Bosna Srebrena

http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]

MUÈENICI I SVJEDOCI VJEREBilješke iz povijesti Katolièke crkve u Bosni i Hercegovini 19. stoljeæa

Uvod

Pitanje svetosti je bitno pitanje Kristove crkve u povijesti svijeta. Njegova aktualnost se oèituje i uliturgijskom kalendaru svagdanjim štovanjem svetaca tijekom godine. Posebno znaèenje pripadamuèenicima i svjedocima vjere za mjesne Crkve. Odatle slijedi i važnost martirologija mjesnihCrkava. Katolièka crkva u Bosni i Hercegovini i danas svoju životnost crpi iz te svjedoèke snageKristovih uèenika. Istaknuo bih napose dvojicu svetaca proroka koji imaju posebno znaèenje zaCrkvu u Bosni: sv. Ivana Krstitelja i sv. Iliju Proroka. Sv. Ivan Krstitelj ima mnogobrojna svetištadiljem BiH, a sv. Ilija je zaštitnik Bosne.

U dosadašnja dva rada na istu temu obradio sam muèenike i svjedoke vjere iz srednjeg vijeka pa doukljuèivo 18. stoljeæa, a u ovom obraðujem 19. stoljeæe.

Fra Lovro Milanoviæ

Fra Lovro je bio župnik u Tramošnici. 3. 2. 1807. pošao je pomoæi ispovijedati puk svome stricu fraFrani Milanoviæu, župniku u Dubravama. Na put je krenuo s njim i ðak kojega je on pouèavao uškoli. Buduæi da je velika udaljenost izmeðu Dubrava i Tramošnice, fra Lovro je jahao na konju.Još dok su bili u svojoj župi susretnu na putu u selu Turiæu Muju Arnauta, nadziratelja dobaraOsmana kapetana Gradašèeviæa. Projašio je Mujo pored fra Lovre i ðaka šuteæi. No malo zatim jestao, skinuo pušku s ramena i pucao na fra Lovru dok je on jašuæi nastavljao svoj put. Fra Lovropogoðen srušio se s konja i izdahnuo je na rukama ðaka govoreæi: "Miserere, mei Deus, misereremei - Smiluj mi se Bože, smiluj mi se" 1. Poginuo je fra Lovro kao muèenik, išavši izvršiti djeloljubavi, pomiriti ljude s Bogom i meðusobno. Što je na to ubojica kazao kada su ga pitali zašto jeubio fratra? "Vallah je 'jazuk' (šteta) što sam ga ubio, ali sam to po zakonu turskom uèinio, zakonbo turski hoæe, da kad ðaur skobi na putu Turèina, da ðaur mora s konja sjašit nek se zna da jeTurèin gospodar, a jer fratar nije toga uèinio, morao sam ga ubiti" 2. Fra Lovrin grob je èastio pukiz okolice, i to razlièitih vjeroispovijesti, od same smrti pa do današnjih dana, moleæi njegovoposredništvo kod Boga. Tako ovaj sluga Božji i nakon svoje smrti svjedoèi kolika je velika Božjaljubav i milost prema konkretnom èovjeku i kako Bog nagraðuje one koji mu služe. Štuje se 3.veljaèe.

Fra Augustin Miletiæ (1763.-1831.)

Roðen je u Fojnici 1763., gdje je završio osnovno školovanje i stupio u Franjevaèki red. Gimnazijuje završio u Grazu, filozofiju i teologiju studirao je u Italiji. Iza završenog studija djeluje kaoprofesor filozofije i teologije u Bresci i Padovi. Nakon dugih godina profesorskog rada dolaziponovno u Bosnu kao biskup pomoænik starom fra Grgi Ilijiæu, apostolskom vikaru. Veæ god.1804. preuzima upravu Vikarijatom na podruèju fojnièkog i kreševskog samostana, a upravucijelom Vikarijatom preuzima 1813. god. nakon smrti fra Grge Ilijiæa. Kao starješina želio je da gabraæa vole, radije nego da ga se boje. Svu svoju vjeru i rad upotrijebio je na osposobljavanjesveæenièkog podmlatka, popravkama crkava i samostana, nabavljanju crkvenog ruha i posuða, jer jetime želio na najbolji moguæi naèin èast iskazati Kristu u svetoj euharistiji. Pohaða sve župe,pouèavajuæi i sveæenike i vjernike te radeæi na iskorjenjivanju mana meðu bosanskim pukom:

