1. ZAŠTO SU PRIVATNO PRAVO I EKONOMIJA POVEZANI PREKO NOVCA *- pravo i ekonomija su dvije strane ljudskog života kojima se uspostavlja rad u cijelom društvu- tijekom svog poslovanja pojedinci ulaze u različite međusobne pravne i ekonomske odnose zbog čega su pravo i ekonomija međusobno povezani, a za predmet imaju imovinu i imovinske odnose

2. STVARI U EKONOMSKOM SMISLU **- prava, društveni i ekonomski odnosi, vlasništvo i novac- obuhvaćaju i pravno mišljenje gdje su stvari materijalni dio prirode- mogu se osjetiti i ograničene su; postoje u sadašnjosti ili postoje pretpostavke da će nastati u budućnosti- s ekonomskog motrišta stvari ne moraju nužno biti materijalne naravi jer nisu svi oblici novca materijalne naravi; sve što služi kao posrednik u razmjeni smatra se novcem- stvari mogu biti potrošne i zamjenjive

3. NOVAC I SUVERENITET *- pitanje suverenosti ili legitimnosti novca je stoljećima kamen spoticanja među ekonomistima- utemeljitelji političke ekonomije novcu su dodijelili ulogu ravnotežnog i zakonskog mjerila vrijednosti, što je danas osobito došlo do izražaja u kontekstu globalizacije financijskih tržišta i uloge države- filozofija, povijest, pravo i političke znanosti izvode legitimitet načela suvereniteta temeljem vremenske i strukturne povezanosti političkih i društvenih institucija i odnosa- ideja suvereniteta isključena je iz suvremene ekonomske teorije, a samim time i iz monetarne teorije

4. NOVAC KAO INSTITUCIONALNI PREDUVJET TRŽIŠNE PODJELE RADA *- tu se podrazumijeva da je novac uvjet od kojeg se polazi u financijama tržišne ekonomije- postoje dvije temeljne odrednice:

novac logički prethodi tržišnim odnosima, pa suvremeni pojavni oblici novca otkrivaju kako tržište postaje sastavni dio društva

novac je društvena veza, nužna da bi se shvatila bit društvenih odnosa i njihova posebnost u konkretnim prilikama

- dakle, novac je integralni dio ekonomije i društva- omogućavajući pojedincima specijalizaciju, oni proizvode dobra i usluge za koje imaju relativno najbolje tržišne izglede i na taj način specijalizacija i tržište stalno potiču povećanje kvalitete roba i usluga, povećavajući dohodak i standard pojedinca

5. NOVAC KAO KULTURNA POJAVA **- novac kao kulturnu pojavu s teorijskog je motrišta teško povijesno razlagati jer pojavna konkretnost ne otkriva zašto su neke prirodne pojave služile kao novac- njihova prirodna konkretnost nije određujuća za njihovu monetarnu ulogu pa su samo neke prirodne pojave i u nekim prilikama služile kao novac i to onda kada su i ako su obavljale neku monetarnu funkciju, najčešće funkciju posrednika razmjene, a u drugim prilikama su imale samo uporabnu vrijednost- uzdižući prirodne pojave iz svijeta prirode u svijet kulture, čovjek određuje njihovu svrhu- novac je tijekom povijesti imao velik utjecaj na brojnost kulturnih pojava- sjaj i raskoš su danas kao i tijekom povijesti uvijek bili u bliskoj vezi s novcem, kao i pojam časti- gubeći materijalna bogatstva, pojedinci su često gubili ne samo raskoš i sjaj, već i ugled

6. NOVAC KAO PRAVNA POJAVA ****- novac je tijekom povijesti mijenjao svoje oblike i razvijao svoje funkcije pa je valjalo uvesti zakonske propise koji će biti obvezujući za sve sudionike u ekonomiji i društvu- ekonomija i pravo dvije su strane ljudskog života kojima se uspostavlja red u cijelom društvu- tijekom poslovanja pojedinci ulaze u različite međusobne ekonomske i pravne odnose zbog čega su privatno pravo i ekonomija povezani, a za predmet imaju imovinu i imovinske odnose - novac je dio imovine i kao takav uvijek u svezi s upravljanjem i državnim poslovima pa je i javno pravo povezano s ekonomijom- regulirajući novac kao društvenu pojavu, pravo polazi od njegove funkcije mjere vrijednosti i općeg posrednika razmjene

7. NOVAC I LEGITIMNOST MONETARNIH INSTITUCIJA *- s pravnog motrišta novac je pokretna, potrošna, zamjenjiva i procjenjiva tjelesna stvar i kao takav je predmet prava i obveza- kao mjerilo vrijednosti novac omogućava izražavanje objekata imovinskopravnih odnosa u njihovom monetarnom ekvivalentu i tako izražena vrijednost stvari naziva se cijena- glede procjenjivosti stvari razlikujemo redovnu, izvanrednu i afekcijsku cijenu- legitimitet različitih monetarnih oblika koji se koriste u razmjeni jamči središnja banka - nezavisnost središnje banke je institucionalni oblik monetarne legitimnosti - pravna i ekonomska regulacija su u nezavisnoj središnjoj banci međusobno standardizirane što je uvjet međunarodnih monetarnih integracija

8. PRAVNO MOTRIŠTE NOVCA ****- s pravnog motrišta novac je pokretna, potrošna, zamjenjiva i procjenjiva tjelesna stvar i kao takav je predmet prava i obveza- glede pravnog motrišta novca važan je utjecaj anglosaksonskog „common law-a“ i njihove sudske prakse koja je razvila monetarnu teoriju i dala odgovore na važna monetarna pitanja - pravno motrište polazi od toga kako bi trebalo biti pa je zato pravna znanost normativna znanost, a ekonomska znanost je analitička znanost jer proučava što se u smislu ekonomskih zakona zbiva- u reguliranju novca pravo polazi od njegove funkcije mjere vrijednosti i funkcije općeg oblika razmjene

9. MONETARNE OBVEZE I PRINCIP NOMINALIZMA **- po nominalističkom principu monetarni dug je jednom zauvijek određen brojem monetarnih jedinica- monetarna jedinica je proizvod društvenog povjerenja tj. „idealna jedinica“, odvojena od stvarne vrijednosti- nominalizam nije ništa drugo nego jedna potrebna pretpostavka kao temelj znanstvenog istraživanja i praktičnog djelovanja- pravni poredak, monetarna teorija i ekonomska znanost traže strogo provođenje nominalističkog principa- dakle, nominalistički princip vrijedi kod svih pojava koje se izražavaju u novcu tj. pri kojima se novac javlja kao računska jedinica

10. SMISAO NOVCA **

- novac je integralni dio ljudske povijesti, ali i suvremene ekonomije i on omogućava ekonomiji više učinkovitosti, a ljudima ugodniji život- postojala je naturalna razmjena i razmjena uz posredovanje novca pa se tako ekonomija dijeli na monetarnu i nemonetarnu - na tržištu postoje 3 vrste ekonomskih jedinica:

one koje na tržište žele donijeti točnu vrijednost robe koju žele i odijeti one koje s tržišta žele odnijeti manje robe nego što ju žele donijeti one koje s tržišta žele odnijeti više robe nego što ju žele donijeti

- također treba spomenuti i 3 funkcije novca, a to su posrednik razmjene, obračunska jedinica i oblik štednje

11. FUNKCIONALNI PRISTUP NOVCU ****- postoje 3 funkcije novca, a to su posrednik razmjene, obračunska jedinica (mjera vrijednosti) i oblik čuvanja vrijednosti (oblik štednje)- novac koji ne obavlja funkciju mjere vrijednosti je loš novac- tu funkciju novac obavlja i onda kada sam nije posrednik u razmjeni - jednom prihvaćen kao mjera vrijednosti, novac služi u toj svojoj funkciji i kod materijalnih i nematerijalnih vrijednosti- Aristotel kaže kako je zbog toga i uveden novac, kao nekakva sredina koja sve mjeri- novac je i oblik čuvanja vrijednosti onda kad se tijek razmjene (R₁-M-R₂) prekine nakon razmjene robe ili usluge za novac i odloži se nova kupovina - s obzirom na pristup, postoji robna vrijednost novca tj. kovine iz koje je novac načinjen i nominalna vrijednost koje je u svezi s državnom regulacijom emisije novca

