48
OBITELJSKA POLITIKA, MJERE OBITELJSKE POLITIKE I NJIHOVI UČINCI Skripta za kolegij Obiteljska politika, roditeljstvo i djeca, ak. god. 2017./2018. doc.dr.sc. Ivana Dobrotić [email protected]

OBITELJSKA POLITIKA, Mjere obiteljske ... - pravo… · Skripta za kolegij Obiteljska politika, roditeljstvo i ... socijalno ulaganje – socijalni izdaci mogu doprinijeti kreiranju

Embed Size (px)

Citation preview

OBITELJSKA POLITIKA,

MJERE OBITELJSKE

POLITIKE I NJIHOVI UČINCI

Skripta za kolegij Obiteljska politika, roditeljstvo i

djeca, ak. god. 2017./2018.

doc.dr.sc. Ivana Dobrotić [email protected]

1

Preporučena literatura uz skriptu za one koji žele znati više:

1. Dobrotić, I.; Dostupnost i korištenje usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te drugih oblika skrbi.; U: N. Pećnik (ur.), Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF (2013), str. 166-179

2. Dobrotić, Ivana; Pećnik, Ninoslava; Baran, Jelena; Potrebe roditelja i pružanje usluga roditeljima koji podižu djecu u otežanim okolnostima; Udruga Roditelji u akciji- RODA (2015),

3. S. Blum, L. Formankova, I. Dobrotić; Family Policies in Hybrid Welfare State safter the Crisis: Pathways between policy expansion and retrenchment; Social Policy and Administration, 48(4) (2014)

4. Dobrotić, Ivana; Politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada i položaj roditelja na tržištu rada; Revija za socijalnu politiku 22(3) (2015), str. 353-374

5. Dobrotić, Ivana; Karakter mjera politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada s osvrtom na situaciju u Hrvatskoj; B.a.B.e. - "Budi aktivna. Budi emancipiran." (2016), str. 44-65

6. Dobrotić, I. (2016). Razvoj i poteškoće sustava skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj, Društvena istraživanja.

7. Dobrotić, Ivana; Posao ili obitelj? Uloga i važnost politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada; Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (2017)

8. Dobrotić, I., S. Blum (2017). Changes in Parental Leave Rights 2006-2017: Are European countries heading towards an employment–led social investment paradigm? Paper for the Annual ESPAnet Conference, Lisbon, 14-16 September 2017

9. OECD (2011). Doing Better for Families. OECD Publishing.

2

SADRŽAJ

1 Obiteljska politika – definicije, ciljevi, paradigme ........................................................................ 3

2 Roditeljski dopusti.......................................................................................................................... 8

3 Usluge .......................................................................................................................................... 21

3.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje .............................................................................. 21

3.2 Usluge za djecu osnovnoškolske dobi ............................................................................... 35

3.3 Usluge za starije osobe ....................................................................................................... 36

4 Fleksibilni oblici zaposlenosti ..................................................................................................... 38

5 Komparativna perspektiva u obiteljskoj politici – zadatak i grupne rasprave ........................ 41

6 Literatura ..................................................................................................................................... 43

3

1 OBITELJSKA POLITIKA – DEFINICIJE, CILJEVI, PARADIGME

Obiteljska politika vs. populacijska politika

Populacijska politika primarno usmjerena k postizanju demografskih ciljeva (npr.

povećanje/smanjenje populacije ili poboljšanje demografske strukture stanovništva), obiteljska k

unaprjeđenju kvalitete života obitelji i pojedinca (Puljiz, 2005.)

Obiteljska politika u širem i užem smislu

Ne postoji konsenzus oko definicije obiteljske politike (OP) – konceptualizira se u užem ili širem

smislu (Daly, 2015.):

U najužem smislu OP uobičajeno podrazumjeva mjere direktno usmjerene obiteljima s ovisnom

djecom i to novčana davanja, usluge i vrijeme odnosno dopuste.

U najširem smislu - većina javnih politika na (ne)posredan način utječe na kvalitetu života

pojedinca i obitelji te se OP može shvatiti vrlo široko i zahvaćati različita područja poput socijalne

skrbi, obrazovanja, brige za starije osobe, zdravstva, stanovanja, porezne politike, obiteljsko-

pravne zaštite i sl.

Politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada (eng. work-family policies)

Danas dominantno u fokusu obiteljskih politika u Europi – veže se uz zagovaranje modela

dvostrukog hranitelja na europskoj razini. Uži koncept od work-life policies, koji zavaća i mjere

usmjerene slobodnom vremenu i sl.

Unutar tog okvira na važnosti sve više dobiva širo shvaćanje OP - dodatni naglasak stavljaju na

politike rodne ravnopravnosti, kvalitetu zaposlenja i fleksibilne mogućnosti roditelja na tržištu rada,

politike skrbi za starije osobe i druge ovisne članove obitelji te prava roditelja unutar mirovinskog i

poreznog sustava (Lewis i Gulliari, 2005.; Daly, 2011.).

Politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada ponajprije zahvaćaju mjere koje

omogućavaju zaposlenost oba roditelja i to:

1) dopuste koji osiguravaju vrijeme za pružanje skrbi ovisnim članovima obitelji,

2) usluge za djecu i starije te druge ovisne članove obitelji,

3) prateće novčane naknade te

4) fleksibilne mogućnosti zaposlenja.

Mjere je važno usmjeriti na individualnu razinu gdje je potrebno ciljati ponašanje i muškaraca i

žena, ali i na kolektivnu razinu gdje je prije svega potrebno ciljati prakse u poduzećima (Lewis i

Guillari, 2005.) – podrazumijevaju aktivnu uključenost svih dionika.

4

U najširem smislu definicije važnu ulogu igraju i drugi sustavi (npr. porezni sustav može podicati

određeni tip hranitelja; mirovinski sustavi mogu priznavati vrijeme provedeno na dopustima u staž

osiguranja i sl.) (vidi Slika 1).

Područje državne intervencije koje ima najdirektniji utjecaj na rodne prakse u javnoj i privatnoj sferi

(vidi npr. OECD, 2011.; Dobrotić, 2015.). Mjere se najčešće grupiraju u dvije skupine mjera (Estes

i sur., 2007.):

Mjere podrške obitelji (npr. rodiljni, rodieljski i očevi dopusti, bolovanja i dopusti za njegu

članova obitelji) – omogućavaju kratkoročno ili dugoročnije smanjenje radnog angažmana

(+ u tu skupinu u nekim zemljama ulaze i mjere podrške roditeljstvu)

Mjere podrške na radnom mjestu (npr. usluge ili subvencije za usluge, fleksibilni oblici

zaposlenosti poput kliznog radnog vremena, rada od kuće i sl.)

Slika 1: Što politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada mogu zahvaćati?

.

Ciljevi OP

Ciljevi OP su danas mnogobrojni (npr. Esping-Andersen, 2009; Thévenon, 2011.; Saraceno,

2011.):

doprinos rastućim stopama zapošljavanja (posebice žena),

doprinos rodnoj ravnopravnosti u javnoj i privatnoj sferi,

doprinos kvaliteti obiteljskog života,

druga područja

SP(soc. skrb,

zdravstveni, mirovinski…)

mjere na tržištu rada

(npr. radno okruženje, kvaliteta radnog okruženja, radni

intenzitet, radno vrijeme...)

„uže“ mjere obiteljske politike

- novčane potpore, dopusti i usluge za obitelj/djecu -

država JLPS SP OCD poslodavci ...

5

doprinos kognitivnom i socijalnom razvoju djeteta u najranijoj dobi (posebice zbog njihova

uključivanja u predškolske programe i ranu podršku roditeljstvu),

doprinos smanjivanju (dječjeg) siromaštva

izravna naknada za ekonomski trošak djece

ublažavanje socio-demografskih kretanja

promicanje socijalne kohezije…

Ideali skrbi?

Na dizajn OP u pojedinoj zemlji utječe niz čimbenika i one nisu tek odraz socio-ekonomskih kretanja

te kretanja na tržištu rada, već i kulturnih čimbenika te dominantnog razumijevanja „dobrog

roditeljstva“ u pojedinoj zemlji – različiti ideali skrbi (eng. ideals of care) (Kremer, 2006.):

1) full time motherhood – ideal majčinstva – najbolji način podizanja djece vidi se u tome da

majka ostaje kod kuće i na sebe preuzima funkciju skrbi (podupirali ga psiholozi, pedijatri

i drugi prof. koji su isticali važnost jake veze majka-dijete); smatralo se kako otac nema

direktne vrijednosti pri podizanju djece, već samo indirektnu kao izvor ekonomske podrške

– napušta se, a i novije spoznaje opovrgavaju tu tezu (napušta se u Europi; bilo podupirano

kroz novčane naknade za skrb, duge dopuste, osiguranje žena preko muževa i sl.)

2) parental sharing – ideal dijeljenog roditeljstva – podrazumijeva aktivnu uključenost oba

roditelja u brigu o dijetetu (podupire se najčešće putem roditeljskih i očevih dopusta koji

teže tome da se očevi više uključe; ali i kroz part-time i sl. mjere)

3) integenerational care – ideal međugeneracijske skrbi – prve generacije (bake/djedovi)

brinu za treće (djecu); druge generacije će brinuti za bake/djedove itd.; smatra se da je to

najbolja opcija u odsustvu roditelja; u pravilu skrb pružaju žene (može se podupirati kroz

npr. porezne sheme – Belgija; prava na dopuste i sl.)

4) professional care – ideal profesionalne skrbi – unutar ovog ideala zagovaraju se

jaslice/vrtići kao važne usluge koje poboljšavaju dobrobit djeteta, doprinose njihovom

razvoju, socijalizaciji, obrazovnim ishodima

5) surrogat mother – ideal nadomjesne majke – ideja iza ovog ideala da se najbolja skrb

dobiva od strane majke, i kada ona nije biološka majka – zagovara mjere poput

organizirane brige za ; djecu, dadilja, obiteljskih pružatelja brige za djecu (u pravilu u domu

djeteta); svrha je da netko čuva dijete dok je majka na poslu, ne polaže se na obrazovnu

dimenziju (legitimizira se: “It may not help, but it can’t do any harm either”)

Središnje je pitanje ove tipologije – gdje se skb treba pružati (dom djeteta, dom pružatelja,

institucija i sl.), tko treba pružati skrb i na koji način ona mora doprinositi odrastanju djeteta (npr.

socijalizacija s drugom djecom, individualno obrazovanje, zabava, čuvanje) + što je „primjerena

skrb/briga o djetetu“ (plaćena/neplaćena skrb, od strane profesionalaca/obitelji; uloga države,

obitelji i tržišta)

6

Dominantne paradigme u OP?

Uz različite ideale skrbi vežu se i različite paradigme unutar kojih se zagovaraju promjene na

području OP – danas mnogobrojne (vidi Slika 2). Mogu se svesti pod tri glavne paradigme gdje

svaka od njih traži specifičan dizajn OP (Dobrotić i Blum):

1) familizam – unutar tog pogleda socijalna prava primarno proizlaze iz braka/roditeljstva;

mjere koje se zagovaraju unutar te paradigm jačaju socijalnu funkciju obitelji; ova je

paradigm usko povezana s diskursom slobode izbora i pronatalizmom (tipične mjere koje

će se zagovarati su novčane nakande za skrb, dugi roditeljski dopusti) /// eksplicitni

familizam

2) neoliberalna paradigma (workfare/austerity paradigma) – generalno podrazumijeva kako

su socijalni troškovi svojevrstan “teret” te da manji socijalni izdaci imaju pozitivan učinak

na rast, zaposlenost, kompetitivnost…; ne postoji sklonost interveniranja u privatnu sferu,

naglasak na individualnoj odgovornosti, soc. prava usmjerena samo najranjivijima i niska,

naglasak je na radnoj aktivaciji te se unutar te sheme ne zagovaraju univerzalna prava na

npr. roditeljske dopuste (one koji su temeljeni na statusu građanstva) /// implicitni

familizam

3) socijalno ulaganje – socijalni izdaci mogu doprinijeti kreiranju poslova i ekonomskom

rastu; naglsak na „novim“ socijalnim rizicima, ulaganju u ljudski kapital, sudjelovanju na

tržištu rada, soc. uključenosti, rodnoj ravnopravnosti; zagovarati će se ponajprije ulaganje

u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, rodno-ravnopravne roditeljse

dopuste umjerena trajanja - na implementacijskoj razini često se naglašava isključivo

aktivacijska dimenzija soc. poltiika, a zanemaruje socijalno-zaštitna /// defamilizam

7

Slika 2: Paradigme na području obiteljske politike

rodna ravnopra.

neoliberalna paradigma

austerityworkfare

(novi) familizam

sloboda

izbora

neoliberalna

paradigma

kejnzijanizam

socijalno

ulaganje

pronatalizamClasen and Clegg

(2007): „risk categories

are not granted, but

socially and politically

constructed.”

