phoebe. !I!ETA: Galantan... da! Ali ako mu kod ku!e kava nije dobra i ako mu je ja ne skuham i vlastoru'no ne donesem... Trebalo bi da vidite kako je onda galantan! KEKO: !i(eta, &ta govori&! !I!ETA: Znate li vi skuhati dobru kavu, miss Phoebe? PHOEBE: Nisam jo& nikad poku&ala... ali u potrebi, nau'ila bih... KEKO: Kako bi bilo da odemo tamo? PHOEBE: Ovdje je mnogo ljep&e... !I!ETA: A i &ta !emo tamo? Tamo se produciraju tvoja dva strica. PHOEBE: %ta rade? !I!ETA: Onaj mornar mije&a sve likere zajedno, a oni piju 'a&icu za 'a&icom. PHOEBE: Oh, John je izvrstan mikser... !I!ETA: Ja sam popila 'a&icu, pa mi je ve! udarilo u glavu... Dozvolite da sjednem... Sjedne: Sjednite i vi, miss Phoebe! Keko je ispio kavu i stavio &alicu na stol. PHOEBE sjedne, smije&e!i se: Kad ba& zapovijedate! !I!ETA Keku: Ah, ti si ve! ispio! Uzme i pripali cigaretu: A sad !e& dobiti svoju cigaretu... Pru"i mu pripaljenu cigaretu, a onda re'e miss Phoebi: Znate, uvijek vam je 'itav skandal ako mu ja ne pripalim cigaretu... KEKO vrlo "eniran i srdit: Kakve su to gluposti. To ni najmanje ne zanima miss Phoebe! Po(e sprijeda prema rubu la(e i baci bijesno cigaretu u more. Ostane neko vrijeme na mjestu, a onda se &eta gore-dolje, malko podalje od njih. !I!ETA kao da nije vidjela &ta je on u'inio s njezinom cigaretom. Phoebi: #ine li to katkad i Amerikanke? PHOEBE: Vrlo 'esto! Ali te&ko onom mu&karcu koji ne bi dokraja ispu&io takvu cigaretu. Uzimlje novu cigaretu iz doze na stolu. !I!ETA: %ta !ete? Na&i nisu s nama tako nje"ni i ljubazni. Moramo koje&ta progutati... PHOEBE pripali cigaretu: Krive ste same! Keku: Do(ite, little konte! Budite dobri! Pru"i mu pripaljenu cigaretu: Ovo je najbolja marka &to imamo na brodu. KEKO uzme cigaretu i pu&i: Hvala! Sjedne. Sad sjede sve troje oko stola tako da on sjedi u sredini, vis-à-vis publici, a one vis-à-vis jedna drugoj. Mala pauza. Phoebe malko nijansira svoj trijumf. *i(eta se sili da ne plane.

244

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 245: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE s izazivnom ironijom: Prije nego otputujemo, dat !u vam 'itavu &katulju ovakvih cigareta. Duel se izme(u obiju "ena zao&truje. Svaka replika zna'i jedan novi udarac. KEKO se nalazi me(u dvije vatre, kratkim odgovorima ne daje nikakva akcenta, samo da ne pove!a opreke koja se i sama od sebe sve to ja'e razvija. KEKO: Hvala, miss Phoebe! !I!ETA: Ho!ete li ih tako(er prije pripaliti? PHOEBE: Pa naravno! Tako !e dobiti na aromi! !I!ETA: Onda se valja po"uriti jo& danas! Sutra niste vi&e ovdje. PHOEBE: A mo"da i jesmo. Mi se ne dr"imo voznog reda, gospo(ice! !I!ETA: A kakvog se vi reda dr"ite, miss Phoebe? PHOEBE: Onoga koji mi diktira moj jedini zakon. !I!ETA: A to je? PHOEBE: Moja kaprica! Pauza, kao mali odmor prije novih navala: Za&to &utite, konte Keko? Bi li vam bilo pravo da ostanemo ovdje jo& koji dan? KEKO: Razumije se, miss Phoebe! !I!ETA: Znate li vi da on ova tri dana &ta ste ovdje nije ni zavirio u knjigu?... A do nekoliko nedjelja ima ispit! KEKO srdit: %ta se koga ti'e moj ispit! Vrlo je neumjesno opominjati me na to u ovaj 'as... PHOEBE: Ispit mo"e i 'ekati... !I!ETA: Ali Kekica ne mo"e! KEKO: Ako treba, mogu i ja! PHOEBE: Mo"da netko drugi ne mo"e 'ekati! !I!ETA: Pa i netko drugi! Ispod jahte zapo'ne opet pjevanje kao na po'etku 'ina. Pro(e nekoliko taktova bez razgovora. PHOEBE trijumfira: Hvala vam, little konte, za tu serenadu! To je najnje"nija pa"nja koju mi je ikad jedan gospodin iskazao. KEKO: Drago mi je, miss Phoebe, da ste zadovoljni! PHOEBE: Zahvalite se i onim studentima u moje ime... i odnesite im moj pozdrav... KEKO: Ho!u, ho!u... !I!ETA: Ho!ete li ponijeti sa sobom i onog Tiziana, sada kad znate da nije vi&e Tizian? KEKO: %ta ti opet pada na pamet! PHOEBE: Naravno da ho!u. Bio mi je darovan kao da je pravi, i bit !e mi jednako draga uspomena kao da je pravi. Sukob dolazi do kulminacije. !I!ETA: Kao da i nije bastard - kako ste ono jutros rekli? KEKO: !i(eta... PHOEBE: Ta'no. I sutra !u do!i da ga uzmem. Uostalom, ja sam ga ve! i platila! !I!ETA: Platili ste ga?

245

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 246: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE: Da, u najzdravijoj valuti. Konte Keko je vrlo zadovoljan. Je li, little konte? KEKO s mole!im izrazom: Ali, miss Phoebe... !I!ETA Keku: O tom nam nisi ni&ta rekao... KEKO uzrujan: !i(eta, prestani ve! jednom! Miss Phoebe se &ali - PHOEBE: To nije bila &ala, little konte! Vi ste za va&eg krivog Tiziana dobili od mene jedan pravi... dapa'e dva prava poljupca... !I!ETA sko'i: %ta? Zgrabi &alicu od kave s tanjuri!em i udari njima o tle tako, da su se crepovi razletjeli na sve strane. Prenera"enom Keku: Sutra !e& me uzalud 'ekati... ti... ti... Pogleda izazivno Phoebe koja je ostala mirna pu&e!i svoju cigaretu: I sve to ima da vama zahvali... U taj 'as dolaze zdesna KONTESA, KONTE MOME, KONTE RU*E, MISTER TUDOR, MISTER PRENTICE, a za njima MORNAR. PHOEBE se digne kao da se nije ni&ta dogodilo i pri(e *I*ETI. KONTE RU*E opona&a lagano sviranje gitare i kre!e u ritmu glavom, pjevuckaju!i ispod glasa pjesmu studenata. I on i KONTE MOME prili'no su u vlasti alkohola ali se jo& uvijek dobro dr"e. Kad se 'itava grupa pojavi i kad su djevojke opet sjele, re'e: PHOEBE *i(eti, s ljubaznim tonom: Nije li vam hladno, gospo(ice?... Ho!ete li jedan &al? !I!ETA naoko jednako mirno i vrlo ljubazno: Lijepa vam hvala, miss Phoebe, ja sam navikla na ovaj zrak. Mr. TUDOR dolaze!i: Nek i mi malo 'ujemo tu serenadu - PHOEBE: Jest, tatice, divno pjevaju. KONTESA: To su Kekovi prijatelji! Pauza, u kojoj svi slu&aju. Onda svr&i pjesma. PHOEBE: Konte Keko, kako bi bilo da ih zovnete gore? Na 'a&u &ampanjca? KEKO: Ako "elite... ali vam odmah ka"em da ih se ne!ete rije&iti do zore... PHOEBE: Kolosalno! Mr. TUDOR: Ne, ne, ja mislim da je ipak prekasno. %ta mislite vi, konteso? KONTESA: Ja bih dodu&e ostala ovdje do smrti, ali mislim da je zbilja vrijeme da vas ostavimo. Bilo je divno ve'eras! MOME: Bo"anstveno! RU!E: Ja sam se zaljubio u va&eg miksera! Mornar koji stoji podalje, malko se nasmije&i. Mr. TUDOR: Sretan sam &to sam jo& jednom vidio svoje nekadanje gospodare! Nadam se da !ete skoro opet 'uti za nas... KONTESA dosta deprimirano: Dakle uistinu odlazite sutra rano? Mr. TUDOR: Bezuvjetno. PHOEBE: Mi odlazimo sutra u podne! Mr. TUDOR: Nemogu!e. Sutra nave'er 'eka me u Dubrovniku moj poslovni prijatelj mister Pauker... PHOEBE: Mister Pauker !e pri'ekati nekoliko sati. KONTESA: U Dubrovniku je boravak vrlo ugodan. Mr. TUDOR: Ne mora uvijek sve biti na tvoju, Phoebe! PHOEBE: Uvijek - ne, ali ovaj put: da! Ja sam danas ostavila kod draguljara svoje bisere da mi ih nani"e na novu nit. Sutra popodne bit !e gotovi. KONTESA: No, eto...

246

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 247: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE: I tako !emo, konteso, do!i sutra k vama da se oprostimo i uzmemo na&ega Tiziana... Mr. TUDOR: Kako vidim, ipak !e mister Pauker morati jo& malo pri'ekati. KONTESA: Onda - do vi(enja! Uhvati *i(etu ispod ruke. Mr. TUDOR: Izvolite s ove strane... Mornaru: Je li motor spreman? MORNAR: Jest, mr. Tudor, sve je u redu. #itava grupa izlazi pomalo u razgovoru. Najprije MISTER TUDOR, koji pokazuje put, u dnu preko palube lijevo, za njim KONTESA, *I*ETA i MISTER PRENTICE, onda PHOEBE i KONTE KEKO. Zaostanu KONTE RU*E, KONTE MOME i MORNAR. Plane elektrika, koju je MORNAR zapalio dok su gosti odlazili. RU!E do(e do stola, zagrabi &aku cigareta iz velike doze i pru"i ih mornaru: Da ih popu&ite u moje zdravlje! MORNAR uzme, sa smije&kom, cigarete u &aku i dr"i ih iza le(a: Najljep&a hvala, mister konte! MOME koji je ve! tra"io po d"epovima novac, kad je vidio &ta je u'inio konte Ru(e, zagrabi iz &katulje &aku cigara i pru"i ih mornaru: I od mene, dvije-tri cigare! Laku no!! Po(e za bratom. MORNAR istom gestom uzme cigare u drugu &aku i re'e: I vama, mister konte, lijepa hvala! KONTI odu pone&to nestalnim korakom za ostalima, a MORNAR baci cigare i cigarete na stol na tasu. I iza(e. Pauza. Pjevanje po'ne opet, ali ne tako blizu kao prije. Poslije malo vra!aju se: PHOEBE, MISTER TUDOR i MISTER PRENTICE. PHOEBE ulaze!i: A sad do(ite ovamo i sjedite. Ho!u da vam saop!im ne&to vrlo va"no. Mr. TUDOR: Ja sam vrlo umoran, Phoebe. Ne bismo li mogli to ostaviti za sutra? PHOEBE: Ne, ne, rekla sam ti da je vrlo va"no. Mr. TUDOR: Kako bi bilo da to prije prespava&? Ti zna& da je uvijek dobro kad ti svoje va"ne stvari prespava&! PHOEBE: Tatice, ne budi u ovakvim 'asovima povr&an i frivolan! Vidi&, Lee je shvatio ozbiljnost momenta i 'eka s napeto&!u moju izjavu. Je li, Lee? Mr. PRENTICE: Yes, my darling! PHOEBE: Radi se o mojoj sre!i. Mr. TUDOR: Ako je tako, onda se stvar ne mo"e odlagati. Ina'e sre!a ne 'eka. PHOEBE poljubi ga: Drago mi je &to vidim da si svaki dan razboritiji. Zna'i da jo& ne stari&. Sjednimo dakle. Svi sjednu, ona u sredini, a njih dvojica sa strane, jedan drugome vis-à-vis. Sutra kad budemo kod Milesijevih, zapitat !e& konte Keka ima li kakvu "elju da mu ispuni&! Mr. TUDOR: A on? PHOEBE: On !e onda od tebe zaprositi moju ruku.

Mr. PRENTICE izvadi lulu iz usta i malko se trgne iz svoga mira.

Mr. TUDOR u 'udu: %ta? %ta veli&? PHOEBE: #emu ta pitanja, tatice? Po&to ima& jo& vrlo dobar sluh, dobro si razumio &to sam rekla! Ti !e& konte Keku re!i da pristaje&.

247

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 248: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Mr. TUDOR sko'i: Nikada! PHOEBE: Ali ja ti ponavljam: ti !e& re!i da pristaje&, i to bez ikakvih ograni'enja! Mr. TUDOR: Lee ima na&u rije' i mi je moramo odr"ati. PHOEBE: %ta se tebe ti'e Lee, tatice? To !emo nas dvoje me(usobno udesiti. Je li tako, Lee? Mr. PRENTICE: Yes, my... zapne mu rije' u grlu. Mr. TUDOR: Sutra !e& se zacijelo predomisliti... PHOEBE: Pa &ta se onda uzrujava&? Ali ja ti samo velim: ako ti ne ispuni& moje "elje, onda !u je ja sama ispuniti i bez tebe. Mr. TUDOR &etaju!i se gore-dolje oko stolaca: Ali to ne ide... to nikako ne ide... PHOEBE: To ide izvrsno. Mr. TUDOR: Ja te uistinu ne razumijem, Phoebe. Ti si uvijek nastojala da bude& originalna, mrzila si banalnost, bje"ala od ki'a. A sada ho!e& da udesi& svoj "ivot kao kakav najobi'niji film. Siroma&ni konte - bogata dolarska princesa... mjese'ina, serenada. No, gotova opereta u tom filmu. PHOEBE: Pa to danas privla'i 'itav svijet. Mr. TUDOR: Mene ne... PHOEBE: Ali &to !e& kad je takav "ivot! Ja ga i volim &to je takav! Ina'e bi bio literatura... A protiv toga bi se jo& vi&e bunio... toga danas nema ni u teatru... Mr. TUDOR srdit: Ah, &ta mi je stalo!... Radi &ta te volja! Ode razlju!en u la(u. PHOEBE ostane potpuno mirna i vikne le"erno za njim: Molim te, ugasi ono svjetlo! Odmah po&to je nestalo mister Tudora, ugasi se lampa. Phoebe i Mister Prentice ostanu na svojim mjestima. Duga te&ka pauza koju prekine Phoebe nje"nim toplim tonom: Lee, ti si zacijelo zadovoljan &to sam i ja napokon na&la svoju pravu sre!u? Mr. PRENTICE: Yes, my darling! PHOEBE: I ti !e& upotrijebiti 'itav svoj govorni'ki dar da uvjeri& mog oca da je to najbolje za me - je li? Mr. PRENTICE: Yes, my darling! PHOEBE: I ja !u i nadalje ostati u tvojoj fabrici kompanjon sa 75% svoga kapitala. A ti mi obe!ava& da !e& ostati ne"enja dok si "iv! Mr. PRENTICE: Yes, my darling! PHOEBE toplo, iskreno: Poljubi me onda, za posljednji put - On se digne, pri(e k njoj, poljubi je u usta, na &to ona re'e: A sada idi spavati, Lee! Laku no!! Mister Prentice ode bez rije'i. Ona ostade mirno sjede!i, slu&a pjevanje koje se gubi u romanti'nu no!, a dotle pada

Zastor

248

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 249: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

INTERMEZZO

U ovom intermezzu vidjet !e se na pozornici samo isje'ak izvanje fasade pala'e Milesi i upravo sredina s velikim balkonom, 'itava balkonska balaustra i odgovaraju!i dio ispod balkona, tako da se plo'nik podrazumijeva negdje ispod pozornice, a ljudi, koji prolaze ispod ku!e, vide se samo do polovice, tj. samo gornjim tijelom. Taj balkon je onaj isti koji smo u prvom 'inu vidjeli iznutra, u salonu. Na njemu, na jednom fotelju, sjedi u svojoj svilenoj toaleti koju je imala na sebi kad je bila na Tudorovoj jahti, kontesa Kate i spava. To je ona, vrativ&i se ku!i s ve'ere na jahti, sjela da se malko okrijepi svje"inom lijepe no!i, nakon &to je bila omamljena izvrsnim jelima i pi!em, rasko&jem one amerikanske divote i nevjerojatnim saop!enjem svoga Kekice. Pa ne&to ta omama, ne&to umor, a onda i te&ka, sita, lijena mjese'ina koja ju je 'itavu obujmila i posrebrila, u'ini&e da je zadrijemala i zaspala. Dojmovi one ve'eri nisu mogli da se pretrgnu sa javom, oni su se, 'udno iscereni i groteskno izvrnuti, produ"ili u njezin san. I jedan dio toga sna prikazan je u ovom intermezzu gdje sve li'nosti, koje istupaju, imaju na sebi ne&to fantasti'no, prozra'no, deformirano; pravi produkti polubudne, izmrcvarene svijesti kojoj ne daju mira 'e"nje i "elje, naglo nametnute jednom jadnom i umornom ljudskom srcu. Do re"isera je da 'itavoj slici dade taj izraz, ne isti'u!i previ&e konture i ne osvjetljuju!i preve! jasno detalje. U velikoj daljini, negdje u luci koja je zami&ljena da se prote"e pred tim balkonom, sa usidrenom usnulom jahtom ameri'koga gavana, jo& uvijek odzvanja pjesma studenata koji lutaju po moru i lutat !e mo"da do zore. Kad se digne zastor, KONTESA mirno spava, pone&to prignute glave, s rukama slo"enim u krilu. Pauza, koju ispunja samo daleko pjevanje. Najednom se polako otvori tre!i izlaz na balkonu i istupi JIM. On nosi veliku srebrnu tasu sa ru'icama, na kojoj stoji &ampanjska 'a&a sa sladoledom i druga jedna od kristala sa nekoliko holipa, &to lijepo poredani str&e uvis kao prsti nekakve sablasne ruke. JIM odjeven kao obi'no, malko karikiranim gestama pristupi kontesi i ponudi joj tasu: Izvolite sladoled, madame! KONTESA se malko trgne i s velikim gurmanskim zadovoljstvom pogleda na tasu: Oh, moj sladoled! Uzme 'a&u i izvu'e elegantnom gestom jedan holip: %ta je to danas? JIM: Ananas i vanilija, madame! KONTESA: Rekla sam ti, Jim, da se meni govori: madame la comtesse! JIM: Ananas i vanilija, madame la comtesse! KONTESA zabada holip u sladoled i jede s u"itkom: Otkad se je Kekica rodio, pa sve dok se nije o"enio, nisam jela (elata! A ni&ta nisam voljela tako kao (elat!... #itav grad je, u ljetu, srkao (elat, pa i Jako - a ja ne!... Upravo se je crkavalo od vru!ine i bila bih dala ne znam &to, da sam mogla rasfri&kati malko jezik... JIM neprestano nepomi'an sa tasom u ruci: Pa za&to niste, madame la comtesse? KONTESA uzimlje novi holip, a kako ga hitro pojede, uzimlje druge redom: Nije se moglo, Jim!... Nije bilo novaca za to! A tako sam se stidjela pred svijetom &to smo na to spali da nismo mogli uzeti ni (elata. Ali nisam htjela pokazati kako nam je zlo. Sjela bih ovdje svako popodne i djevojke bi mi donijele ne&to na tanjuri!u... Jim, to ti je izgledalo kao da je pravi pravcati (elat. )uto kao vanilija i crveno kao malina. Ali to nije bio (elat. Jim - to je bila samo vata. Dva 'uperka "ute i crvene vate! Stane se smijati, a Jim se groteskno smije za njom. JIM se treska od smijeha: Izvrsno! Izvrsno!

249

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 250: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: A dragi su susjedi pucali od zavisti! Jo& se uvijek smije: Varala sam ja njih i druk'ije! Bilo je dana, Jim, kad se u ku!i nije ni&ta kuhalo jer nije bilo ni&ta osim suha kruha. Onda sam vadila stare knjige iz biblioteke, nekakve ovako debele Arioste i Machiavellije, i bacala ih na kamin a iz dimnjaka se pu&ilo kao da pe'emo najve!eg tukca. A dragi su susjedi crkavali... Stavlja praznu 'a&u na tasu Jimu. JIM: Zapovijeda li madame la comtesse jo& &togod? KONTESA: A podno"nik, Jim, a gdje je moj &kanjet? JIM po(e unutra i odmah se vrati, bez tase, sa malim podno"nikom od &tofa: Evo i &kanjet, madame la comtesse! Stavi joj pod noge podno"nik, onda se uspravi i hitro iza(e otkuda je i do&ao. Me(utim se je ve! otprije 'ulo kako se pribli"uje kuckanje tankog zvonca, onako po prilici kao kad prolazi sve!enik sa sv. pri'esti. Onda se pojavi zdesna, ispod balkona, mali crkveni dje'ak, MINISTRANT, u svojoj haljinici i brecka zvoncem. Za njim dolazi DON VICE, i on odjeven u bijeloj haljini sa &tolom preko ramena, a u ruci mu, na duga'koj motki, ko"nata kesica, s poklopcem od "eljeza i "eljeznim katan'i!em, za sakupljanje lemuzine, i treska njome. Kako je ve! spomenuto, oni, kao i svi ostali prolaznici ispod balkona, vide se samo gornjim tijelom. Noge im se gube u podzemlju. KONTESA za'uje zvonce, ali se pritaji. Kad DON VICE do(e ispod nje, produ"i se njegova motka do groteskne du"ine i on treska njom kraj kontesina uha. U kesici zazve'i novac - KONTESA se prestra&i. KONTESA: Gospe sveta! DON VICE lukavo i smjerno: Kontesa, za novu kapelicu u Sv. Filipu! KONTESA se nagne nad balaustru: Vi ste se, don Vice, kroz dvadeset godina tako nau'ili cijediti iz mene novce da mi ni ovdje ne date mira... DON VICE: Za crkvu, kontesa! Za sv. Filipa! Za svetoga protektora Kekova tasta... KONTESA vadi jedan novac i turi ga u kesicu: Sv. Filip je, ukoliko ja znam, protektor siromaha... DON VICE: Zna on pomo!i i bogatima. Samo kad ho!e. %ta pi&u oni iz Amerike? LISTONO%A se pojavi zdesna i upadne Don Vici u rije': Dobro jutro, &jora kontesa! Rekomandirano - iz Amerike! KONTESA "ivo: Je li te&ko? Je li te&ko? LISTONO%A: Jest, jest... KONTESA: Zazvonite i predajte ga !i(eti i nek vam dade dvadeset dinara. Listono&a se izgubi lijevo, a poslije malo za'uje se bu'no zvono na ku!nim vratima kod Milesijevih. DON VICE uvrije(en: Po&taru deset puta vi&e nego sv. Filipu! A &ta !e re!i dragi bog na to, kontesa Kate? KONTESA: I dragi bi se bog veselio kad bi dobio 'ek iz Amerike! DON VICE odlazi, a za njim i MINISTRANT, kuckaju!i u svoje zvonce. Poslije malo u(e kroz srednji otvor balkona *I*ETA, nose!i u ruci ve! otvoreno Kekovo pismo. Ona je odjevena u jutarnju modernu haljinu, oko ruku ima nekoliko modernih zlatnih narukvica, na prsima malen zlatan bro&: uop!e ne daje utisak djevojke podlo"ne i izmorene od posla, nego gospo(ice koju ne mu'e svagdanje brige i koja je tu u ku!i u svome i na svome. !I!ETA: Pismo od Kekice.

250

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 251: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: A &ta &alje? !I!ETA: #ek... Hiljadu dolara. KONTESA: Dobri moj Kekica. Pi&e li &ta? !I!ETA: Pi&e. KONTESA: #itaj mi, 'itaj... !I!ETA sjedne na balaustru, okrenuta le(ima, licem u profilu, prema publici. Razgrne pismo: Ih, koliko! #ita: - Draga moja mamice, prije svega &aljem ovdje jedan 'ek za te i za dobru !i(etu... KONTESA: Nikad te on ne!e zaboraviti, !i(eta... Bri&e suze. !I!ETA: Ah, &ta !e mi sve to! KONTESA: Nemoj biti nezahvalna! %ta pi&e jo&... !I!ETA 'ita: ... od ovoga novca &aljem mojim stri'evima, svakom po sto dolara... KONTESA: Vidi&... kakvo srce! !I!ETA: Da, da, za svakoga - za svakoga - KONTESA: Dalje, dalje - !I!ETA 'ita: ... sve bih vas tako rado vidio... KONTESA: A &ta veli& na to? Ispod balkona se poka"e JAKO. JAKO pogleda gore i re'e glasno: Dobro jutro, &jora konte&a! Kontesa se nagne nad balaustru. Imam jedan krtol finega mu&kata... KONTESA milostivo: Po&alji, Jako, po&alji... JAKO: I krupni' fri&ki' orija... skida se ko"ica s nji', kâ s ruke gvanat! KONTESA: Je li?... Izaberi najve!e... Adio, Jako! *i(eti: #itaj dalje - JAKO: Bit !ete slu"eni. Po(e. KONTESA se presjeti, nagne se nad balaustru: Jako! Gledaj, da nisu crvljivi! JAKO ve! iza kulisa: Sve !u ja ekstra za vas! !I!ETA nastavlja s 'itanjem: "- Nadali smo se da !emo ovaj put s vama bo"i!evati..." KONTESA: Kad bi do&li! Kad bi do&li! Promisli kakve bi nam darove donijeli! !I!ETA: Onda bih ja morala iz ku!e... KONTESA: Kakve su to ideje? Dolaze s lijeve strane, dr"e!i se ispod ruke, KONTE RU*E i KONTE MOME, ustave se ispod balkona. RU*E dr"i bjelokosnu glavicu svoga &tapa na usnama, a MOME zvi"ne gore prema balkonu: MOME: Kate, Kate! KONTESA *i(eti: Tko je?

KONTESA se digne i nasloni se laktovima na balaustru: Imate nos kao dva prepeli'ara! !I!ETA: Konte Ru(e i konte Mome.

RU!E: Do&lo je &togod?

251

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 252: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: Jest, jest, za svakoga pone&to. MOME: Kakvo srce! RU!E: Mislio sam, izrodit !e se u Americi! KONTESA: Do(ite poslije, kad razmijenim!... Ve'eras imamo bal... da mi svakako do(ete... MOME: Bravissimo! RU!E kontesi: Pa !emo, velim, ja i ti jedan valcer... KONTESA: Ho!emo, ho!emo... Do vi(enja! Sjedne, *i(eti: #itaj. MOME: Otkad se je Keko o"enio, ve'eravam. A ti? RU!E: Ja, velim, pijem svako jutro, mjesto kave, 'okoladu. I&'eznu. !I!ETA 'ita: "- Mister Prentice dolazi 'esto k nama. Nikad se nije o"enio, a i ne!e. Sve iz ljubavi za Phoebe..." KONTESA: Vidi& - kao i ti! Takve su ljubavi najljep&e... !I!ETA rezignirano: U romanima, kontesa Kate... #ita: "- A Phoebe se je potpuno promijenila. Vi&e ne pu&i. A i ne zvi"di vi&e. Mi smo vanredno sretni jer !emo doskora biti utroje..." KONTESA radosno: %ta veli&? %ta veli&? Pro'itaj jo& jedanput... *I*ETA najednom zagrca, pokrije lice podlakticom. KONTESA: Nije ti valjda "ao &to su sretni! *I*ETA sko'i, pusti pismo na tle i pobjegne u ku!u. KONTESA za njom, ganuta, protegne ruke: !i(eta! !i... Ona ne dovr&i rije' jer se naglo otvore desna vrata balkona i u(e sablastan: KONTE FRAN#ESKO de' MILESI. On je odjeven u renesansni kostim kao na portretu iz prvog 'ina. Provukao je tijelo kroz svoj okvir koji mu visi o ramenu. Postavi hitro na balaustru jednu nogu i upravo ho!e da sko'i dolje. KONTESA raskola'i o'i kad vidi tu sjenu iz pro&losti, a onda naglo: Fran'esko, kamo !e&? FRAN#ESKO de' MILESI ustavi se s jednom nogom preko balaustre, pa re'e srdito i zagri"ljivo: #uo sam kako ho!ete da me prodate u Ameriku... KONTESA: Pa &to se buni&? Tamo se divno "ivi... FRAN#ESKO de' MILESI re"i: A vino? A vino? Tamo se ne dobije vina... A jedan Dalmatinac bez vina... KONTESA: Pa ti ni ovdje nisi mogao piti vina! FRAN#ESKO de' MILESI pobjedno: To misli& ti! Vi ste svi spavali kad sam ja i&ao tamo prijeko na svoj kvartin! A onda vi znate da ja ne volim mora! Nezahvalna banda! KONTESA: Za&to da ti budemo i zahvalni! Da si bio pravi 'ovjek, bio bi se dao portretirati od Tiziana, da mi imamo ne&to od tebe. FRAN#ESKO de' MILESI: Sva sre!a &to nisam. Jer da jesam, zacijelo bih bio kod kakvoga staretinara... ako ne bih ve! davno crkao na putu u Ameriku... Ah, zlatna ste vi rodbina... vrag vas odnio! Za tren sko'i i propadne u zemlju. U isti 'as jo& se KONTESA nije ni sabrala, stvore se ispod balkona #ETIRI STUDENTA od kojih jedan sa gitarom, i zapo'nu gun(ati neki starinski valcer. Orkestar iza kulisa prihvati melodiju. Iza malo taktova osvoji kontesu ritam i ona po'ne da igra diskretno ramenima, sva pod dojmom davnih sje!anja iz mladosti. Uto se sva tri balkonska ulaza

252

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 253: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

pretvore u transparent i vida se veliki salon iz prvog 'ina, a u njemu gore lusteri i nekoliko parova ple&e valcer. To potraje kratko vrijeme, a onda se na srednjem balkonskom otvoru poka"e KONTE RU*E i ritmi'kim gestama istupi na balkon. RU!E nakloni se kavalirski pred kontesom: Kontesa Kate, ho!emo li ovaj valcer? Ona malko podigne ruke prema njemu i prije nego se digne, smra'i se pozornica. Zastor ne pada.

253

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 254: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

TRE&I %IN

Pozornica kao u prvom 'inu. Namje&taj nepromijenjen: sve je kao i ju'e dok su ovdje bili Amerikanci. I liker je jo& uvijek tu. Samo portret Fran'eska de' Milesi nije na istom mjestu, nego na podu, prislonjen uz komodu, a uz njega okvir iz koga je, mo"da premje&tanjem, ispao. Jutro je, oko devet sati. Vani je sunce. Kroz balkon se vidi dio luke i jahta, jo& uvijek na svom mjestu, a iz dimnjaka joj suklja gust dim. Kako se iza intermezza nije spu&tao zastor nego se pozornica pomra'ila, sad se ona malo pomalo rasvjetljuje. Kad se potpuno rasvijetli i sun'ano svjetlo upadne u salon, nema jo& nikoga na njoj, kao da sve spava u ku!i. Kako su na balkonu neka vrata otvorena, tako se 'uje "amor sa Trga vo!a: "amor vo!ara, kupaca i prolaznika. #uje se jaki glas vo!arice Jake koja izvikuje svoju robu, jer njezin je banak upravo ispred Milesijeve pala'e. Ali i pokoji drugi jasniji uzvik mije&a se u toj buci. GLAS JAKE ispod balkona, na mahove, sa pauzama: Kru&ke, slatki' kru&ak! - Mu&kata, finega mu&kata! Veliki' prasak. - Prasak, prasak, prasaaaaak! Me(utim je dugo i "estoko zazvonilo na ku!nim vratima. Zdesna iza(e skakutavim i sitnim korakom KONTESA i po(e prema lijevom izlazu. Prolaze!i kraj komode, lecne se kad ugleda Fran'eskov portret koji je isko'io iz okvira, kao &to ga je ona usnila. Pri(e mu bli"e i zagun(a prezirno. KONTESA: Ne!e ti se u Ameriku, ma&karo fal&na! Okrene ga naglavce: Ne boj se, ionako te ne bi nitko uzeo! Zvono opet nestrpljivo zazvoni, a ona poleti k izlazu govore!i sama za se: Eto me, eto! Iza(e, vani: Hvaljen Isus, don Vice! GLAS DON VICE: Vazda budi! KONTESA ulaze!i: U(ite, u(ite... Za njom u(e Don Vice. DON VICE: Poslali ste po me... DON VICE je sekularni sve!enik sa dugom vestom i triangularnim &e&irom, kako to nose popovi u Dalmaciji. U njega je malo, crveno lice, nipo&to jezuitskog izraza, radije lukavo-selja'ko sa "migastim sitnim o'ima, punim obrazima i tupim nosom. Poslovan i temperamentan u rije'ima i gestama koje su raznolike i odsje'ne. Voli da ra'una na prste i onda kad nije ba& govor o brojevima. Bit !e mu oko pedeset godina, ali je tek malo posijedio i uop!e izgleda mla(i no &to uistinu jest. Govori vrlo glasno, kao da je gluh onaj s kim govori, i s brutalnim akcentom bez ikakve meko!e. Ne biraju!i mnogo izraze, katkad je i prost, a 'itav njegov na'in debatiranja je grub. Kontesa mu je moralno i materijalno pot'injena, a za nj su obadvije te relacije samo posao i ni&ta vi&e. Nemilosrdan i okrutan kod obavljanja jednog i drugog: posu(ene se pare vra!aju s kamatama i s kamatama na kamate, a du&a se predaje bogu bez rezerve. Ina'e: amo sud, a tamo pakao - za ubogu kontesu dva najte"a stra&ila. KONTESA pobo"no: Jest - ne&to va"no. Sjedite! DON VICE ogledava se: Nema nikoga? KONTESA: No!as smo bili svi kod Amerikanaca, na jahti... do&li smo tek pred zoru ku!i... DON VICE: A? %ta velite! KONTESA: Jest... Kakav luksus, moj don Vice! Divota! Meni se jo& vrti u glavi od svega toga!

254

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 255: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

DON VICE pokazuje na portret: Jesu li se odlu'ili? KONTESA prezirno: Ah, ne spominjite mi onu ma&karu! Nije vam to nikakav Tizian, don Vice! Imaju oni 'ak i neku knjigu u kojoj stoji &tampano da je fal&an. DON VICE kao da mu je pravo &to je tako: Da vam pravo ka"em, ja nisam nikad vjerovao da to &togod vrijedi. Bacite (ubre na (ubar, a u onaj okvir stavite koga sveca! KONTESA: Ali, dragi don Vice, pa to je praotac familije Milesi... DON VICE: U svakoj vam familiji ima neko ko joj je na sramotu. A ovaj ovdje je prosta varalica... KONTESA: Varalica! Da vas 'uje Kekica... DON VICE: Neka 'uje! Zar on ne vara familiju, ima ve! 'etiri stolje!a, da ga je slikao Tizian? Hvala bogu, da je taj lupe" ve! jednom raskrinkan... KONTESA: Ali to je o'ajno za nas, don Vice! DON VICE: I te kako! I za me, kontesa Kate. To zna'i da ja ne!u do'ekati svojih kamata do Sudnjega dana... Da, &to sam ono htio re!i... Opazi liker: Kako se vi lijepo traktirate!... KONTESA ho!e da mu nato'i: Uzeli smo malo za Amerikance... Jednu 'a&icu? DON VICE: Pa mo"ete. To je ionako od moga novca... Ispije: Da, &to sam ono htio re!i... Mora se ne&to radikalno u'initi, kontesa Kate! Ja sam dosta dugo bio dobar... %ta, dobar - bio sam magarac! Zvono zazvoni jako na ku!nim vratima. K vragu i to prokleto zvono! Kod vas ne mo"e 'ovjek sjediti na miru ni dva minuta! Uvijek ta odurna zvonjava, kao na vratima od o&pitala... KONTESA digne se: Bit !e !i(eta... DON VICE vikne za njom: Ne pu&tajte nikoga unutra! Kontesa iza(e, on se digne, do(e do Fran'eskova portreta, okrene ga uspravno i pogleda ga, onda ga iznenada gurne nogom: Lupe"u venecijanski! Zatim se vrati na svoje mjesto, nalije opet 'a&icu maraskina i ispije. Uto se vrati kontesa: Tko je bio? KONTESA: Mali mesarov, donio je meso. DON VICE najapuri se: Meso? Danas, meso? KONTESA kao da se ispri'ava: Samo malo d"igerice, don Vice... DON VICE: Danas? U petak! Kakvi ste prema meni, takvi ste i prema bogu, kontesa Kate! KONTESA: Riba mi je preskupa - DON VICE: I ne treba "derati ribu kad nema u ku!i ni prebijene pare! Ali... Kad se ide na soareje k Amerikancima... Da, &ta sam ono htio re!i... Pauza. KONTESA prestravljena: Pa recite, samo recite, don Vice. DON VICE: To ne mo"e dalje i!i ovako! Ja ne moram imati obzira prema onima koji boga vrije(aju... Mesa - u petak! KONTESA: D"igerice, don Vice! Kako ste danas nervozni, don Vice! Zazvoni na vratima. Kontesa se ne usu(uje di!i: Kako ste danas nervozni, don Vice! DON VICE: Imam i razloga da budem nervozan! Opet zvono, samo ja'e. I sveti bi Job izgubio strpljivost! Kad vidi da ona ne ide otvoriti vrata: Kad vi ne!ete, otvorit !u ja. Iza(e lijevo. KONTESA u prvi 'as deprimirana, onda odmah do(e k sebi, uzme tasu s likerom i 'a&icom pa je hitro stavi ispod kanapea, zatim sjedne na svoje mjesto kao da nije bilo ni&ta; nato proviri don Vice na vrata. DON VICE: Jedan prosjak je tu -

255

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 256: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: A !i(eta jo& nije do&la... DON VICE: Imate li dinar? KONTESA: Nemam sitno. Recite mu nek se vrati. Don Vice nestane. Ona se skupi u se, o'ajna. Poslije malo za'uje se sna"an udarac vratima, da se je ku!a zatresla. To je don Vice zalupio ku!nim vratima. Odmah zatim do(e natrag. DON VICE: %ta sakupljate te u&ivce u ku!u? KONTESA ispri'avaju!i se: Samo petkom dolaze njih dva-tri, stara i bolesna... DON VICE: Svejedno. Radije dajte crkvi. Dao sam mu u va&e ime dinar. Ali neka vam bude - ne!u vam ga zapisati u ra'un. Ja ne dajem prosjacima iz principa... %ta dobiju, to zapiju... U taj se 'as dosjeti da je nestalo boce s maraskinom i pogleda naokolo: Gle - a gdje je maraskino? KONTESA u neprilici: Zaklonila sam ga da se ne kupe muhe! Prigne se i iznese bocu i 'a&ice. DON VICE: Sakrili ste ga od mene, da ostane za Amerikance! To'i: Ali sad vam ionako ne treba da ih mitite kad Tizian nije vi&e Tizian... KONTESA lukavo: Mo"e biti da i treba... DON VICE spusti 'a&icu, ne ispiv&i usuti maraskino: Zar su vam &to obe!ali? KONTESA: Pa ima poneki izgled... DON VICE: Tako?... Eh, onda... Izlije iz 'a&ice maraskino natrag u bocu. Nek vam ne&to ostane i za njih... Pauza. Dakle, da konkretiziramo. Kontesa Kate, vi morate isprazniti ovaj stan, i to &to prije... KONTESA prenera"ena: A ja? A kamo !u ja? DON VICE kruto: U &ufit. KONTESA problijedjela: U &ufit? DON VICE: Jest. Ovaj se kat mo"e gospodski iznajmiti. Sa ovom vi&tom... sedam soba... Uzet !e ga kakav konzul ili neko taki... KONTESA jo& uvijek nije do&la k sebi: U &ufit... U onu rupu, don Vice! DON VICE: Drugi vam ne bi ni ono dao... drugi bi iznajmio i ono... KONTESA malena, jadna, kao &to nije bila nikada: Pustite me da umrem ovdje... Ne tjerajte me... Ah, bo"e moj!... A Kekica?... %ta !e moj Kekica u &ufitu?... DON VICE: %ta i drugi? Koliki su kraljevi i carevi izgubili dan-danas svoje pala'e! Nek radi, nek zaslu"i... Da, &ta sam ono... Da barem platite kamate &to se vuku evo peta godina! KONTESA sa suzama u o'ima: Platit !emo - platit !emo - DON VICE: De quibus, kontesa Kate, de quibus? Ne&to ste malo prije spomenuli - zar Amerikanci? KONTESA kao da joj je sinula zadnja nada: Jest, Amerikanci. DON VICE interesiran, povu'e bli"e svoju stolicu: %ta - posudit !e vam &togod? KEKO iz tre!e sobe, desno, vi'e: !i(eta! !i(eta! DON VICE obr!e se: %ta je to? U toj je ku!i uvijek ne&to... KONTESA se opet vratila u realnost: Kekica se probudio... oprostite... Po(e do vrata desno i zavi'e prema vani: Jo& nije do&la. #ekaj malo. Vi&e za se: I ona je zaspala. Vrati se. Don Vici: Kad do(e, svako jutro donese !i(eta kifle - DON VICE zajapuri se: Kifle?... U ovoj mizeriji kifle? A kruh nije dobar - a? KONTESA: !i(eta uzme dva kifla za svoga Kekicu - DON VICE: No, ben, znate, i ovo njezino vje'no &evrdanje po va&oj ku!i... KONTESA: Radi makine... dolazi radi makine...

256

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 257: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

DON VICE: Da... &ta sam ono... A 'ija je makina?... KONTESA da opravda *i(etu: Moja - DON VICE: Va&a? Nisam znao. I to bi se dalo dobro prodati... Da, &ta sam ono htio re!i... Ah da! Spomenuli ste kako !e Amerikanci ne&to... Otvore se vrata desno i u(e KONTE KEKO, u pid"ami. KEKO: Dobro jutro, don Vice! Kontesi: A gdje je ta !i(eta danas? KONTESA: Bit !e da jo& spava. Bilo je tako kasno kad smo se vratili... KEKO: Ali ona nikad ne zakasni! Da je bilo i kasnije, ona bi ve! bila tu... DON VICE koga sve to nervozira: %ta si se toliko uzbrinuo? Mo"e& popiti kavu i bez kifla! Sa sarkazmom: Ne mo"e mladi konte bez kifla!... KONTESA ubla"uju!i: Don Vice, on je tako nau'en iz djetinjstva... KEKO u kome se je ve! probudio prkos: %ta se to vas ti'e, don Vice? DON VICE brutalan: Ti'e. I te kako! Ja sam interesiran na svaku paru &ta se ovdje potro&i! KONTESA ne zna &to bi, boji se da ne do(e do sudara izme(u dva temperamentna 'ovjeka koji su se ve! suprotstavili kao dva kokota: Don Vice, molim vas... Kekica... KEKO "estoko: %ta se tako razme!ete? Ako vam je majka du"na, nismo zato va&i kmetovi. A za dug ste osigurani... KONTESA neprestano intervenira: Kekica! Mir, Kekica! DON VICE stra&an: A kamati? A kamati? KEKO: Znate, don Vice, &ta !u vam re!i! #itav ovaj va& posao nije osobito 'ist... DON VICE "esti se sve vi&e: Sad nije 'ist!... Sad nije 'ist!... A kad je trebalo za &kolu, za ispite, za univerzu - onda: Don Vice dragi... don Vice slatki... KEKO: Na& biskup je svet 'ovjek, upitajte njega je li to lijepo da vi... KONTESA prekine ga: Dosta, Kekica, dosta... Don Vice nam je uvijek pomogao... DON VICE u srd"bi: Pustite ga... pustite ga neka govori. Pravo mi je!... Ingrata progenies!... KEKO: Vi kao pop - DON VICE izvan sebe: Nisam ja pop - magarac sam ja... KEKO: Ja !u vam doskora dokazati &to ste vi. Pregledao sam ja sve te papire... Svr&io sam i ja jus... I tko se takvim poslovima bavi, taj svr&ava - znate gdje? KONTESA: Keko, Keko... DON VICE u najve!em bijesu i razdra"enosti: %ta?... I jo& mi prijeti?... Ovaj... ovaj... Ne bojim se ja ni drugih advokata! Malo odahne: Pa dobro! Kad !e& ti tako, onda !u i ja druk'ije. Ovaj 'as sam rekao tvojoj materi da se ovaj kat mora iznajmiti. Franceski konzul ho!e da ga uzme... KEKO u stavu: A mi? Kamo !emo mi? DON VICE u trijumfalnoj zlobi: U &ufit! KEKO: %ta? Ja i moja mati... I vi se usu(ujete da nam to predlo"ite? DON VICE: Ja sam ovaj stan ve! iznajmio. Vi, vi - u &ufit KEKO: Jo& danas idem k biskupu... prijavit !u vas za lihvarstvo... DON VICE spreman da ide. Pobjesnio: U &ufit! Odlaze!i: U &ufit! KEKO rukom prema izlazu: Van! Van odavle!

