N E W S L E T T E R

MAJ 2020.

N E W S L E T T E R

MAY 2020.

N E W S L E T T E RJUNI 2020.

Amina Vatreš

PRIČE I PJESME S LITERARNOG KONKURSA POVODOM ČETRNAESTE GODIŠNJICE FONDACIJE HASTOR

stoga, odlučili ujediniti naše stipendiste tako što smo organizirali literarni i likovni konkurs. Ideja pomenutog konkursa bila je da svi stipendisti (osnovci, srednjoškolci i studenti), posredstvom kreativnog likovnog i literarnog izričaja, prepoznaju i na njima svojstven način ilustriraju vlastiti doživljaj dugoročne misije i temeljnih vrijednosti koje Fondacija Hastor već četrnaest godina konzistentno njeguje, promovira, ali i živi.

U nastavku slijede odabrani literarni radovi...

NOVOSTI

AzraZahirovic

Ammar kaže da svakako ostaje na domaćem terenu s kojeg će i u budućno-sti, na sebi svojstven način, predstavljati Bosnu i Hercegovinu u svijetu. Kao jedan od zacrtanih budućih ciljeva ističe izra-du harfe. Fondacija Hastor je ponosna na uspjehe talentovanih osoba, poput Ammara, kao i na njegovu ideju o izradi ovih instrumenata, te mu želimo čestitati i poželiti svu sreću u ovom i budućim pro-jektima.

Nejla Komar

Busovačka handmade gitara

“Hoffmanovih modela, specifičnog je, zdjelastog oblika, te je sačinjena

od izuzetno tankih rebara. Ovaj instrument neobično tihog zvuka sačinjen je od trinaest pari struna,

odnosno dvadeset i četiri žice koje se proizvode od crijeva ovaca ili krava. Barokna lutnja je, suštinski, dosta intiman instrument predviđen za

klasične koncerte zatvorenog tipa, te je za potrebe sviranja, trenutno, moj prvi

izbor”, kaže Ammar.

Istinski sam zaljubljenik u

baroknu i renesansnu muziku, stoga i

povezanost s ovim nesvakidašnjim

instrumentom ne iznenađuje.

Fondacija Hastor se ponosi velikim brojem stipendista koji ostvaruju

zapažene rezultate i postignuća. Ipak, ovaj mjesec želimo posvetiti i jedan poseban članak našem bivšem stipendisti i nekadašnjem studentu Muzičke akademije na odsjeku za klasičnu gitaru, Ammaru Biseru. Ljubav prema zanatu koju je naslijedio od svoga oca ponukala je Ammara da svoje znanje, trud i rad preusmjeri na izradu žičanih instrumenata - barokne gitare, lutnje i teorbe.

Znajući koliko je profesionalnom gitaristi potreban kvalitetan instrument, Ammarov otac se odlučuje izvještiti u ručnoj izradi klasičnih gitara. Busovačka “handmade” gitara stigla je i do Španije, gdje je Ammar svojevremeno studirao. Ammar svoje zanimanje za izradu instrumenata dobija upoznavši se s trinaestoparnom baroknom lutnjom, prepoznatljivim španskim instrumentom.

“Iako je svaki instrument priča za sebe, suštinski imaju dosta sličnosti. Prednja

ploča rađena je od domaće smreke, dok se za izradu rebara iz inostranstva naručuju indijski palisander ili ružino

drvo. Sve žice se ručno rade te se, također, naručuju iz inostranstva,

najčešće iz Italije ili Njemačke. Čivije se proizvode isključivo od drveta, dok

je ukrasna rozeta napravljena od originalnog pergamenta. Sam proces

izrade iziskuje oko 150 radnih sati”.

“ Ammar BiserNa pitanje kako izgleda proces izrade instrumenta, navodi:

Od početka juna, među većinom mojih prijatelja i kolega s kojima

sam komunicirao, atmosfera je nagovještavala da se sprema nešto što smo svi dugo s nestrpljenjem čekali, a to je povratak kućama svojim porodicama i prijateljima. Nakon dužeg boravka u Glasgowu, na sjeveru britanskog ostrva, početkom juna odlučio sam se vratiti u Englesku, i to u Sheffield, u grad u kojem je moje iskustvo počelo, sada već čini se i davno, sredinom januara. Ponovni susret s prijateljima, koji je strašno nedostajao, je na neki način započeo proces mog privikavanja da uskoro odlazim nazad. Otići nazad i nije bilo tako lahko i jednostavno. Nakon silnog pretraživanja i biranja između raznih opcija, kontaktiranja ambasada više država u Velikoj Britaniji i utvrđivanja koja opcija će na kraju biti moguća, odlučio sam da kupim kartu London – Split, te da se nadam da će sve proći kako treba i bez iznenadnih promjena. Garancija da ću biti u mogućnosti promijeniti datum leta ili tražiti potpunu refundaciju cijene avionske karte donekle je ublažila osjećaj nervoze, ali svejedno se čekao samo taj momenat kada ću napokon znati da sam na putu kući. Saglasnost Ministarstva Republike Hrvatske za boravak u tranzitu je došla na vrijeme i sve je bilo spremno, samo je bilo potrebno reći zbogom, odnosno doviđenja, u mojoj nadi, mom domu u prethodnih 5-6 mjeseci.