• različiti policy ciljevi

• specifičan policy dizajn

• specifičan izbor policy

instrumenata

8

2 RODITELJSKI DOPUSTI

Terminologija

Dopusti namijenjeni skrbi za djecu (eng. child-related/childcare leaves) - roditeljima omogućavaju

pravo na brigu za djecu u najranijoj dobi, a s druge strane održavaju njihovu povezanost s tržištem

rada - dijele se na1

Rodiljne dopuste (eng. maternity leaves) - pravo majke, namijenjeni očuvanju zdravlja

majke i djeteta prije i nakon poroda*

* Preporuka Međunarodne organizacije rada i direktiva Europske unije traže 14 tjedana plaćenog rodiljnog

dopusta, od čega bi dva tjedna dopusta trebala biti obavezna (Direktiva Vijeća 92/85/EEZ)

Roditeljske dopuste (eng. parental leaves) - pravo oba roditelja, slijedi nakon isteka

rodiljnog dopusta, važni zbog očuvanja radnog mjesta roditelja, ali i s aspekta djetetove

dobrobiti (obiteljsko pravo koje roditelji koriste sukladno dogovoru, individualno prenosivo

ili neprenosivo pravo)*

* Direktiva EU-a propisuje individualno pravo na četiri mjeseca roditeljskog dopusta po zaposlenom roditelju,

od čega bi barem jedan mjesec dopusta trebao biti neprenosiv s jednog roditelja na drugog roditelja

(Direktiva Vijeća 2010/18/EU).

Očeve dopuste (eng. paternity leaves) - isključivo pravo oca u razdoblju (neposredno)

nakon rođenja djeteta, kraćeg trajanja, uvode se s ciljem promicanja rodne ravnopravnosti

u ranoj brizi za dijete te polazeći s aspekta prava djeteta na brigu od strane oba roditelja

Neprenosivi mjeseci roditeljskog dopusta = kvote (u komparativnoj literaturi najčešći termin je

fathers` qoutas) – ne mogu se prenijeti s jednog roditelja na drugog i propadaju ukoliko oba

roditelja ne koriste dopust

Bonus mjeseci = dodatni mjeseci roditeljskog dopusta namijenjeni obiteljima u kojima su oba

roditelja koristila dio prava na roditeljski dopust – roditelji se motiviraju na ravnopravniju podijelu

dana/mjeseca roditeljskog dopusta

Produženi dopusti (eng. extended childcare leaves) - podupiru obiteljsku skrb u ranoj dobi djeteta

(npr. prakse trogodišnjih roditeljskih dopusta; duži dopusti kada je djetetu potrebna pojačana briga

zbog zdravstvenih ili razvojnih poteškoća).

Dopust za ovisne članove obitelji (eng. filial leave; carers leave) - vrijeme za skrb za ovisne članove

obitelji s invaliditetom ili zdravstvenim poteškoćama, uključivši starije osobe i djecu stariju od osam

godina

1 Ovdje iznesena podjela dopusta temelji na terminologiji uvriježenoj u komparativnoj literaturi (vidi npr.

International Network on Leave Policies & Research, 2015.; OECD, 2011.).

9

Analize sustava dopusta

Multidimenzionalna priroda dopusta. Analize sustava dopusta usmjeravaju se na:

trajanje dopusta i sigurnosti zaposlenja za vrijeme dopusta

izdašnosti naknada za vrijeme dopusta,

fleksibilnosti dopusta,

rodnu dimenziju dopusta

kriterije za ostvarivanje prava na dopuste

Trajanje dopusta. Ne postoji jasan konsenzus oko optimalne duljine dopusta - uvažavajući

rezultate istraživanja o pozitivnim i negativnim učincima dopusta na položaj roditelja (posebice

majki) na tržištu rada i na dobrobit djeteta problematičnima se smatraju dopusti kraći od šest

mjeseci te duži od godinu dana (Slika 4). Duži dopusti u pravilu se dovode u vezu s nižim stopama

zaposlenosti žena (Slika 3).

Prekratki dopusti se loše odražavaju na položaj žena na tržištu rada i upitni su s aspekta dobrobiti

djeteta, dok duge dopuste najčešće koriste žene i oni se vežu uz negativne učinke vezane uz

položaj žena na tržištu rada (npr. otežan pristup tržištu rada, segregacija, niže plaće, više ugovora

na određeno vrijeme, sporije napredovanje i sl. (detaljniji pregled vidi u OECD, 2011.; Dobrotić,

2015.).*

Dugi dopusti - slabije plaćeni (često se radi o niskim paušalnim naknadama); mogu dovesti do veće

izloženosti riziku siromaštva za vrijeme korištenja dopusta i u starijoj dobi, budući da sa sobom

nose nižu razinu uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje tijekom korištenja dopusta.2

* Ruhm (1998) - analizira reforme u devet zapadnoeuropskih zemalja u razdoblju 1969.-1993. godine,

procijenio je da postojanje 40 tjedana plaćenog roditeljskog dopusta (praćenog sa zaštitom zaposlenja)

doprinosi rastu stope zaposlenosti žena u ranoj fertilnoj dobi (25 do 35 godina) od 7 do 9%. Nisu analizirani

učinci dužih dopusta.

Jaumotte (2003.) – analiza na 17 zemalja OECD-a u razdoblju 1985.-1999. godine; ukazuje na optimalno

trajanje plaćenog dopusta od 20 tjedana, nakon čega se javlja negativan učinak na stope participacije žena

u dobi 25-54 godina na tržištu rada.

Thevenon i Solaz (2013.) - reforme u 30 OECD zemalja u razdoblju od 1970.-2010. godine, nisu naišli na

učinak plaćenih dopusta na stope zaposlenosti muškaraca, stope zaposlenosti žena u dobi 25-54 godina

dosežu svoj vrhunac u točki u kojoj dopusti dosežu granicu trajanja od dvije godine, dok nakon toga slijedi

obrnuti trend te se ujedno povećava i rodni jaz u stopi zaposlenosti. Isti učinak na stope

Genre i sur. (2010.) – negativan učinak na zaposlenost žena u dobi 25-54 godina u 12 zapadnoeuropskih i

južnoeuropskih EU zemalja javlja se već kod dopusta u trajanju od osam do devet mjeseci.

Akgunduz i Plantenga (2013.) – analiziraju učinak reformi rodiljnih/roditeljskih dopusta u zemljama EU15 i

Norveškoj u razdoblju od 1970. do2010. Godine; optimalno trajanje plaćenih dopusta koje maksimizira

stope zaposlenosti žena u dobi 25-34 godine je 28 tjedana (za nešto više od 2,5%, dok je efekt za dobnu

skupinu 15-64 nešto manji, oko 1,8%).

Različiti rezultati – odraz različitih podataka koji pokrivaju različita razdoblja reformi; različite

operacionalizacije nezavisne i zavisne varijable, različite kontrole; komplicirane sheme dopusta (puno

ustupaka kod kreiranja varijable koja mjeri trajanje plaćenog dopusta)

2 Negativan učinak može trajati i nakon povrtaka na radno mjesto, jer može doći do sporijeg napredovanja

u visini primanja, a i općenito je za žene karakterističan rodni jaz u plaćama koji se djelomice objašnjava

korištenjem dopusta (za pregled vidi Dobrotić, 2015.).

10

Rodne razlike u plaćama i dopusti - žene u prosjeku zarađuju manje nakon što se vrate na posao

nakon dopusta – nejednoznačni nalazi: npr. dopusti u trajanju do šest mjeseci imaju neutralni

učinak na visinu plaća, dok su negativni učinci prisutni kod dužih dopusta (za pregled vidjeti

Hegewisch i Gornick, 2011.); Thevenon i Solaz (2013.) – negativan je učinak dopusta na plaće

kratkoročnijeg karaktera te se nalazi do osam godina nakon povratka s dopusta

Slika 3 Stope zaposlenosti i trajanje dopusta

Izvor: OECD, 2011.

11

Slika 4. Optimalno trajanje dopusta – rodna dimenzija i zaposlenost žena

Izvor: Dearing, 2014.; OECD, 2011.

0.0

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

0.6

0.7

0.8

0.9

1.0

Index capturing the effect of total leave duration on the gender division of labour

Total leave duration in months

"Moderate" duration of leave(= 14 months)

Maximal duration of leave (= 49 months)

Minimalduration of leave (= 0 months)

12

Izdašnost naknada – Slabo su izdašni dopusti s paušalnom naknadom (u pravilu vrlo niske; npr.

Moss, 2015.). Naknade koje se vežu uz prethodna primanja izdašnije, ali samo ukoliko ne postoji

niska gornja granica (ceiling). Niska gornja granica naknade može bitno utjecati na visinu naknade.

Izdašni dopusti? Dopusti koje prati naknada vezana uz prethodna primanja korisnika prava i to

kada nadomjesna stopa prelazi 80% prethodne plaće (Gornick i Meyers, 2004.). Europska unija

kao granicu izdašnih dopusta uzima nadomjesnu stopu od 66% prethodnih primanja (Moss,

2015.), ali u literaturi se to ipak smatra umjereno izdašnim dopustima (npr. Ray i sur., 2010.;

Dobrotić, 2012.; Javornik, 2014.).

Fleksibilnost dopusta – različiti oblici, npr.

Mogućnost korištenja dopusta kada roditelji žele, do određene dobi djeteta (npr. 8 god)

Mogućnost korištenja dopusta kontinuirano u jednom bloku ili u više blokova

Mogućnost korištenja dopusta u punom radnom vremenu ili u pola radnog vremena

Mogućnost korištenja dužih dopusta s nižom naknadom ili kraćih dopusta s većom

naknadom

Dodatni dopust u slučaju višestrukih rođenja i dr. okolnostima

Mogućnost transfera dopusta na treće osobe

Mogućnost da roditelji koriste dio dopusta u isto vrijeme (Leave Network, 2017.)

Tendencija fleksibilizacije dopusta kako bi ih roditelji mogli što više prilagoditi svojim potrebama,

posebice obavezama iz radnog odnosa.

Prakse zemalja su različite glede prenosivosti prava s jednog roditelja na drugog roditelja u tzv.

atipičnim obiteljima te glede na priznavanje prava na dopuste seksualnim manjinama (vidi npr.

Moss, 2015.b).

Rodna dimenzija dopusta. Gleda se postoje li očevi dopusti i na koji su način uređeni te kakva je

struktura roditeljskih dopusta:

obiteljsko pravo koje roditelji mogu podijeliti kako žele (roditelji dijele sveukupni

roditeljski dopust sukladno vlastitom dogovoru)

prenosivo individualno pravo (pravo koje je u potpunosti prenosivo s jednog roditelja na

drugog roditelja)

neprenosivo individualno pravo (tzv. kvote) (pravo koje djelomice ili u cijelosti nije

prenosivo s jednog roditelja na drugog roditelja) (Leave Network, 2017.)

Pozitivan učinak na rodne prakse i dobrobit djeteta? - uvođenje tzv. očevih kvota i očevih dopusta

uz uvjet da su oni popraćeni izdašnim naknadama – ukoliko postoji takva shema vjerojatnije je da

će očevi koristiti dopuste. Očevi koji koriste dopuste uključeniji su u brigu oko djece i kućanske

poslove i nakon isteka dopusta (Chronholm 2007.; Tanaka i Waldfogel 2007.; Brandth i Kvande

2009.) - pozitivan učinak korištenja dopusta od strane očeva na njihovu uključenost u brigu o

13

djetetu (npr. hranjenje, mijenjanje pelena, dizanje noću, kupanje i čitanje knjiga) vidljiv je i kod

dopusta kraćeg trajanja - kod dopusta u trajanju od 14 dana (Huerta i sur., 2012.). Učestalije

korištenje dopusta od strane očeva vodi pozitivnim učincima na djetetov kognitivni i socijalni razvoj

(Duvander i Johansson, 2012.).

Čimbenici koji utječu na stope korištenja prava od strane očeva? Sama shema dopusta – očevi će

prije koristiti dopust ukoliko postoje eksplicitne sheme usmjerene očevima (npr. kvote, očev

dopust) i ako su one dobro plaćene; rodno neutralne sheme kao što je npr. dijeljeni roditeljski

dopust i kada su praćene visokim nadomjesnim stopama dohotka imaju manji učinak; veće stope

odlaska na dopuste bilježe mlađi očevi, očevi višeg obrazovanja te očevi koji žive s obrazovanijim

partnerom, očevi koji rade u javnom sektoru, većim poduzećima kojima dominira ženska radna

snaga (za pregled istraživanja vidi Dobrotić, 2015.)

Kriteriji za ostvarivanje prava na dopuste – slabo zahvaćena dimenzija u komparativnoj literaturi,

razlikuju se prava temeljem građanskog statusa i prava temeljem zaposlenosti. Prava temeljem

građanskog statusa su manje izdašna (u pravilu paušalne naknade) i pristup istima može dodatno

ovisiti o duljini prebivališta u zemlji. Prava temeljem zaposlenosti – pristup pravima, ali i opseg

prava često je određen duljinom radnog staža ili visinom uplaćenih dopusta (Dobrotić i Blum,

2017.; 2018.)

Dobrotić i Blum – analiza 21 europske zemlje – većina ima mješane sustave, odnosno daju prava

i temeljem zaposlenosti (izdašnija) i temeljem građanskog statusa, no njih 9 još uvijek ima samo

sheme temeljene na statusu zaposlenosti (nezaposleni ostaju bez prava, a ponekad i oni s

atipičnim i nesigurnim radnim karijerama) (Slika 5.) – vodi socijalnim razlikama u pristupu

dopustima!

