Ines Šabid, prof. MUP, VPŠ

Što je motivacija ? Jest želja da se postigne neki uspjeh i spremnost da se

za postizanje tog cilja uloži potreban napor

MOTIVIRATI = POKRENUTI

Biti jako motiviran za nešto može značiti da netko mobilizira sve snage da bi postigao nešto određeno, da ga ništa ne može odvratiti od toga te da mu je pred očima samo njegov cilj, da je na njega fiksiran i da se neće smiriti prije nego ga ostvari.

Dakle, netko:

1.ima cilj

2.trudi se

3.bavi se nečim od čega ga nitko ne može odvratiti

“MOTIVACIJA JE NEŠTO KAO BLAGI OBLIK

OPSJEDNUTOSTI.”(De Charmes)

Teorije motivacije

Sve teorije motivacije pokušavaju dati odgovor na tri pitanja:

Što mobilizira ili pokreće ljudsko ponašanje?

Što usmjerava ponašanje prema nekom cilju?

Kako održati takvo ponašanje tijekom vremena?

Većina se teorija motivacije može svrstati u dvije skupine (prema Dosset, 1992.):

1. Teorije sadržaja nastoje objasniti zašto se osoba ponaša na

određeni način naglašavajući ljudske potrebe odnosno nagrade kojima se te potrebe mogu zadovoljiti, npr. novac, priznanje, uspjeh. Najpoznatija među ovim teorijama je teorija hijerarhije potreba Abrahama Maslowa.

2. Teorije procesa nastoje objasniti procese koji usmjeravaju ljudsko ponašanje prema postizanju nekog cilja, npr. da budu uspješni ili da dobro naprave posao. Najpoznatija među ovim teorijama je teorija potkrjepljenja ili instrumentalnog kondicioniranja B.F. Skinnera.

Teorija hijerarhije potreba Abrahama Maslowa

Ova teorija pretpostavlja da su ljudske potrebe hijerarhijski poredane i to od jednostavnijih – povezanih s osnovnim životnim funkcijama, do složenijih – povezanih sa socijalnim položajem pojedinca i njegovom samoaktualizacijom ili samoostvarenjem. Ova se teorija čini prilično jednostavnom i razumljivom tako da je mnogi menadžeri nastoje primijeniti u praksi. Prema ovoj teoriji, u svakom pojedincu postoji pet razina potreba koje su hijerarhijski organizirane. Potrebe višeg reda ne mogu biti zadovoljene ako prethodno nisu zadovoljene sve niže potrebe.

Maslowljeva hijerarhija potreba

Samoostvarenje (samopotvrđivanje)

(Samo)poštovanje, (moć, ugled, status)

Potreba za povezivanjem i potvrđivanjem (prijateljstvo, obitelj , intima)

Potreba za sigurnošću ( fizička sigurnost, zdrastvena, poslovna...)

Fiziološke potrebe (voda, zrak, hrana , seks, spavanje, toplina...)

Fiziološke potrebe

Zadovoljenje fizioloških potreba u suvremenim uvjetima obično se povezuje s novcem i visinom plaće, jer novcem možemo kupiti stvari koje će ih zadovoljiti. U svakodnevnom radu i životu treba izbjegavajte ugrožavati ove potrebe. Ne zakazujte sastanke ili neke druge obaveze ako ste gladni ili premoreni.

Potreba za sigurnošću

Ljudi žele izbjeći nepredvidive katastrofe kao što su nesreće, bolesti, ratovi ili ekonomska nestabilnost. Ugrožavanje ovih potreba na poslu čini ljude previše opreznima i konzervativnima, a to sprječava njihovu kreativnost i inicijativu.

Socijalne potrebe

Kad su fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću uglavnom zadovoljene javlja se potreba za društvom. Zaposleni žele osjećati da negdje pripadaju i da ih ostali prihvaćaju. Zbog toga se na poslu često stvaraju neformalne grupe. Ova potreba je vrlo značajna u novih namještenika. Pomognite im da se osjete dijelom organizacije i upoznajte ih s kolegama.

Potreba za poštovanjem

Potreba za poštovanjem može se javiti u različitim oblicima, a ovdje nam se najvažnijim čini spomenuti status i moć.

Status se odnosi na rang pojedinca u grupi, a određen je osobinama same grupe. Status pojedinca u organizaciji ovisi o njegovom formalnom položaju, ali i o stažu, profesiji i stručnosti. Ljudi kod kojih je potreba za statusom vrlo izražena osjetljivi su na statusne simbole. Ukidanje nekog od tih simbola može na njih djelovati demotivirajuće.

Kod nekih ljudi posebno je izražena potreba za mogućnosti utjecanja na druge. Njih možete motivirati uvažavajući njihove prijedloge. S druge strane, postoje ljudi koji izbjegavaju moć ili je se čak boje. Za njih je bilo kakva odgovornost i odlučivanje nešto što izbjegavaju kad god mogu.

Potreba za samoostvarenjem (samopotvrđivanjem)

U psihologiji se najmanje zna o ovoj potrebi, no čini nam se značajnim

spomenuti potrebu za postignućem i kompetencijom. Potreba za kompetencijom odnosi se na kontrolu fizičke i socijalne okoline.

Na poslu se ova potreba očituje kao želja za savršenstvom i profesionalnim razvojem. Ljudi kod kojih je izražena potreba za postignućem pokazuju vrlo izraženu želju da ono što rade naprave bolje i učinkovitije nego prije.

Teorija potkrjepljenja B.F. Skinnera

Prema ovoj teoriji, motivacija je učenje. Ponašanje se uči pomoću procesa instrumentalnog kondicioniranja.

– ponavlja se ono ponašanje koje je povezano s određenim željenim posljedicama. Svaki put kad je određeno ponašanje nagrađeno željenom posljedicom, kažemo da je ponašanje pozitivno potkrijepljeno. Na primjer, kad pohvalimo zaposlenika za dobro napravljen posao, on će težiti da ponovi svoje uspješno ponašanje.

Ponekad je ponašanje usmjereno uklanjanju neke neželjene posljedice, npr. zaposlenik će prestati kasniti na posao kako bi izbjegao negodovanje rukovoditelja. Takvo je ponašanje negativno potkrijepljeno. Ukoliko rukovoditelj želi ukloniti neka nepoželjna ponašanja, može primijeniti kaznu ili gašenje.

Kazna je primjena pritiska kojim se nastoji smanjiti pojava nekog ponašanja, npr. svako kašnjenje na posao kažnjava se smanjenjem plaće. Kazna, međutim, ima kratkoročne učinke. Nepoželjno ponašanje će biti potisnuto samo tako dugo dok rukovoditelj nadzire situaciju odnosno dok traje prijetnja kazne. Vremenom će zaposlenik početi izbjegavati i rukovoditelja i posao – slabije će surađivati, češće će izostajati s posla

Gašenje je postupak uskraćivanja bilo kakve posljedice ponašanja, odnosno ignoriranje. Ovim se postupkom vrlo sporo postiže promjena ponašanja.

Najbolji način za promjenu nepoželjnog ili neprimjerenog ponašanja je istovremeno ignoriranje nepoželjnog i pozitivno potkrepljivanje poželjnog ponašanja, npr. rukovoditelj će ignorirati kašnjenje osoblja, ali će pohvaliti točan dolazak na posao.

Osnovna je zamjerka ovoj teoriji što ne objašnjava individualne razlike u motiviranju ljudi. Naime, ne postoje općenite nagrade koje bi djelovale na promjenu ponašanja svih ljudi. Neka će posljedica nekom pojedincu predstavljati nagradu odnosno pozitivno potkrjepljenje, a nekome neće.

Herzbergova teorija dva faktora pretpostavlja da ljudi imaju dvije

nezavisne kategorije potreba i svaka od njih različito utječe na ponašanje.

Teorija očekivanja tumači da ljude motiviraju očekivanja ovisno o rezultatima njihovog ponašanja, odnosno vrijednost koju ti rezultati imaju za njih. Npr. neki djelatnik će se prijaviti na tečaj stručnog usavršavanja ako očekuje neku korist od toga na poslu (npr. drugačije radne zadatke) i ako mu je to važno (npr. posao će mu biti zanimljiviji).

Ostale teorije motivacije

• Teorija pravičnosti tumači da će zalaganje i zadovoljstvo na poslu ovisiti o percipiranoj pravičnosti nagrade.

Ako osoba procijeni da je nagrada za njegov uloženi trud proporcionalna nagradi uloženog truda druge osobe, bit će zadovoljnija i motivirana da se još više trudi.

• Teorija ciljeva tumači da će motivacija ljudi za posao biti veća ako su postavljeni jasni i specifični ciljevi rada. Npr. manji su učinci ako se ljudima kaže: «Učinite najviše što možete!», nego ako im se kaže: «Cilj nam je naknadno otkriti 3 kaznena djela tjedno!»

Kako, dakle, motivirati ljude?

Informiranje Ako ljudi nisu dobro informirani o činjenicama koje mogu imati

utjecaja na njihov posao, tada oni neće biti dovoljno osjetljivi za sve probleme o kojima moraju voditi računa pri donošenju valjanih odluka, a osjećat će se isključeno i bit će nemotivirani za rad.

Poticanje Rukovoditelji trebaju kod ljudi izazvati želju da nešto naprave – poticati

ih. Pri tome treba znati da se motiviranje može oslanjati na različite izvore: pohvale, nagrade, promaknuća i sl.

Pohvale! Što i zašto pohvaliti?

"Ja ovdje radim već dvadeset godina i nikada nitko nije rekao 'To si dobro napravio.'."

"Najbolje što se možeš nadati od bolje educiranih šefova je da ne komentiraju tvoj posao.“

Ne dopustiti da zalaganje u radu djelatnika nikada ne bude primijećeno. Ljudi obično vole primati pohvale za nešto što su napravili.

Razvoj

Razvoj je značajan zbog nekoliko razloga. On dovodi do porasta

sposobnosti i znanja uposlenika u organizaciji i jača njihovo samopoštovanje i samoostvarenje. Svaki oblik stručnog usavršavanja doprinijet će razvoju djelatnika.

Kritike

Moramo znati davati negativnu povratnu informaciju jer tako:

pomažemo ljudima u njihovom profesionalnom razvoju,održavamo moral unutar tima i djelujemo u smjeru organizacijskih ciljeva.

Kako motivirati druge ?

Budite srdačni i iskreni

Budite povjerljivi

Budite jasni u izlaganju i provjerite da li vas sugovornik može slijediti

Izrecite molbu ili zahtjev na primjeren način

Obrazložite razloge vašeg zahtjeva

Budite osjetljivi na mišljenje drugih

Slijedite uobičajene kanale komunikacije

Kada je to moguće, ponudite željene nagrade

Dajte nagrade samo onda kada su uistinu zaslužene

Opomenite prije kazne

Koristite kazne dosljedno

Kažnjavajte diskretno

Promovirajte značaj stručnosti

Postupajte savjesno i odlučno

Prepoznajte interese ljudi

Tretirajte pravedno

Branite interese

Kako motivirati sebe ?

osnovno i najvažnije: podsjećajte se i nastojte što intenzivnije zamisliti, kakve sve lijepe rezultate i osjećaje možete postići kontinuiranim radom

nešto drastičniji način je 'negativna motivacija', odnosno zamišljanje kako će vaš život , zdravlje i posao izgledati za 5 ili 10 godina ako sve ostane po starom

nastojte odabrati one oblike rada na sebi u kojima najviše uživate, koje ćete biti motivirani da radite zbog uživanja u samom procesu, a ne samo u rezultatima

ako osjećate otpor, uzmite vremena da ga priznate i istražite,

nastojte raditi na sebi u doba dana kad to spontano poželite, umjesto krutih rasporeda,

načinite popis vama važnih ideja i načina rada koje možete primjenjivati i podsjećajte se na njih čitajući popis u redovitim razmacima,

ako želite, možete primijeniti i motivaciju nagrađivanjem: odredite kako ćete se nagraditi nakon određenog perioda kontinuiranog rada na sebi. Nastojte da nagrada ne bude neka vrsta hrane koja stvara ovisnost ili nešto drugo što znate da vam šteti.

Podsjećajte se da, što više učite iz blagih situacija i razvijate se svaki dan, to je manja vjerojatnost da privučete ozbiljnu krizu ili bolest kako bi se motivirali na razvoj.

EMOCIJE - su osjećajna stanja koja se manifestiraju kroz

fiziološke i psihološke promjene , a prate naša

motivirana ponašanja.

• prisutne su kod postizanja nekog cilja, uspješnog ili neuspješnog –

kao radost ili razočarenje

• ako se vežu uz neki objekt ili situaciju , emocije postaju same sebi

motivima ili potrebama

Sve emocije možemo podijeliti u dvije skupine:

U ugodne ( sreća, radost, ljubav, nada, povjerenje, osjećaj

zaštićenosti) i neugodne ( strah, ljutnja, tuga, ljubomora, zavist,

zabrinutost). Neugodni osjećaji dolaze kad subjekt procjeni da

podražajna situacija ugrožava njegovu vrijednost, a ugodni kad

afirmira neku subjektovu vrijednost.

Po intenzitetu ih dijelimo na izuzetno jake osjećaje ili afekte, koji

mogu kratko ali i dugo trajati. Većina problema u svakodnevnom

životu i nastaje zbog njih: bijes, gnjev, panika, strava, užas.

S osjećajima blagog intenziteta nije tako.

Terminologija emocija:

Emocije/ osjećanja-uzbuđena stanja organizma izazvana vanjskim ili unutarnjim doživljajima koja se manifestiraju u obliku emocionalnog doživljaja, ponašanja i fizioloških promjena u organizmu

Afektivni ton- doživljaj (ne)prijatnosti koji prati doživljaje (misli, predstave, osjećanja)

Afekt- sinonim za emocije ili snažni emocionalni doživljaj-naglo, burno reagiranje, smanjena kontrola, krivica, stid

Raspoloţenje - manjeg intenzivna, dugotrajna stanja- osnovni ton

doživljavanja-crta ličnosti

Sentiment- dispozicija za emocionalno reagiranje - kompleks

emocija vezanih za objekt;

Strasti- većeg intenziteta (hobi; navike; bolesti; zavisnosti)

Emocionalnost- stupanj subjektivne osjetljivosti; preosjetljivost-tuposti

Emocionalna kontrola -reagiranje u skladu sa poticajem

Emocionalna stabilnost -staloženost reagiranja u opasnosti

Empatija- sposobnost uživljavanja u tuđe emocije, razumijevanja

drugog

Simpatija- naklonost za neku osobu koja nešto doživljava, odobravanje tuđih emocija

Što su potrebe jače, to su jače i emocije !

“Čovjek ispravno vidi srcem; ono što je bitno oku je nevidljivo.”

ANTOINE DE SAINT-EXUPERY

Mali princ

Fiziološki aspekt emocija

• mučni osjećaji ( od želuca ), suha usta, udaranje pulsa,

drhtanje ruku i koljena – emocionalni stres

• pojačani rad srca , porast krvnog tlaka, promjene krvnog

sustava ( porast šećera u krvi, promjene acidobazične

ravnoteže ), ubrzano disanje, promjene u probavnom

traktu, “nakostrješena kosa”, širenje zjenica, mišićna

napetost i tremor, pojačano znojenje, promjene na koži

Razvoj, učenje i kontrola emocija

razvoj teče od najranijih dana našeg života, prvo

podliježemo procesu dozrijevanja , a kasnije i učenja

u svakom društvu postoji kontrola nad emocionalnim

izražavanjem: učimo kad, gdje i kako ćemo dati oduška

svojim emocijama

Emocionalna kontrola predstavlja probleme i za mentalno

zdravlje pojedinca... (zadovoljavanje potreba ili ne)

Kontrola emocija

u civiliziranom društvu emocionalna kontrola je

neophodna i ona se mora naučiti

Kod vrlo snažnih emocija emocionalan energija traži izlaz

a njezin izlaz može štetiti drugima kao i individui koja ih

proizvodi.

Kako onda riješiti problem ?

