Embed Size (px)
Citation preview
doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ, dipl. iur.;
Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.
NOMOTEHNIKA
IZRADA OP∆IH AKATA(ZAKONA, UREDABA, PRAVILNIKA,
STATUTA, POSLOVNIKA, ODLUKA,
NAPUTAKA, NAREDABA I DR.)
S PRAKTIČNIM PRIMJERIMA
Suradnici:
Anamarija LIVAJA, mag. iur.; Terezija MARIĆ, dipl. iur.;
Marko ZORIČIĆ, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev.;
Ivan PALČIĆ, dipl. iur.; Vjekoslav IVANČIĆ, mag. iur.
©Copyright 2015.RRiF plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge
10000 Zagreb, Vlaška 68, HRVATSKATelefon: 01 46 99 760 – pretplata
Fax: 01 46 99 766e-mail: [email protected]
Za nakladnika direktor:Branimir MARKOTA, dipl. oec.
Glavni urednik:Prof. dr. sc. Vilim GORENC
Urednik:Ante VIDOVIĆ, dipl. iur.
UDK 006.05; 006.1ISBN 978-953-272-116-4
Grafička priprema i tisak:EDIT d.o.o.
Zagreb, Trumbićeva 12
CIP zapis dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 000899600
III
PREDGOVOR
Nomotehnika (složenica od grčkih riječi nomos ( ), što znači zakon i tehne ( ) što znači vještina) kao tehnika izrade općih akata, ili u užem smislu, pravna znanost o strukturi pravila i općih akata te o njihovu sastav-ljanju i izradi, u Republici Hrvatskoj je sveprisutna.Ne treba posebno isticati da je otprilike u posljednja dva desetljeća u Repu-blici Hrvatskoj doneseno nekoliko tisuća općih akata, što pridonosi velikoj zbunjenosti i nesnalaženju pojedinca te, između ostalog, pravnoj nesigur-nosti, opterećenju sudova, dvojakom tumačenju odredaba općih akata i sl. U ovoj nepreglednoj šumi općih akata u kojoj, posebno u zadnje vrijeme, ima i onih koji izgledaju kao kuća koju su gradili različiti međusobno ne-poznati i nepovezani graditelji, tako da je samo pitanje trenutka kada će se urušiti, u cijelosti se, nažalost, oživotvoruje tvrdnja akademika J. Barbića da je riječ o zakonodavnom stampedu u kojemu se nije uvijek moguće sna-ći. Stoga se u našemu pravnome proteku problemi ne pojavljuju samo u pogledu primjene općih akta, nego se neprestano, gotovo eksponencijalno rastući, gomilaju u pogledu razumijevanja njihovih odredaba.U takvim smo situacijama, prilikom primjene propisa u praksi, prepu-šteni raznim oblicima snalaženja u svemu tome, a kada smo u prilici ili trebamo sastaviti neki opći akt, onda je situacija u najmanju ruku još do-datno složena. Kako bi se svakome tko se nađe u takvoj neprilici ili potrebi olakšala izrada i promjena određenog općeg akta, kao pomoć u tome, svakako će poslu-žiti ovaj priručnik, jedini na tržištu takve vrste i formata. Ovaj je priručnik namijenjen ne samo onome tko se prvi put nađe u takvoj neprilici, nego i onima koji gotovo svakodnevno izrađuju i noveliraju različite vrste općih akata. Vrijednost ovog priručnika leži, između ostalog, u činjenici što daje konkretne primjere kako neki akt treba izraditi ili novelirati, a kako to nije preporučljivo činiti. Priručnik predstavlja spoj sažeto i jednostavno iznese-nih teorijskih postavki usko povezanih s praksom koja je iznimno važna i koja ovome priručniku daje dodatnu vrijednost. Nažalost, ne mogu se predvidjeti svi mogući slučajevi u kojima treba izradi-ti konkretan opći akt, sa svim njegovim formalnim sastavnicama, čiji bi se ogledni i univerzalno primjenjivi primjer mogao ponuditi u ovome priruč-niku. Međutim, čvrsto se nadamo da će svim čitateljima ovaj priručnik biti od koristi u praksi i ostvariti barem dio ciljeva zbog kojega su ga izradili naši vrsni autori i suradnici u okviru svojih područja koje iznimno kvalitetno pokrivaju i razrađuju.
UREDNIK
IV
RIJEČ AUTORAIzrada svih vrsta općih akata složena je djelatnost koja obuhvaća niz no-motehničkih načela, koncepata, metoda, pravila, smjernica i preporuka. U praksi izrade općih akata u Republici Hrvatskoj te su nomotehničke zada-nosti u svojoj potpunosti i složenosti razmjerno slabo poznate pa se u prak-si najčešće zanemaruju. Pojedina nomotehnička načela i pravila u domaći se pravni poredak prihvaćaju selektivno i tako da se doslovce nekritički pre-pisuju i prihvaćaju bez odgovarajuće nomotehničke i jezične prilagodbe njegovim posebnostima. Posljedica toga je i pojava znatnih nomotehničkih pogrešaka i konceptualnih nomotehničkih anomalija koje često obezvrje-đuju dobro zamišljene opće akte.Upravo se zato u ovoj knjizi pruža cjelovit i koherentan prikaz najvažnijih nomotehničkih načela, koncepata, metoda, pravila, smjernica i preporuka prilagođenih pravnom poretku Republike Hrvatske. Pritom se ona razma-traju logikom slijeda strukturnih dijelova općih akata, počevši od pream-bule pa sve do prijelaznih i završnih odredaba. Time se želi na jednostavan i prosječnom čitatelju (adresatu) prilagođen način izložiti nomotehničke zadanosti koje se moraju poštovati. Osim čisto nomotehničkih pitanja, u ovoj se knjizi obrađuje tematika jezika u pravu koja je nedjeljivo povezana s izradom općih akata. Tijekom izrade ove knjige prikupila su se nomoteh-nička iskustva iz relevantnih europskih pravnih poredaka koja su prilago-đena hrvatskim zahtjevima normiranja i jeziku u pravu. Međutim, u njoj su na jednome mjestu sustavno prikupljene, analizirane i izložene nomoteh-ničke zadanosti koje neposredno proistječu iz pravnog poretka Republike Hrvatske i odražavaju njegove posebnosti.U izradi ove knjige sudjelovalo je više pravnika sasvim različitih profila koji se bave različitim područjima prava koja su povezana s izradom op-ćih akata i jezikom u pravu. Dodatno je, zbog zahtjeva multidisciplinarno-sti pristupa, u izradu ove knjige uključen i jedan anglist, čije je područje prevođenje na hrvatski jezik općih i pojedinačnih pravnih akata Europske unije te njihovo redakcijsko prilagođavanje hrvatskom pravnom poretku. Ova publikacija odražava isključivo stajališta autora i suradnika knjige, a ne institucija u kojima su zaposleni pa one ne snose odgovornost niti se njihovima mogu smatrati informacije u ovoj publikaciji.S ciljem objašnjavanja, razumljivosti i obrazovanja u ovoj su knjizi no-motehničke zadanosti objašnjene na praktičnim primjerima općih akata, kako onih koji su na snazi, tako i onih koji to više nisu, ali koji predstavljaju ogledne primjere za pojedine nomotehničke analize. Opći akti navedeni u ovoj knjizi objavljeni su do 31. prosinca 2014.
U Zagrebu, 12. veljače 2015.
