Milton Friedman

1

Milton Friedman

2

Bilješka o M. Friedmannu

Milton Friedman, rođen 1912. u New Yorku Američki ekonomist, poznat po svojim teorijama makroekonomije,

mikroekonomije, statistike Zagovarao laissez-faire kapitalizam Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976., te niza drugih prestižnih

nagrada i priznanja Od 1946-1976 profesor ekonomije na Sveučilištu u Chicago, gdje je jedan on

osnivača grupe intelektualaca poznatih kao ?Čikaška ekonomska škola’ Ranih 80-ih imao je svoju TV emisiju “Free to Choose” na PBS televiziji Dugo vremena kolumnist Newsweek magazina Poznat je kao glavni zagovaratelj monetarističke škole ekonomske misli Poznatija djela:

Capitalism and Freedom (1962) There's No Such Thing as a Free Lunch (1975) Economic Freedom, Human Freedom, Political Freedom (1992) The Case for Free Trade (1997)

3

M. Friedman on-line

http://www.hoover.org/bios/friedman.htmlhttp://www.ideachannel.com/Friedman.htm

http://cepa.newschool.edu/het/profiles/friedman.htmhttp://en.wikipedia.org/wiki/Milton_Friedman

http://www.rightwingnews.com/interviews/friedman.phphttp://www.bized.ac.uk/virtual/economy/library/

economists/friedman.htm

4

Milton Friedman

Kapitalizam i slobodaGlobus Nakladni zavod/Školska knjiga,1992.

Raščlamba: Anđelko Milardović

travanj 2006.

5

U ovom fragmentu čiji je cilj pokazati glavne odrednice modernoga i suvremenoga liberalizma želim se usredotočiti na tri poglavlja ove knjige:

1. Odnos između ekonomske i političke slobode

2. Uloga države u slobodnom društvu

3. Kontrola novca

6

Uvod U Uvodu Friedman naznačuje pravac interpretacije. Tri su bitna pojma kojima određuje predmet ove knjige.To su

sloboda bilo pojedinca, bilo ekonomska i politička, te odnos ekonomske slobode i države.

Poradi uvoda u tri poglavlja koja su predmet ove raščlambe valja pokazati naznake odnosa slobode i države. Daje prednost slobodi u odnosu na paternalizam.

Po njemu je država potrebna kao okvir očuvanja naše slobode. Ona je zapravo sredstvo očuvanja slobode. Država mora štititi slobodu jednako od građana koji je ugrožavaju ili vanjskih ugrozitelja slobode.

Smatra da je svaka koncentracija moći, bilo ona ekonomska ili politička, prijetnja slobodi. Kaže: «Očuvanje slobode je zaštitni razlog za ograničenje i decentralizaciju državne vlasti.» (str.15.)

7

Uvod

Jasno definira predmet ove knjige.Predmet ove knjige je « uloga konkurentskog kapitalizma-organiziranje najvećeg dijela gospodarske aktivnosti preko privatnog poduzetništva koje djeluje na slobodnom tržištu-kao sustava ekonomske slobode i nužnog uvjeta političke slobode.

Njezina sporedan tema je uloga koju vlast treba odigrati u slobodnom društvu koje se u organiziranju gospodarske aktivnosti oslanja primarno na tržište».(str,16.) Političko ekonomsko motrište ove knjige je liberalizam.

Pokazuje njegovu genezu i razvoj u SAD. Riječ liberalizam u ovoj se knjizi rabi u značenju doktrine koja se odnosi na slobodna čovjeka.» ( str.18.)

8

I. Poglavlje. Odnos između ekonomske i političke slobode

Na početku ove knjige autor želi pokazati povezanost ekonomije i politike.

Ističe tezu da se ne mogu kombinirati različiti ekonomski i politički poreci. Premda je bilo takvih kombinacija.

Primjerice autoritarni politički poreci u L. Americi i neoliberalna ekonomija. U izvorniku ovako postavlja tezu o neodvojenosti ekonomije i politike: »Uvriježeno je mišljenje kako su politika i ekonomija odvojene i u velikoj mjeri nepovezane, kako je individualna sloboda politički, a materijalno blagostanje ekonomski problem, te da se bilo koji politički poredak može kombinirati s bilo kojim ekonomskim.» ( str.19.)

Slobodno društvo nije moguće bez ekonomske slobode. Stoga ekonomski poredak mora biti slobodan da bi bio slobodan politički poredak.

9


Ekonomska sloboda je sredstvo političke slobode. Osim toga: »Promatrani kao sredstvo političke slobode ekonomski su aranžmani važni zbog djelovanja na koncentraciju i disperziju moći.» (str.20.)

Iznosi tezu o povijesnim dokazima slaganja «političke slobode i slobodnog tržišta»

Pa kaže: «Ne poznajem ni jedno društvo, koje je u većoj mjeri obilježeno političkim slobodama, a koje nije isto tako prakticiralo nešto usporedivo slobodnom tržištu u organiziranju pretežnog dijela ekonomske aktivnosti.» ( str.21.)