14

Slika 5. Kriteriji pristupa roditeljskim dopustima

Izvor: Dobrotić i Blum (2017.)

citizenship employment mixed

BelgiumCroatia

Austria

Finland

Spain

UK

Czech Republic

GermanyFrance

HungaryIceland

Denmark*

Estonia

Greece**

IrelandItaly

Netherlands***

NorwayPortugalSlovenia

Sweden

20062017

2006 2017

2006 2017

2006 2017

parental leave & benefit only parental leave

* withouth typicall citizenship-based rights, but various groups of parents (unemployed, students, parents in vocational training) are covered with benefits ** benefit only in the public sector in the case of a third or higher order child*** tax relief available

20062017

ENTITLEMENT PRINCIPLE

no schemeresidency

periodmeans-testing

BelgiumCroatia

Austria

Finland

Spain

UK

Czech Republic

GermanyFrance

HungaryIceland

DenmarkEstonia

Greece

IrelandItaly

NetherlandsNorway

PortugalSlovenia

Sweden

2006 2017

residency at the date of

birth

Notes: 1: In 2006 eligible parents also had to have Croatian citizenship (in 2017 this does not apply to EU citizens and foreigners with permanent stay)2: Part-time students excluded in 20063: Parents without Czech citizenship have to fulfil the condition of one-year residency period4: Without typical citizenship-based benefit, but students, unemployed and parents in vocational training receive the benefit under other regulations (e.g. unemployed might receive activation measures)5: Parents who receive long-term unemployment benefit are excluded6: In 2006 mother and a child had to have EU citizenship

1; 2

4

5

20172006

20172006

6

ELIGIBILITY CRITERIA – CITIZENSHIP

BelgiumCroatia

Austria

Finland

Spain

UK

Czech Republic

GermanyFrance

HungaryIceland

DenmarkEstonia

Greece

IrelandItaly

NetherlandsNorway

PortugalSlovenia

Sweden

2017

2017

Notes:* self-employed are excluded temporary contracts are excluded (in Denmark only if they are nor eligible on unemployment benefit)# marginally employed are excluded (#) some professions are excluded^ public sector employees have less strict eligibility criteria< working time or contribution amount criteria (Denmark: at least 120 weeks working during last 13 weeks; Iceland: employment must amount to at least 25% of a full-time position in each month; Norway: 10 months prior birth with half of basic national insurance benefit payment over the previous year; Sweden: contribution amount of 24€ a day for 240 days before birth)

2006

2006

2006 2017

*#^

<

#

<

(#)*

<2006 2017

<

ELIGIBILITY CRITERIA – EMPLOYMENT

3

15

Slika 6. Trajanje i izdašnost rodiljnih dopusta

Izvor: OECD, 2017.

Bulgaria

Greece

United Kingdom

Slovak Republic

Croatia

Czech Republic

Ireland

Hungary

EU average

Italy

Estonia

Poland

Eurozone ave.

Chile (a)

Denmark

New Zealand

Cyprus (c,d,e)

Lithuania

Malta

Romania

OECD average

Finland

Costa Rica

Canada

Austria (a)

France (a)

Latv ia

Luxembourg

Netherlands

Spain

Turkey

Belgium

Slovenia

Germany (a)

Israel (b)

Japan

Switzerland

Iceland

Norway

Korea

Sweden

Mexico

Australia

Portugal

United States

Chart PF2.1.A. Paid maternity leave, 2016

Panel A. Weeks of paid maternity leave Panel B. Average payment rate across paid maternity leave (% )

Duration of paid maternity leave and the average payment ratea across paid maternity leave for an individual on

national average earnings

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100010203040506070

16

Slika 7. Trajanje i izdašnost roditeljskih dopusta dostupnih majkama

Izvor: OECD, 2017.

Estonia

Finland

Hungary

Slovak Republic

Czech Republic

Latv ia

Norway

Korea

Bulgaria

Austria (b)

Germany (b)

Japan

Lithuania

EU average

Sweden

Eurozone ave.

Romania (b)

OECD average

Slovenia

Canada

Denmark

Poland

France (b)

Italy

Luxembourg

Croatia

Portugal

Belgium

Iceland

Australia

Chile (b)

Greece

Ireland

Israel (c)

Mexico

Netherlands

New Zealand

Spain

Switzerland

Turkey

United Kingdom

United States

Costa Rica

Cyprus (d,e,f)

Malta

Duration of paid parental and home care leave available to mothersa, and the average payment rate

b across paid

parental and home care leave available to mothers for an individual on national average earnings

Chart PF2.1.B. Paid parental and home care leave available to mothers, 2016

Panel A. Weeks of paid parental and home care leave Panel B. Average payment rate across paid parental and home care

leave (% )

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100020406080100120140160

17

Slika 8. Trajanje i izdašnost očevih dopusta i očevih kvota

Izvor: OECD, 2017.

Korea

Japan

France (b)

Luxembourg

Portugal

Belgium

Sweden

Iceland

Norway

Finland

Germany (b)

Austria (b)

Croatia

OECD average

Eurozone ave.

EU average

Romania

Lithuania

Slovenia

Spain

Bulgaria

Australia

Denmark

Estonia

Poland

United Kingdom

Latv ia

Chile (b)

Hungary

Mexico

Turkey

Greece

Italy

Netherlands

Malta

Canada

Czech Republic

Ireland

Israel (c)

New Zealand

Slovak Republic

Switzerland

United States

Costa Rica

Cyprus (d,e,f)

Panel B. Average payment rate across paid father-specific leave (% )Panel A. Weeks of father-specific leave

Paternity leave

Chart PF2.1.C. Paid leave reserved for fathers, 2016

Duration of paid paternity leave and paid father-specific parental and home care leavea in weeks, and the average

payment rateb across paid paternity and father-specific leave for an individual on national average earnings

Parental and home care leave

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 1000204060

18

Hrvatska

Temeljni propis: Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/2008, 110/2008, 34/2011,

54/2013, 152/2014)

Komparativno gledano Hrvatska se ističe duljinom dobro plaćenog rodiljnog dopusta (usp. Slike 6.

i 7.). Dopusti za prvo i drugo rođeno dijete u pravilu traju do godinu dana starosti djeteta (odnosno

14 mjeseci ukoliko oba roditelja koriste dopust), a iznos naknade ovisi o stažu osiguranja. Roditelji

više djece dopust mogu korisiti do treće godine (vidi Slika 9.). Hrvatska ima fleksibilnu shemu

dopusta (npr. mogućnost korištenja dopusta do osme godine, u više blokova, kao rada u nepunom

radnom vremenu).

Slika 9. Shema dopusta u Hrvatskoj

Napmena: Ukoliko korisnik ne ispunjava staž osiguranja od minimalno 12 mjeseci neprekidno odnosno 18

mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine novčana naknada iznosi 80% proračunske osnovice (2.328,20

kuna).

Poteškoće trenutne sheme:

Nepoštivanje direktive (neprenosivost prava s jednog roditelja na drugogo, tzv.

dvomjesečna kvota daje se samo kod 1. i 2. rođenog djeteta, ali ne i kod trogodišnjih

dopusta; pravo zaposlenog oca uvjetovano radno-pravnim statusom majke)

Očev dopust nije zakonski uređeno pravo (Zakon o radu, NN 93/2014)

6 mjeseci starosti djeteta

6 mjeseci starosti djeteta

roditeljska pošteda od rada /roditeljska briga o novorođenom djetetu;

2.328,20 HRK mjesečno

obavezni rodiljni dopust

rodiljna pošteda od rada /rodiljna briga o novorođenom djetetu;

2.328,20 HRK mjesečno

12 mjeseci starosti djeteta

roditeljski dopust za višestruka rođenja, treće i svako slijedeće dijete korisnika

2.328,20 HRK mjesečno; može se koristiti do osme godine (najviše dva puta godišnje

u trajanju od najmanje 30 dana)

36 mjeseci starosti djeteta

28 dana prije rođenja djeteta70 dana nakon rođenja djeteta

12 mjeseci starosti djeteta

roditeljski dopust[4 mjeseca po roditelju, 2 mjeseca neprenosiva]80% prethodne plaće (maksimalno 3.991,20 HRK

mjesečno,minimalno 2.328,20 HRK mjesečno); može se koristiti do osme godine (najviše dva puta godišnje u trajanju od najmanje 30 dana)

rodiljni dopust100% prethodne plaće (bez gornjeg limita;

minimalno 2.328,20 HRK mjesečno)

45 dana prije rođenja djeteta 36 mjeseci starosti djeteta

14 mjeseci starosti djeteta

rođenje djeteta

70 dana nakon rođenja djeteta

roditeljska pošteda od rada / roditeljska briga o novorođenom djetetu za višestruka rođenja, treće i svako slijedeće dijete korisnika;

2.328,20 HRK mjesečno

neprenosivi roditeljski

dopust

(SAMO)ZAPOSLENI RODITELJI

RODITELJI KOJI NISU U ( KLASIČNOM )

RADNOM ODNOSU

obvezni dio

19

3 ili 5 godina neprekidnog prebivališta/boravišta u RH potrebno je da se ostvari pravo na

dopust nezaposlenih/neaktivnih roditelja

Prijenos prava (životno partnerstvo, jednoroditeljske, adolescenti – nisu uređene ove

specifičnosti)

Roditeljska naknada se ne indeksira i još uvijek propisana niska gornja granica

Slika 10. Korištenje roditeljskih dopusta u RH

Izvor: Dobrotić i sur. 2013.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

2002-2003 2004-2007 2008-2011

Mothers, child lessthan 6 months

Mothers, child 6-12months

Mothers, child 1-2years

Mothers, child 3-6years

Fathers, childunder 1 year

20

Prijedlog nove direktive?

DIRECTIVE on work-life balance for parents and carers and repealing Council Directive

2010/18/EU

21

3 USLUGE

S aspekta usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada ponajprije su bitne usluge

predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i programi skrbi za djecu osnovnoškolske dobi te usluge

skrbi za starije i druge odrasle ovisne članove obitelji. Unutar obiteljske politike važno mjesto imaju

i usluge podrške roditeljstvu te organizacije i provođenja slobodnog vremena (o njima će govoriti

prof. Pećnik u drugom dijelu semestra).

3.1 Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Terminologija

Termin ranog odgoja i obrazovanja (eng. early childhood education and care) u hrvatski se jezik

uobičajeno prevodi kao (rani i) predškolski odgoj i obrazovanje. Pokriva usluge jaslica, vrtića i

predškole.

Jaslice – programi namijenjeni djeci do treće godine starosti

Vrtići - programi namijenjeni djeci od treće godine do polaska u osnovnu školu

Predškolski programi – termin koji se koristi kada se govori o oba programa, jaslicama i

vrtićima

Program predškole - odnosi se na posebne programe koji se organiziraju godinu dana prije polaska

u osnovnu školu (zasebno organizirani programi ili programi integrirani u vrtićke programe).

Kraći programi - programi u trajanju do tri sata dnevno, a koji se mogu organizirati pri knjižnicama,

zdravstvenim, socijalnim, kulturnim i sportskim ustanovama, udrugama, drugim pravnim osobama

i fizičkim osobama-obrtnicima

Dječji vrtić – termin koji se koristi kada se govori o ustanovama koje obavljaju djelatnost ranog i

predškolskog odgoja i obrazovanja.

Registrirano pružanje usluga ranog odgoja i obrazovanja (eng. childminders) – pružanje ulsuga

ranog odgoja i obrazovanja u prostoru/domu pružatelja usluge; od pružatelja traži ispunjavanje

određenih prostornih uvjeta i određenu razinu stručne osposobljenosti te često i provođenje

kurikuluma. U Hrvatskoj je s donošenjem Zakona o dadiljama 2013. godine ova usluga nespretno

nazvana „dadiljama“

„Dadilje“ - uvriježeni naziv za povremeno čuvanje djece na domu korisnika i one uobičajeno ne

moraju ispunjavati formalne kriterije glede uvjeta u kojima rade te potrebne razine obrazovanja.

Novčana naknada za skrb (eng. cash-for-care) – svojevrstna alternativa predškolskom programu,

pravo mogu ostvariti roditelji djece predškolske dobi koja nisu uključena u predškolske programe;

naknada se može koristiti kao dodatni prihod obitelji, subvencija troškova skrbi ili kompenzacija

22

za izgubljeni dohodak osobi koja je zbog pružanja skrbi izašla s tržišta rada, što ovisi o samoj shemi

tog prava te uvjetima njegova ostvarivanja u pojedinoj zemlji (vidi Sipilä i sur., 2010.).

Zašto su usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja važne?

Pravo djeteta – na rani i predškolski odgoj i obrazovanje sve se više gleda iz perspektive prava

djeteta. Tome su ponajprije doprinjela brojna istraživanja (npr. PISA) koja ukazuju kako uključivanje

djece u rane i predškolske programe pozitivno doprinosi kognitivnom i socijalnom razvoju djeteta,*

što je posebice izraženo kod djece koja dolaze iz obitelji nižeg socio-ekonomskog statusa.

Mnogobrojna istraživanja jasno pokazuju kako je pohađanje predškolskih programa ključno za

kasnije obrazovne ishode djece (vidi npr. Baran, 2013.; Working Group on Early Childhood

Education and Care, 2014.) te da se radi o ključnoj fazi odgojno-obrazovnog procesa koja ima

najveći učinak na izjednačavanje životnih šansi. Naime, istraživanja pokazuju kako se radi o

programima koji ublažavaju negativne učinke odrastanja u dječjem siromaštvu. Ulaganje u

programe u najranijoj dobi ima stoga i važnu preventivnu funkciju; iako treba voditi računa kako

programi moraju uvijek biti visoko kvalitetni kako bi imali pozitivne učinke. Programi lošije kvalitete

mogu imati neželjene posljedice za kognitivni i socijalni razvoj djeteta (vidi Penn, 2009.).