257

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 258: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

DON VICE na vratima se okrene i trijumfalno: U &ufit! Iza(e i lupi vanjskim vratima "estoko. KONTESA se sru&i u sofu i zapla'e. KEKO kad 'uje da su zalupila vrata, poleti za don Vicom. Pauza. Uto se opet za'uje izvikivanje vo!arice JAKE: GLAS JAKE sonorno i vedro: glas po&tenoga truda kao kontrast zagri"ljivom i &tektavom krije&tanju don Vice: Fini' kru&ak, fini'! - Mu&kata slatkega! Veliki' prasak! Prasak, prasak, prasaaaaak! KEKO se me(utim vrati. Kad opazi majku prignute glave, pristupi k njoj, pomiluje joj toplo glavu: Mama, mamice... gore glavu? KONTESA digne glavu, zaplakana: %ta !emo, sinko, &ta !emo? KEKO sjedne uz nju, nasloni svoju sljepo'icu na njezinu, tje&e!i je: Bit !e dobro, mamice! Samo nemoj plakati! Mala pauza. KONTESA uvijek u istoj pozi: Sve je tako o'ajno! Pomalo ljuljaju oboje glavama, sljepo'icu uz sljepo'icu: %ta !e biti iz nas!... Opet mala pauza. Onda se naglo trgne: Pa ti jo& nisi ni kave popio! Ali nema kifla... KEKO: %ta je to sa !i(etom?... KONTESA: Mo"e& jedanput uzeti kavu i iz moje ruke. KEKO: Po'ekajmo jo& malo. Meni se jo& ne pije kava... KONTESA: Da nije bolesna? Kad smo je no!as otpratili bila je ne&to zlovoljna... KEKO: Srdila se na me - KONTESA: Radi Amerikanke? KEKO: Hvala bogu, danas idu... Po(e do balkona: Imaju lijepo vrijeme... KONTESA: Imaju oni uvijek lijepo vrijeme! KEKO gleda prema jahti: Krasna je! KONTESA: Tko? Phoebe? KEKO: Jahta! Ah, imati je i ploviti... ploviti, mamice, i vi&e se ne vratiti... KONTESA: A mene bi ostavio - KEKO: Ne, mamice. Ti bi do&la sa mnom. KONTESA: A !i(eta? Ja nju ne bih mogla ostaviti samu... KEKO: Pa naravno, i ona bi do&la! KONTESA pogleda ga u 'udu: I ona... Ah, da... zna&, kad smo se no!as vratili i kad si ti oti&ao u svoju sobu, ja sam sjela malko na balkon. Neko vrijeme sam sjedila, a onda zaspala. I sanjala sam... ah... Pila sam (elat... vanilija i ananas! Sa fri&kim holipima!... A zna& tko me je slu"io?... Jim! - Ti si nam slao novaca - Meni i !i(eti, mnogo novaca? Platila sam sve dugove, a davali smo i balove i tratamente... !i(eta je uop!e ovdje stanovala - upravo smo 'itale tvoje pismo - KEKO: A gdje sam ja bio? KONTESA malko zbunjena: Gdje... Bo"e moj, tamo prijeko... U Americi - o"enjen... KEKO: Kakvi su to sni! KONTESA: Jest, o"enjen... sa Phoebe. KEKO: Jo& te nisu pro&le sino!nje fantazije... KONTESA: Pa sâm si ne&to tako govorio... da ti je ona rekla... KEKO: Tko jo& na to misli... Pauza.

258

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 259: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: Grehota &to je sve tako! KEKO: Pusti, majko, ne govorimo vi&e o tom. I ja sam sino! tamo, na onoj jahti sanjao ne&to tako, kao i ti na balkonu... ali jutros nema vi&e sna. )ivot je tu. KONTESA: I &ufit! KEKO: I &ufit. Pauza. On po(e k majci, stavi joj dlan na tjeme i povu'e joj natrag glavu, pogleda je u o'i i re'e tu"no i uvjereno: Zar bi ti mogla podnijeti da ti je sin najve!i lopov na svijetu? KONTESA gleda ga u o'i: To ne - ali da si najsretniji 'ovjek na svijetu! Primi ga rukom oko vrata i izljubi. KEKO: Ali gdje je ta !i(eta! Ona uistinu ne!e do!i. KONTESA: Mo"da 'eka dok Amerikanci odu - KEKO: Ne, ne, ne smijemo je tako pustiti... Po(i ti po nju dok se ja uredim... Skoro !e i oni biti tu. KONTESA se digne, uzdahne: %ta !e biti od nas! KEKO: Ne mo"emo postati siroma&niji nego jesmo. Primi je oko ramena i po(e s njom par koraka desno: Preselit !emo se u &ufit, mamice! Ba& u onaj u kojem je spavao Phoebin otac kad je ovdje slu"io kao malen deran. Pa eto vidi&, danas je amerikanski milijuna&! Ostavi je, po(e desno, a sa vrata se jo& jednom nasmije&i materi i re'e: Ono je sretan &ufit! Ode. KONTESA se ne&to okrene po sobi, prije(e rukom preko 'ela i iza(e lijevo. Iza nekoliko trenutaka u(u naglo u sobu *I*ETA i KONTESA, obje sa &e&irom na glavi. *i(eta je uzrujana i zaplakana: !I!ETA: Za mene je sve to svr&ilo! Sad !e do!i 'ovjek i odnijet !e makinu... KONTESA uzbrinuta i iznena(ena: Ti si poludjela... upravo si poludjela... !I!ETA: Ja idem za svojom makinom - a on, eno mu, neka plovi za onom jahtom... Sretan mu put! Sjedne i zapla'e. KONTESA: Ti to ne!e& u'initi... !I!ETA tvrdo: Ho!u! Ho!u! KONTESA: Samo si ljubomorna i ni&ta vi&e... A kad Amerikanci odu, bit !e sve u redu! !I!ETA: To vi mislite! Ali trebali ste vidjeti &ta je bilo sino! tamo - KONTESA: %ta je bilo? Bo"e moj, Kekica joj je ne&to simpati'an... !I!ETA: Ne&to... ne&to... Ima tri 'itava dana da joj je on mnogo simpati'an, a i ona njemu! A onda, tako me je bezobrazno pred njim izazivala, a on je &utio i branio je... Digne se: Nek uredim i ostale svoje stvari, pa vas ne!u dugo smetati. Otvori gornju ladicu od komode, izvadi neke zapo'ete haljine, komadi!e &tofova i svoju prega'u, pa mota sve u nekakav papir: I to ide sa mnom! Sve ide sa mnom!... %it !emo... radit !emo... grca... i umrijet !emo, a ne!emo nikome biti na putu... KONTESA: Ali kome si ti na putu, !i(eta? !I!ETA stavlja paket na ma&inu: Svima! I vama! Zazvoni na vratima. Ona, kako je ve! navikla, ho!e da iza(e, no onda se presjeti: Ah, &ta - to se mene ne ti'e! KONTESA: Zar ne!e& vi&e ni pogledati tko to zvoni? !I!ETA: Pa mogu i to - jo& jedanput. Iza(e i vrati se odmah. KONTESA: Tko je? !I!ETA ujedljivo: Onaj mali crni! U isti 'as se pojavi Jim na vratima, s jednim pismom u ruci. KONTESA: %ta je, Jim?

259

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 260: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

JIM poka"e pismo: Miss Phoebe za mister konte. Preda pismo kontesi. KONTESA: Dobro, Jim. Sve je u redu. Jim se za'udi malko &to su one nekako zlovoljne, nakloni se i ode. !I!ETA: Umalo ga nisam bacila niza sve stepenice. A gdje je Keko? KONTESA: Sad se je digao. Pravi toaletu. !I!ETA: Ja ga ne!u 'ekati. Izvadi iz d"epa paketi! cigareta: Tu su cigarete za nj. I jo& jedan omot: I kifli! Ako ve! nije popio kavu! KONTESA: Nije htio bez tebe. !I!ETA: Nek mu donese Amerikanka kad do(e amo. Bit !e mu sla(a! Ona !e mu i cigaretu pripaliti! Trebali ste sino! vidjeti... Samo kad se toga sjetim... Ne, ne... Uzima svoj paket: Ja idem. Ako do(e onaj 'ovjek predajte mu, molim vas, makinu. Zbogom! Prigne se da kontesi poljubi ruku, ali je ona primi ispod ruke i povede je do sofe. KONTESA: Ne, ne... ja te ne pu&tam! Ni onda kad biste se vas dvoje uistinu razi&li... Sjedi ovdje. !I!ETA mek&a: I meni bi bilo te&ko bez vas... KONTESA: !i(eta, budi pametna. Poslije podne oni nisu vi&e tu... Odlaze, a mi ostajemo... %ta misli& da bi tebe Kekica ostavio kad bi ona htjela da ga uzme? !I!ETA: Ne bi se dvaput premi&ljao. A ne bi ni 'udo bilo. Onakva bogata&ica! KONTESA: Kako ga slabo pozna&! A bi li ti ikad njega ostavila i po&la za kakvog milijuna&a? !I!ETA: Ne bih. KONTESA: A &ta bi rekla kad bi znala da je ona Kekici sino! otvoreno izjavila kako je spremna ostaviti svoga vjerenika i udati se za nj? !I!ETA: %ta? Kontesa - ona bi... Kekicu... KONTESA: Jest. A ti zna& &ta bi to zna'ilo za nj, biti Tudorov zet! !I!ETA: A on... &ta je on rekao? KONTESA: Da bi bio ma&kalcun kad bi to u'inio. Pauza: I to sve danas, kad se nalazimo u takvoj situaciji da moramo ostaviti ovaj stan... !I!ETA: %ta? KONTESA: Malo prije bio je ovdje don Vice. Do&ao mi je re!i da je iznajmio ovaj stan franceskom konzulu, a mi moramo gore, u &ufit. !I!ETA sko'i: %ta? Moj Kekica u &ufit? Moj Kekica u potkrovlje svoje vlastite ku!e? U &ufit, sa mi&evima? Ne, nikada, dok sam ja "iva! Skine &e&ir, stavi prega'icu, odmotav&i je iz paketa koji je prije bila zamotala, poleti prema vratima desno, onda se presjeti, vrati se, po(e k vratima lijevo. KONTESA prate!i je za'u(enim pogledom: Kamo !e&? *I*ETA ne odgovori ni&ta i iza(e lijevo. KONTESA gledaju!i za njom: Gospe sveta, pomozi nas! Opet zazvoni zvono. Ona se trgne i digne. Malo zatim u(u KONTE RU*E i KONTE MOME, jednako obu'eni kao u prvom 'inu. Prvi dr"i u ruci veliku ru"u, a drugi prekrasnu breskvu. Konte Mome, naravno, ima zapra&ene cipele, a u zapu'ku krupnu crvenu georginu. RU!E: Dobro jutro, Kate! Pru"i joj ru"u: Da se nakiti&! MOME: #ao, Kate! Da se osladi&! Pru"i joj u ruci kojom dr"i batinu, breskvu. U drugoj dr"i cilinder.

260

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 261: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

KONTESA: #emu imam da zahvalim tu neo'ekivanu pa"nju? MOME: !i(eti. To smo htjeli njoj darovati. RU!E: Ali poslala nas je k vragu! MOME: Rekla je da nema vremena za gluposti. RU!E: Sa suzama u o'ima, velim. %ta joj je jutros? KONTESA: Svak zna za svoje. RU!E: Ti si danas filozof, Kato! KONTESA: %ta bi od tebe bilo da si u mojoj ko"i, ne znam. Ali znam da ti sva tvoja filozofija ne bi pomogla. Ni tvoj Dante, dragi Ru(e! MOME: Pa &ta je? %ta je? RU!E: A ipak sino! je ve'era bila comme il faut! KONTESA: I moj je ru'ak danas comme il faut. Ho!ete li do!i? MOME: A meni, Kate, kako glasi tvoj meni danas? KONTESA: D"igerica sa palentom! Oba namr&te nosove. U isti 'as vra!a se *I*ETA slijeva. Ona je spremila kavu za Keka i sad je nosi na tasi, ne obaziru!i se na prisutne, polo"i je na stol, izvadi iz papira dva kifla, stavi ih na tasu, onda otvori paketi! s cigaretama, uzme jednu, pripali je, a paketi! i &ibice turi u d"ep, stavi jo& na tasu i pismo &to je malo prije donio Jim. Onda uzme tasu i sa zapaljenom cigaretom u drugoj ruci uputi se desno. !I!ETA: Ve! je deset sati, a siromah jo& nije dobio svoje kave! Otvori laktom kvaku desnih vrata i iza(e, zatvoriv&i nogom vrata za sobom. Prisutni gledaju za njom. Pauza. MOME: Da nije bolestan Kekica? KONTESA: Ne, ne, kasno je ustao. RU!E: U jedanaest !e do!i amo Amerikanci... KONTESA: A u dvanaest !e oti!i - RU!E: Bon viaggio! Vento in puppa. MOME: Kad bi nam barem ostavili ne&to dolara! RU!E: Ja sam rekao Filipu, onako in parentesi, da toga nema ba& u izobilju kod nas - KONTESA: Kako se ne stidi&? MOME: Uop!e: usve, 'etiri dolara. RU!E: Dva, velim, dva. MOME: Dva &to smo promijenili, a dva &to smo opet sino! dobili... RU!E: To su oni isti, velim, &to smo ih promijenili... MOME: A &to ti je rekao Filip? Je li razumio tvoju parentesu? RU!E: Rekao je, onako generalno, kako je poznata stvar da je 'itava Evropa poslije rata osiroma&ila.

261

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 262: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

MOME: Ja nisam imao srca da ga zamolim za kakvu pomo!, jer kad je ono slu"io kod nas, toliko sam mu puta potegao u&i radi mojih cipela... RU!E: Mogao si ipak biti malko humaniji... Vidi&, sad nam se to osve!uje... MOME: Da sam ja znao da !e postati takav milijuna&, bio bih mu milovao u&i kao &to ih milujem svome ma'ku. Naglo se otvore vrata desno, ulete KONTE KEKO u sako-odijelu, a za njim *I*ETA. Vrlo su uzbu(eni oboje i o'ito je da su, malo prije nego su u&li, "ivo raspravljali. KEKO ulaze!i: Ne!u da 'ujem za to... pusti me na miru... !I!ETA: Kekice, Kekice, slu&aj... KONTESA: %ta vam je opet? KEKO kontesi: Reci joj nek me pusti na miru! Sjedne. RU!E: Danas je !i(eta zlo spavala - velim! !I!ETA izbe'i se na njega: Velim, velim, ja spavam kako spavam - velim! MOME: Sve dolazi od stomaka. !I!ETA zajapurena: Jest, da sam sino! pojela ono &to vi... KONTESA: %ta se sva(ate, djeco! Kao da nam nije dosta i drugih nevolja! !I!ETA: To i ja ka"em. Valja se najprije osloboditi tih nevolja, a onda !emo se sva(ati... Ja sam odlu'ila - KEKO: Ako ne prestane&, uzet !u &e&ir i idem van - MOME: A Phoebe?... %ta !e re!i Phoebe? KEKO zagri"ljivo: Pazi ti &ta !e biti kad te zapita za onaj dolar! MOME udara se po d"epu gdje dr"i molitvenik: Ovdje je... ovdje, izme(u svetaca... !I!ETA: Pustimo ve! jednom ludorije i govorimo ozbiljno. Maloprije pisala je Kekici miss Phoebe da !e do!i amo malo ranije jer bi htjela govoriti nasamu sa mnom. KONTESA: A! !I!ETA: I prije nego do(e, valja da znate o 'emu se radi. KEKO: I ja sam tu - i ja valjda imam rije'... !I!ETA odlu'na, svjesna onoga &to ho!e: Molim, samo ja! KEKO se digne i ho!e da pro(e k najbli"em izlazu: Ja to ne!u da slu&am... !I!ETA poleti i stane preda nj: Kekica, ako si me ikad imalo volio, ostani i slu&aj... RU!E: Ba& ste kao djeca. MOME: Slu&aj je kad ho!e. KEKO: Ne, ne - !I!ETA dovu'e ga do fotelja, a ona sjedne na ru'ni naslon: Dakle - svi znate kakve su prilike u va&oj familiji. Ovako se dalje ne da! Brige, dugovi, mizerija... Prosjaci ste! Kretanje me(u ostalima. Da, nemojte se bojati te rije'i, priznajte je, jer ako je i ne priznajete: prosjaci ste! )ivite od milostinje... jer tko god vam ne&to posudi, zna da to ne!e nikad dobiti natrag... KEKO: Kakve su to tvrdnje - MOME: Molim - RU!E: #uje& li je? -

262

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 263: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

!I!ETA: Za&to se bunite, za&to protestirate, kad je tako. Je li, kontesa Kate? KONTESA: Purtroppo! KEKO: Znam &ta misli&, znam - !I!ETA: Ne, Kekice, ne mislim ja ni&ta &to ne bih jasno i otvoreno rekla. Uvjerena sam ja i znam da se ti nada& osloboditi s vremenom i sebe i svoju majku i svoje stri'eve svih obveza... Ali ljudskoj gram"ljivosti vrijeme ide prepolako... Istina, mlad si, bit !e ne&to iz tebe, budu!nost je tvoja... ali i sada, &ta !e& sada... KONTESA zajeca: Jest, jest... !I!ETA: Do nekoliko dana bit !e ovaj stan iznajmljen, morat !ete se zbiti gore, u &ufit, gdje !ete u ljetu izgorjeti od vru!ine, a zimi crknuti od leda... RU!E: Znao sam ja da !e tako biti! !I!ETA Keku: Zar !e& dozvoliti da ti mati, prije nego &to se smrzne u potkrovlju, potra"i spas u ubo"nici? KEKO: Kad ja svr&im... !I!ETA: A onda, a kad svr&i&? %ta mo"e& sa kukavnom pla!om koju !e ti ionako plijeniti? Svi ste se uzdali u onog va&eg pradjeda, mislili ste zlata je vrijedan, a sada vas je i on izdao... MOME: Stari renomist!... !I!ETA: Kamo !ete, dakle? %ta !ete? Primi Kekicu za glavu: Kekica, ja bih za te i za tvoje sve u'inila, ja bih rado spasila i tebe i sebe, i sve ono lijepo &to sam htjela i sve ono lijepo &to sam sanjala - KEKO &ane joj u lice: !i(eta - Kontesa bri&e suze. !I!ETA beznadno: Samo, moja makina zna da &ije bluze i kravate, a ne zna tiskati banknote. MOME: Na "alost! !I!ETA: Ali ipak - jo& nije sve izgubljeno! Jo& ima jedan izlaz! MOME: No, hvala bogu! !I!ETA Keku, koji ho!e ne&to da re'e: #ekaj, Kekice, sad ja govorim! Znate &ta ho!e Amerikanka od mene? KEKO: Ali ja se ne dam - RU!E stavi monokl: No? No? !I!ETA: Ona je zavoljela Kekicu. Ona ho!e da se Kekica njom o"eni? Iznena(eni dignu se na noge stari konti, kontesa se skupila i zavukla u !o&ak svoga kanapea. RU!E: O! MOME: I to nam velite tek sada? !I!ETA: A ja ka"em: tako !e i biti! Je li, kontesa Kate, vi se tome ne protivite? KONTESA: Kako god Kekica ho!e... MOME: Kad ho!e !i(eta, ho!e i Kekica! RU!E Kekici: Dakle? KEKO sko'i, uzrujano: %ta mene pita&? Evo - prodajte me, izvikujte me... na inkanat sa mnom... Tko da vi&e!... Tko da vi&e!... Ne prodaje se ovdje vi&e Tizianov portret, nego jedan "ivi Milesi... Prodajte me... Svi ste mi odurni... Izleti desno. Svi se dignu i usupnuti gledaju u Keka.

263

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 264: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

!I!ETA poleti za njim: Kekica, Kekica! Iza(e desno. KONTESA za njim: Bo"e, bo"e... Iza(e i ona. Konti ostanu za trenutak u 'udu, bez rije'i. U isti 'as za'uje se opet izvikivanje vo!arice Jake. GLAS JAKE ispod balkona: Mu&kata, slatkega, muskata! Fini' prasak. Prasak, prasak, prasaaaaak! MOME: %ta veli& na to? RU!E: Velim, interesantno! Radije ide u &ufit nego na jahtu! MOME: Popustit !e ve!! Promisli, na& !e Kekica postati: my darling! Uzme breskvu &to je 'itavo vrijeme le"ala na stolu i zagrize. RU!E: A jesi li 'uo !i(etu? Pravi advokat!... Pa ti jede& Katinu prasku! MOME: Pa neko valja da je pojede! Zazvoni na ku!nim vratima. Oho! RU!E: To je ona. Kud !emo sad? !I!ETA uleti zdesna i gestom kontima: Hitro! Hitro tamo! Gurne ih prema vratima desno: Zatvorite vrata za sobom. Oni iza(u desno, a ona lijevo. Pauza. Zatim u(e PHOEBE u elegantnoj haljini za ulicu, a za njom *I*ETA. Obje su nasmijane i jedna prema drugoj vrlo ljubazne i obzirne. Vidi se da jedna i druga tra"e neko pribli"enje i nastoje da se potpuno izbri&u tragovi sino!njega sukoba. PHOEBE: Htjela sam vam re!i nasamu nekoliko rije'i... !I!ETA uzrujana, nudi joj da sjedne: Vrlo mi je drago. Izvolite. PHOEBE sjedne: Je li Kekica kod ku!e? !I!ETA: Naravno. O'ekuje vas nestrpljivo. PHOEBE skoro ne vjeruje tonu i iskrenosti tih rije'i i ne zna kako da ih shvati: Mi smo brzo gotove. *i(eta sjedne: Dakle - !I!ETA nenadano izvadi iz d"epa svoje prega'ice paketi! sa cigaretama, odmota ga i ponudi joj: Smijem li vam ponuditi? PHOEBE uzme cigaretu: Vrlo rado. !I!ETA izvadi iz drugog d"epa &ibice i pali nervozno &ibicu: Malo vatre - Kako se prva ne upali, poku&a drugu: Prokleti &ulferini! Ona joj dr&!u!om rukom pripali cigaretu: Jedva 'ekamo da do(e &vedski trust... PHOEBE: Hvala! Kako vam dr&!e ruka! !I!ETA: Katkad titram kao elektri'no zvonce, a ne znam ni sama za&to... PHOEBE: Dakle, draga gospo(ice, ja sam htjela da vas zamolim za opro&tenje. !I!ETA: Vi - mene? A ja sam upravo htjela da vas zamolim za opro&tenje. Sino! sam se ponijela kao kakav deran. PHOEBE: Sva je krivnja na meni. Ja sam vas izazvala, i vjerujte da mi je vrlo "ao! !I!ETA: O tom nije vrijedno govoriti, miss Phoebe. Ja sam ve! sve zaboravila - PHOEBE: Kad biste me bolje poznavali, vidjeli biste da nisam takva iz zlobe. !I!ETA: Vjerujem vam, vjerujem vam... PHOEBE: Katkad vam u(e vrag u me - !I!ETA: Tje&ite se: i u me! PHOEBE: Pogotovo kad vidim da mi koja druga "ena osporava moj flirt... Onda ne znam &to 'inim.

264

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 265: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

!I!ETA: Ja mislim da smo sve takve. PHOEBE: Samo se neke znadu suzdr"ati... a ja sam ba& onda zla i brutalna. Najvoljela bih u taj 'as i&ibati svoju suparnicu! !I!ETA: I ja bih joj kose i&'upala... ali ne mo"e se sve &to se ho!e! PHOEBE: Za to pru"i joj ruku oprostite i zaboravite! !I!ETA primi je za ruku, toplo: Oprostite i vi, i zaboravite! PHOEBE: Sad je sve u redu. Pauza. Malko intimnije: Znate, meni se Kekica neobi'no svi(a... Ima u njemu ne&to odlu'no, samopouzdano... ne&to, ne&to, kako da vam re'em... !I!ETA: Vidjet !ete jo& kad ga bolje upoznate - PHOEBE: Upoznala sam ga ja ve! dobro. Niste opazili, kad je nje"an, kako mu se ruke upravo smiju... !I!ETA iznena(eno: Nisam... PHOEBE: A iza svakog tre!eg kucaja njegovo srce napravi malu pauzu - !I!ETA otvorenih usta: A? PHOEBE: Jest, jest. Vidite na primjer: kod mr. Prenticea ne smije se ni lice, a srce mu kuca stereotipno kao aparat na taksiju. !I!ETA: Stra&no! PHOEBE: Ali &ta sve to koristi! Tri su dana pro&la, Kekica ostaje ovdje, a moj aparat za taksi ide sa mnom! !I!ETA: To ste mogli i druga'ije udesiti. Ja bih na va&em mjestu znala &ta bih 'inila! PHOEBE: Ku&ala sam. Zvala sam ga da po(e sa mnom na par mjeseci u Pariz. Divno bi bilo provesti neko vrijeme s Kekicom u Parizu! Ali nije htio! !I!ETA rezolutno: Pravo je u'inio! U Pariz na nekoliko mjeseci! To ne. Nikako! PHOEBE: Eto, vidite! %ta biste vi tek onda rekli, kad bih vam kazala da sam htjela da se o"eni sa mnom? !I!ETA se razvedri i umiri: To je druga stvar. To je jedno solidno, pametno rje&enje, komu se nitko razborit ne bi mogao protiviti. Phoebe je gleda iznena(ena i kao da ne vjeruje svojim o'ima. A *i(eta nastavlja u velikom tempu: Kekica nije kakavgod posudbeni predmet da se uzme ovako na dva-tri mjeseca, kao... kao... kakav roman iz pu'ke biblioteke, ili kao frak za ples iz kakvog magazina za iznajmljivanje sve'anih odijela... PHOEBE: To je bilo i moje mi&ljenje... I poku&ala sam da i oca predobijem za to. Ali da se vi tome ne protivite? !I!ETA: Ja? Ja? %ta se ja tu mogu protiviti? To bi bilo vrlo glupo od mene! Kako da se ja mjerim s vama? %ta ja mogu dati Kekici? A onda gdje bih ja, i kad bih imala prava na nj, mogla da stanem na put njegovoj sre!i? %ta je me(u nama bilo, sve je to neozbiljno, prijateljstvo iz djetinjstva, navika... Ako ba& ho!ete i jedan flirt, koji traje vi&e godina i postaje s vremenom rodbinstvo... Ja i Kekica - pa gospo(ice, mi smo brat i sestra... PHOEBE sve to za'u(enije: Vi ga, dakle, ne ljubite? Recite iskreno: ljubite li ga? !I!ETA vidi da je nastupio odlu'an 'as. Pitanje je iz po'etka smete, po'eka trenutak s odgovorom, a onda malo nesigurno, pa sve ja'im tempom i naglaskom, zatim nervoznije, histeri'nije, dok ne prije(e u paroksizam i kona'no u grcaj: Da li ga ljubim? Pa to se razumije, gospo(ice, kad smo brat i sestra. Sestre uvijek vole svoga brata onako kao da im je on neka tajna neodre(ena, neobjavljena ljubav... Ali da ga tako ljubim, da bih ga samo za sebe htjela... to ne, to ne... Da se radi mene odrekne svijeta, "ivota, sre!e... da postane kukavan 'inovnik, da slu"i gorima od sebe, da pravi

265

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 266: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

dugove, da se ubija i tro&i i postane jadan i ru"an... Ne, ne - ja ga tako ljubim, da mu "elim da se digne, da bude 'ovjek me(u prvima, me(u najboljima... I tko god mu pri tom pomogne, tko mu otvori staze i izravna zapreke, tko ga izvede iz svega &to ga ponizuje... taj... taj... onda... ja... Ne mogu vi&e... Zagrca, zajeca, i izleti desno. Phoebe ostane silno potresena *i(etinom uzbu(eno&!u. Za par trenutaka se ne makne, onda po(e do balkona, pogleda van i zazvi"di pomalo melodiju sino!nje serenade. U taj mah iza(e zdesna KONTE KEKO. PHOEBE prekine zvi"danje, po(e mu u susret i, kao da nije bilo ni&ta, re'e mu le"erno: Dobro jutro, little konte! Jeste li se ispavali? KEKO poljubi joj ruku, malko u neprilici: Malo, malo. - A vi? PHOEBE: Ja, izvrsno. Ve'er je bila puna kojekakvih uzbu(enja... onda se spava dobro! KEKO bi najvolio da zna za ono &to su maloprije govorile obje djevojke: A ina'e, miss Phoebe? PHOEBE: Ina'e, moj little konte... putuje se... Odavle ravno na brod... i zbogom! Je li vam "ao? KEKO: Jest, vrlo. A vama? PHOEBE: I meni. Silno mi je "ao. Tako mi je "ao, da bih najvoljela da nisam ni dolazila amo. A ipak... zastane i mahne rukom. KEKO: A ipak, miss Phoebe? PHOEBE: Bolje da sam bila ovdje. Bolje da sam vas upoznala. Nije mi lako odlaziti, ali dobro da je tako. Jedna mala bol u srcu nosi se katkada dragovoljno kao dragi kamen na prstenu. Svijetli u nama i usre!uje nas. KEKO: Ne "alostite se dugo - PHOEBE: Ne bojte se. Kad "Stella" za(e za onaj rt, smijat !u se opet. Pogotovo, jer mi je uspio jedan plan... ne mo"da onaj o kome sam prvobitno sanjala, ali jedan drugi... KEKO: Obe!ali ste da !ete mi ga danas otkriti... PHOEBE: Saznat !ete ga kasnije. Ali jednu jedinu stvar ne!u nikad zaboraviti... KEKO: %ta, miss Phoebe? PHOEBE: Koliko vas voli ona mala kroja'ica! Nisam nikad mogla pomisliti da je mogu!e ne&to takvo. Vidite, ja bih vas svakoj drugoj bila otela, ali... Vani zazvoni: To je otac! Konte Keko izleti lijevo, a poslije malo u(u: MISTER TUDOR, MISTER PRENTICE, za njima KONTE KEKO i JIM. S desne strane ulaze istodobno: KONTESA, *I*ETA, KONTE RU*E i KONTE MOME. Po(u jedni prema drugima. )amor, usklici i pozdravljanje. Milesijevi su, naravno, u najve!em o'ekivanju, a Amerikanci ljubazni i srda'ni. KONTESA po(e u susret mr. Tudoru: Dobro do&li! Izvolite! PHOEBE: Dobro jutro! MOME u"urba se: Sjednite, sjednite! RU!E: Za&to ne sjednete? Mr. TUDOR: Ne, ne, hvala. Ne mo"emo se zadr"avati... MOME: Ali samo malo - KONTESA: Pa ne!ete valjda odmah odlaziti?... Mr. TUDOR: Na "alost, odmah. KONTESA Phoebi: Nagovorite vi, draga miss Phoebe, gospodina oca... PHOEBE: Radi mene je ostao dulje nego &to je htio...

266

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 267: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

Mr. TUDOR: Ona zna da je moj poslovni prijatelj ponovno tra"io da po(em &to prije... I mi idemo odmah. Ali prije nego se rastanemo za bog zna kako dugo, moram vam re!i da mi je bilo neobi'no milo vidjeti moje nekadanje gospodare kojima sam toliko du"an. Bez va&e blagopokojne majke okrene se kontima, veledu&ne gospo(e Stelle de' Milesi, ja bih danas mo"e biti bio ovdje negdje siroma&an fakin ili u"iga' plinskih svjetiljaka po ulicama. Protesti me(u Milesijevima. MOME: O, o! RU!E: S va&om sre!om! Mr. TUDOR: Moja je sre!a bila samo u ruci gospo(e Stelle! Dakle: svejedno &to bih postao, ali ne bih nikako ono &to jesam. I, kad ne mogu da se njoj zahvalim, osim onim cvije!em &to sam ga maloprije polo"io na njezin grob - onda primite vi svi zajedno moju veliku hvalu! Mala pauza. Nitko se ne mi'e. Sveop!e o'ekivanje. Napose vam hvala &to ste nas primili i do'ekali tako srda'no, ne kao davnog slugu nego kao prijatelja. Konte Mome i konte Ru(e se pogledaju, kao da se sje!aju davnih vremena kad su malog Filipa batinali i za uha potezali. I jo& jedno. Dr"im da mi ne!e zamjeriti okrene se konte Keku ljubazni trodnevni pratilac moje k!erke, koji joj je uljep&ao boravak u ovom divnom gradu i otkrio joj o'ev zavi'aj, ako ga zapitam da li ima kakvu posebnu "elju. Ja !u mu je ispuniti, pa kakva bila da bila! Milesijevi 'ekaju napeto na odgovor konte Keka i dr"e se kao da bi ga htjeli gurnuti da izrabi veledu&je milijuna&a. KONTESA po&to ne mo"e da re'e otvoreno &ta misli: To ti je na& Filip, Kekice! RU!E kad vidi da Keko oklijeva: Tu nema &ta misliti, velim! MOME nestrpljivo: Reci, reci... *i(eta napeto o'ekuje. Phoebe mirna i nehajna. Mr. Tudor, kao uvijek, kao da ne razumije &to se doga(a. KEKO nakon &to je nekoliko sekunda oklijevao, odlu'no: Ja nemam nikakve "elje, mister Tudor. Meni !e ovo malo dana pro"ivljenih u dru&tvu sa miss Phoebom ostati u neizbrisivoj uspomeni. Nemir kod Milesijevih. *i(eta uzbu(ena. Mr. TUDOR okrene se Phoebi: Uvjeren sam, i tebi, Phoebe? PHOEBE toplo: I meni. Mr. TUDOR: Ho!e& li uzeti onaj portret &to ti je darovao konte Keko? PHOEBE okrene se Keku: Ako mi ga konte Keko prepusti. KEKO: On je va&, i ako ima za vas kakovu vrijednost, uzmite ga! RU!E jo& uvijek u nadi da bi mogao &to vrijediti: Kad nije Tizianov - KONTESA: Pa da i jest, kad je Kekica tako raspolo"io... Mr. TUDOR: Kroz 'etiri stolje!a dr"ali su svi da je Tizianov, pa za&to da mi opovrgavamo ono &to su utvrdile tolike generacije? Mi ga nosimo u Ameriku kao pravog, i mnogi !e nam na njemu zavidjeti. A ne!e nam ni pasti na pamet da zovemo stru'njake da ispitaju njegovu autenti'nost. To ne 'ine tamo ni drugi, a, vjerujte, ima tamo dosta krivih Tiziana i Rafaela. Okrene se Jimu koji stoji nepomi'an kraj vrata: Jim! Jim se trgne, a mr. Tudor poka"e na portret: Ovaj gospodin putuje danas s nama! Okrene se Phoebi: Phoebe, ima& li ti jo& &ta da ka"e&? PHOEBE: Ni&ta vi&e. Opet nemir kod Milesijevih. Mr. TUDOR: Onda: oprosti se, krajnji je 'as. PHOEBE Keku, pru"iv&i mu ruku: Dakle, little konte, hvala i zbogom! Dr"e se trenutak za ruku, bez rije'i, a onda: Ne!ete me poljubiti? Okrene se *i(eti: Dozvolit !ete mi, jedanput? !I!ETA: Samo hitro - samo hitro... PHOEBE mr. Prenticeu: A i tebi je pravo, zar ne, Lee? Mr. PRENTICE: Yes, my darling!

267

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 268: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

PHOEBE primi visoko rukom oko vrata konte Keka i re'e mu, s toplinom i ganu!em, na usta: Moj little, little konte! Poljubi ga, zajeca i izleti van lijevo. Svi su ganuti. Mala pauza. Mr. TUDOR: Za osamnaest godina svoga "ivota ovo je prvi put &to je zaplakala! Zbogom, prijatelji! Ode naglo i on, za njim mr. Prentice, a Jim stavi okvir oko tijela, preko ramena, uzme portret. JIM prisutnima glasno, odsje'eno u tonu mr. Tudora: Zbogom, prijatelji!

Iza(e lijevo. Milesijevi ostanu u prvi mah pora"eni i bez rije'i, kao okamenjeni. *I*ETA gleda o'ajnim pogledom u KONTESU, koja se prva makne, uzdahne, po(e te&kim korakom i padne u najbli"i stolac. KEKO, koji je i prije bio najbli"i balkonu, okrene se prema moru i gleda van. MOME i RU*E, iza prve konsternacije, naprave jednu ili drugu mimi'ku gestu, koje izazivaju i za'u(enje i negodovanje u isti mah. Sve to potraje nekoliko sekunda. Prvi otvori usta

MOME "u'ljivo ironi'an: Kekica, zvi"ni joj jo& jedanput, mo"da se vrati! RU!E: Soli na rep! KONTESA s rupcem na ustima, skoro da je ne zagu&i jecaj: Bo"e moj! Bo"e moj! *i(eta pri(e kontesi. RU!E: Kako je samo deklamirao, velim! Mislio sam da !e nam najmanje darovati jahtu. MOME: A kad tamo, odnio je i ono &to ste imali! Mjesto mladoga, uzeli su staroga Keka! RU!E: Staroga ne treba hraniti! !I!ETA srdito kontima: Kako bi bilo da prestanete? RU!E kontesi: Kad prije(e& u &ufit, ne!u ti tako lako dolaziti. Moje noge nisu nau'ene na vi&e od prvog kata... KEKO naglo: I ne trebate! MOME: O! O! I jo& se javlja&! RU!E konte Keku: Umjesto da &uti&! KEKO spreman na navalu: Za&to? RU!E konte Momi: I jo& pita: za&to?! MOME kontesi: Reci mu ti, Kate! KONTESA: Pustite, pustite... KEKO: Ja znam &ta ste vi htjeli... )esti se sve vi&e: Da prosja'im... Da se prodam... RU!E: Pa nitko te, velim, nije ni htio kupiti... MOME: Mogao si samo rije' re!i... KEKO plane: #ovjeku se gadi kad vas 'uje... !I!ETA poleti Keku, uhvati ga za ruku i umiruje: Kekice, Kekice - KEKO: A &ta, to im valja re!i jedanput... Za&to vi niste pru"ili ruku. Prosja'ili ste o'ima, jer ste mislili: dobit !ete vi&e... RU!E: Bolje je biti prosjak nego budala... KEKO odlu'an: Ali sad mi je svega dosta. Odlazite! MOME: Mi nismo krivi &to te nije htjela! KEKO: Odlazite... Ide prema njima, a oni se odmi'u k izlazu. RU!E: I!i !emo kad nas bude volja... MOME ruga se: Zar me ne!e& poljubiti, little konte?...

268

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 269: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

RU!E: Za zadnji put, my darling! Uto zazvoni na ku!nim vratima. Svi se pogledaju. *i(eta se trgne i poleti lijevo. MOME: Da nije Amerikanka!... RU!E: Dobro do&la! MOME: Ili don Vice - s fakinima. !I!ETA se pojavi na vratima: Kekica, tra"i te nekakav gospodin... Za njom se pojavi PODVORNIK "Pu'ke banke" u nekakvoj modroj uniformi sa svijetlim dugmetima i kapom sa slovima P. B. On dr"i u ruci prijamnu knjigu. PODVORNIK: Gospodin konte Keko de' Milesi? KEKO stupi mu bli"e: Ja sam. PODVORNIK otvori knjigu, izvadi iz nje jedno pismo i re'e: Imam ovdje jedno pismo za vas iz "Pu'ke banke". Pru"i mu pismo, a ujedno otvorenu knjigu i olovku: Molim, potpi&ite! Kad Keko potpi&e, podvornik iza(e, a svi se skupe oko Keka. KONTESA: %ta ho!e banka, Kekice? MOME: Tra"i da ulo"i& u nju svoje dolare! RU!E: Zakasnila je, velim! KEKO otvori kuvert, u kome se osim pisma nalaze dva 'eka i jedan manji kuvert, preleti hitro o'ima pismo i pru"i *i(eti sve zajedno: Pro'itaj naglas. !I!ETA uzme i najprije 'ita pismo upravljeno Keku. Dragi konte Keko, ne mogu da ostavim ovaj grad prije nego izravnam svoj stari dug prema Va&oj porodici. Prije trideset godina posudila mi je va&a baka, gospo(a kontesa Stella de' Milesi, jednu svotu novaca za prijevoz u Ameriku i neki suvi&ak za prve dane mog boravka u toj zemlji. Izra'unao sam ta'no koliko bi iznosila ta svota sa kamatama i prila"em vam ovdje 'ek na isplatu svoje obveze. Od te svote pripada po jedna 'etvrtina va&oj gospo(i majci, vama i va&im stri'evima... )amor me(u prisutnima, pogledi, izrazi veselja. MOME konte Ru(i: %ta veli& Ru(e? RU!E: Velim da mu se in corpore zahvalimo telegrafski - KEKO: Mamice! Zagrli majku. !I!ETA: Pst! Mir - molim! #ita: - "Drugi 'ek &to glasi na iznos od 20.000 dolara li'no za vas, kao otkupnina za Tizianov portret... Op!e iznena(enje. #ita dalje: Osim toga moja k!erka &alje ovdje gospo(ic !i(eti jednu cedulju kojom !e podignuti kod draguljara njezin niz bisera i moli je da to primi od nje kao... vjen'ani... dar... " Dok 'ita posljednji stavak, lome joj se rije'i od uzbu(enja, poleti Kekici u naru'aj: Kekica! Konti se rukuju s kontesom, koja sva sja od sre!e, a uto zazvi"di sirena sa jahte. RU!E okrene se k balkonu i pogleda van: Odlaze! MOME pri(e k njemu, onda se okrene: Kate, do(i... do(i... Eno pozdravljaju bandijerom Iza(e on i Ru(e na balkon. KONTESA Keku i *i(eti: Do(ite, pozdravljaju nas... Ma&u rupcima prema luci. RU!E pojavi se na vratima balkona: #ini mi se, ma&u i oni &udarima... !i(eta, durbin - hitro - gdje je durbin?

269

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 270: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Amerikanska jahta u splitskoj luci

!I!ETA: Gdje je? - Gdje je? - U zalagaonici! Poleti s Kekom van na balkon, vade rupce, a dotle pada

Zavjesa Topusko, 1929. Srpski knji"evni glasnik, 1930.