Bosna Srebrena

http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]

psovke, samodošlosti, vjerskoga neznanja. Širio je razlièite puèke pobožnosti: euharistijske,pobožnost Srcu Isusovu, Blaženoj Djevici Mariji i svecima, kao i pobožnosti mladih nedjelja, teGospin plaè i razlièite Gospine pjesme.

Pomagao je bližnje na razlièite naèine, napose oboljele u vrijeme epidemije kuge. Pisao je i knjige,organizirao analfabetske teèajeve i time doprinosio duhovnom i kulturnom uzdizanju puka. Napisaoje: Poèetak slovstva, napomena i kratko istomaèenje stvari potribiti nauka kršæanskoga , Split,1815; Istomaèenje stvari potribiti nauka kršæanskoga za uvižbavanje dice i èeljadi priproste udržavi bosanskoj , Rim, 1828; Naredbe i Uprave biskupâ namisnika apoštolski prošasti, isadašnjega , Split, 1818. i Rim, 1828. Znaèajne su i njegove pastoralne poslanice kao i pjesme: "Ponizno se teb' klanjamo " (sastavio prema talijanskoj pjesmi "Vi adoro") i pjesma " Na planinuKalvariju " (sastavio prema sekvenciji " Stabat Mater dolorosa ") . A kako je živio, tako je i umro.Iza mise i krizme u Vidošima kod Livna, pao je na samrtnu postelju i umro 18. 7. 1813. godine.Inovjerci kao i katolici još i danas èaste njegov grob, koji je prvotno bio na Rapovinama kod Livna,a onda prenesen u franjevaèku samostansku crkvu na Goricu kod Livna, gdje se i danas nalazi uposebnom sarkofagu pod korom.

Fra Lovro Karaula (1800.-1875.)

Roðen je 23. 12. 1800. god. u selu Žiroviæu kod Livna. Školovao se u Fojnici, gdje je i ušao uFranjevaèki red, a poslije nastavio studij teologije u Madžarskoj. Bio je tajnik biskupa Miletiæa inastavio voditi biskupsku kancelariju nakon Miletiæeve smrti sve do dolaska biskupa fra RafeBarišiæa. Tada odlazi u livanjski kraj i tu ostaje do svoje smrti. Gradio je crkve i župne stanove, avrlo je zaslužan za izgradnju livanjskog samostana i crkve. Podizao je i otvarao puèke škole. Bog inarod bili su ideal njegova rada. Koristio je katolièkom puku u Bosni dižuæi svoj glas protivnepravde. Zbog njegove mudrosti i razboritosti do njega su mnogo držale i državne vlasti. U svibnjugod. 1875. u ime livanjskih katolika napisao je spomenicu o stanju i nepravdama koje trpe i prekoMadžarske poslao je beèkom caru. Navukao je time na se mržnju Turaka. Željeli su ga se riješiti ito su uèinili 20. 7. 1875 . god., na Ilindan, dok se vraæao sa slavlja mise iz Prispa. Doèekali su ga uselu Žiroviæu tri muslimana i udavili ga. To je sve promatrao iz šikarja jedan pastir. Fratri suzahtijevali od turske vlasti da lijeènici ovjere i utvrde taj sluèaj. Došao je neki "eæim" (lijeènik) izLivna i rekao da je fra Lovro pao s konja, da ga je ubila kap. Fratri su inzistirali na tome da sepozove lijeènik iz Travnika, a paša i kadija su bili protiv toga, jer je bilo oèito umorstvo - fra Lovrinvrat bio je od davljenja modar. Pastir koji je vidio umorstvo i posvjedoèio to u Travniku, bio jekažnjen s tri mjeseca tamnice. Fra Lovro je pokopan na Gorici u samostanskom groblju a poslije jekao i fra Augustin Miletiæ, biskup, i fra Lovro Karaula, njegov tajnik, prenesen je u samostanskucrkvu, gdje mu se i danas nalaze zemni ostaci, i gdje ga narod i danas štuje.