AUTORI
V
Sadržaj
PREDGOVOR ........................................................................................................III
RIJEČ AUTORA...................................................................................................... IV
1. UVOD ...................................................................................................................... 1
2. HIJERARHIJA OPĆIH AKATA U REPUBLICI HRVATSKOJ .............. 32.1. Općenito o hijerarhiji općih akata u Republici Hrvatskoj ......... 32.2. Ustav Republike Hrvatske ...................................................................... 52.3. Ustavni zakoni s pravnom snagom Ustava Republike
Hrvatske ........................................................................................................ 62.4. Promjene Ustava Republike Hrvatske ............................................... 72.5. Međunarodni ugovori .............................................................................. 72.6. Opći akti Europske unije ......................................................................112.7. Zakoni ..........................................................................................................152.8. Organski zakoni .......................................................................................152.9. Ustavni zakoni koji nemaju pravnu snagu ustava ......................162.10. Državni proračun ..................................................................................172.11. Uredbe Vlade Republike Hrvatske na temelju
zakonske ovlasti ....................................................................................182.12. Uredbe Predsjednika Republike Hrvatske sa
zakonskom snagom .............................................................................192.13. Poslovnik Hrvatskoga sabora ...........................................................202.14. Podzakonski akti ....................................................................................212.15. Pojedinačni pravni akti koji imaju učinke općih akata ..........22
3. NORMIRANJE U OPĆIM AKTIMA ............................................................223.1. Odabir materije koja se uređuje ........................................................233.2. Određivanje mjere (obujma) pravnog uređenja .........................293.3. Normiranje .................................................................................................32
3.3.1. Opća pravila normiranja ..........................................................323.3.2. Struktura i poredak sadržaja prilikom normiranja ........563.3.3. Metode normiranja ....................................................................56
4. ROKOVI I VRIJEME U OPĆIM AKTIMA .................................................68
5. UPUĆIVANJE U OPĆIMA AKTIMA ..........................................................98
6. JEZIK U OPĆIM AKTIMA .......................................................................... 111
VI
7. PREUZIMANJE POJMOVA U DOMAĆE OPĆE AKTE IZ STRANIH PRAVNIH POREDAKA ......................................................... 147
8. FORMALNA STRUKTURA OPĆEG AKTA ........................................... 184
9. STRUKTURA OPĆEG AKTA ..................................................................... 1989.1. Pojam strukture općeg akta .............................................................. 1989.2. Pravilna struktura i način njezina postizanja pri izradi
općeg akata ............................................................................................. 1989.3. Dijelovi općeg akta ............................................................................... 1999.4. Preambula ............................................................................................... 200
9.4.1. Pravni temelj u preambuli općeg akta ............................. 2029.4.2. Naziv tijela u preambuli općeg akta .................................. 2089.4.3. Naznaka sjednice kolegijalnoga tijela u
preambuli općeg akta ............................................................. 2099.4.4. Naziv tijela koje je predložilo donošenje akta ili
koje u postupku donošenja akta daje suglasnost ili mišljenje .................................................................................. 210
9.5. Naziv općeg akta ................................................................................... 2119.5.1. Općenito o nazivu općeg akta i njegovim dijelovima ..... 2119.5.2. Izričaj naziva općeg akta ....................................................... 2149.5.3. Naziv općeg akta kojim se mijenja i dopunjuje
drugi opći akt ............................................................................. 2239.5.3.1. Naziv općeg akta kojim se mijenja Ustav
Republike Hrvatske ....................................................... 2239.5.3.2. Naziv općeg akta kojim se mijenja zakon ................ 2249.5.3.3. Nazivi ostalih općih akata kojima se
mijenjaju podzakonski opći akti ................................ 2279.5.3.4. Naziv općeg akta kojim se mijenjaju
statuti jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave te poslovnici njihovih predstavničkih tijela ..................................................... 227
9.5.4. Naziv ispravka općeg akta ..................................................... 2299.5.5. Pokrate naziva općih akata ................................................... 2319.5.6. Nazivi općih akata Europske unije .................................... 233
9.6. Navođenje pravnih akata međunarodnih organizacija ....... 2369.6.1. Navođenje međunarodnih ugovora .................................. 2369.6.2. Navođenje pravnih akata Europske unije
(sekundarni izvori prava) ...................................................... 237
VII
10. PREDMET UREĐENJA OPĆIH AKATA ............................................. 248
11. NAČELA U OPĆIM AKTIMA .................................................................. 260
12. POJMOVI U OPĆIM AKTIMA................................................................ 274
13. RODNI POJMOVI U OPĆIM AKTIMA ............................................... 287
14. OGRANIČENJA I IZUZEĆA U PRIMJENI OPĆIH AKATA .......... 29514.1. Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s
obzirom na predmet općeg akta ................................................. 29614.2. Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s
obzirom na adresate ......................................................................... 29714.3. Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s
obzirom na teritorijalnu valjanost .............................................. 29914.4. Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s
obzirom na vremensku valjanost ................................................ 303
15. OVLAŠTENJE ZA DONOŠENJE PROVEDBENIH OPĆIH AKATA ............................................................................................................... 303
16. KAZNENE ODREDBE U OPĆIM AKTIMA ....................................... 312
17. ZAVRŠNI DIO OPĆIH AKATA ............................................................... 322
18. PROMJENE OPĆIH AKATA .................................................................... 361
19. ISPRAVCI OPĆIH AKATA ........................................................................ 375
20. PROČIŠĆENI TEKST OPĆEG AKTA ................................................... 382
21. ZAKLJUČAK ................................................................................................. 389
22. OGLEDAN PRIMJER STRUKTURE OPĆEG AKTA ....................... 392
KRATKI ŽIVOTOPISI AUTORA I SURADNIKA ..................................... 395
37
Prilikom izrade općeg akta neizostavno se moraju koristiti pojmovima i in-stitutima koji su zastupljeni i uređeni u drugim pozitivnim domaćim op-ćim aktima. Povrh toga, u pravnome poretku moraju se koristiti općepri-hvaćeni te ustaljeni pojmovi i izričaji koji su adresatima najbolje poznati.
ZAKON O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU
Pojmovi Članak 3.
...27. »kamata« u smislu ovoga Zakona je zakonska zatezna kamata koju plaća dužnik kada novčanu obvezu ne izvrši u propisanom roku,
...Narodne novine, br. 152/05, 36/09,75/09, 76/13, 152/14.
Pogrešno je u općim aktima skraćivati pojam zatezne kamate. Institut zateznih kamata dobro je poznat u hrvatskome pravnome poretku te je uređen Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 – čl. 9., Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza), Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, br. 108/12, 144/12 – Uredba, 81/13, 112/13 – Uredba), Zakonom o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13 – ispravak). Stoga je suvišno iznova odrediti značenje tog insti-tuta, i to na način koji je različit od onoga kako je to učinjeno u spome-nutim zakonima. Time se stvara dvojba o mogućim razlikama u pogledu značenja i sadržaja instituta.Pogrešno je pojam kamata naveden u jednini. Pojam kamate treba uvi-jek i beziznimno rabiti u množini, bilo da je riječ o ugovornim ili zate-znim kamatama. Pojam kamata (u jednini) koristi se u svakodnevnome govoru kao sinonim pojmu kamatna stopa.
Prilikom izrade norme, riječima se treba koristiti u njihovu prvotnom, osnovnom, općepoznatom i općeprihvaćenom značenju. Pogrešno je u normama koristiti riječi u njihovu podrednome, sekundarnom ili slabo po-znatome značenju jer će većina adresata, posebno onih koji nisu pravnici, poimati riječ u njezinu osnovnome značenju. U normama se također ne smije koristiti riječima koje bi adresate mogle navesti na pogrešan zaklju-čak o njihovu značenju.
75
Rok, u načelu, teče neprekidno, dakle bez prekida i zastoja. Rok teče stal-no, u radne i neradne dane te tijekom državnih blagdana, ali i ostalih dana kada se ne radi (tempus continuum). U općem aktu može se izrijekom odrediti da rok teče samo u one dane kada se neka radnja može poduzeti (tempus utile), no u praksi je to razmjerno rijetko. Ako u pogledu tijeka roka u općem aktu ništa dodatno nije određeno, rok teče u kontinuitetu (tempus continuum). Ako se želi postići da rok u općem aktu teče kao tempus utile, to mora biti izrijekom određeno. Ipak, određivanje tijeka roka kao tempus utile ne bi smjelo biti pravilo ili se diskrecijski propisivati, a da za to ne po-stoje opravdani razlozi. Riječ je o iznimci koja se može primijeniti kada je to potrebno iz nekih opravdanih razloga. Ako bi se prečesto i bez opravdanih razloga pribjegavalo tome, tada bi se dovelo u pitanje načelno shvaćanje da rok teče kao tempus continuum.