270

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 271: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

Bez tre#eg drama u tri "ina

271

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 272: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

OSOBE

MARKO BARI$ GIGA, njegova "ena

Radnja se zbiva u Zagrebu, koncem februara 1926. godine, u jednoj jedinoj no!i, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice sa visokim parterom i mansardom, u Ku&evi!evoj ulici u Gornjem gradu.

272

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 273: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

PRVI %IN Ve'er je, ne&to iza devet sati, koncem februara. Salon Gige Bari!eve osvijetljen je samo od uli'nog fenjera 'ije slabo svijetlo pada koso na uski prorez zida kraj prozora. U polumraku jedva se vide konture poku!stva &to se naokolo poredalo crno i sablasno: klavir se protegao kao tamna masa kakvog mamuta, a visoki se tabernakl uspravio kao golem medvjed &to 'u'i uza zid. Ki&a udara krupno o stakla na prozorima, a izvana dopire &um ki&nice &to curi sa krovova i prosiplje se mo"da u kanal ili te'e ulicom. Atmosfera je te&ka, sumorna, puna gnjilo!e i jugovine. Najednom se za'uje kako je netko sna"no i nestrpljivo potegao starinsko zvono na ku!nim vratima: dug, isprekidan zvuk prosuo se kroz 'itavu ku!u. Gore, u mansardi, u"urba&e se laki koraci, a kristali na lusteru zazvecka&e, kao da se ne&to dogovaraju. Gore je zacijelo netko otvorio prozor. I za'u se )ENSKI GLAS: %ta "elite? Odozdo, sa ulice odgovori: MU%KI GLAS: Je li gospo(a Bari!eva kod ku!e? )ENSKI GLAS odgovara: Nije, ali mora do!i svaki 'as. MU%KI GLAS: Pustite me u ku!u. Pri'ekat !u. )ENSKI GLAS iza nekoliko sekunda, kao da oklijeva: Ja vas ne poznam. Ne biste li se mogli navratiti malo kasnije? MU%KI GLAS ra"esti se: Pa kud !u sad, po tom vremenu? Otvorite! Onda nadoda ne&to bla"i u tonu: Gospo(a me zna vrlo dobro. I nastavi iza male pauze: Zar nije primila moj telegram? )ENSKI GLAS: Jedan je telegram do&ao; ali gospo(a je ve! bila iza&la. Nad plafonom se opet za'u&e kratki, hitri koraci. I opet zveket kristala. Zatim mir od nekoliko minuta. Onda se naglo u dnu otvori&e lijeva vrata, a unutra upade svijetlo iz predsoblja. U pa'etvorini vrata stajao je, osvijetljen vanjskim svijetlom, krupan, visok 'ovjek, u kabanici, sa mekanim, &irokim &e&irom na glavi, dr"e!i u svakoj ruci po jedan putni kov'eg. To je Marko Bari!. Iza njega kao da se prignula neka "ena da mu prihvati jedan od kov'ega. MARKO zakrene ramenom kao da se otimlje: Ne, ne. Nek to zasada ostane sa mnom. )ENSKI GLAS iza njega, u predsoblju, s plahim i devotnim akcentom: Ako je gospodin gladan, mogu ne&to donijeti. Prihvati odmah ne&to naglije: Ili !e gospodin radije pri'ekati gospo(u? MARKO jo& uvijek na vratima: Radije pri'ekajmo gospo(u. Nakon kratkog premi&ljavanja nastavi: A ne znate to'no kad !e se vratiti? )ENSKI GLAS: Malo prije je telefonirala da 'eka negdje tamo dok ki&a popusti. MARKO se malo pomakne kao da !e u!i. Pri tom re'e: Vraga !e to popustiti! I okrene se opet prema predsoblju: Kako se vi zovete? )ENSKI GLAS: Franciska. MARKO prihvati pone&to "ovijalno: Hara&o, Franciska! Ja !u sjesti ovdje i pri'ekati. Me(utim: uzmite ovo! Spusti kraj sebe kov'ege, svu'e sa sebe kabanicu i preda je Franciski. I &e&ir. Pograbiv&i nato opet svoje kov'ege, stupi za jedan korak naprijed, pa kao da pogledom tra"i po zidu, kraj vrata, kontakt: Aha, tu je kontakt. Spusti jedan kov'eg na zemlju, zavrne kontakt, a kristalni luster plane. Tad se okrene prema predsoblju: Sad vas vi&e ne trebam. Hvala. Zatvori vrata, ponese oba svoja kov'ega i stavi ih lijevo kraj verande, iza klavira i tu stane. Dr"e!i malko otvorena usta, prije(e mirnim ispitivala'kim pogledom od komada do komada poku!stva, sve

273

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 274: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

unaokolo, onda jo& jedanput od slike do slike, pa spusti o'i na veliki !ilim perzijski kao da ispituje &are na njemu, a najzad ih di"e k lusteru &to je pun svjetla i odraza u kristalima. I tiho, vi&e sa akcentom "albe nego zadovoljstva, re'e sam za se: Tu je dobro. Nasloniv&i se tijelom na klavir, prije(e polako preko 'ela dlanom koji spusti najprije preko jednog, a onda preko drugog oka, zatim licem, i najzad zaokru"i podbradak. Kao da se ne snalazi, kao da ne vjeruje da je tu gdje sada stoji. Kona'no, gledaju!i neprestano oko sebe, uputi se sporim korakom nadesno, prema stolu. I kad do(e do najbli"eg fotelja, uvali se komotno u nj, prebaci jedno koljeno preko drugog, pa, kao da odavna nije tako sjedio, re'e, malo zadovoljniji nego prije: Hara&o! Tu je direktno izlo"en svjetlu sa lustera i sad se jasno vidi njegovo zagasito, pone&to brutalno lice, ispresijecano krupnim naborima koji su se na 'elu lomili jakom popre'nom brazgotinom &to se protegla od vrha luka lijeve obrve do ruba kose nad desnom slijepo'icom. Obrastao crnom, ne&to prosijedom bradom i dosta dugim kosama, po'e&ljanim preko glave, daje u svojoj ruskoj crnoj bluzi dojam ruskog 'ovjeka, &to se pove!ava njegovim jako izbo'enim li'nim kostima. Obuven je u visoke 'izme, mutne i dulje vremena neosvjetlane, ali ne blatne. Uop!e vidi se da dolazi s puta, sa dugog odsustva. Kad se malo razdragao u fotelju, stisnuv&i mi&icama tijelo i maknuv&i dvaput ramenima, izvadi drvenu dozu i pripali benzinskim upalja'em cigaretu. Iza nekoliko dimova di"e se i po(e do jednog od svojih kov'ega, otvori ga, izvu'e iz njega ciharmoniku, uhvativ&i je za tipke da se protegla i sa nekoliko neskladnih tonova jeknula. I vrati se natrag na fotelj gdje je prije sjedio. Dr"e!i cigaretu u ustima, zapreludira neku poznatu rusku pjesmu. Uto zazvoni telefon. On se digne, baci instrumenat u fotelj, skine slu&alicu s aparata, slu&a radoznalo i napeto, odgovara kratko: Ne, gospo(a nije kod ku!e. %ta "elite? - Tko sam ja? No da... Jedan gost. A vi molim? Profesor... Kako ono rekoste? - Profesor Simeoni, razumijem. - To bih i ja htio znati. Ali mislim da ne!e dugo. - Drage volje. Koji broj? 34-57. On izvadi iz d"epa olovku i potra"i po stolu kakvu hartiju da napi&e broj. Pograbi jedno pismo &to je bilo tu, pogleda kuvert, prevr'u!i ga hitro s jedne i s druge strane; kuvert je za tren zauzeo svu njegovu pa"nju iz koje ga ponovno istrgne glas iz telefona. On odgovara: - Jest, jo& ve'eras. Koji ste ono broj rekli? - Da, 34-57. Napi&e broj na kuvert koji uzme u ruku prije nego li je objesio slu&alicu. Zapali lampu na stolu, promotri jo& jednom kuvert na kome je otraga gravirana zlatna grofovska kruna. Zaklima ironi'no glavom: Grofovska kruna! Baci prezirno ono pismo na stol i re'e: - Jo& toga ima danas! Sad opazi na stolu telegram. Otvori ga, gleda neko vrijeme u nj kao da tra"i u njemu 'as kad je prispio. Spusti ga opet nehajno na stol, digne glavu i uputi se prema vratima desno i poku&a da ih otvori. Zaklju'ana su. Tu se malo zadr"i, neodlu'an onda po(e do verande kojoj su unutarnja stakla zastrta bijelim batistenim vitra"ama, odgrne jednu i pogleda kroz staklo. Tamo kao da je opazio ne&to &to je izazvalo u njemu jak interes. Otvori naglo vrata verande i u(e u nju. Nakon nekoliko trenutaka zazvoni telefon. On izleti iz verande, dr"e!i u ruci velik buket cvije!a, na kome se ljuljucka malen kuvert za vizitkarte. Po(e hitro k aparatu, digne slu&alicu: - Halo. - Jest, ali gospo(a nije kod ku!e. - Mora do!i svaki 'as. Ko je tamo? - Moj vam je glas nepoznat? To vam vjerujem. %ta da joj ka"em, tko je nazvao? - Doktor Mika. Dobro je. Dok je telefonirao, druga mu je ruka visjela niz tijelo sa buketom koji je sezao do zemlje. Na zemlju se spustio i onaj mali kuvert. Objesiv&i slu&alicu na aparat, stavi on buket na stol, ispod lampe, i izvu'e iz malog kuverta jednu vizitkartu. Ispru"i je prema svijetlu, pogleda s jedne strane i pro'ita poluglasno: - Dum spiro, spero. Zamisli se nad tim latinskim rije'ima, kao da im odgoneta zna'enje. Gledaju!i neprestano u ona slova, &ane ponovno: - Dok di&em, nadam se. - Sad obrne kartu i pro'ita s uzbu(enim naglaskom: - Simeoni! Pa nadoda ti&e: I kruna! Odbaciv&i kartu bez velike geste preko buketa: ona upadne me(u dva stru'ka kao otrgnuto krilo maloga aviona. Odmah zatim posegne za onim velikim kuvertom na stolu, izvadi pismo koje ga je vrlo zainteresiralo. Dr"e!i pismo rastvoreno, sjedne polako na divan i po'e da ga nijemo 'ita. Svaka fraza djeluje na nj kao dodir elektri'ne struje: kad god pro'ita novu, trzne pomalo glavom i ramenima. Na mahove zastru"e grlom, &to je sli'ilo na lako prase!e roktanje, izrazuju!i tako svoj gnjev i sarkazam u isti mah. Do'itav&i pismo, uperi odsutni pogled negdje u prostor, spusti ruku na bedro, a pismo, dr"ano lako od sama dva prsta, visilo je dr&!u!i me(u

274

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 275: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

koljenima, dok kona'no nije palo na zemlju. Iza toga prije(e onom istom rukom preko 'ela, uzdahne, re'e: No, da! na &to zaklima glavom i tihim glasom izusti: Simeoni. Trgne se, dohvati sa stola telefonsku knjigu, po'ne da je lista i u njoj tra"i, govore!i hitro, bez akcenta: Simeoni, Simeoni, Simeoni - kad je na&ao to ime, zamumlja: Hm! Pa pro'ita: Simeoni, konte %ime, doktor, profesor univerziteta, Mihanovi!eva - Zvono na ku!nim vratima zazvoni jako i dugo. On sko'i, poleti do prozora gledaju!i dolje s interesom. Nadigao se na prste, vidio dodu&e jedan automobil, ali kako nije mogao vidjeti tko stoji pred vratima, otvori jedno krilo prozora, hitro i bez buke, pa se oprezno nadviri. Odozdo se 'uje razgovor: mu&ki i "enski glas naizmjence, ali se ne razabire &ta govore. On se povu'e malko s prozora, prislu&kuju!i radoznalo. Me(utim je netko iznutra otvorio ku!na vrata. On se opet nagne da vidi. Sad se 'uje dobro kako veli onaj "enski glas: Onda, doktore, sutra. U isto vrijeme. A mu&ki odgovori: Kao i danas. Laku no!! Sad se 'uo udarac vrata&ca na automobilu, istodobno &kripa klju'a u bravi na ku!noj kapiji, &um odlaze!eg automobila &to se uti&ao kad je Marko zatvorio prozor. A zatvorio ga je naglo, kao da se "uri da ne bude zate'en. Ostao je nepomi'an tu, uz bijelu zavjesu, sli'an nekome &to stoji u zasjedi. Pauza uzbu(enog o'ekivanja. Najedanput za'u&e se "enski krikovi koji su se postepeno pribli"avali: GIGA iza kulisa, jako: Marko! Marko! Marko! Upadne na pozornicu, sva u zaprepa&tenju i iznena(enju, i radosnom nekom drhtanju i ludilu. Na sebi ima otkop'anu krznenu kabanicu, u ruci &e&ir i rukavice, a na nogama 'izme kalja'e. Ona ne opazi odmah Marka jer ga sakriva lampa na stolu svojim &irokim aba"urom; zato se ustavi kraj ulaza, pogleda po sobi i ti&im, ne&to ganutim glasom ponovi: Marko! Misle!i da se je mo"da sakrio, poleti k verandi kojoj su vrata ostala otvorena, zaviri u nju, onda se okrene naglo i opazi ga uz prozor gdje je stajao nepomi'an. Ona rastvori &iroko o'i, ostane zapanjena, kao da ga ne prepoznaje, digne ruku k ustima i re'e: Jesi li ti to, Marko? I prepoznav&i ga u isti 'as, poleti k njemu ra&irenih ruku. MARKO vide!i da mu se ona pribli"uje, makne se od prozora i zakloni se za najbli"i fotelj. Pa re'e hladno, stvarno: Jest, ja sam Marko. Onda nastavi ironi'no, mek&im glasom: A vi, gospo(o, ko ste vi, ako smijem pitati? GIGA sa ne&to prijekora i mnogo dobrote u glasu: Kakve su to &ale u ovaj 'as? I baciv&i rukavice i &e&ir na fotelji, po(e za njim i uzdigne ruku da ga dohvati. MARKO se pomakne tako da je fotelj me(u njima: Ja se ne &alim i nije mi do &ale. Vrlo lako da si bila ona koju tra"im, ali sada nisi vi&e ona. GIGA nije mnogo marila za ovo njegovo diferenciranje. #injenica da je on tu, ustalila se sada u njoj, i stala je prema njoj bez ikakve kritike ili dvoumice, pozitivno, kako ve! biva kod "ena koje u(u lako u realnost, kao iz jedne sobe u drugu ili iz tamnog prostora u svijetli. O'i se malo zablije&te, trenu nekoliko puta: i sve je opet u redu. I pru"i mu ruku preko fotelja koji ih je dijelio. MARKO kao da ne vidi te ruke, samo re'e: Jest, potpuno si druga. GIGA kao da moli: Zar mi ni ruke ne!e& dati? MARKO ne obazire se na ono &to ona veli, s ja'im akcentom i naglo: Gdje su ti kose? Za&to si odrezala kose? GIGA se malo iznenadi, ali odmah se nasmije kao da "eli ubla"iti va"nost te okolnosti: Ah, to je, dakle, &to te je uzbudilo! MARKO sarkasti'ki: Eh, da, to je danas u modi! Zaobi(e divan, ustavi se naglo i nadoda grubo: U bordelima od Amura pa do Volge nema ni jedne kokote sa dugim kosama! GIGA se uozbilji, pa re'e s blagim prijekorom: Marko, kako to govori&! MARKO kratko: Kako jest. GIGA se sada sjeti kako je on strahovito volio njene kose, pa, kao da se opravdava, re'e: Znam, znam. Bio si lud za mojim kosama. Ali morala sam ih odrezati. To jest, ispale su same.

275

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 276: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

MARKO se nasmije jako, porugljivo, grubim, te&kim smijehom: Valjda ne misli& da vjerujem u to? GIGA: To je lako dokazati. Lije'nik i bolni'arka mogu posvjedo'iti. Nakon jedne kretnje nadoda: Uostalom, zna& vrlo dobro da ja nikad ne la"em. MARKO oporo: Mo"da si se u ovih osam godina privikla i na to. Kao i na koje&ta drugo. GIGA klikne sa akcentom prijekora i molbe u glasu: Marko! Onda kao da se prisjetila, "ivlje i le"ernije: Ah, &ta, ostavimo za poslije te diskusije. Sjedne na divan i svla'i kalja'e: Poslije ve'ere. MARKO: Ja ne!u ovdje ve'erati. GIGA pogleda ga, prignuta zbog svla'enja kalja'a: Nego gdje? A Franciski si rekao da si gladan. Digne se, po(e k njemu i uhvati ga za lakat: Nisi me jo& ni poljubio. MARKO je grubom gestom odalji od sebe: Stanuje li otac jo& uvijek tamo dolje? Idem k njemu. GIGA se potpuno zbuni, lice joj se zgr'i u grimasu, usta tra"e rije': Ne, on nije vi&e tamo. MARKO: A gdje je? GIGA oklijevaju!i: U bolnici. MARKO trgne se zabrinuto, naglo: %ta mu je? %to mi nisi odmah rekla da je bolestan! Otkada je bolestan? GIGA: #etiri godine ve!. U ludnici je. MARKO ostane u prvom 'asu bez rije'i, ali samo za trenutak, jer odmah se trgne i zavrluda po sobi, kao da ne&to tra"i, govore!i naglo, sav bez daha: Idem k njemu! Odmah idem k njemu! Odmah k njemu! Pa dohvati, u nelogici svoga uzbu(enja, svoje kov'ege, spremaju!i se da ode. GIGA prilazi k njemu: To je nemogu!e. Tako daleko. Sad ne ide nikakav voz. Obuhvati ga oko vrata i nasloni glavu na njegovo rame: Sutra !emo po!i zajedno. Umiri se. MARKO je odgurne laktom i spusti kov'ege na zemlju. Razo'arano: Bolje bi bilo da sam ostao tamo gdje sam bio dosada! Uputi se k fotelju, sjedne, prigne glavu i tiho nadoda: U ludnici, dakle! Pauza. GIGA polako, doti'u!i se jedva zemlje, do(e iza njega i polo"i ruku na njegovu glavu: #ovjek uistinu ne zna nije li to najbolje rje&enje. Stra&no je bilo s njim. MARKO se okrene k njoj i iskesi se: Ni u kojem slu'aju ne mo"e da bude ludnica najbolje rje&enje. Samo se u "enskoj glavi mo"e roditi takav sofizam! Jo& agresivnije: Bio je pijanica, jest, pa &ta onda? Koliko ima pijanica na svijetu! Tko pije, ima ne&to od "ivota. U"iva u ne'emu. I zaboravlja. Taj je na&ao svoje rje&enje. Okrene se i zamisli. Opet pauza. GIGA u o'itoj namjeri da ga makne iz toga raspolo"enja i da on vidi kako je ona stradala jednako kao i on, re'e: I ja sam izgubila oca. Pri tom digne ruku hote!i mu je polo"iti na glavu, ali se prisjeti i spusti je na naslon fotelja. MARKO mirno: Znam. Pitao sam djevojku za nj. GIGA kao da ga tje&i: Oboje smo stradali. Stavi mu ruku na rame koje on spusti jedva vidljivo da se ugne tom dodiru. Ona po(e da sjedne na drugi fotelj, ali opazi na njemu harmoniku. Za'udi se: %ta je to? Okrene se prema njemu i upita le"erno: Nau'io si harmoniku? Kad on ne odgovori, nastavi ona u istom tonu: Dobro? On ne odgovara, a ona stavi harmoniku na zemlju, kraj fotelja i sjedne prema njemu. Pa re'e: Ba& se veselim! Tako volim harmoniku! Marko je dalje &utio, ona ga je

276

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 277: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

promatrala i tek sada opazi kako je odjeven, pa samo da ne&to ka"e, re'e prijatno, skoro veselo: Izgleda& kao kakav bolj&evik! MARKO zagri"ljivo: Smeta te to? GIGA dobro!udno usklikne: Ni najmanje! Ni najmanje, pa da si i uistinu bolj&evik! MARKO: I jesam! GIGA skoro veselo: Svi smo mi danas pomalo bolj&evici. MARKO prezirno: Biti pomalo bolj&evik, to je koketerija za aristokrate. Poznam ja to. Mo"da je i tvoj konte pomalo bolj&evik. GIGA se lecne iznena(eno: Kakav konte? MARKO uzbu(eno: Pa onaj tvoj &to ti &alje bukete. Poka"e prstom prema stolu: I pisma u velikim kuvertima sa grofovskom krunom! Onda po(e do pisma &to je le"alo na tlima, digne ga, izvu'e vizitkartu iz buketa i baci to prema njoj: Evo, ovaj! GIGA: Nema& razloga da bude& ljubomoran. MARKO: Ho!e& valjda re!i da nemam prava! GIGA uporno: Velim: razloga. MARKO jo& upornije: Ni prava! Ako re'e& da nemam prava, to je ne&to &to se da razumjeti. Jer osam godina odsustva - GIGA prekine ga "estoko: Ne, ne, nema& razloga, a i ne bi ga nikad imao, pa da si bio odsutan jedan dan ili osam godina. Svejedno. MARKO se gorko, glasno, neiskreno nasmije, udari se po koljenu, digne se, istisne kroz zube: Besramna si kao svaka ona koja je kao ti! I po(e prema drugoj strani sobe. GIGA se trgne kao da ju je udario &akom u lice, krikne: Marko! MARKO se naglo okrene: A Trogir? Koliko si nedjelja bila kod njega u Trogiru? Poka"e prstom na ono pismo &to sada le"i kraj njenih nogu: U tom je pismu sve napisano. To je barem jasno. - "Otkada ste bili u mojoj ku!i, ne marim vi&e i!i tamo dok se ne vratite i zauvijek tamo ne ostanete." )estoko: Dakle, imam li razloga? Do(e do nje i, sav razobli'en od prezira, licem u lice: Imam li razloga? GIGA gleda ga otvoreno u o'i: Nema& nikakva razloga. Jest, ljetovala sam u Trogiru, ali 'itavo vrijeme njega nije bilo tamo. Ni onda kad sam tamo do&la, ni kad sam odanle odilazila. Krivo 'ini& &to iz ovog ili onog izva(a& neke zaklju'ke, umjesto da najprije 'uje& &ta sam sve pretrpjela i do"ivjela kroz ove godine &to te nije bilo, &to uop!e nisam znala jesi li "iv ili mrtav. MARKO "estoko i agresivno, sa tonovima ironije, sarkazma, mr"nje, velikim gestama i nemirnim, nervoznim kora'anjem naokolo: Naravno, najprije da 'ujem tvoja opravdanja, uljep&avanja, da se iskiti& mu'eni&tvom. Znam ja to. Poga(am ve! unaprijed svaku tvoju rije'. #ujem je u u&ima kako se previja i zavija kao fabri'ka sirena. Ali meni ne treba sve te tvoje muzike ni tvoga konfiteora. Meni su, hvala bogu, moje o'i i moja pamet dosta. Nisam ovdje sjedio ni pet minuta, dvaput je zazvonio telefon i dva gospodina pitaju za te. Mene pitaju dva gospodina za te. I meni daju poruke za te. A s tre!im si do&la ku!i! Kako vidim, oko tebe je vrlo "ivo. Poduze!e radi! GIGA ga je bespomo!no slu&ala, osje!aju!i da !e svako njeno pobijanje biti ne samo uzaludno nego i izvor novih predbacivanja s njegove strane. A htjela je samo jedno: da se on smiri i da se po'nu jedno drugom saop!avati doli'no i razlo"ito. Bila su joj donekle shvatljiva njegova sumnji'enja jer su indicije za njih bile tu. Ali je bilo te&ko reagirati na optu"be koje bi same po sebi otpale da je mogla da se s njim razgovori. Iz po'etka ih je snosila, u uvjerenju da !e ih lako obeskrijepiti, sad su je po'ele vrije(ati. Stoga re'e rezolutno: Marko, ja te molim da prestane& s predbacivanjima i uvredama. Ovako ne!emo do!i ni do 'ega. Ti veli& da vidi& i zna& sve, ali ja ti velim da si od sumnje

277

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 278: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

slijep i nerazborit. Dozvoli mi, prije svega, da ti ispri'am &ta se sve desilo kod mene kroz ovih dugih osam godina. MARKO zvi"ne dugo i posprdno, pa, infaman u akcentu, re'e: Zacijelo ima& i svoj "urnal primitaka i izdataka. To !e mi biti dosta. GIGA sko'i i uhvati ga sa obje nadlaktice: %ta si rekao! %ta si rekao! MARKO ubla"i ton svoga glasa: Ja sam profesor matematike, za me su brojke ono &to su drugima rije'i. I otkine se od nje. Prolaze!i mimo tabernakla re'e: Ovdje 'uva& svoje uspomene? Tu mora biti koje&ta! GIGA: Sve !e& vidjeti, sve mo"e& pregledati. MARKO: Hvala! Zlobno: Ionako mi tajne pretince ne!e& otkriti. GIGA izmu'ena ve! i rezignirana: Dat !u ti nacrt, pa !e& mo!i sam na!i i najskrovitiji pretinac. MARKO: Apsurd! Za skrovitosti ljudsko srca nema nacrta. Iz njega se ne da 'itati. GIGA: To'no, ali ti !e& ipak iz moga 'itati koliko ti drago. MARKO ironi'no: Uz prethodnu cenzuru, molim! Da ne bude sablazni. GIGA ne mo"e da se savladava, plane: Infamno je kako govori& sa mnom. Ja to ne mogu podnijeti. MARKO gleda mirno kako se ona &eta nervozno gore-dolje, onda re'e ravnodu&no, poslovno: Zaboravio sam ti re!i da te je konte zamolio da ga nazove& kad do(e& ku!i. Broj je tamo, na onom kuvertu sa zlatnom krunom. GIGA: Ah, &ta mi je stalo! MARKO s veledu&nim sarkazmom: Ako te "eniram, ja !u oti!i u drugu sobu, ili van, na stube. GIGA poleti k stolu, na(e kuvert, digne slu&alicu, vrlo uzbu(ena: Molim, gospodine, 34-97. Pauza. Da. Halo. - Giga, jest. - Primila sam. - I pro'itala. - Pa ni&ta. Ostaje kod onoga &to sam rekla: ne!u da vidim vi&e nikoga. - Ni vas. Pogotovo ne vas. Ali mo"da ipak: ako moj mu" na to pristane. - Bo"e, pa moj. - Ne, ne, varate se. Moj mu", Marko. - Jest, iznenada. - Da, onaj mu&karac &to je prije s vama govorio na telefonu i sada slu&a kako razgovaramo. - Da, da, senzacionalno! Vedro: Tako sam sretna! Spusti slu&alicu i lako nasmijana re'e Marku s finom ironijom: Eto, to je taj stra&ni konte iz Trogira! Ali da ti sve bude potpuno jasno, re!i !u ti &ta je na stvari. MARKO je, dok je ona telefonirala, slu&ao nepomi'an, okrenut na drugu stranu, tako da mu ona nije mogla vidjeti lica, i trgnuo se samo jedanput i to kad je ona rekla: ... "i sada slu&a kako se razgovaramo". Kad je svr&ila, re'e on kroz stisnute zube: Dodu&e, lukava si. Vrlo lukava. Ali ne treba bogzna kakve pameti da se odgonetne taj tvoj nedu"ni razgovor. Kako si oprezno zaobi&la stvar. I dala mu razumjeti da se ne mo"e& saop!avati jer sam ja tu i slu&am kako se razgovarate. I klikne sa "estokim klimaksom: Divno! Divno! Divno! Divno! GIGA: I ti, dakle, misli& da je konte moj ljubavnik? MARKO se zajapuri i razbjesni, fanati'an i ogor'en: Pa vidim, 'ujem, znam, osje!am, 'itam, pipam, nju&im, do vraga! %ta me pita& tako idiotski! Sva mi 'ula to potvr(uju, sva u jedan glas! GIGA tu"no: I nema ni jednoga me(u njima &to bi imao malo razbora? Pa nadoda rezignirano: Kako si siroma&an! Pauza. Oboje &ute, on gledaju!i preda se, ona ravno u nj. Ona progovori prva: Dok sam se nadala, a i poslije kad se vi&e nisam nadala, 'esto sam mislila: kakav bi izgledao na& prvi susret da se vrati&. Kombinirala sam ovo i ono, pitala se &ta !e& re!i najprije, kakav !e& izgledati, kako !e& me uzeti, ispitivati, govoriti o svemu &ta si do"ivio, koliko si stradao, za&to se nisi nikad javljao, kako si se ono izgubio u Galiciji gdje sam skoro s uma si&la tra"e!i te - ali na ovako ne&to nisam pomi&ljala nikad! Da !e& po jednom telefonskom pozivu, po jednom smije&nom buketu, po pismu iz kojega se najjasnije vidi da to pi&e jedan neusli&ani molitelj, izgraditi 'itav jedan toranj nevjere, brakolomstva, sumnjiva "ivota, ne, toga nisam o'ekivala. Ali jedno ti mogu re!i: vara& se.

278

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 279: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

Vara& se ti i ta tvoja 'ula, koja mi izgledaju kao kakvi deformirani precizioni aparati &to krivo funkcioniraju. MARKO je slu&ao, gledaju!i izazovno u nju, s podbo'enim laktom o koljeno, s podbratkom na zatvorenoj &aci. Kad je svr&ila, re'e on s podrugljivim akcentom: Hara&o! GIGA reagiraju!i ja'im tonom na njegovu porugu, nastavi: Oh, da zna&, &ta sam se napatila, na'eka-la, namrcvarila, ne bi se tako rugao! Da me nije stid pred na&im sutra&njim "ivljenjem, navela bih ti stotine dokaza, stotine svjedoka: i ljudi i doga(aja i stvari, koji bi ti rekli kako je sve druk'ije nego &to ti misli&. )alosno je &to u prvom 'asu na&eg tako dugo o'ekivanog sastanka moram da ti podas-trem potvrde i uvjerenja i priznanice na se i na svoje osje!aje, da ih ispitam, kao da je ljudsko srce kakva blagajna kojoj treba ra'unoispita'. MARKO krut i nepomi'an u svojim uvjerenjima: Uvijek si znala dobro govoriti. GIGA sko'i naglo, poleti nadesno, do onih zatvorenih vrata, skine klju' &to je visio na drvenom pragu sa strane, otklju'a i otvori vrata, poleti k Marku, primi ga za ruku i povu'e ga: Do(i. Do(i da vidi&. On se jedva odlu'i da se digne. Dovukav&i ga do pred vrata, poka"e mu onu sobu tamo i re'e: Pogledaj. To je moja i tvoja bra'na soba. Osam godina svake ve'eri otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro se pokrivaju. Uvijek spremne, ako se ti vrati&. Ja spavam na onom divanu. Ona poka"e na divan na kom je maloprije sjedila. Izgledalo je u prvi 'as da se sve ispravilo, da u Marku, koji je sada stajao nijem pred onim vratima, prema njoj koja je u nj gledala, nastaje neko smirenje, osvje&tenje, i kako ne treba nego samo jedna kretnja, bilo njena ili njegova, pa da se na(u jedno drugome u zagrljaju. Uto zazvoni telefon. Oni se pogledaju u o'i i ostanu trenutak nepomi'ni. Telefon zazvoni ponovno. MARKO poka"e izvrnutim dlanom prema aparatu, dijaboli'no iske&en, re'e: Voilà. GIGA ne znaju!i &ta bi, nakon kratkog kolebanja, napravi rukom gest, kao da joj nije stalo vi&e ni za &to: Ah, &ta, neka zvoni! MARKO se makne s vrata, po(e k telefonu koji je me(utim zacinkao i po tre!i put, digne slu&alicu i pru"i je Gigi s karikiranom elegancijom: Gospodin je nestrpljiv. GIGA prihvati slu&alicu s nekom plaho&!u: Halo! - Ah, to ste vi, doktore! - Gdje ste sada? - Sjedite u kancelariji i radite na pledoajeu za sutra. - Do zore? No, onda !ete zaspati u sredini va&eg govora. Okrene se povjerljivo prema mu"u i re'e mu: To je moj advokat. MARKO se ne gane. Samo slu&a. GIGA govori dalje u telefon: Da, nisam bila cijelo popodne kod ku!e. - U bolnici. Upravitelj me pozvao da do(em jer da je mome svekru zlo. Sad se okrene k Marku i re'e ne&to ti&e: Ve'eras mu je ne&to bolje. MARKO odmahne nestrpljivo rukom kao da joj veli neka dalje razgovara. GIGA dalje u telefon: Zamolila sam svoga lije'nika. On je bio sa mnom. Kako ste uredili sa Piro&kom? Opet prema Marku: Nekadanja tatina doma!ica. Sje!a& se? Markova se radoznalost poja'a; njegov je izraz izgubio svaki trag ironije. Ona se vrati k razgovoru sa onim u telefonu:- Ve'eras ide? - No, hvala bogu! - Koliko mjese'no? To !u drage volje dati. Opet se obrati Marku: Moramo joj pomo!i. Ina'e bi ostala u Zagrebu i pravila skandale. Govori dalje u aparat: S kim govorim? - Nasmije se. - Pogodite! - O, ne, ne, &ta vam pada na pamet. Ni jedan od njih. - Vama iza le(a? Ali doktore Mika! - Smije&no! - Jest, to'no, prije je govorio s vama neki mu&ki glas. - Jest, jest, to je onaj koga !u uzeti. On !e uop!e ostati tu kod mene. - Spava no!as ovdje. I sutra. Smije se. Ali, doktore Mika, kako da ne poga(ate? Ja sam vam danas najsretnija "ena u Zagrebu! Pogleda u Marka: Ne, ne, pogodite, pogodite! Smije se skoro raskala&eno od radosti: Dakle? - No, kona'no. - Hvala bogu. Jest, Marko je tu koga ste toliko tra"ili po 'itavom svijetu. - Naravno, odmah sutra ako ho!ete, na crnu kavu. - Laku no!. Spusti slu&alicu na aparat.

279

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 280: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

MARKO 'im je ona svr&ila, re'e kao da nastavlja neku misao &to je u njemu otprije laborirala: Sutra, 'im ustanem, idem k ocu. Sjedne na fotelj. GIGA: To sam i ja mislila. Lije'nika s kojim sam se dogovorila za sutra popodne, valja obavijestiti da ne treba i!i. MARKO: %ta je to s Piro&kom? GIGA govori nekim 'udnim tempom i akcentom, kao da je sretna &to se je na&ao argument za razgovor, koji ubla"uje napetost me(u njima, koji ih udaljuje od bezrazlo"nih i mu'nih debata od maloprije: )ivjela je s tvojim ocem sve do njegova oboljenja. Oboje dvije bijede. Povazdan su pili zajedno, mu'ili se zajedno, zagri"eni jedno u drugo i u svoju strast. Ja sam im davala za "ivot. I za pi!e. On je vrlo 'esto dolazio amo. Skoro svaki dan. Na jednu rije' razgovora i na dvije 'a&ice rakije. Kad je obolio, ona je oti&la u svoje mjesto. Prepustila sam joj ono malo njegova poku!stva i pomogla joj da ode. Sad se vratila opet, nema od 'ega da "ivi. MARKO je slu&ao vrlo interesirano, najednom re'e neo'ekivano prijazno: Mogu!e ima& i za me 'a&icu kakve rakije? GIGA se u"urba, zadovoljna &to mo"e da mu u ne'em ugodi, po(e do tabernakla, otvori donja vrata&ca, izvadi tasu, nekoliko boca sa likerom i dvije 'a&ice. Dok to 'ini, govori: Ima& pravo! Ba& sam bez glave! Kako sam to mogla zaboraviti! Stavljaju!i likere na stol: Ali ti si kriv! Prihvati jednu bocu: Slatku ili ljutu? MARKO ne&to oporije: Najlju!u. Onakvu kakvu je i moj otac pio. GIGA nato'i: Ovu je pio, ba& iz ove boce. Sebi nalije iz druge, zatim sjedne na ru'ni naslon njegova fotelja, digne malo 'a&icu i re'e koketno: Dakle, dobro mi do&ao! Srkne jedan gutljaj. MARKO ispije nadu&ak, pa, stisnuv&i o'i od ljutine pi!a re'e: Hara&o! Poslije malo zapita: A gdje su tatine knjige? Papiri, rukopisi? GIGA mahne neutje&no rukom: Knjige je prodao, malo-pomalo. U antikvarijatu, kad je prodao svoje posljednje egzemplare, one &to je najvolio, napalo ga je ludilo. Sav je du!an razvalio i razbacao. A papiri su gore, u jednom kov'egu. MARKO pru"i 'a&icu Jo& jednu. GIGA di"e ruku sa sporim oklijevanjem; kad je nato'ila, re'e: Jo& samo jednu. U tim je rije'ima bilo ne&to blage zabrinutosti. Sje!ala se, mo"da, njegova oca i pomislila da bi i on mogao po!i onim putem. Podigne svoju 'a&icu u kojoj je ostalo otprije ne&to likera i kucne se s njime, rekav&i toplo, skoro strasno: Sad po'inje ono &to se nekad prekinulo. Stavi 'a&icu iz koje nije pila na stol, po'eka da on ispije, baci se preko njega, obujmi ga 'vrsto rukama i upije se u njegova usta. To je sve i&lo hitro, nenadano i potrajalo nekoliko sekunda. MARKO se stade otimati, da ju je skoro bacio sa sebe, di"e se, udari bijesno 'a&icom, koja mu je 'itavo to vrijeme ostala u ruci, o zemlju, i zare"i: Misli& da sam idiot! Misli& da sam idiot! Pa po(e, sav stra&an, prema njoj. GIGA se odmakne prestra&ena i krikne: %to ti je? MARKO: Po'inje ono &to se nekad prekinulo! Koliki cinizam! Nasmije se s infernalnim akcentom: Misli& da ne opa"am &ta se sve doga(alo izme(u na&eg posljednjeg poljupca i ovog dana&njeg? Zato, valjda, jer je odonda pro&lo toliko godina? Kao da ja nisam neprestano osje!ao onaj nekadanji dodir tvojih usta, suzdr"ljiv i nevje&t! A kakva su ta usta danas? No, da, tako ljube sve kokote od Amura do Volge, a da ti ne bude krivo, i od Volge do Save. Jer i ja sam pro&ao svoju &kolu. Htio sam da nau'im sve, da saznam sve, samo da te mogu izmjeriti kad se vratim, da, izmjeriti na svojim iskustvima kao na najosjetljivijoj vagi. I sve se sla"e, to'no, na tisu!inu miligrama. Draga moja, mene se ne vara!

280

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 281: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA je ostala zapanjena od ove njegove iznenadne brutalnosti. U prvi 'as je pomislila da je poludio kao i njegov otac. Ali onda se u njoj po'elo buniti. Uvrije(ena, poni"ena, uspravi se na otpor i krikne sva izvan sebe: Prestani ve! jedanput! Ti si poludio! MARKO prividno miran, prihvati: To'no, ja i jesam od lude familije. Od pijanica. Od proletera. Neizdjelan. Ne istesan. Surov. Prost. Pa nije 'udo, pred 'injenicama koje sam ovdje na&ao, nije 'udo da se to ispoljuje ne&to grublje i radikalnije. Ironi'no: Drugi netko, nervno suptilniji, na&ao bi, mo"e biti, diferenciranije rije'i, zgodnije definicije, superiornije stavove, ali ja, ja ne mogu iz svoje ko"e ni iz svojih atavizama. Takav sam kakav sam bio uvijek. Stvarnije i iskrenije: A "ivot posljednjih nekoliko godina samo je potencirao grubosti i naprasitosti u meni. Mahne rukom: Kad bi samo znala - zagrize se u frazi i prekine se. GIGA jako: Znam, znam, sve znam, jer sam i sama sva&ta podnijela i sve pretrpjela, i za se i za te. Ali sve to meni nije te&ko, ni tvoja surovost ni naprasitost, nego tvoja uska sljepo!a. MARKO pun topline: Ili moja vidovitost, ho!e& da ka"e&. GIGA se nasmije bolno, htjede ne&to odgovoriti, ali kao da ho!e da ubla"i tu nesnosnu napetost me(u njima, prije(e mimo svega i re'e opet blago i saosje!ajno: Pa ka"i mi gdje si sve bio, &to si sve podnio? MARKO se izdre'i: U paklu! U jednom sam paklu bio, u drugi do&ao. Iza male pauze nadoda: Tebi je bilo ovdje lijepo! Pogleda naokolo: U mirnoj svojoj ku!i, stisnutoj me(u drugim ku!ama, kao me(u dobrim sestrama, na !ilimima, na pojastu'enim stolcima, gdje je svijetlo kad ho!e& da je svijetlo, gdje je toplo kad ho!e& da je toplo, gdje tvoj prst, kad ti ne&to treba, zove, gdje ne vrebaju na te ljudi, "ivotinje, gamad, sunce, vjetar, dosada, ludilo, gdje i sama smrt, kad do(e, oprezno o'isti na ulazu noge, zakuca, u(e pristojno, u rukavicama i elegantnom gestom u'tivo re'e: Madame, s' il vous plaît. - Giga se polako pribli"uje k njemu, sve na mahove kako on govori, i stane najzad iza njega, kao da ga ho!e za&tititi. On nastavlja: Lijepo je tebi bilo ovdje! #ak i luksus da spava& na &irokom divanu, a dvije 'iste uredne postelje 'ekaju tamo kad do(e netko, da mo"e& le!i uza nj. GIGA ga prekine, prijekorom u glasu: Ti kad do(e& - MARKO jednostavno, bez akcenta: Ja ili tko drugi, svejedno! Ja'e: Meni nije bilo tako. Ja nisam imao telefon da mi ugodno zvecka kraj uha i da mi se najavljuju gosti &to !e me utje&iti, razveseliti; ni po&te koja !e mi odnositi i donositi pisma, barem jedno jedino, da 'ujem tko je od mojih "iv i je li jo& moj, da mu javim da sam i ja jo& "iv i jo& njegov. Sa ne&to sarkazma: Da mu napi&em, kao tebi onaj tvoj konte: - "Dok di&em, nadam se!" - Opet u tonu od prije: A ako je zemlja ne samo da se le"i u njoj, nego i na njoj, onda sam i ja imao bezbroj postelja. Divno &irokih, da se mo"e& protegnuti od pola do pola, i rastegnuti od Urala do Kam'atke. Pa kad le"i&, ne osje!a& da si 'ovjek, nego golem krst, dug i &irok, &to ve"e me(usobno 'etiri vjetra, i ima& bo"anstven u"itak da jednim krakom pipa& ledene sante na Arktiku, a drugi gura& u u"areno "drijelo Klju'eva, ovim &kaklje& Adamovu jabu'icu svemo!nom komesaru na Kremlju, a onaj drugi dr"i& na krilu kakve birmanske djevice. On se s bolnim entuzijazmom zanio u dugogodi&nje svoje patnje i kida se na krstu svojih uspomena. GIGA s radoznalom je strepnjom slu&ala da dozna &ta je bilo s njime kroz sve te godine, pa kad je svr&io, upita: A gdje si bio sve te godine, u 'ijoj vlasti? Tko ti je zapovijedao, i za&to te je mu'io? MARKO nije sada odgovarao, samo se zagledao negdje, preda se, sa dlanovima na koljenima. GIGA ga upita ponovno i ja'im glasom: Kako to da se nisi mogao osloboditi? MARKO jo& uvijek u onom tonu od prije: Zna& li, molim, &ta je pustinja Gobi? Zvijer jedna strahovita koja je bez zubi, bez 'ampre, a davi te, izjeda, si&e kao da su u njoj sve "ivotinje svijeta. Nikakvo oru"je ne mo"e od nje obraniti, nikakav zaklon za&tititi. Ulazi i uvla'i se kroz sve pukotine i rasiplje se na milijarde zrnaca da prodre u najzatvorenija skrovi&ta. Zastane malko, kao da ga ne&to gu&i, pa se di"e, nato'i 'a&icu rakije i naglo je ispije.