* Prve studije koje se bave učincima pohađanja predškolskih programa i pokazuju njihov pozitivan doprinos

kognitivnom i socijalnom funkcioniranju djece javljaju se u SAD-u (eksperimentalne studije kompenzacijskih

programa za djecu u riziku, npr. Early Training, Carolina Abecedarian Project, Perry Preschool Project). Kako

se radilo o ciljanim programima, pronađeni učinci nisu se mogli generalizirati na opću populaciju, a posebice

ne u europskom kontekstu kojeg često karakterizira tendencija univerzalnih predškolskih programa (vidi

Penn, 2009.). No, novije studije koje se provode na općoj populaciji i ukjučuju i zapadnoeuropske zemlje u

pravilu potvrđuju nalaze do kojih su došle prve studije te govore u prilog pozitivnim kognitivnim ishodima kod

djece koja su pohađala predškolske programe (npr. bolji rezultati na standardiziranim testovima matematike

i jezika, bolje ocjene u školi i niže stope ponavljanja razreda, veća vjerojatnost završavanja srednje škole)

(za pregled longitudinalnih europskih istraživanja vidjeti Working Group on Early Childhood Education and

Care, 2014.)

Bitan čimbenik sudjelovanja roditelja (ponajprije žena) na tržištu rada – istraživanja pokazuju jasnu

vezu između razine obuhvaćenosti djece predškolskim programima i stope zaposlenosti žena (vidi

Slike 11 i 12). Javno (su)financirani programi olakšavaju usklađivanje obiteljskih obaveza i

plaćenog rada i čine rad isplativim te upravo zemlje s razvijenijim sustavima, posebice za djecu

jasličke dobi, pokazuju najviše stope zaposlenosti žena* (detaljniji pregled istraživanja u Dobrotić

i sur., 2010.; Dobrotić, 2015.).3

* Pozitivna veza između dostupnosti programa predškolskog odgoja i obrazovanja (ponajprije jaslica)4 te

sudjelovanja majki na tržištu rada potvrđena je u nizu studija (npr. Del Boca, 2002.; Freeman i Schettkat,

2005.; Pettit i Hook, 2005.; Del Boca i Vuri, 2007.; Del Boca i sur., 2008., 2009.). Pozitivan je učinak veći

kod majki nižeg obrazovanja - Boca i sur. (2008., 2009.) su pokazali kako porast dostupnosti predškolksih

programa od 10% povećava vjerojatnost zaposlenosti žena nižeg stupnja obrazovanja s 53% na 67%, a žena

s tercijranom razinom obrazovanja s 79% na 86%. Slabija priuštivost programa, odnosno veći troškovi

3 Iako pojedini autori (npr. Lappegard i sur., 2012.) smatraju kako gledano iz rodne perspektive javno

subvencionirani predškolski programi olakšavaju muškarcima da ostanu u ulozi „sekundarnog skrbnika“,

činjenica jest da je razvijanje kvalitetnih i priuštivih predškolskih programa izrazito bitno kako bi se stvorili

preduvjeti za ravnopravno sudjelovanja žena i muškaraca na tržištu rada. 4 Postojanje se usluga za djecu jasličke dobi češće pokazuje značajnim čimbenikom zaposlenosti žena (npr.

Misra i sur., 2011.; Keck i Saraceno, 2013.).

23

predškolskih programa imaju negativan učinak na ponudu radne snage. Naime, cijena je predškolskih

programa važan čimbenik odluke o zapošljavanju, što je posebice izraženo kod jednoroditeljskih obitelji (npr.

Blau i Tekin, 2007.; Han i sur., 2009.; Del Boca i sur., 2009.).

Slika 11. Obuhvaćenost djece predškolskim programima i stope zaposlenosti žena (EU zemlje lijevo i Hrvatska (po

županijama) desno)

Izvor: OECD, 2011.; Dobrotić i sur., 2010.

Obuhvat djece 3-4 godine predškolskom skrbi i zaposlenost žena 1998.-2008. pregled po

županijama.

01

02

03

04

05

06

07

08

0

Ud

jel d

jece

3-4

go

d u

vrt

ićim

a (

%)

0 10 20 30 40 50 60 70 80Stopa zaposlenosti žena

010

20

30

40

50

60

70

80

Udje

l dje

ce 3

-4 g

od u

vrt

ićim

a

15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65Stopa zaposlenosti žena

Zagreb i Zagrebačka Krapinsko-zagorska Sisačko-moslavačka

Karlovacka Varaždinska Koprivnčko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska Primorsko-goranska Ličko-senjska

Virovitičko-podravska Požeško-slavonska Brodsko-posavska

Zadarska Osječko-baranjska Šibensko-kninska

Vukovarsko-srijemska Splitsko-dalmatinska Istarska

Dubrovačko-neretvanska Međimurska

24

Bitan čimbenik ublažavanja negativnih socio-demografskih trendova - usluge predškolskog odgoja

i obrazovanja bitne su i s aspekta ublažavanja socio-demografskih pritisaka. Zemlje s razvijenijim

sustavima pokazuju više stope fertiliteta (za pregled vidi npr. Esping-Andersen, 2009.; OECD,

2011.). U ovom kontekstu svakako se važno osvrnuti i na promjene na tržištu rada i unutar

mirovinskih sustava gdje je izgledno kako će se produžiti radni vijek (i muškaraca i žena), ali i na

migracijska kretanja – trendove koji smanjuju dostupnost neformalnih izvora skrbi za djecu što još

više traži ulaganje u predškolske programe.

Direktna društvena korist predškolskih programa – unutar ove argumentacije najčešće se ističe

kako predškolski programi smanjuju društveni trošak (dječjeg) siromaštva te posljedica odrastanja

u siromaštvu, kao i da doprinose održivim sustavima soc sigurnosti, prije svega mirovinskom i

zdravstvenom sustavu koji počivaju na količini uplaćenih doprinosa i sveukupnom ekonomskom

razvoju zemlje.* Slijedom tih argumenata, a i sve većeg broja istraživanja koja potvrđuju te teze u

europskim zemljama raste podrška tome da na predškolske programe treba gledati kao na javno

dobro. Unutar tih argumenata često se naglašava i direktna veza između razine obuhvaćenosti

djece predškolskim programima i visine BDP-a te između visine stopa zaposlenosti žena i visine

BDP-a (vidi Slika 13; Dobrotić i sur., 2010.)

* Npr. iako ne skroz primjenjiva na europski kontekst, američka istraživanja pokazuju kako jedan dolar

utrošen na programe ranog odgoja i obrazovanja za djecu iz rizičnih obitelji donosi društvenu dobit do 12

dolara, što radi veće zaposlenosti i posljedično većih poreznih prihoda, što radi smanjenog troška

kriminalnog ponašanja te siromaštva i sl. Analize na primjeru SAD-a govore o troškovima u visini 4% BDP-a

koji nastaju kao posljedica siromaštva djece (pregled istraživanja vidi u Esping-Andersen, 2009.; Penn

2009.).

Procjene na primjeru Danske: majka koja na 5 godina prekine karijeru radi skrbi za dijete zaraditi će 40%

manje kroz svoj životni vijek; dok majke kojima su na raspolaganju predškolski programi i stoga mogu

sudjelovati na tržištu rada ne gube osobni dohodak te nadoknađuju i „preplaćuju“ državni trošak za vrtiće i

jaslice svojim višim dohotkom i posljedično višim uplaćenim porezima. Procijenjena dobit za proračun iznosi

43%, pri čemu je važno napomenuti da Danska ima kvalitetne usluge za koje izdvaja značajna sredstva

(Esping-Andersen, 2009.).

Izračun austrijskih sindikata: procijenili su kako se dodatnim ulaganjem u austrijski sustav ranog i

predškolskog odgoja i obrazovanja od 200 milijuna eura godišnje kroz četverogodišnje razdoblje može 1)

kreirati novih 35.000 mjesta za djecu jasličke dobi, 2) osigurati radni sati prilagođeniji potrebama zaposlenih

roditelja za 70.000 postojećih mjesta i 3) i u svakoj maloj obrazovno-odgojnoj skupini zaposliti dodatni

odgojitelj te da će se takvo ulaganje višestruko isplatiti i u najmanje optimističnom scenariju, odnosno da će

se preplatiti unutar petogodišnjeg razdoblja (ovo ulaganje kreirati javne prihode koji će već u petoj godini od

početnog ulaganja nadmašili sam trošak ulaganja i to za 14 do 168 milijuna eura, ovisno o općim

ekonomskim trendovima i pokazateljima u zemlji). Konkretnije, takvo bi ulaganje imalo višestruke društvene

dobiti: kreiralo bi se 14.000 novih radnih mjesta u samom predškolskom sustavu i 2.300 novih radnih

mjesta u drugim sektorima uslijed povećane potrebe; 14 do 28 tisuća roditelja koji nisu mogli raditi zbog

nedostatka usluga moći će se zaposliti; veća će zaposlenost dovesti do dodatne potrošnje, država će

uštedjeti na naknadama za nezaposlenost, a u proračune će se uplatiti više poreza i doprinosa (AK Europa,

2013.; vidi Slika 14).

Dakle, ulaganje u programe u najranijoj dobi ima važnu (preventivnu) funkciju, pri čemu postojeće

analize pokazuju najveći povrat ulaganja u ljudski kapital upravo u najranijoj dobi (vidi npr. Cunha

i sur., 2005.; Hackman i LaFontaine, 2007.), kao i višestruke društvene koristi.

25

Slika 12. BDP I zaposlenost žena

Slika 13. Austrija – procjena dobiti koje nosi dodatno ulaganje u programe ranog I predškolskog odgoja i obrazovanja

26

Tradicije, upravljanje i struktura predškolskih sustava

Scheiwe i Willekens (2009.) – dvije tradicije predškolskih programa u Europi vođene dvama

motivima – obrazovanje djece i usklađivanje obiteljskih obaveza i plaćenog rada. Obrazovni modeli

smatraju kako djeca trebaju društveni odgoj i obrazovanje (ističe se važnost socijalizacije,

obrazovanja, jednakosti šansi itd.), u pravilu su univerzalni (zahvaćaju svu djecu vrtičke dobi) i

radno im je vrijeme često vrijeme neprilagođeno zahtjevima zaposlenih roditelja (npr. Belgija,

Francuska). Modeli usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada u pravilu su usmjereni djeci

zaposlenih roditelja (npr. nordijske zemlje). U novije vrijeme dolazi do konvergencije te se oba

modela sve više integriraju i sustavi ranog i predškolskgo odgoja i obrazovanja integriraju ciljeve

koji proizlaze iz oba dvije tradicije - obrazovni model integrira ciljeve koji proizlaze iz potrebe

usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada. Također, modeli nastali na ideji potrebe

usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada sve se više kreću k univerzalizmu i integraciji

obrazovnih funkcija.

Sustavi u Europi su integrirani ili dualni. Kod integriranih sustava nadležnost je za sve programe

unutar jednog sektora, najčešće ministarstva nadležnog za pdoručje obrazovanja. Kod dualnih

sustava dijeli se nadležnost između jasličkih i vrtićkih programa - jaslice najčešće potpadaju u

nadležnost ministarstava nadležnih za zdravstvo, a vrtići pod nadležnost ministarstva obrazovanja.

Zagovaraju se integrirani sustavi budući da kod dualnih slabi obrazovna funkcija jasličkih programa

i uloga kurikuluma (vidi npr. Moss, 2007.).

Decentralizacija – sustavi su u Europi dominantno decentralizirani. Udpješni decentralizirani

sustavi (npr. oni koji ne vode velikim regionalnim i dr. razlikama u pristupu programima) traže

određene preduvjete, a ponajprije jasan nacioonalni okvir djelovanja koji će regulirati pristup

uslugama te osigurati materijalne uvjete za ujednačen razvoj usluga na području cijele države. Pri

tome je važno (Moss, 2007.):

Pristup uslugama je pravo djeteta (univerzalan pristup)

Sustav financiranja omogućava svoj djeci da ostvare pravo na pristup uslugama

Okvirni kurikulum definira šire vrijednosti i ciljeve

Integrirani sustav i odgovornost jednog tijela

Dobro obrazovana i plaćena radna snaga

Aktivna politika usmjerena suzbijanju siromaštva i društvenih nejednakosti

27

Europska unija i rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Tijekom 1990tih godina iznosi se prijedlog direktive koja bi obvezala zemlje članice EU-a na širenje

predškolskih programa te na uvođenje mehanizama/mjerila praćenja kvalitete.

Nakon što ta inicijativa nije uspjela donose se preporuke – 2000. godine u okviru Lisabonske

agnede donose se barcelonski ciljevi na području predškolskog odgoja i obrazovanja sukladno

kojima zemlje članice Europske unije do 2020. godine trebaju doseći 33% obuhvaćenost djece

jasličke dobi i 90% obuhvaćenost djece vrtićke dobi predškolskim programima (European Council,

2002.). Nakon što ti ciljevi nisu dosegnuti u većini članica EU-a (vidi Slika ?), ove su preporuke

obnovljene unutar Europe 2020. Također, unutar Europe 2020 donosi se cilj vezan uz područje

obrazovanja te prevenciju ranog ispadanja iz obrazovnog sustava sukladno kojem do 2020. godine

95% djece u dobi od 4 godine pa do polaska u školu treba biti zahvaćeno predškolskim

programima (European Commission, 2011.).

Tijekom 2012. godine formira se i tematska skupina (Education and Training 2020 Program) koja

radi na razvijanju prijedloga za poboljšanje kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te

identificira područja na kojima su potrebne dodatne aktivnosti (pristupačnost, vladavina i

financiranje, radna snaga, kurikulum, evaluacija i praćenje).

Europski stup socijalnih prava – dijete ima pravo na pristup priuštivim i kvalitetnim programima

ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, posebnu pozornost treba posvetiti djeci koja odrastaju

u otežanim okolnostima

Slika 14. Napredak prema barcelonskim ciljevima

Izvor: Europska komisija (2014.)

28

Analize sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Komparativne analize sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja zahvaćaju dimenzije

dostupnosti, priuštivosti i kvalitete programa (OECD, 2017.; Working Group on Early Childhood

Education and Care, 2014.).

Dosupnost (availability) – najčešće se mjeri putem raspoloživih mjesta u predškolskim

programima; gleda se stvarna obuhvaćenost djece predškolske dobi programima ranog i

predškolskog odgoja i obrazovanja.

Priuštivost (affordability) – promatra se iz roditeljske perspektive – koliki dio (obiteljskih) primanja

odlazi na usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; analizira se otežava li visina

roditeljskog sudjelovanja u cijeni programa pristup uslugama različitih socio-ekonomskih skupina

u društvu* i kako to utječe na isplativost rada.

* Istraživanja jasno pokazuju kako izvan sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ponajprije ostaju

djeca iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa te djeca nezaposlenih roditelja. Čimbenici otežana pristupa

djece nižeg socio-ekonomskog statusa predškolskim programima nedovoljno su istraženi. Postojeća

istraživanja ponajprije ukazuju na problem priuštivosti predškolskih programa (npr. Abrassart i Bonoli, 2015.;

za Hrvatsku Dobrotić, 2013.; Šućur i sur., 2015.). Zanimljivo je istaknuti kako sam rast izdvajanja za funkciju

ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ili veća dostupnost predškolskih programa nužno ne vode manjim

nejednakostima u pristupu predškolskim programima (usp. Abrassart i Bonoli, 2015.; Van Lancker, 2017.).

Drugim riječima, neovisno o raspoloživim upisnim mjestima, djeca iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa

često ne mogu sudjelovati u programima jer im oni nisu priuštivi. Vjerojatnije je da će djeca nižeg (i srednjeg)

socio-ekonomskog statusa pohađati programe u onim sredinama gdje su subvencije izdašnije, pri čemu

manjim socijalnim razlikama u pristupu programima doprinose ili besplatni programi ili progresivne skale pri

određivanju visine subvencija (Abrassart i Bonoli, 2015.).

Dostupnost i priuštivost = glavni strukturni uvjeti koji određuju pristup uslugama (accessibility).

Bitno je sagledati i čimbenike ravnopravnosti i pravednosti pristupa uslugama, npr. jamstvo mjesta

u programima,* kriteriji upisa i određivanja cijene programa odnosno visine javnih subvencija,

udaljenost od mjesta stanovanja i sl. (European Commission, 2013.; OECD, 2016.).

* Jamstvo mjesta u predškolskom programu – velik broj europskih zemalja ima zakonski propisanu obvezu

sukladno kojoj se svoj djeci predškolske dobi treba osigurati pristup javno subvencioniranim predškolskim

programima u njihovoj lokalnoj sredini, neovisno o zaposlenosti roditelja, socioekonomskom ili obiteljskom

statusu. Važno je istaknuti da to nužno ne podrazumijeva potpuno besplatnu uslugu, ali podrazumijeva javno

subvencioniranu i priuštivu uslugu (iako su vrtićki programi često besplatni, posebice u zapadnoeuropskim

zemljama). Jamstvo prava na vrtićki program ili pak obvezu pohađanja vrtićkog programa u trajanju od jedne

ili dvije godine ima većina europskih zemalja - takvu praksu nemaju jedino Hrvatska, 5 Italija, Litva,

Rumunjska i Slovačka; dok zemlje poput Danske, Estonije, Njemačke, Slovenije, Švedske i Norveške jamče

mjesto i u jasličkim progamima (usp. Eurydice i Eurostat, 2014.; International Network on Leave Policies&

Research, 2017.).

Kvaliteta - kompleksan koncept;* u nedostatku adekvatnih pokazatelja najčešće se razmatra kroz

minimalnu potrebnu obrazovnu razinu odgojitelja, veličinu odgojno-obrazovnih skupina te omjer

broja djece i odgojitelja i drugog stručnog osoblja (Working Group on Early Childhood Education

and Care, 2014; OECD, 2016.).

5 Hrvatska krajem 2014. godine uvodi zakonsku obvezu organiziranja programa predškole za svako dijete.

No, radi se o minimalnim zahtjevima, odnosno o programu u trajanju od 150-250 sati u godini dana pred

polazak djeteta u osnovnu školu.

29

* Nema međunarodno usuglašene definicije koncepta kvalitete. Prevladava stav kako praćenje kvalitete

predškolskih programa treba uključivati:

pokazatelje strukturne kvalitete - pokazatelji koji govore o dizajnu i organizaciji predškolskih sustava

(npr. pravila oko akreditacije i izdavanja odobrenja za rad, zahtjevi vezani uz broj, strukturu i

obrazovanje zaposlenih, kurikulum, financiranje, omjer broja djece i stručnih radnika, prostorni

uvjeti…),

pokazatelje procesne kvalitete – analiziraju se prakse unutar dječjih vrtića (npr. uloga igre unutar

kurikuluma, odnos pružatelja usluga i roditelja, odnos osoblja i djece, uključenost roditelja u

svakodnevni rad dječjih vrtića, svakodnevne pedagoške prakse…),

pokazatelje ishoda - prate dobit predškolskih programa za djecu, roditelje, zajednicu i cjelokupno

društvo (npr. emocionalni i psihički razvoj djeteta, socijalne vještine djece, priprema za formalno

obrazovanje i odraslu dob, spremnost za školu, zdravlje djece…) (Working Group on Early Childhood

Education and Care, 2014.; OECD, 2016.).

Analize su sustava ranog i predškolksog odgoja i obrazovanja kompleksne, budući da su oni u

većini zemalja decentralizirani te postoje velike regionalne razlike u uređenosti i implementaciji na

sve tri dimenzije koje službena statistika slabo zahvaća.

Alternativni programi

Najučestaliji oblik je tzv. registrirano pružanje usluga ranog odgoja i obrazovanja. Neke zemlje tek

formalno reguliraju takvu djelatnost, dok druge zemlje i kod tih programa polažu veliku važnost na

obrazovnu dimenziju ranog odgoja i obrazovanja te traže uvođenje i poštovanje kurikuluma (npr.

Francuska; Erhel, 2013.). Takvi programi mogu biti korisni gledano iz perspektive usklađivanja

obiteljskih obaveza i plaćenog rada, no oni mogu postati i problematični ukoliko se ignorira

obrazovna dimenzija koja je posebice bitna s aspekta izjednačavanja životnih šansi i obrazovnih

ishoda djece.

30

Hrvatska

Temeljni propisi: Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, br. 10/1997,

107/2007, 94/2013); Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i obrazovanja (Narodne

novine, br. 63/2008, 90/2010.)

Organizacija i osnivačka prava. Sustav je decentraliziran; osnivačka prava su u pravilu u rukama

jedinica lokalne i područne samouprave. Osnivači mogu biti država, jedinice lokalne i područne

samouprave, privatni ili vjerske zajednice.* Unutar sustava organiziraju se redovni jaslički

programi (za djecu u dobi do 3 godine), redovni vrtićki programi (od treće godine pa do polaska u

školu) te poseban program predškole (godinu dana prije polaska u školu).

* Jaslički i vrtićki programi u Hrvatskoj se pretežno provode u dječjim vrtićima javnih osnivača

(općine/gradovi) - pedagoške godine 2016./2017. 82,1% djece bilo uključeno u programe javnih osnivača,

dok je njih 15,1% polazilo dječje vrtiće privatnih pružatelja, a 2,9% vjerskih zajednica (DZS, 2017.).

Sredstva za provođenje predškolskih programa je dužan osigurati osnivač, dok se iz državnog

proračuna sufinanciraju tek program predškole i programi javnih potreba (npr. programi za djecu

s teškoćama u razvoju, darovitu djecu te djecu pripadnika nacionalnih manjina).6*

* Više od 99% javnih izdataka za financiranje sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj

izdvaja se iz proračuna jedinica lokalne samouprave (Dobrotić i sur., 2017.).

Upisi i subvencije. Djeca se u predškolske programe mogu uključiti s navršenih šest mjeseci

starosti. 7 Predškolski se programi organiziraju kao cjelodnevni ili poludnevni, odnosno kraći

programi. Prednost pri upisu u predškolske programe imaju djeca roditelja žrtava i invalida

Domovinskog rata, djeca iz obitelji s troje ili više djece, djeca zaposlenih roditelja, djeca s

teškoćama u razvoju, djeca samohranih roditelja, djeca u udomiteljskim obiteljima, djeca u godini

prije polaska u osnovnu školu te djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu, no krajnja je

nadležnost u tom pogledu na samim osnivačima dječjih vrtića (najčešće jedinicama lokalne

samouprave) koji samostalno definiraju kriterije za prijem djece u predškolske programe. Na njima

je krajnja nadležnost i po pitanju definiranja subvencija, odnosno visine sudjelovanja roditelja u

cijeni predškolskih programa.*

* U Hrvatskoj ekonomsku cijenu predškolskih programa i visinu subvencija za predškolske programe

definiraju općine/gradovi. Postoje velike razlike u cijeni programa i subvencijama među

općinama/gradovima, a u konačnici većina roditelja u cijeni predškolskih programa sudjeluje s 500 do 700

kuna mjesečno po djetetu (iznosi variraju od nula do 1.100 kuna mjesečno po djetetu). Promatrano kao udio

u prosječnoj plaći u RH roditelji u prosjeku izdvajaju 9,8% neto plaće u RH po djetetu, pri čemu visina

sudjelovanja roditelja u cijeni predškolskog programa varira između 7,9% prosječne neto plaće po djetetu u

Koprivničko-križevačkoj županiji do 15,6% u Krapinsko-zagorskoj županiji (Dobrotić i sur., 2017.).

Istraživanje je UNICEF-a 2013. godine pokazalo kako je priuštivost predškolskih programa jedna od važnijih

prepreka s kojima se roditelji susreću prilikom uključivanja djece u predškolske programe - polovica roditelja

iskazala je kako predškolske programe vidi slabo ili osrednje priuštivima (Dobrotić, 2013.).

6 Pravilnik kojim se uređuje državno sufinanciranje tih programa donesen je 1997. godine i od tada nije

mijenjan. Radi se malim sredstvima, npr. program predškole država subvencionira sa svega 20,00 kuna

mjesečno po djetetu (NN 134/1997). 7 Mogućnost prijema djece mlađe od godinu dana trenutno imaju dva dječja vrtića u Zagrebu i jedan u Rijeci

(MZO, 2017.).

31

Obvezan program predškole - 250 sati u godini prije polaska u školu (tek iznimno 150 sati, ako je

programom predškole obuhvaćeno manje od petero djece ili se ne može organizirati prijevoz djece

do mjesta gdje se program provodi).*

* Istraživanje u godini prije uvođenja obaveznog programa predškole pokazalo je kako pojedine sredine nisu

zadovoljile niti minimalni traženi standard te je program predškole trajao manje od 150 sati, a dio djece nije

bio uključen u predškolu (Dobrotić, 2013.). Najčešće se radilo o djeci iz obitelji nižeg socioekonomskog

statusa, djeci roditelja nižeg obrazovnog statusa, iz ruralnih sredina te iz obitelji s troje ili više djece (Dobrotić,

2013.; Šućur i sur., 2015.). Isti se trend nasavio i u prvoj godini primjene odredbe o obvezatnosti programa

predškole (2014./2015.), dok je dio općina i gradova programe nastavio naplaćivati roditeljima (od 15 do

500 kuna mjesečno po djetetu), iako bi oni trebali biti besplatni (Kekez Koštro i sur., 2016.).

Obuhvaćenost djece predškolskim programima u Hrvatskoj je niska - s 20,8% djece jasličke dobi i

59,2% djece vrtićke dobi obuhvaćene predškolskim programima 2016. godine (Dobrotić i sur.,

2017.) Hrvatska je daleko ispod preporuka EU-a. Također, postoje velike i produbljujuće regionalne

razlike u obuhvaćenosti djece predškolskim programima (Slika 16) – u lošijem su položaju

slavonske županije, a s druge strane nalazimo Grad Zagreb te županije sjevernog i južnog Jadrana.

Roditelji iskazuju nezadovoljstvo radnim satima dječjih vrtića te ljetnom organizacijom rada

(Dobrotić, 2013.).

Slika 15: Regionalne razlike u obuhvaćenost djece predškolskim programima 2016.

Izvor: Dobrotić, Matković i Menger (2017.)

Neformalna podrška. Podaci UNICEF-ova istraživanja iz 2013. pokazuju kako se velik broj roditelja

u Hrvatskoj oslanja na neformalnu podršku baka i djedova (vidi Slika 17). Takva je praksa raširenija

kod djece jasličke dobi (trećina roditelja počiva isključivo na neformalnoj podršci baka/djedova, a

5.610 12

8.4

15.3 15.1 13.8

8

25.3

14 13.217

13.4

24.5

12.5

21.218.2

26.4

11.7

20.8

29.5

40.4

24.429 29.5 29.7

32.134.7

40.5 41.4 43.4 43.6 44.347.6

54 55.5 57.6 58

64.566.8 68.9 70.8

76.9

82.8

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Bro

dsk

o-p

osa

vska

Vuk

ova

rsko

-sri

jem

ska

Po

žešk

o-s

lavo

nsk

a

Vir

ovi

tičk

o-p

od

ravs

ka

Kra

pin

sko

-zag

ors

ka

Bje

lova

rsko

-bilo

gors

ka

Ličk

o-s

en

jska

Osj

ečk

o-b

ara

njs

ka

Sisa

čko-

mo

slav

ačka

Ko

pri

vnič

ko-k

riže

vačk

a

Kar

lova

čka

Var

ažd

insk

a

Međ

imu

rska

Zagr

ebač

ka

Zad

arsk

a

RH

Šib

en

sko

-kni

nsk

a

Du

bro

vačk

o-n

ere

tvan

ska

Split

sko

-dal

ma

tin

ska

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Ista

rska

Gra

d Z

agre

b

jaslice 2016 (%) vrtići 2016 (%)

32

ostali često kombiniraju neformalnu podršku baka/djedova ili drugih osoba s jaslicama). Dio majki

ostaje izvan tržišta. Izvan predškolskih programa češće ostaju djeca iz obitelji nižeg

socioekonomskog statusa (Dobrotić, 2013.; Šućur i sur., 2015.).

Slika 16 Kombinacija osoba/usluga korištenih za brigu o djeci predškolske dobi

Izvor: Dobrotić (2013.)

Zakon o dadiljama – donesen 2013. godine kako bi se reguliralo sivo tržište usluga te odgovorilo

na manjak predškolskih kapaciteta.

Regulira: čuvanje, brigu i skrbo o djeci u dobi do 14 godina u stambenom ili poslovnom prostoru

koji služi za obavljanje djelatnosti dadilje ili u stambenom prostoru roditelja; jedna dadilja može

istovremeno brinuti o najviše šestero djece (najviše o jednom djetetu mlađem od godinu dana i

tada se ukupan broj djece umanjuje za jedno dijete) – ukoliko ima pomoćnu dadilju broj djece

povećava se za dvoje, a ukoliko ima zaposlenu još jednu dadilju broj se djece povećava za šestero.

Poteškoće: djelatnost dadilja uređena je unutar sustava socijalne skrbi koji treba provoditi i nadzor,

a ne unutar obrazovnog sustava; zakonski okvir usmjeren je tek na čuvanje i brigu o djeci I ne ističe

obrazovnu dimenziju (nema kurikuluma); jedna dadilja može istovremeno skrbiti za šestero djece

bez posebnih ograničenja glede dobi te djece8 čini upitnom kvalitetu pružene skrbi, pomoćne

dadilje ne moraju imati dodatno stručno osposobljavanje za obavljanje djelatnosti dadilje što

ponovno dovodi u pitanje kvalitetu skrbi.

8 Ograničenje glede dobi djece postoji samo kod djeteta mlađeg od jedne godine.

21,2

11,6

9,0

5,8

16,4

1,1

4,5

7,9

13,0

5,3

3,2

1,1

samo vrtić

vrtić i drugi oblici skrbi

vrtić i baka/e

vrtić i baka/e i djed/ovi

samo majka

samo otac

majka i baka/e

roditelji i više bliskih osoba

samo baka/e

baka/e i djed/ovi

bliske osobe i/ili srodnici

samo dadilja

djeca 3 godine

25,8

8,4

15,0

5,9

4,7

0,0

18,9

2,7

5,2

3,9

4,2

3,2

2,2

samo baka/e

baka/e i djed/ovi

samo jaslice

jaslice i baka i/ili djed

jaslice i drugi oblici skrbi

jaslice i "baby-siterica" i/ili "dadilja"

majka neće početi raditi

otac

otac i baka i/ili djed

otac i bliske osobe/srodnici

bliske osobe i/ili srodnici

"dadilja" i/ili "baby-siterica"

"dadilja" i/ili "baby-siterica"i bliske osobe

djeca 1 godina

33

Kvaliteta – propisana je državnim pedagoškim standardom. Broj odgojitelja u skupini određuje se

s obzirom na trajanje programa - za programe u trajanju od 3 sata potreban je jedan odgojitelj s

polovicom radnog vremena, za programe u trajanju od 4 do 6 sati jedan odgojitelj s punim radnim

vremenom, a za programe u trajanju od 7 do 10 sati dvoje odgojitelja s punim radnim vremenom.

Kada je u odgojno-obrazovnu skupinu uključeno dijete s težim teškoćama u razvoju može se

zaposliti još jedan odgojitelj ili stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila (Državni pedagoški

standard predškolskog odgoja i naobrazbe, NN 63/2008, 90/2010). Veličina odgojno-obrazovnih

skupina ovisi o dobi djece uključene u skupinu (Tablica 1). Prikazani pokazatelji kvalitete koje prati

DZS (vidi Slika 18). pokazuju kako veličina odgojno-obrazovnih skupina još uvijek nadilazi propisani

pedagoški standard.

Tablica 1. Broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama

Dob djeteta Maksimalan broj djece u skupini

Redovni program

od navršenih šest do navršenih 12 mjeseci 5

13 - 18 mjeseci 8

19-24 mjeseci 12

3 godine 14

4 godine 18

5 godina 20

6 godina 23

7 godina 25

Redovni program - mješovite odgojno-obrazovne skupine

1-2 godine 10

1-3 godine 12

3 do polaska u školu 20

4 do polaska u školu 22

Djeca s teškoćama u odgojno-obrazovnim skupinama posebnog programa – ista vrsta teškoće

1-2 godine 3

2-4 godina 5

3-7 godina 5

4-7 godina 7

Djeca s teškoćama u odgojno-obrazovnim skupinama posebnog programa – djeca s autizmom i različitom vrstom

teškoće

1-2 godine 2

2-5 godina 3

3-7 godina 3

6-7 godina 4

Napomena: Unutar redovnih programa u odgojno-obrazovnu skupinu može se uključiti samo jedno dijete s

lakšim teškoćama i tada se broj djece u skupini smanjuje za dvoje djece, odnosno samo jedno dijete s većim

ili kombiniranim teškoćama i tada se broj djece smanjuje za četvero.

Izvor: preuzeto iz Dobrotić (2016.)

34

Slika 17. Pokazatelji kvalitete u Hrvatskoj

16.6

23.9

11.4

12.8

16.3

22.6

8.5

11.0

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0

Prosječna veličina jasličke skupine Prosječna veličina vrtićke skupine Prosječan broj djece po

odgojitelju – jaslice

Prosječan broj djece po

odgojitelju –vrtići

2004 2016

35

3.2 Usluge za djecu osnovnoškolske dobi

Naglasak je na programima skrbi za djecu školske dobi, tzv. programima produženih boravaka

(eng. out-of-school hours care) i organiziranom provođenju slobodnog vremena.

Programi produženih boravaka imaju i važnu obrazovnu dimenziju – to je posebice naglašeno kod

djece iz obitelji nižeg socio-ekonomskog statusa kod koje se češće pokazuje pozitivan učinak na

obrazovne ishode i prevenira se ispadanje iz obrazovnog sustava (OECD, 2011.).

Hrvatska – nema sustavnih podataka o broju djece obuhvaćene programima produženog boravka

u školama. Prakse su glede dostupnosti i priuštivosti programa različite od jedne do druge sredine

– tek petina OŠ nudi takve programe (u pravilu u većim gradovima) i roditelji iste plaćaju (obično

obroci od 350 do 500 kuna mjesečno po djetetu) (Kekez Koštro i sur., 2016.). Roditelji ukazuju na

poteškoće glede dostupnosti programa produženog boravka u školama, posebice roditelji djece

nižeg socioekonomskog statusa (Pećnik, 2013.).

Nema sustavne politike usmjerene djeci osnovnoškolske dobi - zaposlenim roditeljima poseban

problem predstavljaju ljetni mjeseci, odnosno razdoblje ljetnih praznika u osnovnoškolskom

sustavu.

36

3.3 Usluge za starije osobe

Deficit skrbi – uzrok se vidi u starenju stanovništva, rastućoj zaposlenosti žena, promjeni strukture

obitelji, migracijama, promjenama vrijednosti itd. Projekcije stanovništva - porast udjela osoba

starijih od 65 godina u EU s 18,5% (2014) na 28,1% 2050. i udjela osoba starijih od 80 godina s

5,1% na 10.9% (Eurostat, 2015).

Europske zemlje rastuće traže nova rješenja - npr. kombiniranje novčanih davanja i usluga uz

prioritiziranje izvaninstitucionalnih usluga, pluralizam pružatelja usluga i uvođenje elemenata

tržišta u proces pružanja usluga (eng. marketization of care), privatizacija te individualizacija skrbi;

prepoznavanje prava na skrb kao socijalnog prava, uvođenje osiguranja za dugotrajnu skrb i/li

rastuće priznavanje neformalne skrbi (vidi Dobrotić, 2016.)

Brennan i sur. (2012, str.378): “entuzijazam neoliberalnih ideja o kompetitivnosti i slobodi izbora,

zajedno s rastućim pritiscima na javne financije, naveo je mnoge vlade da usvoje politike koje

promiču elemente tržišta u pružanju skrbi i podupiru privatne pružatelje usluga” - zemlje bilježe

rast privatnih pružatelja usluga (argumenti: diskurs osnaživanja korisnika - pluralizaciju pružatelja

usluga treba pratiti veća sloboda izbora odabira pružatelja skrbi, veća kompetitivnost na tržištu

usluga smanjuje cijenu i podiže kvalitetu usluga te čini sustav skrbi učinkovitijim). Sadržaj reformi?

podugovaranje usluga (ne)profitnim pružateljima, novčane potpore kojima se usluge mogu kupiti

na tržištu (npr.porezne olakšice, naknade, vaučeri), subvencije i porezne olakšice usmjerene

privatnim pružateljima usluga i sl. (vidi Dobrotić, 2016.)

Kritike privatizacije (vidi Dobrotić 2016. za pregled istraživanja):

funkcioniranje tržišta podrazumijeva preduvjete teško ostvarive na tržištu usluga

dugotrajne skrbi (npr. jasna informacija o cijeni i kvaliteti usluga, nizak trošak zamjene

pružatelja);

zbog manjka vještina i informacija korisnici u praksi teško donose prosudbu o kvaliteti

usluga te zbog važnosti kontinuiteta skrbi teško mijenjaju pružatelja usluge;

istraživanja nisu potvrdila tezu kako rast kompetitivnosti na tržištu usluga doprinosi

povećanoj kvaliteti ili manjoj cijeni usluga;

takve reforme vode rastućim nejednakostima među korisnicima i u praksi nemaju svi

mogućnost slobode izbora i/li donošenja informirane odluke o skrbi, što je zbog manjka

vještina i financijskih sredstava posebice izraženo kod korisnika nižeg socioekonomskog

statusa;

osobe nižeg socioekonomskog statusa često su prisiljene birati usluge lošije kvalitete ili se

zbog nepriuštivosti usluga oslanjati na obiteljske resurse;

pristup uslugama dodatno otežan ukoliko pojedini privatni pružatelji postanu dominantni

na tržištu usluga čime im raste monopol nad definiranjem cijena

povećava se rizik nestabilnosti usluga budući da oni mogu prestati djelovati ukoliko se vide

neprofitnima;

ulazak privatnih pružatelja na tržište usluga doprinosi snižavanju propisanih standarda

usluga što nagriza njihovu kvalitetu, ali i prava radnika te se pogoršavaju uvjeti rada i

snižavaju plaće u sektoru skrbi

37

Izvaninstitucionalne usluge - vide se financijski održivijom alternativom rezidencijalnoj skrbi i

odgovorom na preferencije korisnika da se zadrže u svom domu.

Reforme? Usmjerene kontroli troškova – vode:

standardizaciji i administrativnoj kontroli procesa pružanja skrbi (npr. propisivanje točnog

sadržaja te trajanja usluge, detaljno dokumentiranje pruženih usluga, standardizacija

procjene potreba),9

uvođenju strožih kriterija provjere potreba prilikom ostvarivanja prava na skrb

većem (su)financiranju usluga od strane korisnika

Ove reforme otežavaju pristup uslugama (posebice onih nižeg socioekonomskog statusa),

povećavaju obiteljsku odgovornost u pružanju i organiziranju skrbi te nezadovoljstvo pružatelja

skrbi radnim uvjetima, posebice kada nemaju dovoljno vremena za rad s korisnicima što nagriza

kvalitetu skrbi (vidi Dobrotić 2016 za pregled istraživanja).

Hrvatska?

Politike skrbi za starije osobe - tradicionalno smještene unutar sustava socijalne skrbi, negativno

se odražava na njihovu važnost u hrvatskom društvu i one ne dobivaju potrebnu pažnju donositelja

politika.

Poteškoće: nedostatni kapaciteti i odsustvo usluga koje bi odgovorile na specifične potrebe

korisnika; priuštivost i kvaliteta skrbi, poteškoće vezane uz fragmentiranost i netransparentnost

sustava (npr. ulazak novih pružatelja u mrežu bez javnih natječaja, odsustvo kriterija prijema u

domove, odsustvo jasne metodologije izračuna cijene, problem decentraliziranog spuštanja

sredstava gdje se za svakog korisnika u županijskim domovima sufinancira cijena smještaja

neovisno o njegovom socioekonomskom statusu; Dobrotić i Plasová, 2013.; Dobrotić, 2016.).