12. ROBNA TEORIJA NOVCA **- novac ima robno podrijetlo- robe su se rabile kao posrednik u razmjeni zbog prirodnih osobina ili zbog povijesnih okolnosti, a kovine su bile osobito prikladne - pojam metalizma uveo je F. Knapp- metalizam je shvaćanje po kojem je za novac bitno da je robnog oblika ili pak da ima pokriće u nekoj robi, tako da je izvor prometna vrijednosti ili kupovna moć te robe, nezavisno od njezine monetarne uloge - dakle, u praksi metalizam podrazumijeva stalnost kupovne moći novca u odnosu na zlato i to neovisno o volji monetarne vlasti

13. NOMINALISTIČKA TEORIJA NOVCA *- nominalno određivanje monetarne jedinice podrazumijeva da je monetarna obveza jednom zauvijek određena brojem monetarnih jedinica- dakle, nominalna vrijednost je brojem monetarnih jedinica izražena vrijednost - što se tiče količine, ona se određuje nominalnim iznosom- prihvaćajući nominalizam, prihvaća se i fikcija da se sve promjene u cijenama smatraju promjenama koje nastaju iz uzroka koji leže na strani robe, a ne na strani novca- manipulirana valuta se ne može zamisliti bez nominalističkog principa, uz promjenjivu kupovnu moć monetarne jedinice

14. SUSTAVI VEZANE VRIJEDNOSTI NOVCA

- u sustavima vezane valute su se iz različitih kovina oblikovale monetarne jedinice pa se tijekom evolucije nameću 2 sustava, a to su bimetalizam i monometalizam- temeljna podjela sustava vezane vrijednosti:

dvovrsna vrijednost- paralelna valuta- dvojna valuta

jednovrsna vrijednost- srebrna valuta- zlatna valuta - čisti zlatni standard - zlatni standard s djelomičnim rezervama - valuta na bazi zlatnih poluga

15. DVOVRSNA VRIJEDNOST *- ako je zakonom određeno da se novac oblikuje istodobno iz dvije kovine, zlata i srebra, tada imamo sustav bimetalizma- s obzirom na to je li ili nije zakonski utvrđen međusobni odnos vrijednosti zlata i srebra, bimetalizam dijelimo na paralelnu i dvojnu valutu- kod paralelne valute nije zakonski utvrđen odnos vrijednosti zlata i srebra, već se njihova vrijednost formira na tržištu- cijene se posebno iskazuju u zlatnom, a posebno u srebrnom novcu- dakle, radi se o dva valutna sustava koji su paralelno u istom monetarnom sustavu- paralelna valuta je prožeta nestabilnošću cijena pa država više nije prepuštala tržištu odnos vrijednosti zlata i srebra, već je isti zakonski odredila i tu dolazi do sustava dvojne valute, a to je jedinstven valutni sustav zasnovan na dvije kovine- različiti odnosi vrijednosti zlata i srebra u različitim državama te različiti odnosi vrijednosti zlata i srebra kao roba doveli su tijekom 19.st. do stvaranja monetarnih unija

16. JEDNOVRSNA VRIJEDNOST **- monometalizam se javlja kroz korištenje srebrne ili zlatne valute- države koje su oskudijevale zlatom ili su imale bogate rezerve srebra koristile su srebrnu valutu- srebrna valuta uvodi se nakon dvojne valute i ako se uzme korištenje srebra u monetarne svrhe, onda je ono korišteno tijekom povijesti u većoj mjeri nego zlato- zlato je uglavnom služilo kao standard- brojne su varijante zlatnog standarda postojale tijekom povijesti:

čisti zlatni standard zlatni standard temeljem djelomičnih rezervi valuta na bazi zlatnih poluga

- sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju bio je sustav u kojem je nominalna vrijednost svakog zlatnog novca formalno odgovarala njegovoj stvarnoj materijalnoj vrijednosti- temeljne karakteristike tog sustava su:

samo zlatni novac smatra se pravim valutnim novcem i definitivnim oblikom plaćanja banknote su novčani surogati i razmjenjive su za zlato postoji apsolutna sloboda kovanja zlatnog novca za privatni račun postoji apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata

- prednosti tog sustava su automatizam, jednostavnost, stabilnost cijena, velika inflacija nije moguća i nije potrebna intervencija države jer se devizni tečajevi automatski uravnotežuju- nedostaci su da se razlika u bilanci plaćanja izravnava međunarodnim kretanjima zlata, što je sužavalo ili širilo bazu unutarnjih kredita u državi- također, proizvodnja zlata nije mogla rasti po istoj stopi kao i svjetska trgovina pa je ograničavala stopu rasta proizvodnje i razmjene

17. MONETARNA POLITIKA U ZLATNOM STANDARDU **- jednostavnost zlatnog standarda daje jasnu sliku kako je funkcionirala emisija novca te odnosi različitih monetarnih sustava- u sustavu stopostotnog pokrića, količina novca u optjecaju u potpunosti je ovisila o količini valutnog zlata pa nije bilo autonomije središnje banke glede vođenja monetarne politike- kod djelomičnog pokrića središnja banka ima aktivnu ulogu i znatnu autonomiju u vođenju monetarne politike- vodi računa o zlatnom pokriću te kroz mjere monetarne politike uključuje i ponašanje u drugim valutnim područjima, kao i ponašanje rezidenata - tako je kamatna stopa postala prvi instrument monetarne politike- ograničenost zlata kao prirodne pojave i zlata kao valutne robe te sterilizacija zlata učinili su sustav zlatnog važenja neprikladnim glede deviznih tečajeva i količine novca u optjecaju, no ostala su bogata iskustva i jasna načela o vođenju monetarne politike

18. SUSTAV PROMJENJIVE VRIJEDNOSTI NOVCA **- nakon burne evolucije novca, nakon što je prestala povezanost količine novca u optjecaju sa zlatom, ukinut je svjetski monetarni sustav temeljen na zlatnom standardu - zlato nije izbačeno iz sustava, ali je sada novčanica postala znakom i predstavnikom zlata, a funkciju mjere vrijednosti obavlja zlato- u suvremenim monetarnim sustavima papirne valute u optjecaju su kovanice (država), novčanice (središnja banka) i knjižni novac (poslovne banke)- proizvodni troškovi papirnog i depozitnog novca su neznatni pa se mora kontrolirati njihova emisija jer bi inače došlo do povećanja količine novca u optjecaju dok taj novac nebi ostao praktički bez vrijednosti- zato država daje pravo emisije samo središnjoj ili emisijskoj banci - novac emitiraju i poslovne banke, no središnja banka je ta koja odlučuje koliko depozitnog novca mogu emitirati- problem emisije novca je u tome kako utvrditi potrebnu količinu novca u optjecaju- gledano s motrišta sektora i institucija koje sudjeluju u emisiji, emisija je vezana uz aktivnosti koje poduzima središnja banka, poslovne banke, privreda, kućanstva te država i inozemstvo

19. ROBNA VRIJEDNOST NOVCA **- na razini ekonomije, vrijednost prodaja je u ravnoteži s vrijednosti primitaka od tih prodaja- dakle, vrijednost novca je u svezi s robom te je jasno da je njegova svrha zamjena za robu te se može reći da je to specifična vrijednost novca- robna vrijednost novca ima podlogu u materijalnoj (uporabnoj) vrijednosti novca - robna vrijednost je ona vrijednost koju kovina, ili neki drugi materijal od kojeg je novac oblikovan, ima kao roba

- u prošlosti je kod kovina njihova materijalna vrijednost odgovarala njihovoj funkcionalnoj vrijednosti, a nakon toga novac se odvojio od svoje materijalne vrijednosti i počeo funkcionirati u optjecaju zahvaljujući svojoj funkcionalnoj vrijednosti - kod suvremenog novca materijalna vrijednost se pojavljuje samo kod materijalnih oblika (kovani novac i novčanice), dok depozitni novac nema tu vrijednost

20. FUNKCIONALNA VRIJEDNOST NOVCA **- odvajanjem uloge posrednika u razmjeni od uporabne vrijednosti, materijalna i funkcionalna vrijednost ne moraju više biti iste- neka roba ima fnkcionalnu vrijednost samo ako se rabi kao posrednik u razmjeni - dakle, funkcionalna vrijednost novca proizlazi iz njegove svrhe i ona je nezavisna od njegove materijalne svrhe tj. njegovih konkretnih materijalnih osobina - funkcionalna vrijednost novca je sposobnost da se njegovom razmjenom prikupe željene vrijednosti robe na tržištu pa tako možemo govoriti o kupovnoj moći novca- dakle, funkcionalna vrijednost novca je zapravo sposobnost novca da se njegovom zamjenom, tijekom razmjene na tržištu, steknu željena ekonomska dobra i time ista dobra postaju robe