281

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 282: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA sjedi na ru'nom naslonu fotelja, nijemo, prestravljeno ga slijedi o'ima nabreklim od mokrine. MARKO kad je ispio, nastavi: Pokrije& se gunjevima, ko"ama, ali da se uvu'e& pod stakleno zvono, pijesak prodire za tobom. Zasiplje ti u&i i nozdrve, probija se kroz zaprte usne i stisnute vje(e, nasla"e se u nabore mozga, od krvi ti pravi blatnu ka&u, od misli prhko jedno ludilo, a od osje!aja be&!utne mogile, pod kojima je sve mrtvo &to ti je nekad bilo najdra"e. Opet ispije 'a&icu, pa nadoda spustiv&i glas: Sad zna& gdje sam bio! Po(e divanu, sjedne i primi se rukama za glavu. Pauza. GIGA plaho: A ljudi s kojima si "ivio? MARKO isceriv&i se u nakaznu grimasu: Ljudi! Hara&o, ljudi! Nema tamo ljudi, ako ne!e& tako nazvati ona 'udna stvorenja &to hodaju uspravno kao ti i ja i ostali ovdje, i govore ne&to &to sli'i jeziku, ali ni&ta u njima osim golog instinkta. Nada u ne&to, vjera u nekoga, "udnja za nekim, ah, gdje je to! Ni pojma od sutra nema u njima! Vje'nost prazne jedne sada&njice, iz koje se ne izlazi. Tamnica vremena, koja nema nego jednu dimenziju: danas. Stra&no! Stra&no! Stra&no! Stra&no! Pokrije dlanovima lice. GIGA pri(e k njemu, klekne na divan uz njega, nasloni svoju glavu uz njegovu i re'e neobi'no dobra u akcentu: Sad si tu, dragi. I na&ao si opet svoje sutra. Njoj se rone suze niz obraz. MARKO se ne otimlje. Skoro izgleda da se izgladio i izravnio. Najednom mu se opet ure"e sarkazam na krajevima usta i re'e: Ali u svoj toj njihovoj strahoti nema one naju"asnije, one &to je gora od svih samo!a i bezna(a i nevjerovanja! GIGA uvijek s glavom uz njegovu, upita nje"na kao pau'ina: %ta misli& time re!i, dragi? MARKO opor kao grubo sukno: Nema la"i! I nadoveza za nijansu bla"e: Njihov neukro!eni instinkt sli'an je vihorima u onoj pustinji u kojoj "ive: nasr!e, a ti ili se brani& ili se spu&ta& na koljena, zamataju!i glavu kabanicom da ga ne vidi&. Ali &ta da u'ini& prema na&oj pitomoj la"i? Ne da ti da se brani&, ni da se preda&. GIGA za vrijeme ovih Markovih rije'i poodmakne malo svoju glavu od njegove, onda se i njena ruka makinalno spusti s njegova ramena. A kad je on svr&io, nakon male pauze re'e ona bolno: Ni&ta nije tako tu"no kao ova moja velika sre!a danas! MARKO nije 'uo &ta je rekla, ostao je u svojim mislima i nastavi da ih razvija: Evo tebe, uzmi, na primjer, tebe. Mjesto da se prostre& preda mnom kao !ilim, onakva kakva jesi, da vidim &ta je na tebi vrijeme ubilje"ilo, &ta su ljudi raznijeli dlanovima i koljenima, a ti od 'asa do 'asa ne&to prizna&, ne&to zataji&, ne&to opet prevrne&, da mi izgleda& poput kabanice jedne, sa&ite od tisu!e krpa, &to se iskazuje da je kraljevski pla&t, jer je u nju zalutalo par'e grimiza. Jer, eto, otkada sjedimo ovdje, pa &ta si mi rekla o sebi? %ta si mi iskreno priznala? Pu&ta& me da plovim za nekim 'udnim tragovima koje brka& mekim rije'ima i posmijesima, ostavlja& me da lovim magle neke neizvjesne, koje rastjeruje& uzdasima da ih ne dohvatim. A ja se bojim da te otvoreno pitam, jer je pitoma la" me(u nama. Jer sumnja je uvreda jer pitanje je nedostojnost. Kao da ti nisi "ena kao svaka druga, izlo"ena svojim nemirima i nasrtajima onih koji te ho!e. GIGA iskreno, toplo: Pa upitaj, dragi, pitaj za sve, otvoreno, bez zaobila"enja. MARKO naglo, nestrpljivo: I na sve !e& mi odgovoriti? GIGA po(e dva-tri koraka i okrene se: Na sve. Kako bolje znam i mogu. MARKO tepa, tra"e!i ime: Jesi li bila od onoga, od onoga - GIGA prostodu&no: Od koga? MARKO: Od onoga, Simeonija? GIGA se nasmije materinski: Opet si kod njega. Izgleda - MARKO prekine je, s upornijim akcentom: Odgovori: jesi li bila njegova?

282

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 283: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA: Nisam. MARKO: Ni poljubio te nije? GIGA: Nikada. Nijedanput. MARKO: Istina? GIGA: Istina. MARKO: Hara&o! Nasta mu'na pauza. GIGA se prihvati stolca da se ne bi sru&ila, pa ga pomalo zaobi(e i sjedne na nj kao da je premorena. MARKO iza pauze, definitivno, stvarno: Kad je tako, ne treba da pitam dalje. Digne se i po(e nekoliko koraka. GIGA podlo"na, re'e za njim: Pitaj, dragi, pitaj. MARKO hitro se okrene, upita naglo, na mahove, svaki put sa drugom intonacijom. A advokat? A advokat Mika? Tvoj advokat? GIGA s omalova"avaju!om gestom: Bo"e, moj advokat! I on je htio da po(em za nj. MARKO uzbu(en: Pa ti si udana! Ima& mu"a! GIGA prihvati nedu"no, kao da govori sa stanovi&ta onih koji su se otimali o njenu ruku: Koga je, prije osam godina, nestalo. MARKO ja'e: Ali nije ga nestalo, kako vidi&! )iv je! GIGA prestra&eno, poja'anim tonom: Jest, "iv je, hvala Bogu! Pa nadoda tu"no: U meni si uvijek bio "iv. MARKO: A ipak, htjela si se udavati! GIGA s akcentom: Oni su me htjeli uzeti. MARKO ra"esti se: Oni! Koji oni? Koji su to oni? GIGA oklijevaju!i: Pa konte, kako ve! zna& - MARKO zainta'i perverzno: I advokat? GIGA kao pred sucem istra"iteljem: Jest, i advokat. MARKO: Je li te poljubio tvoj advokat? GIGA s lakim oklijevanjem: Nije. MARKO opona&a njen ton: Niiije? Onda jest. Pristupi srdito k njoj, jako: Onda jest! GIGA opravdavaju!i se: Jedanput, i to bez moje volje. MARKO: I dolazio je k tebi, poslije toga? GIGA: Jest, svakog utorka, kad sam primala. MARKO: Aha, razumijem! Utorkom je bio tvoj "ur. To je ovdje jo& u modi. Ko je jo& dolazio k tebi? GIGA: I ostali. MARKO: Koji ostali? Oni koji su te htjeli uzeti? GIGA: Jest, advokat, konte, i jo& njih dva-tri. I sve sam odbila. Definitivno, prije nekoliko dana. A kako si vidio iz onog pisma, nisu vi&e ni dolazili amo. Niti ne telefoniraju. Konte se ve'eras javio jer je htio odgovor na pismo. #uo si ga i sam. Advokat ima da uredi stvar sa Piro&kom. I to si 'uo. Odahne i za&uti.

283

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 284: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

MARKO do(e do tabernakla i ustavi se kraj njega. Onda upita naglo: Jesu li pojedince dolazili amo? Po danu? Po no!i? GIGA se uspravi i krikne o'ajno: Ne pitaj me vi&e! Ne pitaj me vi&e! Onda klone natrag u fotelj, ponovi tihim, skoro iznemoglim glasom: Ne pitaj me vi&e. MARKO digne ruke i ramena i spusti ih rezignirano: Mora da je stra&no ono &to od mene taji&. Po(e prema klaviru i sjedne tamo na taburet. Nasloni 'elo na rub klavira i ostane nepomi'an i dalek. GIGA je me(utim sjedila apati'na, zdrobljena na svom mjestu, s izgubljenim o'ima, bez misli. Duga pauza. Najedanput zazvoni vani, na stubi&tu, gong. MARKO se tr"e, i iznena(en, skoro prestra&en, zapita: %ta je to? GIGA: Ve'era, dragi. Uputi se k njemu, kao da su maloprije razgovarali o najindiferentnijim stvarima: Franciska je ne&to spremila, na brzu ruku. Uzme ga ispod ruke i po(o&e prema izlazu. Ona nadoda jo&: Ali ti si kod ku!e i ne!e& zamjeriti. Ve! su otvorili vrata, gotovi da izi(u, kad se javi telefon. Oni se ustave i pogledaju. Giga ne re'e ni&ta, samo otpusti Markovu ruku, ode hitro k telefonu. On u'ini dva-tri kora'a za njom. Ona di"e slu&alicu, ali ne poslu&a nego je polo"i kraj aparata i, vrativ&i se Marku, re'e: Idemo na ve'eru! MARKO otimlje se: Njet, njet. Za&to se boji&? Pitaj, ko je. GIGA se preko volje odlu'i i digne slu&alicu: Halo! - Ovdje gospo(a Bari!. S mu'nim izrazom: Ah, vi ste! Okrene se k mu"u, i, nervozno saop!ljiva, re'e: Jedan od one gospode. MARKO kao da je nuka da govori dalje, ne bez satire: Hara&o, hara&o - GIGA telefonira: Halo. Pa &ta vam pada na pamet da telefonirate? - Kakvu senzaciju! - Jest, jest, do&ao je. Tko vam je rekao? - Konte. I nije imao pre'eg posla nego da vam saop!i veliku novost. - I vi ste ve! i ostalima telefonirali! No, znate, gori ste nego babe. - Ne, hvala. Meni se "uri. Laku no!! MARKO je me(utim do&ao do nje i, prije nego je spustila slu&alicu, ustavi joj ruku i re'e ironi'no: Zaboravila si mu re!i koliko si sretna. GIGA s usiljenom le"erno&!u, da ubla"i situaciju: To on zna vrlo dobro. Glupan jedan! Prije nego pro(e jedna ura, znat !e 'itav Zagreb da si se vratio. Uhvati ga pod ruku: Idimo, idimo. Moramo jo& i ruke oprati. Po(u. MARKO se ustavi: Je li ikada dolazilo k tebi kakvo "ensko? Kakva prijateljica? GIGA bez premi&ljavanja: Pa do(e pokoja. Ali ja ne volim prijateljica. Ustukne, dosjetiv&i se da to nije trebala re!i. MARKO ironi'no: Samo prijatelje? GIGA: Idimo, jer se ina'e Franciska srdi. MARKO se opet ne da: Mora da je vrijedna ta tvoja Franciska. Ona zacijelo zna koje&ta o tebi. GIGA se uzruja i povu'e ga odlu'no prema izlazu: Mo"e& je pitati ako te to ne "enira. Izi(u, zatvore za sobom vrata. Nekoliko sekunda za tim zacinka telefon.

ZAVJESA

284

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 285: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

DRUGI %IN Na stolu stoji francuska ma&ina za kavu sa upaljenom &piritnom lampicom. Stakleni njen klobuk omagljen je iznutra parom i posut kapljicama, a u trbuhu ma&ine kome&a se i vari kao da prede kakav ma'ak. Uz likerske boce nalazi se sada i karafa sa vinom, mala tasa sa dvije &olje za crnu kavu i srebrnom dozom za &e!er. %olje su starinske dvije majolike iz Derute sa plavim i "utim renesansnim ornamentima i arabeskama &to se jasno vide pod svjetlom lampe sa aba"urom. Druga su svjetla utrnuta. Vani jo& uvijek pada ki&a i udara o stakla i curi s krova na uli'ni plo'nik. Nekoliko sekunda traje ovaj "amor ne"ivih stvari, zatim se za'uje iz prizemlja najprije Markova harmonika, a onda i njegova ruska pjesma, &to se pomalo poja'avaju i pribli"uju. Najzad se otvore vrata i prva u(e Giga, dr"e!i ih za'as otvorena da propusti Marka, ali on jo& malko zastaje u predsoblju gdje zavr&i svirku i pjevanje, pa tek onda u(e, sa harmonikom u ruci i 'ikom u ustima, udobrovoljen i pone&to raspojasan, kao da se nakon site ve'ere i "eninih uvjeravanja sna&ao ve! u 'udnoj atmosferi u koju je upao. Ona, naprotiv, kao da je nesigurnija, zabrinutija, poput finog, opreznog, staklenog predmeta &to se boji da se ne bi o ne&to tvrdo i uglasto spotakao. GIGA kad je on prestao svirati, opazi da ma&ina vri: Moja kava! I po(e k stolu i ugasi &piritnu lampicu. MARKO ulaze!i stavi harmoniku na klavir, pa po(e i on k stolu. Nalije 'a&icu rakije, ispije. GIGA mu stavi ruku na podlakticu i re'e oprezno: Nemoj vi&e. Dosta za ve'eras. MARKO: Ah, &ta, spava se bolje! Primi jednu od &olja za dr"ak, podigne je i ogleda: Sve je to kod tebe tako fino. GIGA dobro!udno: Nemoj da sve kritizira&. Primi ga za rukav, povede do divana i, tobo"e energi'no: Sjedi radije tu i 'ekaj. On sjedne, a ona po(e u drugu sobu, u onu sa bra'nom posteljom, i vrati se odmah, nose!i par papu'a. Baci ih kraj njegovih nogu i klekne preda nj: Ne mogu te vidjeti u tim 'izmama. Sve mi se 'ini kao da se sprema& da opet ode&! Ho!e da mu svu'e 'izme: Daj, digni nogu! MARKO ispru"i nogu, potpuno udobrovoljen: To sam mogao i sam. GIGA veselo: To ti zacijelo mora praviti veliko zadovoljstvo kad vidi& jednu bur"ujku kako izuva bolj&evi'ke 'izme! Nato mu izvu'e jednu 'izmu: Sad drugu! MARKO: Tako mi je moja gazdarica u Mongoliji izuvala 'izme kad sam se s blagom vra!ao s pa&e. GIGA izuv&i mu i drugu 'izmu: %ta ne veli&! MARKO: Jest: najprije bi protrla slamom magarca na kome sam dokasao, a onda bi mene izula. GIGA mu navla'i papu'e, smiju!i se: Najprije magarca? MARKO potvrdi: Jest, jest. Me(u svim njezinim blagom, me(u devama, konjima, mazgama, magarcima, ja sam bio najnevrjedniji. GIGA mu je ve! navukla papu'e i slu&a &ta pripovijeda: A? MARKO: Najvi&e je u"ivala kad bih je, nakon &to me izula, gurnuo nogom, da je morala sjesti na zemlju. GIGA radoznalo: Kako to? MARKO: Ovako! I gurne Gigu nogom sprijeda pod ramenom, da je skoro izgubila ravnote"u, na &to se oboje nasmiju.

285

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 286: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA sa &aljivim prijekorom: Ne mo"e se ba& re!i da je to bilo osobito ljubazno s tvoje strane. MARKO: %to je bilo surovije, to je baba vi&e u"ivala. Digne se i pru"i Gigi ruku da je digne: Do(i. GIGA prihvati njegovu ruku, digne se, po(e do ma&ine i siplje kavu u &olje: Dobit !e& kavu kakvu malo ko pije u Zagrebu. MARKO sjedne na fotelj kraj stola i upita: Kakva je to ma&ina? GIGA: Francuska. To su tata i mama donijeli kad su bili posljednji put u Parizu. Pogleda ga toplo i nastavi: Nekako u ono vrijeme kad smo se nas dvoje po'eli sastajati. Posljednje prolje!e prije rata. Uzme jednu &olju i pru"i mu je. MARKO mije&aju!i kavu: Sje!am se. Kad su se vratili, i&lo je te"e sa na&im sastajanjem. GIGA veselo: Da, onda je do&la ta ma&ina. Digne poklopac sa doze: Jo& malo &e!era? MARKO odbije: Dobro je. GIGA: Pamtim dobro kako su ono isto ve'e kad su do&li kuhali kavu u njoj. Pravili su takvu senzaciju iz ma&ine kao da su donijeli ku!i 'itavu lokomotivu. Pri'aju!i ona pije polako kavu. Ali mene je to sve malo zanimalo. MARKO pru"i &olju da mu uspe jo& jednu kavu: Jo& jednu. GIGA siplju!i kavu: Onaj dan "ivjela sam od druge senzacije. U meni je vrelo ja'e nego u onoj ma&ini. MARKO primaju!i &olju: Za&to? GIGA: Ti si bio sa mnom prije dolaska njihova voza u Botani'kom vrtu. Pet minuta prije pet sam oti&la na stanicu, rekao si: - "Mala gospo(ice, ako ste s time sporazumni, ja !u vas o"eniti." MARKO se pova(a za njenim sje!anjima: Jest, jest. Ti si me na to upitala: - "A ako nisam?" GIGA "ivlje: A ti si rekao: - "Onda !u vas oteti". MARKO potpuno u igri: I mislio sam vrlo ozbiljno na to. GIGA: - "Radoznala sam kako !ete to izvesti" - odgovorila sam ti i pobjegla na stanicu. Nastavlja sretna u akcentu: Uvijek si bio tako zgodan! U onim na&im dugim razgovorima, govorio si o sva'emu: o sferi'kim ra'unima, o integralima, o astronomiji. Jedanput, sje!am se, cijelo bogo podne, tuma'io si &ta su to planetoidi. Ali ja sam od svega toga jedva upamtila da se prvi otkriveni planetoid zove Ceres, najsvjetliji zove se Vesta, a neki su daleko od sunca do 600 milijuna kilometara i moraju se mu'iti osam godina dok se jedanput oko njega okrenu. Malo zastane, a onda nadoda pone&to tu"no i &aljivo u isti mah: Po tome smo nas dvoje 'ekali jedno na drugo jednu punu planetsku godinu! Iza kratke pauze nastavi: Tako si govorio, govorio sve dok nije do&ao 'as da se rastanemo, a kad smo se rastajali, sjetio si se tekar onda da niti si ti moj korepetitor ni ja tvoja u'enica, pa si pre&ao sa ne&to malicije na zabavniji predmet. Vidi se da se ona raspri'ala o svim tim stvarima sve u namjeri da ga izvede iz posljednjih sumnja i da o"ivi u njemu ta raspolo"enja, da ga uvede u ono &to je tako dugo bilo prekinuto me(u njima. MARKO se podavao. Ve'era, pi!e, uredna udobna ku!a kao da su ga ne&to smirili i rastresli, i kako je ona nastavljala da ga zadr"i na tome, to joj je i uspijevalo: jer on je u"ivao u tim sje!anjima kao kostobolnik u masa"i koja mu umiruje boli. Odahnjivao je, prsa mu se &irila, olako!ena. I otme se iz njih usklik: Eh, da! Ono je bilo vrlo lijepo! GIGA se ganula i dolazilo joj da mu pri(e i da ga zagrli, ali bojala se da to opet ne izazove u njemu kojekakve komentare i paralele, pa se otimala i izvla'ila iz vlastitog sentimenta kao iz tijesne ko&ulje. I mjesto da uhvati njegov ton, nastavi ona svoj od prije, ne&to malo prostodu&an i ne&to malo frivolan: Bit !e opet lijepo, samo kad si ti tu. MARKO nije odgovorio. Stavi praznu &olju na sto. Pu&i i &uti. GIGA u strahu da se raspolo"enje ne prevrne, dohvati njegovu &olju i upita: Ho!e& jo& jednu?

286

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 287: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

MARKO kao da nije vidio njene kretnje i 'uo njenog pitanja, nadove"e na njenu prija&nju repliku: Bilo je lijepo i kad mene nije bilo tu! GIGA obuzeta panikom na te rije'i, otvori o'i i usta, kao da !e zavapiti u pomo!. MARKO me(utim nastavi: Tu su se dr"ali "urovi, svirale Beethovenove simfonije na 'etiri ruke i bilo je radosti &to planetoidske godine tako dugo traju. GIGA sa strahom u glasu: Marko, nemoj opet po'eti! MARKO uzbu(eno: Pa sama si mi maloprije govorila o tim produkcijama na 'etiri ruke. Kao da nije napisano dosta muzike za klavir za dvije ruke! GIGA rezolutnije, kao da se brani: Ja sam ti rekla sve &to sam radila dok te nije bilo ovdje. Slu&ao si mirno, ve'erao i nisi ni&ta prigovarao. Bilo ti je sve jasno, a sada te ponovno ne&to mu'i. MARKO se malo uznemiri: Ne znam da li jo& pamti&, ali nekad sam ti rekao kako sam iza posljednjeg svoga ispita dobio svjedod"bu na kojoj je bilo napisano: - "Kadar da rije&i svaki problem vi&e matematike". - Pa dobro, sva ta vi&a matematika nije nego obi'na glupost. %ta ima 'ovjek od toga &to mo"e da rije&i svaki problem vi&e matematike, a ne zna da zaviri drugom 'ovjeku ni za desetinu milimetra ispod ko"e? Nekada sam mislio da mi je otvoren 'itav svemir, a sada stojim tu i ne shva!am ni ono &to sam uvijek mislio da mi je najbli"e i &to najvi&e volim. GIGA se digne, pribli"i mi se: To nam i jest uvijek najmisterioznije i najnedoku'ljivije. Mislim ba& zato, jer te"imo da ono &to najvi&e volimo bude do krajnjih granica ono isto &to smo i mi sami. Ti bi, dragi, izgleda, bio najsretniji kad bi svaka moja kretnja bila refleks tvoje volje, i da svoju misao posudim iz tvoje glave. Ili kad bi ti, u svaki 'as kad ti se prohtije ona se nasmije&i blagom ironijom, mogao dignuti, kao kakav poklopac, moj skalp i poput urara staviti ono nekakvo staklo na oko, pa promatrati funkcije moga mozga. Onda bih ja, dragi, bila aparat, a sav moj osje!ajni "ivot mehanizam. MARKO nije prozreo njenu verbalisti'ku taktiku kojom ga je neprestano nastojala skrenuti sa fiksne ideje za koju se zakva'io, i nasjedao je njenim zaba&urivanjima. Tako i sada prihvati, tobo"e u &ali, ali stvarno miluju!i tu ideju: Kamo sre!e da je tako! GIGA: Misli&, valjda, za kratko vrijeme, dok me razgleda&, ra&'lani&, vidi& kako sve funkcionira, a onda da sam opet 'ovjek. Stavi mu ruku na glavu i re'e neobi'no nje"no: Ti si moje veliko ludo dijete, Marko! MARKO: Mogu!e. GIGA: Premda, vrlo lako i da je onako kako ti veli& - poku&a ona da ga slijedi, mo"da i nije ljubav ni&ta drugo nego nekakav obretni'ki fanatizam, nekakav Kolumbus ili Vasko da Gama - ona izgovara ova imena sa nekim komi'nim potcrtavanjem &to neprestano ho!e da ne&to prona(e i otkrije. MARKO se nije dao zavesti lako!om njenog tona, nego je naglo prekine: Jest, jest! Znati, samo znati! Sve ove godine to je bila moja najve!a muka. Znati! Sve se ostale patnje dadu izdr"ati i sve bih ih mogao jo& jednom do"ivjeti i predurati, ali samo da mi je: znati. I kad su me Rusi odvukli u zarobljeni&tvo i duga, duga bolest, i Sibirija, i revolucija kojoj sam slu"io jer sam mislio da je najkra!i put do rje&enja, i borbe sa caristima i 'ehoslova'kim armijama: sve bi to bilo lako, samo da je bilo: znati. Prokleta ona zagonetka: ujutro, nave'e, u no!i, u svaki 'as, i kad "ivot nestaje i kad se vra!a. Samo zato pobjegao sam iz zarobljeni'kog logora. Pa nisu moje noge hitile jer su za mnom stra"e pucale, nego jer me je vukla naprijed "elja da bilo kako doznam: &ta ti radi& i kako "ivi& i koliko si jo& moja. GIGA: Isto kao i ja. MARKO sko'i kao da je uboden od str&ljena: I ti isto. To sam trebao znati! Ba& to sam trebao znati. To sam i pitao neprestano: i vjetre i zvijezde i onaj pustinjski pijesak &to sam ga ure i ure prosipao iz &ake u &aku kad bih sjedio na njemu, premoren i izmrcvaren od dugih putovanja po

287

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 288: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

beskrajnostima u kojima nema staza ni puteva osim zvjerinjskih tragova. Radi toga saznanja slu"io sam nomadima i razbojnicima, radi njega sam se prodao onoj Mongolki i najmio se kod nje, odrekav&i se slobode i svakog ljudskog dostojanstva. On je nemirno, sad hitrije, sad polaganije, sad po(i, sad se ustavi, vrludao okolo kao pijan zvrk. Sve je bilo uzalud &to je Giga poku&avala da ga oslobodi onoga &to se u njegovim fantazijama mije&alo i kome&alo, on se, eto, ponovo k njima vratio. GIGA je sve to vi&e gubila ravnote"u i te&ko snosila dojam njegova pri'anja koje nije ni&ta odre(eno kazivalo, ali je davalo naslu!ivati sve strahote &to ih je pro"ivio. Tako da je njen strah od njegovih uvreda i sumnji'enja popu&tao sau'e&!u &to ju je dr"alo zbog njegovih stradanja. Pa 'im je on malo stao da odahne, upita ga za'u(eno i pla&ljivo: Kako si se to prodao? MARKO zare"i: Kako se ve! 'ovjek prodaje! Ona meni komad zlata, a ja njoj sebe. #uvao sam joj blago, mijesio kruh, kuhao 'aj, branio je od razbojnika, bio zadnji njen sluga i zadnje njeno "ivin'e. A u kasnim no!ima svirao sam joj u harmoniku, da bi se 'itavo naselje skupilo oko nas, dok ne bi zaspala, a kad bi zaspala, gonio sam sa njenog oznojenog mongolskog lica komarce i uhola"e. Divna slu"ba za nekoga tko je kadar da rije&i najte"e probleme vi&e matematike! U taj 'as on je stao kraj nje. GIGA mu dohvati ruku i povu'e ga k sebi: Marko, sjedi tu, umiri se. Dovu'e ga k fotelju na kome sjedi. On se spusti na ru'ni naslon fotelja, zadihan, iznemogao. Ona prebaci svoje ruke preko njegovih koljena i nastavi: Obe!ao si mi kod ve'ere da se ne!e& vi&e vra!ati na ono &to je bilo, da !e& ku&ati da zaboravi&. Jest, te&ko je bilo, strahovito, ali ipak sve je i pro&lo. MARKO zagrabi opet: Ali nije pro&lo, ni&ta nije pro&lo! Sve je ostalo to'no onako kao &to je bilo tamo. Tamo sam pisao pisma i ku&ao ih slati za tobom, otkidaju!i ljusku po ljusku od onog zlata za koje sam se prodao, daju!i ga gonja'ima deva, vo(ama karavana, kineskim lupe"ima, da ih dadu iz svoje ruke u ruke nekoga ko mo"e do!i do kakve po&te ili voza, ili kurira, ali nijedno nije do&lo do tebe. A i da je do&lo do tebe, bilo je sigurno da tvoj odgovor ne mo"e do!i k meni i da ne!u znati ono &to sam trebao znati. A sada kad sam tu, kad, evo, sjedim s tobom na jednom stolcu digne se, primi je "estoko za ruke, za ramena i hvatam te za ruke, za ramena, vidim ti usta &to govore, i glavu &to misli, a ipak ni&ta ne mogu doznati! Dan po dan proteklo je ovo osam godina, a meni nije ni jedan pred o'ima, meni je svaki crnji nego no!, jer ne znam, ne znam ni za jedan kako si s njime raspolo"ila, &ta si sobom u taj dan radila. GIGA krikne o'ajno: Ni&ta, dragi, samo tebe 'ekala. MARKO fanati'no: Ni&ta, pa kud !e& ne&to stra&nije negoli je to ni&ta: puno svih mogu!nosti, svih prevara, zasjeda i pakosti. Ni&ta: odgovara lupe" za koga se zna da je ukrao, a nema dokaza; ni&ta: veli razbojnik koji nije na djelu uhva!en; ni&ta: kri'i preljubnica kojoj je tijelo puno tragova ljubavnikovih ruku, ali nema takvih daktiloskopa koji bi to mogli ispitati. Eto, tako je i tvoje ni&ta: obrana svih krivaca, za&tita svakog prestupka. Klone na divan. GIGA mu se pribli"i i s beznadnim akcentom: Kako moram izgledati stra&na u tvojim o'ima! Mala pauza, a onda u paroksizmu: Ubij me onda! Ubij me! MARKO mu'e!i se: %ta ja znam, &ta ja znam! Da ubijem i da ti srce izvadim, &ta bi koristilo? Ja'e: Onda bih ti zauvijek usta zatvorio, a u prsima ti na&ao, izmeljano u sukrvici, nijemo, okrutno ni&ta. U klimaksu afekta: A ja ho!u ne&to &to se da vidjeti, uhvatiti, ne&to ovako digne se, pipka nervozno prstima naslon od fotelja ili ovako jo& nervoznije grabi prstima stol sa prstima, sa prstima pri tom je pru"io ruku prema njoj i leti hitro palcem preko vrhova ostalih prstiju, kao onaj mudri apostol Toma, koji je tekar onda vjerovao u uskrsnu!e Krista kad je dotaknuo njegove rane. Bog je istina, pa ipak uskrsnuv&i od mrtvih, nosio je svjedo'anstvo svojih rana. Za svako 'udo treba svjedo'anstvo. A ti ho!e& da vjerujem u 'udo za koje nema& svjedoka ni dokaza.

288

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 289: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA je postajala sve to neutje&nija. Nije znala &ta bi rekla ni po'ela. Premorena, iznervirana od pustih tra"enja i uvjeravanja, od mjerenja rije'i i obzirljivih zaobila"enja, jedva je dahnula ne&to kao neki odgovor: Ali, dragi, ljubav nije nikakvo 'udo; samo pravi 'udesa. MARKO grub i trivijalan: Pogotovo kad njom manipulira dobar iluzionista ili okretan &arlatan! Eto vidi&, kod ve'ere ti je uspjelo da me na trenutak uvjeri& kako su tvoji odnosi sa svim onim ljudima koji su te salijetali bili samo ku&nja koju si sjajno izdr"ala. Moram ti priznati da je upravo veli'anstven taj tvoj trik. GIGA zaprepa&teno: Trik? MARKO upane u sarkasti'an klimaks: Da, sljeparija, &vindl! GIGA sko'i sva izvan sebe: %ta je &vindl? %ta je &vindl? MARKO istom kretnjom: %ta je &vindl? Nastane duga pauza koja je po'ela pogledima izazova i mr"nje, a svr&ila time da su se oboje okrenuli jedno od drugoga i u'inili nekoliko koraka na razli'ite strane. Ona je po&la do tabernakla i naslonila se uza nj kao stup. On do prozora, naslonio 'elo na staklo i, posut svjetlom uli'nog fenjera, gleda u ki&nu no!. GIGA se najzad makne, umornom kretnjom otvori tabernakl spustiv&i njegova srednja vrata&ca u horizontalan polo"aj i izvu'e iz pretinca snop pisama. Zatim se polako okrene k njemu i re'e mirno: Marko. Do(i malo amo. MARKO se okrene lijenom kretnjom. GIGA ne&to glasnije: Do(i, kad ti velim. MARKO se uputi sporim korakom, i kad je do&ao i stao do tabernakla, re'e: #emu to? GIGA sa ne&to oporosti i gor'ine u glasu: Da nastavimo &vindl do kraja. Poka"e na stolac &to je stajao s lijeve strane tabernakla: Sjedi. Kad je sjeo, ona poka"e na onaj snop pisama i nutrinu tabernakla, i re'e jo& uvijek gorko: Molim, to su corpora delicti. Moju historiju zna&, a sad, evo, da ispitamo dokumente. Stvarno, ali ne bez malko meko!e: Ovo gore, cijeli ovaj fah, to je tvoja korespondencija sa fronte. Ali to te ne zanima. Mek&e: Ili mo"da ipak? Potra"i u jednom pretincu malen snop pisama, izvukav&i ga re'e stvarno: Ovo su pisma onog kapetana koji me je u Galiciji uzeo u svoj automobil i izveo iz opasnosti. MARKO neakcentirano ironi'an: Veledu&an 'ovjek! GIGA: To nisam rekla, jer to nije bila nikakva veledu&nost. Obi'an mu&ki ra'un, ali taj mi se 'inio manje opasan od onog mete"a soldateske i svakoga svijeta. Kupila sam onda onaj revolver poka"e revolver &to le"i u jednom fahu tabernakla i mislila sam: bude li nasrtljiv, branit !u se. MARKO: I, naravno, on nije bio nasrtljiv. Nije ni poku&ao - ni&ta? GIGA: Ni&ta. MARKO zajedljivo: Sublimno je ovo tvoje ni&ta. Sveop!a tvoja poenta. Ni&ta. Nichts. Nji'evo. GIGA kao da ne mari za ono &to on govori, nastavi: A da je i htio, ne bi mogao biti nasrtljiv. MARKO sarkasti'no: Jer, si ti, naravno, imala revolver! GIGA: Kapetan se u svakom pogledu ponio kavalirski. U Stanislavovu je skoro provocirao jednog &tapskog potpukovnika jer se napadno za me interesirao. U vozu punom samih vojnika i oficira, usprkos svojoj prelomljenoj ruci, iskazao mi je stotinu usluga. Brinuo se za svaku sitnicu - MARKO prekine je porugom: I sve to ovako iz samaritanske ljubavi.

289

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 290: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA: Ja sam onda bila te&ki ranjenik, iako je moje tijelo bilo zdravo. Pauza, koja se produ"ila i po'injala biti neugodna. Giga da olak&a raspolo"enje, zapo'ne u drugom tonu: Zgodan je bio na stanici %atoralja-Ujhelji, gdje smo se opskrbili tokajcem. MARKO usklikne: I&ao ti je u tek tokajac! GIGA malo zakasni s odgovorom, onda oprezno: Bo"e moj, u tek, ne mogu ba& re!i da mi je i&ao u tek u onom raspolo"enju u kome sam se nalazila, ali znam da me je okrijepio. Mogla sam barem zaspati kad sam ga se napila. MARKO: A ja sam u onaj isti 'as le"ao u nekakvoj ruskoj baraki, sa groznicom od 40 stupnjeva; a slijeva i desna po jedan mrtvac. Tebi je bilo dobro! Ti si pila tokajsko vino sa austrijskim kapetanom i u"ivala karpatski pejza". Divno! Divno! GIGA klikne prijekorno: Marko, ja sam onda bila puna jada, a oko mene pejsa" moje nesre!e! MARKO neumoljiv i neutrudiv: %to te nije smetalo, da zaludi& onog oficira koji ti poslije pi&e vatrena ljubavna pisma koja 'uva& jednako kao i moja. GIGA se uzbudi i turi ona pisma k njemu: #itaj ih, 'itaj ta vatrena pisma! MARKO jednim zamahom raspr&i pisma po zemlji: Ne treba da ih 'itam. I razma&e se "estoko: Ne!u da ih 'itam! Jo& ja'e: Ne!u da ih 'itam! Do vraga ve! jedanput i ti i kapetan i va&e orgije u vozu sa tokajskim vinom. Uz&eta se nemirno po sobi. GIGA vikne o'ajno za njim: Pila sam ja i prljavu vodu u Galiciji, a kad sam se vratila ku!i, legla sam u postelju od tifusa. MARKO surovo sarkasti'an: To sam 'uo ve!. Kod ve'ere si tri puta spomenula taj tifus. I kose su ti otpale od toga tifusa. Sjajan frizer taj tvoj tifus! GIGA potpuno iscrpljena: S tobom se ne mo"e govoriti, ti sve iskrivljuje&. #ovjek se boji za svaku rije' koju bi da ka"e. Najbolje bi bilo da po(e& spavati. MARKO: Ja ne mogu spavati. Ja se nisam napio tokajca. GIGA sjedne kraj tabernakla i &uti. MARKO se jo& malo &etao, do&ao k njoj, zapita je mirnije: %ta ima jo& da se vidi? GIGA je, izmrcvarena, pala u apatiju i re'e te&ko: Pogledaj sam, dragi. Ja vi&e ne mogu. MARKO: Ja nisam policijski 'inovnik, i ne nju&im po tu(im hartijama. GIGA uzdahne jednako te&ko: Ne, dragi, ti na "alost nisi policijski 'inovnik. Ti si moj mu". MARKO: %ta zna'i to na "alost? GIGA: Jer bih laglje podnijela da odgovaram zakonu za bilo kakav zlo'in za koji sam svjesna da sam ga u'inila, nego tebi ovdje za ne&to &to si ti u sebi iskonstruirao, a ja ne mogu da priznam, jer nemam &to da priznam. #ini mi se da bih u ovaj 'as bila najsretnija kad bih na svakoj onoj stranici poka"e na razbacana pisma stajalo napisano kako sam bila ne'ija, ali, kad eto nisam. Ja ne mogu da ka"em da jesam, kad nisam. MARKO: Tako se brani svaka. GIGA mirno: Mogu!e svaka, osim mene. To jest, ja se i ne branim. Mogla sam pre&utjeti koje&ta, a mogla sam na!i i na'ina da ti ne moram pokazati sadr"ine ovih pretinaca gdje dodu&e nema ni retka koji bi protiv mene svjedo'io, ali ipak ima ne&to u 'emu jedna ljubomorna fantazija, kao &to je tvoja, mo"e loviti indicije i praviti kojekakve konkluzije, ima ono &to se doga(a sa svakom mladom "enom, a ne samo sa onom kojoj je mu" godinama odsutan i za koga se odavna ni&ta ne zna, a to je 'injenica da je salije!u mu&karci i ku&aju da je predobiju. Ja sam i to mogla zatajiti. Mogla sam jednostavno uputiti Francisku da izvadi, dok mi dolje ve'eramo, iz tih pretinaca &to&ta &to ti ne treba da vidi&. Ali ne, ja ba& ho!u da vidi& i zna& sve, ja ho!u da se tvoja ljubomora zasiti i istro&i na tvojoj nelogici i do(e do apsurda.

290

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 291: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

MARKO uvjereno: Sve su moje konkluzije logi'ne i opravdane. Svi ti ljudi oko tebe ne bi bili nikad tako uporni da im nisi dala povoda za to. Moja ljubomora nije produkt jedne aberacije, nego 'injenicâ kojima sam na&ao tragova ovdje, gdje se tvoj "ivot odvijao. GIGA: Dodu&e: tragove mojih uzdisaja nisi mogao na!i, jer su se rasplinuli. Ni mojih suza jer ih nisam, kao nekada stare Rimljanke, sakupljala u suzne bo'ice. A da sam ih sakupljala i ovdje ih sada iznijela preda te, ti bi, dragi, kako si sumnji'av i malovjeran, ustvrdio da sam u bo'ice usula vode ili bi rekao, nakon &to bi se kemijskom analizom uvjerio da su to prave suze, da sam ih isplakala za nekim drugim. Bilo bi za te potpuno svejedno da i nisi na&ao svih tih, kako veli&, 'injenica, da i ne zna& za sve te ljude &to su se za me zanimali, ti bi jednako bio ljubomoran. Ti si bio ljubomoran od prvog onog 'asa kad me nisi vi&e imao uza se, pa sve do sada dok se nisi vratio. MARKO ja'e: Na &to? Na koga? GIGA se osmjehne: Na mogu!nosti koje postoje i onda kad dvoje ljudi "ive zajedno, a nekmo li kad su odijeljeni vremenom i prostorima. Ljubomora nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije. Za ljubomor izme(u dvoje ljudi ne treba da postoji onaj tre!i, nego mogu!nost - a ta postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli - da bi mogao stupiti u akciju bilo ko, ko bi mogao biti onaj tre!i. Ljubomor je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba tre!eg. Dvoje je dosta. MARKO: A &ta je kad ipak stupi u akciju onaj tre!i? GIGA: Onda nema vi&e ljubomora. Onda je to bijes, srd"ba, osveta, razo'aranje, povrije(ena ta&tina ili kako god ho!e&. Kad likvidira ljubav, likvidira i ljubomor. MARKO: A ako stupi u akciju ne samo tre!i nego i peti i &esti i deseti? GIGA ostane zbunjena trenutak. Htjela je da re'e ne&to gorko, ali presjeti se. Najprije zapo'e da tra"i odgovor: Onda, onda... Najednom se nasmije i zavr&i le"erno: Onda se veli:- "Hara&o!" - uzme svoj &e&ir i ode svojim putem. MARKO se digne naglo: To i jest najbolje. Dakle: hara&o! Po(e hitro k svojim 'izmama, navu'e ih, onda ka kov'ezima, uzme ih i uputi se prema izlazu. GIGA je gledala za njim; kad je do&ao pred vrata, poleti preda nj, primi ga za prsa i re'e "estoko i odlu'no: Marko, ako ode& odavde, uzalud !e& me vi&e ovdje tra"iti. MARKO mirno i kruto: Draga moja, ovdje je ionako pretijesno. Da ostanem, bilo bi nas previ&e. GIGA ga jo& uvijek dr"i za prsa. O'ajno ga povu'e za onu rusku bluzu &ta ima na sebi: Zna& li &ta govori&? Zna& li &ta govori&? MARKO je gleda prezirno, dr"e!i jo& uvijek kov'ege u rukama: Ja sam potpuno priseban. GIGA mu krikne u lice, sva izvan sebe: A dokazi? Gdje su ti dokazi? MARKO se makne tijelom, odgurne je, spusti kov'ege na zemlju i vi'e kao mahnit: Svagdje gdje god pogleda&, &ta god vidi&, u meni, u tebi, na onom divanu, u svim ovim !o&kovima, na tipkama onog klavira. Poleti k stolu, prevali &olje: Na rubovima ovih &olja, na istro&enom &tofu ovih fotelja gurne jedan fotelj, u ovim pismima po'inje da prevr!e pretince razbacuju!i njinu sadr"inu, u ovima, i u ovima, i u ovima - GIGA je u prvi 'as pomislila da je poludio. Sjetila se valjda njegova oca i prestravljenim pogledom gledala &ta 'ini. Tako je njegov otac razbacivao knjige i predmete u du!anu onog antikvara, kad ga je napalo ludilo. Kad je Marko stao prevrtati i istresati posljednje pretince, poleti ona k telefonu. Drhtavim rukama pograbi slu&alicu: Halo, 82-17. MARKO prije nego je dorekla broj, uhvati je 'vrsto za ruku, dr&'u!i od uzrujanosti i zadihanosti: %ta je? Koga zove&? GIGA poku&a da se otrgne: Pusti me! MARKO: Koga zove&? Ho!u da znam koga zove&!