Sutješko-visoèki muèenici

Štovanje èetvorice franjevaca, slugu Božjih , prisutno je u Borovici kod Kraljeve Sutjeske 3.Spomendan im je 20. studenog. Ubili su ih Turci, od kojih su dvojicu na kolac nabili god. 1808.

Iste su godine, 1808., kod Visokog Turci ubili još dvojicu fratara. Spomendan im je takoðer 20.studenog. 4

20. kolovoza 1810. svoju vjeru Krista smræu je posvjedoèio sluga Božji fra Ivan Ratunèiæ uKraljevoj Sutjesci. 5 Za dvije godine podruèje Kraljeve Sutjeske i Visokog dalo je sedmoricumuèenika.

Fra Pavao Kolanoviæ

Fra Pavao Kolanoviæ, župnik u Zoviku, 2. srpnja 1830. god. je muèenièkom smræu posvjedoèio zasvoga spasitelja i otkupitelja Isusa Krista. 6

Bosna Srebrena

http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]

Fra Josip Cigiæ

Fra Josip Cigiæ, sluga Božji , muèenièkom je smræu u Seoni posvjedoèio 21. svibnja 1833. godinesvoju ljubav prema Kristu. 7

Fra Petar Èuiæ

Franjevaèki Martirologij pod godinom 1835. donosi bilješku o muèenièkoj smrti sluge Božjega fraPetra Èuiæa koga su Turci ubili u Šenkovcima. Spomendan mu je 29. svibnja. 8

Zakljuèak

Franjevci 19. stoljeæa nadahnuti su duhom sv. Ivana Krstitelja i sv. Ilije Proroka. Odatle su crpilisnagu u zauzimanju ne samo za osobno preživljavanje i preživljavanje puka, nego i za napredak nasvim podruèjima života. Takva zauzetost pretpostavljala je spremnost i na najveæe žrtve. Samotakvo opredjeljenje moglo je obilovati duhovnim plodovima. To pokazuju i opisani likovi franjevacakoji su živjeli i djelovali u Bosni Srebrenoj tijekom 19. stoljeæa.

SOMMARIO

Martiri e testimoni della fede (dalla storia contemporanea della Chiesa Cattolica nella Bosnia edErzegovina del 19. secolo).

Il periodo contemporaneo (19 . secolo) del fiancescanesimo bosniaco vissuto e caratterizzato dallaconservazione dell'identita francescana e da continua lotta per il sopravvivere fisicamente espiritualmente, come il frate cosi il popolo croato, da parte dell'islamismo e della religione degliortodossi: questo continua anche durante l ' occupazione austroungarica (1878-1918) .