21. KUPOVNA MOĆ NOVCA **- kada se radi o kupovnoj moći novca, zanima nas kako apsolutna, tako i relativna vrijednost novca- relativni omjer vrijednosti može se odrediti da uzmemo jedinicu robe i utvrdimo koliko monetarnih jedinica treba za nju platiti na tržištu i to je „robna cijena“ ili da uzmemo monetarnu jedinicu i utvrdimo koliko se robnih jedinica stječe za nju na tržištu, a to je „kupovna moć novca“- dakle, robna cijena je u novcu izražena vrijednost roba, a kupovna moć novca je u robi izražena vrijednost monetarne jedinice- novac s motrišta njegove kupovne moći je različit s obzirom na to koliko vrsta robe se može za njegovu jedinicu kupiti na tržištu- kada bi pojedine vrste roba imale istu vrijednost u svim ekonomijama i svim vremenima, onda bismo proizvoljno mogli uzeti neku robu za mjeru kupovne moći novca- no, taj odnos nije isti u svim ekonomijama pa se vrijednost novca kreće u različitim odnosima s njegovom kupovnom moći te se ona može razlagati za stvarni, punovrijedni i kreditni novac- vrijednost kreditnog novca je apstraktna vrijednost, a vrijednost punovrijednog novca je vrijednost jedne konkretne robe koja vrši ulogu novca - promjena ponude i potražnje roba na tržištu kao i promjena količine novca u optjecaju djeluju na promjenu kupovne moći novca

22. MJERA I MJERENJE VRIJEDNOSTI NOVCA *- rabeći novac kao posrednika u razmjeni, važnim smatramo njegovu relativnu vrijednost tj. njegov odnos prema pojedinim vrstama robe, koji određujemo tako da utvrdimo koliko za jedinicu robe dajemo monetarnih jedinica ili koliko za jedinicu novca možemo dobiti jedinica robe na tržištu- cijena je u novcu izražena vrijednost robe, a kupovna moć je u robi izražena vrijednost novca- tako je kupovna moć recipročna vrijednost robnih cijena - ukupnu sliku o kupovnoj moći novca dobijemo formulom M= P x T gdje je M ukupna potrebita količina novca u optjecaju, P je prosječna cijena prodajnih roba na tržištu, a T količina prodanih roba- ako se poveća ili smanji cijena samo jedne robe to će se odraziti na kupovnu moć novca, s obzirom da je ista izražena odnosom 1/P

- rješenju mjerenja kupovne moći novca vode „indeksi cijena“ koji pokazuju promjene cijena tijekom određenog vremena, a prikladni su ponderirani indeksi troškova života i cijena na veliko

23. OTVORENOST EKONOMIJE I KUPOVNA MOĆ NOVCA - uvoz povećava, a izvoz smanjuje kupovnu moć novca u određenom razdoblju bez obzira dali je uvezena i/ili izvezena roba plaćena ili se pak radi o poklonima i pomoći- roba se može uvoziti na kredit i kupovna moć novca se zbog toga poveća kao i standard pučanstva dok traju zalihe uvezene robe, a kako se kredit vraća iz izvoza roba, tako će se u godinama otplate kredita smanjivati kupovna moć novca i standard pučanstva, ako ne dođe do razvoja ekonomije - uvoz i izvoz robe može se financirati preko promjena dohodaka s temelja kredita kod domaćih banaka, pa se i otplate i naplate zadržavaju u financijskom potencijalu tih banaka, te kupovna moć novca ostaje nepromjenjiva unatoč promjenama u standardu pučanstva

24. MEĐUNARODNI MONETARNI SUSTAVI ***- monetarni sustav sa središnjom bankom na čelu utječe na količinu novca u optjecaju i tako omogućava indirektnu razmjenu na najprikladniji način- međunarodni monetarni sustav ne emitira svoj novac, ali omogućava prijenos kupovne moći u međunarodnim transakcijama- financijske institucije, devizni tečaj, devizne rezerve i međunarodni pravni propisi su određujući za učinkovitost tog sustava- međunarodne devizne rezerve su samo jedan od načina financiranja, u pravilu samo kratkoročnog deficita u bilanci plaćanja- uz njih se rabi povećanje neto zaduženosti u inozemstvu nebankarskih sektora, poslovnih banaka i središnje banke - međunarodne devizne rezerve mogu biti nedovoljne, optimalne ili prevelike- što je tečaj fleksibilniji tim će manje biti nužne međunarodne monetarne rezerve- dakle, intervalutarnim odnosima prevladavaju devizni tečajevi, tako da se prema njima prosuđuju ti odnosi- posljedice dispariteta intervalutarnih tečajeva i cijena su gubici jednih, a korist drugih pa nisu samo ekonomske već i socijalne naravi- međunarodne novčane institucije imaju za cilj:

uspostavljanje multilateralnog sustava plaćanja između članica i uklanjanje deviznih ograničenja u međunarodnoj trgovini

održavanje stabilnih intervalutarnih tečajeva međunarodna novčana suradnja i pomaganje članica radi financiranja manjkova u njihovim

zemljama

25. DEPRECIJACIJA *- deprecijacija je svako smanjenje vrijednosti novca- može biti namjerna ili nenamjerna, faktička ili zakonska te smanjenje intervalutarne vrijednosti novca (jedne vrste novca u odnosu na drugu) i/ili kupovne moći novca- smanjenjem jedne vrste novca u odnosu na drugu nastaje razlika između njegove nominalne i puritetne vrijednosti koja se zove „disagio“ pa te dvije vrste novca nisu zamjenjive po njihovim nominalnim vrijednostima - dakle, glede deprecijacije novca riječ je o smanjenju njegove kupovne moći i intervalutarne vrijednosti

26. INFLACIJA - inflacija je održavajuće povećanje opće razine cijena - inflacija je relativan pojam i postoji ako se relativna kretanja količine robe i količine novca ne povećavaju jednakomjerno- također nastaje i voljom monetarne tj. državne politike - smatra se štetnom pojavom samo ako se pojavljuje u razmjerima koji prelaze u trajne cikluse neravnoteže na tržištu- glede razine inflacija može se mjeriti indeksom cijena na veliko, na malo i indeksom troškova života- prema intenzitetu je možemo podijeliti na:

blagu inflaciju (stopa inflacije na godišnjoj razini manja od 5%) umjerenu inflaciju (između 5 i 10%) galopirajuću inflaciju (veća od 10%) hiperinflaciju (veća od 50%)

27. DEVALVACIJA *- devalvacija je namjerno, zakonsko smanjenje vrijednosti monetarne jedinice u odnosu na njen standard- smanjenje se vrši na različite načine, ovisno o tome za koji je standard vrijednost monetarne jedinice vezana - ako je vrijednost monetarne jedinice vezana za zlato, devalvacija se vrši zakonskim smanjenjem količine zlata potrebnog za proizvodnju jednog zlatnika - ako je valuta vezana uz neku drugu valutu onda se devalvacija vrši povećanjem službenog tečaja te devize- devalvacija nerijetko slijedi nekon dugotrajne inflacije kada je nemoguće provesti revalvaciju- devalvacijom se uklanjaju neravnoteže bilance plaćanja i to tako da se nakon provedene devalvacije izvoznici stimuliraju, a uvoznici destimuliraju- devalvacija je prema tome politička i monetarna mjera vođena sa svrhom adaptiranja domaće razine cijena cijenama na svjetskom tržištu - učinkovitost devalvacije ovisi o tome dali će se i koliko će se nakon nje promijeniti cijene izvozne robe u ekonomiji

28. APRECIJACIJA *- aprecijacija je svako namjerno ili nenamjerno, faktično ili zakonsko povećanje vrijednosti novca, koje se očituje kroz povećanje njegove kupovne moći ili povećanje intervalutarne vrijednosti domaćeg novca - isto tako aprecijacija je i povećanje jedne vrste novca u odnosu na drugu, čime nastaje razlika između njegove nominalne i puritetne vrijednosti, pa te dvije vrste novca, iako pripadaju istom monetarnom sustavu, nisu zamjenjive po njihovim nominalnim vrijednostima- dakle, aprecijacija se može tretirati s motrišta kupovne moći novca u domaćoj ekonomiji i s motrišta njegove intervalutarne vrijednosti- u prvom slučaju je riječ o deflaciji, a u drugom o revalvaciji

29. DEFLACIJA - deflacija je smanjenje količine novca u optjecaju koje ima za posljedicu pad opće razine cijena - dakle, to je pojava suprotna inflaciji- apsolutna deflacija je smanjenje količine novca u optjecaju uz nepromijenjenu količinu robe, a relativna deflacija je povećanje količine roba na tržištu uz nepromijenjenu količinu novca u optjecaju- deflacija traje dok se cijene ne stabiliziraju- danas nastaje voljom monetarne politike pa se radi o namjernoj mjeri i nalazimo je u programu stabilizacijskih mjera - može biti poticana i tezauracijom novca - zbog pada cijena destimulirani su investitori

30. REVALVACIJA - revalvacija je monetarna i politička mjera vraćanja vrijednosti monetarne jedinice u ono stanje koje je postojalo prije pada te vrijednosti u odnosu prema zlatu ili stabilnim valutama- radi se o povećanju intervalutarne vrijednosti domaće valute smanjenjem stope kovanja ili smanjenjem tečaja valute standarda - ova mjera se rijetko provodi i bila je vezana uz zlatni standard- to je pojava suprotna devalvaciji- cilj joj je spriječiti inflaciju i povećati uvoz te smanjiti izvoz

31. ROBNA RAZMJENA I KREDITNI ODNOS **- razmjena se na tržištu odvija tako da jedna strana daje robu ili usluge, a druga novac pa je kupovina pojam koji podrazumijeva istodobno spajanje prodaje i plaćanja- ako se radi o dogovoru onda kupac obećaje prodavatelju da će mu nakon određenog vremena platiti preuzetu robu, a prodavatelj mu vjeruje te mu daje stvar na povjerenje pa dolazi do kreditnog odnosa- za onog koji daje stvar kažemo da je „creditor“, a onaj koji prima stvar je „debtor“- tako nastaje pravni odnos poradi kreditiranja između kreditora i dužnika koji se naziva kredit- takav odnos može biti u obliku kupoprodajnog dogovora ili kreditnog dogovora- namjena kreditnog odnosa je olakšati prodaju i kupovinu robe- moguć je i kreditni odnos između pojedinca ili ekonomske jedinice i banke- a takva razmjena u kojoj se stvar razmjenjuje da bi se nakon nekog vremena dobila ista naziva se zajam- dakle, kreditni odnos se razvio iz robne razmjene gdje se davala roba za robu, a kako su tijekom razmjene prodaja i kupovina bile vremenski razmaknute, nastaje kreditni odnos

32. KREDITNO PODRIJETLO NOVCA **- kredit se javlja još u naturalnoj razmjeni- s razvojem oblika razmjene, kupovanje nije bilo nužno praćeno istodobnom razmjenom robe za robu tj. robe za novac, već je mogla biti i vremenski razmaknuta, pa dolazi do kreditnog odnosa u kojem se zajam najprije pojavio u nemonetarnom, a zatim u monetarnom obliku- onda dolazi do suvremenog kredita iz odnosa dužnika i vjerovnika i taj pravni odnos se formalizirao u kreditnim financijskim oblicima kao što su zadužnica, mjenica, ček i dionica

33. KREDIT I EVOLUCIJA MONETARNIH OBLIKA *- za kredit je bilo bitno da se formalizira u nekom „opipljivom“ obliku i zato je kredit preko kreditnih odnosa omogućio razvitak monetarnih oblika kao što su zadužnica, obveznica, mjenica, ček i dionica- ti oblici izražavaju financijski odnos banke i njenih klijenata te je sam razvitak tih odnosa omogućio evoluciju tih oblika i oni su postali surogatni novac- suvremena količina novca u optjecaju je kreditnog podrijetla jer nastaje kreditima monetarnih institucija- evolucija novca izgledala je ovako:

punovrijedni novac:- naturalni robni novac- pravi robni novac- kovani novac (punovrijedni i nepunovrijedni) fiducijarni novac:- papirni novac (banknote, novčanice, depozitni novac)

- s motrišta pojedinaca i ekonomskih jedinica, emisijski krediti omogućavaju istima da kupe robu na tržištu iako nisu donijeli na tržište svoju robu ili da zadrže kredit u novcu- dakle, emisijski krediti su stvaranje kupovne moći radi njenog prenošenja na nove poduzetnike u ekonomiji tj. oni su razvojni- da banka nebi postala nelikvidna i izugbila povjerenje klijenta, nužna je intervencija države u sustav emisije kredita pa je tako nastala središnja banka koja vodi računa o pokriću emisijskih kredita poslovnih banaka

34. ODREDNICE USTROJA BANKE ***- poslovna banka se po mnogočemu razlikuje od ostalih klasičnih poduzeća- iako joj je cilj profitabilnost, tu je još i uporaba različitih instrumenata financijskog tržišta- važni su odnosi koje banka ima ili namjerava uspostaviti tijekom provođenja njezine politike- bitni sastavni dijelovi oblikovanja politike banke su određivanje temeljnih ciljeva i odluke o strategiji, strukturi i pravilima ponašanja- to sve se konkretizira temeljnim aktima, smjernicama razvoja, planiranjem te tekućom ekonomskom politikom- strukturna politika je konkretizacija filozofije banke kao institucije- prikladan financijski i organizacijski ustroj moguće je postaviti kroz takvu slobodu stvaranja koja će dovesti do veće profitabilnosti i uporabe različitih kombinacija instrumenata financijskog tržišta - banku tretiramo kao dio monetarnih i nemonetarnih financijskih institucija - četiri nebankarska sektora su privreda, kućanstvo, javni sektor i inozemstvo

35. SVRHA I DJELATNOST BANKE - pojam svrhe tretiramo u smislu razmjene, razloga zašto banka postoji, a što možemo utvrditi određenjem cilja osnivanja- djelatnost ima svoju svrhu koja se postiže realizacijom ciljeva- djelatnost i poslovno područje banke dijeli se na aktivne i pasivne poslove- uzajmljivanje i pozajmljivanje novca i drugih manje likvidnih financijskih oblika je djelatnost banke- pasivni bankarski poslovi su poslovi kojima banka prikuplja i disperzira njen depozitni potencijal, a mogu biti kratkoročni i dugoročni

- aktivni bankarski poslovi su kreditni poslovi kojima banka aktivira prikupljeni financijski potencijal tj. odobrava kredite; također se dijele na kratkoročne i dugoročne

36. NAČELA BANKARSKOG POSLOVANJA: **

1. NAČELO UREDNOG POSLOVANJA- važno je ne samo za banke nego i za njihove klijente, a podrazumijeva urednu knjigovodstvenu dokumentaciju- banka je jedina institucija koja svojim aktivnim poslovima određuje pasivne poslove, od kojih neki imaju za rezultat promjenu količine novca u optjecaju pa je to načelo temeljno načelo za politiku banke, njen financijski ustroj i upravljanje

2. NAČELO LIKVIDNOSTI- ono je vezano uz prednje načelo već time što je uredna kjnigovodstvena dokumentacija preduvjet da banka može u svakom trenutku udovoljiti obvezama prema vjerovnicima- stalnost promjene bilančne strukture posebno naglašava značaj načela likvidnosti- razlikujemo tri stupnja likvidnosti, a to su primarna, sekundarna i tercijarna- primarnu likvidnost čini gotovina u blagajni, imovina položena kod središnje banke, potraživanja od drugih banaka i ostala gotovinska aktiva- sekundarna likvidnost obuhvaća primarnu likvidnost uvećanu za likvidnu aktivu banke koja nije ušla u sastav primarne likvidnosti- tercijarnu likvidnost čine ulaganja koja se mogu pretvoriti u novac prije njihova dospjeća (mjenice, pozajmice, fin. udjeli i sl.)- monetarna likvidnost je sposobnost plaćanja tekućih obveza, a imamo sadašnju, plansku i optimalnu- sadašnja se odnosi na trenutnu mogućnost isplate dospjelih obveza, a planska na mogućnost isplate obveza u određenom planiranom vremenskom intervalu- optimalna likvidnost je u svezi s potrebitim tekućim potraživanjima s obzirom na postojeće obveze i uključuje rizik gubitka dijela imovine tijekom konvertiranja potraživanja u monetarni oblik- likvidnost imovine je sposobnost pretvaranja imovine u monetarni oblik

3. NAČELO SIGURNOSTI I UČINKOVITOSTI ULAGANJA- odnosi se na sigurnost banke da će njeni poslovi biti izvršeni sukladno ugovorima, a što podrazumijeva i uredno vraćanje kredita od strane klijenata- u praksi se glede toga vrše ocjene kreditne sposobnosti klijenta, što traži temeljito poznavanje čimbenika koji mogu utjecati na njegovo poslovanje

4. NAČELO RENTABILNOSTI- temeljno načelo jer je u bankarskom poslovanju trajno nastojanje ostvariti zaradu na razlici kamata i neposrednom udjelom u kapitalu klijenata, te na taj način povećati učinkovitost poslovanja kroz veći iznos dobiven odnosom profita i uloženog kapitala

37. KRATKOROČNI PASIVNI POSLOVI - važni su u ročnoj transformaciji bilance banke i održavanju njene likvidnosti, a odnose se na:

emisiju novčanica depozite po viđenju i depozite bez roka zaduživanje kod drugih banaka (banka povećava svoj financijski potencijal) emisiju kratkoročnih vrijednosnica eskontiranje vlastitih mjenica

38. DUGOROČNI PASIVNI POSLOVI *- predstavljaju oblike prikupljanja dugoročnih financijskih viškova kroz dugoročne financijske oblike- to su poslovi u kojima dolazi do izražaja uloga banaka u mobilnosti štednje - time ne dolazi do emisije novca, već samo do preraspodjele postojeće količine novca u optjecaju- te poslove čine:

emisija vlasničkih i dugoročnih dužničkih vrijednosnica dugoročni depoziti dugoročni primljeni krediti

39. KRATKOROČNI AKTIVNI POSLOVI *- kreditni poslovi čine glavne bankarske poslove kojima banka aktivira prikupljeni financijski potencijal tj. pozajmljuje klijentima raspoloživi kreditni potencijal - kad banka odobrava kratkoročne kredite, vodi računa o načelima bankarskog poslovanja pa utvrđuje kreditnu sposobnost klijenta i donosi odluku o kreditnom iznosu i vrsti kredita- ovisno o načinu odobravanja i korištenja može biti:

kontokorektni kredit- najčešći oblik kratkoročnog bankarskog kredita- radi se o kreditu po tekućem računu koji banka odobrava klijentu do ugovorenog iznosa i s ugovorenim rokom

akceptni kredit- banka ne odobrava klijentu direktno iznos kredita, već akceptira njegovu mjenicu povećavajući time njen bonitet čime omogućava klijentu dobivanje eskontnog kredita kod druge banke

eskontni kredit- u praksi široko rasprostranjen, a radi se o odobravanju kratkoročnog kredita na podlozi nekog budućeg potraživanja

lombardni kredit- banka ga odobrava temeljem založene realne pokretne vrijednosti (zlato i/ili vrijednosnice)

rambusni kredit- to je akceptni kredit koji banka otvara uvozniku za plaćanje uvoza robe uz pokriće robnih dokumenata koji su prenijeti na banku

avalni kredit- kredit kojim banka osigurava aval klijentu na njegovu mjeničnu obvezu

40. DUGOROČNI AKTIVNI POSLOVI ****

- bit dugoročnog bankarskog kredita je u posredovanju banaka između klijenata koji ostvarenu štednju ne troše na vlastite realne investicije i klijenata kojima nedostaje financijska potpora za financiranje realnih investicija, pa pozajmljuju od banaka u obliku kredita, a ona ih prenosi s jednih na druge- tu se radi o:

hipotekarskim kreditima- odobravaju se temeljem zaloga nekretnina klijenta koji traži kredit, a vidina kredita ovisi o vrijednosti založene nekretnine- postoje hipotekarni krediti koji se otplaćuju po isteku ugovorenog roka u cjelokupnom iznosu i oni koji se otplaćuju po amortizacijskom planu otplatom anuiteta

investicijskim kreditima- odobravaju se za financiranje razvoja i podliježu ocjeni rizika u budućnosti

41. POTROŠAČKI KREDITI ***- kreditiranje potrošača se provodi prodajom robe na otplatu i odobravanjem bankarskih kredita za kupnju robe- prodaja robe na otplatu je zapravo kredit prodavatelja kojim isti prodaje robu, stavljajući je na raspolaganje kupcu odmah, a kupac je plaća u obrocima- kod kredita za kupnju robe kao osiguranje redovito služi bianco mjenica

42. POSREDNIČKI POSLOVI - to su poslovi u kojima se banka ne javlja ni kao dužnik ni kao vjerovnik, već kao posrednik koji za svoje klijente obavlja određeni posrednički posao uz proviziju ili drugu ugovorenu naknadu- tu spada:

posredovanje u platnom prometu upravljanje vrijednostima kupovanje i prodaja vrijednosnica, deviza i valuta za tuđi račun preuzimanje jamstva otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama

43. VLASTITI POSLOVI - poslovi koje banka obavlja u svoje ime i za svoj račun u namjeri stjecanja zarade direktnim uključivanjem u različite transakcije- to su arbitražni poslovi, burzovne špekulacije i osnivanje trgovačkih društava

44. STRUKTURA BILANCE I LIKVIDNOSTI *- promjenama bilančne strukture banka poslovnom politikom mijenja financijsku moć preko povećanja kreditnog potencijala, koji je izvor prihoda- ako mogućnosti gospodarstva nisu u cjelosti iskorištene i daju se povećati dodatnom količinom novca, gospodarstvo je premalo likvidno pa se monetarnom politikom može povećati učinkovitost gospodarstva- na likvidnost u količinskom smislu utječe bankarski sustav povećanjem ili smanjenjem količine novca u optjecaju, čime se mijenja struktura bilance banaka i klijenata

45. ŠTO OTKRIVA KVALITATIVNI IZRAZ LIKVIDNOSTI EKONOMIJE *

- otkriva nam dužnički položaj sektora- odnosi se na slabiju ili bolju likvidnost gospodarstva tj. dali dužnički položaj nacionalnog gospodarstva slabi ili se poboljšava- tu bankarski sustav može utjecati samo djelomično- pokazatelji koji određuju likvidnost u kvalitativnom smislu su:

koliko dohotka se raspodjeli u sektoru privrede i koliko dohotka taj sektor raspodjeli drugim sektorima

koliko dohotka drugi sektori uštede i u kakvim oblicima

46. RELATIVNOST MONETARNE TEORIJE ****- relativnost monetarne teorije je ograničavajući čimbenik općih načela i pristupa- odnosi se na različito sagledavanje monetarne teorije- to što su pojedini teoretičari tvrdili prije 100 godina, ne mora značiti da je istina i da vrijedi za današnje prilike- njihove teorije i teze su bile u skladu s tim vremenom, što znači da shvaćanje monetarne teorije ovisi o različitim ekonomskim i društvenim prilikama

47. PREDKLASIČNA TEORIJA **- počela te teorije datiraju iz približno 1650. godine - vezana je uz W. Petty-a koji je poricao da je novac apsolutna mjera vrijednosti te je tvrdio da se njegova vrijednost utvrđuje ponudom i potražnjom- priznavao je 3 funkcije novca- mjera vrijednosti, posrednik u razmjeni, oblik štednje- tu se ističu dvije skupine teoretičara:

J. Law koji je tvrdio da novac ima utjecaj na proizvodnju i zaposlenost, ali zanemaruje odnos novca i cijene

J. Locke, Cantilion i D. Hume koji se oslanjaju na kvantitativni odnos novca i cijene- trajala je sve do smrti Humea i intelektualnog svitanja objavljivanjem Smithove knjige „Bogatstvo naroda“ (1776 god.)

48. KLASIČNA TEORIJA *****- počinje smrću Humea i pojavom Smithovog djela „Bogatstvo naroda“, a traje do smrti Milla 1873 god.- A. Smith je isticao da su za bogatstvo važni prirodno okruženje i rad čovjeka - Say je smatrao da je potencijalna proizvodnja ekonomije određena veličinom radne snage i kapitalnih dobara- temeljnu tvrdnju klasične ekonomske teorije predstavlja Sayov zakon prema kojem ponuda stvara njezinu vlastitu potražnju pa se ekonomija uvijek nalazi u ravnoteži - novac je neutralan što znači da promjene količine novca u optjecaju ne mogu utjecati na realna kretanja- tu je bitna i kvantitativna jednadžba J. Lockea: MsVt=PQ, a znači da je porast količine novca u optjecaju jednak porastu opće razine cijena

49. NEOKLASIČNA TEORIJA *****

- to je klasična teorija sa preinakama- Fisher i Pigou su podržavali zlatni standard kovanog novca jer se smatrao samoregulacijskim - počela su u predklasičnoj teoriji- J.Law (zanemarivao je odnos novca i cijena) te Locke, Cantilion i Hume (oslanjali su se na kvantitativni odnos novca i cijena)- u klasičnoj je teoriji vrijednost novca odvojena od monetarne teorije, a u neoklasičnoj je vrijednost novca ravnopravna teoriji vrijednosti novca- predstavnici su: Marshall, Walras, Fisher i Pigou

50. KVANTITATIVNA MONETARNA TEORIJA ***- pripada i klasičnoj i neoklasičnoj ekonomskoj teoriji- klasična kvantitativna se dijeli na transakcijsku varijantu (Fisher) i na dohodovnu varijantu (Marshall, Pigou, Schumpeter, Keynes)- temeljno polazište kvantitativne monetarne teorije je u tome da ako bi se povećala količina robe, a količina novca ostala nepromjenjiva, ukupne cijene bi pale - a ako bi se povećala količina novca, a količina robe ostala nepromjenjiva, ukupne cijene bi porasle- Bodin i Davanzati (utemeljitelji) smatrali su da opća razina cijena zavisi od odnosa količine novca u optjecaju (M) i količine roba na tržištu (Q) P=M/Q kupovna moć 1/P=Q/M jednadžba kvantitativne teorije M=PQ

51. TRANSAKCIJSKA MONETARNA TEORIJA **- varijanta kvantitativne monetarne teorije- razvio ju je Fisher- transakcijska jednadžba glasi MsVt=PT- ako se poveća MsVt (novčana ponuda) povećavaju se cijene roba i smanjuje se kupovna moć novca - Fisher je u kvantitativnu teoriju (Bodina i Davanzatia) uveo prometnu brzinu novca- njegova jednadžba predstavljala je sliku kretanja gospodarstva Vt=PT/Ms (brzina kolanja novca)

52. DOHODOVNA KVANTITATIVNA MONETARNA TEORIJA - teoretičari tvrde da nije količina novca u optjecaju uzrok promjene cijena nego dohodak- MsVy=PO, gdje je Vy broj transakcija koje tijekom razdoblja napravi jedinica novca pretvarajući se iz izdatka u novi dohodak tj. njegova dohodovna ili optjecajna brzina, a O je nacionalni brutoproizvod

53. TEORIJA REALNOG SALDA - tu se radi o uvođenju realnog salda u kvantitativnu jednadžbu, umjesto brzine monetarnog optjecaja- veže se uz Marshalla i Pigoua i polazi od shvaćanja da pojedinci žele imati gotov novac- Pigou: P=kO/Ms tj. P=k/r/Ms- Pigou je zamijenio pojam brzine kolanja novca s pojmom realnog gotovinskog salda

54. KLASIČNA EKONOMSKA TEORIJA I ULOGA NOVCA U EKONOMIJI *- klasična ekonomija je smatrala da se promjenama cijena, ponuda i potražnja automatski dovode u ravnotežu -> Sayov zakon- u klasičnoj ekonomskoj teoriji, uloga novca se smatrala nebitnom pri čemu se imalo u vidu da ponuda sama stvara potražnju- klasični ekonomisti polaze od kvantitativne monetarne teorije u kojoj se novac drži samo za transakcijske namjene

- novac je neutralan što znači da promjene količine novca u optjecaju ne mogu utjecati na realna kretanja

55. KEYNESOVA KUPOVNA MOĆ NOVCA *- Keynesijanska monetarna teorija umjesto ponude i potražnje na robnom tržištu rabi ponudu i potražnju na financijskom (monetarnom) tržištu, postavljajući na prioritetno mjesto potražnju novca i nemonetarnih financijskih oblika- novac se uzima kao zaliha vrijednosti i oblik imovine - potražnja novca određena je odlukom pojedinaca i ekonomskih jedinica o držanju monetarne imovine, a količina novca u optjecaju određena je emisijom novca

56. KEYNESOVA RADNA MOĆ NOVCA *- Keynes vrijednost novca mjeri ne samo jedinicom kupovne moći nego i jedinicom radne moći novca- s obzirom da jedinica radne snage moći novca 1/W predstavlja recipročnu vrijednost prosječne monetarne jedinice W, a jedinica kupovne moći novca 1/P recipročno vrijednost prosjeka robnih cijena P, odnosno da je jedinica radne moći novca neka količina rada, a jedinica kupovne moći neka količina robe, te se veličine mogu izjednačiti ako promjenimo ili radne količine u robne ili robne u radne- prosječna robna cijena proizvedenih roba P=NW/Q tj. P=W(N/O)- kupovna moć 1/P=O/NW tj. 1/P=(1/W)(O/N)

57. KEYNESOVA KUPOVNA MOĆ NOVCA U OTVORENOJ EKONOMIJI *- međunarodne robne i monetarne transakcije utječu na kupovnu moć novca, preko izvoza i uvoza, što je u Keynesovoj analizi obuhvaćeno kroz uvjete tržišne ravnoteže u otvorenoj ekonomiji- u otvorenoj ekonomiji je moguće da se zbog uvoza i izvoza više ili manje proda na domaćem tržištu nego što se proizvede u domaćoj privredi- uvozom/izvozom na kredit mijenja se raspoloživi domaći proizvod- uvozom na kredit kupovna moć se povećava dok traju zalihe, a otplatom kredita smanjuje se kupovna moć domaćeg novca- središnja banka može privremeno utjecati promjenama količine novca u optjecaju na kupovnu moć, ali trajne promjene kupovne moći nastaju nemonetarnim egzogenim čimbenicima

58. KEYNESIJANSKA PONUDA I POTRAŽNJA NOVCA *- sastoji se od dvije varijable i to:

L1- potražnja novca za transakcijske svrhe - funkcija domaćeg dohotka

L2- potražnja novca kao imovine tzv. špekulativna potražnja novca- potrebna količina monetarne imovine ovisi od transakcija u razmjeni i sigurnosti, što je u svezi s količinom domaćeg proizvoda ili dohotka y, i od kamatnjaka- L=L1(y) +L2(i) -> L=L(y,i)

59. KRIVULJA LM I MONETARNA RAVNOTEŽA *

- uravnoteženje počinje neravnotežom na monetarnom tržištu pa pojedinci i ekonomske jedinice pokušavaju uskladiti njihovu monetarnu financijsku aktivu čime utječu na kamatnjak- koeficijent dohotka k/k' kaže što određuje da je LM krivulja strmija ili položenija- kada je k nizakkrivulja je položena, a kada je k' nizak je strmija- povećanje/smanjenje količine novca u optjecaju premješta krivulju udesno/ulijevo

60. NEOKLASIČNO- KEYNESIJANSKE SINTEZE MONETARNE TEORIJE *- temelji neoklasično- keynesijanske sinteze su u svezi s pitanjem „Što je prava ili potrebita količina novca u optjecaju?“- nastale su nakon 2. svj. rata - središnji tijek tih sinteza čini Hick-Hanseov IS-LM model- jednostavnija verzija tog modela podrazumijeva 3 tržišta (tržište jedinstvene robe, monetarno tržište i tržište obveznica), a razvijeni model je još sadržavao i tržište rada- ova sinteza preuzima općenite i trajne vrijednosti klasične i neoklasične teorije, dodajući tome Keynesijansku teoriju- predstavnici su Hicks, Modigliani, Philips, Tobin, Patinkin- stoga razlaganje ove sinteze polazi s IS-LM modelom, nastavljajući s Modiglianijevom dohodovnom monetarnom teorijom, razlaganjem Philipsove krivulje, monetarnom teorijom Patinkina i Tobinovom imovinskom teorijom, da bismo došli do Friedmanove teorije i monetarizma

61. PHILIPSOVA KRIVULJA *- on je razradio Keynesovu teoriju i nadovezao se na Modigliania s nadnicama- izvorna Philipsova krivulja predstavlja odnos promjene monetarnih nadnica i nezaposlenosti, a ubrzo je konvertiran u odnos promjene razine cijena i nezaposlenosti- između 60' i 70' godina prošlog stoljeća analiza Philipsove krivulje bila je argument između onih za koje je nezaposlenost bila strukturalna i onih koji su smatrali da je povezana s agregatnom potražnjom - dakle, trade off između inflacije i nezaposlenosti naziva se Philipsova krivulja koja odražava kratkoročnu krivulju agregatne ponude - Philipsova krivulja pruža ekonomskoj politici mogućnost da utječe na agregatnu potražnju preko monetarne i/ili fiskalne politike - kako se krivulja temelji na očekivanoj inflaciji, kada inflacija raste- krivulja se premješta naviše

62. MONETARNA TEORIJA PATINKINA * - on je postavio temelje imovinskih monetarnih teorija- preko imovinskog učinka promjene količine novca u optjecaju na ponašanje ekonomskih jedinica, došao je do čimbenika glede konverzije monetarne u nemonetarnu imovinu- rekao je da samo u statičnom svijetu sa stalnom KNUO fleksibilnost cijena omogućava punu zaposlenost, a u stvarnom dinamičnom svijetu fleksibilnost cijena može dovesti do pune zaposlenosti samo u dugom razdoblju ili može dovesti do spiralne deflacije s kontinuiranom nezaposlenošću- njegov transmisijski mehanizam djeluje bez učinka kamatnjaka- potražnja roba određena je realnom KNUO, realnim cijenama i realnim domaćim proizvodom

63. TOBINOVA MONETARNA TEORIJA ******- izvori njegove teorije su u shvaćanju da pojedinci i ekonomske jedinice drže novac kako za monetarne transakcije, tako i zato što je ponekad sigurnije držati imovinu u monetarnom obliku nego u drugim nemonetarnim oblicima - za Tobina nije važna brzina kolanja novca, novac je jedan od mogućih oblika imovine, a banke koje emitiraju novac su samo jedne od financijskih institucija - prema toj teoriji potražnja ima znatno manji značaj- temeljne varijable njegovog modela su ravnotežna stopa prinosa kapitala i marginalna proizvodnost kapitala

64. IMOVINSKA MONETARNA TEORIJA ***- temelji se na shvaćanju novca kao dijela imovine - postoje dvije varijante imovinske teorije:

teorija obnovljene kvantitativne teorije novca Friedmana koji smatra količinu novca u optjecaju bitnom odrednicom ekonomskog tijela

monetarna teorija Tobina koji smatra da je novac važan čimbenik, ali ne i važniji od drugih oblika financijske i realne imovine

- oni se bave veličinom i strukturom imovine, a ne KNUO- zajednička karakteristika teorije u njenim varijantama je da se temelji na shvaćanju novca kao djela imovine i interpretacije utjecaja količine novca na ekonomski tijek kao posljedicu usuglašavanja vrijednosti i strukture imovine s obzirom na potražnju novca i drugih oblika imovine

65. FRIEDMANOVA MONETARNA TEORIJA *****- ona je dio imovinske teorije novca, dakle Friedman promatra novac kao oblik imovine- naziva se još monetarizam i kontrarevolucija- osnova teorije je da se novac traži kao dio imovine, a potražnju novca determiniraju 3 grupe faktora:

ukupna vrijednost imovine koja se drži u različitim oblicima cijene oblika imovine i prinosi ukus i preferencija imatelja imovine

- prema Friedmanu promjene količine novca u optjecaju su odlučujući čimbenik rasta nominalnog dohotka-Friedman smatra da se uravnoteženje obavlja dijelom promjenama opće razine cijena, a dijelom promjenama proizvodnje i zaposlenosti- jednadžba: Ms=kPy

66. INTEGRITET SUSTAVA PLAĆANJA ***- trajnost pravnih pravila i stabilnost monetarnog sustava tijekom zlatnog standarda jamčila je konvertibilnost banknota u punovrijedni novac tj. mogućnost konvertiranja potraživanja u monetarnom obliku u punovrijedni novac bez gubitka imovine

67. SREDIŠNJA BANKA I LEGITIMNOST NOVCA ***- legitimnost novca znači povjerenje ekonomskih subjekata da novac otklanja sustavan rizik i kao nominalno sidro kvantitativno izražava društvene odnose - u tome je važna uloga središnje banke i njene monetarne politike- povjerenje u monetarna pravila i autonomija monetarne politike su to širi što je novac više legitiman- otuda nužnost autonomije središnje banke- dakle, povjerenje u novac i autonomija središnje banke su u trajnoj svezi- veće povjerenje u novac daje veću autonomiju središnjoj banci glede monetarne politike

68. MONETARNA POLITIKA I IS-LM-FE MODEL *- preko tog modela se saznaje kako djeluje središnja banka ili kako bi bar trebala djelovati na tržište roba i domaću proizvodnju- model se razlaže kroz 3 krivulje:

krivulju IS koja izražava potražnju za tekućim domaćim proizvodom krivulju FE koja izražava sklonost ekonomskih jedinica ponudi tekuće proizvodnje roba i usluga krivulju LM koja izražava sklonost kućanstva i ekonomskih jedinica držanju imovine u

monetarnim i nemonetarnim financijskim oblicima- kombinacija te tri krivulje opisuje ekonomsku ravnotežu, ali i čimbenike njene promjene

69. MONETARNA POLITIKA KAO STABILIZACIJSKA POLITIKA **

- učinkovitost monetarne politike se mijenja s obzirom na to kako ljudi mijenjaju svoju potražnju novca tijekom promjena razine kamatnjaka- ona je vrlo važna u ekonomiji zbog širine njenih ekonomskih posljedica - zavisi od elastičnosti IS krivulje- monetarna politika može otkloniti fluktuacije tekućeg prizvoda - mon. politika je najučinkovitija kada je fiskalna politika potpuno neučinkovita- bez intervencije monetarne ili fiskalne ekonomija bi se teško sama vratila u ravnotežu

70. FISKALNA POLITIKA KAO STABILIZACIJSKA POLITIKA **- stabilizacijska politika je kratkoročna, a njena zadaća je održavanje agregatne potražnje na razini zadovoljavajuće agregatne ponude kod pune zaposlenosti- takva ravnoteža se može uspostaviti monetarnom i/ili fiskalnom politikom- fiskalna politika je najučinkovitija kada je monetarna politika potpuno neučinkovita i obrnuto- učinkovitost fiskalne politike zavisi od LM krivulje

71. MONETARNA POLITIKA I FLUKTUACIJE DOMAĆEG PROIZVODA *- središnja banka putem monetarne politike utječe na fluktuacije BDP-a, djelovanjem na KNUO i na razinu cijena- ukoliko poveća KNUO, smanjit će se kamatnjak što će dovesti do povećanja domaćeg proizvoda i smanjenja zaposlenosti i obrnuto- ako se razina cijena mijenja razmjerno s KNUO, znači da će i mjere monetarne politike biti više povezane s promjenama BDP-a

72. URAVNOTEŽENJE BILANCE PLAĆANJA PROMJENOM CIJENA *- mehanizam automatskog uravnoteženja bilance plaćanja promjenama cijena roba djeluje u uvjetima fiksnog deviznog tečaja, a u uvjetima fleksibilnog deviznog tečaja djeluje mehanizam cijena novca- u sustavu slobodnog fluktuiranja deviznog tečaja suficit/deficit u bilanci plaćanja automatski se otklanja aprecijacijom/deprecijacijom domaćeg novca

73. URAVNOTEŽENJE BILANCE PLAĆANJA PROMJENOM DOMAĆEG PROIZVODA ****- povećanje izvoza preko povećanja deviznih rezervi kod središnje banke ne dovodi samo do povećanja KNUO nego i do povećanja domaćeg proizvoda preko multiplikatora, a time i uvoza- povećanje/smanjenje domaćeg proizvoda mijenja relativni odnos domaćih i inozemnih cijena, a promjena salda u bilanci plaćanja utječe na aprecijaciju/deprecijaciju domaćeg novca i na promjenu kamatnjaka