291

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 292: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA: Mog advokata. Nek odmah do(e amo. MARKO joj istrgne slu&alicu i stavi je na aparat, pa re'e odlu'no: Ne treba tu sada nikoga. Malo bla"i u glasu: Dosta smo nas dvoje. Ostanu trenutak o'i u o'i, bez prijetnje, bez prkosa, na &to on prvi napusti svoje dr"anje i uputi se k jednom fotelju i sjedne te&ko kao da je iznemogao, podbo'i laktove o koljena, nasloni lice o dlanove, gledaju!i nehajnim pogledom u onaj nered na podu. Giga je ostala nepomi'na kraj stola, zami&ljena i iznurena, prema njemu le(ima okrenuta. Iznenada opazi on na onom dijelu poda koji je bio osvijetljen svijetlom ispod aba"ura me(u masom listova i hartija, veliki kuvert &to se prebacio preko jednog slo"enog komada hartije. Pogleda intenzivnije i nakon nekoliko sekunda prigne se i podi"e jednim zahvatom prstiju i kuvert i hartiju. Pogleda jo& jednom kuvert koji je na donjoj strani bio zatvoren sa nekoliko krupnih pe'ata i re'e okrenutoj Gigi: %ta je ovo? Tu je jedno zape'a!eno pismo, adresirano na me. GIGA se naglo okrene, uzme kuvert iz ruke: Da, to je za te. Kad je moj otac pravio oporuku, napisao je i ovo pismo. Nakon njegove smrti dao mi ga je javni bilje"nik, saop!iv&i mi da ti ga predam, ako se ikad vrati&, ovako zape'a!eno. Ako se ne vrati&, da pismo ne'itano bacim u vatru. Evo ti ga. Pro'itaj ga poslije kad bude& sam. MARKO: Ti ne zna& &to je u njemu? GIGA: Pa vidi& da su bilje"nikovi pe'ati netaknuti. MARKO: Dobro je. Turi kuvert u d"ep od hla'a, a u drugoj mu je ruci jo& uvijek ona slo"ena hartija koju Giga tek sada opazi. GIGA radoznalo: Kakva je to hartija? MARKO nehajno: Ne znam. Digao sam je maloprije zajedno sa pismom. Pru"i joj je. GIGA rastvori hartiju, ali jedva je bacila pogled u nju, odmah se lecnula, no ubrzo se i sna&la, pa je po'ela opet prebirati, tobo"e kao da je ne&to potpuno neva"no. MARKO je opazio njenu zbunjenost i odmah je posumnjao da je to ne&to &to ona ne bi htjela da on vidi, pa upita: %ta je u toj hartiji? GIGA se jo& vi&e zbuni, ali se sili da prekrije to svoje stanje: Ah, ni&ta. Nekakav slu"beni akt. MARKO postaju!i sve to vi&e radoznao: Na&? GIGA: Da, ali nije ni&ta va"no. Onda kao da ho!e da zaba&uri, po'e da govori hitro, i u fal&nom akcentu, pokazuju!i na razbacane stvari na zemlji: Tamo mora da je i na& vjen'ani list. Samo to nije nikakav pravi vjen'ani list nego nekakva slu"bena potvrda, jer u Galiciji nismo dospjeli da dobijemo onaj pravi. Dok govori, nervozno gu"va malo-pomalo onu hartiju u &aci. Sre!om na&la sam jednog oficira &to je bio prisutan kod na&ega vjen'anja, pa je on, zajedno sa tvojim bur&om, svjedo'io da smo se uzeli. To ti je vrlo interesantno. Ja !u ga ve! na!i. I ona htjede da pro(e mimo Marka, k razbacanim stvarima, da na(e, tobo"e, vjen'ani list. MARKO je opazio i shvatio njenu igru, uhvatio ju je u taj 'as za ruku u kojoj je dr"ala hartiju, i re'e strogo: Daj amo tu hartiju! GIGA u prvi mah poku&a da se otme: Pusti me. MARKO je dr"i 'vrsto za puls: Daj amo to. GIGA se nije mogla istrgnuti i zajauka: Sve !u ti re!i, pusti me. Pri tome je samo 'vr&!e stiskala prste. On savije njenu ruku da je kriknula i po'ela da otvara &aku: Boli me! Kona'no ra&iri prste. MARKO uzev&i hartiju: Tako. Dakle: &ta je to? GIGA: Nemoj 'itati! Poslije !u ti protuma'iti. MARKO nagla&uju!i: Sad ho!u da znam. GIGA nasrne na nj da mu otme hartiju: Ne 'itaj! Ne!u da 'ita&! Marko! Ne!u da 'ita&! MARKO se digne i odgurne je polako od sebe.

292

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 293: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA po(e za njim, sva razobli'ena od strave, opetuju!i neprestano: Nemoj 'itati. Nemoj danas 'itati. Samo ne danas. A kad je Marko po'eo rastvarati zgu"vanu hartiju, ona se ustavi udaljena dva-tri koraka od njega, 'ekaju!i u"asnuta. MARKO razgrne polako hartiju kao da pri tome u"iva, pogleda bez "urbe u nju, i kako vi&e gleda, tako se malim kretnjama glave i &irenja o'iju snebiva. Kad je do'itao, jo& uvijek gleda u ona slova pred sobom, nasmije&i se gorko-prezirno, klimne kratko glavom i re'e mirno, bez akcenta: Aaah tako je to! Nakon male pauze nadoda: Vrlo va"no. I uputi se k jednom fotelju: Vrlo va"no. GIGA se odmicala sve do u !o&ak iza divana, gledaju!i jednako prestra&eno u nj. MARKO poravna onu hartiju na koljenu, di"e je prema svjetlu i 'ita, izgovaraju!i samo na mahove neke izreke, skoro ravnodu&nim, slu"benim tonom: - "Uvjerenje. Uzev&i u obzir okolnost da je profesor Marko Bari!... otkuda se nije vi&e javljao... usprkos sveop!e, dugogodi&nje potrage... i po svjedo'anstvima koja daju slutiti... na zahtjev njegove "ene Margite... progla&uje se Marko Bari! mrtvim." Duga te&ka &utnja od nekoliko sekunda. Markova je ruka, sa hartijom u &aci, visila preko ru'nog naslona fotelja, on je buljio preda se, a Giga je ukamenjena stajala u svom !o&ku, bez rije'i, bez izraza. Najzad on, i ne gledaju!i u nju, re'e mirno, bez ironije, stra&no, kao da konstatira jednu 'injenicu koja ga se ne ti'e: Sad kona'no znam &ta je sa mnom. To je redovit slu"beni akt. Sa pe'atom i potpisom. Ja sam mrtav. GIGA je obuzeta grozom. Podigla je k ustima zgr'ene prste i ne mi'e se s mjesta. MARKO poslije kratke pauze nastavi, malo ja'im glasom, ali jednako bez uzbu(enja kao i prije: Taj akt ne smijem izgubiti. To je moj paso& za ovaj svijet. Za svaki slu'aj. Da me ne bi policija izagnala u onaj drugi iz koga sam upravo doputovao. Dok je ovo govorio, slo"io je onaj akt u'etvoro i uosmoro, i turio ga u d"ep od hla'a. Opet po'eka trenutak onda proslijedi u istom tonu: Takvog turiste davno nije bilo na ovoj staroj zemlji. Svakako bilo je ve! i vrijeme da se i to 'udo dogodi. Da se jedan mrtvac malko pro&eta po asfaltu koji je samo za "ive rezerviran. U"ivaju!i: Uistinu, vanredan je to osje!aj! GIGA gleda u nj izgubljenim o'ima, i jedva dahne: Marko! MARKO kao da nije ni&ta 'uo, zapo'e opet, samo ovaj put s nekom zanesenom zlurado&!u: A ipak veselim se &to !u se no!as, umjesto da sam stisnut me(u mokrim i gnjilim stijenama svoga groba, protegnuti i razbaciti na toploj i 'istoj postelji koju su mi priredile susretljive ruke moje "ene. Bo"e moj, kako je ona na sve mislila! I na papu'e i na pid"amu i na svjetlo nad glavom! Znala je ona vrlo dobro da mrtvaci le"e u grobu bez komfora i da tamo jo& nije uvedena elektrika. GIGA prije(e nervoznim rukama kroz kose, privu'e se uza zid i krikne: Marko! MARKO se i ne gane na njen krik, samo produ"i svoj monolog: I u"ivam kako !e le!i uza me. Ljubit !e me, grlit !e me. Izdovoljit !e se na mom mrtvom tijelu. GIGA se u&etala gore-dolje na uskom prostoru iza divana, hvatala se o'ajno za glavu i neprestano govorila: To se ne da slu&ati! To se ne da izdr"ati! Poludjet !u! MARKO okrene se polako k njoj: Ti si, izgleda, ne&to nervozna? A i razumljivo je da si nervozna. Nije ba& ugodno osjetiti na svom tijelu hladni mrtva'ki dodir, ni udisati poljupcima dah raspadanja. Ali to je samo iz po'etka. GIGA ne mo"e vi&e da izdr"i, po(e, zaobi(e divan i stane pred Marka: Molim te, prestani! Nemoj me mu'iti, slu&aj me! MARKO pru"i ruku prema njoj, hladno: Popipaj moju ruku kako je hladna. Kao da"devnjak. GIGA ne dohvati njegove ruke, nego, kao da je i ne vidi, nastavi: Marko, poslu&aj me. Ne mu'i me. Mora& znati kako je sve bilo. Ne mo"e& me suditi, ne smije& me osuditi. Jest, dala sam te proglasiti mrtvim, ali nisam te zakopala, o"ivila sam te. Marko, 'uje& li, o"ivila sam te. U zadnji 'as. Bo"e moj, &ta mi je, ja ne znam da mislim. Slu&aj me. Rekla sam ti kako su me oni ljudi salijetali, kako su me

293

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 294: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

nagovarali da se odre'em svoga samovanja, da "ivim svoj "ivot. Govorili su mi da uzalud 'ekam na te. Da se ugledam na ovu, na onu, kojima se mu"evi nisu vratili, a one se ve! davno preudale. #itav svijet mi je tako govorio, osim moga oca i moga srca. Marko, slu&aj me, gledaj me. Istinu govorim, 'istu istinu. Kad mi je umro otac, ostalo je oko mene sve prazno, samo!a jedna strahovita, u kojoj se boji& rije' re!i, jer 'uje& kako se ona opetuje odjekuju!i u praznim prostorijama, pa izgleda luda, besmislena. U"as je to, Marko, rije' na koju nitko ne reagira, koja nije nego pusti jedan zvuk &to nikoga ne zanima, &to nikome ni&ta ne zna'i. Onda sam odlu'ila po!i za bilo koga od onih koji su me molili za to. Nikoga nisam voljela, ni k jednom me nije srce vuklo, mjerila sam ih po njihovoj dobroti i prema tome sam se htjela odlu'iti. A ipak, kad je do&ao 'as odluke, kad je sve bilo prire(eno, kad si i ti bio slu"beno progla&en da vi&e ne "ivi&, onda sam odustala od svega. Rekla sam im: -"Gospodo, ne mogu!" - i nisam ih vi&e primala. Da se nisi vratio, bila bih se zavukla ovdje me(u ova svoja 'etiri zida i pomalo starjela i nestajala. Ona klekne kraj njega, primi ga za ruku i, gledaju!i ga u apati'no, bezizrazno lice, vi'e: Jesi li razumio? Je li sada vjeruje&? Marko, Marko, ni'ija nisam, ni sada niti ikada prije nego tvoja. Govori, uzmi me, tvoja sam. )estoko zapla'e, miluju!i obrazom njegovu ruku, na njegovim koljenima. MARKO se najzad makne, stavi joj svoju drugu ruku na glavu i re'e mirno kao kakav lije'nik: Nemoj plakati. Mi mrtvi ni za &to nemamo tako malo smisla kao za suze "ivih. Pogleda na uru &to nosi na ruci i re'e: Sad !e jedan sat. Vrijeme kad se mrtvi, &to se skitaju po svijetu, vra!aju natrag u svoj konak. Onda je pomalo makne sa svojih koljena, i digne se sa fotelja u koji upadne njena glava sva u trzajima od jecanja. On se sada protegne i re'e skoro zadovoljno: Divna !e biti ova no! u mekoj toploj postelji. To je ne&to za moj kadaver! Po(e prema vratima bra'ne sobe otvori ih, okrene se, sablastan i blijed, ka Gigi i re'e tiho. Laku no!. Izi(e, zatvoriv&i za sobom vrata, misteriozno polako, kao da zatvara jednu grobnicu. GIGA kle'e!i dalje pred foteljem u koji je uronila glavu, gorko pla'e. Polako pada

ZAVJESA

294

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 295: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

TRE&I %IN Divan je pretvoren u postelju sa jastucima i plahtama i jorganom Giga ne le"i nego skupljena sjedi. Obuhvatila preko jorgana koljena na koja je naslonila 'elo. Lampa na stolu gori, ne 'uje se vani &tropot ki&nice, naokolo je nepomi'an mir. Iza zatvorenih vrata kroz koja je Marko prije jedne ure izi&ao, tako(er je mir. Tabernakl otvoren, na podu nema vi&e razbacanih pisama ni hartija. Sa stola je uklonjeno sve &to je iza ve'ere bilo doneseno: i ma&ina za kavu i &olje i boce sa likerima. Markovi su kov'ezi ostali, samo su uklonjeni uza zid. Harmonika je jo& na klaviru. Na stolu, na dohvatu Gigine ruke, jedna knjiga, otvorena, sa hrptom prema gore, kao da je maloprije bilo u njoj 'itano. Najednom se za'uje iz bra'ne sobe kratak, jasan, ali ne jak poziv: - Giga! - Ona uspravi glavu, oprezna i iznena(ena, ali ne odgovori, kao da 'eka da se poziv ponovi i uistinu za'uje se opet: - Giga! - Ovaj put ja'e, sa tonom u kome je ne&to vedrine i usrdnosti. Ona hitro ugasi lampu, ali ne zaokrene kontakt, da ne pravi "amora, nego polako odvrne "arulju i ispru"i se kao da spava. Jedino svijetlo u taj 'as jest ono od fenjera sa ulice. Sad se polagano otvore vrata desno, a kako se god otvaraju, tako se poja'ava svijetlo &to upada iz one sobe i osvjetljava otraga Markovu figuru, koji se obzirno pojavi u kvadratu vrata. MARKO sa ne&to ja'im glasom, punim srda'nosti: Giga! GIGA se trgne kao da se budi iz polusna i ne odgovori ni&ta. MARKO pribli"uju!i se onom kraju divana gdje je njena glava, upita "ivo: Spava& li? GIGA pospano: Drijemala sam, a mo"da sam ve! i spavala. Prihvati ne&to hitrije: Za&to ti ne spava&? MARKO je uto zaokrenuo kontakt, ali se lampa nije upalila jer je "arulja bila odvrnuta: Ne gori. )arulja je pregorjela. GIGA: Ne, ne. Digne ruku k lampi gdje su im se ruke nehotice dotakle i nadoda: Odvrnula sam "arulju da ne 'uje& kad kvrcne kontakt. Lampa se zapali. MARKO prostodu&no: Za&to da ne 'ujem? GIGA: Da misli& da spavam. MARKO vedar, pitom: Ja sam i mislio da spava&. GIGA: Koliko je sati? Ona je, podbo'ena laktom o uzglavlje, osvijetljena od lampe, podigla k njemu lice. MARKO stoje!i jo& uvijek gore kraj divana i gledaju!i u nju: Dva su pro&la. Onda stavi ruku na njenu glavu i, miluju!i je, lagano spusti prste preko njenog lica, me(utim govori sav uravnote"en, srda'an, topao, kao da nije ni najmanjeg sukoba bilo me(u njima: Ne znam pamti& li jo&, ali onda u Galiciji kad su Rusi prekinuli na&u prvu bra'nu no!, onda je tako(er bilo ne&to oko dva sata. GIGA je dohvatila njegove prste i ljubila ih i pritiskala uz lice: Kako da ne pamtim! MARKO nastavlja, prijatno uzbu(en, svijetao u licu i o'ima: Kako je "ivot apsurdan! Namje&ten kao kakav komad u teatru. Nijedan dramaturg ne bi mogao izmisliti onako efektan deus ex machina kako smo ga mi do"ivjeli, a onda smo se, u onom mete"u, izgubili, da se opet poslije toliko godina na(emo i nastavimo prekinuti "ivot. Da sve to nije bilo tako tragi'no, dala bi se iz toga motiva napisati: komedija. Na'in kako je govorio, odaje da se u njemu, kroz ovo vrijeme &to je bio u drugoj sobi, ne&to promijenilo, nastalo neko izravnanje, preokret neki, i on sada zaobilazi ono glavno &to ga u taj 'as zaokuplja. Svakako nema vi&e u njegovu dr"anju i akcentu ni traga one sumnji'avosti i nepovjerljivosti &to su ga prije mu'ile, a njegov usrdni ton nije nikakva taktika.

295

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 296: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA nije prihvatila taj ton, ona je, uprkos &to je on sada tako nastupio, neobi'no tu"na. Milovanje kojim je ona obdarila njegovu ruku imalo je u sebi radije prijekora nego nje"nosti. I njen pogled kao da mu ho!e re!i: - "Vidi&, to nisi zaslu"io, ali ja te ipak volim." - Nije skoro ni slu&ala &to govori, pa ga i zapita, kad je svr&io: %ta si radio tamo kad nisi spavao? MARKO po'eka malko s odgovorom kao da premi&lja. Onda re'e: Nisam mogao da zaspim. Po'eka tren, pa nastavi prirodno, toplo, bez imalo emfaze, sa ne&to humora: Gledao sam na onaj drugi jastuk kraj sebe &to se bijelio u tmini kao kakva lijepa sablast i mislio kako je besmisleno &to tvoja glava ne le"i na njemu. Nekoliko sam puta digao ruku da te potra"im, ali ona se bojala da ne na(e nikoga, pa se svaki put opet vra!ala natrag. Digne ruku s njene glave, zaobi(e divan i sjedne na nj kraj njenih nogu. Onda sam ponovno zapalio svjetlo i 'itao. GIGA je sve to za'u(eno slu&ala &ta on govori. Kao da ispituje &ta se to s njim doga(a i &ta namjerava. Ima i zabrinutosti u njenom pogledu. Prijelaz u njemu preve! je nagao i bojala se da ne po'ne ponovno sa svojim uvredama i ekscesima. Nakon kratke pauze upita ga, vi&e da zadr"i nit govora nego &to bi joj to bilo bogzna kako va"no: %ta si 'itao? MARKO ne odgovori na njeno pitanje, nego, sav u drugim mislima, zapita sa svoje strane: Kad je umro tvoj otac? GIGA: Bit !e ne&to preko dvije godine? Za&to pita&? MARKO: Dvije godine. Zamisli se, pa poslije malo, opetuje: Dvije godine. Onda nadoda ti&e i jednostavno, kao da veli sam sebi: Dugo je &to "ivi& tako sama. GIGA "alosno: Meni je uistinu neobi'no dugo. S uzdahom: Stra&no je to, biti bez ikoga! MARKO je me(utim gledao u nju kao da ne&to ispituje na njoj, pa re'e: Kad te ovako gledam, 'ini mi se da si ista onakva kao &to si bila kad smo po'eli i!i zajedno. Godine su pro&le preko tvoga lica, ne ostaviv&i nikakva traga. Zadr"ala si jo& uvijek ono ne&to djevi'ansko &to je bilo najljep&e na tebi. GIGA se malo trgla na onu rije' "djevi'ansko" i s nepovjerenjem je tra"ila razloga ovim njegovim izjavama. Kad je svr&io repliku, nasmije&i se ona s umornim izrazom i zaklima malo glavom: Ne vjeruj, dragi, svojim o'ima. MARKO usklikne radostan: A ipak je tako! Nesumnjivo da je tako! %to dalje u te gledam, sve mi je to jasnije i vidljivije. I samo se 'udim kako je mogu!e da toga nisam vidio odmah 'im sam te ve'eras ugledao. Bio sam slijep, uistinu sam bio slijep. GIGA sa ne&to ja'im posmijehom: Ili si sada najedanput postao slijep. MARKO se privu'e divanom malo bli"e k njoj, uhvati je za lice i dva-tri puta ga kratko pomakne simo-tamo, promatraju!i ga prema svjetlu; onda usklikne sa ne&to emfaze: Sve kao nekada! Nje"no: A o'i jasne i prozirne i malo za'u(ene kao onda kad su slu&ale &ta rade planetoidi u prostorima. GIGA koju je boljelo lice od pritiska njegovih prstiju, otrgne se iz njih, i, primiv&i se rukom za lice, re'e: Marko, najbolje bi bilo da po(e& spavati. Kasno je, a i ja sam vrlo umorna. MARKO se digne: Ja bih radije ne&to pio. Malo vina. GIGA se za'udi, ali ipak re'e: Zna& gdje je vino, pa uzmi. MARKO: Znam. Po(e do tabernakla, otvori donja vrata&ca, uzme dvije 'a&e i karafu s vinom i stavi ih na stol. Nato'i u obje 'a&e, pa re'e: Zna&, sutra ujutro ne!emo i!i u bolnicu, nego popodne. Ujutro !emo se izvesti na Mirogoj. Odnijet !emo malo cvije!a na grob tvoga oca. Kad je to rekao, ispije 'a&u nadu&ak i pripali cigaretu. GIGA je posmatrala svaku njegovu kretnju i 'udila se njegovim rije'ima. Ali ipak re'e, kao da joj je sve to potpuno shvatljivo: Tvoja je namisao vrlo nje"na. Hvala ti za to! MARKO usklikne velikodu&no: Ne ide& li ti da posjeti& moga oca svako malo vremena? Nato'i opet svoju 'a&u Ho!e& i ti malo? Uzme i pru"i joj drugu 'a&u.

296

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 297: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA: Ne, ne, hvala. Ne pije mi se tako kasno. MARKO: Da se kucnemo. U tvoje zdravlje. GIGA primi 'a&u i pru"i je prema njemu: Na tvoju sre!u! MARKO se kucne s njom: Na tvoju i moju! Ispije i nastavi prija&nji razgovor: Ja sam volio tvoga starog iako on nije bio odu&evljen da mu postanem zetom. GIGA: On je bio vrlo zabrinut za tvoj udes. Od samog po'etka stao se za te propitkivati kod svih biroa Crvenog krsta i nije prestajao da te tra"i sve do posljednjih dana svog "ivota. Dan-dva prije nego je umro, rekao mi je kako bi najvolio da se nikad ne preudam ako se za te ne dozna. MARKO zaleti se: Znam, znam - Ali odmah skrene kao da se presjetio: Kao da je slutio da !u se vratiti. GIGA: #vrsto je vjerovao u tvoj povratak, i dok je god on bio "iv, ja nisam ni trenutka sumnjala u to. On te je podr"avao u "ivotu u mojim predod"bama, ustrajnije, upornije negoli sam ja to 'inila. Njegovim odlaskom kao da si se i ti jo& vi&e od mene udaljio. MARKO: Dvije godine, veli&, &to je umro? GIGA: Preko dvije. MARKO kao da ne&to u sebi promozgava i prekuhava, pa, kao da govori sam za se: Preko dvije godine. Dugo je to. Pauza. GIGA &uti. Osjetila je da se u njemu ponovno bude sumnje i gleda u nj nervoznim o'ima. MARKO iza nekoliko trenutaka izi(e iz svoje uzbrinutosti: Ali to je pro&lo. Sve je pro&lo. Zna&, mo!i to re!i i biti uvjeren da govori& ne&to &to je uistinu tako, &to nije ni "elja, ni san, ni nada, nego stvarnost, neokrnjiva, nesuziva, &iroka stvarnost, onda mi do(e da poludim od veselja! GIGA se samo 'udi ovim njegovim izljevima i poku&ava da ga slijedi: Nije ti bilo lako sna!i se u njoj. MARKO pri(e k njoj otraga, iza divana i, ne mare!i &ta ona ka"e, po'ne da je miluje po glavi i ramenima, a pri tom nastavlja s ja'im akcentima: Imati te pod svojim rukama i osje!ati da je ovo tvoja glava, tvoja ramena, da si tu preda mnom nepromijenjena, onakva kakvu sam te nekad izgubio, uprkos ljudima, uprkos godinama, uistinu 'ovjeku dolazi da rastvori sve prozore i da se razvi'e od sre!e! U&eta se potpuno zanesen po sobi, ali ne daleko od nje, nego sve uz divan i okolo njega: Htio bih u'initi ne&to tako bezumno, razmahati se, raspjevati, rasplesati - Poleti do klavira, zgrabi harmoniku, i zasvira i zapjeva raskala&enu rusku pjesmu, najzad i zaple&e na ruski na'in, da mu je &iroka ko&ulja frcala oko tijela. GIGA se potpuno zabezeknula gledaju!i Marka u tom njegovu 'udnom entuzijazmu. Izvukla se hitro iz jorgana, navukla papu'e i prebacila preko sebe ku!nu haljinu. Zatim po(e do jednog fotelja, sjedne na ru'ni naslon, promatraju!i Marka najprije s nekom zabrinuto&!u kao da ispituje nije li poludio, ali onda kao da se privikla i uvjerila da je to samo pusta neka radost koja ga je obuzela, stane da prati zadovoljnim interesom njegovo groteskno skakanje i razmahivanje. Osmjehivala bi se katkad, a katkad i glasno nasmijala. I najzad re'e s blagom ironijom: Hara&o! MARKO kona'no odbaci harmoniku i ple&e dalje 'u'nuv&i, pjevaju!i, potcikuju!i, i izbacuju!i noge. GIGA kli'e, i ona ne&to zanijeta: Hara&o! Hara&o! MARKO se najednom ustavi, zaljulja se kao smantan gledaju!i u nju nekoliko sekunda, zatim poleti do kontakta i zapali luster. Istodobno klikne: Svijetla! Mnogo svijetla! Da te dobro vidim! Gleda u nju sav uznesen, nenadno sko'i k njoj, digne je naglo na ruke, zavrti je hitro kao da je malo dijete,

297

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 298: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

sve kli'u!i: Imam te! Moja si! I sjeda na fotelj zadr"av&i je na koljenima: Moja si! Najzad uroni svoje lice u njena prsa. GIGA je, razdragana, naslonila svoja usta na njegovo tjeme. MARKO nato di"e glavu, prisloni svoje lice uz njezino i, zadihan, govori: Mislit !e& da sam lud. Ali nisam. Sretan sam. GIGA ga pomiluje po licu: Samo budi sretan, dragi. MARKO: A ti nisi? GIGA tiho: I ja sam. Sretna sam. MARKO joj zatvori usta poljupcem koji je strastan i jak da se 'itavo njeno tijelo previlo preko njegove ruke. GIGA kao da joj nedostaje daha, stavi mu ruke na 'elo potiskuju!i natrag njegovu glavu. Kad je on digao svoja sa njenih usta, re'e ona odahnuv&i: Slomit !e& me. MARKO nad njenim ustima: Boji& se? GIGA tiho, skoro iznemoglo: Ne bojim se, dragi. Ali &tedi me. Malo ja'e: Ho!u da me ima& dulje nego jedan dan. MARKO je pogleda kao da ga je tim rije'ima na ne&to sjetila. Uspravi je na svojim koljenima i re'e: Kao da si 'itala ono pismo &to mi je pisao tvoj otac. I on veli to isto. GIGA za'u(eno: %ta veli? MARKO: Veli jednako kao &to si i ti rekla maloprije: - "Nemoj nikad zaboraviti da ona nije tvoja samo za jedan dan nego i za sve ostale &to dolaze". GIGA: Rekla sam ti da uop!e nisam znala da je ostavio ono pismo za te, sve dok mi ga javni bilje"nik nije predao. On je onda bio mrtav. Uostalom, nije te&ko naslutiti &ta ti je morao pisati. MARKO: %ta misli&? GIGA: %ta ve! mo"e pisati otac mu"u svoje k!eri! Preporuke, savjeti, molbe, sve u stilu onih rije'i koje si maloprije citirao. MARKO zadovoljno zaljulja glavom: Ne, ne, nikakvih preporuka, jo& manje savjeta. Zapravo ni&ta banalno i svakodnevno. Tvoj je otac bio 'ovjek koji je znao &to je 'ovjek i &to je "ivot. One rije'i &to sam ti rekao, izgledaju, same po sebi, ne&to obi'no i izre'eno tako, bez onoga &to je pred njima napisano, zvu'e kao fraza. Ali nisu fraza. Istina su. GIGA je s velikim interesom slu&ala &to Marko govori, a on je govorio uvjereno i s va"nim akcentom, pa upita: A &ta je napisao pred njima? MARKO se malko zamisli, oklijevaju!i s odgovorom. Onda po'ne tra"iti rije'i: Vidi&, kako da ti ka"em, on pi&e, jest, pi&e ne&to &to mi je potpuno otvorilo o'i, &to me je izlije'ilo. Jest, izlije'ilo. On je primi za glavu, pritisne je k sebi, razmuca se u usklicima: Sad vidim sve! I znam sve! I nisam vi&e ljubomoran! Niti mi je i&ta stalo za one tvoje satelite &to su se uzalud okretali oko tebe! GIGA nasmije se i re'e: No, hvala Bogu! Nastavi ozbiljnije: Samo nikako ne razumijem &to li je moj otac mogao napisati &to ti i ja ne bih bila mogla re!i. MARKO se nasmije zadovoljno: Eh, draga moja, to i jest ono. Da si mi samo dala ono njegovo pismo iz po'etka - GIGA 'ude!i se sve to vi&e: Pa &to je to tako va"no &to stoji u njemu? MARKO s frivolnim akcentom: Jedino &ta je va"no! Pribli"i usta do njenog uha i pri&apne joj nekoliko rije'i. GIGA naglo pokrije laktom lice. Iza nekoliko sekundi digne se s njegovih koljena. Bez rije'i, kao da je uvrije(ena, osramo!ena, sa ne&to ukru!enim izrazom u licu, po(e prema divanu i, pre&av&i

298

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 299: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

rukom preko 'ela, posrne dva posljednja koraka i klone na divan. Tu uroni lice u dlanove, kao da propada u zemlju od stida, i zapla'e tiho, skoro bezglasno. MARKO ostane zabezeknut, gledaju!i za njom, nepomi'an, sa izrazom u o'ima kao da "ali &to ju je mo"da uvrijedio. Rapidni ovaj prijelaz iz le"erno-frivolnog raspolo"enja u ozbiljno i "enirano, dao je njegovu licu, sa posljednjim tragovima posmijeha, ne&to groteskno-usiljeno. Opaziv&i da ona pla'e, digne se, uputi se k njoj: No, zna&! Kad je do&ao do nje, primi je za glavu da joj vidi lice, ali ona se otima. Tad je zapita: %ta ti je? Za&to pla'e&? Nje"nije: Giga, to nema nikakva smisla. Ona je dalje jecala, a on je primi za ruku. Dobro!udno: Kakve su to ludorije. Nisam ti ni&ta zlo rekao. Ni zlo mislio. GIGA se digne i istrgne ruku iz njegove: Radije da nisi ni&ta govorio. Stoputa radije. MARKO: Za&to da ti ne re'em &to stoji u onom pismu? Tvoj ga je otac pisao. On je znao &to pi&e. GIGA ja'e: Ali nije znao kome pi&e! Nije znao da !u ti ja tekar onda ne&to vrijediti kad ima& u ruci nekakav dokument da sam onakva kakvu si me ostavio. Da ti je moje srce ostalo sa'uvano i intaktno, bilo ti je svejedno. Kako je sve to jadno! Hoda gore-dolje na drugoj strani sobe: Kako je sve to jadno! MARKO je ostao kraj divana, jo& uvijek s osje!ajem i izrazom krivca. Obzirno i plaho: Sve je to pretjerano &to govori&! GIGA: Najvoljela bih da sam negdje duboko ispod zemlje, tako me je stid od svega toga. Stid i za me i za te. MARKO potpuno predan: Nisam, vjeruj mi, tako mislio. GIGA uzbudi se: Ah, &ta ne bi tako mislio. Odurno si mislio. #itavo tvoje dr"anje, otkad si iza&ao iz one sobe, nije ni&ta nego izraz tvojih misli. Tvoje veselo, obijesno, frivolno raspolo"enje. Tvoj insolentni smijeh, tvoje djetinjsko tepanje! Stao si svirati i pjevati i plesati kao, mo"da, oni tvoji Mongoli kad se vesele dobrom plijenu &to im je nenadano dopao ruku. Osje!ala sam to dobro i slutila sam da je ne&to iza onog tvoga potcikivanja i poskakivanja. Oh, koliko si mi vi&e vrijedio kad si me u svom ljubomoru vrije(ao i ponizivao, kad si me mu'io sumnjama i brutalno i indiskretno ispitivao, kad si mi govorio da sam kao koja god po bordelima &to se nalaze izme(u Amura i Volge - MARKO: Tvoja je logika smije&na i apsurdna! Najednom si postala osjetljiva na ne&to &to sam ionako morao sam otkriti i doznati. GIGA krikne: Pa to i jest ono! Morao si jo& iz po'etka vjerovati meni, a ne onim suhim i pra&njavim buketima i telefonskim signalima. Ni&ta nisi "elio znati &to se je sve u meni prevrtalo kroz ove godine, ni kolike su bile moje muke ni kako sam ih izdr"ala, ni kako sam se otimala: samo jedna jedina misao "ivjela je u tebi: je li me ko imao ili nije. MARKO opravdavaju!i se: To je priro(eno svakome tko nekoga voli, to mi ne smije& zamjeriti. To me je osam godina progonilo u mome progonstvu. GIGA: Da, ali se pri tom nisi nijedanput upitao: bog zna je li ona kriva ako je neko stavio ruku na nju i uzeo je? Nije ti palo na pamet kako sve vreba na jednu mladu "enu kao na neza&ti!enu divlja'? Kako su svuda zasjede, himbe, kukavi'luci, na svim na&im stazama i kako u njih upadnemo i prevarene i zavedene iz neopreza, nesmotrenosti, iz slabo!e, jer i mi smo kao i vi, i mi smo katkad neodgovorne ba& jednako kao i vi. Za&to tra"ite od nas da budemo ono &ta vi niste? Za&to vi mo"ete da nas mjerite vagom va&ih iskustava na miligrame, a nama mora biti dostatan na& instinkt? Za&to vi znate kakve su no&nje i obi'aji po bordelima izme(u Amura i Volge, a mi ne smijemo dozvoliti da nas pomiluje jedna mu&ka ruka kad smo ve! izgubile nadu da !e nas dose!i ona koju tako dugo 'ekamo? Tvoja je logika apsurdna i egoisti'na - MARKO uzbu(eno: Meni u ovaj 'as nije ni do kakvih socijalnih problema. To je ne&to za moraliste, sociologe i ostale usre!itelje 'ovje'anstva. Neka oni idu svi do (avla! Meni je sada do moje "ene.

299

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 300: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA upadne mu u rije': Ho!e& da re'e& do tijela tvoje "ene. Glavno je da ti je ono sa'uvano. %ta se ina'e s njom doga(alo, to je za te potpuno irelevantno. Oh, kako si slijep, kao krtica! Kao da "ivi& u zemlji, a ne na njoj gdje je svjetlost. Jer da vidi&, ne bi se oslanjao na krhko svjedo'anstvo &to ti ga je ostavio jedan lakovjerni otac koji je isto tako mogao biti prevaren kao i ti. MARKO jo& uvijek nepokolebljiv u ste'enom uvjerenju: On je tako precizno istaknuo sve momente tvoga "ivota i tako jasno prikazao tvoj karakter, da se ne mo"e sumnjati u ono &to je napisao. GIGA se nasmije&i izazovno i frivolno: Kako si smije&an, dragi! Za preciznost svoje d"epne ure mogao ti je dati najve!e garancije, ali kako u meni kucaju sekunde moje krvi, to nitko na svijetu ne mo"e da vidi ni zna. Uostalom, ti si sam maloprije pitao koliko je vremena &to je moj otac umro. I tako si osjetio da u tom razmaku vremena postoje kojekakve mogu!nosti, da si to dva puta upitao. Dakle, &to veli& za te dvije godine za koje nema& pismenih informacija ni svjedod"bi pona&anja? MARKO se najednom uzbunio. Vidi se da ga je smelo njeno rezoniranje. Njegova se sumnja opet izvla'i iz svoje uspalosti. I, manuv&i rukom, re'e sav u nekoj dvoumici: Ah, koje&ta! Ti to samo tako govori&! GIGA: Ali ti si tako vjerovao sve dok nisi pro'itao ono pismo. MARKO: Nisam vjerovao, samo sam se bojao. GIGA ne&to mirnije: Marko, kako bi bilo lijepo da se nisi bojao a da si vjerovao! Ljep&e se ne mo"e po'eti jedna nova sre!a. MARKO po'eka nekoliko sekunda, onda re'e potpuno podatan: Mo"da ima& pravo. GIGA ne mo"e a da ne odgovori ironi'no: To je samo polovica onoga &ta ho!e& da ka"e&. Ti zapravo misli&: - "Mo"da ima& pravo, a mo"da i nema&". - Ona je do&la do njega i stavila mu ruku na rame: Ali ostavimo sada to. Bla"e: Po(i spavati. Ja vi&e ne mogu. MARKO snimi njenu ruku sa svoga ramena, pomiluje njom svoj obraz, poljubi je u dlan i re'e mole!im glasom kao dijete: Je li da nije ni&ta istina sa onim dvjema godinama? GIGA se nasmije, humorom: Dvjema godinama i jo& ne&to preko, molim! Materinskim tonom: Nije, nije. Primi ga ispod ruke i povede ga lijevo, do pred vrata bra'ne sobe. Vode!i ga, govori: Ni&ta nije istina. Ne misli vi&e na to. Glavno je da se ispava&. Kad su do&li i stali kraj vrata, pru"i mu ruku i re'e: Laku no!. MARKO joj zadr"i ruku i pogleda je u o'i. Pa re'e tiho: Do(i. GIGA se le"erno otrgne i malko kapriciozno re'e: Ne, ne, ne. Laku no!. MARKO se okrene k njoj: Molim te. GIGA tvrdoglavo, ali ne prkosno: Ne, ne, danas ne. MARKO mole!im glasom: Za&to? GIGA prirodno: Ne mogu. To sad ne bi zna'ilo ni&ta. MARKO po(e korak za njom, primi je naglo za lakat, upornije: Do(i, molim te. GIGA odlu'no: Pusti me. MARKO dr"i je uvijek za podlakticu i klikne uzbu(eno: Oprosti mi! GIGA: Sve ti je opro&teno, samo idi spavati. MARKO kao tvrdoglav dje'ak: Odvedi me ti tamo. GIGA nasmije se: Ni to. Pusti me. MARKO otpusti njenu ruku. Kapriciozno: Ako me ne odvede&, ne mi'em se odavde. GIGA odrje&itije: Ja !u oti!i gore k Franciski i spavat !u kod nje. Po(e k izlazu. MARKO joj zakr'i put: Ne pu&tam te. Ostani. Do(i. GIGA se rasrdi: Rekla sam ti: ne. I kod toga ostaje!

300

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 301: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

MARKO je jednim pokretom pograbi i digne u naru'aj, pa klikne: Pa vidjet !emo. Nosi je prema bra'noj sobi. GIGA se otimlje i vi'e: Pusti me! Odmah me pusti! MARKO je odnese unutra. Vidi se kako ju je bacio na postelju, onda hitro poleti k vratima, zatvori ih i zavrne klju' u njima. Iznutra se 'uje kako GIGA vi'e: - Otvori! Pusti me van! Odmah me pusti van! - I Markov glas sa nerazumljivim rije'ima. Onda opet njeno: - Ja se ne dam! Ja se ne dam! - Najzad se ne&to razbilo, valjda lampa, pa buka jednog prevrnutog stolca, i drugog, pad jednog 'ovjeka, a nato &kripa klju'a. Vrata se otvore, Giga izleti sva usplahirena, u no!noj ko&ulji, sa poderanim rukavom. GIGA izletjev&i iz sobe, bez daha: Ja se ne dam! )iva se ne dam! MARKO je prete'e i stane preda nju. Od uzbu(enja i srd"be skoro iznaka"en, izobli'en. Dr"e!i je za ruke re'e: Sad te ne pu&tam! GIGA bijesna: Rekla sam ti: ne dam se! MARKO: Ja sam ti mu", ja imam pravo na te. GIGA se nasmije s u"asnim sarkazmom: Pravo? Tko ima pravo na me? Gdje je taj 'ovjek koji to mo"e re!i? Nitko nema prava na me dok mu ga ja ne dam! MARKO: Kako govori&! Kao da je ve! netko imao to pravo! GIGA u sarkazmu: Oh, da, bilo ih je vi&e! MARKO trese je 'itavu dr"e!i je za ruke: %ta? %ta? GIGA izazivna: %ta se buni&? #itavo ve'e 'eka& samo na to priznanje. MARKO: Je li tako? Je li tako? GIGA: Pa da, zar jo& sumnja&? S fantasti'nom nasladom mu'enja: %ta misli& da je Simeoni bje"ao iz svoje ku!e dok sam ja bila u njoj? Je li mogu!e da si tako naivan pa mo"e& u to vjerovati? MARKO je odgurne: Dakle sam dobro slutio - GIGA: Pa naravno da si dobro slutio! To je ve! poznato kako vi mu&karci imate za to izvrstan osje!aj. Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat Mika moj ljubavnik. A ljekar koji se dovezao ve'eras sa mnom? A tekar ljekar! Jo& kao mala djevoj'ica ludovala sam za njim. Ljubila sam se s njim na jednim ferijama i kakve me je samo perverzitete nau'io. MARKO vi'e: La"e&! La"e&! GIGA: Zar nisi ti sam o meni tako mislio? Za&to ti najzad ne bih priznala istinu? Onaj Pero zna& onaj koji je jo& kao gimnazijalac dolazio k nama, s kojim si me sreo na ulici kad si me po'eo gledati i na koga si poslije bio ljubomoran, on me je imao prvi. #uje& li: prvi! A ti si mislio da !e& ti no!as biti moj prvi! Dobro sam ti rekla kad sam ti rekla da si slijep, da si krtica. Idiot jedan, kako si se samo veselio! Zasvirao si u harmoniku, zapjevao i zaplesao, raduju!i se ne meni, svojoj "eni, tako dugo nevi(enoj, nego fiziolo&kom jednom apsurdu zbog kojeg si osam godina strepio vi&e nego za svoj "ivot. Cini'nom porugom: %ta si se ukamenio? %ta sada ne govori&? %ta ne zapali& jo& deset lustera da me bolje pregleda&? Za&to ne zaple&e& svoj ruski ples? MARKO je gleda obezumljen. Najednom, kao da mu se sve to u'inilo jedna igra, jedno besmisleno pretjerivanje, udari u grohotan smijeh. Sjedne, smiju!i se, u fotelj, kli'u!i i udaraju!i dlanovima po koljenima: Izvrsno! Izvrsno! Ne&to sli'no vidio sam negdje u teatru. Uistinu, ti si kolosalna glumica! S nekim 'udnim zadovoljstvom koje odaje da on sebi sasma protivno sugerira od onoga &to ona tvrdi: Da kad bih ti ja vjerovao! Kad to ne bi bila samo taktika! Za&to bi se, onda, ba& meni otimala! )ovijalno, &iroko: Da, da, odgovori sad: za&to bi se ba& meni otimala?

301

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 302: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Bez tre#eg

GIGA kruta, iskreno brutalna: Jer mi se gadi&! MARKO pogo(en od te rije'i i akcenta di"e se, gledaju!i u nju, sav jedna u"asna prijetnja. Polako se povla'i k njoj, spreman da je zasko'i: Da vidimo - GIGA se odmi'e sve do tabernakla, ne gube!i ga s vida, kao tigrica svog napada'a, i hitrom kretnjom dohvati revolver iz jednog pretinca, uperi ga u nj i krikne: Ne pribli"uj mi se! MARKO ustavi se samo tren: Ah, &ta, ne bojim se ja toga. Ja te ho!u i imat !u te! S podivljalim licem i ispru"enih ruku poleti prema njoj. Me(utim plane revolver u njenoj ruci, a Marko se sru&i udariv&i u padu o fotelj koji ih je jo& dijelio. GIGA ostane nekoliko trenutaka ukru!ena od u"asa. Revolver joj se spusti niz tijelo na zemlju. Najzad se te&kim koracima odvu'e do telefona, najve!im naporom digne slu&alicu, pa, dr&!u!i sva na 'itavom tijelu, re'e muklo, isprekidano: 82-17. - Jest. - Doktore Mika. - Da, ja sam. - Ubila sam svoga mu"a. Zadnja joj se rije' prekine u grlu. Slu&alica joj ispadne iz ruke. Onda se polako i te&ko ljulja kao da !e se sru&iti, me(utim pada

ZAVJESA.