Datumi i slobodni dani su se jako brzo usaglasili i bez nekog pretjeranog planiranja odlučeno je da posljednji vikend iskoristimo tako što ćemo posjetiti dva bisera koja su nam preostala na mozaiku engleskih gradova - Liverpool i Birmingham. Oba grada imaju prebogatu historiju; to su gradovi iz kojih potječu veliki Beatlesi, serija Peaky Blinders i toliko mnogo drugih znamenitosti. Čak i u uvjetima kada je sve još uvijek zatvoreno, zaista je bilo predivno iskustvo i došlo je

NOVOSTI

Moje ERASMUS iskustvo -

odbrojavanje dokraja

kao kruna čitavog boravka u Škotskoj i Engleskoj. Pretposljednji dan smo planski ostavili za šetnju najvećim nacionalnim parkom u Engleskoj, koji se prostire na ogromnom prostoru između Manchestera i Sheffielda, te istraživanju ovih predjela zaista fascinantne prirode. Bilo je jako interesantno vidjeti kako je uređen ovaj sistem zaštite prirodnih dobara kojima i naša država obiluje, te uporediti brigu lokalnih i državnih vlasti oko ovih resursa, iz čega se može naučiti mnogo toga. Vrijeme prije odlaska na posljednji dan moje Erasmus razmjene sam iskoristio za kupovinu poklona, sitnica koje sam mogao naći u ponekoj otvorenoj prodavnici i pakovanje, koje za mene uvijek znači jako specifičan miks osjećanja.

“NOVOSTI

Nejlino ERASMUS iskustvo –

povratak kući

Juni je bio moj posljednji mjesec u Španiji, iako je i to bilo neizvjesno;

naime, do zadnjeg momenta postojala je velika šansa da se do kraja mjeseca zadržim. Ipak, ispostavilo se da sam uhvatila prvi avion koji je poletio iz Porta (Portugala) nakon skoro tri puna mjeseca, grada koji je na dva sata vožnje od Viga. Nakon uspješno završenog još jednog kursa španskog jezika koji sam pripremala za vrijeme karantina (B1), moje spremanje se desilo jako brzo; jedan vikend prosto nije dovoljan za spakovati život od godinu dana u dva kofera i pozdraviti se sa svima. Bude vam žao kada shvatite da ste neka mjesta i momente možda uzimali zdravo za gotovo, te da je zadnji put kada ste tu bili zaista bio posljednji. Moja osjećanja su pomiješana i još uvijek nisam sigurna kako percipiram sve što mi se desilo u posljednjem periodu.

Bilo kako bilo, nakon mnogo komplikacija s našim ambasadama u tri različite države, došao je dan kada se treba krenuti na put. Naime, dan prije leta sam morala da dođem u Porto, s obzirom na to da autobusi nisu radili po normalnim rasporedima. Imala sam veliku tremu: krenula sam na put za koji još uvijek nisam sa sigurnošću znala ni da će se desiti. S druge strane, bila sam iznimno uzbuđena što nakon tri mjeseca provedena u kući, ponovo odlazim u Portugal, gdje je situacija bila mnogo bolja nego u Španiji, a restrikcije su bile svedene na minimum (dovoljno govori to da sam „granicu“ između Španije i Portugala prešla bez ikakvih potrebnih dozvola). Pokušala sam iskoristiti maksimum iz situacije u kojoj sam se zadesila sa svojim prijateljem iz

Sreća zbog povratka kući i jednog predivnog i nezaboravnog iskustva,

nevjerovatnih sretnih momenata kada pogledam iza sebe, kompletirana je

osjećajem tuge što napuštam ovaj dio svijeta na koji sam se toliko navikao, sve

divne osobe koje sam na tom putu upoznao i s njima dijelio i dobro, ali i ono manje

dobro u proteklih skoro pola godine. Sve u svemu, moj generalni zaključak jeste da nikada ne smijemo zapostaviti male stvari

u životu koje nas čine sretnim, brigu o sebi i ljudima koje volimo te svoje i zdravlje svoje

porodice koje treba uvijek biti na prvom mjestu. S velikim osjećajem uzbuđenja i

zahvalnosti gledam na period iza sebe, te se iskreno radujem novim izazovima na

obrazovnom i profesionalnom planu.Amin Sejfić

NOVOSTI

iZ Srbije, također, studentom na razmjeni, i provesti dva dana u Portu što je ljepše moglo. Ovo mi je drugi put da imam priliku doći ovdje, ali moje oduševljenje nije bilo ništa manje nego pola godine ranije kada sam prvi put došla tu! Nakon dolaska u Porto, smjestili smo se u mali hostel pored aerodroma i krenuli u centar grada. Portugalci su dosta disciplinovani, svi su pazili na distance i na higijenu, a i vrlo malo ljudi je bilo na ulicama; iako svjesna situacije, bilo mi je tužno vidjeti grad koji vrvi danonoćno, takvim. Prohodali smo kroz grad i sišli do prelijepe rijeke Douro koja počinje u sjeverno-centralnom dijelu Španije, prolazi kroz Portugal i konačno se ulijeva u Atlantski okean. Interesantno je da se u samom centru, gdje je i šetalište uz rijeku, nalazi najpoznatiji most (most Luisa I), koji kada pređete, već ste u drugom gradu, po

Vila Nova de Gaia. Kako me je posavjetovao slučajni prolaznik iz Porta, otišli smo u Gaiu i tamo ručali. Bili smo sretni što ponovo probamo portugalske specijalitete, ribu Bacalao i popularno jelo Francesinhu. Jedna simpatična priča koju mi je taj prolaznik ispričao je, da su Porto i Gaia oduvijek i u „vječnom“ rivalstvu, te da „najljepše što Gaia ima jeste pogled na Porto“. Cijene u Gai su dosta niže, a pogled na Porto zaista, oduzima dah.