ZAKON O FINANCIJSKOM POSLOVANJU I PREDSTEČAJNOJ NAGODBI
Prethodna suglasnost za pretvaranje potraživanja kreditne institucije u temeljni kapital dužnika u postupku predstečajne nagodbe
Članak 61.
...(3) O izdavanju prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka dužna je odlučiti u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva. Odluka mora biti obrazložena.
... Narodne novine, 108/12, 144/12 – Uredba, 81/13, 112/13 – Uredba.
Pravilno je u ovoj odredbi određen tempus utile, njegov početak i činje-nica da se on računa na radne dane.Premda je nomotehnički odredba izražena pravilno, može joj se prigo-voriti da nije postojao opravdani razlog da se taj rok ne izrazi kao tem-pus continuum, primjerice kao dva tjedna ili 14 dana. Kada bi se izrada rokova koji teku kao tempus utile prečesto primjenjivala ili bi se to činilo bez opravdanoga razloga, došlo bi do dvojbi računa li se rok kao tempus continuum ili tempus utile. Stoga se ovakve odredbe mogu opravdati ako za njihovo donošenje postoji opravdani razlog.
U općem aktu izrijekom se može propisati da rok miruje zbog taksativno navedenih razloga. U slučaju pojave takvih razloga tijek roka zastaje dokle god oni postoje. Nakon što otpadnu, rok nastavlja teći od onoga trenutka od kojega je njegov tijek zastao. U pogledu nekih instituta u općem se aktu mogu propisati činjenice zbog čijeg se nastupanja rok prekida, pa će za
148
Cjelokupna problematika preuzimanja pravnih pojmova, instituta i koncepa-ta iz stranih pravnih poredaka, a time i iz stranih jezika na kojima su izraže-ni, često se svodi na njihovo prevođenje. No, za njihovo preuzimanje najveće značenje ima kritičko pravno preuzimanje i pravno prilagođavanje (pravna redakcija) domaćemu pravnome poretku, dok je pravilan prijevod samo je-dan od čimbenika u tome procesu. Pritom je od osobite važnosti da u spome-nutome postupku sudjeluju pravnici kako bi se prilikom njihova preuzimanja u domaći pravni poredak izbjegle deformacije pojmova, instituta i koncepata. Preuzimanje stranih pojmova, instituta i koncepata u domaći pravni poredak mora ispuniti sve zahtjeve koji se postavljaju za izradu općih akta. Nakon pre-uzimanja, jezik općeg akta u koji su ugrađeni mora biti precizan i domaćemu adresatu jasan, jednostavan, razumljiv te nedvosmislen. Dijelovi općih aka-ta koji sadrže preuzete pojmove, institute i koncepte više nego drugi moraju proći test transparentnosti, dostupnosti i razumljivosti adresatu.Posebno je važno da se u postupku njegova preuzimanja određeni pojam, institut ili koncept sadržajno ne deformiraju. Kada se preuzimaju, donosi-telj općeg akta nužno mora postići da oni odražavaju istu pravnu bit te isti pravni sadržaj kao i u pravnom poretku odakle su preuzeti. U hrvatskome pravnome poretku postoji veliki broj primjera prevedenih općih akata me-đunarodnih organizacija, ali i pojedinačnih odredaba čiji su pojmovi, in-stituti i koncepti jasni i razumljivi, ali ne odgovaraju pravnoj biti i sadržaju akta iz kojega su preuzeti. Time se narušava pouzdanost i vjerodostojnost općih akata na hrvatskom jeziku.
CONVENTION FOR THE PROTECTION OF HUMAN RIGHTS AND FUNDAMENTAL FREEDOMS
Article 6.
1 In the determination of his civil rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair and public hearing within a reasonable time by an independent and impartial tribunal established by law. Judgment shall be pronounced publicly but the press and public may be excluded from all or part of the trial in the interests of morals, pu-blic order od national security in a democratic society, where the interests of juveniles or the protection of the private life of the parties so require, or to the extent strictly necessary in the opinion of the court in special cir-cumstances where publicity would prejudice the interests of justice.
KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
Članak 6.
...
149
1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razu-mnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sred-stva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.
... Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 88/08.
Ovaj međunarodni ugovor, koji u europskim okvirima čini jedan od te-meljnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda, u hrvatski je pravni poredak prihvaćen s brojnim anomalijama. Najznačajnija je anomalija poistovjećivanje dvaju različitih pojmova tribunal i court s hrvatskim pojmom sud. Premda Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izrijekom razlikuje ova dva različita pojma, u hrvatski pravni poredak su pogrešno prihvaćeni kao jedan pojam – sud. Svaki je sud ujedno i tribunal, ali nije svaki tribunal ujedno i sud. Zbog toga su u hrvatskoj inačici teksta ove konvencije sadržajni dosezi garancija veza-nih uz tribunal neopravdano suženi samo na sud i sudski postupak. To, nažalost, ima za posljedicu ono što se pri preuzimanju ne smije dogoditi – da se pravo značenje i bit ove odredbe ne mogu pravilno shvatiti na hrvatskom jeziku, pa se unatoč postojanju hrvatskoga prijevoda, treba iščitavati njezin izvornik.
Prilikom preuzimanja pojmova, instituta i koncepata u domaći pravni poredak iz pravne stečevine Europske unije trebalo bi iščitavati opći akt na jeziku na kojemu je izrađen izvornik ili na radnim jezicima Europske unije (engleski, francuski, njemački). Izuzevši iščitavanja izvornika teksta, osobito ako se prilikom preuzimanja pojavljuju dvojbe, treba dobiti uvid i u opći akt na ostalim jezicima te u obrazloženje teksta općeg akta koji se pre-uzima, a po potrebi i u pripremne radnje (eng. preparatory works, fra. tra-vaux préparatoires) koje su prethodile njegovu donošenju. Tek nakon toga trebalo bi prihvatiti ono pojmovno, institucijsko ili konceptualno rješenje koje vjerno odražava njihovu pravnu bit i sadržaj.24
24 Prema: Šarčević, S., „Jezik kao izraz prava“, u: Jezik u pravu, Okrugli stol održan 8. svib-nja 2013. u palači Akademije u Zagrebu, Barbić, J. (ur.), Zagreb, 2013., str. 32.
194
ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
Kolektivno ostvarivanje prava
Članak 156.
(1) Kolektivno ostvarivanje prava može obuhvaćati sljedeće:1. prava autora:a) pravo javnog izvođenja, javnog prenošenja, javnog priopćavanja fik-siranog djela, radiodifuzijskog emitiranja, radiodifuzijskog reemitiranja, javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja i pravo stavljanja na ras-polaganje javnosti nescenskih glazbenih i književnih djela,b) pravo reproduciranja (zvučnog snimanja) glazbenih djela
...Narodne novine, br. 167/03, 79/07, 125/11 – čl. 381., Kazneni zakon, 80/11,
141/13.
Pravilno je strukturirana ova odredba budući da sadrži nabrajanje prava koja se mogu kolektivno ostvarivati. Navedeni članak u cijelosti ima tri stavka od kojih je prvi strukturiran tako da sadrži točke (kojima su odre-đene posebne grupe prava). Neke točke podijeljene su na podtočke (ko-jima se specijalnom metodom normiranja određuju pojedinačna prava unutar posebne grupe). Ovo je ujedno i primjer najveće dopuštene slo-ženosti strukture jednoga članka.
Članak ne smije sadržavati preveliki broj misli. U takvim je slučajevima preporučljivo materiju urediti dvama ili više uzastopnih članaka. Time se postiže povećana preglednost i jasnoća sadržaja pravne norme. Međutim, povećana brojnost članaka u općem aktu negativno utječe na preglednost općeg akta kao cjeline. Navedeno se umnogome može otkloniti organizaci-jom članaka u općem aktu u veće strukturne cjeline. U domaćoj nomoteh-nici ne postoje jedinstvena pravila o brojnosti, nazivlju i označavanju za-sebnih strukturnih cjelina. No, slijedeći logiku bilo kojega teksta, opći akti mogu sadržavati (1) dijelove, (2) glave, (3) poglavlja i (4) odjeljke.Dio je opsegom i sadržajem najveća strukturna cjelina općeg akta. U stvar-nosti se dijelovi koriste samo za sistematizaciju sadržaja sveobuhvatnih općih akata (primjerice, zakonika). Tako i u domaćemu zakonodavstvu dijelove, u pravilu, sadržavaju samo najopsežniji opći akti poput Zakona o obveznim odnosima, Kaznenog zakona, Pomorskog zakonika, Zakona o javnoj nabavi i dr.Dijelovi se označavaju riječju dio iza koje slijedi pripadajući redni broj na-pisan velikim tiskanim slovima (primjerice, DIO PRVI, DIO DRUGI, DIO TREĆI itd.). Dijelovi mogu imati naslove koji se pišu ispod oznake dijela.
249
Prilikom izbora pravnih materija koje će se urediti nekim općim aktom mora se voditi računa o srodnosti i homogenosti njihova sadržaja. Drugim riječima, nije preporučljivo jednim općim aktom uređivati nepovezane i ra-znorodne pravne materije.41
Štetne posljedice donošenja takvih općih akata prepoznate su još u rimskom pravu. U rimskom pravu postojali su zakoni koji su uređivali različita i razno-rodna pravna pitanja, materije i područja. Nazivali su se leges saturae. Njiho-vo je donošenje bilo vrlo rano izrijekom zabranjeno, a ta je zabrana konačno potvrđena 98. godine pr. Kr. zakonskim aktom koji se zvao lex Caecilia Didia. Otada je u rimskome pravu bilo dopušteno jednim zakonom ili općim aktom druge vrste uređivati samo jedno pitanje ili pravnu materiju. Razvoj takvog shvaćanja u rimskome pravu posljedica je težnje za pravnom sigurnošću. Već je rimsko pravo pravilno poimalo neprimjerenost i štetnost općih aka-ta kojima se uređuju raznovrsna i među sobom nesrodna pitanja, a koja su prethodno bila uređena u nizu drugih općih akata. Time su zapravo izgradili shvaćanje da se jednim općim aktom ne može mijenjati uređenje različitih materija zastupljenih u više drugih takvih akata.Premda hrvatsko pravo nema poseban naziv za tu vrstu općih akata (eng. omnibus bills, multi-purpose bills), u praksi su takvi zakoni vrlo rijetki. Ipak, ističe se primjer iz nedavne prakse domaćeg zakonodavca – Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske župa-nije (Narodne novine, br. 77/14). Tim su zakonom uređene brojne poje-dinačne materije koje uopće nisu povezane. Njime se propisuju specijal-na pravna pravila u različitim područjima prava (primjerice, u području gradnje i prostornog uređenja, zdravlja ljudi, vodnoga gospodarstva, po-reznog prava, ovršnog prava, javne nabave i sl.). Brojnost ad hoc rješenja stvara osjećaj pravne nesigurnosti jer je redakcija tih normi previše opće-nita pa ostaje nejasno kako se one odnose prema općim pravnim režimi-ma koji su određeni u drugim općim aktima. Zbrka koju stvara naznačeni opći akt ne može opstati tijekom duljeg razdoblja. Tomu svjedoči i činje-nica da je zakonodavac donio taj zakon s unaprijed određenim rokom na-kon kojega prestaje važiti (1 godina).Pod pretpostavkom da je učinjeno pravilno, određivanje predmeta općeg akta višestruko je korisno:(1) Ponajprije, predmet općeg akta ukazuje na temeljne pravno-političke ci-ljeve zbog kojih je opći akt donesen, tj. na opredjeljenje ovlaštenoga tijela da tim aktom uredi jednu ili više pravnih materija. Pravne materije koje su predmet uređenja općeg akta trebale bi tijelu koje je ovlašteno za njegovu izradu ili donošenje biti poznate već u stadiju prednacrta (teze42 općeg akta).
41 U pravničkom žargonu engleskoga govornog područja zakoni heterogenoga sadržaja neformalno se nazivaju Christmas tree bills (u prijevodu: zakon – božićno drvce).
42 Pojam teze koristi se u Zakonu o procjeni učinaka propisa (Narodne novine, br. 90/11) i Uredbi o provedbi postupka procjene učinaka propisa (Narodne novine, br. 66/12). Obvezni
291
Međutim, kad se ovo pitanje razmotri u duhu tradicije te potrebe da norma bude jednostavna i pregledna, uporaba jednoga roda kao generičkoga poj-ma, bilo muškoga bilo ženskoga, nameće se kao jedino razumno i prihvat-ljivo rješenje. Inzistiranje na rodnoj osjetljivosti općih akata ni na koji način ne pridonosi ostvarivanju svrhe same norme. Naime, podrazumijeva se da se korištenje pojedinim pojmovima u apstraktnome smislu odnosi jedna-ko i na muškarce i žene te da nema nikakve pravne ni sadržajne razlike u odnosu na spol adresata. Primjerice, Prekršajni zakon (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13) ne sadržava odredbu o rodnoj neutralnosti pojmo-va, međutim, to ne znači da se pojmovi počinitelj, pomagatelj i poticatelj odnose samo na osobe muškoga spola samo zato što hrvatski jezik omogu-ćuje tvorbu navedenih imenica i u ženskome rodu, a kojima se u konkret-nome općem aktu nije koristilo.U nastavku se donose primjeri općih akata koji se koriste rodno osjetljivim jezikom.
ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA
Članak 20.
(1) Pravobranitelja/icu za ravnopravnost spolova (u daljnjem tekstu: pra-vobranitelj/ica) imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.(2) Pravobranitelj/ica ima zamjenika/cu koje imenuje i razrješava Hrvat-ski sabor na prijedlog pravobranitelja/ice.(3) Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ica dužnosnici su Repu-blike Hrvatske, imenuju se na vrijeme od 8 godina i mogu biti ponovno imenovani.(4) Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ca moraju biti različitog spola, a jedan/na od njih mora imati završen diplomski sveučilišni studij pravne struke.(5) Za pravobranitelja/icu i njegovog/njezinog zamjenika/icu može biti imenovan hrvatski državljanin/ka koji ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/a je osobnim zalaganjem poznat/a javnosti u području zašti-te ljudskih prava.
Narodne novine, br. 82/08, 138/12 – vjerodostojno tumačenje.
STATUT ISTARSKE ŽUPANIJE
Članak 67.
Župan/Županica je dužan/dužna primiti na razgovor svakog građanina/građanku sa prebivalištem na području Županije u roku od 60 dana od dana postavljanja takvog zahtjeva.
327
Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst, 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvat-
ske broj: SuP-O-1/2014.
Ustavna norma nedvojbeno zabranjuje povratno djelovanje svih općih akata. Iznimno se to ne odnosi na pojedine odredbe zakona. Međutim, da bi pojedine zakonske norme mogle imati povratno djelovanje, za to moraju postojati posebno opravdani razlozi. U postupku donošenja za-kona postoje formalni (postupovni) mehanizmi zaštite protiv neoprav-danoga i bezrazložnoga propisivanja povratnoga djelovanja pojedinih normi u zakonima. Poslovnikom Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13) izrijekom se predlagatelju zakona nalaže da ponudi obrazloženje za postojanje posebno opravdanih razloga za povratno djelovanje poje-dinih odredaba prijedloga. O tome svoje mišljenje daje Odbor za zakono-davstvo Hrvatskoga sabora i drugo radno tijelo u čiji djelokrug spada pri-jedlog zakona o kojemu se raspravlja. Prije završetka rasprave o konač-nome prijedlogu zakona, na osnovi posebnog obrazloženja predlagatelja zakona, izvješća matičnoga radnog tijela te Odbora za zakonodavstvo, Hrvatski sabor posebno ocjenjuje i zaključkom utvrđuje da za povratno djelovanje pojedinih odredaba zakona postoje posebno opravdani razlo-zi. Izostanak spomenutoga zaključka formalna je zapreka za odlučivanje o povratnome djelovanju pojedinih zakonskih normi. Stoga će zakonska odredba s povratnim djelovanjem za koju zakonodavac nije ocijenio i za-ključkom utvrdio da postoje osobito opravdani razlozi za retroaktivnu primjenu biti upitne formalne ustavnosti.Povratno djelovanje pojedinih zakonskih normi redovito se određuje prijelaznim odredbama zakona, i to tehnikom upućivanja na jednu ili više odredaba za koje se hoće utvrditi takvo djelovanje. Budući da Ustavom Republike Hrvatske nije dopušteno povratno djelovanje cijeloga zakona već samo njegovih pojedinih odredaba, upućivanje mora biti precizno. To znači da treba individualizirati jednu ili više pravnih normi te na njih precizno uputiti. Naime, Ustav Republike Hrvatske u čl. 89. st. 3. i 4. ure-đuje da povratno djelovanje mogu imati samo pojedine zakonske odred-be, i to isključivo iz posebno opravdanih razloga. Dakle, osim zakonskih, povratno djelovanje ne smiju imati odredbe drugih vrsta općih akata. U zakonima povratno djelovanje mogu imati samo pojedine odredbe, ali ne i cijeli zakon ili njegov dio.
371
»10. ne omogući korisniku usluge podnošenje pisanih prigovora suklad-no posebnom propisu kojim je uređena zaštita potrošača (članak 9. sta-vak 1. točka 10),«.Dosadašnje točke 10., 11., 12., 13. i 14. postaju točke 11., 12., 13., 14. i 15.
Narodne novine, br. 30/14.
Prikazani praktični primjeri pokazuju da je prilikom izrade općeg akta o promjeni drugih općih akata potrebna povećana pažnja pravnoga redakto-ra, osobito ako je riječ o djelomičnim promjenama pojedinačnih članaka.Promjeni općeg akta pristupa se kada namjeravane promjene nisu u toli-koj mjeri opsežne da je potrebno donositi novi opći akt. Ako je opseg na-mjeravanih promjena takav da bi izvjesno otežavao primjenu općeg akta, donositelj općeg akta trebao bi pristupiti donošenju potpuno novoga op-ćeg akta. Jednako tako, novi opći akt potrebno je donijeti ako se u bitnome drukčije namjerava urediti materija koja je predmet općeg akta. Prevlada-vajuće je mišljenje u usporednoj praksi da potreba za donošenjem novoga općeg akta postoji ako se mijenja više od polovine članaka. Prilikom svake sljedeće promjene treba voditi računa o opsegu prethodnih promjena. Ako bi opseg svih promjena jednog općeg akta premašivao promjenu više od polovine članaka općeg akta, svakako bi trebalo donijeti novi opći akt.
ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU
Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01 – čl. 50., Zakon o arbi-traži, 117/03, 88/05 – čl. 129., Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog za-
kona, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1569/2004 i dr. 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-
1569/2004 i dr.,123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-885/2013.
Već se u poglavlju o jeziku ukazalo da Zakon o parničnom postupku čini nomotehničku anomaliju zbog neusklađenosti pojmova i instituta neka-dašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i sadašnje Repu-blike Hrvatske. Pored toga, navedeni zakon je primjer nepoštivanja krite-rija razmjera promjena u odnosu na potrebu donošenja novoga zakona. Uzimajući u obzir promjene prije preuzimanja u hrvatski pravni poredak, Zakon o parničnom postupku ima 24 promjene. Većina članka, pored pro-mjene iz član u članak, izmijenjena je od dva do čak 13 puta (čl. 382.).Zbog važnosti materije koju ovaj zakon uređuje, otežane primjene zbog neujednačenosti pojmova i instituta bivšeg i sadašnjeg poretka, ali i broj-nih promjena, zakonodavac bi trebao promišljeno pristupiti otklanjanju spomenute anomalije.
395
KRATKI ŽIVOTOPISI AUTORA I SURADNIKA
Doc. dr. sc. Ivan MILOTI∆, dipl. iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu s diplomom summa cum laude, gdje je i doktorirao na Poslijedi-plomskom studiju iz građanskopravnih i obiteljskopravne znanosti. Zapo-slen je kao docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Aktivno radi na prevo-đenju, prilagodbi i pravnoj redakciji pozitivnopravnih i povijesnopravnih općih akata, a područje njegova djelovanja još su jezik u pravu, problema-tika normiranja i akademsko pisanje.
Domagoj PERANI∆, dipl. iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Rijeci. Zaposlen je u Stručnoj službi Hrvatskoga sabora kao savjetnik u Odboru za pravosuđe, a prethodno u Odboru za zakonodavstvo. Glavno područje njegova rada uključuje proučavanje domaćih i usporednih iskustava u za-konodavnoj praksi s naglaskom na pitanja pravne tehnike.
Anamarija LIVAJA, mag. iur., magistrirala je na Pravnom fakultetu u Za-grebu s diplomom cum laude. Zaposlena je u RRIF-u, gdje obavlja pravne poslove. Posebno su područje njezina rada građansko pravo te pravna re-dakcija pravnih akata i pravnih tekstova.
Terezija MARI∆, dipl. iur., diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, polaznica je Sveučilišnog interdisciplinarnog poslijediplomskog studija Javna uprava na Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlena je u Ministarstvu uprave, kao viši stručni savjetnik u Službi za ustrojstvo lokalne i područne (regio-nalne) samouprave, Sektor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupra-vu, Uprava za politički sustav, državnu upravu te lokalnu i područnu (regi-onalnu) samoupravu. Obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na sustav i ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave. Sudjeluje pri izradi nacrta prijedloga zakona i drugih općih akata kojima se uređuju sustav i ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave te izrađuje mišljenja o usklađenosti drugih općih akata s općim aktima iz djelokruga Sektora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Marko ZORIČI∆, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev., diplomirao je engleski jezik i sociologiju te završio poslijediplomski specijalistički studij konfe-rencijskog prevođenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Imenovan je i stalnim sudskim tumačem za engleski jezik. Zaposlen je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. U pretpristupnom procesu sudjelovao je u prevođenju pravne stečevine Europske unije na hrvatski jezik kao prevo-ditelj, jezični redaktor i koordinator poslova. Nakon pristupanja Republi-ke Hrvatske Europskoj uniji sudjelovao je u jezičnoj redakturi općih akata
396
EU-a u postupku njihovog donošenja.
Ivan PALČI∆, dipl. iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorand na Poslijediplomskom studiju javnog prava i javne uprave. Zaposlen je kao voditelj službe ad interim u Upravi za sustav javne naba-ve Ministarstva gospodarstva. Kao predstavnik Ministarstva gospodarstva redovito sudjeluje u radu Radne skupine vladinih stručnjaka za javnu na-bavu i Radne skupine za elektroničku javnu nabavu pri Europskoj komisiji, Radne skupine za javnu nabavu pri Vijeću Europske unije i Resorne radne skupine za objedinjenu javnu nabavu pri Vladi Republike Hrvatske. Član je Nacionalnog višedioničkog foruma za e-Račun. Radi na izradi zakonskih i podzakonskih akata u području javne nabave.
Vjekoslav IVANČI∆, mag. iur., magistrirao je na Pravnom fakultetu u Zagre-bu s diplomom magna cum laude. Odvjetnik je i partner u odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri d.o.o. Područje njegova rada je trgovačko pravo, a osobito projektno financiranje te dubinsko snimanje trgovačkih društava i sastavljanje transakcijske dokumentacije radi njihove kupnje ili prodaje, kao i zastupanje u sudskim i arbitražnim postupcima. Autor je više stručnih članaka iz područja trgovačkog prava.
397
KAZALO
Aadresat 297adresati (primarni i sekundarni) 33akcesornost, normativna 364, 372alineja 193analogia intra legem 60, 100analogija (pojam) 60-62; (unutar zakona) 100; (potpuna) 100, 101; (djelo-
mična) 100, 101aneksi općeg akta, v. dodatci općeg akta
anticipativno izvršavanje ovlasti 355anticipatory excercise of powers, v. anticipativno izvršavanje ovlasti
apstraktno normiranje 62-64; (apstraktnost) 62; (apstraktna pravna nor-ma) 63; (mjera apstrakcije) 63; (načelno i specijalno) 63; (određena i ne-određena apstraktna norma) 64
Bblanketna pravna norma 99blanketnost 99, 318brojevi 144-146
CCamilleri protiv Malte 32Christmas tree bills 249
cilj općeg akta 251, 252-253, 255-256computatio civilis 53Copland protiv Ujedinjenog Kraljevstva 155
corrigendum 170
crtica 193
398
Ččlanak općeg akta (općenito) 184-185; (naslov) 185-186; (misaone cjeli-
ne) 187; (grafički prikaz) 187; (dijelovi) 187; (ne više od tri stavka) 187-188; (dopušteni broj stavaka) 188; (stavak) 188-191; (podstavak i točka) 191; (točka) 191-193; (podtočka) 193; (alineja) 193; (broj misli) 194; (najveća složenost) 194; (promjena brojčane oznake prilikom izmjene općeg akta) 367-369
Ddelegirani opći akti EU-a 238dio 195direktive EU-a – directives 12, 155; (uvodne izjave – recitals) 14, 160-162,
237, 244dodatci općeg akata 199državni proračun 17-18dublete, pravne (popis) 183-184
Eenumerativno normiranje 64-66; (potpuno) 64; (primjerično) 64, 139-140;
(enumeracija osnovnih činjenica) 64-65; (izričaj) 139-140
exceptio illegalitatis, v. iznimka nezakonitosti
Ffalsa nominatio 7, 129, 212-213
Ggentelmen’s agreements 8glava 195-196glavni dio općeg akta 199Goldwaage, v. normiranje (odvagnuće pojmova)
Hhijerarhija općih akata, v. opći akt (hijerarhija)
horizontalni učinci općih akata EU-a 243-244
399
Iinfringement 5-6ispravak općeg akta (pojam) 375; (vrsta akta) 375; (pravna narav) 375; (test)
375; (praksa Hrvatskoga sabora) 378; (meritum) 378; (smisao) 378; (po-stupak izrade) 379; (objava) 380; (navođenje ispravljenog) 380; (proči-šćeni tekst) 381; (manipulacije) 381
ispravak općeg akta 230isto se izražava istim 24, 36iznimka nezakonitosti 337izvještaj, v. završni račun
izvršna klauzula 202, 304; (fakultativne) 304; (obligatorne) 304; (rokovi za ispunjenje) 335-336
Jjavna objava 351jedna misao – jedna rečenica 39, 147jednostavnost 44jezik (aktualnost) 111; (suvremenost) 111-113; (osnovno sredstvo redak-
tora) 114; (kolokvijalni ) 114-115; (podnesak) 115; (pravne struke) 115; (nedvosmislenost) 115; (interpunkcijski znakovi) 118-119; (moći i mora-ti) 119; (smjeti i moći) 119-121; (izražavanje kogentnosti i dispozitivno-sti) 121-124; (biti dužan i morati) 122-123; (dužnost) 122-123; (trebati) 123; (valjati) 123; (po potrebi) 123; (vrijediti) 125; (dosljednost) 125; (fik-cija) 125-126, 128-129; (oboriva predmnijeva) 126-128, 129; (neoboriva predmnijeva) 128, 129; (uvjet i pretpostavka) 129-131; (alternativa) 131, 134-137; (kumulacija) 132-134, 134-137; (i/ili) 134-135; (, odnosno) 135-137; (, tj.) 137; (solidarnost) 137-138; (ograničenja, izuzetci, iznimke) 138-139; (enumerativno normiranje) 139-140; (u pravilu) 140-141; (traj-ni i svršeni glagoli) 141-142; (pokazne zamjenice) 142; (sastavni vezni-ci i i te) 142-143; (u slučaju i u slučajevima) 143-144; (brojevi) 144-145; (datumi) 145; (novčani iznosi) 145-146; (sadašnje i buduće vrijeme) 146; (nelogičnosti) 146; (jedna misao u jednoj rečenici) 147; (kratkoročno ljudsko pamćenje) 147
jezik prava EU-a 157-158
Kkaznene odredbe (pojam) 312; (normiranje) 312-313; (načelo zakonitosti)
313-314; (načelo pisanog zakona) 314-315; (načelo zabrane analogije)
400
315; (načelo određenosti zakonskog opisa) 315-316; (prenormiranost) 315-318; (načelo zabrane povratnog djelovanja) 317; (tehnike normi-ranja) 317; (tehnika upućivanja) 319; (praktične preporuke) 319-322; (načelo razmjernosti) 320; (vrsta i mjera sankcije) 320; (sustav relativno određenih kazni) 220; (kombinacija tehnika normiranja) 321.
kodifikacija 382kolizija izvora međunarodnog prava 9konstituirajuća sjednica kolegijalnoga tijela 209-210kratica 208kratkoća 44
Llatinske sentencije 50latinski jezik 50latinsko nepravno nazivlje 50-51latinsko pravno nazivlje 49-50leges saturae 249lex Caecilia Didia 249lex generalis 26, 29, 33, 52, 101, 201, 264, 279, 283, 305lex imperfecta 124lex perfecta 124lex posterior derogat legi priori 9, 341lex specialis 26, 52, 101, 201, 264, 279, 283lex specialis derogat legi generali 9
Mmetode normiranja (pojam) 56-57; (standardnost metoda) 57; (specijalno
normiranje) 57-59; (normiranje tipičnih situacija) 59-62; (apstraktno nor-miranje), v. apstraktno normiranje; (enumerativno normiranje), v. enume-rativno normiranje; (normiranje uporabom pravnog standarda) 66-67
metodologija 305mišljenja EU-a 238multi-purpose bills 249međunarodni ugovori (pojam)7-8; (vrste) 8-9; (dvostrani) 8; (višestrani) 8;
(mnogostrani) 8, (u pisanom obliku) 8; (koji nisu u pisanom obliku) 8;
401
(ugovori – pogodbe) 8; (ugovori – zakoni, tj. uglavi) 8; (vezanost) 10; (ve-zanost RH) 10-11
međunarodno običajno pravo 8-9; (opće) 9; (partikularno) 9; (lokalno) 9
Nnačela normiranja (određenost) 389-390; (apstraktnost) 390; (preciznosti)
390; (univerzalnosti) 390; (primjena na buduće slučajeve) 390; (ustav-nost i zakonitost) 390; (javnost) 391; (jasnoća normativnog jezika i stila) 391; (dosljednost) 391; (povezanost i usklađenost pravnog poretka) 391
načelo (ustavnosti) 5, 201; (razumno potrebne normativne intervencije) 31; (minimalnog uređenja osnovnih pitanja) 32; (jednakog tretmana) 36; (zakonitosti) 201, 313-314; (proporcionalnosti) 234; (supsidijarnosti) 234; (pisanog zakona) 314-315; (zabrane analogije) 315; (određenosti za-konskog opisa) 315-316; (zabrane povratnog djelovanja) 317; (razmjer-nosti) 320
načelo u općem aktu (mjesto) 260-262; (izražavanje) 262-264, 266-267, 269-271; (općost) 264, 265, 272; (pravno obilježje) 264; (lex generalis i lex specialis) 264, 272; (u nazivu članka) 266; (kao pravni standard) 267-268; (nabrajanje) 268; (odstupanja, ograničenja, iznimke, izuzetci) 267, 269; (razrada) 269; (u aktima jedinica područne (regionalne) i lokalne samo-uprave) 272-274
naputak 305naredba 305Narodne novine 352naslov (članka) 184-185; (dijela) 194; (glave) 195; (poglavlja) 196navođenje općih akata (općenito) 107; (međunarodne organizacije); 236
(međunarodni ugovori) 236-237; (EU) 237-248naziv akta o izmjeni i dopuni (Ustav RH) 223-224; (zakon) 224; (podzakon-
ski akt) 227; (opći akt jedinica područne (regionalne) i lokalne samou-prave) 227-228
naziv općeg akta (pojam i funkcija) 211; (dijelovi i sastavnice) 211; (falsa nominatio) 212-213; (preciznost i jasnoća) 214, 220; (najmanji mogu-ći broj riječi) 214; (kratice i pokrate) 214-215, 231-233; (opisni izričaji) 215; (bit uređenja) 215; (pravni tehnički pojmovi) 217; (posebnost) 217; (zagrade) 218-219; (suvišnosti) 219-220; (pravna praksa) 220; (opći akti jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave) 221-223; (standar-dni hrvatski jezik) 223; (izmjene i dopune) 223-229; (ispravak) 229-230; (EU-a) 233-236, 237-239; (međunarodnih organizacija) 236-248
nazivi općih akata EU-a (pojam) 223-224; (načelo supsidijarnosti) 234; (na-čelo proporcionalnosti) 234; (primjeri) 234-236
402
nazivi ugovora na engleskom jeziku 48nezakonitost, materijalna i formalna 201
nezakonodavni opći akti EU-a 237-238nomotehnika (pojam) 1; (u usporednom pravu) 1; (u Republici Hrvatskoj)
1-2Norme per la disciplina dell’afilliazione commerciale, v. talijanska Pravila o
uređenju franšiza
normiranje (pojam i faze) 22, 29, 56-57; (odabir materije) 23; (dosljed-nost) 24, 25-26; (jednoobraznost) 24; (preciznost određivanja materi-je koja se uređuje) 26; (svijest o bitnome) 26; (izbjegavanje riječi bez sadržaja) 28; (pripremne radnje) 29; (izbor metode) 29; (doseg) 29-30; (područje javnog prava) 30-31; (područje privatnog prava) 31-32; (pre-ciznost i jasnoća jezika) 32-33, 34; (pravni pojmovi) 34-35, 37; (odva-gnuće pojmova, tzv. Goldwaage) 35; (uporabna vrijednost riječi) 36, 37; (nepravne riječi i izričaji) 39; (središnja misao) 39, 41; (normativan stil) 39; (rečenice) 41-43; (iznimke od pravila) 43; (jednostavnost, kratkoća, preciznost) 44, 45, 52-55; (izričaj) 44; (rodna i spolna neutralnost) 45; (strane riječi) 45-49; (pohrvaćivanje) 48; (latinski pojmovi i izričaji) 49-50; (razumljivost) 51; (rokovi i vrijeme) 52-55, 68-69; (upućivanje) 55; (pravila logike) 55, 56; (psihološke zadanosti) 55; (grafička pojavnost norme) 55; (elegancija) 56; (struktura i poredak materije) 56; (metode), v. metode normiranja; (izrijekom i neizričito) 57; (izražavanje analogi-je) 60; (apstraktnost) 62-63
novela 225-226, 362
Oobičajno pravo 57odjeljak 197odluka 305odluke EU-a 237-238Official Journal of the European Communities, v. Službeni list Europskih za-
jednica
Official Journal of the European Union, v. Službeni list Europske unije
ograničenja i izuzeća u primjeni općeg akta (doseg) 295; (stručna redakcija) 296; (metoda normiranja) 296; (s obzirom na predmet općeg akta) 296; (s obzirom na adresate) 297-299; (s obzirom na teritorijalnu valjanost) 299-303; (s obzirom na vremensku valjanost) 303
omnibus bills 249
403
opća načela prava priznata od civiliziranih naroda 9opći akt (pojam i vrste) 2; (hijerarhija) 3-5, 11, 21organski zakon 15-16osnivački ugovori EU-a 12, 246ovlast 4ovlaštenja, za donošenje provedbenih općih akata (funkcija) 304; (izvršna
klauzula) 304; (uredba Vlade RH za provedbu zakona) 305; (pravilo) 305; (pravilnik) 305; (naputak) 305; (naredba) 305; (pravila) 305; (tehnička pravila) 305; (popis) 305; (program) 305; (odluka) 305; (metodologija) 305; (tarifa) 305; (odredba o roku) 305; (mjesto u općem aktu) 305; (jasen i precizne granice) 306; (stručna redakcija) 306-307, 311; (ovlašteni do-nositelj) 307-308; (izričaj) 310; (prethodna suglasnost) 310; (prethodno mišljenje) 310; (obveza usklađenja) 310
ovlaštenje 4
Pparagraf 188
podnesak 115područje primjene općeg akta 251
podstavak i točka 191; (točka) 191-193; (podtočka) 193; (alineja) 193podstavci 191podtočka 193podzakonski akti 21-22; (vrste) 21poglavlje 196pojedinačni akti s učincima općih akata 22pojmovi 274; (određivanje) 274-275; (funkcija) 275-276; (izričaj) 276, 279;
(u zakonima) 277-278; (u aktima samouprave) 278; (posebna uređenja) 279; (lex generalis i lex specialis) 279, 283; (katalog) 280-281; (upućivanje na opće kate EU-a) 281-282; (pogrešna praksa) 283-285; (štetnost) 286; (dugačke rečenice) 286; (preporuke) 286-287
pokrata 208, 231-233; (uvođenje i izražavanje) 233popis 305posebni propis 257Posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku 12
Poslovnik Hrvatskoga sabora 20
poslovnik predstavničkog tijela 222-223
404
povratno djelovanje normi 324, 326-377; (tehnika upućivanja) 327; (samo zakoni) 329; (rizik kod temporalnih općih akata) 330-331
pravila 305pravilnik 305pravne praznine 32pravni standard 66-67pravo EU-a 11; (osnivački ugovori – treaties) 12; (uredbe – regulations) 12;
(direktive – directives) 12; (preporuke) 13; (mišljenja) 13; (rezolucije) 13; (provedba u državama članicama) 13, 171.