302

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 303: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

Ero s onoga svijeta

KOMI%NA OPERA U TRI %INA

MUZIKA: JAKOV GOTOVAC

PREMA NARODNOJ PRI%I SPJEVAO MILAN BEGOVI&

303

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 304: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO, bogati seljak DOMA, njegova druga "ena !ULA, Markova k!i iz prvog braka MI$A (Ero) SIMA, mlinar #OBAN#E JEDAN MOMAK

I #IN: NA GUMNU II #IN: U MLINU

III #IN: NA DERNEKU Djevojke, "ene, momci, 'obani, trgovci, vo!arice, djeca i ostali seoski svijet. Radnja se zbiva u maloj varo&i, negdje u ravnici ispod Dinare, u ranoj jeseni. Vrijeme dana&nje i ono prije sto godina.

304

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 305: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

PRVI %IN N a g u m n u

Gumno kraj Markove ku!e, koja se nalazi lijevo, ali se na pozornici vidi samo njezina pozadina. U dnu otvoreno polje, s Dinarom u daljini. Otraga, uz gumno, dva plasta sijena; jedan ve!i, a drugi manji. Desno veliko stablo s jabukama, lijevo bunar. Gumno zauzimlje prednji dio sredine pozornice. Ono je desno i lijevo, i pod plastovima, u dva polukruga krcato stogovima po"eta kukuruza. Sun'ani dan je, blizu podne. Jednako u polukrugu, uz stogove, sjede DJEVOJKE, me(u njima i !ULA, trgaju i komu&aju klipove, bacaju ih prema sredini gumna i pjevaju

DJEVOJKE

Duni mi, duni la(ane, do(i mi, do(i dragane! (Prestanu da rade) Do(i u ba&tu zelenu pod moju ru"u rumenu, tamo ja vezem darove, sve bijelu svilu i zlato, svakome svatu po jagluk, a mome dragom bo&'aluk.

(Dok djevojke pjevaju *ula ustavi se u poslu, zamisli se, gleda preda se, ponekad obri&e rukom o'i i &mrcne kao da ustavlja pla'.)

1. DJEVOJKA

(stavi ruku na *ulinu ruku): Tebi se, !ule, o'i ne&to mute?

2. DJEVOJKA

I ruke su ti klonule, a jagodice "ute.

305

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 306: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

3. DJEVOJKA

Sve za nekim kog ne pozna&.

6. DJEVOJKA

Ni za ime da mu dozna&!

4. DJEVOJKA

Mo"da prosjak!

5. DJEVOJKA

Lupe"? - Luda?

1. DJEVOJKA

Kakav kljasti?

6. DJEVOJKA

Mo"da i glupavi!

(ULA

Nije, nije, znam da nije.

SVE DJEVOJKE

To je, misli&, sve iz ljubavi?

(ULA (u zanosu):

Do!' !e dragi, znadem, do!i !e! Il' s istoka ili sa zapada, iz &ume, odakle sokô dolije!e, iz ravni, gdje jelen na izvor pada, il' iz gore, iz &ikarnog spleta...

306

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 307: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DJEVOJKE (sarkasti'no upadaju):

Il kô Ero, sa onoga svijeta! (Smijeh)

(ULA

Neka, neka; rugajte se vi! Al' !e !ula do!i do svog dragog, makar s lista samu rosu pila. (komu&a kukuruze prkosno pjevaju!i) "!ula pred ku!om sjedila, dragoga svoga 'ekala. - - - Oj, oj, do(i dragi moj, i odvedi mene mladu u dvor svoj! (komi'nom "alo&!u) Al ako dragi ne do(e, i mimo dvora ne pro(e, venut !e !ula mla(ana bez svoga dragog sla(ana. Gorkom !e suzom plakati o dragom svome sanjati. !ula pred ku!om sjedila, dragoga svoga 'ekala. - - Oj, oj, do(i dragi moj, i odvedi mene mladu u dvor svoj!"

(ULA i DJEVOJKE

(u tihom zanosu): "Oj oj, do(i dragi moj, i odvedi mene mladu u dvor svoj! (Djevojke se trgnu iz svog snatrenja i nastavljaju u"urbano rad pjevaju!i):

- Duni mi, duni la(ane do(i mi, do(i dragane."

307

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 308: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(Iznenada sa velikog plasta naglo dopuze MI$A, kao da je s neba pao, pra&an, odrpan bez kape, ra&'e&ljan. Upane izme(u *ule i 1. djevojke i sjedne uhvativ&i obje preko ramena. Djevojke prestra&eno kriknu, neke se dignu kao da !e da bje"e.)

DJEVOJKE

Oh, bo"e! - %ta je? - Jao meni, jao!

MI&A

(tobo"e ugodno iznena(en): Iz jednog raja u drugi sam pao!

(ULA (otimlje se):

Odlazi, vra"e!

DJEVOJKE

Pusti, daj nam mira!

MI&A

(skine ruku s djevoja'kih ramena i re'e *uli, hine!i da je umoran i bez daha): Kap vode!

(ULA

(kraj koje stoji vr' s vodom, ponudi mu da se napije): Evo!

MI&A (za'u(en i nje"an):

Vrije(a& obi'aje! Ne nudi vodu cura iz kondira, okrepu momku iz pregr&ti daje.

308

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 309: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ULA

(pru"a vr' djevojci do sebe): Pa nek ti bude! (kad joj djevojka napuni pregr&t, ponudi Mi!i vode)

MI&A

(ispije pohlepno vodu iz *uline pregr&ti): To, bogami, krijepi! (pritisne njene dlanove na svoja usta, pa re'e gledaju!i njene ruke): Dlanovi tvoji, kô dva krina, lijepi!

3. DJEVOJKA

Bolje zbori, nek se nosi!

4. DJEVOJKA

Ljep&e gleda, neg' izgleda.

DJEVOJKE

#udan svat!

(ULA

Sad reci: ko si?

6. DJEVOJKA

Ima& ovdje nekog od tvog svijeta?

309

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 310: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DJEVOJKE

Odakle si? - Iz kojeg vilajeta?

MI&A (digne se naglo):

Vidjele ste, si(oh odozgora, iz krajeva &to su iznad gora, sa oblaka, s mjeseca, sa zvijezda, s bo"jeg dvora s an(eoskih gnijezda. Gdje Ilija svoja kola gura, gdje sve vrvi od bo"jih pandura, da se red u raju ne ometa - Ja sam E r o sa onoga svijeta! - Jer mi smo svi na svijetu onome ba& isti kao i na ovome. Jedan bi rado pio, drugi bi da kocka, tre!ega "elja za ljubavi bocka, 'etvrta bi se gizdala, a&ikovala peta, - ali a&ik svetom bogu smeta!

(ULA

(digla se i ona, a za njom ostale djevojke): A &ta te vodi natrag u na& svijet?

MI&A

Dosadio mi onaj, jer je preve! svet!

(ULA

Zar tamo nema radosti ni smijeha?

DJEVOJKE

%ta vrijedi raj bez a&ika i grijeha!

310

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 311: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A (&apatom):

Ah, a&ik - ljubav - cjelov - uzdisaj - pogled - &apat - "arkog oka sjaj, toga ti ne pozna tamo onaj sveti kraj. I nigdje ruke da je ogrije&, ni struka tankog da ga ovije&. Zaludu tra"i& grudi mirisne gdje lice rad bi da se utisne, il bijelo grlo da zagrizu zubi, il usne da ih tvoja usna ljubi... Ko je mlad i "iv, taj voljet mora, i ja zato si(oh odozgora, da potra"im koju volim vi&e nego du&u, &to pod grlom di&e. Za njom ginem, bez nje biti ne!u, rad nje "ivim, rad nje ja umrijet !u. Ko ikona ona mi je sveta. - Ja sam Ero sa onoga svijeta! Ravno s neba stigoh ja!

DJEVOJKE

Da l' od na&ih nekog tamo vidje?

MI&A

Kad po(oh dolje, mnogi k meni pri(e, i dado&e mi poruka toliko za mu&ko, "ensko, malo i veliko.

1. DJEVOJKA

Ja imam brata -

MI&A

Pozdravlja te, seko.

8. DJEVOJKA

Ja vjerenika -

311

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 312: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

On te se odrekô.

6. DJEVOJKA

(mlada udovica): Ja imam mu"a -

MI&A

Kog si varala dan poslije &to ga smrt poharala!

(ULA

A moja mati?

MI&A (zna'ajno):

Eh, tvoja mati - - - U rajskome bla"enstvu sjedi, al misli na te, uzdi&e i pati, pa samo dolje, na svijet ovaj gledi. Kad vidje mene da se spu&tam amo, rukava se moga takla, - a njene o'i kô dva rosna stakla: "Pogledaj, Ero, tamo... na gumnu !ula, ko skr&ena grana, Al, reci da joj poru'uje nana: Nek ne tu"i, nek ne "aluje, nek u svom se srcu raduje, jer jo& prije nego sunce za(e, neznan dragi do!' !e da je na(e. Donijet !e joj pozdrav od mene i ru"marin koji ne vene."

(ULA i DJEVOJKE

"Donijet !e joj pozdrav od mene i ru"marin koji ne vene."

312

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 313: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DJEVOJKE

(objesno i radosno raskala&ene, pjevaju i ple&u oko Mi!e i *ule): Sko'i Jovo u d"ardin, bere dragoj ru"marin. Dok ru"marin miri&e, Jovo bolno uzdi&e! (Uleti s lijeva DOMA, zasukanih rukava, sva crvena od vatre i posla u kuhinji, u"urbano.)

DOMA (gleda ih bijesno):

Koji vam je jutros vrag? Mjesto posla smijeh i dreka. Kô da nije kratak 'as, a novac drag. )urite se, ru'ak 'eka! - (Djevojke se polako upu!uju lijevo gun(aju!i dalje svoju pjesmu)

DJEVOJKE (odlaze!i):

Sko'i Jovo u d"ardin itd.

DOMA (*uli):

Za&to tebe 'ovjek ima? Cereka& se skupa a njima, badavad"i& i dokoni&, mjesto da ih na rad goni&. Zar to je sre!a, zar to je hator? Pastorka lijena, a suprug mator. Uzmi kr'ag i vode donesi!

(ULA

(uzme kr'ag i pri(e bunaru) Odmah!

313

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 314: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA (dobaci joj torbu):

Jabuka natresi!

(ULA

Odmah, odmah!

MI&A

(prisko'i, digne torbu sa zemlje, stavi je pod pazuh i poma"e *uli crpsti vodu iz bunara): Pomo! !u ti ja.

(ULA

Hvala.

DOMA

Ona to i sama zna. (Mi!i): Odakle si amo nabasao?

MI&A

Na tabanima svojim dokasao!

DOMA (*uli):

Pazi ti, da ne bi &togod smakô?

314

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 315: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A (prevrne prazne d"epove):

Kukuruza nijednog nisam takô!

DOMA

Idi, jer do(e li gospodar, oti! !e& prebit sav i modar.

MI&A

Ja odoh 'im bude puna ova torba, Hajd' po"uri, jer prekipjet !e ti 'orba. (*ula se me(utim uspne pod jabuku i bere jabuke)

DOMA (kao da odlazi lijevo):

Bogme ho!e! (okrene se naglo Mi!i): Jo& se nisi makô? (*uli): Ne vidjeh nikad deri&te ovako!

MI&A (porugljivo):

Po"uri, prekipjet !e ti 'orba!

DOMA (srdito):

Neka 'orba! - #uje&! Zacijelo kakvu mu&avedu snuje&?

MI&A (kao prije):

Po"uri, prekipjet !e ti 'orba!

315

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 316: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ho!e da ode lijevo, onda se opet okrene): Samo da te tu ne na(em kada amo opet sa(em.

MI&A (dra"e!i je):

Zaboga, 'orba! - Zaboga, 'orba!

DOMA

Koga vraga zvrnda&?

MI&A

Sad ti kipi 'orba!

DOMA

Ti se sa mnom sprda&!

MI&A i (ULA

#orba, 'orba, 'orba!

DOMA

#ekaj vra"e, ja !u da se svetim!

MI&A i (ULA

#orba, 'orba, 'orba!

DOMA

Jao, 'orba! - Eto me; ve! letim!

316

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 317: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A i (ULA

#orba! (Doma bijesna odlazi hitro lijevo, a Mi!a i *ula prasnu u smijeh)

MI&A

(rastvori torbu i po(e pod jabuku):

Evo torba!

(gledaju!i *ulu pod jabukom): Lijepoga li vo!a!

(ULA (trese granom):

Ne pristupaj bli"e! (Jabuke padaju na Mi!u)

MI&A (prekrije se rukama):

Jao, moja glava! - Ne tresi vi&e! Neg u njedra turi najljep&u, pa da ti je izvu'em iz rukava...

(ULA

(izabere lijepu jabuku, otrgne je, pomiri&i, stavi je u njedra, pa mu pru"i ruku): Izvuci, Ero, sa onoga svijeta!

MI&A

Prigni se, ru"o, sa ovoga svijeta!

317

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 318: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ULA

U koga su kratke ruke: ne!e dose! do jabuke.

MI&A

A ko sa(e sa visina njegov struk je ru"marina. (Izvadi iz njedara struk ru"marina)

(ULA

(za'u(ena izvu'e jabuku iz njedara i hitro sa(e): Ti si, dakle, onaj -

MI&A

Ja sam, ja!

(ULA

Zbilja, ti? (sjedne u prikrajku razo'arana)

MI&A

Ja sam ti o !ur(evu dne kitio pend"ere. Ja sam ti slao burmu i kov'u, maramu &aru i bijelu bo&'u. Ja sam urezao srca dva na tvoja ku!na vrata, a od mene do&la vra'ara da o meni ti gata: Za tobom 'eznuo, o tebi snivao, svuda te tra"io, a od tebe se skrivao.

318

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 319: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ULA (ustaje polako):

Ti si mi o !ur(evu dne kitio pend"ere? Ti si mi slao burmu i kov'u maramu &aru i bijelu bo&'u? Ti si urezo srca dva na moja ku!na vrata, i od tebe do&la vra'ara da o tebi mi gata?

(ULA i MI&A

Za mnom si 'eznuo, veli&, i snivao? Za tobom 'eznuo, o tebi snivao.

(ULA

Za za&to si se ti od mene skrivao?

MI&A

Strah me je oca tvoga, prkosit, ponosit, bahat!

(ULA

Strah me je ma!eje kivne, &to krije dukate i grivne!

MI&A

Ne boj se, curo, ma!eje ni vraga, kad voli& onog, kom si i ti draga. A ko bi htio da ti sre!i smeta, nadmudrit !e ga Ero - sa onoga svijeta!

(ULA i MI&A

Nek se dragi moj (tvoj) i potuca i skita. Nek je ubog on,

319

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 320: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

zar ljubav za &to pita? Samo jedno boga molim, da me voli kog ja volim!

(ULA

(kao da je vidjela nekog gdje dolazi) Moj otac! - Zbogom, do vi(enja! (Pokupi torbu s jabukama, kr'ag s vodom i po(e lijevo)

MI&A (dovikne joj):

Kada? - Gdje?

(ULA

Kod mlina poslije bdijenja!

MI&A

E, pa zbogom!

(ULA i MI&A

Zbogom hajd! (*ula ode lijevo, a s desne se strane pojavi MARKO okru"en od svojih MOMAKA, gledaju!i za k!erkom, a upiru!i dobro kami& prema Mi!i, re'e):

MARKO

%ta radi ovdje ovaj stranac?

MOMCI

Ej, ko si? - %to si? - %to !e& tu?

320

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 321: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A (hitro):

Prolaznik samo, gost.

MARKO (gleda ga sumnjivo):

Il' skitnica i odrpanac!

MI&A (istim tonom):

Siled"ija, surov, prost!

MARKO (momcima):

Jeste l' 'uli?

MOMCI

Zapr(ica drska! Sve mu zube u grlo bih sprska! (Mi!a ih nepomi'no gleda)

MARKO

Jo& si tu? - %ta 'eka&, more?

MI&A

%to gostu treba? Soli, hljeba.

MARKO (sarkasti'no):

I za no! izbu gore?

MI&A

I to, i to!

321

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 322: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

I krevet da s djevojkom dijeli&?

MI&A

I to, i to, da si gazda pravi!

MARKO (nasmije se &iroko):

Zgodno mom'e!

MOMCI (u istom tonu):

Vrlo zgodno!

MARKO

Kog si roda, mom'e blagorodno? Jesi li jedini mo"da u svog !a!e, il' jo& ima& takve bra!e?

MI&A

Pa u familiji dosta samo jedan, kad je jedan tako vrijedan.

MARKO

Ne bih rekô da &to valja&!

MOMCI

Bar haljinu pristojnu bi stekô i obu!u da taban ne kalja&!

322

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 323: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Ne bi i&o gologlav ko sova ve! sjedio ispod svog krova. Je li?

MI&A (pristupi bli"e):

He, he! Da je tvoje, &to je moje, ti &to mjeri& ljude parom, dno bi kazô kape svoje preda mnom kô pred gosparom. - Njive, doci, polja pusta, vinogradi, &uma gusta, gumna i bunari, pojate, hambari, dugi drumi, staze vitke, bu'ne rijeke, vode plitke, nebeska vedrina, pono!na ti&ina, sunca "ega, ki&e mlaz, rosa, snijeg i ljuti mraz: sve ba&tina mog babajke il' pr!ija moje majke! Da je tvoje &to je moje!

MARKO

#udno mom'e!

MOMCI

Vrlo 'udno!

MARKO

Onda za&to uzaludno obija& se svijetom ovim?

MI&A

Tra"im "enu - sre!u lovim!

323

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 324: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MOMCI

Oho, gledaj vraga!

MARKO

Jo& !e& dosta izderat opanaka. Koja luda da uzme bezga!njaka.

MOMCI

Ve! i curu ima& zar?

MI&A

Na! !e se i za me par!

MARKO

Ne bih takvog zeta htio.

MI&A

Al' kad bi ipak tvoj zet bio?

MARKO (rasr(en):

Gle 'ovjeka sumanuta! S puta da si se makô!

MI&A (makne se):

Dobro, dobro, to je barem lako.

MOMCI (prijete!i se Mi!i):

Pra&i pete, Hvataj svoj put,

324

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 325: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

ina'e znat !e& za &tap i prut!

MARKO

(prolazi mimo Mi!e pogleda ga mrko, vra!a se i dovikne mu): Ne pristupi vi&e pragu mome!

MI&A (odvrati mu):

Sve dotle ne, dok ti ne do(e& po me!

MOMCI

Hvataj put! (Marko odlazi sa momcima srdit lijevo, a Mi!a gleda za njim klimaju!i glavom i smiju!i se)

DOMA

(ulazi s lijeva i povjerljivo stupa prema Mi!i, polako): Ero! (ja'e) Ero!

MI&A (naglo se okrene):

Ko je?

DOMA

Ja sam.

MI&A

Mene tra"i&?

325

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 326: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

#uj, doznala sam, cure na&e tako zbore, da s vilama ljubav vodi&, vukodlaci da te dvore, da 'itavu no! provodi&, dok ne kriknu prvi pijetli, s vje&ticama ja&e!i na metli.

MI&A

S vje&ticama - ba& na metli?

DOMA

Jest! - I vele, strah me re!i, bo"e prosti, da s du&ama zborit umije&, i pokojnih budi& kosti, da ma(ije sve razumije&, 'ara&, gata&, s ruke &tije&, boga slu"i&, goni& vraga...

MI&A

Pri'e, pri'e - "eno draga!

DOMA

Za&to taji&? %ta se krije&? Priznaj, ja te odat ne!u.

MI&A

)enska usta olako se kre!u! -

DOMA

Dao bog i jezik mi usano ako samo i slovca izlanô. Ja bih jedno znati htjela samo,

326

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 327: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

je l' istina &to pri'aju tamo, da si do&o sa onoga svijeta?

MI&A

(kao da mu je sretna misao sinula u glavi): Taman stigoh odonda!

DOMA

I tamo da si na&ô na&eg svijeta mnogo?

MI&A

Eh, ja ih ne bi bogme ni prebrojit mogô.

DOMA

Mo"da zna& i mog prvog mu"a - Matiju?

MI&A

Kako ne bih znao svog prvog kom&iju! Jedan uz drugog sjedimo, u bo"je lice gledimo, kad imamo, skupa ve'eramo, kad nemamo, skupa gladujemo.

DOMA

Mili bo"e, je l' on znade da se s nova ja udade?

MI&A

Kako ne bi znao, kad je svate sam promatrô s neba. Durbin mu je sveti Petar dao.

327

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 328: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

#udan svetac kome durbin treba? Pa &ta re'e?

MI&A

Zbog nevjere "ao mu je bilo kô sokolu kad mu slomi& krilo. Puzle su mu suze niz rukave, jecaji ga htjeli da udave. Na kamen je glavu jadan spustio i tri dana nije rije' izustio!

DOMA

Jao meni, jao meni, nevjernoj i bijednoj "eni. Da on znade kako sam ga voljela, za njim sam se tu"na ja razboljela. Plakala sam, ginula i venula -

MI&A

Ali ipak si mu vjerom krenula!

DOMA

Zlo mu je veli& u raju gdje blije&ti sve u sjaju?

MI&A

I tamo jedan je gavan, a drugi siroma. Matija mi re'e: (govori kroz nos podra"avaju!i tobo" Matiju) - Kad bi me Doma vidjela ovako otrcana, bosih nogu, gole glave,

328

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 329: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

izgladnjela, neoprana, bez para za fild"an kave, za lulu duhana, za 'a&u vinca, izvukla bi iz svog pretinca 'arapu gdje pare 'uva i rekla: "Hajde, Ero, evo, dr"i, i od vjetra da si br"i. Matiji mi to ponesi, nek se 'asti, nek se udesi. Da mi nije od boga grjehota, ni od svijeta zazor i sramota, "uri se, Ero, nebeska strijelo!" -

DOMA

Ja bih rekla?

MI&A

Ti bi rekla!

DOMA i MI&A

Hajde, Ero, evo dr"i... itd.

DOMA

#uj - #ekaj ovdje, idem trenom doma.

MI&A

Moram dalje!

DOMA

Vratit !u se odmah! (Odleti hitro lijevo. Mi!a ostav&i sam, zapane u grohotan smijeh, osvr!e se i ogledava oprezno naokolo i pjevucka tiho 1. strofu svoje pjesme)

329

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 330: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

%to je sjajno, Ero, "uto zlato! (u to doleti DOMA, i daje Mi!i 'arapu sa dukatima)

DOMA

Evo, bje"i! (Zaljubljeno) Slu&aj, Ero, ja te molim, da mu re'e&: jo& ga volim.

MI&A

Prve zvijezde kada ustrepere nas smo dvoje skupa kod ve'ere.

DOMA i MI&A

)uri se, Ero, nebeska strijelo! Zbogom, hajd! (Mi!a ode hitro lijevo)

DOMA

(gleda za njim, uzdahne i sjedne): Blago, Ero, tvojim o'ima, (bri&e suze) te&ko meni u dugim no!ima! (MARKO dolazi s lijeva i opazi da je Doma tu"na)

330

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 331: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

%to ti je? Ponovno sad kme'i& i uzdi&e&, rasplakane o'i prega'om bri&e&!

DOMA (uzdahom):

Svak svoje zna!

MARKO

Trice i ku'ine! %ta tebi fali?

DOMA (vi&im uzdahom):

Mu'i me koje&ta.

MARKO

Ka"i zbog 'ega? Zbog lanjskoga snijega.

DOMA (jecaju!i):

Matija -

MARKO (srdit skoro prijete!i):

Ja velim: kand"ija, kand"ija!

DOMA (u pla'u):

Zlo mu je na onom svijetu! -

331

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 332: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO (u 'udu):

Pamet ti bogami, sa&la u petu!

DOMA

Matiji je zlo na onom svijetu, Matiji je zlo na onom svijetu! Kuburi, prosja'i, gladuje, i nema s 'im da se raduje, ni pare da malko zapu&i, il' kavom da brige ugu&i, il' bar da se vina napije. il' srkne prsten'i! rakije. U raju sve neka sijela i neki sastanci, a njemu podrte 'ak&ire, rasuti opanci. Ej, bogami, bruka grda! #itav raj se mu"em tvoje "ene sprda! Matiji je zlo na onom svijetu! Matiji je zlo na onom svijetu!

MARKO (velikodu&nim sarkazmom):

Ha, ha! - Bruka, jest! - Kad bi mogô ja bih mu pomogô.

DOMA (lukavo):

Znam da dr"i& do obraza mnogo.

MARKO (velikodu&nim sarkazmom):

Da se dade, poslô bih suknare, nek mu skroje ja'ermu od 'oje. Pa bih k njemu poslô i 'izmare, nek mu nove 'izme dogotove. Nove 'izme sa sarama do koljena, a ja'ermu sa resama do ramena. I jo& bih ga, valaj, zamolio, da bi prosto sebi ishodio, pa nek do(e do konobe na&e, da istrusi dvije, do tri 'a&e.

332

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 333: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

Ha, ha, ha! - Jest, bogme, bruka to je grda! Kad bih mogô ja bih mu pomogô!

DOMA (sva bla"ena):

Kao da sam tvoje misli znala, ja sam mu ne&to para poslala. ('uje se pjesma djevojaka iza kulisa "Duni mi, duni la(ane")

MARKO (trgne se):

%ta veli&? - Para? - Kome?

DOMA

Matiji.

MARKO

Kôme Matiji?

DOMA

Na&em - svome -

MARKO (poka"e kami&om na nebo):

A ko da mu ih odnese gore?

DOMA

Pa Ero. - On s neba si(e amo.

MARKO (drekne):

Ero? - Ma kakav Ero, more?

333

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 334: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

Ero s onoga svijeta.

MARKO

I sve si mu pare dala?

DOMA

Sve.

MARKO

Triest dukata i sto &kuda?

DOMA

I dvjesta pleta.

MARKO

A kad ode odavle?

DOMA

Ovaj 'as.

MARKO

A kud?

DOMA

(poka"e desno, mjesto lijevo): U selo.

334

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 335: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO (plane):

Ej - &ta u'ini "eno, (avle! Oh, ubi je, bo"ja strijelo! (zove u desnu kulisu) Momci, sluge, brzo konja! #ujete li, hitro konja! (odlazi kao mahnit desno)

DOMA (gleda za njim i krsti se):

Bo"e sveti, taj si(e s pameti! (Me(utim dolete na viku Markovu na pozornicu *ULA i DJEVOJKE s lijeve strane, pitaju Domu &ta se dogodilo)

DJEVOJKE

%ta je? - Za&to gazda grdi? Ko ga dra"i? - Ko ga srdi?

(ULA (Domi):

%ta je ocu? - %ta je tako ljut?

DOMA (zagri"ljivo):

Bo"e, ljut je, nije prvi put! (Marko se vra!a kao mahnit sa MOMCIMA, koji su oboru"ani vilama, batinama, lopatama itd.)

MARKO

Momci br"e, za mnom amo, da lupe"a potjeramo!

335

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 336: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MOMCI

Da lupe"a potjeramo!

(ULA

Kakav lupe"? - %ta je, reci? (Doma ne odgovara i tresne ramenima)

MARKO (vi'e u desnu kulisu):

Konja, 'uje& daj poteci!

(ULA (momcima):

%ta se zbilo?

JEDAN MOMAK (mucaju!i):

Neki Ero ukro pare!

SVI

Neki Ero ukro pare?

(ULA (prestravi se):

Jao, Ero! (nasloni se na jednu djevojku) (jedan momak "urno dovodi konja, na kojega Marko brzo uzja&i)

MOMCI

Evo konja!

336

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 337: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Novci! - Novci!

MOMCI

Novci! - Novci!

MARKO

Za njim, momci!

MOMCI

Za njim, za njim! - Novci! - Novci!

MARKO

Tko ga "iva, mrtva stigne, i oteti novac digne, tom darivam ovog hata i mamuza par od zlata! Za njim, za njim, hitro momci!

MOMCI

Za njim, za njim! - Novci! - Novci!

DJEVOJKE

Za njim, za njim! - Hvatajte ga, momci! Za njim! - Za njim! - Haj! -

(Marko odja&e na konju desno, a za njim momci vijaju!i batinama i vilama. Djevojke otr'e za njima do izlaza, dok Doma ostaje nasred scene dr"e!i se zlurado, a *ula klone na hrpu kukuruzovine i zapla'e u prega'u.)

(Zastor brzo pada)

K o n a c p r v o g ' i n a

337

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 338: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DRUGI %IN U m l i n u

Mali zagorski mlin na seoskom potoku. To je kamena prizemna zgrada, neokre'ena iznutra, sa prozorom i ove!im ulazom u sredini. Prozor nema stakala, nego jedno drveno krilo. Ulaz je jednokrilan, grub, glomazan, od hrastovine, izvana se zatvara klju'em, iznutra krupnim kra'unom. Lijevo na kamenu podno"ju dva mlina sa lijevkom i "rvnjem i svim ostalim &to k tome spada. Tu su osim toga jedan hambar (desno) klupe, stolci, sita, metla, lopata, vre!a i ma"e sa "itom i prazne. Kad se digne zastor na pozornici je samo mlinar SIMA, on pregledava "ito u vre!ama, odvezuje ih, vezuje ih, pomete ne&to prosuta zrnja, strpa ga u sito itd., a dotle pjeva. Mlin miruje. Popodne oko tri sata. Vani sunce.

SIMA

Oj! - Brblje voda, "rvnji rok!u, ka&ike ko klopci klop!u, pod kamenom zrnje &kripi, sitno bra&no sitno sipi: Nek se "uri ko mljet ima Sve !e samljet - mlinar Sima! Poput "ivog ljudskog srca mlin se "uri, dr&!e, kuca. Kad se smiri mlin na vodi niko k njemu ne dohodi. Kad se srce zaustavi "ivot gine - smrt se javi. Oj! - Brblje voda, "rvnji rok!u, ka&ike kô klopci klop!u, pod kamenjem zrnje &kripi, sitno bra&no sitno sipi: Nek se "uri tko mljet ima, sve !e samljet - mlinar Sima! Oj! - (Ulaze DVIJE )ENE, na glavi svaka nosi ma"u sa "itom)

1. !ENA

Pomoz bog!

338

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 339: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

Pomoz bog!

2. !ENA

Dobar dan!

SIMA

Dobar dan! %ta nosite?

1. !ENA

Malo ra"i -

2. !ENA

Ja p&enicu. - Ali "urno!

SIMA

)urno, "urno!

OBJE !ENE

Kada, ka"i!

SIMA

Tek sam sada mljevo gurnô!

(Ulazi jo& NEKOLIKO )ENA sa ma"ama, vre!ama, zobnicama na glavi, o ramenu, na le(ima)

339

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 340: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

!ENE

(pozdravljaju, skidaju terete, redaju vre!e): Pomoz bog!

SIMA

Pomoz bog!

DRUGE !ENE

Dobar dan!

SIMA

Dobar dan! %ta ste danas navalile! Kô da mlinar Sima deset ruku ima. Gdje ste ju'er bile?

1. !ENA

Ja sam rublje prala.

2. !ENA

#istila dver.

3. !ENA

Ja povjesno prela.

4. !ENA

Strugala "lijeb.

340

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 341: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

5. !ENA

Janje&ce sam klala.

6. !ENA

#e&ljala k!er.

7. !ENA

Terluk mu"u plela.

8. !ENA

Mijesila hljeb.

SVE !ENE

Od jutra do ve'era ne prestaje posao, sad ru'ak, sad ve'era, sad lonac, sad kotao. Od staje do avlije od livade do vrta, tu bra&no, tu posije, sim vre!a, tam zakrpa. I tako ide po vas dan, dan na dan, dan na dan. -

SIMA

Ko vas 'uje, rekao bi, nema takih "ena u trideset sela. Sve ste vrijedne u vlastitoj hvali - Bi l' mu"evi vama hvalu dali?

341

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 342: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

!ENE

(se uzbune): Nek samo progovore! I neka se jadaju! Pa bit !e im jo& gore! Tek tad !e da stradaju! Jer bje"im iz kreveta! I jest !e bez za'ina! I 'u'it kraj djeteta! I "ivjet bez na'ina!

SIMA

(smije se): Vrag u svakoj od vas bogme drijema! Zar kai&a niko od njih nema? Da potegne, re'e: "eno draga, dvije masnice istjerat !e vraga! -

!ENE

(ogor'eno): A na&i nokti? - A zubi na&i? - Jao mu ko se kai&a ma&i!

1. !ENA

Ajd, uzmi "ito, samelji!

!ENE

I moje - i moje -

342

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 343: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

(licemjerno): Po va&oj "elji - samo po redu, jedno pa drugo.

2. !ENA

Al ja ne mogu 'ekati dugo!

SVE !ENE

Ni ja! - Ni ja! - Ni ja! I tako ide po vas dan, dan na dan dan na dan. (Uleti naglo DOMA, za njom *ula s punom torbom preko jedne ruke, a preko druge zobnicom punom "ita.)

DOMA

(ne pozdravi i re'e zapovjednim glasom): Ja sam gazde-Marka "ena!

SIMA

Ja sam Sima - mlinar Sima.

DOMA

(poka"e na *ulu): Skin' joj torbu sa ramena, to se odmah samljet ima!

343

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 344: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

Odmah, odmah - re! je lako. (skida torbu i zobnicu *uli)

DOMA

Ili odmah, il nikako! (*uli) Zobnicu i torbu istresi i sobom ih ku!i ponesi.

(ULA

(Simi): U &to da uspem to ne&to "ita?

SIMA

(stavi akov preda nju): U akov, evo.

DOMA

(*uli) %to spava& - Hitaj!

SIMA

Ali samljet ne!u mo!i -

344

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 345: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

(odlu'no): Samljet mora&! - Sve do no!i!

SIMA

Ove "ene ve! davno 'ekaju -

DOMA

Vrijeme !e im pro!i lako. Nek brblju i nek se cerekaju.

1. !ENA

(drugima): Jeste l' 'ule?

SVE !ENE

Nemoj tako.

DOMA

Olajavate po&teni svijet! Niko vam nije 'estit ni svet!

!ENE

Mi ne varamo, mi se ne krijemo, mi pastorku svoju ne bijemo, mi radimo, ku!u spremamo, tu(eg novca u bje'vi nemamo.

DOMA

Bagro jedna gladna, u&ljiva!

345

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 346: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

!ENE

Spolja svijetla, dolje pu&ljiva! Naprti& !ulu s torbom, s bisagama, - vodi& je brijegom, kamenim dragama, samo da klone, crkne od muke a tebi prazna le(a i ruke. (Za 'itavo ovo vrijeme Doma bijesni, Sima u"iva, a uz njega *ula u strahu i nemiru o'ekuje svr&etak kavge.)

DOMA

(Simi): %ta ne baci& te 'avke napolje?

SIMA

Mu&terije su moje najbolje.

DOMA

(jo& lju!a): A ja, a ja?

SIMA

O, tebi svaka 'ast.

DOMA

Izbaci bagru tu!

SIMA

Ja nemam takvu vlast.

346

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 347: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

Preko tvog pre!i ne!u vi&e praga!

!ENE

Gle, sile! - Zmaja! - Prkosice! - Vraga!

DOMA

(se razbjesni, Simi): Kukavelju, &ta si stao? Zanijemio! - Zamukao! Brk i ga!e: sve na tebi d"abe med babama nema take babe!

SIMA

(se sada rasrdi): Izlazi! - Odmah!

DOMA

Kad me volja bude!

SIMA

Vidjeste l' ikad "ene tako lude? (Domi) Napolje! (*ula ga miri rukom)

347

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 348: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

(razmahne se): Idem iz te smradne luknje, da ovaj &i&mi& mo"e obu! suknje. (*uli) Ovamo! (po(e k vratima, *ula se ne mi'e)

SIMA

A &ta !u sad da s tvojim "itom radim? Nosi ga, da ga ovdje ne zasmradim! (pograbi akov sa Dominim "itom pa ga istrese po mlinu)

!ENE

(smiju se, ci!e, galame): Ha, ha, ha! - Aj, aj, aj! - Ha, ha, ha!

DOMA

(nasrne na Simu): Ko mahnit kokot kupit !e& to zrnje! ("enama) Vi nijeste vrijedne nosit moje prnje! A ti, &ta stoji& tu ko svetac od drveta? (gurne *ulu, koja posrne, i ode sva izvan sebe)

348

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 349: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

!ENE

(za njom bijesne, podruguju!i se): Uh, uh, uh! -

SIMA

Oh, gdje je ruka da je izdeveta! (*ula sva zaplakana ho!e da po(e)

!ENE

(oko nje): Kud !e& dijete? - %ta ti stalo? Utri suze! - I smiri se!

(ULA

(otimlje se): Pustite me!

SIMA

Sjedi malo.

1. !ENA

Ne tjera te ovle niko.

(ULA

Moram, moram -

349

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 350: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

2. !ENA

%to se boji& nje toliko?

!ENE

(sau'e&!em): Zar te tako mu'i? - Reci?

(ULA

Ne daj bog to va&oj djeci! (zajeca) Majko, maj'ice, kad si me rodila, za&to si s ovog svijeta odhodila? %ta !e mi mladost bez tvoga draganja, &to !e mi "ivot bez tvog pomaganja! Otac !e dovest u tvoju postelju tu(inku "enu, nedragu ma!eju. Ona !e za me hljeb &krto kidati, s haljine moje kadifu skidati, s ko&ulja tanko i&'upat vezivo, raskidat klupko, pomrsit predivo, trgat !e "ice iz moga jagluka, prorijedit perje iz moga jastuka. Majko, maj'ice, kad si me rodila, za&to si s ovog svijeta odhodila? (Pokrije rukama lice i pla'e). ()ene oko *ule ganute bri&u suze, grcaju ili klimaju glavom.)

SIMA

(pristupi k *uli, stavi joj ruku na rame, utje&ljivo): Otari s lica suze djevojko, nije pla' za tvoje godine. Smije&i se, pjevaj, igraj djevojko, i ne boj se hude rodbine. Na pend"er !e ti ve! kucnuti dan i gledat !e te sun'anim o'ima, i re!i !e: u ba&ti cvate jorgovan, ustani hitro - sad sre!a po'ima!

350

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 351: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(*ula se digla tu"na, rezignirana.)

SIMA i !ENE

- u ba&ti cvate jorgovan, ustani hitro - sad sre!a po'ima! (Odlaze prate!i nje"no *ulu.) (Sima ostav&i sam uzme metlu i mete razasuto zrnje srdito gun(aju!i. Ugleda na podu *ulinu zobnicu i torbu, podigne ih postavi negdje na stranu.)

SIMA

Gledaj vraga! Zaboravila !ula zobnicu i torbu! (U to se za'uje iz podaljega MI$INA pjesma. On dolazi bli"e, k mlinu. - Sima se ne obazire, nego dalje mete i ure(uje mlin.)

MI&A

(iza scene): Od mog dvora do dragina nigdje plota ni potoka, ve! sve smilje i kovilje. Du&mani se prikrado&e, sve plotove prepleto&e, potok-vodu navrati&e, drago moje zagradi&e.

MI&A

(pojavi se na prozoru u taj 'as i pucne prstima): A, &ta? Nema plota ni potoka koje ne!u presko'iti za premilo, za predrago! (Usko'i u mlin).

351

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 352: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

%ta "eli& mom'e? (za'u(eno ga pogleda)

MI&A

(uhvati Simu za ramena i vrti s njime): Ah, &ta! Nema plota ni potoka, koje ne!u presko'iti za premilo za predrago! (Ple&e divlje sa Simom).

SIMA

(istrgne se i sop!e od umora): Bogami p'jan si!

MI&A

I lud i pijan, mahnit, zvrkast, raspojasan. Pri du&i mi je: sav svijet bih grlio, najljep&u curu u naru'ju smrvio! Ah, &ta! - (Prekine se, opaziv&i ne&to vani kroz prozor.) (Drugim tonom): Gle, neki konjanik sr!e, oko njeg oblak pra&ine se zgr!e!

352

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 353: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

(promatra u daljinu): Ko leti tako? - Vrlo mu se "uri!

MI&A

(pone&to zabrinut): Nekoga goni. - Te&ko, za kim juri!

SIMA

Prepoznaje& ga?

MI&A

Nisko glavu dr"i, i ne vidim je od konjskog vrata.

SIMA

Pogledaj bolje.

MI&A

Od vjetra je br"i. Kako bi bilo da zatvori& vrata?

SIMA

(u strahu): A kakva mu je ja'erma na tijelu?

MI&A

Plava - a nosi i ko&ulju bijelu.

353

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 354: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

A pâs? - A pe&kir?

MI&A

Kao vino "arko!

SIMA

Pomozi sveti Simeune! - Gazda Marko! (Odmakne od prozora.)

MI&A

%ta, gazda Marko?

SIMA

Prebit !e mi rebra! Tu malo prije njeg'va "ena banu, u svakom vidi roba svog i sebra, jer dva-tri gro&a ima u d"ustanu. Al' ja je jurnuh na sokak, pred vrata. (Pogleda van) Gospode bo"e, divljega li hata!

MI&A

Zna&, &ta je?

SIMA

%ta? - Govori!

354

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 355: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

(skine mu kapu i stavi je sebi na glavu, a njemu da svoju): Kapu amo. %ta drh!e& tako? - Prega'u odve"i! (Sima mu daje prega'u) Koporan, evo, uzmi moj - i bje"i (Promijene odje!u)

SIMA

(pogleda kroz prozor): Oh, sveta Petko! - I !ur(u vite"e!

MI&A

(napravlja na sebi haljine): %ta 'eka& jo&! - Odmagli ve!!

SIMA

Al' kuda?

MI&A

U goru, na brijeg - gdje se ja&i te"e.

SIMA

U ime bo"je!

(Sima izleti napolje).

355

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 356: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

A sad da vidi& 'uda! (Mi!a turi ruke u bra&no i nama"e lice i glavu i ruke s njime, zatim po'ne premetati vre!e, otvori "ljebove, i mlin zapo'ne bu'no da radi. Popne se visoko me(u lijevke, sipa "ito u njih i pjeva &to ga grlo nosi.)

MI&A

Od moga dvora do dragina nigdje plota ni potoka, ve! sve smilje i kovilje. (Udarci kopita zalomataju pred prozorom, gdje se konj zaustavi. Konjanik (MARKO) se prigne i zaviri kroz prozor.)

MARKO

(zavikne kroz prozor unutra): Hej, mlinaru!

MI&A

(kao da ne 'uje, pjeva dalje povi&enim i promijenjenim glasom, zna'ajno): Du&mani se prikrado&e, sve plotove prepleto&e, potok-vodu navrati&e, drago moje zagradi&e.

MARKO

(jo& ja'e vikne): #uje& li 'ovje'e? Onaj (avo pobje! !e!

356

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 357: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

(jo& grlatije): Ah, &ta! Nema plota ni potoka, koje ne!u presko'iti za premilo za predrago. (Marko sja&i s konja, prive"e ga ularom za re&etku i naglo ulazi u mlin sav znojan i zapra&en i zatvori srdito jedan "ljeb.)