9 Osoblje postaje fokusirano na fragmentirane i predefinirane zadatke i manje osjetljivo na okruženje te

nedovoljno odgovara na stvarne potrebe korisnika (Rostgaard 2012; Vabø, 2012).

38

4 FLEKSIBILNI OBLICI ZAPOSLENOSTI

Fleksibilne prakse na radnom mjestu – važno da zasposlenici imaju kontrolu nad vlastitim radnim

vremenom.

Dvije vrste fleksibilnosti – fleksibilnost u pogledu radnog vremena i fleksibilnost u pogledu radnog

mjesta. Pokazalo se da je fleksibilnost u pogledu radnog vremena uspješnija strategija u nošenju

s istovremenim zahtjevima koji proizlaze iz obitelji i tržišta rada (Shockley i Allen, 2007.).

Rad u nepunom radnom vremenu te fleksibilno radno vrijeme (npr. klizno radno vrijeme te razlika

u trajanju radnog dana, računi radnog vremena) najučestaliji su oblici, rad na daljinu slabije je

rasprostranjen. Pristup je pravima određen veličinom poduzeća, djelatnošću, strukturom radne

snage te položajem radnika unutar poduzeća (OECD, 2011.).

Učinci? Učinci za usklađivanje obiteljskih obaveza i plaćenog rada u pravilu su pozitivni. Učinci na

položaj pojedinca na tržištu rada i u privatnoj sferi su različiti. Dok klizno radno vrijeme nema

negativnih učinaka, posebice se problematičnim pokazao rad u nepunom radnom vremenu koji u

pravilu koriste žene. Takvo zaposlenje olakšava usklađivanje obiteljskih obaveza i plaćenog rada i

uz njega vežu pozitivni zdravstveni ishodi, ali činjenica jest da rezultira u tradicionalnoj podjeli

obaveza unutar kućanstva (Hill i sur., 2004.), nižim plaćama te mirovinama (Warren i sur., 2001.),

odnosno u općenito manjoj zaradi po satu rada, manjoj mogućnosti stručnog osposobljavanja i

napredovanja, manjoj sigurnosti radnog mjesta te problemima osiguranja (OECD, 2011.), a može

rezultirati i u „nezaposlenosti u nepunom radnom vremenu“ (Morgan, 2008b) (vidi i Dobrotić

2015.; Tablica 3).

Mjere zaštitnog karaktera - stanka za dojenje djeteta, mjere vezane uz sigurnost zdravlja trudnica

i roditelja s malom djecom te zaštitu zaposlenja za vrijeme trajanja dopusta; antidiskriminacijsko

zakonodavstvo

Hrvatska?

Prepoznaje mjere zaštitnog karaktera, dok je situacija lošija u pogledu fleksibilnih mogućnosti

roditelja na tržištu rada - država eksplicitno ne podupire fleksibilne oblike zaposlenosti roditelja i

oni se mogu koristiti regulatornim okvirom usmjerenim svim radnicima u Hrvatskoj te eventualno

povoljnijim pravima koja proizlaze iz kolektivnih ugovora ili prijateljski usmjerenih praksi pojedinih

poduzeća (npr. Microsoft, Erickson Nikola Tesla, VIPnet itd.).

Zakon o radu - uređuje mogućnost rada u nepunom radnom vremenu (manje od 40 radnih sati

tjedno) te obavljanja posla na izdvojenom mjestu rada (npr. kod kuće). Propisana je i mogućnost

preraspodjele radnog vremena, no takav je oblik zaposlenosti ponajprije predviđen za situacije u

kojima to traže zahtjevi posla, a ne kao oblik fleksibilnog zaposlenja roditelja ukoliko im je isto

potrebno zbog obiteljskih obaveza (trudnice i roditelji s djetetom mlađim od tri godine mogu raditi

39

u nejednakom rasporedu radnog vremena samo ako pristanu na takav rad). Zakon o radu

propisuje zaštitu trudnica i roditelja djece do treće godine života (do šeste godine ukoliko se

radi o jednoroditeljskoj obitelji) od potrebe prekovremenog rada. Zakon o radu nudi mogućnost

korištenja sedam dana plaćenog dopusta za važne osobne potrebe poput sklapanja braka, rođenja

djeteta, teže bolesti člana uže obitelji i sl. (Zakon o radu, NN 93/2014).

Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/2008, 110/2008, 34/2011, 54/2013,

152/2014) predviđa sljedeće mjere: slobodni radni dan za prenatalni pregled, stanka za dojenje,

dopust trudne radnice/radnice koja je rodila/radnice koja doji dijete, rad s polovicom punog radnog

vremena radi pojačane njege djeteta do 3. godine života te mirovanje radnog odnosa do 3. godine

djetetova života. (Tablica 4.) Roditelji tijekom korištenja prava na mirovanje ostaju bez prava na

zdravstveno i mirovinsko osiguranje temeljem svog zaposleničkog statusa.

Rad u nepunom radnom vremenu u Hrvatskoj nije rasprostranjen (<10%), istraživanja pokazuju

kako u dvije trećine slučajeva o radnom vremenu odlučuje isključivo poslodavac te samostalnu

odluku o svom radnom vremenu donosi 18,2% muškaraca i 13,5% žena; polovina zaposlenih teško

izdvaja sat ili dva tijekom radnog vremena radi obavljanja osobnih ili obiteljskih stvari (EWCS,

2010.), dok se četvrtina radnika može koristiti kliznim radnim vremenom (EQLS, 2012.).

Tablica 2: Prava roditelja na tržištu rada

vrsta prava sadržaj prava naknada

rad s polovicom punog radnog

vremena zbog pojačane njege

djeteta

pravo može koristiti jedan od roditelja do

treće godine života djeteta kojemu je prema

ocjeni liječničkog povjerenstva HZZO-a

potrebna pojačana briga i njega

70% proračunske osnovice

mjesečno (2.328,20 kune)

mirovanje radnog odnosa do

3. godine

pravo jednog od roditelja nakon što je u

cijelosti iskorišteno pravo na rodiljni i

roditeljski dopust

-

stanka za dojenje djeteta pravo majke zaposlene u punom radnom

vremenu, dva sata dnevno do navršene

prve godine života djeteta

100% proračunske osnovice

preračunate na satnu osnovicu

(oko 20 kuna po satu)*

dopust trudne radnice /

radnice koja je rodila /

radnice koja doji dijete

pravo majke koja radi na štetnim poslovima

po njezino ili djetetovo zdravlje, a

poslodavac ju nije rasporedio na druge

odgovarajuće poslove; do prve godine

djetetova života

prosječna plaća isplaćene u tri

mjeseca koja prethode mjesecu u

kojem stječe pravo na dopust, na

teret poslodavaca*

slobodni radni dan za

prenatalni pregled

jedan slobodan radni dan mjesečno u svrhu

obavljanja prenatalnih pregleda, sati se

mogu rasporediti i koristiti višekratno

tijekom više radnih dana sukladno dogovoru

s poslodavcem

smatra se danom provedenim na

poslu te ne utječe na visinu plaće

privremena nesposobnost za

rad radi njege djeteta

za dijete do navršene sedme godine pravo

se može koristiti u trajanju od 60 dana po

bolesti, a za starije dijete 40 dana po bolesti

pod uvjetom da drugi roditelj nije

nezaposlen ili ako osoba živi sama s

djetetom // 20 dana po bolesti za

supružnika s kojim osoba živi u zajedničkom

kućanstvu

100% prethodne plaće za dijete do

navršene treće godine, 70%

prethodne plaće za stariju djecu i

supružnika (maksimalno 4.257,28

kuna mjesečno)

Napomena: *70% proračunske osnovice ukoliko osoba ne ispunjava prethodni staž osiguranja

Izvor: priređeno prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama i Zakonu o obaveznom zdravstvenom

osiguranju.

40

Tablica 3: Pozitivni i negativni učinci glavnih mjera politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada na položaj

žena u javnoj i privatnoj sferi

mjere pozitivni učinci negativni učinci

Javno subvencionirane /

pružane usluge

predškolskog odgoja i

obrazovanja

- omogućavaju ravnopravno

sudjelovanje žena i muškaraca

na tržištu rada

- čine rad isplativijim te doprinose

višim stopama zaposlenosti žena

- olakšavaju muškarcima ulogu

„sekundarnog skrbnika“

Roditeljski dopusti

- dopusti umjerenog trajanja

jačaju povezanost žena s

tržištem rada

- očeve kvote (individualno

neprenosivo pravo očeva na

roditeljski dopust) i očevi dopusti

(individualno pravo oca na

dopust) s visokim zamjenskih

stopama dohotka doprinose

ravnopravnijoj raspodjeli

kućanskih poslova i obiteljskih

obaveza

- prekratki dopusti mogu

negativno utjecati na stope

zaposlenosti žena

- predugi dopusti doprinose nižim

stopama zaposlenosti žena

budući ih one dominantno

koriste, njihovim nižim plaćama,

mogućnostima napredovanja i

stručnog osposobljavanja,

horizontalnoj i vertikalnoj

segregaciji na tržištu rada te

održavaju i jačaju tradicionalnu

raspodjelu kućanskih poslova i

obiteljskih obaveza

Fleksibilne prakse na

radnom mjestu

- olakšavaju zadržavanje na

tržištu rada, posebice prakse

koje zaposlenicima omogućavaju

kontrolu nad vlastitim radnim

vremenom

- fleksibilnost u radnom rasporedu

doprinosi manjoj količini

vremena koje žene provode u

obavljanju kućanskih poslova

- mjere uglavnom koriste žene što

vodi njihovom sekundarnom

položaju na tržištu rada i

zadržavanju tradicionalne

raspodjele kućanskih poslova i

obiteljskih obaveza

- nepuno radno vrijeme doprinosi

lošijem položaju žena na tržištu

rada, manjoj mogućnosti

napredovanja i stručnog

osposobljavanja, manjoj

sigurnosti radnog mjesta i zaradi

po satu rada, održavanju

tradicionalnih rodnih praksi i

uloga u kućanstvu te tzv.

nezaposlenosti s nepunim

radnim vremenom

- rad od kuće doprinosi

zadržavanju tradicionalnih uloga

žena u kućanstvu

Izvor: preuzeto iz Dobrotić (2016.)

41

5 KOMPARATIVNA PERSPEKTIVA U OBITELJSKOJ POLITICI – ZADATAK I

GRUPNE RASPRAVE

Redovni studenti:

analiza WFP mjera u EU zemljama i potrebnih prilagodbi kako bi se dosegli europski

zahtjevi

Identifikacija primjerene literature (paziti da to bude nova literatura!!!) – u pravilu

na engleskom jeziku (ako netko preferira njemački i sl. – prednost u izboru tih

zemalja)

Analizirati izabrane mjere u izabranim zemljama (koje mjere postoje, kakva je

shema pojedine mjere, koje su poteškoće s kojima se roditelji susreću i sl. + koji

je jaz u policy dizajnu u odnosu na EU okvir)

Da li je zemlja dala svoje stajalište o novoj direktivi? Kolike su potrebe za

usklađivanjem s direktivom i drugim ciljevima EU-a? Prednosti? Potencijalni

rizici/prepreke? – argumentirati zašto

GRUPE ZEMALJA?

Nordijske (5); liberalne (3)

Južnoeuropske (6); Kontinentalne (6)

Postkomunističke (11/2)

rok – predati zadatak na loomen sustav 48 sati prije izlaganja

rasprava – 9.11.; 16.11. & 23.11.

Struktura pisanog rada:

Dizajn mjera

Dopusti (trajanje, naknade, rodna dimenzija, fleksibilnost)

ECEC (decentraliziran ili ne; jamstvo mjesta – od koje godine; dio programa

obavezan – od koje godine i koliko sati/dana? obuhvaćena djeca…)

Fleksibilno radno vrijeme (dizajn mjera ako imate dobrih podataka; dovoljno

podaci o raširenosti part-time, rad od kuće i sl., koliko su slobodni da sami odluče

o radnom vremenu i sl.)

Jaz od postojećeg/predloženog europskog okvira (+da li država dala svoj stav i kakav?)

Izazovi/prilike (posebice s obzirom na dominantan model, socio-ekonomski kontekst,

kulturni kontekst…)

42

Izvanredni studenti koji ne polaze redovito nastavu:

Na 8 do 10 kartica teksta potrebno je izraditi kratku studiju slučaja obiteljske politike jedne

izabrane zemlje (npr. koje mjere postoje, kako su organizirane, koje su poteškoće s kojima se

roditelji susreću, kakvi su učinci tih mjera i sl.) te proučiti novi prijedlog direktive o work-life balance

Europske unije (+ preporuke na području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, tzv.

barcelonske ciljeve, cilj Europa 2020) i raspraviti koliko je vjerojatno da s obzirom na postojeći

model obiteljske politike i karakter mjera u toj zemlji ta zemlja prihvati i implementira novu

direktivu te preporuke. Jasno istaknite što bi ta direktiva/preporuke točno značile za tu zemlju (npr.

promjenu modela obiteljske politike?, koje nove mjere bi trebalo uvesti i sl.) i koje prednosti ili

prepreke trenutni model obiteljske politike predstavlja za implementaciju predložene

direktive/preporuka u toj zemlji. Kod opisa obiteljske politike, predlažem vam da se ograničite na

roditeljske dopuste, programe predškolskog odgoja i obrazovanja te eventualno fleksibilne

mogućnosti na tržištu rada. Ukoliko želite možete ući i u druge mjere, no nije nužno.