74. EKONOMSKA POLITIKA I RAVNOTEŽA BILANCE PLAĆANJA *- ekonomska politika može utjecati na poboljšanje bilance plaćanja kroz monetarnu i fiskalnu politiku- bilanca plaćanja je u ravnoteži kada je uvoz jednak izvozu- ukoliko nije u ravnoteži i želi se postići suficit jedna od mjera je devalvacija tj. pojeftiniti naše proizvode u odnosu na inozemne te tako povećati izvoz- instrumentima monetarne politike središnja banka utječe na varijable kao što su količina primarnog novca i mon. multiplikator

75. VARIJABLE MONETARNE POLITIKE **- to su varijable kojima se monetarna politika služi da bi zadovoljila svoje konačne ciljeve- dakle, preko bližih ciljeva do konačnih ciljeva- središnja banka svojom monetarnom politikom može utjecati na promjenu količine primarnog novca i monetarnog multiplikatora, zatim kvantitativnim instrumentima utječe na iznos kreditnog potencijala poslovnih banaka i time na količinu depozitnog novca, a kvalitativnim instrumentima ograničava količinu emisijskih kredita

- sve su to varijable kojima se žele postići konačni ciljevi, a to su stabilan rast bruto proizvoda, stabilan rast zaposlenosti, uravnotežena transakcija s inozemstvom te stabilnost cijena

76. INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE- dijele se na kvantitativne i kvalitativne - kvantitativni su:

politika otvorenog tržišta- središnja banka kupuje ili prodaje na tržištu kratkoročne državne obveznice i tako povećava ili smanjuje KNUO i time mijenja dug države

kamatna stopa- središnja banka mijenja kamatnjak i razinu kredita

promjena koeficijenta obveznih rezervi neposredno ograničavanje kredita - kvalitativni instrumenti nisu usmjereni samo na veličinu kreditnog potencijala poslovnih banaka, nego utječu i na to kako će biti uporabljen kreditni potencijal - to su selektivni krediti, moralno uvjeravanje i direktna zabrana (sprječavanje davanja kredita)

77. INDIKATORI I OPERATIVNI CILJEVI- središnja banka izabire operativni cilj preko kojeg je moguće postići konačne ciljeve - temeljna načela operativnog cilja su konzistentnost, mjerljivost, pravodobnost i upravljivost- operativni ciljevi naslonjeni su na indikatore monetarne politike s kojima čine posredničke varijable između instrumentalnih varijabli i konačnih ciljeva monetarne politike - monetarni indikatori omogućavaju definiranje monetarnog tijeka te njegovu analizu i planiranje- u teoriji i praksi monetarnog targetiranja kao operativni ciljevi prevladavaju KNUO i kamatnjak

78. RAVNOTEŽA NA ROBNOM TRŽIŠTU U ZATVORENOJ PRIVREDI **- ravnoteža znači da je količina ponuđenih roba jednaka količini potražnje za robama- količina ponuđenih roba odgovara vrijednosti domaćeg proizvoda - agregatna potražnja je jednaka domaćoj potrošnji, domaćim institucijama i količini nabava države- a robno tržište je u ravnoteži kada su ova tri oblika agregatne potražnje jednaka domaćem proizvodu što se piše kao S=I - krivulja koja se odnosi na zatvorenu privredu je IS krivulja

79. FINANCIJSKI I KREDITNI POTENCIJAL BANKE *- kreditni potencijal se nalazi u aktivi bilance i on nam govori koliko banka može odobriti kredita, ali ne računajući obvezne rezerve jer su one na računu kod središnje banke pa ih banka ne može koristiti- što su rezerve veće, banka ima manje kreditnog potencijala- financijski potencijal se nalazi u pasivi bilance- banka odobrava kredite iz depozita, a tu se još nalaze i krediti od ostalih banaka koji također predstavljaju financijski potencijal- tu spadaju pasivni bankarski poslovi

80. DOHODOVNA MONETARNA TEORIJA MODIGLIANIJA- potražnju novca Modigliani je utvrdio kao potražnju novca za transakcijske potrebe, ovisno o dohotku i kamatnjaku- u IS-LM model je dodao tržište rada tj. analizu fleksibilnih nominalnih nadnica, cijena i zaposlenosti- cilj njegove analize je bio da formulira općenitu monetarnu teoriju- snažno je utjecao na razvoj Keynesijanske ekonomije

81. MONETARNI AGREGATI

- monetarni agregati su skupina financijskih oblika istog stupnja likvidnosti- svi monetarni agregati se označavaju s M i to su zapravo gotovina i depoziti kod banaka M₀- primarni novac (rezerve i gotovina)M₁- novac u užem smislu koji je apsolutna likvidna imovina (gotov novac i depozitni novac)M₂- manje likvidna imovina tj. kvazinovac (štedni depoziti); ne obavlja transakcijsku funkciju, ali može M₃- ostala likvidna imovina; oročeni depoziti i obveznice do 1 godine, rezervni fondM₄ - nelikvidna financijska imovina

82. STATIČNI KREDITNI POTENCIJAL BANKE *- maximalan iznos kredita koji banka može odobriti u određenom trenutku, a da ostane likvidna - nalazi se u aktivi bilance- ovisi o financijskom potencijalu banke i obveznim rezervama- što su obveze veće to banka ima manje kreditnog potencijala- aktivnim bankarskim poslovima banka aktivira prikupljeni financijski potencijal tj. odobrava kredite

83. DINAMIČNI KREDITNI POTENCIJAL BANKE- uključuje vremensku varijablu, dakle to je maximalan iznos kredita koji banka može odobriti u određenom razdoblju, a da ostane likvidna

84. KREDITNI MULTIPLIKATOR - zbroj svih kredita koji su nastali tijekom vremena multiplikacije

85. DEPOZITNI MULTIPLIKATOR- zbroj svih depozita koji su nastali tijekom vremena multiplikacije

86. KOLIČINA NOVCA U OPTJECAJU- KNUO ovisi o ponudi primarnog novca, koeficijenata (gotovina) i koeficijenata obveznih rezervi- poslovne banke ne mogu emitirati primarni novac dok je središnja banka glede toga neograničena

87. MONETARNI MULTIPLIKATOR **- glavna uloga monetarnog multiplikatora je da se pomoću njega predvidi što će se dogoditi s KNUO ako središnja banka rabi neki od instrumenata monetarne politike - monetarni multiplikator je manji ako su koeficijenti veći i obrnuto

88. JOHN LAW- osnovao je banku s pravom emisije novčanica, uz istodobnu zabranu kolanja kovanog novca u prometu - kao pokriće za tu emisiju mu je poslužila zemlja, a kako je izdavao sve više tih banknota to je dovelo do bankrota - njegov kreditni novac u obliku banknota učinio ga je „ocem inflacije“- on je djelovao u predklasičnoj monetarnoj teoriji i tvrdio je da novac ima utjecaj na proizvodnju i zaposlenost, ali je zanemarivao odnos novca i cijene

89. MEĐUNARODNE DEVIZNE PRIČUVE- jedan od načina financiranja u pravilu samo kratkoročnog depozita bilance plaćanja - one se uzimaju za međunarodnu likvidnost prvog reda- veće međunarodne devizne pričuve daju mogućnost povećanja neto dugova u inozemstvu, a time i dužeg i šireg financiranja pasive u bilanci plaćanja- mogu biti nedovoljne, prevelike i optimalne

90. PENZATORNI NAČIN PLAĆANJA

- vezan je uz kovani novac- kada je plaćanje teklo tako da su se kovine vagale tada se radilo o vaganom ili penzatornom načinu plaćanja- vaga kao mjera nerijetko je bila predmet nesuglasja kupaca i prodavača

91. KOVNIČKA STOPA- propisima je utvrđeno koliko se iz jedne težinske jedinice monetarne kovine može iskovati monetarnih jedinica i to je onda kovnička stopa

92. DEPOZIT REGULARE I DEPOZIT IREGULARE- da bi zlatar mogao raspolagati zlatom, morao je s ulagačem napraviti pismeni dogovor po kojem vlasnik zlata postaje zlatar- time se depozit regulare promijenio u depozit iregulare tj. zlatar je morao vratiti ne uloženi već istovrsni depozit tj. depozit jednake količine i jednake vrijednosti

93. MONETARNO ILI VALUTNO PODRUČJE- to je društvena zajednica u kojoj djeluje određeni monetarni sustav i svi sudionici rabe isti oblik plaćanja te je zemljopisno ograničeno