Skreće pozornost kao su radikalniji liberali, utilitaristi bili «skloni političku slobodu smatrati sredstvom ekonomske slobode» (str.21.).

Poziva se poziva na Hayeka koji je u knjizi Put u ropstvo skrenuo pozornost na ugrozu slobode i individualizma uslijed centralizacije planiranja, državnog intervencionizma i tomu slično.

10

I. Poglavlje. Odnos između ekonomske i političke slobode Glede kolektivizma i slobode kaže:» Kolektivističko gospodarsko

planiranje zaista se sukobljavalo s individualnim slobodama.» (str.22.)

On je je ovdje na pozicijama liberalizma i kao liberal smatra da je slobodan izbor pojedinca najbolji način rješavanja etičkih problema: «I zaista,glavna težnja liberala jest da etičke probleme prepusti pojedincu da se s njima hrve».(str.23.)

Opisujući liberala ističe dva skupa vrijednosti. Prvi je onaj koji se odnosi na « vrijednosti relevantne za odnose među ljudima, u tom kontekstu on i dodjeljuje prvenstvo slobodi; zatim vrijednosti koje su za pojedinca relevantne u primjeni slobode, a što je opet područje individualne etike i filozofije».(str.23.)

Organizaciju društva, kaže treba uskladiti s individualnim slobodama. Organizacija društva u gospodarskim pitanjima moguće je samo na dva načina. Na način prvi, a to je gospodarsko planiranje, i način drugi tržište.

11


U tržišnom modelu poduzeća su privatna, razmjena novčana,a akteri djelovanja slobodni u ugovaranju. Odvija se slobodna tržišna razmjena bez intervencije sa strane. Friedman: »Sve dok je moguće održavati stvarnu slobodu razmjene, središnja značajka tržišne organizacije privredne aktivnosti je sadržana u sprječavanju uplitanja jedne osobe u većinu aktivnosti druge.» (str.25.)

Postojanje slobodnog tržišta, primjećuje, ne daje potrebu ukidanja države.

Država ima svoju ulogu u slobodnom tržištu. Naime, ona treba samo odrediti slobodna pravila igre.

Njezina uloga u tržišnoj igri je minimalna.

12


Tržište dopušta nadmetanje i izbor, a komunikacijski kanali prema vlasti omogućuju jamstvo slobode djelovanja,izbora i ugovaranja. Friedmana: »Uklanjanjem organizacije gospodarske aktivnosti izvan kontrole političke vlasti, tržište uklanja taj izvor moći prisile. Ono omogućuje da ekonomska snaga postane ograničenje političke moći, a ne činitelj njezina učenja.» (str.26.)

Slobodno društvo po temelji se na slobodi pojedinaca koji mogu zagovarati i otvoreno promicati ideje « radikalne promjene u društvenoj strukturi – do one mjere u kojoj se to svodi na uvjeravanje, isključujući silu i svaki oblik prisile.» (str.27.)

13

II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu

Rasprava o odnosu sredstva i cilja u totalitarizmu i liberalizmu imaju različito značenje.

Friedman kaže: » Poželjan ili ne, svaki onaj cilj koji se postiže samo upotrebom loših sredstava mora ustupiti mjesto temeljnom cilju koji se postiže prihvatljivim sredstvima.

Za liberala prihvatljiva su sredstva slobodna rasprava i dobrovoljna suradnja, što implicira neprikladnost svakog oblika prisile. Ideal je jednodušnost odgovornih pojedinaca koja se postiže na temelju slobode i potpune rasprave.» (str.33.)

Friedman pokazuje različite uloge tržišta.

14


Uloga tržišta po Friedmanu: dopušta jednodušnost bez usklađivanja slobodan izbor slobodna igra sudionika na tržištu sustav razmjernog predstavništva omogućen je ograničeni broj alternativa odlučuje se binarno: da-ne širina tržišta smanjuje prostor intervencije države

U odnosu na tržište država ima posvema druge uloge.

15


Uloga države u slobodnom društvu: izrada pravila tržišne igre opći uvjeti regulacije odnosa među gospodarskim akterima osigurava sredstva za primjenu pravila posreduje u izmirivanju razlika u tumačenju pravila osigurava važnija pravila za one malobrojne koji inače ne

bi sudjelovali u igri (usp.str.36.) razrješuje sukobe među pojedincima sukoba među

pojedincima razrješuje sukobe glede principa “slobode udruživanja” i

“slobode natjecanja” odgovorna je za monetarni sustav (kovanje novca i

određivanje njegove vrijednosti spram stranog novca)

16

II. Poglavlje. Uloga države u slobodnom društvu Slobodno tržišta omogućeno je minimalnim djelovanjem države

preko «zakona i reda radi sprječavanja prisile jednog pojedinca nad drugim, provođenje dobrovoljno sklopljenih ugovora, definiranje značenja vlasničkih prava, tumačenje i provođenje takvih prava i određivanje monetarnog okvira.» (str.38.)