Iako smo uživali, sve dok nije bilo posljednjih 24 sata pred let, a mi nismo dobili nikakve obavijesti da je bilo šta otkazano (kako su nas pripremili da se može desiti), nismo zaista bili mirni. Ostatak dana proveli smo šetajući starim autentičnim ulicama na koje vas nikada neće uputiti vodiči iz turističkih agencija, a gdje se zapravo osjeti pravi duh grada.

NOVOSTI

Dolazak kući je bio nestvaran, nakon skoro godinu dana odvojenosti od porodice i

prijatelja, ali i svih komplikacija kroz koje sam prošla za

povratak. Svejedno, ne vidim ništa od ovoga kao loše, mislim

da sam odrasla u novom smislu i činjenica da sam sama prošla kroz dosta novih stvari me samo ojačala. Uz sve ovo, imala sam ispite posljednje

dvije sedmice maja. Trenutno, dajem sebi oduška od svega i pokušavam se ponovo „snaći“ u svom starom načinu života u

Sarajevu.

Noć skoro da nismo ni prespavali, bili smo previše uzbuđeni zbog onog što nas sutradan čeka, pa smo je presjedili na terasi u neobičnoj tišini aerodroma – niti jedan avion zaista nije ni sletio, ni poletio, a bili smo smješteni uz sami aerodrom. Po izlasku iz hostela, gazda nam je dotrčao i dao nekoliko magneta, privjesaka i slatkiša s oznakama Portugala, uz samo najljepše riječi i pozdrave za nas. Kako kaže, njegova dva brata su devedesete godine proveli služeći u bolnicama u Bosni i Hercegovini i kasnije Srbiji, a on osjeća posebno poštovanje i saosjećanje prema našim državama. Pretpostavljam da mu je vidjeti dvoje prijatelja iz ove dvije države, bez predrasuda, značilo nešto posebno jer je bio zaista emotivan. Jedna od slika koja mi se urezala u pamćenje, jeste ogromni aerodrom, prazan. Moj prijatelj i ja smo bili jedini, osim ponekog zaposlenog na aerodromu kojeg smo sreli, do samog gate-a. Bilo je tako tiho i tužno vidjeti koliko je sve stalo. Zaputili smo se na check-in, gdje smo imali problema jer nas prvobitno nisu htjeli pustiti bez još nekih dozvola, ali su nas u zadnjih 5 minuta pred zatvaranje, ipak, pustili. Zaista je bilo stresno i samo smo čekali momenat da sjednemo u avion i odahnemo.

“ Nejla Komar

NOVOSTI

Moj tipični ponedjeljak u Cambridgeu počinjao je prilično rano. Jedan

od najpopularnijih Cambridge hobija je veslanje, u čemu se svaki student barem jednom okušao. Iako nisam bila stalni član veslačkog tima svog koledža, pokušavala sam što češće odlaziti na jutarnje veslanje, takozvani ‘morning rowing outing’. Pored toga što predstavlja odličnu tjelovježbu za studente koji većinu svog vremena provode u klupama i bibliotekama, jutarnje veslanje u zoru na rijeci Cam definitivo je najbolji način za početi dan. Nakon jednosatnog veslanja, oko 8 sati, sa svojim koledž prijateljicama odlazim na koledž, gdje zajedno doručkujemo, pripremamo svoje ‘to do’ liste i spremamo za užurbani dan prepun akademskih obaveza. S obzirom na to da je moj koledž lociran nedaleko od zgrade Ekonomskog fakulteta, petominutnu šetnju kroz veliki park u zapadnom Cambridgeu koristim za slušanje omiljenih jutarnjih podcast-a svog omiljenog časopisa The New Yorker,

Jedan dan u životu

Cambridge studenta

s obzirom na to da je to jedino vrijeme koje mogu posvetiti informiranju i slušanju novosti. Prvo sedmično predavanje, ujedno i moje omiljeno, uvijek je bilo iz oblasti razvojne ekonomije. Osvrćući se na široku prirodu oblasti razvojne ekonomije, ovaj predmet pokriva širok raspon pitanja, od prava intelektualnog vlasništva, preko radnih standarda, sve do međunarodnih trgovinskih sporazuma, siromaštva, globalne finansijske krize, mikrofinansiranja, te brojnih drugih. Kako bi se postigla pravda u tako raznolikim pitanjima, predmet podučava nekoliko pojedinaca s različitim stručnostima i u dva različita formata – predavanja te časovi diskusije. Prvi blok rezervisan je za predavanje, koje je u većini slučajeva

moj superivizor i direktor programa, Dr. Ha Joon Chang – svjetski lider u oblasti razvojne ekonomije, te dobitnik brojnih nagrada za doprinos istoj. Nakon predavanja, polusatnu pauzu u većini slučajeva koristim da ‘uredim’ svoje bilješke, te se pripremam za idući blok – čas diskusije. Ovaj format učenja, u kojem profesor diskusiju o prethodno izloženoj temi prepušta nama studentima, definitivno je bio moj omiljeni. S obzirom na to da moje kolege dolaze i različitih pozadina, te su svi izuzetno uspješni mladi ljudi, jedni od drugih učili smo nekada više nego od samih profesora.

Po završetku predavanja, vrijeme je za pauzu. Na cijelom Cambridge univerzitetu pauza za ručak traje od 12:30 do 14 sati, i tada sa društvom odlazim na neki od obližnjih koledža na ručak. To je običaj svih studenata, te tu pauzu koristimo za socijaliziranje. Nakon ručka, vraćam se u fakultetsku biblioteku gdje se pripremam za idući blok predavanja, ili čitam neke od stvari koje su na sedmičnoj ‘reading listi’. Učenje je jako intenzivno, i obim posla je ogroman – svako predavanje ima svoju temu i prilično dugu popratnu reading listu, stoga je od krucijalne važnosti biti u toku s nastavom, a da bi se to postiglo, neophodno je samostalnom učenju posvetiti barem tri ili četiri sata dnevno.