MARKO

Ko budala vi'em na prozoru!

MI&A

(se malko okrene): Ko bi 'uo u tome "amoru? Stara rije' tako(er zbori: U mlinu se dva puta govori.

MARKO

Daj zatvori te glupe "ljebove!

MI&A

(zatvori i drugi "lijeb): Vidje l' ikad bez "lijeba mlinove?

MARKO

Samo 'as. - Odmah dalje hitam!

357

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 358: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

Pa &ta ho!e&?

MARKO

Da te ne&to pitam.

MI&A

I zato si ovamo stigao i na mom mlinu "ljebove digao. Mlin ne mo"e rad tebe da stoji! (Ho!e da opet otvori "lijeb).

MARKO

(nasrne i zaustavi ga): Platit !u ti, &ta stoji da stoji! Slu&aj sada - ali hitro.

MI&A

Kako zborit bude&, slu&at !u te tako.

MARKO

Je l' ovuda neki momak pro&ô?

MI&A

Pro&li mnogi pa je i on pro&ô.

MARKO

Ali jedan: odrpan i 'upav, ko sumanut, budalina, glupav. Neka 'uda brblja, pri'a, la"e,

358

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 359: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

da je ravno s neba pao, ka"e. Da l' ga vidje kako pro(e mimo?

MI&A

Vidjeh jednog takog, ali amo nije za&o.

MARKO

Je l' bje"ao?

MI&A

Kao vjetar, vila, munja.

MARKO

Jao, jao! (Gleda kroz vrata napolje.) Jal' u goru, jal' u polje, ka"i?

MI&A

Uz brijeg po(e. - Tamo ga potra"i.

Uz brijeg, tamo?

MARKO

MI&A

Gdje je gu&!a &uma!

359

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 360: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Tamo ne!e konj!

MI&A

Bi, da je soko!

MARKO

Jao meni, sa! !u s uma.

MI&A

%ta ti skrivi da ga goni& tako?

MARKO

Ukrade mi pare!

MI&A

(licemjernim sau'e&!em): Bogme, naopako!

MARKO

Ima& pravo, naopako meni, jer ute! !e mi lupe" prepredeni. - Al &ta radim i &ta se ne "urim? Pripazi na konja. - Jurim! - Jurim! (Ode hitro.)

360

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 361: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

('im je Marko zakrenuo, smije se veseo i gleda za njim): Juri, juri, stari sokole, nek te trome noge zabole, Ne'& dohvatiti hrabrog jastreba, neg bra&navog &turog jakreba. Ne'& pograbit mrkog kurjaka, neg jazavca ze'jeg &urjaka. (Me(utim se vani 'uje razgovor, poklici, buka. Nahrupe u mlin Markovi MOMCI i #OBANI, koji su i&li s njime u potjeru za Erom i ostanu kod vratiju.)

MOMCI

Kuda ode gazda, izma'e nam oku? Zar je stradô u potoku? Jal' bez konja lupe"a on ganja? Zbori, zbori, nije nam do 'ekanja!

MI&A

Nisam sluga va&eg gazde, nit mu pasem koze, ovce, ne orem mu "itne brazde, nit njegove 'uvam novce. Dojahao, preletio, u goru se zaletio!

MOMCI

Dojahao? - Preletio? U goru se zaletio?

MI&A

(lukavo): %ta vas dalje ovdje dr"i? Lupe" je od vjetra br"i!

361

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 362: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MOMCI

Za njim! - Za njim! Hitro, hitro lupe"a da gonimo! Dalje, bra!o, hajde, da ga lovimo! - - (Nasrnu na vrata u velikom "amoru i odlaze.) (Mi!a ostav&i sam skida sa sebe bra&no i svla'i mlinarevo odijelo i pod glas pjevucka 2. strofu svoje pjesme.)

MI&A

%to su konji, Ero, za ja&enje! (ugleda me(utim kroz prozor *ULU i sakrije se iza vrata. Kad *ula u(e, da potra"i svoju zobnicu i torbu, Mi!a sko'i hitro i zakra'una vrata.)

(ULA

(ugleda ga iznena(ena i srdita): Ah, ti si ovdje? Pusti da iza(em!

MI&A

(uhvati je za ruku): Po'ekaj 'as.

(ULA

(otimlje se): Ne htjedoh da te na(em. (Potra"i i uzme zobnicu i torbu.)

362

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 363: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

(pusti je): Urekosmo se jutros: tu kraj mlina.

(ULA

Da, jutros. - Ali sad je svemu kraj.

MI&A

Promjenljiva si!

(ULA

Poslije tvoga 'ina!

MI&A

%to skrivih?

(ULA

Vara& svijet i krade& novce!

MI&A

Nit &ta kradem, nit ikoga varam. Za sre!u na&u ja se samo staram.

(ULA

Na takoj ti sre!i hvala!

363

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 364: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

(primi je opet za ruke i privu'e): Tvoju si mi vjeru dala! - !ule, do(i -

(ULA

(trga se) Ja se ne dam!

MI&A

(ho!e da je zagrli): Ja te ho!u! - Ja te ho!u! Ljubit !u te! Izgrist !u te! Slomit !u te!

(ULA

Ostavi me - - - (oslobodi se iz njegovih ruku, poleti do vrata, ali on je prete'e) Otkra'unaj!

MI&A

Slu&aj trenom -

(ULA

S curom mladom i po&tenom samo lupe" radi tako. (Mi!a joj pomirljivo stavi ruku na rame.)

364

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 365: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

Da me vi&e nisi tako! Otkra'unaj!

MI&A

Slu&ala si &to klevete zbore glasi proti mene. - Sad 'uj mene.

(ULA

Ne, kraj brave zatvorene! Otkra'unaj!

MI&A

#ekaj -

(ULA

Smjesta!

MI&A

(se malo skanjiva, onda otkra'una bravu, otvori vrata i re'e): Slobodan je put i cesta! (*ula se ne mi'e, nego ga mirno gleda.)

MI&A

%ta ne ide&? - %ta jo& stoji&? Lupe"a se zar ne boji&? (nasmije se &iroko) Ha-ha-ha-ha! Ja sam pravi lupe" znadem, htjedoh ne&to da ukradem,

365

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 366: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

al' ne zlato niti blago, nego jedno srce drago. Srce drago slu&at ne!e, samo zlobi vjeru skre!e. Srce ludo, zlobi toj odoli, ostani kod srca - &to te voli. (U daljini se za'uje Markova hajka)

(ULA

(umek&ana): A kud !e& sad? - Moj otac svud te tra"i da tebe preda rondarima i stra"i.

MI&A

I sad me lovi - 'uje& hajku gorom?

(ULA

Oh, bje"i, dragi! - Na! !emo se no!u na mekoj livadi, na zdencu, pred stoborom.

MI&A

Ti 'ekaj na me. - O pono!i do! !u!

(ULA

Da ima& krov i na ognji&tu plamen i kakav le"aj i za jastuk kamen?

MI&A

I ti bi do&la?

366

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 367: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ULA

I ja bih do&la!

MI&A

Pod krov gdje nema par'e kru&ne kore?

(ULA

Kao da idem u kraljevske dvore! (#uje se ja'e i bli"e Markova hajka.)

MI&A

Pa onda do(i, konja odve"imo, i pre neg do(u goni'i i hajka bje"imo, bje"imo! (zaneseno): Kod ku!e 'eka nasmijana majka!

(ULA

Uza te "ivot bit !e san i bajka.

MI&A

Osjajena sva od sun'eva zlata,

(ULA

#ekat !u te ja pokraj ku!nih vrata.

MI&A

Sjest !e& u (er(ef s namotanom svilom.

367

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 368: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ULA

I mati bo"ju hvalit pred kandilom.

MI&A

Na toploj postelji dva meka jastuka,

(ULA

I jedan jorgan od bijelog pamuka.

ZAJEDNO

Tu dva !e srca kucat jednim mahom, dva uzdisaja jednim disat dahom! - - (#uje se Markova hajka jo& bli"e.)

MI&A

Zate! !e nas. - Hitro! (Do(e do vrata i vikne jednom dje'aku mahnuv&i mu rukom): Mali! Do(i! (#OBAN#E rasku&trano, oprezno se pribli"uje.)

%OBAN%E

%ta je?

MI&A

(daje mu novac): Dr"i.

368

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 369: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

%OBAN%E

(sav sjaje): Pleta?

MI&A

Slu&aj - Gazdi Marku ovako da ka"e&: (%ap!e mu u uho pomi'u!i ne'ujno usnicama.) - P o z d r a v l j a t e E r o s a o n o g a s v i j e t a ! ('oban'e kimne glavom da razumije) N a t v o m k o n j u u n e b o s e " u r i . ('oban'e kao gore), S j e d i m u n a k r i l u ! u l a , t v o j a k ! i . ('oban'e kao gore), J a t i r e k o h , a h v a t a j g a t i ! (glasno) Pamti dobro, pazi da ne sla"e&! (Mi!a izleti van, odrije&i konja od prozora, uzja&i, dovede ga pred mlinska vrata, gdje ga *ula o'ekuje i dovikne joj)

MI&A

Amo ruku! (*ula mu da ruku i sko'i k njemu na konja. Mi!a dovikne 'oban'etu, koji ga za'u(eno gleda): Haj, haj!

369

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 370: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(podbode konja i odleti s *ulom na protivnu stranu.) (#OBAN#E se ni ne obrazre na njih, nego klekne na zemlju i udari pletom o plo'u, i ona zvekne jasno): Srebro! (Ponovo je baci na tle i zakrije je hitro rukom) (poga(a) Gospe? (digne ruku i pogleda na novac, klikne): Marko! - Srebro! (U to sa hrpom MOMAKA i #OBANA navali MARKO u mlin, dr"e!i za haljinu oko vrata mlinara SIMU, koji strahovito dre'i jo& s polja. Kad 'oban'e to 'uje pokupi pletu i sakrije se iza vre!a.)

SIMA

Jao meni! - Jao meni!

MARKO

Sad govori!

SIMA

Ne znam, gazda!

MARKO

Ja znam dobro: dva ortaka, dva lupe"a.

SIMA

Nije gazda!

370

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 371: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

(zamahne): Udre li te ova &aka!

SIMA

Ne znam, gazda, otkle pri(e, nit ga dosad ikad vidjeh. Ne znam od kog je koljena, nit mu ikad 'uh imena!

MARKO

A ja ti velim jo& jednom: govori!

SIMA

Kunem ti se, gazda!

MOMCI

Govori! - Govori! (U to doleti DOMA u mlin, veselo, bezbri"no.)

DOMA

(Marku): Ah, ti si ovdje?

MARKO

(&krine zubima): Uh, ba& mi sada dobro do(e!

371

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 372: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

DOMA

(zlurado): Tra"im te posvuda! - Goru si oba&o? (naivno, licemjerno) Jesi l' mo"da Eru na&o?

MARKO

(sarkazmom): Ja ga vidjeh sa &umske 'istine, kako leti bogu na visine, kad je 'uo da ga zovem, stade, na okrajak jedne zvijezde pade. Onle viknu: - Kami&a se ma&i, babu svoju po&teno ispra&i! - (Odgurne je srdito.) (Okrene se Simi i prodrma ga za ramena): A ti? - A ti? Smrvit !u te, pasja vjero, ne re'e& li: gdje je Ero!

SIMA

Ne znam, gazda!

MARKO

Ve"ite ga, i u vre!u s njim. Pa u vodu - i zakrente mlin!

372

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 373: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MOMCI

(grabe Simu i vuku ga): Pod ka&ike, na ka&ike, pod ka&ike! - Hajd!

SIMA

(o'ajan vi'e): Ja ne znam, bogami, ne znam!

%OBAN%E

(pomoli se plaho iza vre!a) Al' ja znam! (Svi se za'ude i zakliknu raznim glasovima za'u(enja.)

DOMA I MOMCI

Ah! - %ta zna&! - Govori!

MARKO

(uhvati 'oban'e za ruku): Dobit !e& dva gro&a. - Govori!

%OBAN%E

%ta je vi&e: dva gro&a il pleta?

MARKO

Bogme pleta!

373

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 374: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MOMCI

Pleta! -

DOMA

Pleta!

%OBAN%E

Pleta? (Popostane malko, a onda kao da govori napamet): Pozdravlja te Ero sa onoga svijeta. (svi se zagledaju u 'udu) Na tvom konju u nebo se "uri. (op!i pokret) Sjedi mu na krilu !ula, tvoja k!i. (svi se zgranu) Ja ti rekoh, a hvataj ga ti! (re'e 'oban'e hitro zadnji stih i pobjegne van. Op!a konsternacija. Marko sjedne - te&ka pauza. Nitko se ne mi'e. Svi 'ekaju da Marko progovori prvi.)

MARKO

(rezignirano i bolno): %ta da 'ovjek radi? - Da grdi? Da kune i da se srdi?

374

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 375: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(srdito prema Simi) Da odvr!e &to ludost zavr!e? (ustaje srdito) Il da &ibom po vazduhu frcne pa vas dobro po le(ima kvrcne, (u bjesnilu) i ospe vam modricama meso, ne bi l' iz vas sotonu istresô! (opet sjedne - mirnije) %ta da 'ovjek radi? - Neka !uti, prigne &iju, u !o&ak se skutri, pa i rad tog dobrog boga hvali (ustane) Vra"ji huncut, kako mi podvali!

(naglom odlukom momcima)

Kupite se ku!i, nek vas nosi (avo - Hajd! (Domi) A tebi !u ja da potresem kosti! (Doma i momci pokunjeno i brzo odu.) (Simi koji se je pribrao) Sima, brate, ne zamjeri - oprosti! (odlazi, s vratiju, velikodu&no)

375

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 376: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

Ako si na kvaru, Marko !e da plati... (ode).

SIMA

(opipavaju!i bolno svoja rebra, "ovijalno odvrati): Ni&ta, ni&ta - gazda Marko: "Sve !e narod da pozlati!" (otvori veselo "ljebove, i mlin zapo'ne bu'no da radi). (Zastor brzo pada.)

K o n a c d r u g o g a ' i n a

376

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 377: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

TRE&I %IN N a d e r n e k u

Dernek. Vidi se jedan dio &iroke podvornice ispod sela. Ostalo se zami&lja u kulisama. S lijeva poredani stolovi i tezge. Na nekojima se prodaje poznata derne'ka roba: drvene svirale, frule, kami&i, lule, lonci, kotli, brzdari, marame, vitice, prsten'i!i, ogledalca, 'e&lji, sapuni, nize staklenog biserja itd. Na drugima se nalazi vo!e: jabuke, dunje, &ipci, gro"(e, grontulje oraha, pletenice suhih smokava itd. S desna se prodaje vino i pe'enka s ra"nja, u&tipci, privrta, poga'a itd. U sredini velika lipa. Sprijeda veliki prostor. Prva nedjelja listopada (Ro"arica), popodne. Vedro sunce. Pozornica je krcata svijeta: SELJAKA, SELJAKINJA, DJE#URLIJE. Svi u sve'anom blagdanskom odijelu. Sve se to mije&a, bu'i, smije u veselom raspolo"enju. #uju se diple i svirale. Kad se zastor digne: vika, galama i uzvikivanje VO$ARICA i TRGOVACA.

1. TRGOVAC

(dr"i u ruci niz bisera): )ene, (erdan, marame, &udari!

2. TRGOVAC

(u jednoj ruci lonac, u drugoj zdjela): Kotli, lonci, zdjele i brzdari!

1. VO&ARICA

Suhe smokve, bajami i grontulje!

2. VO&ARICA

%ipci, dunje, evo, slatke zobulje!

3. TRGOVAC

Suha mesa, pr&uta, slanine!

377

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 378: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

4. TRGOVAC

Hrva&tine, masta, mare&tine!

3. VO&ARICA

Slatkog gro"(a, fri&ka kru&ka batva'a!

4. VO&ARICA

Vru!a pita, u&tipci i poga'a!

ZAJEDNO

Ajd, kupuj, dok ga ima, narode! (Derne'ka buka prelazi u pjesmu, koju svi razigrano prihva!aju).

NAROD

Skitao se budalina Tale na derneku! Skitao se omamljene glave na derneku! Vino mu je razigralo krvcu na derneku! Budalastu uzavrilo pamet na derneku! I on ska'e ko mahnito "drijebe na derneku! Da ugrabi iz kola djevojku na derneku! Digo&e se momci i junaci na derneku! Ma&i&e se kami&a i lula na derneku! Razbi&e ih budalini Tali na derneku! Razbi&e ih na tikvi i glavi na derneku!

(Dok se narod malo prorje(uje, pojavi se MARKO, za njim DOMA. Oboje odjeveno u sve'ano odijelo: on sa ja'ermom i tokama, pa&nja'om sa kuburama, pe&kirom oko glave, kapom sa kitom, vezenim na&iva'ima i krupnim 'ibukom, ona u bijeloj bo&'i, s kapom posutom cvancikama; cvancike

378

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 379: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

su joj i na prsima. Ko&ulja, sadak, na&iva'i sve vezeno i ki!eno. Marko je zagri"ljiv i ljut, a Doma upla&ena i razdra"ena u isti mah. Opanke su im pra&ne, a lica oznojena. Oboje sjedaju pod lipu.)

MARKO

Oba mi se slomi&e koljena, gnjati te&ki, le(a mi zdrobljena.

DOMA

(ujedljivo): Godine su, bogami, pokora. Sto koraka sru&i&e matora!

MARKO

Lako tebi dok je tu(ih kola!

DOMA

I za tebe je bilo mjesta!

MARKO

(ironi'no): Kraj !ukova - mjesta ba& za sokola!

DOMA

Moja svojta: svekar i nevjesta!

MARKO

%ta su oni meni? - Ni ovliko? (Noktom o zub)

379

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 380: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

Otac, sestra tvog prvog 'ovjeka, konju mazga - ili nikomu niko! Ja radije pje&a'im dovijeka!

3. TRGOVAC

(uzvikuje svoju robu): Suha mesa, pr&uta, slanine!

4. TRGOVAC

Hrva&tine, masta, mare&tine!

DOMA

(uzdahom): Ja bih rado 'a&u masta?

MARKO

(ljut): Bogme i ja. - Da je gasta!

DOMA

Valjda ima& u pa&njaci kesu?

MARKO

(ironi'an): Imam.

DOMA

Onda?

380

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 381: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Ehe! Ali gaste gdje su? Tvoj Matija razbaca se s njima po nebeskim svetim dernecima, pije vino iz gospodnjih kaca, 'erek 'upa rajskih jaganjaca, sa svecima zlatan duvan fr'e, s an(elima slatku kavu sr'e! Je l' Matiji zlo na onom svijetu, Je l' Matiji zlo na onom svijetu?

1. VO&ARICA

Evo kru&ke da zagrize& u nju!

2. VO&ARICA

Haj, za grudi mirisavu dunju!

DOMA

Ja bih rado kakvu kru&ku?

MARKO

Nema slatkih za tu nju&ku. (ironi'no) Matiju vikni, jer su njegovi kru&aka rajskih prepuni d"epovi!

DOMA

(digne se srdita i vrpolji se pred Markom): Ne do(oh ne dernek da gladnim i "ednim, ne do(oh na dernek pod lipom da sjedim, ne do(oh na dernek

381

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 382: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

pra&inu da sr'em, za matorim mu"em da kasam i tr'em. Ve! do(oh na dernek da radost radujem, da igram u kolu, da mladost mladujem! (Ode hitro i prkosno desno.)

MARKO (ho!e za njom):

Stani, babo! - Ne prkosi! Stani, kud te (avo nosi? Jao tebi, ako te uhvatim, ne mrtvo !u da te ispremlatim! (u to se pojavi s lijeva mlinar SIMA, koji zaustavi Marka, potegnuv ga za rukav.)

SIMA (zasopljen, iznemogao):

Gazda Marko! - Po'ekaj!

MARKO (zaustavi se radoznao):

Sima, ti si? - Daj govori!

SIMA

Znam sve.

MARKO

Govori!

SIMA (poka"e na sto):

Sjedimo tu. Iznemogoh. Lutao sam mnogo.

382

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 383: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Vidje l' nju?

SIMA

I nju i njega. Selo iza tre!ega brijega. Golemo gazdinstvo, gazda, livada, 'okot i brazda, uli&ta, staje, hambari, 'opori, stada, 'uvari. Mene prepozna&e odma i upita&e kako je doma.

MARKO

A ona?

SIMA

Proklinju! va&e inate, ona je pitala za te.

MARKO

%ta on?

SIMA

On re'e: "Bog i vjera, ne idem kad me se tjera!"

MARKO (plane):

A moje pare? - A moj konj?

SIMA

Ako ga ho!e& - mora& po nj!

383

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 384: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Zar tako? - Dakle da hitam, da molim, prosim i pitam? Jo& valjda da poljubim ruku lupe"u i hajduku?

SIMA

Do! !e na dernek i oni, zlato sve na njima zvoni, na konju pusat svjetluca, zlatna i srebrna puca. K!erku ti ima i dukate, mo"e&, gazda, odmah i u svate!

MARKO

Po(i, pa ih po derneku tra"i. Ako ih na(e&, do(i - pa mi ka"i! A ja po(oh sada kojekuda da pogledam gdje je "ena luda, da ne pravi po sajmu belaja, da se sa mnom ne &prdava raja.

SIMA

Letim, letim, taban mi je krilo!

MARKO (okre!e Simu):

Idi, tr'i, za hator ti bilo! (Marko odlazi desno, a Sima lijevo. Obojica se pri izlazu naglo okrenu i viknu):

MARKO

Sima! Haj, idi, tr'i, leti, hej!

384

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 385: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA

Marko! - Ve! idem, tr'im, letim, hej! (nestanu). (Narod se opet sakuplja i galama derneka poraste u poklicima trgovaca i vo!arica.)

1. TRGOVAC

)ene, (erdan, marame, &udari!

2. TRGOVAC

Kotli, lonci, zdjele i brzdari!

1. VO&ARICA

Suhe smokve, bajami i grontulje!

2. VO&ARICA

%ipci, dunje, evo, slatke zobulje!

8. TRGOVAC

Suha mesa, pr&uta, slanine!

4. TRGOVAC

Hrva&tine, masta, mare&tine!

3. VO&ARICA

Slatkog gro"(a, fri&ka kru&ka batva'a!

385

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 386: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

4. VO&ARICA

Vru!a pita, u&tipci i poga'a!

ZAJEDNO

Ajd kupuj, dok ga ima, narode! (U to se za'uje iza kulisa pjesma Mi!ina, koji se pribli"ava, dok se na dnu lijevo ne pojave na konjima: MI$A i *ULA. Sve'ano odjeveni, on u ja'ermi, tokama, pi&toljima i hand"arom za pasom, ona sa (erdanom i maramom. Uz njih DVA MOMKA &to podr"avaju konje.)

MI&A (uja&i pjevaju!i):

%to su mome, Ero, za kradenje! - Oj!

NAROD

(udivljeno gleda mladi par i pozdravlja ih): De, pogledaj, divno l' ja&e! Iz krajine nije na&e! Zdravo tebi, nevjesti uza te, pusat srebren uzde su mu zlatne! Gledaj toke, talir, &kudu, pletu, sunce zvijezdu provodi po svijetu! Zdravo bio! - Zdravo bio! Bog te "ivi neznana delijo! (Mi!a sja&e s konja i preda ga momku, onda pri(e *uli i pomogne joj sja&iti.)

MI&A

!ula! - Ruku!

(*ula primi Mi!u oko vrata, a on nju oko pasa i skine je s konja. Dok momci odvode konje, Mi!a i *ula prilaze polagano naprijed. Trgovci ih pozivaju da ne&to pazare.)

386

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 387: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

3. TRGOVAC

Sjedni k meni mom'e iz daleka, tu na ra"nju mlado kezme 'eka!

2. TRGOVAC

Ho!e& kami&, uz njeg novu lulu, skladne diple, tanku, sitnu frulu!

4. TRGOVAC

Do(i amo, imam dobra vina, malvazija, slatka mare&tina!

1. TRGOVAC

Amo gledaj, biser - niza divna, burma zlatna, mala srebrn-grivna!

MI&A

(je doveo *ulu do jedne tezge, ona ne pokazuje nikakvog zanimanja za te stvari, kao da su joj misli drugamo upravljene): Da ti ne&to kupim - do(i.

(ULA (ne!ka se):

Ne, ne!

MI&A (uporniji):

Ovaj prsten - zrnje od jantara?

(ULA

Nemoj!

387

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 388: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

Evo marame svilene?

(ULA

Imam svega - ba& grjehota para.

MI&A

Ne veseli tebe slava ova?

(ULA (tu"no):

Bez bo"jega blagoslova? (blago predbacivaju!i) Ti zna&, Mi!a, dok sam dijete bila ro(enu sam majku izgubila. Ne imadoh ni brata ni seke da se malo razigram i smijem, da proska'em od &ume do rijeke, da se gonim, takmi'im i bijem. Samo osta !ako mrk i ljutit, miluje me - al hrapavim dlanom, meko &aptat ne zna ni poljubit, ne zna blago budit zorom ranom. Ipak, Mi!a, njegovo sam dijete, poslije tebe njeg najja'e volim. Te&ko mi je &to ne drugujete, volite se, Mi!a - ja vas molim! (*ula se tiho zagrcne, a Mi!a je nje"no odvodi u dno pozornice. Uto nahrupe s desna na scenu MARKO i DOMA, koja jo& iz daljine ustra&eno kri'i.)

DOMA

Jao meni, joj!

388

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 389: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

NAROD (pritr'i):

%ta je "eni toj?

MARKO

(vu'e Domu za ruku i gurne je na sredinu pozornice): Stani tamo i vi&e ne regni!

NAROD (povla(uje):

Stegni, stari, stegni!

DOMA (buni se srdita):

Ja se ne dam, ne!

MARKO

(izvadi kami& iz pa&nja'e i prijeti joj): Al dat !e& se sunce moje "arko, il se ja ne zvao vi&e Marko - -

DOMA (nasrnula na nj):

Idi s puta il !u noktima!

NAROD

Al je baba ljuta! Ko ma'ka bi starog ogrebala, u kolu bi mlada zaigrala! (narod pjeva rugalicu, dok se Doma i Marko prepiru) Nu jezika, ludog babljeg zvrka, &to se mota kô na sajmu strka,

389

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 390: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

i posr!e poput pjanog svata, &kripi poput zar(alih vrata. Parip'e &to mahnita na gumnu, ili kokot na crkvenom turnju, mlinski "rvanj, drmusanje trusa, rasklimano kolo ispod brusa.

MARKO

Zaludu joj zubi i "alac, Ve'eras !e pod klju' i katanac!

NAROD

Haj, haj! Udri babu, daj! (buka, galama, kroz koju se provu'e SIMA.)

SIMA (Marku):

Pusti babu, neka sik!e samo, i radije gledaj tamo! (pokazuje na *ulu i Mi!u koji se pojave na dnu pozornice.)

(ULA (poleti prema ocu):

$ako, dragi !ako!

MARKO (ustukne, ironi'an):

A, gle, !ula? Od mrtvih uskrsnula?

DOMA (vikne):

A taj lupe" s onoga svijeta sa&o!

390

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 391: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO (prema Mi!i):

Jesam li te, dragi, ipak na&o?

NAROD

%ta je sad ovo? - Po srijedi je kra(a?

MI&A (hitro pristupi):

U familiji samo mala sva(a!

MARKO (Mi!i odre&ito):

A gdje su moji taliri i &kude?

MI&A (lukavom porugom):

Iz d"epa u d"ep oni svijetom blude!

MARKO ("estoko):

A parip moj, &to s njime ti pobje"e?

MI&A (&alom):

Uz jasle, gazda, gdje se parip ve"e!

MARKO (zajedljivo):

Moja k!i me mo"da po"eljela?

MI&A (uvjeravaju!i):

I na tvom konju bogme doletjela!

391

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 392: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Al, valaj !e bez njeg kasat ku!i!

MI&A (zanosno):

To mladost mo"e pje&ke - pjevaju!i!

NAROD (u smijehu):

Ta mu valja! - Ba& je dobra! Gdje je mudrost ovoliku pobra!!

DOMA i MARKO

Eh, sretan put vam "elim!

MI&A

I ja vama isto velim!

NAROD

Stari re"i, baba sik!e, bit !e smutnje, kavge bit !e!

MI&A

(uhvati *ulu za ruku): Na& put je dalek! - Do(i!

(ULA (oklijeva i gleda na oca):

$a!a! - $ako! (Marko grize kami& i svladava se, ne govore!i ni&ta.)

392

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 393: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA (Marku):

%ta !uti& tako?

DOMA

Izgubio je glas.

MI&A (povla'i *ulu dalje):

Makni se! Hajd!

(ULA (zdvojno):

#ekaj samo 'as! (otrgne se i pristupi ocu) Bolno mi srce kô ptica ranjena, jedna ga mora priti&te kamena, Dragi, kô dragi, voli i miluje, ne pita od 'eg srce mi boluje. A on ni ne zna &ta je tu"na "ena, koja nikog od svog roda nema. Nema majke, da je 'e&lja, redi, nema oca da mu u krilu sjedi, ni junaka brata, a ni seke, nema neve, njene ruke meke. Ljudi, moje srce zapitajte, kako mu je bez oca i majke!

DOMA i MARKO

Mani, bome, da si roda htjela ne bi od njeg tako bje"at smjela, odrekla se o'inskoga krova bez obreda i bez blagoslova.

SIMA

Bilo tako sada a i prije, te&ko samo ljubavi kad nije.

393

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 394: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

NAROD

Nema majke da je 'e&lja redi - itd.

MI&A

(kad vidi da se Marko ne obazire na *ulu, primi je za ruku i odvu'e lijevo): Ne!u da se dalje ponizuje& ovdje. Ko nas vidjet ho!e neka k nama do(e!

MARKO (zaustavlja ih):

Stani malo! - Ne nasr!i tako! Govorit !emo ljudski i polako. Ja imam da te pitam za koje&ta.

MI&A

Pa pitaj, gazda.

MARKO

Jezika si vje&ta! Al meni ne!e& izma! mu&avedom. Slu&aj dobro i odgovaraj redom. Najprije ko si? - I odakle? - %ta si? O tebi jedni vele glasi da ne&to ima&, da si roda dobra, a drugi ka"u: kopile si neko, jedna te "ena pokraj crkve pobra! Govore tre!i da si ne&to steko 'arolijama, i vragolijama, (prekri"i se) Bog budi s nama! A najzad 'uh za "enama se tiska&, i omami& ih, dok im pare spiska&. %ta veli& na to?

(ULA (sko'i "ivo):

To je la"!

394

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 395: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Polako, k!eri. - Ti premalo zna&.

NAROD

Govori! - #ujmo, ko si? I otkuda te sre!a nosi? Koje su te "elje s tvog ognji&ta makle?

MI&A

Pa hajd, 'ujte dakle! - - - Mene moja majka svjetovala i ovako 'esto preklinjala: Ti djevojku za ruku ne moli, dok ne vidi& da l' te zbilja voli. Ne ka"i joj od koga si doma. ve! koliko si prosjak i siroma! Prika"i se kô skitnica sinja, 'ankoliz, dopuz, 'uvar tu(ih svinja, bez le"aja, bez krova, bez &ubare, bez kese. tvoj zalogaj je, &to se s tu(eg stola skupi i na tle strese. Samo ljubav kao pono! slijepa duboka je i trajna i lijepa, koga ona za sebe odabra taj je junak sa dva srca hrabra, on je za nju "ivot, svijet i slava, slijepa ljubav: to je ljubav prava! Ravnim drumom za to k njoj ne pri(i, nit imenom pred nju ne izi(i, maci! budi il utvara kleta, il kô - Ero sa onoga svijeta!

NAROD

Lukav je! - Zgodan! Lijep! - Blagorodan! - Ero! - Ero - Od sokola pero! -

395

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 396: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO

Pa &ta si onda varao i krao?

MI&A

Posudih konja, kog sam natrag dao. A novac evo netaknut do gro&a! (vra!a Marku 'arapu s novcima).

SIMA

Po&tenjak, ljudi, me(u nas je do&â!

MI&A

(gleda na Domu ironi'no): Da slu'ajno na Matiju nabasah, po nebu koji po kr'mama kasa, i da je do&ô do njegovih ruku, ej, bogme, vrag bi tvoju spiskô muku!

DOMA

(posramljena, pomirljivo): Ja sam zato pare dala jer sam znala da je &ala!

NAROD (u smijehu):

Ti si za to pare dala jer si znala da je &ala!

396

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 397: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MARKO (udobrovoljen):

E. pa do(te malo amo, da pijemo i razgovaramo!

MI&A

Daleko je selo na&e.

MARKO

Samo jednu il' dvije 'a&e,

MI&A

Vratismo ti konja tvoga!

(ULA (ubla"uje):

Al imamo jo& jednoga.

MARKO

Ja sam vas odavno 'ekô.

MI&A

Znam, mlinar mi je ve! to rekô.

(ULA

Ja sam te tako vidjeti "eljela!

MARKO

)elja te nije daleko dovela!

397

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 398: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

MI&A

Da ti je dovedem 'esto sam nakanio, al pristup si mi ti zabranio.

MARKO

A ja da do(em po te, ti si 'ekô?

MI&A (blago, zlobno):

E, pa evo... i do'ekô!

SVI (zajedno)

... i do'eko!

MARKO

(pribli"i se k stolu i vikne): Mom'e, crnog, deset vr'a! Pola janjca! - #erek pr'a!

NAROD

Nosi vina, nosi jela, nek se slavi nasred sela!

SIMA

U nedjelju svirka, kolo, hatovi, i marame, ma'kule, pa svatovi!

MARKO (Simi):

Svaka svadba starog svata ima

398

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 399: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

SIMA (prekine ga):

Taj !e biti?

NAROD (upane):

Mlinar Sima! (dijele se vr'evi s vinom).

MARKO (di"e vr'):

U va&e zdravlje!

MI&A

A i u tvoje!

DOMA

Pa bilo sretno i od strane moje!

SIMA

Neka bog vas "ivi!

NAROD (di"e vr'eve):

Neka bog vas "ivi! (ispijaju).

MARKO

(daje *uli 'arapu s parama): Dr"i, tek je te"i (erdan tvoj.

399

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 400: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(ULA

$ako, ti si nanu prikratio?

MARKO

Ah &ta! Ona to posla Matiji svom -

DOMA (*uli):

A on mi to natrag za tebe vratio.

MARKO

Triest dukata.

DOMA

Sto &kuda.

MI&A (upane tobo" va"no):

I dvjesta pleta!

SIMA

A sad povedi Ero - sa "ovoga" svijeta!

MI&A

(povede pjesmu, koju kasnije svi prihva!aju): (Domi) %to je sjajno, Ero, "uto zlato! (Marku) %to su konji, Ero, za ja&enje!

400

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 401: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Ero s onoga svijeta

(*uli) %to su mome, Ero, za kradenje!

SVI (Mi!i):

%to je Ero momak za ljubljenje! (Pjesma prelazi u kolo, koje naraste do zavr&nog "ivog i sna"nog plesa.)

SVI

(pjevaju i ple&u u kolu): - %to na nebu sja visoko: mjesec je il' sivi sokô? U krilo mu zvijezda pada: zvijezda je il' moma mlada? - %to na nebu sja visoko, nije mjesec nego sokô! %to u krilu zvijezda pada, zvijezda to je moma mlada! - Sa(i s njome moj sokole, sa(i s njom na ravno dole, pokraj bistre izvor vode kraj kog vile kolo vode, d"bun i trava gdje miri&e, slavuj ptica gdje bigli&e, pa je grli, pa je voli dok se sunce ne pomoli. Skokni, daj! Skokni, dragi, u kolu, haj! draga, Skokni, dragi, daj! draga, Veselo, haj! -

K o n a c o p e r e

401

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 402: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

RJE%NIK

aba"ur (franc. abat jour) - sjenilo na svjetiljci abbé (franc.) - sve!enik, opat A bientôt, cher capitaine! (franc.) - Do vi(enja, dragi kapetane! adieu (franc.) - zbogom adieu sans adieu (franc.) - zbogom bez zbogom Adieu, cher colon - cher général (franc.) - zbogom, dragi pukov... dragi generale adio (tal.) - zbogom ad litteram (lat.) - doslovno aferim (tur.) - usklik odobravanja: tako je! Akejci - Ahejci, starogr'ko pleme sa sjevera Peloponeza; kod Homera 'esto naziv za sve Grke akov (tur.) - stara mjera za "ito; posuda ili vre!a dimenzija te mjere Akteon - u starogr'koj mitologiji Kadmov unuk, lijep i mlad lovac; bo"ica Artemida (Dijana) ga je za kaznu, &to ju je kri&om promatrao pri kupanju pretvorila u jelena, a onda su ga rastrgali njegovi vlastiti psi a la Alessandro Tassoni (franc.) - na na'in Alessandra Tassonija, talijanskog pjesnika (1565-1635) Aleardi, Aleardo (1812-1878) - pravo ime Gaetano, talijanski knji"evnik, prista&a pokreta za ujedinjenje Italije, u pjesmama veli'a ljepotu i povijest svoje zemlje; uzor mu je Byron allemande (franc.) - vrsta plesa, vjerojatno njema'kog porijekla allez (franc.) - hajdete allons (franc.) - hajdemo Allons aux Enfers (franc.) - Idemo u pakao allora (tal.) - onda, dakle ambrasirati se (franc.) - zagrliti se amice (lat.) - prijatelju amizantan (franc.) - zabavan amor amori - lupus (lat.), ljubav je ljubavi - vuk (parafraza uzre'ice homo homini lupus,'ovjek je 'ovjeku vuk) amoret (tal.) - malen kip koji prikazuje boga ljubavi Amora

Androklo - u starorimskoj mitologiji, odbjegli rob koji je sreo lava i izvukao mu trn iz ≊ kad je bio uhva!en, osu(en je na borbu s tim lavom, ali lav nije htio napasti svoga dobro'initelja Angelico, fra (1387-1455) - zvan Beato Angelico, zapravo Guido di Pietro, talijanski slikar sakralnih tema, njegovi su likovi an(ela idealizirane ljepote Angelus (lat.) - molitva uz jutarnja ili ve'ernja zvona ("An(eo gospodnji navijestio Mariji...") angir (tur.) - "drijebac, pastuh apaniran (tal.) - zamu!en, zamagljen, blijed apa) (franc.) - propalica, pripadnik gradskog olo&a apersi (franc.) - primjedba, opaska Appolinaris - vrsta mineralne vode à propos (franc.) - u pogledu, &to se ti'e, u vezi toga arest (tal.) - zatvor aretirati (franc.) - uhititi Argus - div iz gr'ke mitologije koji je imao 100 o'iju po cijelom tijelu; prenes: 'ovjek koji sve vidi arhimandrit (gr'.) - nadstojnik pravoslavnog manastira, najvi&i redovni'ki 'in do vladike Ariosto, Ludovico (1474-1533) - talijanski pjesnik renesanse, glavno djelo ep Mahniti Orlando. arkibuza (franc.) - stara pu&ka s dugom cijevi, kremenja'a arslan (tur.) - lav Aspazija - lijepa, izobra"ena i nadarena Mile!anka iz 5. st. pr. Kr., naselila se u Ateni i okupila oko sebe najuglednije ljude, me(u kojima Perikla i Sokrata, udala se za Perikla, pripisivali su joj znatan politi'ki utjecaj, bila je optu"ena za bezbo&tvo i svodiljstvo, oslobo(ena krivnje Periklovom intervencijom, nakon Periklove smrti udala se za atenskog dr"avnika Lizikla aspik (franc.) - mesna ili riblja hladetina Asseyez-vous (franc.) - sjednite a)ik (tur.) - udvaranje, ljubav

402

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 403: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

a)ikovati (tur.) - udvarati; voditi ljubav ataka (franc.) - navala, nasrtaj, napad ata)iran (franc.) - povezan, pridijeljen, dodijeljen atavizam (lat.) - naslije(e od predaka A toute a l' heure (franc.) - Sve u svoje vrijeme Attendez! (franc.) - #ekajte! Attention! (franc.) - Pozor! auditor (lat.) - vojni sudac Au revoir, ma petite! (franc.) - Do vi(enja, mala moja! Au revoir, mon cher fou (Franc.) - Do vi(enja, draga moja ludo Au revoir, mon enfant! (franc.) - do vi(enja, moje dijete avantira (franc.) - avantura, pustolovina Baal - feni'ki, filistejski, karta&ki bog pokrovitelj plodonosnih sila prirode; prinosile su mu se ljudske "rtve; spominje ga Biblija; la"ni bog babajko (tur.) - babo (otac) od milja Ba$an Tereza (ma(. Batthyány) - ro(. Illésházy, supruga Adama Ba!ana Ba$an, grof Adam Venceslav (ma(. Batthyány, 1722-1787) - glinski pukovinik, prisjednik banskoga stola, banski namjesnik 1753-1756, kada napu&ta polo"aj zbog ostavke bana Karla Batthyánya, svog strica; suprug Terezije Illésházy; pokrenuo trgovinu "itom u Hrvatskoj 1751. godine (uglavnom s Italijom); 1757. napustio Hrvatsku Ba$an, grof Karlo (ma(. Batthyány, 1698-1772) - hrvatski ban 1743-56, sin bana Adama Batthyánya; istakao se u ratu s Turcima pod vodstvom Eugena Savojskoga 1716-18; okolnosti njegove ostavke 1756. nisu sasvim jasne, nakon 'ega napu&ta Hrvatsku i obavlja niz du"nosti pri be'kom dvoru badavad"iti (tur.) - ljen'ariti, dangubiti; "ivjeti mukta&ki bagav (tur.) - &epav, hrom Bahantica - bakhantica, pratilica boga vina Bahka (Dioniza), raspojasana "ena baja - bubica, kukac bakra (tur.) - kotao balaustra (tal.) - balustrada, ograda stubi&ta ili balkona

balista (gr'.) - starorimska ratna sprava za bombardiranje kamenjem banak (tal.) - klupa bandijera (tal.) - zastava basamak (tur.) - stuba; pre'ka na ljestvama basta (tal.) - dosta bastard (tal.) - kri"anac, mje&anac; izvanbra'no dijete, kopile batisten (franc.) - od batista, vrste finog platna batva#a - vrsta krupne kru&ke bedeker (njem.) - knji"ica s opisom nekoga kraja ili grada i s naznakom njegovih znamenitosti, slu"i kao vodi' na putovanjima (prema imenu njem. nakladnika Baedekera) Bedekovi$, Antun (?-1758) - bilje"nik Sudbenog stola bene, amice (lat.) - dobro, prijatelju beneficija (lat.) - mn. od beneficij: povlastica, prednost, olak&ica bien (franc.) - dobro bien, chère baronne? (franc.) - dobro, draga barunice? biglisati - pjevati (poput slavulja) billet-doux (franc.) - ljubavno pismo birmanski (njem.) - zavrbovan, prisilno mobiliziran bona fide (lat.) - u dobroj vjeri, dobronamjerno Bon jour, cher chevalier! (franc.) - Dobar dan, dragi vite"e! bonne chance (franc.) - dobra prilika Bon soir (franc.) - Dobra ve'er Bon soir, cher diable (franc.) - Dobra ve'er, dragi (avole Bon viaggio! Vento in puppa! (tal.) - Sretan put! Vjetar u krmu! bordo (franc.) - vrsta vina iz okolice francuskog grada Bordeauxa borniran (franc.) - umno ograni'en, du&evno sku'en bo)#a (tur.) - rubac na glavi udane seljanke; omot, sve"anj bo)#aluk (tur.) - dar kojim se daruju uzajamno mladenci na vjen'anju (umotan u bo&'u) boudoir (franc.) - v. budoar brzdar - ko"na kesa u kojoj se nosi hrana budoar (franc.) - mali, elegantno ukra&eni

403

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 404: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

"enski salon u stanu bukara (tal.) - pehar, vr' burma (tur.) - prsten bur) (njem.) - momak, 'asni'ki sluga, posilni bur)ikozan (njem.) - studentski "ustar, neusiljen; neugla(en, neotesan (prema njem. studentskom dru&tvu "Burschenschaft" cachet (franc.) - 'ahura od oblatne s ljekovitim pra&kom caklo - staklo Camagnola (1380-1432) - talijanski kondotijer, pravo ime Francesco Bussoni, ratovao u slu"bi milanskoga kneza Filippa Marija Viscontija i postao grof od Castelnuova i kne"evski zet, pre&ao u mleta'ku slu"bu i protiv Viscontija borio se u bitki kod Maclodija, optu"en je kao odmetnik i smaknut. Car c'est tout un art que de savoir charmer les hommes (franc.) - Jer sve je to vje&tina poznavanja &armiranja mu&karaca carnasciale (tal.) - poklade, karneval causeur (franc.) - kozer, 'ovjek koji ugodno pri'a, vje&t zabavlja' ce conte d' antan (franc.) - tu bajku iz davnina Ceres - prvi otkriveni planetoid (1801.) c'est bien (franc.) - pa dobro C'est la plus grande désillusion de ma vie! (franc.) - To je najve!e razo'arenje u mom "ivotu C'est ma derniere liaison (franc.) - To je moja posljednja veza C'est magnifique! (franc.) - to je veli'anstveno! C'est presque ridicule! Un officier des hussards aux allures d'une pucelle! (franc.) - To je gotovo smije&no! Husarski 'asnik pod nogama jedne djevice c'est très discret (franc.) - to je previ&e diskretno C'est une infamie! (franc.) - To je gadost! C'est un otage, Madame la baronne! (franc.) - To je talac, gospo(o barunice! chaiselongue (franc.) - &ezlong, pojastu'ena po'ivaljka s osloncem za glavu charmante! (franc.) - &armantno! charmante petite (franc.) - &armantna

malena Che parole! (tal.) - Kakvih li rije'i! cher ami (franc.) - dragi prijatelju cher capitaine (franc.) - dragi kapetane cher chevalier (franc.) - dragi vite"e cher colonel (franc.) - dragi pukovni'e chère baronne (franc.) - draga barunice Chère Grâce (franc.) - draga Gracijo chère petite (franc.) - draga djevoj'ice chères amis (franc.) - dragi prijatelji chevalier (franc.) - vitez; kavalir ciharmonika (njem.) - harmonika na rastezanje clavecin (franc.) - klavesen, stariji tip klavira coiffeur (franc.) - vlasuljar, frizer coiffiranje (franc.) - ure(ivanje frizure ili vlasulje collier (franc.) - ogrlica comme il faut (franc.) - kako treba, kako dolikuje comtesse (franc.) - grofica conditio sine qua non (lat.) - uvjet bez kojega se ne mo"e ne&to u'initi corpora delicti (lat.) - predmeti koji dokazuju zlo'in, dokazi coupé (franc.) - zatvorena ko'ija s jednim sjedalom crimen amoris (lat.) - ljubavni prijestup, nevjera u ljubavi crimen laese majestatis (lat.) - uvreda veli'anstva Croatia rediviva (lat.) - o"ivjela hrvatska cvancika (njem. zwanzig - dvadeset) - novac od dvadeset krajcara #ak)ire (tur.) - hla'e #andrljivac (tur.) - svadljivac %egetek, Adam Antun (?-1754), zagreba'ki kanonik, obavljao niz slu"bi, bio kaptolski poslanik u saboru u Po"unu; autor ljetopisa Bolonjska kronika, napisanog za boravka u Bolonji, u kojemu pi&e o aktualnim zbivanjima u Zagrebu #erek (tur.) - 'etvrtina ne'ega, komad ne'ega #ibuk (tur.) - cijev od lule; lula #i#erone (tal.) - turisti'ki vodi' #oja (tur.) - vrsta sukna

404

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 405: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

dancing (engl.) - plesna dvorana, javni plesni lokal; ples delektirati se (lat.) - zabavljati se, nasla(ivati se Demeli (Demelli), Matija (?-1790?) - uspje&ni senjski trgovac solju, te "itom i drvenom gra(om iz unutra&njosti, brodovlasnik; zastupnik Senja u saboru u Po"unu 1790. demoiselle (franc.) - gospo(ica de profundis (lat.) - po'etni stihovi pogrebnog psalma, Iz dubine deputacija (lat.) - poslanstvo, izaslanstvo de quibus (lat.) - od 'ega, odakle dernek (tur.) - sajam, va&ar Deruta - grad u talijanskoj pokrajini Perugia, poznat po slikanoj i pocakljenoj glinenoj robi deus ex machina (lat.) - - bog iz stroja; kada u anti'kom kazali&tu pjesnik nije mogao rije&iti zaplet u drami, spu&tao je na pozornicu lik nekog boga koji bi razmrsio situaciju; neo'ekivana osoba ili doga(aj koji donose izlaz iz neke situacije devinnez (franc.) - pogodite devotan (lat.) - ponizan, pokoran, odan, pobo"an deziluzija (franc.-lat.) - uni&tenje iluzije, razo'arenje dezolatno (lat.) - neutje&no, o'ajno Dijana - starorimska bo"ica lova (gr'. Artemida) diner (franc.) - objed; ve'era; gozba Diogenes - Diogen, starogr'ki filozof koji je, odbaciv&i materijalna dobra, stanovao u ba'vi, suvremenik Aleksandra Velikog disput (tal.) - rasprava, prijepor, diskusija di)peracijun (tal.) - o'aj divan (tur.) - vrsta sofe bez naslona dolibiti - do&uljati se domestik (franc.) - sluga Donati, Lukrecija - "ena Rimljanina Tarkvinija Kolatina koja se ubila kad ju je obe&'astio Seksto Tarkvinije, 'lan kraljevske porodice, &to je bio povod da se oko 510. pr. n. e. u Rimu ukine kraljevstvo; simbol "enske kreposti doza (gr'.) - kutija ili zdjelica za &e!er, slatki&e, duhan i sl. dragée (franc.) - dra"eja, &e!erom prevu'eni

badem ili lje&njak draperija (franc.) - zastor; tkanina namje&tena u velike nabore Dra)kovi$, Josip Kazimir (1716-1732) - general topni&tva; proslavio se u ratu za austrijsko nasljedstvo 1740-48. na tal. i njem. boji&tima, te tijekom sedmogodi&njeg rata 1756-63; bio veliki "upan kri"eva'ke "upanije Dum spiro, spero (lat.) - dok di&em, nadam se durbin (perz.) - dalekozor, dogled duvar (tur.), zid d"ardin (tal.) - vrt, perivoj d"ustan (tur.) - kesa, nov'arka *elat (tal.) - sladoled *emelije (tur.) - natika'e, poku!nice *erdan (tur.) - ogrlica *erdek (tur.) - lo"nica *er*ef (tur.) - okvir u koji se napinje platno za vezenje *ul (tur.) - ru"a *uveglija (tur.) - ljubavnik; zaru'nik eau de Cologne (franc.) - kolonjska voda eccellente (tal.) - izvrsno, sjajno egzaltiran (lat.) - zanesen, bolesno "ivahan, pretjeran ekvilibrij (lat.) - ravnote"a, stabilnost Elle est adorable! (franc.) - Ona je divna! Elle est délicieuse! (franc.) - Ona je ljupka! embonpoint (franc.) - debljina Embrassez-moi! (Franc.) - Zagrlite me! en fin (franc.) - na kraju, napokon, kona'no entreprises (franc.) - pothvati, poduzetni'ki pothvati, spekulacije en vogue (franc.) - na glasu, u modi E perche no? (tal.) - A za&to ne? Erdödy, grof Josip - sin Ljudevita Erdödyja, pje&a'ki kapetan Erdödy, grof Ljudevit Moslava#ki (Ludovik, 1694-1766) - pripadnik ugledne hrvatske velika&ke obitelji ma(arskog porijekla; banski namjesnik, generalfeldmar&al Banske Krajine (1749-1753), veliki "upan po"e&ki e)ofiran (franc.) - uzbu(en, uzrujan, uznemiren

405

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 406: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

Et les chances? (franc.) - A izgledi? Et ne nos inducas in tentationem (lat.) - I ne dovedi nas u napast Et puis, mon cher (franc.) - A onda, dragi moj et surtout (franc.) - a iznad svega evala (tur.) - uzvik odobravanja: izvrsno, bravo; pozdrav: zbogom, dovi(enja evidemment (franc.) - jasno ex abrupto (lat.) - iznenada, preko reda excellentissime (lat.) - najpreuzvi&eniji (titula biskupa) excellentissime domine (lat.) - najpreuzvi&eniji gospodine faible (franc.) - sklonost, naklonost fal)an (njem.) - la"an, patvoren Famme morir d'amore... (tal.) - Daj da umrem od ljubavi, da se ugu&im od ljubavi, da se survam u ponor od ljubavi... famul (lat.) - sluga, pomo!nik felicissima (lat.) - najsretnija Felix Croatia (lat.) - Sretna hrvatska festun (tal.) - ukrasni vijenac od cvije!a i vo!a (isp. girlanda) Ficino, Marsilio (1433-1499) - talijanski humanisti'ki filozof, prevoditelj i tuma' Platonovih djela, utemeljitelj Platonske akademije (v.) fild"an (tur.) - orijentalna &alica bez ru'ke za crnu kavu Filelfo, Francesco (1398-1481) - talijanski pjesnik iz razdoblja humanizma fizilirati (franc.) - ustrijeliti, strijeljati flakon (franc. ) - bo'ica, mala staklenka uglavnom za parfeme folio (lat.) - format knjige u veli'ini poluarka; stara knjiga velikoga formata Fortes adjuvat ipsa Venus! (lat.) - silama pomogla sama Venera foulard (franc.) - meka, tanka svilena tkanina fox-trott (engl.) - "ivahan ples, podrijetlom iz Amerike, okretanje se izvodi na prstima nogu Fragonard, Jean Honore (1732-1806) - francuski slikar i grafi'ar rokokoa, majstor galantnih scena i duhovitih portreta francav - zara"en "francuskom bole&!u", sifilisom françmacon (franc.) - slobodni zidar, mason

frivolan (lat.) - isprazan, ni&tavan; nepristojan, lakomislen gadljar - gajda&, 'ovjek koji svira u gadlje, narodno glazbalo koje se sastoji od mje&ine s nekoliko cijevi Galatea - u starogr'koj mitologiji morska nimfa, k!i Nereja i Doride, zaljubljena u pastira Ahisa odbila je ljubavne ponude diva Polifema galoper - kaloper, vrsta mirisne biljke Ganimed - u gr'. mitologiji lijep dje'ak koji bogovima na Olimpu to'i pi!e gardina (tal.) - zastor na prozorima i posteljama garoful (tal.) - karanfil gasta (tal.) - sitan metalni novac gavan - bogati &krtac gema (lat.) - ukrasni kamen u prstenu ili drugom nakitu s urezanim likom (za razliku od kameje kod koje je lik ispup'en) Genovefa - Genoveva Brabantska, junakinja srednjovjekovne legende, simbol nevine patnice gentleman (engl.) - gospodin, otmjen 'ovjek gicati se - trzati se; mahati nogama kad se le"i ili sjedi gigalje - hodulje, &tule girlanda (tal.) - ukrasni vijenac od cvije!a, li&!a i plodina koji se vje&a na zid (isp. festun) girandola (tal.) - svije!njak sa nekoliko krakova Good night, miss Phoebe, I will go to sleep... (engl.) - Laku no!, gospo(ice Phoebe, i!i !u na spavanje... Gotthard, Sv. - visoki gorski masiv u &vicarskim Alpama Gracieuse, cette petite! (franc.) - Graciozna, ta mala! gratuirati (lat.) - 'estitati gratulacija (lat.) - 'estitka grazie molte (tal.) - puno hvala grivna - ogrlica; vrsta novca grontulja - niz oraha ili lje&njaka na koncu Guimard, Marie-Madeleine (1743-1816) - slavna francuska plesa'ica gvanat (tal.) - rukavica

406

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 407: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

hand"ar (tur.) - orijentalni dvosjekli bode" hara)o (rus.) - dobro Harlekin - &aljivi lik iz talijanske comedije dell'arte, lakrdija& hat (tur.) - konj hator (tur.) - naklonost, ljubav, volja; inat, prkos, sva(a Heine, Heinrich (1797-1856) - njema'ki pjesnik i esejist heruvim (hebr.) - kerubin, an(eo vi&eg reda Hiketaon - sin Laomedonov i brat Prijamov u Homerovoj Ilijadi hrva)tina - doma!e vino, pitko i svijetle boje hrzus (tur.) - lopov, lupe" iguman (gr'.) - starje&ina pravoslavnog manastira ikonostas (gr'.) - u pravoslavnim crkvama ikonama iski!en zid koji dijeli prostor gdje se nalazi oltar od ostalog prostora crkve I know (engl.) - ja znam Illusiones, illusiones, illustrissima domina! (lat.) - Iluzije, iluzije, presvijetla gospo(o! illustrissime (lat.) - presvijetli (feudalna titula visoke gospode) impertinentan (lat.) - drzak, bezobrazan, neuljudan in continuo (lat.) - neprekidno in corpore (lat.) - osobno; u cjelini, skupno in effigie (lat.) - u slici infaman (lat.) - podao, gadan, ne'astan infamija (lat.) - podlost, besramnost, gadost infernalan (lat.) - paklen, paklenski, u"asan inferno (lat.) - pakao in flagranti (lat.) - na djelu in folio (lat.) - format izdanja knjige u veli'ini polovine papirnog arka ingrata progenies (lat.) - nezahvalna mlade" ingrate discipule (lat.) - nezahvalni u'eni'e inkanat (tal.) - dra"ba, javna prodaja in medias res (lat.) - u sredi&te stvari in parentesi (lat.) - u zagradama insolentan (lat.) - bezobrazan, drzak, bahat, pretjeran intranzigentan (lat.) - nepomirljiv, nepopustljiv Irida - u gr'koj mitologiji glasnica bogova irudica - vje&tica, zla "ena; ludica, budalasta

osoba izgled - pogled Jacopone, da Todi (1230-1306) - pravo ime Jacopo de' Benedetti, talijanski pjesnik, pravnik, konvertit, napisao 93 Laude na tal. jeziku, pripisuje mu se latinska tu"aljka Stabat mater ja#erma (tur.) - prsluk, ukra&en gajtanima jagluk (tur.) - maramica, rup'i! jakreb (tur.) - &korpion Jankovi$-Bribirski, Antun pl. (1736-1765) - hrvatski velika&, kraljevski vije"nik, kri"eva'ki pod"upan, prisjednik Banskoga stola jatagan (tur.) - velik, malo zakrivljen no", o&tar na unutarnjoj strani krivine Je m'apelle? (franc.) - Ja se zovem? jekti#av (gr'.) - su&i'av, tuberkulozan Je m'en souviens... Grande réconciliation familiere (franc.) - Sje!am se toga... Veliko obiteljsko pomirenje je vous aime (franc.) - ja vas volim jovijalan (franc.) - vedar, zabavan, veseo jutrenja - crkveni obred, misa u rano jutro juste milieu (franc.) - prava sredina, prava mjera, zlatna sredina kabala (hebr.) - srednjovjekovna "idovska tajna nauka; mistika, tajna nauka uop!e kadifa (tur.) - vrsta platna, bar&un, pli& Kalabrez - stanovnik Calabrije, krajnjeg juga Apeninskog poluotoka kaloper - roga' kalpak (tur.) - kapa od krzna; kaciga kam#iti - tu"iti se, dosa(ivati jadikovanjem kamej (franc.) - kameja, rezani i oblikovani dragi kamen s ispup'enim likom kamilajka (gr'.) - kapa pravoslavnih sve!enika, kamilavka kami) (tur.) - cijev od lule kami"ola (tal.) - ko&ulja kand"ija (tur.) - bi' kanonik (lat.) - vi&i sve!eni'ki 'in kapricirati se (tal./franc.) - biti mu&i'av, hirovit, tvrdoglav; tvrdoglavo ustrajati kapriola (tal.) - skok rukama o tlo, a nogama uvis; prevrtanje u zraku, salto kaprisa (franc.) - hir, inat, "mu&ica"

407

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 408: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

kapucin (lat.) - pripadnik jedne grane franjeva'kog reda (nose sme(i habit s dugom kukuljicom) karafa (tal.) - trbu&asta boca, staklenka karni)a (franc.) - pre'ka iznad prozora za vje&anje zastora, zastornica Kastor - po gr'komu mitu jedan od blizanaca Dioskura (drugi je Poluks ili Polideuk); Kastor i Poluks sinovi su Zeusa i Lede, junaci i polubogovi; simbol bratske ljubavi; poslije smrti postali su zvijezde katriga (tal.) - stolac kezne (tur.) - mlado prase kidisati (tur.) - nasrnuti na koga ili &to kla#arda - "buka kla#ina - mjesto gdje se pali vapno, vapnenica Kleefeld, barun Vjenceslav - austrijski 'asnik, kostajni'ki pukovnik, kasnije zamjenik vrhovnog zapovjednika u vara"dinskom generalatu Klytij - u Homerovoj Ilijadi sin Laomedonov, brat Prijamov koafira (franc.) - kapa, &e&ir; 'e&ljanje, frizura koafirati (franc.) - ure(ivati frizuru ko#et - debela i o&tra dlaka i predmeti od nje komornik (lat.) - sobar komu)ati - lju&titi, 'istiti (kukuruze) kondotijer (tal.) - vo(a najamnih dru"ina, vojske u Italiji 14-16. st. konfekt (tal.) - kola'i!, slatki&, bombon konfiteor (lat.) - "ispovijedam se", pokajni'ka molitva konsola (franc.) - konzola, izbo'eni dio zida; u doba rokokoa mali stol svinutih nogu, u'vr&!en ili prislonjen uza zid konte (tal.) - grof kontesa (tal.) - grofica kontrabanda (tal.) - krijum'arenje konverzirati (lat.) - razgovarati, 'avrljati konvulz (gr'.) - konvulzija, gr'enje mi&i!a kopuniti (tal.) - razmetati se, oholiti se korepetitor (lat.) - u'itelj koji s (acima ponavlja gradivo, poma"e u u'enju kov#a - kop'a Kr#eli$, Adam Baltazar (1715-1778) - zagreba'ki kanonik i ljetopisac, rektor be'kog hrvatskog kolegija (sjemeni&ta), autor djela

Annuae i brojnih povijesnih studija; djelo Annue donosi brojne portrete suvremenika i opis dru&tvenih zbivanja toga vremena krin (gr'.) - ljiljan kro"et (franc.) - prsluk krtol - ko&ara krvarina - naplata za prolivenu krv;od&teta kube (tur.) - kupola kudecati - posrtati Kufstein - grad u Tirolu u Austriji; sna"no vojno upori&te, poznata tvr(ava Geroldseck iz 13. stolje!a kujonirati (franc.) - mu'iti nekoga, podlo s nekim postupati, &ikanirati Kupidon - starorimski bog ljubavi (gr'. Eros, rimski i Amor) Ku)evi$, Fran - blagajnik kraljevinske blagajne i vrhovni auditor Krajine kuzen (franc.) - brati!, ro(ak kvartin (tal.) - 'etvrt litre La belle Thérèse! Quelle chance! (franc.) - Lijepa Tereza! Kakva prigoda! La belle Thérèse, / Toujours amoureuse! (franc.) - Lijepa Tereza, / Uvijek zaljubljena! La Camargo, Marie-Anne (1710-1770) - pravo ime de Cupis, francuska balerina &panjolskog podrijetla La forteresse est bien armée, mais elle sera prise (franc.) - Utvrda je dobro naoru"ana, ali !e biti osvojena lagum (tur.) - podzemni hodnik; potkop, mina Laissons cela (franc.) - pustimo to lajtnant (njem.-franc.) - potporu'nik La liberté pure! (franc.) - #ista sloboda! Lampo - brat Prijamov, sin Laomedonov u Homerovoj Ilijadi Landino, Cristoforo (1424-1498) - talijanski filozof iz razdoblja humanizma, autor dijaloga O plemenitosti du)e La petite inhumaine (franc.), okrutna djevoj'ice! La Pucelle (franc.) - Djevica, poema francuskog pisca, povjesni'ara i filozofa Voltairea (1694-1778) Le chevalier parfait (franc.) - Savr&eni vitez le*io (tal.) - stalak nagnute plo'e, slu"i za 'itanje i pisanje

408

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 409: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

légion étrangere (franc.) - legija stranaca, francuska vojna jedinica sastavljena od stranaca (pustolova); naj'e&!e slu"buje u kolonijama Le premier fort est attaqué! (franc.) - Prva utvrda je napadnuta! liaison (franc.) - veza lisez (franc.) - 'itajte little konte (engl.-tal.) - mali grof lokumtenens (lat.) - vr&itelj du"nosti, zamjenik, namjesnik lorgnette (franc.) - sklopive nao'ale s dr&kom (ne dr"e se stalno na o'ima, nego samo kad zatreba) louisdor (franc.) - louis d'or, francuski dukat od dvadeset zlatnih franaka Lukan, Marko Anej (39-65. n. e.) - starorimski pjesnik, autor historijskog epa o rimskom gra(anskom ratu Pharsalia; urotnik protiv cara Nerona lukijenar - vrsta mjedenog stolnog svije!njaka luknja (njem.) - rupa lumin (tal.) - svje!ica, "i"ak (za mrtve) ma che (tal.) - ma &to! ma chère (franc.) - draga moja Ma chère enfant (franc.) - Moje drago dijete! Machiavelli, Niccolo (1469-1527), talijanski povjesni'ar i politi'ar, autor knjige Vladar u kojoj smatra da su za stvaranje jake vlasti dopu&tena sva sredstva bez obzira na moral ma#kula (tal.) - mali top, mu"ar, prangija ma$eja - ma!eha madame la comtesse (franc.) - gospo(a grofica Madame, s' il vous plaît (franc.) - Gospo(o, izvolite mademoiselle (franc.) - gospo(ica madonna (tal.) - gospo(a madrigal (tal.) - glazbena popijevka prete"ito ljubavnog sadr"aja, javlja se u 14. st. magister (lat.) - u'itelj Magnifico - Lorenzo de' Medici (1449-1492), zvan Il Magnifico, Veli'anstveni, vladar Firence, pjesnik, mecena umjetnosti i za&titnik umjetnika majolika (tal.) - pe'ena i pocakljena glina, te

predmeti od toga materijala majordomus (lat.) - nadstojnik dvora; upravitelj imanja makron (franc.) - vrsta bombona Maleni$, barun Kurilovi#ki Aleksander (1716-1768) - arhivar, potpukovnik kostajni'ke pukovnije malicija (lat.) - zloba, pakost malum omen (lat.) - zao znak maltez, malte)ki vitez - ivanovac, johaniter, pripadnik vite&kog reda osnovanog 1070. godine za za&titu hodo'asnika u Palestinu; nakon &to su Kri"ari izgubili osvojene zemlje u Palestini, nastanili su se na Malti malvazija - vrsta vina mandat (lat.) - (ovdje) naredba, nalog man)eta (franc.) - man"eta, orukvica, kraj rukava manuskript (lat.) - rukopis ma petite (franc.) - mala moja marche funebre (franc.) - pogrebna ophodnja mare)tina - vrsta gro"(a i vina Maria Theresia, regina (lat.) - Marija Terezija, kraljica Mars - starorimski bog rata (gr'. Ares) mast - mo&t, mlado vino ma)kalcun (tal.) - nitkov, hulja ma"a (ma(.) - mjera od sto funti, centa Me comprends - tu? (franc.) - Razumije& li me? Medi#ejski prin#ipi - prin'evi porodice Medici, poznate talijanske velika&ke obitelji iz Firence; posebice se istakla pomaganjem znanosti i umjetnosti menuet (franc.) - vrsta dru&tvenog plesa iz 17. st. u tro'etvrtinskoj mjeri merci (franc.) - hvala Merci, Madame la baronne! (franc.) - Hvala, gospo(o barunice! mésalliance (franc.) - mezalijansa, neprili'an brak, brak izme(u socijalno neravnopravnih ljudi mes hommages (franc.) - moje po&tovanje Messenger-boy (engl.) - glasnik messer (tal.) - gospodin Mezzofanti, Giuseppe (1774-1849) - kardinal, talijanski jezikoslovac, poznavao 60 jezika

409

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 410: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

milieu (franc.) - sredina, okolina, dru&tvo milun (tal.) - dinja modus (lat.) - na'in mon cher (franc.) - dragi moj Mon cher comte (franc.) - Dragi moj grofe mon coeur (franc.) - srce moje mon Dieu (franc.) - moj Bo"e mon enfant (franc.) - dijete moje mon oncle (franc.) - stri'e moj mon pauvre (franc.) - jadni moj monseigneur (franc.) - po'asni naslov prin'evima, biskupima; preuzvi&eni monsieur (franc.) - gospodin mon vieux (franc.) - stari moj Morija - sjeverozapadna Afrika (zemlja Maura, Mora) mundur (franc.) - odora, uniforma Musie Janko, a la votre (franc. iskv.) - Gospodine Janko, u va&e muskatrozina (njem.) - gro"(ica, suho mirisavo gro"(e muslin (franc.) - fina pamu'ka tkanina (ime prema ira'kom gradu Mosulu) mu)aveda (tur.) - bijeda, nesre!a; kleveta mu)kat (tal.) - vrsta mirisavoga gro"(a i vino od njega mu)tra (njem.) - uzorak, primjerak muzirati (franc.) - pjeniti se, pjenu&ati se na)iva#i - ukrasne trake oko otvora odje!e ili uz rubove za kop'anje négligé (franc.) - nemarna, neprimjerena odje!a; polugolotinja nenavidjeti - mrziti never (engl.) - nikad Nichts (njem.) - ni&ta niente (tal.) - ni&ta noblesse oblige (franc.) - plemstvo obvezuje nom de (franc.) - ime od Non, non, je vous tiens. Vous me connaissez? (franc.) - Ne, ne, dr"im vas. Prepoznajete me? Nous ne reparlerons, cher ami (franc.) - Vi&e ne!emo razgovarati, dragi prijatelju njet (rus.) - ne nji#evo (rus.) - ni&ta obdulja (tur.) - utrka; oklada

obrstar (njem.) - pukovnik O, donne ingrate (tal.) - O, nezahvalne "ene officier d'ordonnance (franc.) - ordonanc-oficir, 'asnik dodijeljen komandantu za ispomo!, preno&enje naredbi i druge poslove old boy (engl.) - stari de'ko Omfale - u gr'koj mitologiji lidijska kraljica kojoj je junak Heraklo slu"io kao rob; kad se njome o"enio zapustio je juna'ka djela i prepustio se rasko&nom "ivotu opica - majmun optime (lat.) - izvrsno, odli'no orij - orah Or)i$, Grof Krsto (1718-1782) - prisjednik Banskoga stola, kostajni'ki potpukovnik, glinski pukovnik i zamjenik vrhovnog zapovjednika u banskoj Krajini; istakao se u marijaterezijanskim ratovima o)pital (tal.) - bolnica oto#ento (tal.) - 19. stolje!e oui, oui, maman (franc.) - da, da, mama o"eg - "ara', razgrtalo "ara u pe!i paklina - katran Palazzo vecchio - 'uvena goti'ka pala'a u Firenci, nekada sjedi&te dr"avne uprave paramenti (lat.) - crkveni ukrasi, crkveno ruho i sl. paravent (franc.) - pokretni zaklon presvu'en papirom ili tkaninom, 'esto oslikan parentesa (gr'.) - rije' ili re'enica u zagradama par force (franc.) - silom, prisilno pardonirati (franc.) - re!i "pardon", zamoliti nekoga za oprost parip#e (gr'.) - umanj. od parip, konj, kljuse Paris - sin trojanskog kralja Prijama koji je oteo lijepu Helenu, &to je bio povod trojanskog rata paroksizam (gr'.) - vrhunac, kulminacija parole d'honneur (franc.) - 'asna rije' Pas de gene, mon coeur! (franc.) - Nema smetnje, moje srce! pa)kvil (tal.) - pogrdan ili podrugljiv spis, javna uvreda istaknute li'nosti (prema Pasquino - ime kipa u Rimu na kojega bi se obi'no smje&tali stihovi s takvim sadr"ajem) pa)nja#a - &irok ko"ni pojas

410

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 411: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

Pata#i$, Stjepan - pripadnik ugledne hrvatske velika&ke obitelji, kostajni'ki pukovnik, vrhovni komesar krajine pauvre (franc.) - jadan Pauvre bon Dieu! (franc.) - Jadni dobri Bog! Pax tecum, puella castissima! (lat.) - Mir s tobom, pre'ista djevojko! pelivan (tur.) - akrobat pemski - 'e&ki (i pogrdno zna'enje) pend"er (tur.) - prozor per Dio (tal.) - za Boga persona gratissima (lat.) - najpo"eljnija osoba personae gratae (lat.) - po"eljne osobe pe)kir (tur.) - ru'nik, ubrus Pico della Mirandola, Giovanni (1463-1494) - talijanski humanisti'ki filozof, djelovao u okviru firentinske Platoni'ke akademije; jedan od naju'enijih ljudi svog vremena, zbog bavljenja mistikom optu"en za herezu Pierrot et Pierrette, / La flute et violon. / Madame: une coquette / Monsieur: un cochon! (franc.) - Pjerot i Pjereta / Flauta i violina / Gospo(a: kokota / Gospodin: svinja! pijama (franc.) - spava!ica, pid"ama piket (franc.) - vrsta karta&ke igre pilastar (tal.) - polustup, stup koji je jednim dijelom ugra(en u zid piljak - kamen'i!; 'ekinja pinezi - novci Pistojanci - gra(ani grada Pistoje, glavnoga grada istoimene pokrajine u Toskani u Italiji pitur (tal.) - slikar; li'ilac pjatanca (tal.) - jelo, objed, obrok planetoid (gr'.) - asteroid, mali planet Platonska akademija - Platoni'ka akademija u Firenci, "ari&te knji"evne i filozofske djelatnosti u razdoblju humanizma pleta (gr'.)- starinski novac, pet srebrnih gro&a plus tard (franc.) - prekasno Pluto, Pluton - starorimski bog podzemnog svijeta (gr'. Had) podagra (gr'.) - kostobolja, giht Podgorska-Nu#i$, Vika (1898-1984) - glumica, od 1921. prvakinja Hrvatskoga narodnoga kazali&ta u Zagrebu; tuma'ila je Agnezu u Pustolovu pred vratima, Maru u

drami Bo"ji 'ovjek, Gigu Bari!evu u drami Bez tre!eg, Lelu u I Lela !e nositi kapelin. Point de raillerie, cher baron (franc.) - nemojmo se &aliti, dragi barune pojata - staja, &tagalj politesa (franc.) - uljudnost, otmjenost poltrona (tal.) - naslonja', fotelj, stolica s naslonom Poluks - v. Kastor porca vita (tal.) - prokleti "ivot Pour plaire à Monsieur Jankovi$ (franc.) - Na zadovoljstvo gospodina Jankovi!a povjesno - sve"anj'i! lana koji se navija oko preslice; uop!e: lan, kudjelja, vuna Po"un - stariji naziv za dana&nji grad Bratislavu u Slova'koj praska - breskva pr# - jarac pr$ija (tur.) - miraz, dota preambula (lat.) - uvodni dio ugovora ili zakona; predgovor, uvod uop!e; prenes: okoli&anje u govoru prenez place (franc.) - uzmite mjesto, sjedite Prenez place' s'il vous plaît (franc.) - Sjednite, molim prepo)t (tal.) - poglavar samostana, prior preputium (lat.) - prepucij, ko"na kapica na vrhu mu&kog spolovila (misli se na obrezivanje )idova) presiran (franc.) - pritisnut, stegnut; natjeran u &kripac prima) (lat.) - prvi violinist ciganske glazbe Prijam - trojanski kralj u Ilijadi proscenij (gr'.) - prednji dio pozornice, izme(u zastora i orkestra Prozerpina - u gr'koj mitologiji k!i Zeusa (Jupitera) i Demetre (Cerere), na glasu zbog svoje ljepote, koju je oteo podzemni bog Had (Pluton) Psihe - gr'. ljepotica u koju je bio zaljubljen bog ljubavi; personifikacija du&e pul#az (tur.) - v. toka purtroppo (tal.), na"alost pusat (tur.) - konjska oprema putir (gr'.) - u pravoslavnoj crkvi 'a&a za pri'est, kale"

411

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 412: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

que c'est drôle! (franc.) - kako je to smije&no! Quel esprit! Quelle noblesse! Plus de bon sens (franc.) - Kakav duh! Kakva plemenitost! Vi&e dobrog ukusa... Rauch, Ivan - podban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (od 1756), veliki "upan zagreba'ki i kri"eva'ki Regna sumus, non municipia (lat.) - Kraljevstva smo, ne op!ine regnikolarna ku$a - sabor regnum regno non praescribit leges (lat.) - kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone; rije'i uklesane na nadgrobnom spomeniku Tome Baka'a Erdödija; me(utim, tu je re'enicu izrekao njegov potomak Ivan na ugarskom saboru 1790, bore!i se protiv uvo(enja ma(arskog jezika u hrvatskoj regula)ka pukovnija - pukovnija sastavljena od redovne vojske rendez-vous (franc.) - ugovoreni sastanak renomist (franc.) - brbljavac, hvalisavac, razmetljivac retirirati se (franc.) - povu!i se, uzmaknuti reusirati (franc.) - uspijevati, posti!i uspjeh Révanche, Madame! (franc.) - Osveta, gospo(o! reverendissime (lat.) - vele'asni, pre'asni revoltirati se (franc.) - ozlojediti se, protiviti se, negodovati ri)petat (tal.) - po&tovati rondar (tal.) - stra"ar, redar, "andar rondolet (franc.) - glazbena kompozicija vedra karaktera u kojoj se glavna tema stalno ponavlja rudina - livada, tratina rujiba - ozeblina ru"ulin - vrsta likera sadak (tur.) - "enski selja'ki haljetak salonrok (njem.) - salonski kaput, sve'ani dugi kaput Salta, porco de orso! (tal.) - Ska'i, svinjo od medvjeda! San Marco - dominikanska crkva u Firenci San Miniato - romani'ka bazilika u Firenci Santa Maria del Fiore - goti'ka katedrala u Firenci

sara (ma(.) - gornji dio 'izme sarkasti#no (gr'.) - pakosno, podrugljivo, ironi'no Savonarola, Girolamo (1452-1498) - dominikanac iz Firence, poveo borbu protiv pokvarenosti crkve, stekao znatan broj poklonika; sukobio se s papom, spaljen na loma'i zbog hereze sebar - te"ak, kmet, rob sei#ento (tal.) - talijanski naziv za 17. stolje!e, doba baroka sekreter (franc.) - pisa!i stol Sermage - stara francuska porodica koja se naselila u Hrvatskoj i pohrvatila Sermage, barunica Julijana - ro(. Moscou, posjednica dobra Novi dvori kod Zapre&i!a, supruga Josipa Petra (1688-1746), tajnica karlova'kog generala grofa Josipa Rabatte Sermage, Troilo Petar (1722-1771) - oficir, general u Vojnoj krajini, sin Josipa Petra i Julijane Sermage sermon (franc.) - propovijed, ukor, opomena Servus, servus Magnifice (lat.) - (va& sam) Sluga, sluga, preuzvi&eni! sèvres (franc.) - naziv porculana proizvedenog u gradu Sevresu u Francuskoj Sicurissimo, Eccellenza! (tal.) - Sasvim siguran, ekselencijo! Si! Giusto! (tal.) - Da! To'no! Signore Italiano, Fa sempre baccano! (tal.) - Gospodin Talijan uvijek radi galamu! Silius Italicus - Silije Italik (26-101), rimski pjesnik, autor povijesnoga spjeva Punski rat S'il vous plait, chère Madame (franc.) - Izvolite draga gospo(o sind"ir (tur.) - lanac, okovi Sinjorija (tal.) - gospodstvo, gospoda, naziv za mleta'ku vladu i Veneciju sinjorina (tal.) - gospo(ica soareja (franc.) - ve'ernja priredba, sijelo sofist (gr'.) - mudrac, mislilac; pripadnik grupe starogr'kih filozofa iz 5. st. pr. n. e., koje je Sokrat prikazivao kao isprazne mudrija&e; naziv se zato danas koristi za mudrija&a, cjepidlaku, zanovijetalo i sl. sonoran (lat.) - zvu'an, zvonak Soyons amis! (franc.) - Budimo prijatelji! spektakulum (lat.) - predstava, prizor; skandal, buka, vika

412

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 413: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

spleen (engl.) - tuga, dosada, sumornost, zlovolja sponar - u"ar spu" - pu" stafa"a (franc.) - statisti stante pede (lat.) - odmah, smjesta, iz ovih stopa State a tacere, Signor parrucchiere! (tal.) - Budite tiho, gospodine frizeru! Statius, Publije Papinije Stacije (o. 40-96) - rimski pjesnik, autor spjeva Tebaida sterling (engl.) - nov'ana jedinica u Engleskoj stobor - stupac; ograda od stupaca; prostor ogra(en takvim stupcima, dvori&te Stolnikovi$, Krsto - prisjednik Sudbenog stola, advokat biskupa Tauszyja subliman (lat.) - visok, velik, uzvi&en, veli'anstven, plemenit, otmjen summa summarum (lat.) - sve u svemu, sveukupno suponirati (lat.) - pretpostavljati, naga(ati, naslu!ivati Sv. (ura* - Sv. Juraj Sv. Kralj - zagreba'ka katedrala (posve!ena sv. Stjepanu, prvom kralju Ma(arske (975-1035), koji je pokrstio svoj narod) Sv. !aver - Sv. Franjo Ksaverski, barokna crkva sjeverno od onda&njeg Zagreba, pod Medvednicom (danas se sjeverna zagreba'ka 'etvrt po toj crkvi zove Ksaver) )artreza (franc. ) - vrsta likera od bilja )atula (franc.) - kutija )jora (tal.) - gospo(a )kanjet (tal.) - podno"nik, klup'ica 'krlec (Skerlec) Lomni#ki, Nikola (1729-1799) - bilje"nik Sudbenog stola, blagajnik Kraljevine, pronotar i vrhovni ravnatelj &kolstva, veliki "upan zagreba'ki )kuda (lat.) - nekada&nji srebrni novac )kulja - rupa )ljaka - &taka )tionik - mjesto na kojem sve!enik dr"i knjigu iz koje dr"i propovijed )tukatura (tal.) - gipsanje, rad u gipsu, osobito na stropu sobe )udar (tal.) - ubrus, rubac, marama )ufit (tal.) - tavan, potkrovlje, mansarda

)uft (njem.) - hulja, nitkov )ulferini (tal.) - &ibice, "igice tabernakl, tabernakul (lat.) - ormari! table d'hôte (franc.) - objed u gostionicama u odre(eno vrijeme uz odre(enu cijenu, za sve goste, za razliku od objeda a la carte, gdje gost bira i pla!a po jelovniku taburet (franc.) - niski stolac bez naslona talir (njem.) - vrsta austrijskog novca tartaruga (tal.) - kornja'a; kornja'evina tasa (tur.) - pladanj, poslu"avnik Tausi (Thauszy), Franjo Baltazar (1698-1769) - zagreba'ki biskup terluk (tur.) - vrsta papu'e tertius gaudens (lat.), tre!i koji se veseli; tre!a osoba koja se okori&!uje borbom dvojice protivnika testa - cesta Tibullo - Albije Tibul (oko 54-19. pr. Kr.), starorimski lirski pjesnik, autor melankoli'nih elegija Tiens! c'est drôle! (franc.) - Stani! to je smije&no! tiepoleskan - u stilu Giovannija Battiste Tiepola (1696-1770), venecijanskog slikara Titianus Vecellius - v. Tizian Titianus Vecellius pinxit Anno Domini 1530. (lat.) - Titianus Vecellius slikao godine Gospodnje 1530. Tizian (1490-1576) - 'uveni venecijanski slikar iz doba visoke renesanse toka (tur.) - ukrasno metalno puce ili plo'ica na narodnoj no&nji; kop'a Transportare, espedire, recomandire, signore Demeli Segna (tal.) - Transportirati, otpremiti, preporu'iti, gopspodin Demeli Senj traktirati (lat.) - ugo&!ivati, 'astiti tratamenat (tal.) - gozba, go&!enje Très bien! (franc.) - vrlo dobro Triton - u gr'koj mitologiji bog morskih dubina s ljudskim tijelom i ribljim repom, sin Posejdonov turanj - toranj Tutto capito, Eccellenza! (tal.) - Sve jasno, ekselencijo!

413

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste

Page 414: Milan Begovic Drame

Milan Begovi!: Drame — Rje"nik

uli)te - ko&nica unanimiter (lat.) - jednoglasno Une mission diplomatique (franc.) - Jedna diplomatska misija Une petite intrigue (franc.) - Jedna mala intriga un tesoro (tal.) - blago, bogatstvo ut crepidae docent (lat.) - tako cipele dokazuju utenzilije (lat.) - ku!ne potrep&tine, pribor vagan - stara mjera za "ito, oko 61 litre Valet (lat.) - zdravo, zdrav bio ve#ernja - misa i molitve u crkvi &to se 'ine poslije podne Venus victrix (lat.) - Venera pobjednica very nice (engl.) - vrlo lijepo Veuillez-vous asseoir mon cher colonel (franc.) - )elite li sjesti, dragi moj pukovni'e Vesta - najsvjetliji planetoid, izme(u Marsa i Jupitera, otkriven 1807. Vestalka - 'uvarica hrama starorimske boginje ognji&ta Veste; vje'na djevica Via! (tal.) - Bje"i! Odlazi! Vichy - poznata mineralna voda iz istoimenog franc. grada vis-à-vis (franc.) - nasuprot, su'elice vi)ta (tal.) - pogled, vidik Vivat (lat.) - )ivio / )ivjela Vivat Croatia! (lat.) - )ivjela Hrvatska! Vivat Theresia! (lat.) - )ivjela Tereza! voilà (franc.) - evo, eto Voltaire (pravo ime François Marie Arouet, 1694-1778) - francuski pisac, povjesni'ar i

filozof prosvjetiteljstva, isticao se svojim slobodoumljem i suprotstavljanjem slu"benoj religiji volterijanac - prista&a Voltairea (v.); slobodni mislilac, prosvjetitelj; buntovnik, prevratnik voluptuozan (lat.) - razbludan, pohotan Vous avez raison (franc.) - Imate pravo Vous etez délicieuse (franc.) - Vi ste dra"esni Vous etez libre! (franc.) - Slobodni ste! Vous etez très charmante! Une vraie paysanne! (franc.) - Vi ste vrlo &armantni! Prava seljanka! wagon-lit (franc.) - spava!a kola u vlaku well (engl.) - dobro yes (engl.) - da Yes, my darling! (engl.) - Da, draga moja! zapreludirati (lat.) - zasvirati preludij, predigru glazbenog djela; prenes: prebirati po tipkama zobulja - stoklas, divlja zob, trava nalik na zob zulum (tur.) - nasilje, bezakonje zulum#ar (tur.) - nasilnik, okrutnik, tiranin "eniran (franc.), zbunjen, u neprilici; posramljen "ovijalno (franc.) - zabavno, veselo

414

Klasici hrvatske knji"evnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste