Dnevnik Dragojle Jarnević

Autobiografska proza u razdoblju hrvatskog romantizma

• važnost se pridaje javnim djelovanjima književnika koji su naglašavali odnos pojedinca prema višim ciljevima (nacionalni identitet, hrvatski jezik, domovina te hrvatski narodni običaji)

• „književnost postigla visoki stupanj samoosviještenosti“• Dnevnik Dragojle Jarnević ostvarenje individualizacije narativnog subjekta• dominira pisanje o javnim događanjima, pripovjedač piše o sebi ili pak o

zbivanjima koja ga okružuju (na osoban način uz vlastiti komentar)• hrvatski književnici tragaju za odgovorom pripada li autobiografija

historiografiji, nefikcionalnom pripovjednom žanru ili literaturi• autobiografska proza romantizma: autobiografski zapisci te dnevnici kojima je

naglasak stavljen na „gnoseološki, samospoznajni moment“• putopisi i pisma autorovu osobnost donose kao dokument pripadajućeg vremena

i time se zapravo oni kao takvi približavaju historiografskom načelu pripovijedanja

• Petar Preradović „Crtice moga života“ • veću važnost pridaje prikazu povijesnoga konteksta nego što je pisao o sebi u

njemu• Vraz u putničkim pismima „Put u gornje strane“ vrlo često pisao o sebi i svojim

razmišljanjima• romantizam polidiskurzivna djela• diskurs pisma - sastavni dio autobiografskoga i putopisnoga diskursa• pisma pripovjedaču omogućuju da veću pažnju posveti emocijama, psihološkom

stanju te prikazivanju onoga doživljenoga• autobiografski diskurs vidljiv i u uvodima romana (Požeški đak)

Dnevnik

• samostalni pripovjedni žanr (D.Jarnević, A.T.Brlić) te sastavnica drugih pripovjednih oblika putopisa (A. Nemčić), romana (B.Lorković)

autorova osobna komunikacija sa samim sobom• dnevnik je narativni tekst koji je obilježen težnjom za zapisivanjem situacija koje

su se dogodile u jednome određenom vremenu u kojemu autor sam nastoji minimalizirati vremensku razliku između dogođenoga i zapisanoga

• autor dnevnika određuje hoće li u dnevniku prevladati privatan ili kronikalni ton• odrazi povijenoga i socijalnoga konteksta, vlastiti stavovi prema izvanjskim

događajima • dnevnik vrlo pouzdan povijesni izvor (dnevnik A.T.Brlića)• dnevnik Dragojle Jarnević - priča iz života jedne žene• dnevnik kao pripovjedni žanr uspijeva udovoljiti i konvencijama vremena i

žudnji autorice Manfred Jurgensen• dnevnik je dokument suvremene povijesti (povijesti u kojoj nastaje) koji bilježi

dnevnički subjekt istodobno i kao privatni inividuum i kao društveni suvremenik• dnevnik = reprezentativna – subjektivna povjesnica čitatelj susreće

individualnu historijsku egzistenciju koja se nastoji prepoznati kao socijalni

subjekt koji prati sveukupni društvenopolitički i kulturnopovijesni razvoj vremena

• središnja tema dnevnika je pokušaj identificiranja sebe unutar vlastite egzistencije kao i tumačenje vremena i nekih osobnih povijesti

• Dnevnik - svojevrsno putovanje: obrana od izvanjskoga nametnutoga društvenoga portreta potraga za tajnama osobnoga duhovnog autoportreta

• Dragojla Jarnević – dnevnik - mogućnost približavanja drugima i samoj sebi• borba između srca i razuma

Dragojla Jarnević

• 4.siječnja 1812. godine (Karlovac)• Graz, Trst i Venecija • Otac Janko i majka Ana (šestero djece)• četrdesetih godina vraća se u domovinu• Preporoditelji (Gaj, Babukić, Vraz, Trnski)• 1846. odgojiteljica u Ladislavcima u Hrvatskom zagorju• Josipa Kubin – Kunović privatna zajednička djevojačka škola u

Karlovcu 1850.godine• od jeseni 1853. živjela je u Pribiću• vraća se u Karlovac 1866.godine• umire 12.ožujka 1875.• pokopana je na groblju u Dubovcu

Stvaralaštvo

• pisala je i liriku dvojezična pjesnikinja• desetak pjesama - Danica, Kolo i Der Pilger• 1911. Adela Milčinović • domoljubna budnička lirika (Želja za domovinom, Domovina)• Moj ljubavnik - blaga ljubavna ironija • balada Vještica miješanje zbiljskog i iracionalnog prostora• pripovijesti zamjena za trivijalnu prozu stranih autora• 1843. Domorodne poviesti (sentimentalna i vrlo bizarna fabula, literatura bliska

feljtonskoj književnosti iz tadašnjih zabavnih magazina u Italiji i Austriji)• prosvjetiteljski i domoljubni duh prilog Žertve iz ljubavi i viernost za

domovinu• Podvodkinje pod gradom Ozlom kombinacija romantičarske folklorne

fantastike s aktualnim problemom klasne nejednakosti• Oba priatelja obilježje sentimentalističko - pustolovnog pripovijedanja• Neven Prevareni zaručnici (1853), Prijateljice, Sudbina (1854), Ljepota

djevojka, Prsten (1858).• Leptir Plemić i seljan (1860)• Glasonoša Marica – Margarete (1862)• Naše gore list Tuđe spletke (1862)• Dragoljub Ljubav i prijateljstvo (1864) te Ružin pupolj ,Strašna ženitba

(1866)

• Likovi - dvostruko angažirani: kao izvršitelji izvanjske događajnosti, ali i protagonisti pojačane osjećajnosti koja je u kombinaciji s domoljubnim i narodnim idejama

• 1875. pripovijesti za djecu - Smilje• roman Dva pira (1864) - plemkinja Blaženka Nehajković - idealizirana

autobiografska priča autorice• tri drame: Duvna, Veronika Destinićeva, Mariju, kraljica ugarsko-hrvatska• „ufinjeno psihološko crtanje“• romantičarski trivijalni fabularnih uzorci, globalna prosvjetiteljska pouka s

protorealističnim psihološkim motivacijskim sustavom = pripovjedački model

Dnevnik Dragojle Jarnević

• Autobiografija, pregled onodobne kulturne povijesti, niz realnih psiholoških opisa suvremenika, osobna ljudska drama

• nastajao je tijekom četiri desetljeća (od 1. 1. 1833. do studenog 1874.)• 1094 stranice velikog formata, manja bilježnica za razdoblje 1841.-1844., a

raspon od rođenja do 1833. obrađen naknadno u skraćenoj verziji• Ž. Harambašić - Dnevnik vrijedan dokument kulturne povijesti 19.st.

„psihološki roman, pun iskrenosti i života ženske duše koja se nikako nije mogla snaći u životu“

• Dragojla Jarnević - jedna od rijetkih u hrvatskoj književnosti o kojoj je napisana monografija već u prvom desetljeću 20.st.

• izvanredna sustavnost (4-5 nadnevaka mjesečno)• pod geslom „neokrinkane istine“ pred čitateljem želi izreći istinu o sebi (obračun

s malograđanima koji su o njoj nepravedno sudili) • njezina žudnja usmjerena prema „lijepoj krijeposti domoljublja, poštenju i ljubavi“• uspostavlja s čitateljima komunikaciju izravno im se obraćajući u namjeri da

postigne što veću vjerodostojnost i intimnost napisanoga, sa željom da ih pridobije na svoju stranu

• dnevnik nije pisala za javno čitanje• oscilirajuća pripovjedna putanja • jako, iskreno domoljublje • želja za uspostavljanjem društvenih promjena• deprimirajući odnos prema sebi i životu• put od autoreferencijalnog do referencijalnog odnosa odraz je njezine

svijesti o vlastitoj ograničenosti• AUTOREFERENCIJALNO usmjerenost na „olakšavanje duše“,

odražavanje vlastite patnje zbog fatalne samoće, detektiranje najintimnijih misli i osjećaja

• tuga zbog ljudske oholosti i ravnodušnosti, trapljenička borba sa zlim silama vlastite naravi

• žaljenje što ne pripada „jačem“ spolu, ogorčenost što joj je kao ženi uskraćena mogućnost slobodnijeg djelovanja

• dva razloga zbog kojih vrijedi pisati : jedan je olakšati dušu, a drugi je domoljubno djelovati

• strogo kritički sudi o svom pisanju• leksičko-morfološka obilježja (doslovni prijevodi njemačkih složenica,

nepoštivanje temeljnih gramatičkih pravila, pravopisna nedosljednost, interpunkcijska neurednost)

• strogo kritički sudi o književnim dostignućima svojih suvremenika• hrvatski prijevodi njemačkih stihova nemaju stilske lakoće izvornika• preobrazba autoričine mladenačke vjere u spasonosnu, magijsku moć pisanja

cinizam i bezvoljnu pomirenost s iznevjerenim nadama• REFERENCIJALNO - kroz putopisno, kulturno, povijesno – političko i

metafizičko naličje• krajeve, ljude i gradove opisuje kroz spektar svoje privatnosti• opis bez pretjerane sentimentalne angažiranosti (duhovite i kritičke opaske te

označiteljske anegdote)• zabranu vlastita javnoga djelovanja uklapa u dnevnik (vlastiti stavovi)• vlastita intima prepuna strepnje, tuge, usamljeničkoga života, ali i strasnog

odnosa prema određenom muškarcu u domoljublju• isprepletanje ( romantizam, sentimentalizam, prosvjetiteljstvo, didaktika)• sinkronijsko-dijakronijski prikaz društveno-kulturno-političkoga stanja tijekom

hrvatskoga romantizma i uloge pojedinca u njemu• dnevnik se čita kao: socijalna reportaža; političko-didaktički tekst; prostor

samoočuvanja egzistencijalnoga; intimni autoportret samostalne (duhovno-tjelesne) žene

• mišljenje o mnogim hrvatskim preporodnim piscima (tri stotine osoba različita položaja)

• politička gibanja - 1848.godina, opis prolaska vojske kroz Karlovac, seljačke bune i krvoprolića, globalna hrvatska politička sudbina, sukobi s mađaronima, razni karlovački kulturni događaji

• razmišlja o ograničenjima i predrasudama koje sputavaju žensku kreativnost i samosvijest, raspravlja o pedagogiji, analizira domoljublje, vjerske stavove

• raspravlja o nedokučivosti sudbine, ljubavi, tajne života, božje providnosti, razmišlja o ćudoređu, stvaralačkoj taštini, ljudskoj samoći, borbi tijela i duha, a najviše o izbaviteljskoj ulozi smrti

• Iskorak prema modernizmu strasni zapisi o vlastitu autsajderskom položaju kao žene, u oštrim komentarima spram lažnoga domoljublja, hrvatske nesloge i ljudske gluposti, hrvatske oholosti, nekolegijalnosti uglednih književnih imena, a isto tako i u nježnim zapisima o ljubavi prema Trnskom, želji za što boljim odnosom sa svojim učenicima i željom da ih što bolje nauči hrvatski jezik

• Ivan Filipović proglasio dnevnik pornografskim tekstom

DRAMA ROMANTIZMA

Dimitrije Demeter(1811-1872)

Biografija

• Rođen 1811. godine u Zagrebu• Dolazi iz grčke emigrantske obitelji• Prvo upisao studij filozofije u Grazu 1827. godine• 1829. godine upisuje studij medicine u Beču• Poznanstvo s Ljudevitom Gajem• Bio zaljubljen u Franjicu Vesel kojoj je namijenio ulogu Teute, ali ona umire

prije nego što je Teuta stupila na scenu

Bibliografija

• Romantik- posebno očituje u njegovoj epskoj pjesmi Grobničko polje• Romantički klasicist- bitno obilježje Demetrove drame i kazališta (tradicija

njemačkog kazališta)• Najpoznatije pjesme : Šetnja, Ruševine Misolungija• Drame : Virginija (rukopisna drama), Predgovor, Ljubav i dužnost, Krvna osveta

(uvodi deseterac po uzoru na našu junačku epike -> njime piše Teutu, a taj stih slijede i ostali autori koji pišu povijesne tragedije), Ljubav i dužnost, Teuta, Pomoć iznenada, Ledena palača

• Operna libreta : Ljubav i zloba, 1846., Porin ili oslobođenje Hrvata ispod franačkoga jarma, 1851.

• Povijesne balade : Smrt kralja Zvonimira, Metul, Murat II. pod Dubrovnikom• Novele : Ivo i Neda, Vijavica, Jedna noć, Otac i sin• Znanstveni rad : Misli o ilirskom književnom jeziku (jezik nije samo sredstvo

komunikacije nego i utjelotvorenje narodnosti i naroda- proklamira ilirski pokret)

Demeter i kazalište

• Značajan u hrvatskoj književnosti upravo po dramama i scenskim manifestacijama

• Predgovor: prvi hrvatski cjeloviti dramaturgijski spis u kojem Demeter izlaže osobne nazore o drami i kazalištu (postavlja temeljne principe koje ilirski pokret nameće teatru i dramskoj književnosti)

• Poziva se na dva Dubrovčanina, Antuna Gleđevića i Šiška Gundulića, čije drame prerađuje (Zorislav->Ljubav i dužnost; Sunčanica->Krvna osveta)

• Poziva se na integraciju nekadašnjeg književnog uporišta koje upravo tada postaje osnovicom novog političkog, kulturnog i književnog pokreta

• Piše štokavskim književnim idiomom jer smatra da se upravo s pozornice književni jezik najlaglje, najbrže i najobćenije rasprostraniti može

• Pronalazi vrhunski sklad i identitet između dramskog i nacionalnog• Od žanrova priklanja se povijesnoj drami jer pomoću nje tematizira životne

sudbine znamenitih ličnosti• Demeter djeluje u hrvatskom glumištu od 1838. pa sve do smrti, 1872. godine- bio

je njegov prvi organizator, utemeljitelj dobrovoljačkih družina i naposljetku artistički ravnatelj

• 2 sastavnice njegove kazališne djelatnosti:• Kritika i prevoditeljstvo• Izdavaštvo namijenjeno scenskoj praksi

O Demetrovoj Teuti

• Tiskana 1844. godine u Beču kao drugi i posljednji dio Dramatičkih pokušenja• Povijesna tragedija• Polemička stajališta:

• Marković- najznatniji ures naše dramske književnosti• Matković- utjecaj narodne pjesme, njene epike i Kačića Miošića u

toj tragediji katastrofalan (Demetrove zasluge za hrvatski teatar treba tražiti negdje drugdje, a ne u dramskom stvaralaštvu)

• Darko Suvin danas vraća svijetlo Demetrovoj Teuti (reprezentativna za cijelo jedno razdoblje)

• VRAĆENA JE SCENSKOJ PRAKSI!• Na vrhuncu ilirskog pokreta želi zablistati povijesnom tragedijom koja se

smatrala jedinom pravom iskaznicom na putu do teatarskog Parnasa

• Temeljni tematski supstrat- nacionalna povijest (sukladno s vremenskim prilikama) gdje su se obrađivala aktualna politička i nacionalna pitanja

• Motivske sastavnice- mogle biti preuzete i iz europskog konteksta

• Povijesni izvor: II. knjiga Historija grč. povjesničara Polibija (privuklo ga njegovo tumačenje ilirske kraljice Teute)

• Događaji koji su ga privukli: poraz Teutine flote pod Visom-njezino povlačenje u Risan-dijelom kraljevstva zavladao kao rimski vazal njezin vojskovođa Demetrije Hvaranin

• U tim događajima Demeter pronašao idealnu temu za preporodnu povijesnu dramu

• Smještanje radnje u Ilirsko kraljevstvo-Gaj vidio poticaj svojoj političkoj ideji ilirstva, ilirizma i velike Ilirije

• Tema Demetrove izdaje- predstavlja izdaju jednog od čelnika nacionalnog pokreta te na taj način daje pouku za eventualna aktualna ili buduća razmimoilaženja u političkim stajalištima

• Demeter je izjavama Rimljana u Teuti apelirao na hrvatsku političku naivnost jer je bio prestravljen stupnjem ostvarljivosti njemačkih i mađarskih asimilacijskih težnji

• Na razini političkih zbivanja u djelu vidimo državu koja dvaput pada pod vlast susjedne velesile

• Brojni motivi iz europske epske i dramske književnosti u kojima prevladavaju slike žena-bojnica (Teuta) te portreti slavohlepnih muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi se uspeli na hijerarhijskoj ljestvici (Dimitrije Hvaranin)

• Uzori: Vergilije, Tasso, Shakespeare, Schiller, Puškin, Grillparzer, Hebbel,Halm, Birch-Pfeiffer te poznata balada Rukavica kao osnovni motiv koji se podudara sa zapletom Demetrove tragedije (dio kada Teuti padne rukavica na hridi pa joj je Dimitar vrati kasnije)

• U kontekstu onodobne ideologije-opterećena velikim zadaćama:• Klasično djelo novije hrvatske dramatike• Reprezentativno scensko djelo• Programatska drama ilirskoga pokreta

• Na sceni se pojavila kasno, tek 1864. godine, ne postigavši prigodom izvedbe nikakvog značajnijeg uspjeha

• Najvredniji dijelovi: izrazito romantičko-klasicistički elementi• Kada Teuta da Dimitriju zadatak da prvo mora postati kraljem, a tek onda

isprositi njezinu ruku, on se nalazi u tipičnoj klasicističkoj dilemi poznatoj iz franc. dramatike 17. stoljeća (ljubav-razum, dužnost-ljubav)

• Kako bi stekao Teutinu naklonost, Dimitrije izdaje domovinu ne razmišljajući da će tim činom izazvati ne samo političku katastrofu nego i nacionalnu propast

• Demeter je od izdajnika htio učiniti smrtno zaljubljena čovjeka koji zbog ljubavi izdaje državu, ali upravo je to ono što mu se predbacuje jer Dimitrije Hvarani ne ostavlja pozitivan dojam na čitatelje

• Također, i sama Teuta ne postiže etički ideal-cijelo vrijeme nastoji biti žena tvrdih amazonskih odlika, dugo se opire da bude ženka, ali to ipak postaje s izdajnikom usprkos opominjanju nekih uglednih pripadnika njezina naroda…

• Poznavanje klasicističkih kanona-> obrada teme državne opstojnosti koja ovisi od odluke junaka i rješenja njegovih intimnih problema usko vezanih i uz politička pitanja

• Plemeniti i neporočni par (Cvijetu i Milivoja) suprotstavlja glavnim protagnistima koji su obuzetu strastima te na taj način Cvijeta i Milivoj predstavljaju idealno i neopterećeno domoljublje; žive u idiličnom krajoliku (locus amoenus)->poznavanje svjetske drame od antike do renesanse kao i djela starije hrvatske književnosti (prvenstveno se misli na Gundulićevu Dubravku)- scene iz IV. čina kada se opisuje mirno i sretno ozračje u obitelji Cvijete i Milivoja koju čine oni, njihova djeca te djed Radovan, Cvijetin otac

• Tragični likovi:• Teuta• Dimitrije Hvaranin• Srdovlad

• TEUTA :– odrasla bez majke, djetinjstvo i djevojaštvo provela u

lovovima, otac ju daje kralju Argonu, nema pravog prijatelja, ponovno udana, dijete rodila kao ukroćena goropadnica, samoubojstvo (bijeg od života rimske robinje ili istinska ljubav?)

• DIMITRIJE HVARANIN :– Beskrupulozan, ambiciozan i nespretni političar, ne voli

istinski Teutu, Srdovladu zadaje osvajanje prijestolja čime šteti i njemu i sebi, na kraju umire na zapaljenom brodu

• SRDOVLAD :– Šalje pismo Teuti o Dimitrovoj potajnoj suradnji s

gusarima, govori Dimitriju da odu s dvora jer će ga petljanje s kraljicom uništiti, na kraju umire

– Sva tri lika pretjerano, tvrdoglavo, zaslijepljeno ustraju na svom putu pa ih okolina slijedom događaja stjera u kut i dovede do samouništenja

– Na temelju svega možemo zaključiti da je Teuta po svim obilježjima POLITIČKO-POVIJESNA DRAMA koja sažima klasicističke, romantičke i sentimentalne elemente, a svojim značenjem nedvosmisleno i snažno izražava političke ciljeve preporodnoga pokreta

Josip Freudenreich(1827-1881)

Biografija

• Rođen 6. listopada 1827. godine u Novoj Gradišci• Glumac, redatelj i dramatičar• Nakon očeve smrti živi u Karlovcu s majkom, bratom i sestrama• Odlazio na predstave koje je izvodilo Domorodno teatralno društvo iz Zagreba

• Već tada odlučio život posvetiti kazalištu, ali ga je majka prvo poslala u Zagreb na plunarski obrt koji je brzo napustio, a onda je otišao izučavati knjigovežarstvo

• 1845.-počinje nastupati u malobrojnim hrvatskim predstavama (sam vodio manju družinu u kojoj je nastupao i njegov brat Franjo)

• 1848.-uminuo kazališni život zbog političkih prilika u Zagrebu->prihvaća mjesto bubnjara u građanskoj gardi

• 1850.-vraća se kazalištu kao njemački, a povremeno i hrvatski glumac• U Ptuju je kao putujući njemački glumac upoznao Bečanku Carolinu Norweg koja je

bila pjevačica i glumica (s njom nastupa i živi)

• 1855.-on i Carolina članovi zagrebačke njemačko-hrvatske družine

• 1856.-odlazi u kazalište Temišvara odakle se vraća s rukopisom Graničara

• Umro u Zagrebu 27. travnja 1881. godine

Bibliografija

• Pisac prvog pučkog igrokaza u Hrvata, Graničaru ili Sbor (Proštenje) na Ilijevu• Igrokaz Crna kraljica• Quodlibete (kolažni programi sastavljeni od šala, parodija, pjesama i sl.)• Dva prava kazališna djela:

• Magjari u Hervatskoj• Udmanić ili Zlo rodi zlo s predigrom Propala obitelj

Pučki igrokaz

• Nastaje između 1820. i 1860. godine u Beču• Izvođeno u brojnim tzv. “prigradskim” kazalištima• Bečki pučki igrokaz do nas dolazio isprva prerađen, lokaliziran• Kod nastao pod utjecajem Johanna Nepomuka Nestroya• Prijevodi su zgotovljeni nabrzinu, glazbenim se umecima nije posvećivala potrebna

pozornost• Komedije bečkoga kruga, naročito igrokaz, kod nas su objedinjeni s trivijalnošću

O Freudenreichovim Graničarima

• Izvedeni u Zagrebu 7. veljače 1857. godine (iste godine i tiskani)

• Cilj-izravna veza s publikom• Sentimentalno-larmoajantni okvir: nevino osuđeni Andrija koji lebdi između života i

smrti, njegovo tragično ludilo kojega se na kraju rješava pravim medicinskim šokom (u njega ulazi smijeh Grge i Karoline)

• Grgina i Karolinina scenska duhovitost-> njihov govor (Grgin lički idiom i Karolinin makaronski njemačko-hrvatski), komika prostodušna, bezazlena i nepatvorena

• Grga-predstavlja narodni pučki humor (poštenjak, krčmar koji voli koju popiti)• Karolina-predstavlja tip bečke komike koja u sebi ima i sociološki obojene kritičke

crte• Scenske pojave Grge i Karoline koje su komično obilježene u neprestanom su sukobu

sa životnom stvarnošću hrvatske graničarske sredine• Odmetnici koji su podlijegali prijekim vojničkim sudovima i njihova “razbojnička

zlodjela” nisu nikakav plod mašte• Freudenreich je iz mladosti ponio uspomene na Granicu i njezine stanovnike, običaje i

svakodnevicu pa je to kasnije spojio s elementima bečkoga pučkog igrokaza• Bitni dramaturški elementi-glazba i pjesma (postavlja se pitanje pripadaju li Graničari

žanru melodrame ili se od nje odmiču?)