Zašto se zapravo ponašamo onako kako se ponašamo ?

Kao ljudska bića nemamo previše izbora koje osjećaje

hoćemo, a koje nećemo, jer smo sve svoje emocije,

kapacitet i za ljubav i za mržnju dobili kao dio ljudskog

nasljeđa i ne možemo ga negirati.

Moramo težiti za postizanjem inteligentne i racionalne

kontrole nad emocionalnim izražavanjem !

Kako na kraj sa bijesom ?

• žestoki bijes kad se jednom prepozna tad može da se emocionalna energija kreativno preusmjeri.

• kad dovedemo tjelesne funkcije na normalnu razinu, onda hladnom glavom možemo promatrati incident koji nas je jako potresao

Strah

jedna od čestih i snažnih emocija

“U strahu su velike oči.”

Traţenje uzbuđenja

• potreba za raznovrsnim, novim, sloţenim i jakim

osjetima te spremnost na izlaganje fizičkim,

društvenim, zakonskim i financijskim rizicima radi

takvih doţivljaja (Zuckerman,1994). Kako bi doživjele

takva uzbuđenja, osobe koje imaju izrazitu potrebu za

uzbuđenjem traže nova iskustva, na primjer u seksu i

drogama, te se ponašaju tako da prihvaćaju rizik, na

primjer kockaju.

Ţelja za kontrolom

odražava stupanj u kojem su ljudi motivirani da kontroliraju događaje u svom životu.

“naučite samokontrolu”

Ţelja za kontrolom se odnosi na to do koje mjere ljudi nastoje sami donositi svoje odluke, utjecati na druge, preuzimati uloge

vođe i ulaziti što pripremljenjiji u određene situacije (Burger, Oakman i Bullard, 1983)

Osobe s jakom željom za kontrolom pristupaju situacijama sa željom da kontroliraju ono što im se događa te žele uspostaviti kontrolu i vratiti je kada je ona ugrožena ili u potpunosti izgubljena.

Kako bi uspostavili kontrolu, osobe s jakom željom za kontrolom postavljaju visoke standarde i imaju velike aspiracije, ulažu puno napora kada su suočeni s nekim izazovom, pretjerano ustrajavaju u teškim zadacima.

Uz to oni su skloni povratnu informaciju o uspjehu/neuspjehu interpretirati na način koji ide njima u prilog i koji povećava njihovu percepciju kontrole.

Kada je kontrola ugrožena ili izgubljena, na primjer - prilikom posjete zubaru, ulaska u pretrpanu prostoriju ili sudjelovanja u eksperimentu o naučenoj bespomoćnosti, osobe s jakom željom za kontrolom iskazuju različite reakcije poput uznemirenosti i depresije.

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA (EQ)

(EQ) … skup sposobnosti koje trebaju pridonijeti točnijoj procjeni, razlikovanju i izražavanju svojih emocija, procjeni tuđih emocija te upotrebi emocija u motiviranju, planiranju i ostvarivanju ciljeva u životu.

Pojam emocionalne inteligencije promovirali su 90-tih godina prošlog stoljeća psiholozi: Peter Salovey i John

D.Mayer

Za uspjeh u poslu EQ je važniji od IQ!

Istraživanja su pokazala da kada se usporede postignuća ljudi iste

razine IQ-a, redovito se pokazuje da su uspješniji oni koji imaju razvijeniju emocionalnu inteligenciju dva osnovna kriterija za procjenu razine emocionalne inteligencije :

• pozitivna povezanost s empatijom

• zadovoljstvo životom

EQ–razvija vještine koje su nužne za

adekvatno funkcioniranje u društvu.

Prema Danielu Golemanu:

Emocionalna inteligencija je

vještina dobrog upravljanja

mučnim raspoloženjima i

vještina kontrole nagona. Prof. dr. sc. Daniel Goleman, teoriju

emocionalne inteligencije postavio je 1994.

To znači da smo motivirani i ostajemo puni nade i optimistični i onda kad

doživljavamo neuspjehe na putu do cilja.

IQ urođena je, ne možemo je naučiti ni povećati,

zaslužna je za samo 10% –20% životnoga

uspjeha.

EQ nije ograničena, može se učiti i razvijati cijeloga

života, zaslužna je za 80% -90% životnoga

uspjeha.

KOMPONENTE EQ-a

1. Poznavanje vlastitih osjećaja

2. Kontrola intenziteta osjećaja

3. Motiviranje samoga sebe

4. Prepoznavanje emocija kod drugih ljudi

5. Uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim ljudima

Kako prepoznati osobe s visokim i niskim EQ-om ??

ZNAKOVI VISOKOG EQ-a:

• osoba jasno, izravno i bez straha govori o svojim

osjećajima

• ne dopušta da ju svladaju neugodne emocije (strah, ljutnja, krivnja, bespomoćnost)

• zanima je što drugi osjećaju i razumije neverbalnu

komunikaciju

• čini nešto jer to želi a ne zbog osjećaja krivnje

• nije motivirana novcem, moći i statusom

• realistična je i ne dopušta da ju neuspjeh ubije u pojam

Emocionalna

inteligencija na

djelu:

Oprah, najmoćnija

žena televizijskoga

svijeta, izgradila je

svoje carstvo

odnoseći se prema

ljudima tako da je

doživljavaju kao

najbolju prijateljicu.

ZNAKOVI NISKOG EQ-a:

osoba ne preuzima odgovornost za svoje osjećaje, nego zbog njih okrivljuje druge

napada, naređuje, kritizira, drži prodike, dijeli savjete

ne govori o svojim osjećajima i ne reagira na vrijeme, a onda odjednom “eksplodira”

ne oprašta i nije osjetljiva za tuđe osjećaje

nesigurna je, teško joj je priznati pogrešku i iskreno se ispričati

izbjegava prihvatiti odgovornost za svoje postupke

pesimistična je, često razočarana i odustaje na prvi znak poteškoća

teško prihvaća nove stvari i pojave

Primjeri TESTOVA kojima se mjeri EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

1. Samoprocjene:

Mogu prepoznati izvještačeno ponašanje. 1 2 3 4 5

2. Procjene:

Može li osoba XY prepoznati nečije izvještačeno ponašanje? 1........5

3. Objektivni zadaci učinka:

Koja se dva od navedenih čuvstava uvijek javljaju, a koja se

nikada ne javljaju u stanju ZLURADOSTI?

A) veselje B) tuga C) neprijateljstvo D) sram E) ljubav F) strah

Primjeri TESTOVA kojima se mjeri EQ

Jeste li optimist ?

( UPUTA : u svakoj od tvrdnji izaberite onu koja bi najbolje opisivala vaše osjećaje, odnosno ono što biste sami sebi rekli u toj situaciji )

I.Situacija :Dobili ste priznanje za dobro obavljen posao

1.a) Nevjerojatno, mora da je netko pogriješio b) Kad nešto radim, radim dobro 2. a) Dobro, no život mi je inače pun neuspjeha b) U životu me prati sreća 3.a) Valjda to nisu imali dati nekome drugome b) Doista sam zaslužio to priznanje

II. Situacija :Načinili ste neke glupe pogreške

1.a) To mi se stalno događa b) Nešto sam naučio. Ista pogreška mi se više neće

ponoviti 2. a) Čini se da zabrljam sve čega se prihvatim b) Povremeno u nečemu pogriješim3 .a) Nikoga osim sebe ne mogu kriviti za gluposti koje mi se događaju b) Šef mi je visio za vratom i požurivao me pa sam zabrljao

Zaključak

“Svatko se može naljutiti -to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način -to nije lako.” ARISTOTEL

Od Aristotela do danas samo najbolji znaju kontrolirati svoje osjećaje ! ! !

Literatura:

• “Motivacija” – Falko Rheinberg, Naklada Slap 2004.g.

• “Emocionalna sloboda” – dr.Judith Orloff,

Biblioteka Jupiter 2009.g.

• “ Motivacija u radu” - Jasminka Despot Lučanin (stručni

članak)

• “Emocionalna inteligencija” – Daniel Goleman, Mozaik

knjiga , 1997.g.

Hvala na pažnji !!