Zaključuje da se do ove «minimalne potrebe za državom« (A.M.) «dolazi zbog toga što je apsolutna sloboda nemoguća» (str.36.)

On dalje piše o « djelovanju kroz državu na osnovi tehničkog monopola i susjedskog efekta». Slobodna je razmjena ekvivalentna razmjena alternativa.

Postoji li neki monopol narušava se slobodna ekvivalentna razmjena alternativa.

Monopol u praksi nastaje potporom države uz suglasnost pojedinaca. Friedman: »U praksi monopol je često, ako ne i općenito, posljedica podrške državi ili tajnih dogovora između pojedinaca.» (str.38.)

17


Drugi način nastajanja monopola i ograničavanja slobodnih ekvivalentskih alternativa je u tehničkoj učinkovitosti jednog poduzeća tj. «što je tehnički efikasnije imati jednog proizvođača ili poduzeće». (str.38.)

Prirodni monopoli kao treće vrsta ograničavanja konkurencije nastaju kada «tehnički uvjeti čine monopol prirodnim rezultatom konkurentskih tržišnih sila…». ( str.38.) U takvoj situaciji postoje tri mogućnosti: «privatni monopol, javni monopol i javna regulativa.» ( str.38.)

18


U odjeljku «Djelovanje kroz državu na paternalističkoj osnovi» Friedman iznosi tezu o slobodi kao održivom cilju isključivo za odgovorne pojedince. Pa kaže: »Ne vjerujemo u slobodu luđaka i djece…Paternalizam je neizbježan za one koje označavamo kao neodgovorne».(str.43.)

Paternalizam države liberalu zadaje glavobolju. Potonji «uključuje prihvaćanje načela da jedni odlučuju

umjesto drugih…» (str.43.) No, to je opasan put k kolektivizmu «u ovom ili onom

obličju, bio to komunizam, socijalizam ili država blagostanja.» (str.44.)

19


U Zaključku određuje djelatnost države: »Država koja provodi pravo i poredak, utvrđuje vlasnička prava, služi kao sredstvo za preinaku i vlasnička prava i drugih prava ekonomske igre, koja presuđuje u sporovima oko interpretacije pravila, odigrava važnost ugovora, promiče konkurenciju, osigurava monetarni okvir, angažira se u aktivnostima protiv tehničkih monopola i nastoji prevladati susjedske efekte koji se općenito smatraju dovoljno važnim da opravdaju intervenciju države, država koja nadopunjuje milosrđe i obitelj u zaštiti odgovornih, bilo umobolnih ili djece – takva država očigledno mora obavljati važne funkcije.» (str.44.)

Pa kaže: »Dosljedan liberal nije anarhist».(str.44.). No država se mora suzdržavati i ograničavati na mnoštva aktivnosti.»

20

III. Poglavlje. Kontrola novca

Predmet ovoga poglavlja je uloga države u kontroli novca. On zagovara smanjenje državne intervencije. Ističe ulogu države u očuvanju «stabilnog monetarnog okvira slobodnom gospodarstvu». Friedman kaže: »Najvažnija područja državne politike relevantna za gospodarsku stabilnost su monetarna politika te fiskalna i budžetska politika».(str.48.).

Piše o diskrecijskoj monetarnoj vlasti, o utvrđivanju pravila u odnosu na ponašanje novčane mase. Pa kaže:» Moj se sadašnji izbor svodi na popis pravila koja upućuju monetarnu vlast kako da postigne podređenu stopu rasta novačene mase. Za ovu ću svrhu definirati novčanu masu kao novac u opticaju izvan komercijalnih banaka plus ukupni depoziti komercijalnih banaka Dodao bih da sistem rezervi mora brinuti da ukupna tako definirana novčana masa raste iz mjeseca u mjesec.Štoviše, ako je moguće, iz dana u dan, po godišnjoj stopi od X postotaka gdje X zamjenjuje neki broj između 3 i 5. Precizno utvrđivanje novčane mase, ili preciznije izbor stopa rasta mnogo su manje važni od konačnog izbora posebne definicije i posebne stope rasta.» (str.63.)

21

III. Poglavlje. Kontrola novca

Kaže da bi ovim pravilom bila potkresana «diskreciona moć monetarne vlasti»

Dalje govori o bankarskim i fiskalnim reformama kojima bi se «otklonila sadašnja intervencija države».

Po rangu značenja ove su dvije reforme manje važne u odnosu na važnost «prihvaćanja pravila o limitiranju diskrecijske moći monetarne vlasti u odnosu na novčanu masu». (str.63)

Pa zaključuje: »Čini mi se da moje pravilo nudi najveći izgled da u svjetlu sadašnjih znanja dosegnemo razuman stupanj monetarne stabilnosti…. Time ćemo monetarnu politiku pretvoriti u stup slobodnog društva, a ne prijetnju njegovim temeljima.» (str.63.)

Documents

Milton Friedman