• Sergej Baluhati razlikuje iznosi nekoliko obilježja melodrame (imaju li koja od tih i u Graničarima?)

• 1) PRISUTNOST EMOCIONALNE TELEOLOGIJE:• Ostvaruje se u sižejnim temama, činjenicama iz života, ponašanjima

junaka, konstrukciji sižea, efektnim situacijama, junacima, govoru i dijalogu junaka

• Tipična sižejna tema: optuživanje nevinog Andriju za ubojstvo i krađu stražmeštra Joce Bocića; Andrijin lik prikazan kao žrtva smicalica Save Čuića

• Siže konstruiran oštrim, naglim i neočekivanim preokretima u fabuli; glavnog junaka Andriju na samom početku zatječemo u mirnom okruženju obiteljskog doma

• IPAK! Freudenreich već u 1.slici 1. čina oblikuje sižejne teme koje će se razvijati i ispreplitati tijekom radnje cijele drame (odnos Mace i Andrije, uloga stražmeštra Joce, Savo Čuić)

• Pojava kiše i grmljavine pojačava osjećaj nadolazeće nesreće koja će pratiti glavnog junaka sve do samog završetka

• Ponovno se uspostavljaju narušeni odnosi (Andrija se vraća iz ludila, Savo priznaje zlodjela, a sve je to popraćeno senetencama krčmara Grge te poučnom pjesmom zbora)

Siže obiluje sentimentalnim i plačljivim situacijama (Andrija i Maca govore o ljubavi i vjernosti, Andrija se rastaje od žene i kćeri u zatvoru…)- od svega toga iskaču Grga i Karolina koji su komični likovi

• 2) OSTVARENJE MORALNE TELEOLOGIJE:

• Očituje se na kraju djela kada Andrija ozdravi, a Čuić biva kažnjen za svoja zlodjela-predstavlja moralne zakone po kojima se dobro dobrim nagrađuje, a zlo kažnjava

• 3) ORGANIZACIJA KNJIŽEVNOG MATERIJALA PREMA TRIMA NAČELIMA: RELJEFNOSTI, KONTRASTU I DINAMICI:

• Načelo reljefnosti:

• oštro izražene crte glavnih junaka (Andrija-čedan i pošten trgovac; krčmar Grga-poštenjak, simpatičan…)

• Likovi tipizirani-funkcija jasna i dramaturški jednostavna (Andrija-žrtva; Savo-zlikovac)

• Načelo kontrasta: • U njemu spojene sudbine lica koja stoje na različitim stupnjevima

socijalne ljestvice (trgovac Andrija i grof Sarnić) te na različitim moralnim visinama (zločinac i žrtva)

• Kontrast u karakteru (Savo Čuić od početnog se zločinca pretvara u plemenita pokajnika)

• Kontrasti u sudbinama likova (Andrijin život i cijele njegove obitelji prelazi iz sreće u nesreću i obratno)

• Kontrast u smjenjivanju mjesta radnje (kuća-krčma-šuma-soba-proštenje-groblje…)

• Kontrast tragično-komično– Načelo dinamike:

• Svaka sljedeća faza razvoja radnje donosi nov stupanj ekspresivnosti-stalna napetost kod gledatelja

• 4) KONKRETNA KONSTRUKCIJA:• U prvom činu daju se osnovni rasporedi lica, definira se situacija te

otkriva tajna prošlost• Svaka faza sižea strogo je određena granicama čina, a svakom činu

autor daje specifičan naslov (1. čin-Mišolovka; 2. čin-Muž zakona; 3. čin-Moć sudbine)

• Za razliku od tipične melodrame Graničari nemaju velik broj avantura, tajni, epizoda…

• Završetci svakog čina dramski su izražajni• Što se tiče naslova, Freudenreich bira dvostruki naslov čime imenuje

glavne protagoniste (graničare) te izdvaja osnovno mjesto radnje (proštenje na Ilijevu)

• 5) SCENSKA KOMPOZICIJA:• Freudenreich u svom tekstu ne daje detaljno obrađene mizanscenske

prostore• Didaskalije jasne, koncizne i precizne• Mjesta na kojima se odvija radnja određena su malim, ali

karakterističnim brojem stvari• Radnja smještena u sadašnjost, efekte pojedinih trenutaka pojačava

prirodnim pojavama (grmljavina, kiša)• Scenske epizode prati pjesma i ples

Na temelju svega zaključuje se da Graničari nisu tipična melodrama jer posjeduje neka dodatna strukturalna obilježja po kojima postaje prototipom nove dramske vrste-PUČKOG IGROKAZA

Josip Eugen Tomić

rođen u Požegi 18. listopada 1843. pučka škola i niža gimnazija Požega nastavak školovanja u Zagrebu s petnaest godina upisuje sjemenište (1863.)

Slavonac Glasonoša

odlazi u Varaždin učitelj 1864. odlazi studirati pravo u Zagreb, a potom u Graz vraća se u Požegu započinje činovničku karijeru u Zagrebu pred kraj života imenovan i banskim savjetnikom 13. srpnja 1906. godine umro u Zagrebu

Na književnim marginama i meti kritičara

opisivan kao idealizator feudalnog društva

korištenje stalnih mjesta (koristi slične fabularne radnje, likove) pripadnost različitim poetičkim modelima

Tomićeve je tekstove publika razdragano prihvatila, oni su je zabavljali

U sjeni Šenoine svestranosti

On je samostalno nastavljao i razvijao Šenoinu liniju, popunjavao i obogaćivao njegov književni program

Leljinke (1865.)Šime Vučetić “ lirski sentimentalizam i stihovani anegdotizam

Novele

časopis Slavonac, 1863.

historička novela Krvavi pir

Žestoki ženik Pelivanka Opančareva kći Pokćerka SuparniciDrama

Komedije:

Zatečeni ženik Bračna ponuda

Društvena drama: Novi red

Pučke drame: Barun Franjo Trenk Pastorak

Historijska tragedija: Veronika DesinićkaRoman(…) produbljivao i osiguravao kontinuitet jednom tipu literarne proizvodnje na kojem se formirala nova domaća čitateljska publika i odgajalo hrvatsko građanstvo.

dopuna Šenoine Kletve (1882.)

(…) on stvara lako štivo… koje uvijek privlači pažnju uzbudljivom pričom i vrlo smišljenim zapletima.

Zmaj od Bosne (1879.) - korištenje Šenoina narativnog modela Kapitanova kći (1884.)Emin- agina ljuba (1888.)Udovica (1891.)Za kralja- za dom ( 1894-95.)Melita (1899.)

Melita

društveni roman u dva dijela (početak uspona građanske klase) naracija je linearna realizam, romantizam

Izmjena dvaju planova: društvena kronika psihologija pale žene

Uvođenje novoga na tematskom planu

ekonomske zakonitosti novac kao pokretač pojava socijalista (stranački izbori- jedna stranka su tzv. sicilisti) problem emancipacije i položaja žene u društvu psihologija puritanizma hrvatski high- life

Društvo završna faza propadanja hrvatske aristokracije

početak uspona građanske klase

odnosi među likovima ( pomoću njih saznajemo o klasnim razlikama; to vam je npr. odnos Branimir- grofica Ana. Ona ne želi Branimira za muža svoje kćeri jer nije vlastelin. Iako njezina obitelj propada ipak prevladava ponos.)

Hrvatska Emma Jedan od najživljih i najzaokruženijih likova (u čitavoj hr. književnosti 19. stoljeća)

U ženskom društvu, među svojim vršnjakinjama, bijaše Melita gospodujuće lice. Sve su osjećale premoć njezina duha i neobične sile u saobraćaju, kojom je po svojoj volji privlačila i obijala osobe.

femme fatale

Taj pogled je tako silno djelovao na nj da nije pravo znao što govori. Smeo se do skrajnosti i osjećao kako mu krv navire na lice.

Ta Melita uistinu je prava čarobnica. Što je u trenuće jedno učinila od toga mladoga čovjeka.

Melita je pokretačica radnje

odbacuje pravila odbacuje sretan i sređen obiteljski život sve je u funkciji njezine željeona dominira, ona odbacuje, ona žudi za slobodom

psihologija žene (podrobno opisao psihička stanja Melite)

Modernizacija hrvatskog romana

po izlasku Melita pobudila velik interes podliježe kritikama Krleža :

Jedna od najjačih književnih impresija onoga vremena.

MIROSLAV KRALJEVIĆ

Rođen 25.srpnja 1823. u Požegi Pučka škola u Požegi Franjevačka gimnazija Završava studij prava u Györu (ispostava peštanskog Pravnog fakulteta) 1843. Postaje županijski veliki bilježnik Županijski povjerenik u Križevcima Postaje 2.požeškim podžupanom i članom hrv Sabora

TISKARA

1862. utemeljio tiskaru u Požegi Tiskara- svojevrsni nastavak Gajeve tiskare Oglasio je prvu požešku tiskaru:

“Oglas. Uz visoku dozvolu kr. dalm. hrv. slav. namjesničkog vijeća je u slob. i kr. gradu Požegi doli potpisani otvorio tiskaru. Ona se nalazi u sokaku Arslanovci u kući pod br. 108....”

1863.- tiska 2. izdanje spjeva Antuna Kanižlića- Sveta Rožalija- opsežan predgovor, usutavio bibliografiju Kanižlića

“Požežki pučki kolendar, ljetopis za prestupnu godinu 1864.”- prilozi Slavonske narodne pjesme (Luka Ilić Oriovčanin), Kučnik ili mali gospar (Mijat Stojanović)

Heppova crkvena povijest Kaje Adžića Bogoljubnost molitvena Antuna Kanižlića Lenjinke Josipa Eugena Tomića Jeličić: “...a zapravo i nije bio književnik; pisao je u nastojanju da privuče publiku,

skrbeći kao nakladnik za svoj Požeški pučki kolendar i časopis Slavonac.” Molba skupštini Požeške županije za izdavanje i uređivanje časpisa: Časopis “Slavonac” Dvije i pol godine izlaženja Podrška od Strossmayera, Haulika, Preradovića, Šenoe Suradnici Josip Eugen Tomić, Aleksandar Tomić, Vladimir Nikolić, Kajo Adžić,

Mijat Stojanović, Luka Ilić Oriovčanin, Ilija Okrugić Srijem i dr. Izvorne pjesme i pripovijetke Prijevode s njemačkog, češkog, ruskog, slovačkog i slovenskog Rubrika praktičnih savjeta- Seoski knez Nedorečeni i protuslovni stavovi- zbunjivali kritičare Noviji književni povjesničari- želi nastaviti prekinutu liniju Gajeve Danice, zastupa

neki romantični južnoslovjanski, u prvom redu srpsko- hrvatski unitarizam inzistiranje na već napuštenim, preživjelim idejama i prevladanim, ohladnjelim

zanosima = zaostajanje za realnošću, za zbivanjima, pokušaj revitaliziranja mrtve ideje ilirstva

POŽEŽKI ĐAK

ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik Počeo ga pisati 1851. u Križevcima Tiskano 1863. u Požegi Razlog kasnog tiskanja: “ ...ne bijaše slobodno o našem narodu i narodnosti tako uzhićeno i vatreno pisati, ko

što se u ovom romanu piše...” – Bachov apsolutizam Tiskanje je odgodio za neka “blažja vremena” U podnaslovu “Prvi naški izvorni roman” Sintagma “izvorni roman” – izmišljena građa Dobio mjesto prvog romana novije hrv književnosti -

Nemčićev Udes ljudski nedovršen Šviglinov Ljutovid- ne udovoljava estetskim zahtjevima

Mjesto radnje- Požga- svi hrvatski gradovi Roman izniman: Kraljević nema od koga učiti

nema čitateljsku publiku nema naklonost društva nema normirani jezik

Društvi život kraja 18. st. Završava priželjkivano- varalica raskrinkan i zaljubljeni sretni Tumačenje podrijekla rukopisa i razloge zakašnjelosti- predgovor

Posveta- roditelji- brat- sestre- nečaci = isiće zakašnjelost Važni elementi: 1. želi narodu dati roman na narodnom jeziku 2. obraća se ženskoj populaciji, želi ih prodobiti 3. romani nisu na dobrom glasu- brani dignitet žanra Slabašan pokus Likovi- plošni, statični, ispunjavaju funkcije Idealizirani lik mladog domoljuba Petra- prosljeđuje pišćeve misli i stajališta Karakterizacija crno-bijela Polarizacija naznačena imenima- Dobrotvor

Ništić Praznogradski Teodor Zloćud

Fabula puna rekvizita za stvaranje napetosti: krađe i zamijena pisama, promjena idnetiteta, prerušavanje i neprepoznavanje itd. – naivno

U monolozima se otkrivaju same likove namjere, naivna građa, čudnovate koincidencije- DJEČJE BOLSTI NAŠEG RANOG ROMANA ( Kovačić, Kumičić, Tomić)

Uz to ulazi i sentimentalnost, patetika, moraliziranje Svaka radnja puno emocija Ljubavna priča- sladunjava romantičarska sentimentalnost Djelo otkriva puno početničkih slabosti Naglašen interes za stvarni život- sva zbivanja su smještena u prepoznatljiv požeški

lokalitet Deseci prepoznatljivih lokaliteta Ljubavna priča je usađena u društveni život- savršenstvo kod Šenoe Najpribliženije realističkoj koncepciji pisanja Usporedna erotska i domoljubna privrženost kompozicija- strogo linearna Epizode uz glavnu radnje ne teže osamostaljenju Pripovjedač se često upleće u radnju, “klizi” od prvog do trećeg lica jednine i natrag Jezik- probrana slavonska štokavština

blizak suvremenom komunikativnom jeziku oskudan vokabular pravopisna i gramatička nedosljednost

samouku pisacnema sustavnog jezikačitatelji ne poznaju dobro narodni jezik

Bilježke i zapisci Franje Cirakija

Autobiografska proza u razdolju hrvatskog romantizma

1. Književno-povijesni kontekst• hrvatski književni romantizam – svi žanrovi vezani uz pojam nacionalnog, sudbinu

hrvatskog naroda• romantizam je bio tijesno vezan s idejom slobode, umjetničke ili političke• naglasak stavljen na javna djelovanja radi što jačega naglašavanja odnosa pojedinca

prema višim ciljevima

• književnost postigla visoki stupanj samoosviještenosti• vrlo važan društveni čimbenik preko kojeg se oblikovala individualna i kolektivna

svijest hrvatskog naroda• pojam privatnoga i intimnoga – sinonimi?• Ne posvećuje se pun pažnje analizi emocija, psiholoških stanja i neposrednom slikanju

doživljenoga, nema ‘’intimnoga’’ • Sve je podređeno javnom prostoru i djelovanju

2. Oblici autobiografske romantičke proze

• autobiografije/autobiografske crtice i dnevnici•  putopisi i pisma (Stanko Vraz-Put u gornje strane; Antun Nemčić-Putositnice; Blaž

Lorković-Putne zgode i nezgode; Ivan Kukuljević Sakcinski-Put u Senj)• često nije moguće odrediti granicu između ovih žanrova• osnovna namjera romantičkih autobiografa jest obrana nacionalnih ideja• Osobni se identitet doživljava preko ostvarenoga općeg nacionalnoga identiteta• Cak se i autobiografije/autobiografske crtice ovog razdoblja primarno čitaju zbog

političkih, povijesnih i društvenih događaja, bitnih za prikazivanje nacionalnoga • usredotočenost na unutarnju perspektivu doživljajnoga subjekta minimalna je• ne može se jasno odrediti je li riječ o autobiografijama ili o memoarskim zapisima

koji preferiraju širu društvenu perspektivu pripovjednog subjekta• Drugi oblik autobiografske proze u romantizmu jest dnevnik• autor sam nastoji minimalizirati vremensku distancu između dogođenoga i zapisanoga• Može prevladati privatan ili kronikalni ton

Franjo Ciraki

• rođen je u Požegi 1847., po zanimanju je bio pravnik, pjesnik i dugogodišnji gradonačelnik Požege.

• U Požegi je završio pučku školu i niže razrede gimnazije, potom u Osijeku višu gimnaziju

• inicirao je mnoge graditeljske zahvate u Požegi; skrbio je o radu niza gradskih udruga kojih je i sam bio član; zalagao se za bolje materijalne uvjete osnovnog i srednjeg školstva

• Umro je u rodnom gradu 13. veljače 1912. godine

Djela:• poetički se naslanja na romantičarske hrvatske pjesnike devetnaestoga stoljeća sto se

vidi u djelu Prve pjesme

• Dolazak Hrvata na obale sinjega mora objavljeno u Vijencu

• Ciklus od 10 pjesama pod nazivom Florentinske elegije

• Idilični spjev Jankovo ljetovanje

• Rečenice, knjiga u kojoj navodi citate iz svjetske literature• Bavio se i prijevodnim tekstovima kao i manjim studijama• radio je i na znanstvenoj građi za Rodoslovlje vladajućih porodica.

Bilježke i zapisci

• opisivanje prostora, vremena, ljudi, običaja, delicija duha i tijela, obiteljskih problema i osobnih dilema

• niz povijesnih, političkih, antropoloških, kulturoloških i literarnih informacija• uvid u prostor u kojemu se oblikovao povijesni i društveni identitet grada i osoba u

njemu

Razlika između bilježaka i dnevnika

• Za razliku od bilježaka, u kojima daje informacije o socijalnim, političkim i kulturnim zbivanjima, i opisa kratkih zapisivanja odnosa s osobama iz požeškoga javnog života do kritičkog komentiranja pročitane literature, u dnevniku, koji nije pisan za javno čitanje, Ciraki je mogao nesmetano izreći vlastito mišljenje

• Dnevnik vodi iz dana u dan u razdoblju od 11. rujna 1903. do 7. veljače 1912. godine. • Bilješke - njihova vrijednost u tome što su napisani iz pozicije osobe koja ih je

doživjela i sama u nekima aktivno sudjelovala• Teme, o kojima piše, tipične su upravo to vrijeme: obitelj, prehrana i stanovanje,

djetinjstvo i mladost, rad i slobodno vrijeme, svečanosti i pučki običaji, bolest i odnos prema tijelu, doživljaji straha, časti, snovi.

• Iz Cirakijeve autobiografske proze moguće je razotkriti mentalitet ljudi i prostora, građanski obiteljski život kao i oblike ponašanja u različitim situacijama

• Preko svojih zapisa dao uvid u kulturu i mentalitet grada, te također svoje mišljenje o vremenu u kojem živi

• Osim događaja koji su bili od društvene važnosti, opisuje i one koji su u njemu pobudili emocije ili su ga se dojmili

• Uglavnom opisuje ritam privatnog vremena uglednih građana Požege, uključujući i njega samoga koji je izgledao ovako:

• odlazak u kavanu,• igranje različitih društevnih igara; karte, domino,• šetnje,• građanske dobrotvorne zabave,• odlazak na kazališne predstave, koncerte i izložbe,• five o'clock tea,• privatne vrtne zabave,• proslave imendana, a Ciraki osobito svečano obilježava 15. kolovoza kada je nakon

amputacije noge 13. listopada 1860. kod prof. Schuha u Beču ponovno prohodao,• čitanje,• pučke svečanosti i• trpezarijske svečanosti.• Tako navodi da je je na zabavi kod župana bilo oko 130 gostiju, a ples i buffet bili su

veličanstveni. Za Požegu je to bila, bilježi Ciraki, upravo epohalna zabava.• Na privatnoj zabavi kod Cirakijevih obično se služilo jelo, kolači, kava, vino, pivo,

šampanjac i cigarete.• 22. travnja 1906. u njihovu vrtu skupilo se oko 40 gostiju, pojelo se 2 šunke i teleći

but, tri torte, popilo 20 i Garevica iz 1903., a 7. travnja 1907. servirana je šunka sa putrom i sardelicama, pečene patke s raznim salatama, štrudla od bedema, kuhani kukuruz, voće i sir. Uz to se pilo staro vino.

• ono čemu Ciraki ipak posvećuje najviše pozornosti u Bilježkama vezano je uz izraženu sklonost čitanju (čita gotovo osam sati dnevno) tako da se većina dnevnih bilješki temelji na navođenju književnih djela koje je toga dana pročitao.

• Voli pisati rečenice u kojima iznosi kritički komentar na pročitani tekst:15. studeni 1905.: Pročitao od Hermenta 'Amour de tete'. Strašno suptilno izradjena psihološka studij, koja tančinom upravo umara. Nije ugodno, ali interesantno štivo.• Od autora, koji pišu na hrvatskom jeziku, zanimaju ga pjesme A. Harambašića i A.

Tresića Pavičića, životopis Dimitrija Demetra od Vladimira Mažuranića• čita knjige engleskih, francuskih, latinskih i njemačkih autora• Posjeduje i veliku knjižnicu, posuđuje i naručuje knjige, te u slobodno vrijeme prevodi• Cirakije dnevnik potvrđuje činjenicu da i gradovi poput Požege, koji nisu velika

središta, mogu imati europski duh• Bilješke, iako pisane samo kao pregled radnoga dana, u sebi sadrže i neke Cirakijeve

‘’intimne’’ misli, poput onih o svojoj zeni, bolovima koji ga muče, te kritikama društva i knjiga koje svakodnevno čita.

• 8.lipnjaU jezičnom pitanu držim da se nipošto, ma uz kakove koncesije popustiti ne smije. Sada ili nikada je vrijeme da se to pitanje za sva vremena uredi, kako to često i životni interesi Hrvata zahtijevaju.• 18.srpnja

Politički horizont je taman te se je bojati teških dana.

PITANJA:

1. Poetika fantastičarske proze (poetika, tri autora i njihova djela).

2. Što tematizira Ljubav na odru? Autor?

4. Osnovne karakteristike Dnevnika Dragojle Jarnević.

5. Što se događa na kraju drame Graničari? Autor drame?

6. Tko je Pavao Čuturić?

7. Što tematizira Ljubav na odru? Autor?

8. Koji se naš povjesničar književnosti bavio hajdučko-tursko novelistikom?

9. Koja je ideološka podloga hajdučko-turske novelistike? Izrečeno potkrijepi s dva književnoumjetnička teksta.

10. Kojoj književnoj vrsti pripada Teuta D. Demetra

11. Kojem književnom rodu pripadaju Graničari? Autor?