Nakon pauze, vrijeme je za drugi set predavanja, ovoga puta iz oblasti institucionalnog razvoja. Ovaj predmet istražuje ulogu institucija kao formalnih i neformalnih pravila u socijalnim, ekonomskim i okolišnim aspektima razvoja na više nivoa. Stavlja ljude u središte razvoja i ispituje odnos pojedinca i kolektiva. Predavanja su strukturirana prema temeljnoj temi države i tržišta koristeći ključne koncepte transakcijskih i tranzicijskih troškova, te se fokusira na teme ruralnog razvoja koristeći ključne koncepte kolektivnog djelovanja i institucionalnog dizajna.

NOVOSTI

S obzirom na to da je ovaj predmet jedan od najizazovnijih, pauza nakon njega uglavnom je rezervisana za relaksirajuću šetnju s prijateljima ili popodnevni čaj na koledžu (također, neizostavni dio dana u Cambridgeu). Oko 18 sati odlazim u malu čitaonicu na koledžu gdje nastavljam s radom – pišem svoje eseje, prelazim bilješke s predavanja ili se pripremam za sutrašnja predavanja. U dosta slučajeva u čitaonici radim s prijateljima – zbog pregršt akademskih obaveza koje imamo na dnevoj bazi, ne ostaje previše vremena za druženje, te zajedničkim učenjem pokušavamo spojiti ugodno s korisnim. Nakon okončanog učenja, već prilično umorni, oko 9 sati vraćamo se nazad u svoje koledž domove. Ova petnaestominutna šetnja do kuće uvijek je bila ispunjena telefonskim razgovorima s roditeljima i prijateljima iz Sarajeva. Iako je ovo bila neka moja ustaljena rutina, naravno, Cambridge nudi pregršt mogućnosti, te je svaki dan drugačiji i iako je nekada teško i naporno uskladiti brojne obaveze, okruženje i znanja koja se stječu na svakom koraku čine odricanja znatno lakšim i opravdanijim. Pored toga, barem jednom sedmično pokušavala sam izdvojiti vrijeme za neku formalnu večeru, ili odlazak na predavanje gostujućeg ekonomiste u Cambridge Union.

Lejla Korman

Nejla Komar

STIPENDISTICA MJESECA

Tokom izrade i realizacije različitih projekata najveći fokus mi je na zagovaranju

potreba osoba koje pripadaju marginalnim skupinama

društva, prvenstveno su to osobe s invaliditetom, djeca u stanju potrebe te migranti.

Kroz radove se trudim da povećam senzibilitet ljudi

prema onima koji su zaista ugroženi i kojima je pomoć

potrebna.

“Džana Vrabac

Ovog mjeseca vam donosimo priču o našoj „zlatnoj“ stipendistici Džani Vrabac, koja se za samo šest mjeseci, otkako je dijelom naše fondacije, istakla kao izuzetno vrijedna volonterka, i najvažnije od svega: dobar drug. Zašto je zovemo zlatnom, saznajte u nastavku ispisanih redova o Džani koji će vam, nadamo se, biti jednako inspirativni kao što su nama.

Džana Vrabac je rođena u Sarajevu, gdje je završila Srednju medicinsku školu Jezero. Svoje korake ka akademskoj tituli ipak je nastavila u drugačijem polju izučavanja budući da upisuje Fakultet političkih nauka na Odsjeku za socijalni rad i postaje član upravnog odbora Asocijacije studenata Fakulteta političkih nauka SPONA. Već početkom srednje škole počinje biti aktivna u nevladinom sektoru, te volontirati u različitim organizacijama. Jedan od projekata u kojima

Međutim, ono najljepše što mi se desilo u proteklih šest mjeseci jeste da sam postala

stipendistica Fondacije Hastor...

je uzela učešće jeste „Trening za ženska ljudska prava i EU integracije“ koji je organizovan od strane Helsinškog parlamenta građana, a u okviru istog projekta trenutno radi na izradi studentskog rada na temu „Položaj žena migrantkinja u toku migrantske krize u Bosni i Hercegovini“.Za postignuti uspjeh nakon prve godine studiranja odlikovana je Plaketom za izvrsnost u znanju i Zlatnim novčićem grada Sarajeva, od strane gradonačelnika Abdulaha Skake.

Slobodno mogu reći da nisam mogla ni sanjati da će se to dogoditi i da ću jednoga dana postati dijelom ove velike porodice. Već tokom prvih susreta sa članovima

Fondacije dojmila me je ljudska toplina i veliko srce koje imaju i nastoje uljepšati živote ostalim ljudima. Smatram da je misija Fondacije Hastor ono što ovaj

svijet čini zaista lijepim mjestom. Ispunjavaju ljudske domove i živote osmijehom, uljepšavaju naredne dane i budućnost mnogim mladim ljudima, a nas stipendiste

uče da postanemo onaj najbolji dio društva, prije svega da postanemo ljudi! Adekvatnu riječ zahvale

nemam, jer je svako hvala malo za ono što sam dobila u ovoj fondaciji! Ovo bih završila citatom Margaret

Mead: ‘Nikad nemojte sumnjati u to da mala grupa građana posvećenih određenom cilju može promijeniti svijet. Doista, to je jedino što ga je ikada i mijenjalo.’ Ja smatram da je to Fondacija Hastor i ponosna sam što sam dio ove velike porodice, koja mi je podrška i motiv da nastavim dalje, da se trudim i radim, pružim ruku onima kojima je najteže, te da od mene kao individue

započnu bar minimalne promjene u društvu.

“ ““

FH UČIONICA

Osobine dobrog govora

KULTURA GOVORA

Osobe koje imaju odnjegovanu kulturu govora, razvijenu sposobnost usmenog i pismenog izražavanja nazivamo pismenim, u najširem smislu te riječi, ne samo kada pišu, nego i kada govore. Kultura govora predstavlja stepen usavršenosti vlastitog govora, tj. ovladavanje vještinom pravilnog, tačnog i tečnog iskazivanja vlastitih misli i osjećanja te uspješne komunikacije s drugim članovima govorne zajednice.

Osnovne osobine koje govor čine dobrim jesu: pravilnost, jezgrovitost, jasnoća, tečnost i svrsishodnost. Svako od ovih svojstava se može posmatrati posebno, a svi skupa čine uvjet uspješne verbalne komunikacije.

Pod pravilnošću podrazumijevamo ispravnu i jasnu, razgovijetnu artikulaciju svih glasova (fonema) jednog jezika i njihovo pravilno bilježenje odgovarajućim znakovima (grafemima), kao i usklađivanje vlastitog govora s važećim ortoepskim, ortografskim, gramatičkim i leksičkim normama standardnog jezika.

Ovdje se ukazuje na dvije vrste grešaka: u izgovoru i pisanju nekih glasova i u oblicima riječi. Najčešće se griješi u izgovoru afrikatskih parova č-ć, dž-đ i refleksa glasa jat u ijekavskom izgovoru, te je, stoga, potrebno da budemo upoznati sa svim normama koje propisuje Pravopis bosanskog jezika.

PRAVILNOST

JASNOĆA

Jasnoća je važna sa stanovišta verbalne komunikacije. Da bi komunikacija bila uspješna, poruke koje se upućuju ostalim učesnicima u procesu komunikacije moraju biti pravilne i jasne, inače ih primaoci neće moći protumačiti i shvatiti. Jasnoća govora se postiže korektnim izgovorom i pravilnim pisanjem, odmjerenim tempom izlaganja, logičnim pauzama, odgovarajućim izborom riječi, uz izbjegavanje ambigviteta (dvosmislenosti, neodređenosti, nejasnoća) i pretjerane upotrebe riječi stranog porijekla, posebno onih čija značenja nisu bliska širem krugu sagovornika. Svi su ovi faktori važni, ali najvažnije mjesto ima umjesno služenje riječima.

SVRSISHODNOST

JEZGROVITOST

Najkraću i najtačniju misao o jezgrovitosti kao osobini stila izrekao je veliki ruski pisac, i sam vrstan stilist, Maksim Gorki. On je rekao: „Treba pisati tako da riječima bude tijesno, a mislima prostrano“. To znači da treba izbjegavati suvišno gomilanje riječi, te ih treba upotrebljavati u mjeri u kojoj je to neophodno da bi se potpuno izrazila neka misao. Sažetost i preciznost kazivanja karakteristični su posebno za naučni i administrativni stil, a dobrim dijelom i za publicistički stil, dok u književnoumjetničkom i razgovornom stilu može biti odstupanja. Misao Maksima Gorkog se ne odnosi samo na pismeni, nego i na usmeni govor, iako ima stanovitih razlika.

RENUNDANCIJA

Kad se govori o jezgrovitosti, treba imati na umu i redundanciju. To su zalihe jezičkih elemenata bez kojih se u uvjetima neometane komunikacije može (jer je i bez njih iskaz potpuno jasan), a koje su ipak potrebne da se u slušaju šumova (buke) u komunikacijskom kanalu ili samom kodu, obezbijedi pun smisao poruke, tj. da se nadoknade oštećenja koja nastaju usljed tih šumova. U nepotrebno i nefunkcionalno gomilanje jezičkih izražajnih sredstava spadaju  preopširnost u izlaganju, ponavljanje već rečenog, pleonazam i tautologija.

Kao osobina dobrog stila, tečnost u izlaganju se prije svega odnosi na usmeni govor, ali se može primijeniti i na pismeni. Govoriti tečno znači govoriti bez zastoja, glatko, sređeno, skladno. Može se i pisati tečno, tj. izražavati se lahko i bez teškoća, rečenice su ‘glatke’, skladno slijede jedna iza druge, te je ono o čemu se piše povezano i jasno. Tečnost izlaganja je povezana s misaono-emocionalnim sadržajem onoga što se izlaže. Ko ima šta da kaže, i zna kako to da kaže, govori i piše tečno. Nasuprot tome, onaj ko nema šta da kaže, ili nije uvjeren u ono što govori, zapinje u izlaganju, prvi nepotrebne pauze, i služi se tzv. poštapalicama. Poštapalice su riječi, pa čak i čitave rečenice, kojima se neko bez potrebe stalno služi u govoru.

TEČNOST

   Svrsishodnost je osobina onog što odgovara svrsi, što je podesno. Osnovna svrha govora je iskazivanje i prenošenje misli i osjećaja. Prema tome, govoriti svrsishodno znači govoriti s jasnim ciljem šta želimo da kažemo, strogo se držati predmeta o kojem se govori i podesiti svoj način govora datoj govornoj situaciji.

Posjedjući pomenute osobine, da bi javni nastup bio uspješan, potrebno je da se kvalitetno pripremimo, kako bismo imali više samopouzdanja te na taj način verbalnu komunikaciju podigli na viši nivo.

Maida Husnić

4. juli – Međunarodni dan zadruga/

kolektiva

ZNAČAJNI DATUMI

U vrijeme kada se nejednakost dohotka u svijetu rapidno povećava, valja podsjetiti na činjenicu da rješenja za takve vrste nejednakosti ipak postoje. Prema stajalištima UN-a, među potencijalnim rješenjima izdvaja se esencijalni model kooperacije budući da u svojoj srži sadrži pojedine aspekte održivog razvoja, te je pri tome zasnovan na etičkim vrijednostima i principima.

Međunarodni dan zadruga godišnja je proslava zadružnog pokreta koji se održava prve subote u julu još od davne 1923. godine. Prvenstveni cilj pomenute proslave orijentiran je ka podizanju svijesti o značaju zadruga, a sam događaj apstrahira doprinos zadružnog pokreta u rješavanju krucijanih problema kojima se bave Ujedinjeni narodi. Pored navedenog, naglasak je stavljen i na sam proces jačanja i proširenja partnerstava između Međunarodnog zadružnog pokreta i drugih relevantnih aktera.

11. juli – Svjetski dan stanovništva

Svjetski dan stanovništva ustanovljen je u nastojanju da se pažnja preusmjeri na hitnost i važnost rješavanja problema stanovništva na globalnom nivou, a uspostavio ga je tadašnji Upravni savjet Programa Ujedinjenih nacija za razvoj 1989. godine.

Ovogodišnji Svjetski dan stanovništva poziva na globalnu pažnju na nedovršeni posao Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju iz 1994. godine. Dvadeset i pet godina je prošlo od te značajne konferencije, na kojoj je 179 vlada prepoznalo reproduktivno zdravlje i rodnu ravnopravnost kao temeljne dimenzije za postizanje prethodno ustanovljenih ciljeva održivog razvoja.

„Agenda 2030. za održivi razvoj predstavlja svjetski plan za bolju budućnost svih na zdravoj planeti Zemlji. Na Svjetski dan stanovništva prepoznajemo da je ova misija usko povezana s demografskim kretanjima, uključujući rast stanovništva, starenje, migraciju i urbanizaciju.“ Generalni sekretar UN-a, António Guterres

15. juli – Svjetski dan vještina mladih

Danas je u svijetu 1,2 milijarde mladih u dobi od 15 do 24 godine, što čini 16 procenata ukupne svjetske populacije. Aktivno angažovanje mladih u domenu doprinosa održivom razvoju od esencijalnog je značaja za postizanje održivih, inkluzivnih i stabilnih društava, kao i za sprečavanje najgorih prijetnji i izazova održivom razvoju, uključujući i posljedice klimatskih promjena, nezaposlenosti, siromaštva, rodne nejednakosti, sukoba, ali i u sve značajnijoj mjeri-migracija. Međutim, za razliku od odraslih, za mlade ljude je skoro tri puta vjerovatnije da će biti nezaposleni i stalno izloženi slabijem kvalitetu radnih mjesta, većim nejednakostima na tržištu rada, te dužim i nesigurnijim prijelazima iz škole u poslovno okruženje, odnosno na tržište rada.

Tradicionalno, u organizaciji Stalnih misija Portugala i Šri Lanke, zajedno s UNESCO-om, ILO-om i uredom izaslanika Generalnog sekretara za mlade, UN-ovo obilježavanje Svjetskog dana vještina mladih 2020. godine osvijetlit će mehanizme potrebne za operacionalizaciju cjeloživotnog učenja.

18. juli – Dan sjećanja na

Nelsona MendeluNelson Mendela je, kao zagovornik borbe za ljudska prava i slobode, svoj život posvetio službi čovječanstvu, te se na taj način istakao kao međunarodni mirotvorac i prvi demokratski izabrani predsjednik slobodne Južne Afrike. Mendeline vrijednosti i njegovu posvećenost službi čovječanstvu UN je prepoznao 2009. godine kada je Generalna skupština donijela Rezoluciju kojom je proglasila 18. juli danom sjećanja na njega. Mendelin kontinuirani doprinos rješavanju sukoba, rasnim odnosima, promociji i zaštiti ljudskih prava, pomirenju i poštivanju različitosti, rodnoj ravnopravnosti, pravima djece i drugih ranjivih grupa, borbi protiv siromaštva, kao i promoviranju socijalne pravde uistinu je neprikosnoven. Rezolucija priznaje njegov doprinos međunarodnoj borbi za demokratiju i promoviranju kulture pacifizma širom svijeta. Svako od nas ima sposobnost i odgovornost da promijeni svijet nabolje! Dan sjećanja na Nelsona Mendelu idealna je prilika da svi preduzmu individualnu akciju orijentiranu ka pozitivnim društvenim promjenama, a na taj način i sveopćem progresu čovječanstva.

ZNAČAJNI DATUMI

28. juli – Svjetski dan hepatitisa

Svjetski dan hepatitisa prilika je da se uradi nešto više na pojačanju kako nacionalnih, tako i međunarodnih napora na planu borbe protiv hepatitisa, te da se u skladu s tim ohrabri i podstakne angažman pojedinaca, organizacija i javnosti i istakne potreba za većim globalnim odgovorom na ovaj problem, kako je i navedeno u Izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije o hepatitisu za 2017. godinu .

28. juli je izabran za obilježavanje Svjetskog dana hepatitisa budući da je tog dana rođen nobelovac, doktor Baruh Blumberg, koji je otkrio virus hepatitisa B (HBV) i razvio dijagnostički test i vakcinu za HBV.

Nizak nivo pokrivenosti testiranja i tretmana najznačajnija je praznina koju treba učinkovito popuniti u cilju postizanja globalne eliminacije HBV-a do 2030. godine.

30. juli – Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima

Trgovina ljudima je zločin koji uključuje iskorištavanje žena, djece i muškaraca u brojne neetične svrhe, uključujući prisilni rad i primoravanje na prostituciju. Međunarodna organizacija rada procjenjuje da je 21 milion ljudi žrtva prisilnog rada širom svijeta. Ova procjena uključuje i žrtve trgovine ljdima radi radne i seksualne eksploatacije. Iako ne postoje precizni podaci, procjene podrazumijevaju da trenutno u svijetu postoje milioni žrtava trgovine ljudima.

Svaka zemlja na svijetu je pogođena trgovinom ljudima, bilo kao zemlja porijekla, tranzita ili destinacije za žrtve. Djeca čine gotovo trećinu ukupnog broja žrtava trgovine ljudima širom svijeta, a 30. juli je ustanovljen kao dan podsjećanja na nužnost borbe protiv ovog stravičnog globalnog fenomena.

30. juli – Međunarodni dan prijateljstva

Općepoznata je činjenica da se danas svi-jet suočava s mnogim izazovima, krizama i nejednakostima kao što su siromaštvo, nasilje i kršenje ljudskih prava, a koji posl-jedično podrivaju mir, sigurnost, razvoj i društveni sklad među različitim nacijama i narodima. Kako bismo se na globalnom nivou na adekvatan način suočili s pome-nutim problemima i izazovima, njihovi bazični uzroci moraju se rješavati posred-stvom promicanja i odbrane zajedničkog duha ljudske solidarnosti koji poprima

mnoge oblike od kojih je najjednostavnije i najučinkovitije - prijateljstvo. Izgradnjom prijateljskih odnosa i razvijanjem čvrstih veza povjerenja možemo doprinijeti temeljnim promjenama koje su nužne za postizanje permanentne stabilnosti, ali i za uspostavljanje sigurnosne mreže s tendencijom ka izgradnji jednog boljeg svijeta, u kojem su svi ujedinjeni u težnji ka dosezanju najvećeg socijalnog dobra, dobra svih naroda.

Amina Vatreš

OBJEKTIV

AKCIJA

ŠKOLSKOG DVORIŠTA

ČIŠĆENJA

AKCIJAZA

PORODICUKOJOJ

JE

KUĆAIZGORJELA

POMOĆSTARIJIM

OSOBAMA

RAM - RUBRIKAAKTIVNIH MLADIH

AzraZahirovic

RAM je, po definiciji, radna memorija računara. U Bosni i Hercegovini, „radna memorija” su upravo proaktivni i marljivi mladi ljudi koji su svojim djelovanjem primjer društva koje naša država treba.

Kroz ovu rubriku predstavit ćemo aktivne mlade stipendiste

Fondacije Hastor, koji pored volontiranja, rade fenomenalne

stvari i tako predstavljaju Fondaciju u najboljem svjetlu!

Azra Zahirović je dugogodišnja volonterka i stipendistica Fondacije Hastor. Za sebe kaže da je u svoje 23 godine života bila aktivna polovinu toga vremena, pa je titula volonterke postala sastavni dio njenog imena. Zlatna je značka Univerziteta u Sarajevu, a 2019. godine stekla je zvanje Bachelor politologije (međunarodni odnosi i diplomatija). Daljnje školovanje odlučila je nastaviti na

Ekonomskom fakultetu u Sarajevu prateći svoje aspiracije u polju ekonomske diplomatije. No, nije se zaustavila samo na formalnom obrazovanju. To je samo dio priče.

Azrine prve volonterske aktivnosti počele su kroz školske sekcije i časove Crvenog križa, a nastavile se ozbiljnije u srednjoj školi. Pet godina (gotovo čitavu srednju školu) bila je članica Odbora Omladinske banke u Novom Travniku, istovremeno se uključujući u aktivnosti Mreže savjeta/ vijeća učenika

„Mislim da je društveni angažman jako važan za razvoj ličnosti, a bez volontiranja u Fondaciji

Hastor, kao i mnogobrojnim NGO organizacijama ja

sigurno ne bih bila ono što sam danas.“

Posebno se ponosi projektom IKS (Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni) u organizaciji Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, gdje je čak pet godina bila volonterka, odnosno članica top tima. Projekat je podrazumijevao razmjenu studenata i rad sa djecom, te je tokom ljetnog raspusta učenicima različitih uzrasta pružena prilika da budu aktivni i nauče nešto novo. Projekat je trajao pet godina, a po finalizaciji istog Azra se posvetila nekim drugim aktivnostima u udruženju.

„Iako je tu bilo mnogo toga, za mene su najljepši trenuci bili u toku projekta Interkulturalne kreativne

sedmice, gdje bismo na kraju organizirali i Kids Festival. Bila sam strašno ponosna na činjenicu da su mlade generacije zainteresovane za volontiranje, ali je jako

malo onih koji o tome brinu, posebno u manjim

sredinama. Tada sam shvatila da naša budućnost

zavisi od našeg odnosa prema djeci i onoga što im ostavljamo. Upravo tada,

možda prvi put, u potpunosti sam shvatila misiju Fondacije

Hastor, i bila više nego ikad sretna što sam dio porodice i svjesnih ljudi koji ulažu u

obrazovanje.“

Godine 2019. kreće njeno interesovanje za mirovne procese u BiH i sudjeluje u nekoliko projekata vezanih za izgradnju mira u regiji, te je čak iz predmeta Nauka o miru pisala esej o spomenicima sjećanja u BiH i Sarajevskim ružama, pod nazivom „Crveno kao sjećanje“ za koji ističe da joj je posebno važan. Iste te godine desilo se mnogo lijepih stvari, kao i Azrino diplomiranje. Postala je članica Youth Advisory Group (YAG), Misije OSCE u BiH, te početkom 2020. članica Koalicije „Zanemari razlike“ i volonterka na projektu IMEP podržanog od strane USAID-a.