Lo spirito profetico dei francescani del 19. secolo e inspirato dello Spirito di Govanni il Battista ed'Elia, profeta, il patrono della Bosnia. Questo e la forza che portava i tredici martiri e i testimonidella fede. Quest' epoca e l'epoca dei cambiamenti sociali causati della rivoluzione francese con ivalori delle: liberta, uguaglianza, fraternita. Lo stato turco, nella seconda meta del secolo, volevaprovare a riorganizzare lo stato e cosi uscire dalla crisi, ma nella Bosnia non aveva nessunsuccesso, perché gli abitanti musulmani volevano portare avanti i privileggi con la tirania, e anchela peste e stata causa di difficolta per alcuni anni. In queste circostanze avveluva l'occupazioneaustroungarica di Bosnia ed Erzegovina dove le condizioni sociali erano migliorate per il popolocroato bosniaco e i francescani ottenevano uguaglianza. D' allora sono uguali davanti la leggecome cittadini. Ma Austroungeria aveva il suo interesse coloniale, non l'interesse dei popoli inBosnia ed Erzegovina. E qusto voleva realizzare attraverso l'introduzione della gerarchia ecclesialeordinaria in Bosnia ed Erzegovina, respingendo i francescani dalla vita pastorale e publica delpopolo. Ma i francescani con lo Spirito profetico lottavano per il bene della Chiesa locale, anchecontro la gerarchia quando non voleva seguire il bene del popolo e riconoscere le varieta dei donidell'unico Spirito, che la edifica attraverso l'apporto di ciascuno. Perché la Chiesa della Pentecostee una Chiesa che non sta al posto che vorrebbero assegnarle, non rispetta il copione imposto, nonsi adatta alla parte che pretendebbero cucirle addosso. Sa rimanere a lungo nel cenacolo, ma nonesita uscir fuori sulle piazze o per le strade ad annunciare i messaggi che le sono stato affidati. Sainquietare le coscienze, denunciare l'ingustizia colossale di quella crocifissione e di numerose altrecrocifissioni. Preoccupata delle "cose di Dio", ma zelante anche nelle "cose degli uomini" ma nonda confondere con gli affari degli uomini.

In queste circostanze i francescani avevano svolto opere pastorali e sociali come anche avevanointrodotto le scuole elementari per insegnare a leggere e a scrivere e per il catechesimo. I tredicimartiri e tesimoni: fra Lovre Milanoviæ, fra Lovro Karaula, fra Augustin Miletiæ, i sette fratimartiri di Sutjeska e di Visoko, fra Pavao Kolanoviæ, fra Josip Cigiæ, fra Petar Èuiæ, danno latestimonianza valida per il bene della Cluesa e per il bene del popolo.

Bosna Srebrena

http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=printpage&artid=18[2/8/2009 12:26:53 PM]

Marko Semren, Bosna franciscana, br. 7, str. 211-215.

1. Usp. V. KARLOVIÆ, Uzori kršæanske savršerosti u našoj prošlosti, u Spomenica Franjevaèkegimnazije u Visokom , Beograd, 1932, 144. O smrti fra Lovre Milanoviæa Franjevaèki martirologijdonosi: "3. 2. 1807. Turici, apud Tresmonicam Bosnae oppidum, Servi Dei Laurentii MilanovicSacerdotis et Martyris, qui cuidam infirmo Sacramenta ministraturus a mahometano milite in odiumfidei occisus est", Martyrologium, 42. 2. M. NEDIÆ, Stanje redodržave Bosne Srebrene, Djakovo, 1884, 108. 3. "Borovicae, in Bosna, passio quatuor fratrum Martyrum, quorum duo a Turcis suspendio necatisunt, duo vero palo confixi", Martyrologium, 447. 4. Apud Visokum, item in Bosna, passio duorum Fratrum Martyrum a Turcis pro fideinterfectorum", Martyrologium, 447. 5. "In oppido Sutjeska, in Bosna, passio Servi Dei Joannis Ratuncic Sacerdotis, qui in odium fideivenenato cultro vulneratus pro Christo interiit", Martyrologium, 318. 6. "Apud oppidum Zovik, in Bosna, passio Servi Dei Pauli Kolanovic Sacerdotis et parochi, qui aTurcarum tyranno in odium cahtolici sacerdotii ferreo baculo gravissime percussus, martyroccubuit", Martyrologium, 246. 7. "Prope oppidum Seona, in Bosna, passio Servi Dei Josephi Cigic Sacerdotis, qui plumbeo sclopetiglobulo in gutture confossus, pro fide occubuit", M artyrologium, 187. 8. "Apud oppidum Senkovici, in Bosna, passio Servi Dei Petri Cuic Sacerdotis, qui a nefariishominibus in odium catholicae religionis una cum socio plumbeis sclopetorum globulis confossus,pro Christo occubuit", Martyrologium, 198.

Ovaj èlanak dolazi sa Bosna Srebrenahttp://www.bosnasrebrena.ba

URL ovog èlanka je:http://www.bosnasrebrena.ba/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=18

HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule

http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905[2/8/2009 12:48:35 PM]

PRETRAŽIVANJE: -Napredno pretraživanje-

Video

galerija

Virtualni

muzej

IS Donja

Hercegovina

Knjige,

časopisi,

radovi

STOJAN VUČIĆEVIĆ,

SABRANE PJESME, NAPRIJED

ZAGREB i OGRANAK MATICE

HRVATSKE METKOVIĆ

Datum objave: 11. 1. 2005

HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvofra Lovre Karaule

Nastavljamo s prikazom isječaka iz života i smrti dokumentiranih hrvatskihmučenika. Svaki narod, a ne samo Hrvatski, ima svoj najsvetiji oltar mučeništva, kaotemelj na kome počiva njegova prošlost, sadašnjost i budućnost. Taj oltar ne možebiti poziv na mržnju i osvetu, već je samo praštanje i poziv na mir. Pojedinac kojinije svjestan svojih temelja ne može biti koristan ni sebi ni drugima. Hrvatski oltarmučeništva je, zbog grke povijesti koju je taj narod proživio, iznimno velik i u mnogočemu poseban. To su temeljni razlozi zašto donosimo ulomke iz tog našegnajsvetijeg oltara. Izvor tekstu mučeništva fra Lovre Karaule je: Prof. dr. fra AndrijaNikić "Ustanak u livanjskom kraju 1875. - 1978. i fra Bono Šarić", Zavičajna knjižnicaŽIVOT I SVJEDOČANSTVA, sv.60., Mostar, 2000. godine, stranica 73.

Blago moga kamenjaraDuhom protiv tiranijeSpeleološki park prirodeMoja kamena knjigaHrvatski oltar mučeništva

PočetnaVijestiNaš komentarGrbKnjige, časopisi, radoviDužnosniciPravna akta zakladeIS Donja HercegovinaVideo galerijaVirtualni muzejTko smo miMapa StraniceKontaktKorisni linkoviPomoć

HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule

http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905[2/8/2009 12:48:35 PM]

Mučeništvo fra Lovre Karaule

Fra Lovro Karaula bio je neustrašivi borac za dobrobit kršćanskog puka. Zasvaki slučaj nepravde i nasilja protiv kršćana on je intervenirao kod turskeuprave, a jer je bio ugledna osoba, njegova intervencija nije bila bez koristi.Jednom prigodom je samim muslimanima rekao: Svaka je sila kratkavijeka. Raja je dotjerana do zida. Zid je tvrd i visok, niti se može kroza nj,niti preko njega.

Narod se mora nekako braniti; a kada on sam ustane na obranu, vasje malo a naroda mnogo, tijesno će vam biti... Ako se dignu svi međaši, štaće onda biti? Uzdate se u sultana, koji naređuje jedne danjke i vi ihpočetverostrućujete, pa se može dogoditi, da vas i on ostavi na cjediluznajući za vaše zulume i nepravde, što ih mimo njega činite, pa se možeteonda kajati, ali će biti po repu. Znajte dobro da ja nemam šta izgubiti osimglave, a i ovu sam već doslije nosio 74 godine i nanosio je se, ali malo

HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučeništvo fra Lovre Karaule

http://www.rb-donjahercegovina.ba/Default.aspx?id=905[2/8/2009 12:48:35 PM]

dobra upamtio, vazda u borbi bio, pa kad je i izgubim za pravdu, neću jepožaliti. Ali ne mislite, da će tada vama lakše biti. Ko mačem siječe, odmača će i poginuti, ko čini nepravdu stignut će ga nepravda. Nego se, mojiTurci, vi dozovite i opametite i mislite, da nas je sve Bog jednako stvorio ijednako se goli rađamo. I ako kmetovsko dijete iz majčine utrobe pada nagolu zemlju, a begovsko na meke dušeke, oboje na svijet s plačem dolazi i sbolovima sa svijeta odlazi, a ne sa smijehom; oboje se zakapa u istu majkuzemlju iz koje smo načinjeni i pred jednog istog Suca na drugom svijetudolazi, pa pustite, da i mi možemo žijeti; a vi od moći, videć šta se radi,obuzdajte one hajoše, kalaše i skitače, koji hoće da se mukte hrane tuđommukom.

Očevidac i svjedok fra Lovrina mučeništva Jure Ištuk iz Žirovića priča29. V. 1939: Poslije mise na groblju Vašarovine Grepci u Prispu naIlindan (20. jula) 1875. g. vraćao se je na konju fra Lovro Karaula kući uLjubunčić i molio je krunicu. Kad je bio pod našim selom Zirovićem,iskočiše pred njega iz luga trojica Turaka (muslimana) i to Nurija Dizdar,Avdibeg Čorbadžić i njegov sin. Oboriše ga s konja i počeše ga daviti. FraLovro se branio i govorio im: »Nemojte me dobri Turci!« ali oninepometahu i da prije svrše okrenuše ga na prsa i turiše mu glavu upijesak, a onda sva trojica sjedoše na njega. Fra Lovro je neko vrijemeječao, dok se nije ugušio. Kad su Turci vidjeli daje mrtav, odoše, a fraLovrin konj osta pokraj njega.

Nas nekoliko čobana čuvali smo naše blago u okolo, a ja sam bionajbliži i kad sam vidio kako fra Lovru napadaše, ja sam se primakao i izagrmlja sve gledao i slušao.

Ja sam iza tog odmah otišao u selo i javio šta se dogodilo, a jedan jeseljak uzjašio Karaulina konja i odjahao u Livno (na Goricu) u samostan.

Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)

SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 22. svibnja 2000. - herceg-bosna: Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm[2/8/2009 1:18:26 PM]

PONEDJELJAK 22. svibnja 2000.

U LIVNU ODRŽAN ZNANSTVENI SKUP O ŽIVOTU I RADUfra LOVRE KARAULE U POVODU 200. OBLJETNICE NJEGOVA ROĐENJA

I 125. OBLJETNICE MUČENIČKE SMRTI

Nikada nije bio trskakoju vjetar ljulja...

Pred nama je lik fra Lovre Karaule, čovjeka i fratra,koji nikada nije bio trska koju vjetar ljulja, niti sesavijao pod teretom životnih pogibelji. Svojim životomi mučeničkom smrću fra Lovro je zaslužio imefratarsko - livanjskog Leonide, istaknuo je predsjednikOrganizacijskog odbora ovoga znanstvenog skupalivanjski gvardijan fra Tomo MaganjićO životu i djelu ovoga livanjskog franjevca, mučenika,tribuna i diplomata govorilo 11 znanstvenikaNa temu o fra Lovri Karauli priređena i izložba učeničkih literarnih i likovnihradova

Piše: Frano MIOČ

LIVNO — Fra Lovro Karula jedan je iz plejade onih Livnjaka koji su svojim životom idjelovanjem osigurali svoje mjesto u povijesti, ne samo ovoga kraja i Bosne iHercegovine, već i u povijesti hrvatskog naroda općenito. Riječ je, naime, o jednom odnajistaknutijih franjevaca u BiH devetnaestog stoljeća koji se, osim pastoralnog rada,naravno, na dobrobit svoga napaćenog puka, veoma uspješno bavio prosvjetiteljskom,spisateljskom, građevinskom i političkom djelatnošću, da bi na kraju cijena svega togabila i njegova mučenička smrt koju je od strane svojih i kršćanskih neprijatelja,Osmanlija, kao 75-godišnji starac doživio u svom Žiroviću kod Livna 20. srpnja 1875.god.

Susreti s austrijskim carom

Ove, ali i druge riječi koje govore o liku i djelu tog franjevca i mučenika, livanjskogtribuna i diplomate koji je, boreći se za prava ovdašnjega katoličkog puka, posjećivao iCarigrad, a dva puta se susreo i s austrijskim carom, gotovo bezbroj puta su ponovljeneovih dana u Livnu. Valja odmah istaknuti - ne i slučajno, budući da je riječ oobilježavnaju 200. obljetnice rođenja i 125. obljetnice mučeničke smrti fra LovreKaraule koje su pod pokroviteljstvom Franjevačkog provincijata u Sarajevu i vladeHercegbosanske županije zajednički organizirali livanjski Franjevački samostan Gorica ilivanjsko Općinsko poglavarstvo.

Tim povodom u Livnu je u održan i dvodnevniznanstveni skup posvećen životu i radu fra LovreKaraule, koji je pripreman više od dvije godine, a

SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 22. svibnja 2000. - herceg-bosna: Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm[2/8/2009 1:18:26 PM]

čiji je inicijator održavanja bio dr. fra Miro Vrgoč,profesor na franjevčakoj teologiji u Sarajevu. Brojneokupljene odličnike, franjevce, časne sestre,predavače i druge sudionike ovoga skupa najprije jepozdravio fra Marijan Karaula, a potom predsjendikOrganizacijskog odbora livanjski gvardijan fra TomoMaganjić."Pred nama je lik fra Lovre Karaule, čovjeka i fratra

koji je po svijesti bio odgovoran za sebe, crkvu, povjereni mu puk, njegovu vjeru,kulturu, mir i pravdu", kazao je fra Tomo, te napomenuo kako fra Lovro nikada nijeiznevjerio očekivanja i nade povjerenoga mu stada. Nikada nije bio trska koju vjetarljulja, niti se savijao pod teretom životnih pogibelji. Svojim životom i mučeničkomsmrću u Žiroviću fra Lovro je zaslužio ime fratarsko - livanjskog Leonide, istaknuo jegvardijan te, uz ostalo, dodato: "Njega nema među nama živima, ali njegov duh nekaplamti u našim srcima i lebdi u našim crkvama i našem puku. Neka poziva na otporsvakom ugnjetavanju, svakoj nepravdi i svakoj zlorabi".

Sjećanje i proroštvo

Skup je pozdravio i provincijal provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović. On jenapomenuo kako bosanski fratri pripadaju velikom svjetskom franjevačkom redu kojiposljednjih godina živi s geslom na usnama i srcu "Sjećanje i proroštvo". Time fratri,rekao je Anđelović, žele sebi i drugima kazati da pokušaju proučavati svoju prošlost, unjoj otkrivati osobe - bivšu braću, da bi se u njihovoj školi naučili kako na kraj izići sasadašnjošću kako bi uzmogli biti vidljivi znak budućnosti. U tom svjetlu valja gledati ipojavu dviju knjiga ove godine: "Žrtve i mučenici" fra Marijana Karaule i "Život iumiranje pod križem" fra Marka Semrena. U tom prisjećanju na red je došao i fra LovroKaraula, kazao je Anđelović, izrazivši nadu kako će se na ovom znanstvenom skupučuti nešto važno i za današnje fratre. Potom je napomenuo: "Nije dovoljno, iako je tonajnužnije i najpotrebnije, klečati u crkvi. Mi fratri moramo činiti i socijalna djela, nasvoj način se baviti politikom da bismo pomogli svojoj zemlji, svome narodu, svomepuku".Prigodnim riječima nazočnima su se još obratili dr.Anto Orovac, generalni vikar banjalučke biskupije,koji im je prenio tople pozdrave banjalučkogbiskupa dr. Franje Komarice, zatim dr. fra DuškoMoro, vikar splitske provincije, dr. fra AndrijaNikić, predstavnik hercegovačke provincije, telivanjski općinski načelnik Stipo Barun. Nakonpozdravnih riječi i čitanja pozdravnih brzojava kojesu sudionicima i organizatorima znanstvenog skupauputili uzoriti kardinal Vinko Puljić i fra MarkoJukić, Radoslav Dodik je predstavio poštansku marku koju je s likom fra Lovre Karaulepustio u optjecaj HPT Mostar. Potom su predavači, sudionici znanstvenog skupa, stupilina scenu, a prvi od njih je bio dr. fra Srećko Džaja koji je govorio o političkoj zbilji ipovijesnoj recepciji Karaulina razdoblja bosanskohercegovačke povijesti. Nakon toga dr.fra Bono Vrdoljak se osvrnuo na crkveno-vjerske prilike u BiH za Karaulina života, dokje treći predavač bio dr. fra Marko Semren koji je govorio o Karaulinu tjelesnom,karakternom i duhovnom profilu.

Spomen-obilježje livanjskom velikanu

SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 22. svibnja 2000. - herceg-bosna: Nikada nije bio trska koju vjetar ljulja...

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000522/herceg-bosna.htm[2/8/2009 1:18:26 PM]

Kraj rada znanstvenog skupa posvećenog liku i djelu fra Lovre Karaule prvog danaokončan je svečanom akademijom koju su svojim nastupom uveličali članovi svihsekcija Hrvatskoga glazbenog društva Dinara, franjevački sjemeništarci, učenicilivanjske Osnovne škole koja nosi ime fra Lovre Karaule, recitatori, folklorna skupina izLjubunčića, te mnogi drugi. Prigodno slovo o životu i djelovanju fra Lovre Karaule nasvečanoj akademiji izrekao je livanjski dekan fra Anđelko Barun, a na početkusvečanosti sve nazočne je pozdravio Mate Franjičević.

Inače, prije održavanja znanstvenog skupa udvorištu livanjske osnovne škole fra Lovre Karaulesvečano je otkriveno spomen-obilježje, brončanireljef s likom tog livanjskog velikana, radakademskog slikara grafičara Željka Karaule.Spomen-obilježje je otkrio livanjski općinskinačelnik Stipo Barun, dok je o fra Lovri Karaulitom prigodom govorio član Odbora za organizacijuovih manifestacija Damir Tadić.On je, među ostalim, napomenuo i to kako je

smisao obilježavanja obljetnica ponekad i ispravljanje povijesne nepravde i kako je imefra Lovre Karaule, zahvaljujući prošlom sustavu, kod jednog dijela javnosti bilozaboravljeno, nepoznato.Vrijedi istaknuti i to da je ovim povodom u prostorijama livanjskog ogranka Maticehrvatske bila otvorena i izložba učeničkih likovnih i literarnih radova na temu života irada fra Lovre Karaule s kojima su se jednim dijelom upoznali i brojni građani, kao igosti i uzvanici koji su bili nazočni svečanoj akademiji.Značajno je, također, napomenuti da održavanjem znanstvenog skupa, na kojemu će oživotu i radu fra Lovre Karaule svoje radove iznijeti ukupno 11 znanstvenika,obilježavanje 200. obljetnice njegova rođenja i 125. obljetnice njegove smrti neće bitiokončano. Naime, točka na to bit će stavljena na Ilindan ove godine kada će u mjestu fraLovrine pogibije u Žiroviću biti služena sveta misa koju će predvoditi uzoriti kardinalVinko Puljić.

Urednik: Ivica Profaca, Tehnički suradnik: Goran Bašić,

Internet podrška: NETmedia d.o.o.© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.

Posljednja nadopuna: 2000.05.21.Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)