preambula općeg akta (pojam) 200; (sadržaj) 200, 202-208; (Ustav RH) 200; (zakoni) 200, 201; (obvezni sadržaj) 201; (pravni temelj) 202-207; (istini-tost pravnog temelja) 204-207; (naziv donositelja) 208-209; (neprihvatlji-vost pokrate službenih naziva) 208; (naznaka sjednice kolegijalnog tijela) 209-210; (monokratsko tijelo kao donositelj općeg akta) 210; (naziv tijela predlagatelja, davatelja suglasnosti ili mišljenja) 210-211; (promjena op-ćeg akta) 362; (pročišćeni tekst) 383
preciznost 44predmet općeg akta 250, 252-255; (jasnoća i preciznost) 255-257; (prilozi i
dodatci) 257-260; (ograničenja i izuzeća) 296predmet uređenja (pojam) 248-249; (sadržaj i funkcija) 249-250, (predmet
općeg akata), v. predmet općeg akta
pregled sadržaja općeg akta 251preporuke EU-a 238pretpostavka 130preuzimanje stranih pojmova (općenito) 147-148; (kritičnost) 148; (izbje-
gavanje deformacije) 148-149; (pripremne radnje) 149; (logika sličnog pravnog poretka) 151; (dosljednost) 152; (hrvatski pojam) 153, 154; (po-hrvaćivanje anglizama) 154; (pogreške) 154-155; (pravna stečevina EU-a) 154; (stručna redakcija) 155, 171; (nomotehnika EU-a) 155-156
prijelazne odredbe (pojam) 323, 324; (cilj) 323-324; (povratno djelovanje) 324; (vrijeme) 55, 331; (postupovne odredbe) 332-334; (specijalni prije-lazni režimi) 334-335; (pravna snaga općih akata) 335; (produljena vre-menska valjanost) 336-338
prijevod općeg akta (općenito) 158; (ujednačenost) 158; (izbor glagola i glagolskog vremena) 160-162; (uvodne izjave – recitals) 160-161; (glavni dio općeg akta) 162-165; (pravne dublete – dvojnice) 165-167, 183-184; (višečlani nizovi) 165-167; (triplete) 184, (pokrate) 167-169; (promjene općih akata EU-a) 169-171; (živa pravna uporaba pojma) 171; (stručna redakcija) 171-173, (prividni ekvivalenti ili lažni parovi) 173-175; (geni-tivni znak) 175-176; (upućivanje na dijelove općeg akta EU-a) 176-183
405
prilozi općeg akta 199, 257-260; (svrha) 258-259; (pravna snaga) 259-260pročišćeni tekst općeg akta (pojam) 106, 382; (utvrđivanje sadržaja) 382;
(shvaćanje Ustavnog suda RH) 383; (preambula) 383; (naziv) 384; (utje-caj na formalnu strukturu) 384-386; (vidljivost adresatima) 386-387; (izostanak vlastitih prijelaznih i završnih odredaba) 387; (pogreške u pročišćavanju) 388; (nemogućnost ispravka) 389
produljena vremenska valjanost općeg akta 107, 336-338program 305promjena općeg akta (pojam) 361; (razlozi) 361; (izmjena) 361, 366; (dopu-
na) 361, 366; (ukidanje) 361, 366; (način provedbe) 362; (nazivlje) 363; (akt kojim se provodi) 363-364; (akcesornost) 364, 372; (tehnika aman-dmana) 365; (djelomična) 368-371; (jezik) 372; (dopuštenost) 372; (pro-mjene promjena) 372-373; (konzumirane odredbe) 373
promjena Ustava Republike Hrvatske 7, 224provedbeni opći akti EU-a 238
Rračunanje vremena a die ad diem 53radni jezici EU-a 149, 157-158rečenica (glavna) 41; (složena) 41; (pozitivan i negativan izričaj) 42-43; (gla-
golsko vrijeme) 43
redakcija općeg akta, pravna 22retroaktivnost, v. povratno djelovanje normi
retroaktivnost, zabrana 317, 326rodna i spolna neutralnost 45rodni pojmovi (neutralnost) 287; (ravnopravnost spolova) 287-288; (rod i
spol) 289; (neutralnost jezika) 290; (udvostručavanje istoznačnih pojmo-va) 292
rok (pojam) 68; (preciznost) 52-53, 68; (izražavanje u normi) 88-92; (poče-tak) 68-73; (računanje i duljina) 73-74; (tijek) 75; (tempus continuum) 75, 76; (tempus utile) 75, 76; (mirovanje) 75; (prekid) 75-76; (rok mirovanja) 76; (istek) 76-77; (održanje) 77-78; (označavanje vremenskih jedinica) 78, 88; (u materijalnopravnim i postupovnopravnim odredbama) 78; (strogi i dispozitivni) 78-79; (produljivi i neproduljivi) 79; (početni i završni) 79; (građanskopravni i postupovnopravni) 80; (prekluzivni i instruktivni) 80-83; (zastarni) 83; (subjektivan i objektivan) 71, 83-84; (djelatni i odgodni) 84; (paricijski) 85; (zakonski i sudski) 86-88; (tendencija skraćivanja) 91; (za ispunjenje izvršnih klauzula) 335-336
406
Ssadržaj općeg akta 250-253sankcija, pravna 57Službeni list Europske unije 12, 13; (serije) 13-14; (serija L) 13-14; (serija C)
14; (serija S) 14; (brojevi dokumenata) 14-15; (CELEX broj) 15Službeni list Europskih zajednica 12službeno glasilo 352-353stavak, kao dio članka (općenito) 187-191; (podstavak i točka) 191; (točka)
191-193; (podtočka) 193; (alineja) 193stavljanje izvan snage 342struktura općeg akta (pojam) 198; (logika sustava) 198-199; (uvodni dio)
199; (glavni dio) 199; (završni dio) 199struktura općeg akta, formalna (općenito) 184; (članak) 184-194; (dio) 194;
(glava) 195-196; (poglavlje) 196-197; (odjeljak) 197; (shema) 197; (mali opseg općeg akta) 198; (opći akt o promjeni općeg akta) 364-365
supsidijarna primjena 101sustav relativno određenih kazni 220svrha općeg akta 251, 254
Ttalijanska Pravila o uređenju franšiza 31tarifa 305tehnička pravila 305tehnika amandmana 365temporalni (vremenski) zakoni 357-359tempus continuum 53, 55, 75, 76tempus regit actum 332, 334tempus utile 53, 54, 75, 76teritorijalno načelo 300; (ograničenje) 300-30Test-Achats 247-248teze općeg akta 249-250točke, kao dio članka 191-193; (podtočka) 193; (alineja) 193treaties, v. osnivački ugovori EU-a
triplete, pravne (popis) 184
407
Uultraaktivnost, v. produljena vremenska valjanost općeg akta
upućivanje (pojam i funkcija) 98-99; (blanketnost) 99; (analogija) 100-101; (supsidijarna primjena) 101; (unutarnje i vanjsko) 103-104; (precizno i opisno) 104-106; (identifikacijom općeg akta) 106-107; (citiranjem op-ćeg akta) 107; (strogo) 107, 111; (klizeće) 108-111; (akti koji su prestali važiti) 111; (serijsko) 111; (cirkularno) 111
Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na vrijeme, datume i rokove (izvornik) 92-95; (hrvatski) 95-98
uredba Vlade RH za provedbu zakona 305uredbe EU-a – regulations 12, 155, 237, 244uredbe iz nužde, v. uredbe Predsjednika RH sa zakonskom snagom
uredbe Predsjednika RH sa zakonskom snagom 19-20, 22uredbe Vlade RH na temelju zakonske ovlasti 18-19, 22
Ustav Republike Hrvatske 5-6ustavna stanka 19Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske 7ustavni zakon s pravnom snagom ustava 6-7ustavni zakoni koji nemaju pravnu snagu ustava 16-17, 212uvjet 129-130uvodni dio općeg akta 199uzance 57
Vvertikalni učinci općih akata EU-a 243-244visibility 235vrijeme, v. rok; v. prijelazne odredbe
Zzabrana retroaktivnosti 317, 326; (iznimka) 326-327; (zahtjev iz Poslovnika
Hrvatskoga sabora) 327zakon – božićno drvce 249zakon 15, 213
408
zakon o dopunama 224-225zakon o izmjenama 224-225zakon o izmjenama i dopunama 224-225zakoni koji se samo nazivaju ustavni zakoni 7zakonik 2, 213zakonodavni opći akti EU-a 237-238završne odredbe (cilj) 340; (lex posterior derogat legi priori) 341; (stavljanje
izvan snage) 342; (djelomično ukidanje) 345; (pravna narav) 345; (pre-stanak važenja) 345-346; (mjesto u općem aktu) 347; (stupanje na snagu) 347-351, 354, 357-359; (o objavi) 351-354; (nastupanje pravnih učinaka) 360-361
završni dio općih akata (pojam i dijelovi) 199, 322; (prijelazne odredbe) 322, 323; (završne odredbe) 322; (izostanak) 324-325; (mjesto u općem aktu) 325; (ograničeno trajanje) 325; (povratno djelovanje) 325-329
završni račun 17