Šta je Azra poručila stipendistima

Fondacije Hastor?„Moja poruka je jasna:

edukujte se i čitajte. Znanje je uistinu jedino

što vam ne mogu uzeti. A ova država, ako želi izaći iz krize u kojoj se nalazi

treba upravo mlade i obrazovane ljude. Ne zaboravite: ‘Naš život završava onog dana

kada postanemo nijemi na stvari koje nas se tiču’.

(Marting Luther King) Mene i vas se definitivno

tiče.“Una Karabeg

u Bosni. Posebno se ponosi projektom IKS (Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni) u organizaciji Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, gdje je čak pet godina bila volonterka, odnosno članica top tima. Projekat je podrazumijevao razmjenu studenata i rad sa djecom, te je tokom ljetnog raspusta učenicima različitih uzrasta pružena prilika da budu aktivni i nauče nešto novo. Projekat je trajao pet godina, a po finalizaciji istog Azra se posvetila nekim drugim aktivnostima u udruženju.

„Iako je tu bilo mnogo toga, za mene su najljepši trenuci bili u toku projekta Interkulturalne kreativne

sedmice, gdje bismo na kraju organizirali i Kids Festival. Bila sam strašno ponosna na činjenicu da su mlade

generacije zainteresovane za volontiranje, ali je jako

malo onih koji o tome brinu, posebno u manjim sredinama.

Tada sam shvatila da naša budućnost zavisi od našeg

odnosa prema djeci i onoga što im ostavljamo. Upravo

tada, možda prvi put, u potpunosti sam shvatila misiju

Fondacije Hastor, i bila više nego ikad sretna što sam dio porodice i svjesnih ljudi koji

ulažu u obrazovanje.“

Godine 2019. kreće njeno interesovanje za mirovne procese u BiH i sudjeluje u nekoliko projekata vezanih za izgradnju mira u regiji, te je čak iz predmeta Nauka o miru pisala esej o spomenicima sjećanja u BiH i Sarajevskim ružama, pod nazivom „Crveno kao sjećanje“ za koji ističe da joj je posebno važan. Iste te godine desilo se mnogo lijepih stvari, kao i Azrino diplomiranje. Postala je članica Youth Advisory Group (YAG), Misije OSCE u BiH, te početkom 2020. članica Koalicije „Zanemari razlike“ i volonterka na projektu IMEP podržanog od strane USAID-a.

Šta je Azra poručila stipendistima

Fondacije Hastor?„Moja poruka je jasna:

edukujte se i čitajte. Znanje je uistinu jedino

što vam ne mogu uzeti. A ova država, ako želi izaći iz krize u kojoj se nalazi

treba upravo mlade i obrazovane ljude. Ne zaboravite: ‘Naš život

završava onog dana kada postanemo nijemi na stvari koje nas se tiču’. (Marting Luther King)

Mene i vas se definitivno tiče.“

Una Karabeg

POETSKI KUTAK

Oči umorne od čekanja

Da li dok snivaš Čuješ korake?

To jaIz svojih snova

U tvoje trčimI taman kad stignem

Na ta daleka vrataTračak svjetlosti na prozor sobe padne

I oči mi ugledaju Svijet u kojem sam već bila

Pomislih da sam nadomak aprila,Ali ni u jednom mjesecu nema me.

Ponovo pokušavam zaspatiSamo da pronađem prečicu do onog

Što dešava se iza tvog zatvorenog oka. Ipak moram čekati noć

I po ko zna koji put tražiti one snove što snivaju sretni ljudi

Jer bez njih teško javu krojim. Da sam trčala za sretnim buđenjima

Sada bih živjela zbog realnosti,Nikad zbog snova!

Zato,Ako snivaš velike stvari

Potrudi se da svaki tvoj san java postane.Ne čekaj,

Ja zbog toga žedna pred rijekom stojim. To je samo zabludaI uzaludno nadanje.

Svaka noć prođeI sunce ti omami očiZa koje nisi ni znao

Da su već umorne od čekanja.Nedžma Latić

FONDACIJA HASTOR REDAKCIJA GRAFIČKI DIZAJN

Bulevar Meše Selimovića 16, Sarajevo033 774 789 033 774 823 fondacija@hastor.ba

Amina VatrešMaida HusnićAmila PorčaSelma ImamovićUna KarabegNejla KomarEmra Kulo

Ana Miljević Kemil Bekteši

IN MEMORIAM

S neizmjernim žaljenjem i tugom u ovom izdanju newsletter-a se prisjećamo naše stipendistkinje Maide Softić, koja je preminula u junu 2020. godine, i ovu priliku koristimo da se oprostimo od nje.

Maida je bila studentica Pedagoškog fakulteta u Sarajevu, a stipendistkinja Fondacije Hastor i član naše porodice pune četiri godine. Maidu ćemo pamtiti kao entuzijastičnu i vrijednu djevojku, koja je bila primjer i uzor mnogim studentima, ali i mlađim stipendistima. Ponosni smo na činjenicu da smo imali priliku upoznati Maidu, sarađivati s njom, družiti se i zvati se njenim kolegama.

Kolektiv Fondacije Hastor ovim putem izražava saučešće porodici, prijateljima i kolegama naše drage Maide.

Maida Softić (1999 - 2020)