Vodite računa o tome da je potrebno dobro proučiti karakter pojedinih mjera (dopusti, jaslice/vrtići,

fleksibilno radno vrijeme) te kulturni i socio-ekonomski kontekst, a kako bi mogli kvalitetno

raspraviti i argumentirati mogućnost prihvaćanja i implementacije direktive/preporuka u izabranoj

zemlji. Pri analizi sheme pojedinim mjera vodite računa o dimenzijama analize o kojima ćemo

govoriti na predavanjima (prezentacije na Loomenu + literatura u ovim uputama) te si pomognite

izvorima literature koji su vam na loomenu (stavljeni cijeli ili linkovi u okviru prezentacije s prvog

predavanja). Sva literatura mora biti novijeg datuma! Dakle, ne možete i ne smijete opisivati

današnju obiteljsku politiku u nekoj zemlji koristeći kao jedini izvor referencu iz primjerice 2000.

godine!!! Radi se o području podložnom čestim promjenama i stoga je bitno počivati na izvorima

koji su aktualni!

Rok za preuzimanje zadatka odnosno definiranje zemlje je 10. studeni 2017. godine. Rok za

predaju zadatka je 10. prosinca 2017. godine. U siječnju će se održati susret na kojem će se

raspraviti vaši zadaci te ispitna literatura (termin ćemo dogovoriti), posebice tekstovi koje ste dužni

koristiti pri izradi zadatka:

1. Dobrotić, I.; Dostupnost i korištenje usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te drugih oblika

skrbi.; U: N. Pećnik (ur.), Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj. Zagreb:

UNICEF (2013), str. 166-179

2. Dobrotić, Ivana; Politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada i položaj roditelja na

tržištu rada; Revija za socijalnu politiku 22(3) (2015), str. 353-374

3. Dobrotić, Ivana; Karakter mjera politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada s osvrtom

na situaciju u Hrvatskoj; B.a.B.e. - "Budi aktivna. Budi emancipiran." (2016), str. 44-65

4. Dobrotić, Ivana; Posao ili obitelj? Uloga i važnost politika usklađivanja obiteljskih obaveza i

plaćenog rada; Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (2017)

43

6 LITERATURA

1. Abrassart, A., & Bonoli, G. (2015). Availability, Cost or Culture? Obstacles to Childcare

Services for Low-Income Families. Journal of Social Policy, 44(4), 787-806.

2. Baran, J. (2013). Predškolski odgoj i obrazovanje kao socijalna investicija, Revija za

socijalnu politiku, 20 (1): 43-63.

3. Cunha, F., Heckman, J. J., Lochner, L. & Masterov, D. V. (2006). Interpreting the evidence

on life cycle skill formation. Handbook of the Economics of Education, 1, 697-812.

4. Daly, M. (2011). What adult worker model? A critical look at recent social policy reform in

Europe from a gender and family perspective. Social Politics: International Studies in

Gender, State & Society, 18(1), 1–23. doi: 10.1093/ sp/jxr002

5. Daly, M. (2015) Child-related Financial Transfers and Early Childhood Education and

Care. New York: UN Women.

6. Direktiva Vijeća 2010/18/EU,

http://resourcecentre.etuc.org/linked_files/documents/2010_18_PL%20Directive%20Cr

oatian.pdf

7. Direktiva Vijeća 92/85/EEZ, http://eur-lex.europa.eu/legal-

content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:31992L0085&from=en

8. Dobrotić, I. (2012). Dejavniki politik usklajevanja plačanega dela in družinskih obveznosti

v posocialističnih državah. Doktorska disertacija, Sveučilište u Ljubljani.

9. Dobrotić, I. (2013.a). Dostupnost i korištenje usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te

drugih oblika skrbi. U: N. Pećnik (ur.), Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi

u Hrvatskoj (str. 166–179). Zagreb: UNICEF.

10. Dobrotić, I. (2013.b), Parenting in Croatia – reconciliation of work and family life,

http://ec.europa.eu/justice/gender-

equality/files/exchange_of_good_practice_fr/hr__comments_paper_fr2013_en.pdf

11. Dobrotić, I. (2015). Politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada i položaj

roditelja na tržištu rada. Revija za socijalnu politiku 22 (3): 353-374.

12. Dobrotić, I. (2016). Razvoj i poteškoće sustava skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj,

Društvena istraživanja (u tisku).

13. Dobrotić, I. i Plasová, B. (2013). Eldercare puzzles in postcommunist countries:

Experiences and trends in Croatia and the Czech Republic, rad prezentiran na 11, ESPAnet

konferenciji, Poznan, Poljska.

14. Dobrotić, I. i Zrinščak, S. (2014). Obiteljska politika Hrvatske: stanje i perspektive

(neobjavljena ekspertiza).

44

15. Dobrotić, I., Matković, T., Baran, J. (2010). Zaposlenost žena i pristup sustavu predškolske

skrbi za djecu u Hrvatskoj: postoji li veza? Revija za socijalnu politiku 17(3): 363–385.

16. Dobrotić, I., Matković, T., Menger, V. (2017). Analiza pristupačnosti, kvalitete, kapaciteta i

financiranja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, neobjavljeni rukopis.

17. Dobrotić, I.; Blum, S. (2017). Changes in Parental Leave Rights 2006-2017: Are European

countries heading towards an employment–led social investment paradigm?, ESPAnet,

Lisabon.

18. Dobrotić, I., Blum, S. (2018). Parental Leave as a social right: How does access to Parental

Leave relate to parents’ labour market positions?, Policy Press.

19. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, NN 63/2008, 90/2010.

20. Erhel, C. (2013). Parenting in France, http://ec.europa.eu/justice/gender-

equality/files/exchange_of_good_practice_fr/discussion_paper_fr2013_en.pdf

21. Esping - Andersen, G. (2009). The incomplete revolution: adapting to women`s new roles.

Cambridge in Malden: Polity Press.

22. Estes, S.B., Noonan, M.C., Maume, D.J. (2007), Is Work-Family Policy Use Related to the

Gendered Division of Housework?. Journal of Fam Econ Iss (2007) 28:527–545.

23. European Commission (2011). Communication from the commission Early childhood

education and care: providing all our children with the best start for the world tomorrow,

COM(2011)66, 17.2.2011., http://ec.europa.eu/education/ school-

education/doc/childhoodcom_en.pdf.

24. European Commission (2013). Barcelona objectives, http://ec.europa.eu/justice/gender-

equality/files/documents/130531_barcelona_en.pdf

25. European Commission (2014). Use of childcare in the EU Member States and progress

towards the Barcelona targets, http://ec.europa.eu/justice/gender-

equality/files/documents/140502_gender_equality_workforce_ssr1_en.pdf

26. European Council (2002). Presidency conclusions: Barcelona European Council, 15-16

March 2002, http:// europa.eu/european-council/index_en.htm.

27. Gornick, J.C. i Meyers, M.K. (2004). Welfare Regimes in Relation to Paid Work and Care, u

J.Z. Giele i E. Holst (ur.) Changing Life Patterns in Western Industrial Societies.

Netherlands: Elsevier Science Press.

28. Grad Zagreb (2016). Novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta,

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=5723

29. Hill, E.J., Märtinson, V. i Ferris, M. (2004). New‐Concept Part‐Time Employment as a Work‐

Family Adaptive Strategy for Women Professionals with Small Children. Family

Relations, 53(3):282-292.

30. Heckman, J. J. & LaFontaine, P. A. (2006). Bias-corrected estimates of GED returns. Journal

of Labor Economics, 24 (3), 661-700.

45

31. Huerta, M. C.; Adema, W.; Baxter, J.; Han, W.; Lausten, M.; Lee, R. i Waldfogel, J. (2012).

Fathers’ leave, fathers’ involvement and child development: are they related? Evidence

from four OECD countries. OECD Social, Employment and Migration Working Papers.

32. Javornik, J. (2014). Measuring state de-familialism: Contesting post-socialist

exceptionalism. Journal of European Social Policy, 24 (3): 240-257.

33. Kekez Koštro, A., Dobrotić, I., Munta, M., Henjak, A., & Varga, M. (2016.) Žene na tržištu

rada – baza podataka o ulozi gradova i općina u mjerama usklađivanja profesionalnog i

obiteljskog života u Hrvatskoj. Zagreb: Centar za empirijska politološka istraživanja,

Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

34. Lewis, J. i Giullari, S. (2005). The Adult Worker Model Family, Gender Equality and Care:

The Search for New Policy Principles and the Possibilities and Problems of a Capabilities

Approach. Economy and Society, 34 (1): 76–104.

35. Matković, T. i Dobrotić, I. (2013). Promjene u obuhvatu programima predškolskog odgoja i

obrazovanja u Hrvatskoj na nacionalnoj i županijskoj razini između 1990. i 2012. godine,

Revija za socijalnu politiku 20 (1): 65–73.

36. MDDSZ (2016). Zavarovanje za starševsko varstvo in pravice,

http://www.mddsz.gov.si/si/delovna_podrocja/druzina/starsevsko_varstvo_in_druzinski

_prejemki/pravice_iz_zavarovanja_za_starsevsko_varstvo/zavarovanje_za_starsevsko_v

arstvo_in_pravice_ki_iz_tega_izhajajo/#c9663

37. Morgan, K. (2008). The Political Path to a Dual Earner/Dual Carer Society: Pitfalls and

Possibilities. Politics & Society, 36 (3): 403–420.

38. Moss, P. (2007). Bringing politics into the nursery: early childhood education as a

democratic practice, European Early Childhood Education Research Journal, 15(1), 5-20,

39. Moss, P. (2008), Making parental leave parental: an overview of policies to increase

fathers` use of leave, u P. Moss i M. Korintus (ur.), International Review of Leave Policies

and related research 2008 (pp.79–84), London: BERR.

40. Moss, P. (2015.a), International Network on Leave Policies and Research Cross-country

comparisons,

http://www.leavenetwork.org/lp_and_r_reports/cross_country/?S=ohne%3Ftype%3D98

%3Ftype%3D98%3Ftype%3D98%3Ftype%3D98%3F.

41. Moss, P. (ur.) (2015.b). International Network on Leave Policies and Research Country

Reports, http://www.leavenetwork.org/lp_and_r_reports/country_reports/

42. O`Brien, M. (2009), Fathers, Parental Leave Policies, and Infant Quality of Life:

International Perspectives and Policy Impact, The Annals of the American Academy of

Political and Social Science 624(1): 190–213.

43. OECD (2011). Doing Better for Families. OECD Publishing.

46

44. OECD (2015). Family database: Neutrality of tax-benefit systems,

http://www.oecd.org/els/soc/PF1_4_Neutrality_of_tax_benefit_systems.pdf

45. Pećnik, N. (ur.) (2013). Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj.

Zagreb: UNICEF.

46. Penn, H. (2009). Early childhood education and care:key lessons from research for

policy makers. Technical Report. European Commission, Directorate-General for

Education and Culture, Brussels.

47. Puljiz, V. i Zrinščak, S. (2002). Hrvatska obiteljska politika u europskom kontekstu. Revija

za socijalnu politiku 9(2): 117-137.

48. Puljiz, V. (2005). Obiteljska politika. U V. Puljiz (ur.), Osnove socijalne politike. Zagreb:

Pravni fakultet.

49. Ray, R., Gornick, J. C., & Schmitt, J. (2010). Who cares? Assessing generosity and gender

equality in parental leave policy designs in 21 countries. Journal of European Social Policy,

20(3), 196-216. doi: 10.1177/0958928710364434

50. Rostgaard, T. i Zechner, M. (2012). Shifting boundaries of elder care: changing roles and

responsibilities. European Journal of Ageing 9:97–99.

51. Saraceno, C. (2011). Family policies. Concepts, goals and instruments,

http://www.carloalberto.org/assets/working-papers/no.230.pdf

52. Saxonberg, S. (2010). Family policy (neobjavljen tekst).

53. Scheiwe, K. i Willekens, H. (2009.), Child Care and Preschool Development in Europe. UK:

Palgrave Macmillan.

54. Shockley, K. M. i Allen, T. D. (2007). When flexibility helps: Another look at the availability

of flexible work arrangements and work–family conflict. Journal of Vocational

Behavior 71(3):479-493.

55. Thévenon, O. (2011), Family Policies in OECD Countries: A Comparative Analysis,

Population and Development Review 37(1): 57–87.

56. Van Lancker, W. (2017). Reducing Inequality in Childcare Service Use across European

Countries: What (if any) Is the role of Social Spending, Social Policy & Administration, early

view.

57. Warren, T., Rowlingson, K. i Whyley, C. (2001). Female finances: Gender Wage Gaps and

Gender Assets Gaps. Work Employment Society, 15 (3): 465–488.

58. Zakon o dadiljama, NN 37/2013.

59. Zakon o doplatku za djecu,

NN 94/2001, 138/2006, 107/2007, 37/2008, 61/2011, 112/2012, 82/2015.

60. Zakon o mirovinskom osiguranju, NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015.

61. Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju, NN 80/2013; 137/2013.

47

62. Zakon o porezu na dohodak, NN

177/2004, 73/2008, 80/2010 , 114/2011, 22/2012,144/2012, 43/2013, 120/2013

, 125/2013, 148/2013, 83/2014,143/2014.

63. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, NN 10/1997, 107/2007, 94/2013.

64. Zakon o radu, NN 93/2014.

65. Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, NN 85/2008, 110/2008, 34/2011, 54/2013,

152/2014.

66. Zrinščak, S. (2008). Obiteljska politika Hrvatske. U V. Puljiz (ur.), Socijalna politika

Hrvatske, 279–336. Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu.