Upload
others
View
14
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
OBITELJSKO GOSPODARSTVO U FUNKCIJI RAZVOJA
ISTARSKOG RURALNOG TURIZMA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Istraživanje tržišta Mentor: Ivan Mencer Student: Tamara Mergl Kuzminski
Studijski smjer: marketing JMBAG: 0081080359
Rijeka, rujan 2013.
SADRŽAJ
1.UVOD ............................................................................................................................ 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .............................................................. 4
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .................................................................. 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................. 2
1.4. Znanstvene metode ............................................................................................ 3
1.5. Struktura rada ..................................................................................................... 3
2. POSEBNOSTI RURALNOG TURIZMA ................................................................ 4
2.1. Pojmovno određenje ruralnog turizma............................................................... 4
2.2. Nastanak i razvoj ruralnog turizma .................................................................... 5
2.3. Stanje ruralnog turizma u Hrvatskoj .................................................................. 7
2.4. Ruralni turizam u Istri ...................................................................................... 13
2.5. Učinci i koristi razvoja ruralnog turizma Istre ................................................. 17
2.6. Oblici ruralnog turizma .................................................................................... 18
2.6.1. Sportski i avanturistički turizam ............................................................... 19
2.6.3. Kulturni i vjerski turizam ......................................................................... 21
2.6.4. Ekoturizam ............................................................................................... 21
2.6.5. Agroturizam .............................................................................................. 22
3. MOGUĆNOSTI STVARANJA INTEGRIRANE PONUDE OBITELJSKIH
GOSPODARSTAVA U SVRHU BOLJE PREPOZNATLJIVOSTI ......................... 26
3.1. Analiza turističke potražnje ruralnog turizma Istarske županije...................... 26
3.1.1. Posebnosti ruralnog turizma Istre s gledišta atraktivnosti objekata i ¸
njihove ponude ......................................................................................... 29
3.1.2. Atraktivnost ponude ruralnog turizma ...................................................... 31
3.2. Elementi ponude obiteljskih gospodarstava u funkciji prepoznatljivosti ruralnog
turizma ................................................................................................................ 33
3.2.1. Tradicijske kuće i objekti kao izvor prepoznatljivosti.............................. 33
3.2.2. Autohtoni proizvodi kao izvor prepoznatljivosti ...................................... 35
3.2.3. Tradicionalna gastronomska ponuda Istarske županije kao izvor
prepozntljivosti ......................................................................................... 38
3.2.4. Ekološki pristup kao izvor prepoznatljivosti ............................................ 42
3.2.5. Klasifikacija i označavanje agroturizma kao izvor prepoznatljivosti ....... 43
3.3. Istraživanje o mogućnosima stvaranja integrirane ponude obiteljskih
gospodarstava ..................................................................................................... 46
3.3.1. Ponuda obiteljskih gospodarstava Istarske županije ................................ 46
3.3.2. Spremnost obiteljskih gospodarstava na udruživanje i razvoj.................. 48
3.3.3. Prepoznatljivost obiteljskih gospodarstava na tržištu .............................. 50
4. RAZVOJNE MOGUĆNOSTI NA RURALNOM TURISTIČKOM TRŽIŠTU ... 52
4.1. Snage, slabosti, mogućnosti i opasnosti ruralnog turizma ............................... 52
4.2. Fondovi Europske unije kao izvor financiranja ............................................... 55
4.2.1. Instrument predpristupne pomoći (Instrument for Preaccession Assistance
- IPA) ........................................................................................................ 55
4.2.2. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (Agricultural Fund for
Rural Development – EAFRD) ................................................................ 60
4.3. Implementacija inozemnih iskustava ............................................................... 62
4.3.1. Raznovrsna ponuda................................................................................... 62
4.3.2. Umrežavanje i udruživanje i integrirana turistička ponuda ...................... 63
4.3.3. Standardizacija, certifikacija i stalno nastojanje na podizanju kvalitete .. 65
4.4. Edukacija kadrova ............................................................................................ 66
5. ZAKLJUČAK ......................................................................................................... 68
LITERATURA ............................................................................................................... 70
POPIS TABLICA ........................................................................................................... 74
POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 75
1.UVOD
Hrvatska kao turistička zemlja prestaje nuditi samo sunce i more te se na turističkom
tržištu pojavljuje kao jedinstvena turistička destinacija s novim turističkim proizvodom
– turizmom na obiteljskim gospodarstvima.
Turizam na obiteljskom gospodarstvu kao segment cjelokupne hrvatske turističke
ponude komponentom je ekonomskoga, prostornog, ekološkog i socijalnog razvitka
istarskog ruralnog turizma i Hrvatske kao turističke destinacije u cjelini.
Međunarodno turističko tržište ponude i potražnje doživljava Hrvatsku prema svojim
mjerilima vrijednosti. Za njih, mi smo destinacija s ograničenom turističkom ponudom.
Stoga višu tržišnu poziciju možemo postići samo novom kvalitetom proizvoda i
usluga, zamjenom masovnog tržišta ciljanim tržišnim segmentima i zamjenom jednog
proizvoda nizom konkurentnih.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja je nedovoljna prepoznatljvost ruralnog turizma kao turističkog
proizvoda. U okviru spomenutog razlikuju se proizvodno materijalni i ljudski resursi
obiteljskih gospodarstava, kao i stajališta i interesi vlasnika obiteljskih gospodarstava za
unapređenje sadržaja sadašnje ponude i stvaranja zajedničke ponude kroz udruživanje.
Iz problema rada proizlazi slijedeći predmet istraživanja, a to je istražiti mogućnosti
stvaranja integrirane ponude obiteljskih gospodarstava kroz udruživanje u svrhu bolje
prepoznatljivosti. Rad ima više objekata istraživanja, a to su: raspoloživi, proizvodni,
smještajni, ljudski i drugi resursi obiteljskog gospodarstva, kao i stavovi i mišljenja
vlasnika gospodarstava, koji skupno predstavljaju oslonac razvoja istarskog ruralnog
turizma.
2
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja i objekt
istraživanja moguće je postaviti temeljnu radnu hipotezu: Bitan čimbenik razvoja
ruralnog turizma Istarske županije je njegova prepoznatljivost koju je moguće ostvariti
integriranom ponudom obiteljskih gospodarstava.
Na temelju iznesene radne hipoteze, moguće je formirati sljedeće pomoćne hipoteze:
1.) Ruralni turizam predstavlja budućnost gospodarskog razvoja
2.) Turizam na obiteljskim gospodarstvima kao najrašireniji i najznačajniji oblik
ruralnog turizma predstavlja osnovicu za razvoj ruralnog područja Istarske
županije
3.) Prepoznatljivost ruralnog turizma kao turističkog proizvoda postiže se
zajdničkom ponudom obiteljskih gospodarstava kroz udruživanje.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha i ciljevi istraživanja su istražiti stavove i mišljenja vlasnika obiteljskih
gospodarstava o spremnosti na udruživanje, spremnosti na razvoj kao i stvaranja
integrirane ponude u svrhu bolje prepoznatljivosti.. Nadalje treba utvrditi značajke
raspoloživih proizvodnih, smještajnih, ljudskih i drugih resursa obiteljskih
gospodarstava kao elemenata ponude u funkciji razvoja ruralnih oblika turizma, te
primjereno formulirati i predočiti rezultate istraživanja, sukladno elementima
istraživanja i pretpostavljenoj hipotezi. Ovaj rad mora dati odgovore na sljedeća pitanja:
1.) Koji su specifičnosti ruralnog turizma?
2.) U čemu se sastoji održivi razvoj ruralnog turizma Istre?
3
3.) Što su obiteljska gopodarstva i koju ulogu imaju u ruralnom turizmu Istre?
4.) Kako riješiti problem nedovoljne prepoznatljivosti ruralnog turizma kao
turističkog proizvoda?
1.4. Znanstvene metode
U izradi ovog diplomskog rada korišteno je sveobuhvatno istraživanje vezano uz
problem i predmet istraživanja. Proučena je brojna literatura iz područja obiteljskih
gospodarstava, kao i vladinih politika regionalnog razvoja Istre. Prikupljena saznanja se
izlažu ovim radom te se na kraju donose zaključci. Pri izradi ovog diplomskog rada
korištene su sljedeće znanstvene metode: povijesna metoda, metoda analize i sinteze,
induktivna i deduktivna metoda, metoda klasifikacije, komparativna metoda, metoda
kompilacije, metoda studija slučaja, metoda deskripcije, te metoda dokazivanja.
Prilikom obrade literature korištene su povijesna metoda, metoda analize i sinteze,
induktivna i deduktivna metoda, metoda klasifikacije te metoda komparacije. Citati i
grafički prikazi preuzeti iz korištene literature prikazani su metodom kompilacije.
Prilikom izrade završnog rada korištena je i metoda istraživanja za stolom s obzirom da
su podaci izneseni u teoretskom dijelu rada prikupljeni iz sekundarnih izvora. Da bi se
čitatelje upoznalo sa značajkama obiteljskog gospodarstva u funkciji razvoja istarskog
ruralnog turizma korištena je povijesna metoda i metoda deskripcije, kao kao
kvalitativna metoda ispitivanja kojom su prikupljeni primarni podaci.
1.5. Struktura rada
Rad se sastoji od četiri međusobno povezanih cjelina. U prvoj je cjelini obrađena
teorijska osnova ruralnog turizma Istarske županije. U drugom je dijelu prikazan
koncept turizma na obiteljskim gospodarstvima Hrvatske i Istre. Treći je dio istraživanje
i prikupljanje podataka o ponudi obiteljskih gospodarstava, stavovima i mišljenjima
vlasnika gospodarstava o udruživanju kao i spremnosti na razvoj, te formiranju
integrirane ponude na tržištu u svrhu bolje prepoznatljivosti. U posljednjem djelu se
definiraju smjernice razvoja turizma Istarske županije i to kroz fondove Europske unije,
implmentaciju inozemnih iskustva, te edukaciju kadrova.
4
2. POSEBNOSTI RURALNOG TURIZMA
Polazeći od pretpostavke da ruralni turizam označava turizam u ruralnim područjima1
može se konstatirati da ova vrsta turizma postoji od samog početka postojanja turističke
aktivnosti, odnosno, od prvih putovanja kojima razlog nije bio posao.
Iako je ruralno područje često u povijesti privlačilo ljude u svrhu zabave kao dodatne
aktivnosti, danas ono sve više postaje interes rastućem broju turista. Selo i ruralna
područja privlače sve veći broj urbanog stanovništva. Šira zajednica, te značajnije
institucije uviđaju sve veći značaj ruralnog turizma te se počinju aktivno baviti
razvojem i unapređenjem istog. Ubrzani tempo života, kojim živi danas velika večina
ljudi, potaknuo je sve veći broj turista da se odmore u mirnom seoskom okruženju,
daleko od gradske buke i burne svakidašnjice. Iako, pogotovo u Republici Hrvatskoj,
još uvijek nije razvijen u skladu sa svojim potencijalima i mogućnostima, ruralni
turizam se smatra poslom budućnosti.
2.1. Pojmovno određenje ruralnog turizma
Različiti autori različito definiraju pojam ruralnog turizma, no u suštini svi oni zapravo
podrazumijevaju isto. Svi se slažu da se ruralni turizam odvija na selu, da su za pružanje
turističkih usluga nužna obiteljska gospodarstva2. U nastavku dati će se nekoliko
različitih definicija različitih autora kako bi se spomenuti pojam što bolje objasnio.
Ruralni turizam skupni je naziv za različite aktivnosti i oblike turizma koji se razvijaju u
ruralnom prostoru. Određen je prirodnim i kulturnim resursima koji se nalaze na
ruralnim područjima, a oni predstavljaju dobar temelj za ruralni razvoj. Premda još
uvijek u sjeni maritimnog turizma, u posljednje vrijeme ruralnom turizmu počinje se
posvećivati sve veća pozornost jer ruralni prostor Hrvatske zauzima oko 90% njezine
površine, što je ogromni potencijal za razvoj ruralnog turizma. Zbog toga se, između
ostalog, opravdano javila potreba da se na jednom mjestu jasno, sustavno i pregledno
iznesu teorijska saznanja, bitna obilježja, pretpostavke, činitelji i koristi razvoja
1 Ruralna područja su područja u kojima gustoća naseljenosti iznosi manje od 150 stanovnika po km
2
2 Obiteljsko gospodarstvo je manja gospodarska cjelina smještena u turistički atraktivnome kraju koja
daje izvoran proizvod ili uslugu gospodarstva, a u čiji su rad uključeni svi članovi obitelji.
5
ruralnog turizma, te postojeća praktična iskustva onih zemalja koje već duže vrijeme
uspješno razvijaju ruralni turizam (Ružić, 2009.).
Ruralni turizam je široki pojam koji označava svaku turističku aktivnost unutar ruralnih
područja, odnosno obuhvaća različite vidove turizma (lovni, ribolovni, turizam u
parkovima prirode, zimski, seoski, ekoturizam, zdravstveni, kulturni.) (Kušen, 1995.).
Prema definiciji Vijeća Europe, ruralni turizam je turizam na ruralnom području sa svim
aktivnostima koje se provode na tom području, a najvažnije karakteristike takve vrste
turizma su mirna sredina, odsutnost buke, očuvani okoliš, komunikacija s domaćinima,
domaća hrana i upoznavanje seoskih poslova. Razvoj ruralnog turizma temelji se na
održivom razvoju, odnosno na revitalizaciji već postojeće tradicijske gradnje, odnosno
baštine, kojoj se daje nova turistička namjena. Ovaj oblik turizma nema potrebu za
izgradnjom novih kapaciteta, već dapače, susreće se s izazovima kako na najbolji i
najkvalitetniji način iskoristiti postojeće strukture.
Ruralni turizam je skupni naziv za različite oblike turizma koji se javljaju izvan
područja gradova i područja na kojima se razvio masovni turizam. On je uvjetovan i
obilježen turističkim atrakcijama koje se nalaze u ruralnim prostorima. Osim turizma na
turističkim seljačkim obiteljskim gospodarstvima3, u ruralnom prostoru
4 nailazimo na
lovni turizam, ribolovni turizam, odmorišni turizam, sportsko-rekreacijski turizam,
zdravstveni turizam, kulturni turizam, gastronomski turizam, eno-gastronomski turizam,
eko-turizam, avanturistički turizam, edukacijski turizam, vjerski turizam, turizam
zaštićenih dijelova prirode, nostalgični turizam, zavičajni turizam i slično.
2.2. Nastanak i razvoj ruralnog turizma
Početak razvoja turizma na ruralnom području može se povezati s vremenom kada je u
kraljevskim porodicama i europskoj aristokraciji selo postalo novi objekt interesa.
Njihov interes uskoro je rezultirao izgradnjom ljetnikovaca i vila gdje su oni uživali u
3 Turističko seljačko obiteljsko gospodarstvo ( TSOG) je obiteljsko gospodarstvo na kojem je turizam
dopunska djelatnost 4 Prema Strategiji prostornog uređenja RH (1997.), ruralnim prostorom se smatra cijeli prostor izvan
gradova koji je predmet zanimanja u sociološkom i gospodarskom pogledu, kao prostor u kojem se
rasprostiru mala ruralna društva ili ruralne zajednice, usko povezane, životno i radno, s pretežito
prirodnim okolišem
6
načinu života u blizini polja i u organiziranim zabavama u prirodi i ruralnom prostoru
što je značajno podiglo vrijednost ruralnog područja.
Ruralni se turizam u Engleskoj pojavio kao zabavna aktivnost u slobodno vrijeme u
drugoj polovici 18. stoljeća, dok su ranije te aktivnosti pripadale manjini zemljišnih
vlasnika što počinje još u 11. i 12. stoljeću kada su bila određena široka područja na
kojima se aristokracija iskušavala u lovu na raznu divljač (Pančić Kombol, 2000.). U
Francuskoj, krajem 18. stoljeća, putovanja Grand Toura5 prestaju biti privilegija sinova
bogataša, pa se u njih uključuju srednje klase čiji ciljevi nisu gradovi već uživanje u
krajoliku. Do kraja 18. stoljeća dolazak na selo bio je pravi model orijentacije na
prirodu, što je odraz želje za iskustvom u prirodi, koja je ostala zabilježena u
mnogobrojnim djelima pisaca i slikara tog vremena. Odredište turističkih putovanja u
drugoj polovici 19. stoljeća bila je Švicarska. Ondje je ruralni turizam također bio u
porastu, a temeljio se na alpskom penjanju, pješačenju i zdravstvenim tretmanima.
Otkrivanje morskih obala i usmjeravanjem turizma prema novim mjestima, koja postaju
moderna ljetovališta, selo i uživanje u seoskim krajolicima se pomalo napušta, ali
turizam ne izlazi u potpunosti iz ruralnih područja.
Razvoj turizma u ruralnim područjima, pogotovo rekreacije, uzima zamah nakon
Drugoga svjetskog rata. Ipak, u onom obliku u kojem se danas shvaća, kao čimbenik
obnove i razvitka sela i integralni dio turističkog proizvoda, razvija se u državama
Europe i u SAD-u od sredine šezdesetih godina. Temelji njegova razvoja bili su
povećanje slobodnog vremena i rast stopa individualne motorizacije. U tom razdoblju
još se ne može govoriti o razvijenoj ekološkoj svjesti, težnji za aktivnim i
diverzificiranim oblicima turizma - faktorima koji, uz one ekonomske, danas oblikuju
svjetska turistička kretanja, a izravno su vezani za ruralne prostore. Do 1960-ih
rekreacija i turizam u ruralnim prostorima nisu podlijegali zakonima slobodnog tržišta,
principima ponude i potražnje i nisu bili utjecani od državnih vlasti. Interes je bio
usmjeren na primorska i planinska turistička naselja i gradove, mjesta koncentracije
turizma. Namjena zemljišta u ruralnim područjima rijetko je oblikovana izvan okvira
poljoprivrede i šumarstva (Lukić, 2005.).
5 Grand Tour (veliko putovanje) koje su od 1547. do 1830. godine uglavnom poduzimali engleski plemići
kao završnu fazu svog obrazovanja, a trajala su između dvije i osam godina.
7
2.3. Stanje ruralnog turizma u Hrvatskoj
Ruralni turizam u Hrvatskoj se planski počeo razvijati od 1990. Godine. Prije toga
postojale su nepovezane inicijative (selo Otok u Slavoniji, dubrovačko primorje,
unutrašnjost otoka), no što zbog prodora neautohtonih proizvoda, što zbog rata te
inicijative su ugasnule. Početkom '90-ih na inicijativu Saveza Seljaka Hrvatske, Instituta
za turizam i tvrtke Hrvatski frarmer d.d. postavljene su zakonske regulative koje
određuju bavljenje ruralnim turizmom. Jedan od temelja ruralnog turizma je turizam na
obiteljskim gospodarstvima, koji će biti objašnjen u kasnijim poglavljima (Ruralni
turizam u Istri, 2004.).
Razvoj ruralnog turizma, kao posebni oblik turizma u Hrvatskoj se operativno i
organizirano počeo razvijati 1996. godine, kada je ministar turizma, temeljem tada
važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, donio Pravilnik o pružanju ugostiteljskih
usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i tada je stvoren pravni okvir
reguliranja ove vrste turizma. Od tada pa do danas, broj registriranih obiteljskih
gospodarstava na razini RH, koja ima čak 92 % ruralnog prostora od ukupne površine
Hrvatske, neprekidno je u uzlaznom trendu (Mišćin, 2008.). Ruralni turizam je značajan
čimbenik u aktiviranju i održivom razvoju ruralnih područja koji pomaže očuvanju
lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i ekološku
proizvodnju. Važnost ruralnog turizma, očituje se u vrlo važnoj interakciji
poljoprivredne proizvodnje, proizvodnje tradicionalnih proizvoda, prezentiranja
tradicije, tradicijske gastronomije i turističkih usluga korištenjem postojećih resursa
ruralnog prostora i sela, kao njegovog sastavnog dijela. Važna je revitalizacija
postojećih, tradicijskih objekata, kulturne baštine, kojima se daje nova, osuvremenjena
gospodarska tj. turistička namjena. Osnovica razvoja ruralnog turizma su obiteljska
gospodarstva, no u posljednjih 10-tak godina postoji sve veći interes državne uprave,
lokalne samoprave, pojedinih institucija i poduzetnika u ruralnom prostoru za razvojem
nekih novih, dosada nepoznatih oblika turističke ponude na ruralnom prostoru, čime se
stvaraju preduvjeti za razvitak i brendiranje ruralnih destinacija. (Demonija, Ružić,
2010.)
8
Kao što je ranije spomenuto ruralni prostor zauzima gotovo 90% površine Hrvatske od
čega je 57% površina poljoprivredno, a 36% šumsko zemljište. Na tom prostoru živi
oko 46% pučanstva koje je izravno ili posredno vezano uz poljodjelstvo. U Hrvatskoj se
pod pojmom "ruralno" sve više percipiraju ekološke vrijednosti, originalna znanja i
kulturni identitet, a poljoprivreda je način života koji na specifičan način oblikuje
obitelj, odnose u obitelji te njeguje određeni sustav vrijednosti. Zato je razvitak ruralnog
prostora temelj gospodarskoga i društvenog jedinstva zemlje (Čobanković, 2004.).
Sukladno Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2013. godine, prepoznata je potreba za
pripremom posebnih programa za oživljavanje turističkih potencijala Hrvatske, a
značajna je pozornost posvećena upravo razvoju ruralnog turizma.
S obzirom na različitost prirodno-resursne osnove te oblikovne značajke ruralne
arhitekture i običaja, u Hrvatskoj je moguće razlikovati sljedeće ruralne cjeline (Jelinić,
2007.):
• Slavonija, Baranja i Srijem,
• Hrvatsko zagorje, Prigorje, Međimurje i Podravina,
• Posavina, Pokuplje, Moslavina,
• Gorski kotar i Žumberak,
• Lika i Kordun,
• Istra i Hrvatsko primorje,
• Dalmacija
Zahvaljujući činjenici da se u proteklom razdoblju u Hrvatskoj razvoj turizma nije
odvijao na račun značajnijeg devastiranja prostora kao osnovnog resursa, a niti
značajnijeg iskorišavanja prirodnih resursa, Hrvatska je danas u mogućnosti turizmom
valorizirati svoje prednosti. Upravo je ruralni turizam oblik turizma koji se razvija
prema načelima održivog razvoja i na najbolji način valorizira ruralni prostor, prirodne i
kulturno-povijesne resurse te autohtone tradicijske elemente. Ipak, uspoređujući stupanj
razvijenosti ruralnog turizma u Hrvatskoj s Europom, proizlazi da se Hrvatska, prema
procjenama, nalazi na početku razvojnog puta ovog oblika turizma. Činjenica koja to
9
dokazuje je da udio ruralnog turizma u europskim turističkim aktivnostima iznosi
između 10 i 20%, dok ruralnog turizma u Hrvatskoj manje od 1%.
Dinamika jačeg razvoja turizma na obiteljskim gospodarstvima i ruralnog turizma
uopće, krenula je 1998. godine. Te godine su u Republici Hrvatskoj registrirana 32
turistička seljačka obiteljska gospodarstva6. Prema podacima iz 2010., u Hrvatskoj je
registrirano ukupno 360 turističkih obiteljskih gospodarstva u 11 županija. Od 1998.
godine, kada su bila registrirana 32 turistička obiteljska gospodarstva koja su pružala
turističke usluge, broj registriranih turističkih obiteljskih gospodarstava u Hrvatskoj
povećan je jedanaest puta (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, 2010.)
Tablica 1. BROJ REGISTRIRANIH TSOG PO GODINAMA ZA RAZDOBLJE OD
1998. DO 2010.
GODINA Broj ukupno
registriranih TSOG
1998. 32
1999. 65
2000. 151
2001. 175
2002. 269
2003. 269
2004. 254
2005. 310
2006. 330
2007. 379
2008. 350
2009. 360
2010. 360
. Izvor: Izrada autora prema podacima Ministarstva turizma, 2010.
6 Turističko seljačko obiteljsko gospodarstvo ( TSOG) je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo na
kojem je turizam dopunska djelatnost. U daljnjem tekstu pojam TSOG će se zamijeniti pojmom turistička
obiteljska gospodarstva
10
Registrirana turistička obiteljska gospodarstva u Hrvatskoj prema provedenim anketama
i dalje su u uzlaznom trendu i kontinuiranom razvoju. Tako je 2010. godine u
Republici Hrvatskoj registrirano oko 360 turističkih obiteljskih gospodarstava, od
kojih veliki broj nudi usluge prehrane uz kušaonice vina i rakije. Na grafu 1. je vidljivo
da je najveći broj registriranih turističkih obiteljskih gospodarstava je u Dubrovačko-
neretvanskoj županiji, a slijedi Istarska županija, koja ima značajno veći broj
registriranih kreveta u turističkim obiteljskim gospodarstvima. Osim Istarske i
Dubrovačko-neretvanske županije, najznačajniji porast u broju registriranih obiteljskih
gospodarstava imaju još Osječko-baranjska, Šibensko-kninska, Zadarska, Splitsko
dalmatinska, Zagrebačka i Sisačko-moslavačka županija. Ostale kontinentalne županije
s manjim brojem registriranih TSOG su: Međimurska, Krapinsko-zagorska,
Koprivničko-križevačka i Varaždinska, Bjelovarsko-bilogorska i Vukovarskosrijemska
županije (Mišćin, 2008.)
Graf 1. Broj registriranih TSOG, po županijama u 2007.godini.
Izvor: Hrvatska gospodarka komora, Sektor za turizam, 2007.
0
10
20
30
40
50
60
70
2 2
6 6 7 8
13
43
30 31
41
56
64
70
Broj gospodarstva
11
Mogućnosti razvoja segmenta ruralne turističke ponude Hrvatske temelje se na
atraktivnim prirodnim turističkim prostorima kontinentalne i zaobalne Hrvatske te
selektivnim oblicima turizma koji su do sada nedovoljno iskorišteni, a imaju velike
potencijale u kulturnom ruralnom turizmu i širem kulturnom turizmu, posebno
arheološkom, speleološkom, pustolovnom, lovnom, izletničkom, lječilišnom, wellness i
gastronomskom turizmu baziranom na proizvodnji domaće hrane i autohtonim
kuhinjama regija Hrvatske. Temelj razvojne i poslovne orijentacije svakoga
gospodarstva koji se bavi turizmom kao dopunskom djelatnošću jest stvaranje
specifičnog autohtonog turističkog proizvoda regije kojoj pripada, korištenjem
komparativnih prednosti regije.
Tablica 2. Broj dolazaka (posjetitelja) i noćenja turista u tisućama na ruralnom prostoru
u Hrvatskoj 2008. godine.
TURISTIČKI
PROMET PO
PODRUČJIMA
BROJ DOLAZAKA
(u tisućama)
BROJ NOĆENJA
(u tisućama)
domaći strani ukupno domaći strani ukupno
Ostvareni promet u
planinskim mjestima 43 232 274 89 341 430
Ostvareni promet u
županijama ruralne
Hrvatske
305 250 555 798 420 1218
Ukupno ruralna
Hrvatska 352 486 838 898 764 1662
Ukupno Hrvatska
1 846 9 415 11 261 6 478 50 625 57 103
% udjela ruralne
Hrvatske u
ukupnom
turističkom prometu
19 5,2 7,4 13,9 1,5 2,9
Izvor: Statistički ljetopis 2009., Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, str. 411 i 635.
12
U Hrvatskoj nema vođene evidencije turističkog prometa za ruralni turizam.“ Njegovom
uređivanju pristupilo se prema metodologiji da su ostvarenim dolascima
(posjetiteljima) i noćenjima iz planinskih mjesta pribrojani su ostvareni dolasci i
posjetitelji iz 12 županija ruralne Hrvatske. Iz tablice 2. vidljivo je da u 2008. godini
ostvareno 838.000 dolazaka i 1.218.000 noćenja. Ova statistika prati i sve vrste
smještaja koje se nalaze u ruralnom prostoru u Hrvatskoj (hoteli, pansioni, turistiĉka
naselja, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo).
Ruralni turizam reguliran je brojnim zakonima i pravilnicima iz više područje koji
direktno ili indirektno reguliraju ruralnim turizam i njegove posebne oblike, načine
poduzetničkog organiziranja te različite aktivnosti i obveze vezane za ruralni turizam.
Turizam na obiteljskim gospodarstvima jedan je od posebnih oblika ruralnog turizma
koji je također reguliran posebnim aktima ( Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma,
2007.).
Prvi propisi koji su regulirali bavljenje ruralnim turizmom na obiteljskim
gospodarstvima, kao posebnim oblikom turizma, doneseni su 1996. godine, a to su bili
Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o turističkoj djelatnosti te Pravilnik o pružanju
ugostiteljskih usluga u obiteljskom gospodarstvu.
Zakonom o turističkoj djelatnosti uvodi se u hrvatsko zakonodavstvo pojam ruralni
turizam pored izraza obiteljsko gospodarstvo. Turističke usluge radi odmora i rekreacije
turista mogu se pružati na obiteljskom gospodarstvu upisanom u Upisnik
poljoprivrednih gospodarstava i u šumama šumoposjednika upisanih u Upisnik
šumoposjednika sukladno propisima iz nadležnosti ministarstva nadležnog za
poljoprivredu, odnosno šumarstvo (Zakon o pružanju usluga u turizmu, Ministarstvo
turizma, 2010.)
Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga najvažniji je propis koji regulira pružanje
ugostiteljskih usluga na obiteljskom gospodarstvu.. Tim je Pravilnikom obiteljsko
gospodarstvo određeno kao domaćinstvo koje je organizirano kao turističko seljačko
obiteljsko gospodarstvo na selu, u kojem njegovi članovi imaju prebivalište, a
13
privređivanje članova obiteljskog gospodarstva, koje sudjeluje u pružanju ugostiteljskih
usluga, proizlazi iz vlastite poljoprivredne proizvodnje. (Pravilnik o pružanju
ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu, NN 22/96., čl.2).
Pravilnikom o pružanju ugostiteljskih usluga u obiteljskom gospodarstvu određuju se
limiti pružanja usluga, tj. za pružanje usluge smještaja najviše deset soba ili 20 postelja,
a u kampovima do deset smještajnih jedinica, odnosno trideset gostiju istodobno ( Prvi
hrvatski kongres ruralnog turizma, 2007.)
Nadalje, ovim Pravilnikom je određeno da pružanje usluga prehrane trebale bi biti
pripremljene iz poljoprivrednih proizvoda, odnosno iz vlastite proizvodnje
gospodarstva.
U glavi III. Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga u obiteljskom gospodarstvu
utvrđuju se minimalni uvjeti koje obiteljska gospodarstva trebaju ispunjavati za
pružanje ugostiteljskih usluga, zatim se utvrđuju i minimalni uvjeti za pojedine objekte
koji pružaju uslugu smještaja, za apartmane i kampove.
2.4. Ruralni turizam u Istri
Atraktivnost prostora daje posebnu vrijednost ruralnom turizmu Istre, a on se određuje
prema stupnju oduševljenja koji su posjetitelji doživjeli boravkom u istom. Važniji
elementi koji ukazuju na atraktivnost kraja su čist zrak, čista voda, zdrava klima i
očuvana okolina, prirodno i kulturno nasljeđe. Također je važna i mogućnost slobodnog
kretanja u prirodi radi rekreacije i razgledavanja zanimljivosti u okolici.
Istarski poluotok obuhvaća površinu od 3 476 četvornih kilometara i dijele ga tri države:
Hrvatska, Slovenija i Italija. Većina hrvatskog dijela poluotoka nalazi se u Istarskoj
županiji s 2 820 četvornih kilometara. Ruralni prostor Istre, definiran kriterijima EU,
određuju tri glavne značajke: gustoća naseljenosti, način korištenja zemljišta te identitet
zajednice. Tipična seoska područja imaju nisku gustoću naseljenosti, što je posljedica
male veličine naselja i njihove raštrkanosti. Također, glavnina raspoloživog zemljišta
koristi se za poljoprivredu i šumarstvo, dok izgrađeni prostor zauzima manje površine.
14
Od ukupno 647 naselja u Istarskoj županiji, njih 52 svrstano je u urbane lokalne
zajednice, a 595 u seoske lokalne zajednice. S obzirom na to da je broj stanovnika u
općinama i gradovima prema popisu 2001. godine iznosio 99 135, što je 48,1%
ukupnog stanovništva Istarske županije, to karakterizira pretežito ruralnu regiju.
Ruralni prostor Istre čini 2 301 70 km kvadratnih ili 81,6% od ukupnog prostora. Na
tom prostoru živi 74 970 stanovnika u 549 naselja (Ružić, 2011.).
Osim turističkog razvoja obalnog dijela Istre, turizam se širi i u unutrašnjost poluotoka.
Dosadašnji razvoj turizma na ruralnom području Istre može se ilustrirati pokazateljima
o broju objekata i kapaciteta ponude što prikazuje tablica 3.
Tablica 3. Objekti i kapaciteti ponude u ruralnom turizmu Istre 2009. godine
Vrste turizma Vrsta objekata Broj
objekata
Kapacitet
Turističko seljačko
obiteljsko gospodarstvo 26 170 kreveta
Bed and breakfast 25 221 krevet
Odmor na vinskoj cesti 5 28 kreveta
Agroturizam Ruralna kuća za odmor 140 960 kreveta
Ruralni obiteljski hotel 10 247 krevta
Sobe i apartmani 40 345 kreveta
Stanacija (vila) 45 400 kreveta
Rezidencijalni i
zavičajni turizam
Rezidencije, zavičajne vile
i kuće za odmor 6129 24 520 mjesta
Boravišni Hoteli 3 224 mjesta
Kamp odmorišta 1 4 mjesta
Kamping Kampovi 1 30 mjesta
Pješačke staze 10 100 km
Biciklističke staze 60 2600 km
Paragliding uzletišta 8
Konjički centri i klubovi 4 -
Sportsko - Staze za slobodno penjanje 9 -
15
avanturistički
Motocross i enduro staze 2 -
Uređene jame i spilje za
posjet 3 -
Zdravstveni Hotel 1 360 kreveta
Lovno - Lovišta 46 366 000 ha
ribolovni Ribolovne lokacije 6
Kulturno - vjerski Kulturno - vjerski
spomenici 83
Ugostiteljski objekti 87 10285 stolaca
Enogastronoomski Vinske ceste 4 116 vinara
Ceste maslinoovog ulja 7 138 maslinara
Izvor: Ružić., P (2011.) Ruralni turizam Istre, str. 108.
Prema podacima Sektora za turizam Hrvatske gospodarske komore (veljača, 2007.), od
ukupnog broja registriranih turističkih obiteljskih gospodarstava Hrvatske, Istarska
županija je zauzimala drugu poziciju prema broju registriranih gospodarstava, njih 64
ili 18%, a prvu poziciju po broju registriranih postelja, čak 253 ili 29%.(Graf 1.)
Možemo sa sigurnošću reći da su turistička obiteljska gospodarstva istarskog poluotoka
zaživjela u jedan novi turistički proizvod, čijem brzom kvantitativnom rastu i
kvalitativnom razvoju svjedočimo iz godine u godinu.
Navedeno potvrđuje i tablica 4. u kojoj vidimo da je u Istri krajem 2008. godine broj
turističkih seljačkih gospodarstava porastao na čak 249 s ukupno 2172 postelje.
Udio ruralnog turizma u ukupnom turizmu Istre iznosi 1,6% s tendencijom rasta
(Forum ruralnog razvoja Istre, 2009.). Aktualna gospodarska kriza, koja predstavlja
veliki izazov globalnim turističkim kretanjima, za ruralni turizam ne predstavlja
prijetnju. Što se tiče rezultata turističkih noćenja i dolazaka u objektima ruralnog
turizma, njihovi su vlasnici više nego zadovoljni jer u doba recesije bilježe pluseve.
Naime, Istra, kao jedna od destinacija ruralnog turizma u 2009. godini, bilježi rast od 10
do 12%, što zasigurno ohrabruje dionike ruralnog turizma.
16
Tablica 4. Broj gospodarstava i broj postelja u ruralnim područjima Istarske županije
krajem 2008. g.
Tipovi obiteljskih
gospodarstva
Broj obiteljskih
gospodarstava
Broj postelja
Agroturizam 26 180
Ruralna kuća za odmor 138 1020
Ruralni B&B 25 221
Ruralni obiteljski hotel 10 247
Odmor na vinskoj cesti 5 28
Stancija 45 476
Ukupno 249 2172
Izvor: Ružić., P (2011.) Ruralni turizam Istre
Razlog tome je što nisu okrenuti masovnom turizmu, a i taj je segment turizma sve
popularniji u Europi u zadnjih pet do šest godina. Objekti ruralnog turizma, od ruralnih
kuća za odmor, agroturizama, ruralnih B&B te ruralnih obiteljskih hotela iznimno su
dobro popunjeni i rezervirani su do sredine ili kraja listopada. Kod većine iznajmljivača
rezervirani su i vikendi tijekom jeseni i zime. Prema podacima Ruralisa na temelju
bukinga, anketiranja te podataka iz turističkih agencija, u 2011. godini se ostvarilo 1
954 552 noćenja, dok je godine prije ta brojka iznosila 1 677 752, što u potpunosti ide u
prilog ruralnom turizmu Istre kao posebnom turističkom proizvodu stacionarnog tipa, a
to znači da postoje posjetioci koji u Istru dolaze upravo zbog boravka na selu. Lani se u
ruralnom turizmu zaradilo 5,1 milijuna eura, a ove se godine očekuje da će zarada
porasti za milijun eura (Ban, 2012.).
Potražnja za ruralnim turizmom Istre u stalnom je porastu. Danas se ona kreće na razini
od 249 549 posjetitelja godišnje. Od ukupnog broja posjetitelja ruralnog turizma Istre
9,7% čine domaći gosti, a 90,3% čine strani turisti. Navedena turistička kretanja
pokazuju intenzivan razvoj turizma na ruralnom prostoru Istre.(Ružić, 2011.).
Istarsko selo najviše vole Nijemci koji čine 55% gostiju u takvom tipu smještaja.Slijede
ih Englezi (26%), Francuzi (8%), Austrijanci (3,9%), Nizozemci (2,1%) te Talijani
(2%). Individualni gosti dolaze i iz udaljenijih država, primjerice iz Belgije, Irske,
Norveške, Izraela i SAD-a, a Slovenci dolaze samo zbog konzumacije ugostiteljske
17
ponude u tim objektima. Vikend gosti dolaze iz susjednih županija i udaljenijih mjesta,
a najbrojniji su Zagrepčani te odmah nakon njih i Splićani. Ruralni turizam
najprivlačniji je za obitelji, ali i umirovljenike. U prosjeku gosti ostaju šest dana, a
dnevno na hranu i piće potroše od 43 do 62 eura. Na izvanpansionsku ponudu, kako
kažu podaci iz Ruralisa, troše dodatnih 25 eura dnevno.
U odnosu na hrvatski prosjek stanje ruralnog turizma u Istarskoj županiji je znatno
povoljnije. Naime, smještajni kapaciteti su trinaest puta veći od prosjeka u ostalim
hrvatskim županijama. Po funkcionalnoj i oblikovnoj opremi smještajnih objekata
ruralnog turizma, uređenju okoliša, razini usluga, prezentaciji i promidžbi ruralni
turizam Istarske županije jedini može biti konkurentan na europskom turističkom tržištu
(Hendija, Z. i Kušen E, 2005). Naime, istarska su obiteljska gospodarstva obogatila
svoje turističke sadržaje, od domaćih životinja, ruralnog ambijenta do vlastitih bazena
za kupanje, a s druge strane, turistička destinacija Istra, učinila je turistički dostupnima
mnoge svoje potencijalne turističke atrakcije, povezavši ih sustavom novih atrakcija,
koje čine turističke ceste, putovi, staze i itinereri, primjerice vinske ceste i biciklističke
staze. Istarska županija ima ugovorne arhitekte, specijalizirane za ruralnu tradicijsku
istarsku arhitekturu, koji izrađuju odgovarajuću dokumentaciju i daju potrebne stručne
savjete u domeni istarskog ruralnog turizma u najširem smislu. Osim arhitekata, na
programiranju i oblikovanju objekata i sadržaja na gospodarstvu, angažirani su dizajneri
interijera, stručnjaci za hortikulturu te stručnjaci za izgradnju bazena za kupanje. Ovako
uređena gospodarstva dosižu i prelaze kvalitetu ponude konkurentskih zemalja ili regija.
2.5. Učinci i koristi razvoja ruralnog turizma Istre
Učinci i koristi razvoja ruralnog turizma na području Istarske županije su mnogobrojni.
Ekonomski učinci od ruralnog turizma sagledivi su u povećanju proizvodnje i prihoda u
ruralnoj sredini. Ruralni turizam je jedan od osnovnih pokretača daljnjeg razvoja
poljoprivrede u Istri, jer omogućuje znatno širenje tržišta, a s plasmanom se osigurava
ostvarivanje dodatnih prihoda te ekonomskih i financijskih učinaka. Neekonomskih
učinaka ruralnog turizma ima također mnogo, a mogu se svesti u tri osnovne skupine i
to: utjecaj na prirodu, društvo i kulturu u ruralnoj sredini, zaustavljanje migracija iz
ruralne sredine te zaštita okoline (Ružić, 2009.). Pojavom ruralnog turizma na istarskom
poluotoku započeta je obnova sela i gradića. Naime, valoriziraju se povijesne i kulturne
18
vrijednosti spomenika te prirodnih ljepota, pa stoga razvijanjem ruralnog turizma
postoji mogućnost ponovnog oživljavanja ruralne sredine Istre. Razvoj ruralnog turizma
utječe na zaustavljanje iseljavanja stanovništva iz ruralnih krajeva jer omogućuje
stvaranje novih radnih mjesta. Otvaranjem mogućnosti zapošljavanja povoljno se utječe
na migracije u pravcu sela i zadržavanja mladih u tim sredinama. Ostajanjem ljudi u
ruralnim sredinama pridonosi se obnavljanju stambenih i drugih objekata, pa se na taj
način sprječava njihovo propadanje, odnosno omogućuje se očuvanje tradicija i običaja
življenja u ruralnim sredinama, te se ulijeva osjećaj ponosa lokalnog stanovništva,
samopoštovanje i održava se identitet zajednice. Ruralni turizam pomaže u zadržavanju
prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti ruralnih prostora Istre. Naime, istarski
brežuljci “okupani” suncem i autohtono mediteransko zelenilo, rijetko bilje i raznovrsno
drveće, svjedoci su prirodnih ciklusa koje čovjek u Istri nije poremetio i prekinuo. Jedan
od važnijih ekoloških činitelja ruralnog prostora Istre je ekološka poljoprivreda, a sve
veća pažnja je usmjerena i na zaštitu i očuvanje ugroženih pasmina.
Brojnim pozitivnim učincima i koristima razvoja ruralnog turizma Istarske županije,
opravdana je teza o poticanju očuvanja lokalnog identiteta, tradicije i običaja,
oživljavanja starih zanata te jačanja poljoprivredne i ekološke proizvodnje. Poticanje
razvoja turizma na tim područjima iznimna je šansa za revitalizaciju ruralnog prostora,
unapređenje gospodarskog razvoja i promociju Istre kao cjelovite ruralne turističke
destinacije (Ružić, 2011.).
2.6. Oblici ruralnog turizma
U Istri je razvijeno više oblika ruralnog turizma. Posebno se ističu agroturizam,
rezidencijalni i zavičajni, sportski, avanturistički, zdravstveni, lovni, ekoturizam i drugi
spomenuti u tablici 5. Oni najviše zastupljeni bit će objašnjeni u nastavku
19
Tablica 5. Tipovi turizma
Turizam na seljačkim gospodarstvima =
agroturizam
Kulturni turizam
Rezidencijalni turizam Vjerski turizam
Zavičajni turizam Lovni turizam
Sportsko – rekreacijski turizam Ribolovni turizam
Avanturistički turizam Vinski turizam
Zdravstveni turizam Gatronomski turizam
Edukcijski turizam Prirodi blizak turizam
Tranzitni turizam Eko – turizam
Kamping turizam Mješovite vrste turizma
Nautički turizam
Izvor: E. Kušan 2002. Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb
2.6.1. Sportski i avanturistički turizam
Bartoluci (2004.) definira sportski turizam kao turizam u kojem je sport glavni motiv
putovanja i boravka turista u turističkom odredištu. Prema istom autoru sportski se
turizam pojavljuje u različitim oblicima i to: natjecateljski sportski turizam, te zimski i
ljetni sportsko rekreacijski turizam. Kao osnovni motiv putovanja ističe se neka sportska
manifestacija, bilo da sudionici aktivno sudjeluju u njoj (sportaši) ili su, pak. pasivni
sudionici (gledatelji). Kod sportsko-rekreacijskog turizma kao osnovni motiv pojavljuje
se (aktivno) sudjelovanje turista u sportsko-rekreacijskim aktivnostima, a ovisno o
aktivnostima koje se mogu provoditi u pojedinoj sezoni te mjestu njihova provođenja
razlikujemo zimski i ljetni sportsko-rekreacijski turizam.U Istri se moguće uključiti u
šetnje ili rekreativno trčanje, vožnja biciklom, te jahanje na konjima.
Zabilježeno je desetak pješačkih staza od kojih su najvažnije Staza svetog Šimuna u
središnjoj Istri, kod Pazina Zelenegrad (duga oko 15km) i Beram, najposjećenija
pješačka staza je staza od Brguca do Korita koja vodi prema Ćićariji. Ljubitelji vožnji
biciklom mogu uživati u biciklističkim stazama podijeljenim u 10 etapa, čak 430km od
Rovinja do Rapca. Istra ima četiri konjička centra: Ranč Barba Tone kraj Barbana, ranč
Goli vrh, konjički centar Juricanija, te konjički klub Ćičarija i Castelium.
20
Avanturistički turizam je spoj avanture, rekreacije, opuštanja, zabave i gurmanskih
doživljaja. Na taj način će se korisnici udaljavati od svakodnevnih problema i stresnih
situacija, te pripremati svoj organizam i psihofizičku kondiciju za daljnje pothvate.
Avanturistički turizam nudi kombinaciju avanturističkih vožnji terenskim vozilima,
vožnju splavom i čamcem (rafting) rijekama. ( Pustolovni, turizam, 2011.)
Prirodni kanjoni, strme padine, opasne planinske staze i okomite stijene Istre stvorene
su za avanturističke sportove kao paragliding i letenje zmajem, freeclimbing ili sportsko
penjanje po stijenama, vožnju motocross i enduro stazama, vožnju kanuom po rijeci
Mirni koja je nova atrakcija u zadnje vrijeme, špiljarenje, pa i kanjonig.
2.6.2. Zdravstveni turizam
Zdravstveni turizam jedan je od najstariji oblik turizma, a njegova ponuda temelji se na
prirodnim lječilišnim činiteljima koji su poveznica različitih oblika medicinskih,
preventivnih i wellness programa, prilagođenih potrebama pojedinih skupina turista. U
lječilištima se nudi autohtona zdrava prehrana, razne tjelovježbe, mir, društveni i
duhovni programi i sl. (Zdravstveni turizam, 2011.)
Od ponude zdravstvenog turizma u Istri su poznate Istarske toplice koje po termalnim
izvorima na bazi sumporne vode nalaze na samom vrhu po kvaliteti ljekovitosti. Iznad
samog lječilišta nalazi se 85 metara visoka stijena ispod koje se nalazi izvor ljekovite
vode Sv. Stjepan koji je poznat po toploj vodi punoj minerala za koju je znanstveno
dokazano da pospješuje lječenje kroničkih reumatskih bolesti, dermatoloških bolesti,
bolesti gornjih dišnih puteva, ginekoloških bolesti i postoperativnu rehabilitaciju.
21
2.6.3. Kulturni i vjerski turizam
Kulturni turizam jest takva vrsta turizma u kojem su motivi turističkih posjeta muzeji,
izložbe, koncerti, ili je pak takva vrsta turizma vezana uz materijalnu, tj. ‘izgrađenu’
baštinu – od velikih religijskih spomenika do svjetovne arhitekture ( Seale, 1996.).
Pojam kulturnog turizma općenito se primjenjuje na putovanja koja uključuju posjete
kulturnim resursima bez obzira na inicijalnu motivaciju. Taj je termin ograničen utoliko
što previđa važan element u turizmu, a to je ‘zabava’ (Hughes,1996.)
U Istri su po kulturnim znamenitostima poznati gradovi Oprtalj, Grožnjan, Motovun,
Roč i najmanji grad na svijetu Hum. Također Istra posjeduje crkve oslikane freskama
među kojima su sveti Vincet u Svetvinčetu, sveti Nikola u Pazinu, sveta Marija na
Škiriljah u Bermu i mnoge druge.
Vjerski turizam je oblik turizma kojemu su glavni motivi putovanja u destinaciju
hodočašća i vjerska slavlja. Zbog toga se hodočasnici smatraju turistima motivirani
vjerom, a hodočašće se smatra jednim oblikom turizma.
Vjerski turizam omogućava zadovoljiti potrebe religijskog i duhovnog karaktera. Od
davnina su ljudi prelazili velike udaljenosti kako bi posjetili svetišta zbog obavljanja
religijskih obreda. Takva mjesta su postajala središtima vjerskih događanja, tako da
danas imamo poznate centre za vjerski turizam. (Vjerski turizam, 2011.)
Crkve i druga svetišta u svakom mjestu u Istri su interesantne svaka na svoj način. Tako
se župna crkva sv. Blaža u Vodnjanu ističe po tome što u crkvi leže mumificirana tijela
triju svetaca. Uz navedenu crkvu važno je spomenuti i Sveti Petar u Šumi gdje je se
nalazi najveći samostan u Istri, također hodočašća na „Božje polje“ i u crkvu sv Foške.
2.6.4. Ekoturizam
Ekoturizam je način putovanja suvremenih i ekološko osviještenih turista kojim se
podupire očuvanje prirodnog okoliša i kulturnog naslijeđa, te suradnja s lokalnom
zajednicom. Njegova svrha može biti edukacija putnika, kako bi se osigurala sredstva za
ekološku zaštitu, izravnu korist gospodarskog razvoja i osnaživanje lokalnih zajednica,
ili promicanja poštivanja različitih kultura i ljudskih prava. Od 1980-ih ekoturizam se
smatra vrlo ozbiljnom temom, tako da buduće generacije mogu doživjeti destinacije
22
relativno netaknute od strane ljudske intervencije. Općenito, ekoturizam se fokusira na
volontiranje, ili "voluntourism", osobni rast i održivost okoliša. Ekoturizam obično
uključuje putovanje do odredišta gdje su flora, fauna i kulturna baština primarne
atrakcije. Jedan od ciljeva ekoturizma je ponuditi turistima uvid o utjecaju čovjeka na
okoliš, kao i promicati veću zahvalnost naših prirodnih staništa.
Odgovorni ekoturizam uključuje programe koji minimaliziraju negativne aspekte
klasičnog turizma na okoliš i unaprijeđuju kulturnu cjelovitost lokalnih ljudi. Stoga, uz
ocjenu ekoloških i kulturnih čimbenika, sastavni dio ekoturizma je poticanje recikliranja
i energetske učinkovitosti, očuvanja vode i stvaranje gospodarskih mogućnosti za
lokalne zajednice.
Obilježja ekoturizma su: (Ružić, 2011.)
• putovanje u prirodne destinacije
• smanjuje utjecaj ljudi na okoliš
• izgrađuje svijest o zaštiti okoliša
• omogućuje izravnu financijsku korist za očuvanje okoliša
• pruža financijsku korist i osnaživanje za lokalno stanovništvo
• poštuje lokalne kulture
• podržava ljudska prava i demokratske pokrete
• očuvanje biološke i kulturne raznolikosti
2.6.5. Agroturizam
Stručnjaci još nisu usuglasili jedinstvenu definiciju agroturizma, ruralnog turizma i
seoskog turizma mada je do sada na svim kongresima (jedan svjetski, dva europska)
dotaknuta ta tema s pokušajima da se definicije konačno unificiraju i standardiziraju.
Agroturizam ili turizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu7 se prema
metodologiji OECD-a definira kao turistička aktivnost koju organiziraju poljoprivredni
proizvođači na vlastitom obiteljskom gospodarstvu. (Dončić i Štefanec, 2006.)
Agroturizam je uži pojam od ruralnog turizma i vezan je za ambijent sela i njegove uže
okolice te sve njegove aktivnosti (poljoprivreda, manifestacije, gastronomija,
folklor,etnologija, zanatstvo i ostala gospodarska aktivnost) (Jelinčić, 2007.).
7 Zbog već ustaljenosti pojma agroturizam, naziv agrotuirzam koristit ćemo ga u daljnjem tekstu
23
Ključni su trendovi na području agroturizma (Jelinić, 2007.):
daljnja diverzifikacija ponude u sklopu agroturizma, od oblika smještaja do vrsta
ponuđenih aktivnosti ili programa, kako na samom obiteljskom gospodarstvu
tako uključujući i mogućnosti u široj okolici
bolji skrb o okolišu koji se javlja zbog promjena cjelokupnog sustava vrijednost,
te načina na koji sagledavamo, razumijemo i skrbimo o okolišu.
postoji potražnja za različitim tipovima smještaja, no inzistira se na
prepoznatljivosti odnosno poštivanju standarda kao garanciji kvalitete
Agroturizam kao jedan od oblika ruralnog turizma postaje sve značajniji u turističkoj
ponudi Hrvatske, budući da gradsko stanovništvo sve više privlače prirodni ambijenti
koje nalaze u ruralnim sredinama odnosno na obiteljskim gospodarstvima, te gradske
gužve zamjenjuju mirnijom sredinom. Osim prekrasnog prirodnog krajolika, na
obiteljskim gospodarstvima domaćini mogu turistima ponuditi autohtonu hranu i piće,
tradicionalne i kulturne običaje te kompletne usluge koje ukljućuju prehranu, noćenje,
ali i sudjelovanje turista u svakodnevnim poslovima na obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima kao i razne dodatne sadržaje. Stoga su za razvoj agroturizma na
obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima važni dobri prirodni i kulturni preduvjeti
poput klime, tla, povoljnih mogućnosti za razvoj poljoprivredne proizvodnje i očuvane
kulturne baštine (Strateški program ruralnog razvoja Istarske županije, 2008.).
Repozicioniranje hrvatskoga turističkog prostora znači poticanje razvoja novih
turističkih destinacija, pri čemu su uporišne točke upravo obiteljska poljoprivredna
gospodarstva koja svoju egzistenciju temelje na poljoprivredi, a višak svojih prihoda
plasiraju kao novu ponudu.
Nova ponuda znaci dopunsku zaradu od turizma na vlastitom obiteljskom gospodarstvu
koju je moguće ostvariti prodajom vlastitih proizvoda, pružanjem usluga smještaja i
prehrane te oplemenjivanjem gospodarstva novim sadržajima. Ona također
podrazumijeva aktivno uključivanje cijele obitelji i razlog je više da se vlastito
gospodarstvo ne napušta.
Agroturizam se temelji na krajobrazu, tradiciji i obitelj iz čega nastaje kompletan i
konkurentan turistički proizvod. U okviru agroturizma moguće je ponuditi široki spektar
turističkih usluga od klasičnih kao što su odmor i spavanje na gospodarstvu,
24
ugostiteljske usluge itd., pa prema specifičnim kao što su jahanje i vožnja kočijom, rad
na gospodarstvu, upoznavanje djece s prirodom i životinjama, poduka iz tradicijskih
zanata itd. Ključno je za uspjeh jednog takovog turističkog proizvoda njegova
posebnost i prepoznatljivost u odnosu na konkurenciju.
Turisti traže ovu vrstu turizma zbog toga što se odvija na otvorenom i koriste ga za
različite aktivnosti na otvorenom. Drugi turisti žele iskusiti stil života na selu koji je
često dio kulturnog imidža regije.
Relevantni tržišni segmenti agroturizma su (Ružić, 2009.):
• Jednodnevni posjetitelji ,
• Posjetitelji na kratkom odmoru ,
• Obitelji s djecom
• Treća dob
• Posjetitelji s posebnim interesima (biciklisti ili šetači, eno-gastronomi,
promatrači ptica, ljubitelji etnologije i slično) te
• Grupe (školske djeca, grupe starijih - razni klubovi i udruženja)
Agroturizam predstavlja tip turističkog seoskog obiteljskog gospodarstva kod kojega je
osnovna aktivnost (djelatnost) poljoprivredna proizvodnja, dok turističke usluge
smještaja i prehrane gostiju čine dodatnu aktivnost.
U prvom redu na turističkom obiteljskom gospodarstvu postoji interakcija domaćin-
gost. Gost više nije samo statistički broj ili još gore, ključ od sobe, već ovdje postaje
sastavni dio obitelji. Turističke usluge su personalizirane, gost se tretira kao prijatelj.
Gostu je u agroturizmu na raspolaganju cjelokupni prostor gospodarstva kojeg dijeli
samo s domaćinom. Smještaj je obično organiziran u ambijentalnim, tradicionalnim
kućama. Postoji i kontakt s lokalnim stanovništvom, običajima, kulturom, načinom
života, lokalnom gastronomijom, aktivnostima u okruženju što omogućuje originalno
iskustvo i potpuni doživljaj. Turizam na obiteljskom gospodarstvu dopunska je
djelatnost vlasnika gospodarstva i njegove obitelji. Svako dobro organizirano turističko
obiteljsko gospodarstvo može razvijati posebne oblike turističke ponude među kojima
su najčešće:
ponuda vlastitih proizvoda;
smještaj gostiju na vlastitom gospodarstvu
ponuda jela iz vlastite kuhinje;
25
ponuda pica iz vlastitog podruma;
degustiranje i kušanje vina i rakije;
organizacija izleta u okolicu;
pružanje usluga prema najavi za najviše 50 osoba ili grupu;
kampiranje na posjedu i sl.
Svaka djelatnost može biti obogaćena s onoliko sadržaja koliko ih nudi obiteljsko
gospodarstvo, turističko okruženje, kreativnost gosta i domaćina. Turist u ovakvu
okruženju nije samo gost. On plaća uslugu boravka i svih ponuđenih sadržaja u klimi
prijateljske, obiteljske sredine. Ovaj viši i humaniji odnos koji se očituje u novom
obliku turističke ponude, znači novi korak u ostvarivanju načela održivoga razvoja.
Ovaj segment turističke ponude u Istri prerastao je u poseban proizvod, a ne kao
nadopuna maritimnom turizmu, produžavajući sezonu s dosadašnjih dva do tri mjeseca
sunca i mora na punih pola godine.
Vrijednost se destinacije, prije svega, ogledava u ljubaznosti domaćina, originalnosti
ponude, položaju smještaja, dobroj usluzi, različitim aktivnostima, te povoljnoj cijeni.
Ovakvim tipom turizma Istarska županija je bitno povećala vrijednost destinacije,
posebno u ruralnom dijelu.
Ruralni turizam u Hrvatskoj ima sve predispozicije za prerastanje u vrlo važan čimbenik
atraktivnosti turističke destinacije, što će biti moguće ukoliko su sustavno provedu
odgovarajuće aktivnosti definiranja i repozicioniranja ruralnog turizma.
26
3. MOGUĆNOSTI STVARANJA INTEGRIRANE PONUDE
OBITELJSKIH GOSPODARSTAVA U SVRHU BOLJE
PREPOZNATLJIVOSTI
3.1. Analiza turističke potražnje ruralnog turizma Istarske županije
Osim turističkog razvoja obalnog dijela Istre turizam se širi i na njen ruralni prostor, za
koji ima interes sve veći broj turista. Povećani interes za ruralnim turizmom vidljiv iz
povećanog broja posjetitelja i ostvarenih noćenja.
Tablica 6. Ostvareni posjeti (dolasci) u ruralnom turizmu Istre 2009.- 2011. Godine
Posjetitelji 2009. 2010. 2011. Indeks
2010./09.
Indeks
2011./10.
Ukupni posjetitelji
Istarske županije 2 813 810 2 716 008 3 012 204 96,6 110,9
Posjetitelji ruralnog
turizma Istarske ž. 221 741 222 692 249 549 100,4 112,1
Domaći posjetitelji
ruralnog turizma 24 568 21 152 24 113 86,1 114,0
Strani posjetitelji
ruralnog turizma 197 173 201 540 225 436 102,2 111,8
Postotak
sudjelovanja domaći
turisti
11,1 9,5 9,7 - -
Postotak
sudjelovanja strani
turisti
88,9 90,5 90,3 - -
Postotak
sudjelovanja
ruralnih turista u
ukupnim
7,8 8,2 8,3 - -
Izvor: Obrada prema podacima Turističke zajednice Istarske županije
27
Potražnja u ruralnom turizmu Istre porasla je od 221 741 posjetitelja 2009. na 249 549
posjetitelja u 2011. godini. Od ukupne potražnje u ruralnom turizmu Istre 9,5 do 11,1%
čine domaći turisti, a 88,9 do 90,5% strani turisti. Najveće zanimanje za ruralnu
turističku destinaciju Istre pokazuju posjetitelji iz Njemačke (28,2%), na drugom su
mjestu posjetitelji iz Italije (12,1%), a slijede posjetitelji iz Austrije (10,8%),
Nizozemske (8,7%), Češke (3,4%), Poljske (2,0%), Velike Britanije (1,6%), Francuske
(1,4%) i ostali.( Turistička zajednica Istarske županije, 2012.)
Tablica 7. Ostvarena noćenja turista na ruralnom području Istre za razdoblje 2009. –
2011.
Turistička
zajednica 2009. 2010. 2011.
Indeks
2010./09.
Indeks
2011./2010.
Bale 139 633 146 183 191 355 105 131
Barban 19 439 22 041 36299 113 165
Brtonigla 342 884 363 414 357 894 106 98
Buje 156 090 158 719 169 598 102 107
Buzet 13 463 18 027 24 445 134 136
Grožnjan 5 812 8 600 9 762 148 114
Kanfanar 22 086 23 004 25 409 104 110
Kaštelir -
Labinci 34 180 37 154 35 287 109 95
Ližnjan 33 738 41 451 58 386 123 141
Marčana 185 546 181 185 226 584 98 125
Motovun 8 279 10 410 17 289 126 166
Oprtalj 55 874 44 222 58 525 79 132
Pazin 52 691 70 576 82 496 134 117
Raša 152 962 168 233 167 650 110 100
Višnjan 14 560 15 745 25 400 108 141
28
Vižinada 7 648 10 341 11 617 135 112
Vodnjan 296 559 288 286 358 659 97 124
Žminj 21 341 22 870 30 647 107 134
Ukupno
ruralna istra
1 604 378 1 677 752 1 954 552 105 116
Ukupno
priobalje
17 377 087 17 212 640 18 692 176 99 109
Sveukupno
Istra
18 981 465 18 890 392 20 646 728 100 109
Postotak
ruralne Istre u
ukupnom
8,4 8,9 9,5 - -
Izvor: Obrada prema podatcima Turističke zajednice Istarske županije, 2012.
U ruralnom turizmu u Istri u razdoblju od 2009. do 2011. Godine ostvaren je rast
noćenja od 1 604 378 na 1 954 552 ili za 22%. Navedenim podacima obuhvaćeni su
ostvareni posjetitelji i noćenja u 20 ruralnih općina Istre. Nadalje, može se uočiti da
udio noćenja ruralnih turista u ukupnim broju noćenja u Istri od 8,4 % u 2009. raste na
9,5 % u 2011. godini. Važno je napomenuti da posjetitelje ruralnog turizma Istre na
dolazak motivira, između ostalog, intenzivni užitak, aktivnost u prirodi, naglašena
potreba za doživljajima, rekreacija i zdravlje. Poseban poticaj dolasku u ruralnu Istru
predstavlja inovativnost, koja pored osnovnih standarda omogućuje neobična iskustva,
iznenađenja i poticaje. Turisti dobivaju atmosfersku ili emocionalnu dodatnu korist kao
npr. ambijent, doživljaj, zabavu, avanturu, kontakt s drugim gostima i sl.. Kao odgovor
na brzi ritam života suvremenog urbanog turista, raste potražnja za ekološki čistim
područjima Istre. I na kraju treba istaknuti osobnu sigurnost, koja postaje jedan od
glavnih kriterija odluke, i sve veću brigu za zdravlje. Tijekom turističke sezone 2008.
godine Institut za poljoprivredu i turizam Poreč istraživao je stavove i preferencije
turista Istre o sportsko-rekreacijskim sadržajima. Podaci su iskazani su u tablici 8
29
Tablica 8. Zainteresiranost turista Istre za sportsko-rekreacijske sadržaje
Rang Sportske aktivnosti Broj ispitanika %
1. Pješačenje 529 46,5
2 Špiljarenje 260 22,8
3 Biciklizam 134 11,8
4 Tenis 40 3,5
5 Jahanje 35 3,1
6 Lov i ribolov 18 1,6
7 Penjanje u prirodi 13 1,1
8 Golf 11 1
Izvor: Podaci iz anketnog istraživanja Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč, 2008.
Turisti koji posjećuju Istru najviše su zainteresirani za pješačenje, za što se izjasnilo
46,5% posjetitelja, zatim špiljarenje, za što se izjasnilo 22,8%, te biciklističke ture, za
što se izjasnilo 11,8% anketiranih. Valja istaknuti da turiste u Istri najviše zanimaju oni
sportsko-rekreacijski sadržaji koji se najviše nude i mogu doživjeti u ruralnom prostoru
Istre.
3.1.1. Posebnosti ruralnog turizma Istre s gledišta atraktivnosti objekata i njihove
ponude
Osim turističkog razvoja obalnog dijela Istre, turizam se širi i u unutrašnjost poluotoka.
Objekti u kojima se turistima pružaju usluge smještaja i prehrane čine posebnost
ruralnog turizma Istre. Tu posebnost čini uređenje i osposobljavanje objekata za prihvat
turista na ruralnom prostoru, a uređenje je podređeno najboljem mogućem načinu
pružanja usluga turistima, tradicijskoj gradnji i opremanju.
30
Tablica 9. Ocjena atraktivnosti agroturističkog i ostalih objekta ruralnog turizma Istre
Elmenti atraktivnosti Prosječna ocjena
Posjed poljoprivrednog zemlišta u vlasništvu ili najmu 3
Posjedovanj životinja 2,5
Mogućnost uvida u proizvodnu 2
Atraktivnost lokacije stambenog objekta 4
Pristup agroturističkim i drugim objektima (parkiralište,
uređenje pristupa, broj parkirališnih mjesta u hladu na
otvorenom
4
Priključci za vodu, struju i sl. 4,5
Zainteresiranst članova na gospdarstvima za bavljene
turizmom (poznavnje stranih jezika, animacija,
gostoljubivost)
4
Prosječna ocjena 3,4
Izvor: Ružić, P. Ruralni turizam Istre, str 23.
Ocjene su dobivene prema okviru za ocjenu pri čemu je svaki element atraktivnosti
razrađen na pet razina intenziteta atraktivnosti, kojima korespondiraju ocijene od 1 do 5.
Polazeći od navedenog okvira za ocjenu opća je atraktivnost objekata ruralnog turizma
Istre 3,4. Važno je naglasiti da su bolje ocijene dobivala obiteljska gospodarstva, koja
imaju poljodjelske značajke, tj. poljoprivredno zemljište, stambenu i gospodarsku
zgradu, životinje, poljoprivrednu proizvodnju i ona s više članova obitelji koji čine
poljodjelsku gospodarsku jedinicu.
Turisti na ruralnom prostoru traže brojne usluge, a najčešće:
• spavanje (noćenje)
• prehranu i piće
• kupnju poljoprivrednih proizvoda, prerađevina i suvenira
• sportsko - zabavnu ponudu i ostalo.
31
Navedene usluge turisti traže u raznim varijantama kao, primjerice, spavanje i prehranu
ili samo jelo i piće, odnosno samo kupnju poljoprivrednih proizvoda i prerađevina.
Pored navedenih osnovnih usluga turisti traže i druge, kao što su mogućnost
uključivanja u poljoprivredne poslove gospodarstva (berba grožđa, maslina, krumpira,
žetva), korištenje dvorišta ili imanja za sportske i druge aktivnost i sl.
3.1.2. Atraktivnost ponude ruralnog turizma
Ponuda je u ruralnom turizmu kvalitetnija ukoliko se posjetiteljima omogućuje što bolji
kontakt s prirodom, tj. ako iz sobe mogu odmah u šumu ili polje. Izjašnjavanje ruralnih
turista o atraktivnosti elementa ponude u ruralnom prostoru Istre izraženo ocjenama od
1 do 5 prikazano je u tablici 10.
Tablica 10. Ocjena elemenata ponude u ruralnom turizmu
Elementi ponude Prosječna ocjena
Opremljenost soba 2,9
Kvaliteta i izbor hrane 4,4
Ponuda dodatnih aktivnosti 3,6
Kvliteta usluga 4,9
Čistoća okoliša 4,3
Čistoća i opći izgled obiteljskog gosp. 4,3
Mir i tišina u mjestu boravka 4.5
Prosječna ocjena 4,1,
Izvor: Izrada autora prema anketnom istraživanju ruralnih turista Istre, Institut za
poljoprivredu i turizam Poreč, 2007.
Prema prikazanim ocjenama turisti ruralne Istre najviše su zadovoljni uslugama (4,9),
zatim mirom i tišinom u lokaciji (4,5), kvalitetom i izborom hrane (4,4), dok je
najmanju ocjenu dobila opremljenost soba (2,9). Opći dojam o atraktivnosti ponude
ruralnog turizma Istre ocijenjen je s 4,1 što znači da je ona prihvaćena i da je kao takva
zanimljiva turistima.
32
Koliko su turisti koji posjećuju Istru zainteresirani za ruralni turistički proizvod daje
odgovor provedeno provedeno anketno istraživanje Instituta za poljoprivredu i turizam
u Poreču 2008. godine. Rezultati anketiranja su pokazali da je od anketiranih turista
63,8% zainteresirano, a svega 36,2% nije zainteresirano za ruralni turistički proizvod
Istre. Nadalje istim anketiranjem je istraženo koje turističke aktivnosti na ruralnom
prostoru Istre turisti preferiraju.
Tablica 11. Preferirane turističke aktivnosti na ruralnom prostoru Istre
Vrsta ponude Anketirani turisti u
priobalju Istre
Anketirani turiisti na
ruralnom prostoru Istre
f % F %
Pješačenje 511 18,6 54 19
Parkovi prirode 359 13,1 22 8
Uključivanje turista u rad u polju 46 1,7 11 4
Uključivanje turista u pripremu
hrane 63 2,3 11 4
Vožnja biciklom 268 9,7 39 14
Degustacija vina na vinskim
cestama 436 15,9 84 30
Uključivanje u tečajeve tradicijskih
zanata 64 2,3 3 1
Folklorne grupe 87 3,1 11 4
Izleti 467 17,0 22 8
Tenis 137 5,0 8 3
Golf 72 2,6 1 0
Jahanje 125 4,5 8 3
Lov i ribolov 113 4,2 6 2
Ukupno 2748 100 280 100
Izvor: Anketno istraživanje Instituta za poljoprivredu i tuizam 2008. Godine
U tablici su prikazane preferencije turista za 13 turističkih aktivnosti (koje pored ostalih
najčešće nudi ruralni proizvod Istre. Nadalje, iz prikaza se može uočiti kako interes
33
turista za pojedine turističke aktivnosti koje čine tradicijski seoski identitet Istre postoji,
pa je opravdano govoriti o interesantnosti seoskog tradicijskog identiteta i nužnosti
njegovog uključivanja u ruralni turistički proizvod.
3.2. Elementi ponude obiteljskih gospodarstava u funkciji
prepoznatljivosti ruralnog turizma
Turistička ponuda na obiteljskom gospodarstvu gradi se na postojećem potencijalu, što
uključuje: nekretnine; postojeću poljoprivrednu proizvodnju; pojedine vještine ili znanja
kao što su tradicijsko zanatstvo, izrada narodnih instrumenata, folklor, običaj, lov,
ribolov, konjaništvo i sl.; ili pak iskorištavajući resurse položaja gospodarstva ili
njegove bliže okolice kao što su posebno vrijedan prirodni položaj koji uključuje
zaštićeni krajolik, kultivirani krajolik, park prirode ili nacionalni park ili položaj unutar
vrijedne i zaštićene arhitektonske i kulturne cjeline. Kako i na koji način će se taj
potencijal iskoristiti i od njega učiniti atraktivna turistička ponuda, ovisi konkretno o
razrađenoj ideji kao potencijalnog pružatelja turističkih usluga na obiteljskom
gospodarstvu, ali i prepoznavanju oko čega se može graditi buduća ponuda ruralnog
turizma. U nastavku se prikazuje nekoliko primjera iskorištavanja različitih prethodno
neiskorištenih resursa/potencijala, a formiranjem konkretne turističke ponude u
ruralnom turizmu na obiteljskim gospodarstvima.
3.2.1. Tradicijske kuće i objekti kao izvor prepoznatljivosti
Očuvani ruralni prostor s tradicijskim graditeljskim nasljeđem sve je više prvorazredna
turistička atrakcija, resurs turističkoga gospodarstva, na kojem bi se trebao zasnivati
jedan od novih razvojnih ciklusa istarskog turizma. Uređenjem sela, obiteljskih
gospodarstava i okoline u skladu s tradicijskom arhitekturom može se postići privlačnija
ponuda i njena konkurentnost.
Osnovni materijal tradicijske graditeljske baštine Istre bio je kamen istarskih
kamenoloma korišten za svaku namjenu. Turistima najzanimljiviji i najprivlačniji
34
objekti i umjetnička djela istarske arhitekture jesu: ( Tuistička zajednica Istarske
županije, 2009.)
istarska hiža – karakteristične stare istarske kuće građene su od kamena,
fugiranih su zidova i krovova prekrivenih crijepom kanalicom. Na nekim se
kućama može uočiti unutarnji (u zidu građen) i vanjski dimnjak (po zidu građen)
te predstavlja ukras na pročelju kamene kuće. S prednje fasade na kuću je
gotovo uvijek nadozidan baladur, stubište kojim se ulazi u stambeni dio kuće.
Ispod baladura je obično bila smještena šterna (cisterna) ili ulaz u konobu ili
vinski podrum. U prednjem dijelu dvorišta često je bila smještena i krušna peć.
U kužini (kuhinji) i dnevnom boravku nalazilo se ognjište na kojem se
pripremala hrana. Obitelji su se skupljale oko vatre i prepričavale legende i
priče. To je mjesto bilo srce i duša svake kuće.
kažun – malo poljsko sklonište rađeno od samoga kamena slaganog jedan na
drugog po veličini te bez ikakvog veziva, površine do 5 m2. Kažun je služio za
sklanjanje ljudi, životinja, oruđa, alata, ljetine i slično za vrijeme iznenadnih
ljetnih kiša i neverina, a osim kao zaklon koristio se i za nadgledanje polja i
vinograda neposredno prije žetve i berbe.
suhozidi – ljudi koji su na ruralnim prostorima Istre živjeli prije stotinjak i više
godina svakodnevno su obrađivali zemlju. Često su je morali otimati kamenu,
kojeg bi skupljali i njime ograđivali svoje parcele. Na čvrstu kamenu podlogu
polagala su se veća kamenja na dno, a potom manja prema vrhu. Tako su nastali
kilometarski dugi suhozidi, a njihov sklad i danas izaziva divljenje.
šterna – cisterna u koju se skupljala kišnica s krova napravljena u kombinaciji
bijelog istarskog kamena i željeza, s prekrasnim kamenim grlom i željeznim
držačem koluture za dizanje i spuštanje kante za vodu. Naime, željezo su istarski
stanovnici osim za izradu poljoprivrednih alata, maštovito koristili za izradu
ukrasnih detalja na portunima, ognjištima i cisternama na kojima je uz godinu
izrade, vrlo često bilo iskovano i ime vlasnika. Stanovnici Istre se ponose svojim
šternama koje su, osim praktičnih razloga, važan oblikovni element na
središtima gradskih i seoskih trgova.
35
Kao važan dio sveukupne kulturne baštine, tradicijsko graditeljstvo treba gospodarski
vrednovati i uključivati u programe obnove i prenamjene za suvremene životne i
turističke potrebe. Upravo je Istarska županija u Hrvatskoj prva krenula u turističko
vrednovanje unutrašnjosti Istre, i to poglavito njezine tradicijske kamene arhitekture.
Raspisan je natječaj među arhitektima koji raspolažu specijalističkim znanjima o toj
vrsti građenja. Tako licencirani projekti su uz financijsku potporu županije vrednovali
objekte tradicijske istarske arhitekture i predlagali idejna rješenja za njihovo uređenje
radi agroturističkog korištenja.
3.2.2. Autohtoni proizvodi kao izvor prepoznatljivosti
Autohtoni proizvodi su oni proizvodi za koje se može znanstveno utvrditi ili
pretpostaviti da potječu iz određenog geografskog područja. (Maletić, 2010.) To je
proizvod određenoga geografskog porijekla koji nosi sa sobom jedinstvenost područja i
podneblja u kojem je nastao.
Autohtoni prehrambeni proizvodi spadaju u višu cjenovnu kategoriju jer sadržavaju
dodatnu vrijednost te pridonose povećanju dohotka proizvođača. Njihova zaštita
pridonosi stvaranju identiteta i prepoznatljivosti regije ili zemlje iz koje potječu.
Proizvodi s jednom od zaštićenih oznaka zaštićeni su od svake zlouporabe, oponašanja
ili uporabe neovlaštenih korisnika tih oznaka. Te oznake doprinose komercijalnoj
vrijednosti proizvoda ili usluge i povećava mogućnost prodaje po višim cijenama koje
odgovaraju njihovim posebnim svojstvima i ugledu na tržištu. Istovremeno, prenose
kulturni identitet regije iz koje proizvod potječe, znanje proizvođača i prirodne izvore,
stvarajući pri tome jedinstven identitet proizvoda. Ovakav sustav zaštite potiče
proizvođače takvih proizvoda na udruživanje i zajednički nastup na tržištu, a nakon
provedenog postupka zaštite na nacionalnoj razini postoji i mogućnost zaštite tih
proizvoda na razini Europske unije.
36
Razlikujemo tri oblika oznaka: (Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 2012.)
«Oznaka zemljopisnog podrijetla» je naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim
slučajevima zemlje, koji se koristi za označavanje prehrambenog proizvoda koji potječe
iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje. Takav proizvod mora imati specifičnu
kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njegovom zemljopisnom podrijetlu i
njegova se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.
«Oznaka izvornosti» je također naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim
slučajevima zemlje, koji se rabi za označavanje prehrambenog proizvoda koji potječe iz
te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje. To je proizvod čija kakvoća ili
karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i
ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njegova se proizvodnja, prerada i
priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.
«Oznaka tradicionalni ugled hrane» ponuđena je proizvodima čija specifičnost ne
proizlazi iz zemljopisnog područja, već iz njihovog načina proizvodnje. Ovaj način
zaštite dostupan je proizvodima koji su proizvedeni od tradicionalnih materijala ili
imaju karakterističan način pripreme ili prerade.
Registrirati se mogu svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi namijenjeni ljudskoj
konzumaciji, izuzev prirodnih mineralnih i izvorskih voda, jakih alkoholnih pića, vina,
voćnih vina i dr. proizvoda od grožđa i vina, osim vinskog octa. Registriraju se oznake,
odnosno nazivi prehrambenih proizvoda koji se odlikuju posebnim karakteristikama
koje proizlaze iz vrijednosti njihovih sastojaka, načina proizvodnje i prerade te
podneblja iz kojega dolaze.
Na području Istarske županije postoji cijeli niz tipičnih istarskih proizvoda. Istarski
proizvodi su boškarin, istarski pršut, istarski sir, istarsko maslinovo ulje, slani sardoni i
istarska vina (malvazija, teran, muškat bijeli momjanski, muškat ruža) i rakija
(komovica, ruda, medenica, biska). Istarski autohtoni mesni proizvodi su istarski pršut,
plečka (pleće, špaleta), istarski zarebnjak (kanica, ombolo itd.), istarske kobasice,
panceta i drugo.Ne manje važno je i meso istarskog goveda, istarska janjetina, pazinski
puran, ali i mliječni proizvodi kravlji i ovčji sir, proizvodi od tijesta (fuži, njoki,
makaruni, ravijoli) te posebice istarski tartuf (proizvodi na bazi tartufa) i istarski med.
Proizvodi „slatka“ Istra, pinca, povetica, fritule upotpunjuju bogatstvo ponude ovog
37
područja. Nažalost, osim istarskog pršuta niti jedan od spomenutih prepoznatljivih
istarskih proizvoda nije trenutno registriran. Istarski pršut je zapravo i postao prvi
autohtoni poljoprivredno-prehrambeni proizvod uopće koji je u Hrvatskoj zaštićen
oznakom izvornosti prema standardima Europske unije.(Euopska komisija, 2012.)
Glavni ciljevi zaštite proizvoda jesu zaštita imena proizvoda od zoluporabe i imitacija te
pomoć potrošačima pri odabiru specifičnih proizvoda u smislu njihovog porijekla i
kvalitete. Zaštićeni proizvodi mogu utjecati i utječu na gospodarski razvoj pojedinih
regija.
Proizvodi se štite zbog:
više cjenovne kategorije
stvaranja identiteta i prepoznatljivosti
izravne veze proizvoda s određenim zemljopisnim područjem daje dodatnu
vrijednost i prepoznatljivost tom području, te pridonosi ruralnom razvoju
osnivanja interesnih udruženja, ako ona još ne postoje u svrhu zajedničkog
nastupa na tržištu, odnosno zajedničke promidžbe prehrambenog proizvoda.
U Istri prostora za zaštitu ima mnogo. Upravo su autohtoni proizvodi dio istarskog
identiteta i tradicije. Njihovom zaštitom i prepoznavanjem moguće je na regionalnom
nivou stvoriti prepoznatljive brandove koji mogu i trebaju biti nositelj prepoznatljivosti
cijele istarske regije. Važno je istaknuti da na tržištu EU gdje ćemo i mi ubrzo
sudjelovati kao stalna članica postoji više od 1000 prepoznatljivih, zaštićenih
autohtonih proizvoda (Europska komisija – odjel za agrikulturu i ruralni ravoj, 2013.)
koji ne samo da su prepoznatljivi te da pozitivno utječu na identitet i imidž europskih
regija već su i značajan gospodarski oslonac i temelj razvoja poljoprivrednih sustava u
tim zemljama. Stoga je važno prepoznati, zaštititi i brandirati istarske proizvode.
38
3.2.3. Tradicionalna gastronomska ponuda Istarske županije kao izvor
prepozntljivosti
Tradicijska prehrana je način pripreme jela u seoskim obiteljima u prošlosti. Dakle,
riječ je o obliku prehrane koji je odraz kulinarske baštine, a datira do sredine 20.
stoljeća. Tradicijsku prehranu Istre, kako navodi Kocković (2005.), karakterizira
jednostavnost i temelji se ponajviše na proizvodima iz vlastitoga uzgoja (samo se manji
dio namirnica kupovao ili nabavljao razmjenom)
Osnovne su značajke istarske kuhinje raznolikost kuhanih jela, dosta ribe i samonikla
bilja. Učestala je uporaba začina soli, papra, vinskoga octa, maslinova ulja, te vina kao
sastojka pri kuhanju.
Neka od tradicionalnih istarskih jela su: maneštra (gusta juha) kojoj su osnovni sastojci
grah, krumpir, ponekad svinjska kost ili kost od pršuta.Ima više vrsta maneštra, ovisno
o godišnjem dobu: od koromača, od bobići (mladi kukuruz), jota (od krumpir, graha i
kiseloga kupusa) ili od različitoga povrća. Začinjava se peštom (sjeckana slanina i
usitnjeni češnjak), a završava se zaprškom.
Nekada se u Istri gotovo se svakodnevno jela i fritaja, odnosno pržena jaja s divljim
radičem, divljim šparogama ili rjeđe sa slaninom, kobasicama ili pršutom.
Palenta je također jedan od uobičajenih obroka tradicijske prehrane. Kuhala se od
kukuruznoga brašna u kotlu nad ognjištem.
Fuži se pripremaju za svečane prilike, npr. vjenčanja, tako da se posoljeno tijesto s
jajima mijesi na dasci, razvlači i stanjuje. Poslužuju se sa šugom (umakom) od kokoši ili
ovčetine.
Posutice (pasutice) su tanko razvaljano tijesto romboidna oblika. Širom Istre pripremale
su se i lazanje, a posluživale su se s raznim dodacima, npr. slaninom. Nerijetko su u
svečanom jelovniku bili njoki (valjušci od krumpirova tijesta) koji su se posluživali s
raznim vrstama umaka (šuga).
U proljeće se širom Istre beru divlje šparoge i bljušt (biljka slična šparogi, manje gorka
okusa), a najčešće se pripremaju kao fritaja. Od začinskoga bilja u tradicijskoj istarskoj
kuhinji najviše su se upotrebljavali koromač, kadulja ili kuš, ružmarin, mažuran,
bosiljak ili bašelak, lišće celera (šeljin, šelen), peršin i lovor.
39
Meso se jelo samo u posebnim prilikama – za vjenčanja i u doba blagdana. Najviše se
trošila svinjetina – osim pršuta, omiljeni su ombolo, kao i pršut natrljan paprom i soli, te
kobasice, najčešće posluživane s kupusom. Zatim se jela kokoš (juha od kokoši, šugo
(žgvacet) od kokoši), te purani, janjci (najčešće pod pekom) i jarići.
Za desert se najčešće pripremaju fritule (mekano slatko tijesto oblikovano u okruglice
koje se prže na vrućem ulju), kroštule, fijoketi (tanko razvaljeno tijesto rezano na trake i
oblikovano u mašnicu, te prženo na vrućem ulju), cukerančić (slatko tijesto s dodacima
oblikovano u grančice, te pečeno u vrućoj pećnici). Za Uskrs pekle su se pince (slatki
kruh) i povetice (razvaljano tijesto premazano marmeladom, mljevenim orasima,
lješnjacima i ribanim jabukama, oblikovano u roladu, te pečeno u vrućoj pećnici)
Koliko turisti poznaju ponudu tradicionalnih jela može se vidjeti u tablici 12 .
Tablica12. Poznavanje tipičnih istarskih jela (n =407)
Vrsta jela Broj odgovora %
Jela od mesa 218 53,6
Plodovi mora 200 49,1
Kolači 184 45,2
Istarski pršut 165 40,5
Domaće tjestanine 163 40
Domaći ovčji sir 153 37,6
Maneštra 89 21,9
Tartufi 70 17,2
Ništa od
navedenog 26 6,4
Izvor: Istraživanje tendencija u potrošnji hrane i pića turista u Istri 2002., Institut za
poljoprivredu i turizam Poreč, Zavod za turizam
Prema odgovorima anketiranih turista u Istri se najviše poznaju tipična istarska jela od
mesa (domaće kobasice, zarebnjak) i to 53,6% anketiranih. Na drugom se mjestu nalaze
40
jela od morskih plodova i riba (rižot, brodet, riba u pećnici), za što se izjasnilo 49,1%
anketiranih turista. Turisti isto tako dobro poznaju tipične istarske kolače (fritule i
kroštule), za što se izjasnilo 45,2% anketiranih. Domaća tjestenina i ovčji sir isto su
dobro poznati. Tartuf predstavlja neiskorišten potencijal u gastronomskoj ponudi jer sve
do 2002. godine nije bio poznat turistima.( Istraživanje tendencija u potrošnji hrane i
pića turista u Istri 2002., Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Zavod za turizam)
Gastronomska ponuda priprema se po receptima tradicijske prehrane Istre. Tome treba
dodati da je obvezni pratilac jela stolno vino. Vino je u istarskom obiteljskom
gospodarstvu prvi izraz dobrodošlice, pije se u svakoj društvenoj prilici i uz skoro svaki
obrok. U Istri se trenutno obrađuje oko 5100 hektara vinograda, od čega 70% s bijelim
grožđem, dok je preostalih 30% crveno (Turistička zajednica Istarske županije, 2012.).
Veći dio bijelih sorti sastoji se od Malvazije i Muškata, a među crvenim sortama
prevladava Teran. Također u istarska vina spadaju i brgonja i hrvatica. Specifična
istarska kombinacija jela i pića je supa, koja se priprema od staroga kruha, koji se
zagrije na tronošcu na ognjištu i začini maslinovim uljem. Potom se zarumenjene kriške
kruha polože u bukaletu ili terinu (posudu), pošećere i zaliju zagrijanim crnim vinom26.
Pored vina, u Istri se također nude i žestoka pića spremljena po recepturama kuće, kao
što su biska, medenica, orahovac, ruda, rakija sa žižulama i rakija s trešnjama (Ruralis,
2009.). Koliko su turisti upoznati s istarskim vinima može se vidjeti u sljedećoj tablici .
Tablica 13. Poznavanje tipičnih istarskih vina od strane turista Istre (n = 407)
Vrsta vina Broj odgovora %
Malvazija 180 44,2
Teran 101 24,8
Ostalo 74 18,2
Ne poznajem 69 17
Borgonja 66 16,2
Hrvatica 39 9,6
Izvor: Istraživanje tendencija u potrošnji hrane i pića turista u Istri 2002. godine, Institut
za poljoprivredu i turizam Poreč, Zavod za turizam
41
Od tipičnih istarskih vina najpoznatije i najtraženije je istarska malvazija, za koju se
izjasnilo 44,5% anketiranih. Drugo vino po prepoznatljivosti je teran, za kojeg se
izjasnilo 26,8% anketiranih – očito je da je postotak u odnosu na malvaziju puno niži.
Slabije poznato tipično istarsko vino je hrvatica, koje poznaje svega 9,6% turista.
Za ponudu ruralne Istre iznimno su važne izvrsno posjećene originalne
enogastronomske priredbe, proizašle iz tradicijske prehrane. Tako se u Buzeštini na
Tartufijadi nude različita jela s tartufima (gljivama), u Kašteliru na Gramperijadi nude
se različita jela od krumpira, u Umagu na Pomideorijadi različita jela od rajčica, u
Galižani na Fešti od puži nude se različita jela od puževa, dok se na priredbi pod
nazivom Slatka Istra nudi preko 70 vrsta kolača iz Istre. Isto tako, treba istaknuti i dane
vina koji se organiziraju u svakoj općini u Istri u kojoj je vino tradicijski proizvod. Na
enogastronomskim priredbama prezentirani su tradicijski recepti, ali i neki novi, kao
npr. krumpir punjen kremom od ovčjega sira i tartufa (Glas Istre, 7. 8. 2007.:21). Sve
nabrojene priredbe s enogastronomskom ponudom popraćene su i zabavnim
programom. Navedene priredbe privlače i velik broj posjetitelja i turista, koji za hranu i
piće potroše značajna financijska sredstva, što predstavlja velik doprinos ukupnoj
potrošnji enogastronomske ponude.
Na turističkom obiteljskom gospodarstvu treba nuditi jela kraja (tradicionalne
specijalitete) u kojem se gospodarstvo nalazi i prema tome složiti ponudu prehrane.
Posebno je poželjno nuditi specifične specijalitete koji se mogu pronaći samo u selu ili
kraju gdje je gospodarstvo smješteno. Gostima je uvijek potrebno objasniti kakvo se
jelo nudi, od čega je spravljeno, kako se spravlja i nadasve, ukoliko postoji, a gotovo
uvijek postoji, ispričati i zanimljivu priču o jelu (kako je nastalo, zašto se priprema baš
tako ili zašto se priprema baš u tom kraju). Posebno je zanimljivo napomenuti ako se
pojedino jelo spravlja od autohtonih vrsta voća, povrća, žitarica, životinja (meso, jaja,
mlijeko) te samoniklog jestivog bilja. Također, u ponudu treba uvrstiti i davno
„zaboravljena“ jela.
42
3.2.4. Ekološki pristup kao izvor prepoznatljivosti.
Ekološki pristup na gospodarstvu podrazumijeva ekološku poljoprivredu i korištenje
postojećih resursa na ekološki način. Ekološka proizvodnja ("organska", "biološka")
poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća
uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu
primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane
proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i
raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i
otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva,
sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i
načelima. Ekološku poljoprivredu povezuje se sa razvitkom i održivim razvojem
ruralnih područja, odnosno sa razvojem ruralnog turizma. Ekološkom poljoprivredom
promovira se ruralni razvitak kroz diversifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, povećanje
produktivnosti, smanjenje stope ruralne depopulacije i porasta kvalitete života u
ruralnom području (Kušen, 2006.).
Graf 2. Distribucija ekoloških gospodarstava na kojima se provode dodatne djelatnosti
Izvor: (Stipčević, Petljak, 2009.)
43
Na grafu 1. prikazana je distribucija ekoloških gospodarstava u odnosu na bavljenje
dodatnim djelatnostima; šest gospodarstva bavi se turizmom, četiri gospodarstva
ugostiteljskom djelatnošću, a čak dvanaest proizvodnjom autohtonih proizvoda.
Nadalje, postoje gospodarstva koja se bave većim brojem djelatnosti.
Turistička atraktivnost i bolja tržišna prepoznatljivost gospodarstva može se postići i
korištenjem obnovljivih izvora energije, te drugim vidovima „ekološkog pristupa“ u
vođenju gospodarstva. Tako npr. ako postoji mogućnost proizvodnje i korištenje solarne
el. energije za opskrbu gospodarstva el. energijom, kao i korištenje kišnice za potrebe
opskrbom vodom. Ukoliko na gospodarstvu intenzivno uzgajaju životinje, može se
pokrenuti i proizvodnju bioplina od stajskog gnoja koji se može koristiti za grijanje.
Ako postoji intenzivan uzgoj žitarica, treba ispitati mogućnost proizvodnje ploča od
prešane slame na gospodarstvu kao građevnog i prirodnog izolacijskog materijala.
Ovakav pristup doprinosi i smanjivanjem troškova poslovanja (npr. troškova
energenata) gospodarstva, ali povećavanjem prihoda , npr. veće cijene kvalitetno
tržišno brandiranih „zelenih“ turističkih usluga, dodatni prihod od prodaje proizvoda od
sekundarnih sirovina (prešana slama) itd. Tada se može u promociji i profiliranju svoga
turističkog obiteljskog gospodarstva koristiti pojam „eco friendly“ – „prijatelj okoliša“
3.2.5. Klasifikacija i označavanje agroturizma kao izvor prepoznatljivosti
Razvojem turističkih usluga na obiteljskim gospodarstvima razvila se specifičnost te
organizacijska različitost od gospodarstva do gospodarstva. Ove specifičnosti
uvjetovane su resursnim osnovama, povremenim ili stalnim boravkom vlasnika
gospodarstva u ambijentu pružanja usluga, strukturi usluga, organizacijskim modelima
kao i uvjetovanošću poljoprivrednoj proizvodnji. Polazeći od ovih čimbenika u Istri su
se profilirali sljedeći tipovi obiteljskih gospodarstava (Ruralis, 2011.):
1. Agroturizam – predstavlja tip seoskog turističkog gospodarstva kod kojega je
osnovna djelatnost registrirana poljoprivredna proizvodnja, dok dodatnu
djelatnost čine turističke usluge smještaja i/ili prehrane gostiju. Pored osnovnih
usluga smještaja i prehrane, na gospodastvu se organiziraju i aktivnosti koje
44
imaju za cilj gostima pružiti mogućnost aktivnog odmora. Vlasnik gospodarstva
s obitelji, u pravilu, živi na gospodarstvu.. Stoga gost, u stalnoj, direktnoj
interakciji s domaćinom tijekom odmora, ima mogućnost upoznati se s
običajima, tradicijom, načinom i kulturom življenja, kao i poljoprivrednom
proizvodnjom te tipičnim proizvodima Istre. U agroturizmu postoje tri podvrste
gospodarstva. Prvu i drugu podvrstu, otvoreni tip agroturizma, čine
gospodarstva koja nude usluge prehrane izletnicima i grupama do max. 50
osoba, te domaćinstva koja nude usluge smještaja i prehrane gostima na
smještaju kao i usluge prehrane izletnicima i grupama do max. 50 osoba. Treću
podvrstu, zatvoreni tip agroturizma, čine gospodarstva koja nude usluge
smještaja i usluge prehrane samo za goste na smještaju. Usluge smještaja nude
se u sobama, apartmanima ili posebnim kućama.
2. Ruralna kuća za odmor – predstavlja adaptiranu tradicionalnu istarsku kuću
poštivajući uvjete ambijentalne i tradicijske arhitekture i gradnje. Ruralna kuća
za odmor može biti i vjerna kopija originalne tradicijske kuće koja je i vizualno i
funkcionalno u skladu s istarskim nasljeđem. Specifičnost ove kategorije
gospodarstva ogleda se u iznajmljivanju cjelokupne kuće s pripadajućim
prostorom. Domaćin ne stanuje na gospodarstvu, ali ima interakciju s gostom.
3. Ruralni B&B – noćenje s doručkom (eng. bed and breakfast) predstavlja
gospodarstvo koje, pored osnovne usluge smještaja, obavezno nudi i uslugu
doručka gostima gospodarstava. Vlasnik gospodarstva nije profesionalni
poljoprivredni proizvođač, tj. poljoprivredna proizvodnja nije nužno vezana za
turističke usluge, ali se zahtjeva da u ponudi doručka bude obavezno domaći
kruh ispečen na gospodarstvu te barem jedan proizvod vlastite proizvodnje (npr.
marmelada). Vlasnik živi na tome gospodarstvu, pa je praktički gost smješten u
kući domaćina, osim ako ne postoji zasebna kuća za potrebe smještaja. Životni
prostori domaćina odvojeni su od prostorija koje gost koristi (posebne sobe s
kupaonicama), tako da postoji zajamčena privatnost.
4. Ruralni obiteljski hotel – mali i intimni hoteli, organizirani u starim zdanjima i
nemaju kapacitet veći od 35 kreveta. Vode ga sami vlasnici te i tu postoji
interakcija između gosta i domaćina. Usluge su personalizirane, a postoje i
45
bogati dodatni sadržaji. Naime, osim pruženih usluga u hotelu, gost je upućen i
na destinaciju, a postoji i vlastita proizvodnja nekih proizvoda.
5. Odmor (smještaj) na vinskoj cesti – profesionalno poljoprivredno
gospodarstvo, odnosno domaćinstvo specijalizirano za proizvodnju vina. Pored
usluga prezentacije i mogućnosti kušanja gostima izletnicima i grupama, na
gospodarstvu je organiziran i smještaj. Gosti na smještaju imaju mogućnost
upoznati se s kulturom proizvodnje tipičnih vina Istre te s aktivnostima vinskog
podruma.
6. Stancija – predstavlja obnovljeno i rekonstruirano nekadašnje ogromno seosko
poljoprivredno gospodarstvo u cilju pružanja turističkih usluga. Stancija je u
pravilu odvojena od sela i naseljenih mjesta sa svom potrebnom
infrastrukturom, a karakterizira ju veliki posjed sa zgradom za stanovanje
(glavna kuća) te gospodarskim zgradama i nanovo pokrenutom poljoprivrednom
proizvodnjom jednog ili više proizvoda tipičnih za Istru. Naglasak je dat, na
malom smještajnom kapacitetu s maksimalnim komforom i prostorom te
specijaliziranom ponudom. Mnogi objekti koji se danas na tržištu prodaju pod
marketinškom kategorizacijom “stancije” posjeduju, kao atraktivan i dodatan
element, bazene i tenis terene, a karakterizira ih i izrazito posvećivanje pažnje
hortikulturnom uređenju. Smještaj u stanciji se ne dijeli na posebne smještajne
jedinice, tako da ne postoji mogućnost da dvije različite obitelji borave na
gospoodarstvu.
Klasifikacija sadržava sve posebnosti i tipičnosti koje razlikuju gospodarstva između
sebe, ali i koji razlikuju agroturističku i ruralno-turističku ponudu od klasične.Važno je
napmenuti da tipovi gospodarstava a koji su razrađeni u prethodnom tekstu
predstavljaju marketinške kategorije koje je 2001. godine razradio Ruralis – konzorcij
agroturizma i ruralnog turizma Istre. Ovi tipovi gospdarstva ne predstavljaju službenu
zakonsku klasifikaciju jer ovako detaljna klasifikacija ne postoji u zakonskim okvirima.
Zakonski je definirana samo kategorija agroturizma, i to Pravilnikom o pružanju
ugostiteljskih usluga na seljsčkim domaćinstvima. Klasifikacija Ruralisa je detaljna i
usmjerena ka proizvodu, odnosno tipičnosti ponude koja trenutno postoji u ruralnom
turizmu u Istri.
46
3.3. Istraživanje o mogućnosima stvaranja integrirane ponude
obiteljskih gospodarstava
U skladu s problemom i predmetom istraživanja provedeno je istraživanje mišljenja i
stavova vlasnika obiteljskih gospodarstava u svrhu stvaranja integrirane ponude.
Istraživanje je provedeno 2012.godine, ispitanici su vlasnici obiteljskih gospodarstva.
Rezultati istraživanja su prikazani u nastavku. U narednom poglavlju su također
korišteni i rezultati istraživanja na znanstvenom projektu "Agroturizam – element
odrţivog razvoja", Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč koje je provedeno u
razdoblju 2007-2010. godina.
3.3.1. Ponuda obiteljskih gospodarstava Istarske županije
Ponuda obiteljskih gospodarstava Istarske županije je raznovrsna. U prijašnjim
poglavljima je pisano što se sve nudi u ruralnom turizmu dok je u ovom navedeno što
konkretno nude ispitanici - obiteljska gospodarstva.
Obiteljska gospodarstva Istarske županije sadrže raznoliku i autohtonu ponudu u odnosu
na masovni turizam. Konkretno njihova ponuda uz smještaj i hranu sadrži:
- prezentaciju proizvodnje tradicijskih proizvoda (sir, pršut, kulen, vino, maslinovo
ulje, bučino ulje, pečenje rakije itd.)
- škole kuhanja – radionice pripravljanja tradicijskih jela;
- izradu prerađevina od voća (marmelade, džemovi, pekmezi) i spremanje zimnice
- organiziranje piknika u polju
- organiziranje kušanje vina u vinogradu;
- edukativne obilaske gospodarstva za školsku djecu
Također nude razne rekrekreacijske sadržaje kao npr. slatkovodni ribolov, biciklizam,
paragliding, pješačenje, off road , lov na tartufe, lov na divljač.
47
Na grfikonu 3. se vidi da s glavni elementi ponude na obiteljskim gospodarstvima
usluge prehrane i smještaja. Ostali oblici se vežu uz tematske puteve ko npr. Vinske
ceste, ceste maslinova ulja i kušaonice koji također imaju znatan udio u ponudi
obiteljskih gospodrstava.
Graf 3. Ponuda obiteljskih gospodarstava
Izvor: istraživanje znanstvenog projekta „Agroturizam“, Institut za poljoprivredu i
turizam Poreč, 2009.
Dodatna ponuda obiteljskih gospodarstava je raznovrsna no vlasnici su naglasili da
neke od dodatnih aktivnosti dolaze s potrebom za edukacijom te neophodnim
licencama i dozvolama npr. za branje gljiva. Pojedini vlasnici su završili tečaj za branje
gljiva te su ovlašteni za njihovo branje i organiziranje grupa gostiju za tu vrstu
aktivnosti. Nekoliko vlasnika je imalo dozvolu za lov i položen lovački ispit te su
lovcima na raspolaganju za lov na sitnu i krupnu divljač. Rad u kućanstvu i najam
bicikala pokazao se najjednostavnijim načinom zabave i aktivnosti na gospodarstvu za
koji nisu potrebne pripreme i dozvole. Postojeće biciklističke staze diljem Istre
atraktivni su čimbenik za goste koji traže aktivni boravak.
Organizirani festivali također pridonose razvitku ponude kraja u kojem se nalaze
ispitivana gospodarstva, neki od festivala su: Motovun film festival, Festival šparoga,
Festival voća i proizvoda od voća, Dani tartufa.
34%
31%
17%
10%
8% usluge prehrane
usluge smještaja
degustiranje vina
degustiranje maslinovog ulja
degustiranje hrane
48
3.3.2. Spremnost obiteljskih gospodarstava na udruživanje i razvoj
Neki od gospodarstava su udruženi, a neki nisu i ne žele se udružiti. Glavni razlog
protiv udruživanja navode da je svako gospodarstvo posebno na svoj način. Postoji
mišljenje da se udruživanjem gubi identitet gospodarstva, što nije točno i govori o
nedostatku informiranosti i neznanja. Nedostatak informiranosti ne ovisi samo o
gospodarstvu i vlasniku gospodarstva kao takvog, nego govori i o lokalnoj, kao i
regionalnoj upravi koja u petnaest godina, otkad je agroturzam poznat u ovim krajevima
nije se uspijela dovoljno pozabaviti informiranjem o mogućnostima gospodarstava i
njihovom razvoju. S druge strane može se raspravljati i o neaktivnosti vlasnika, ali
također i neodgovarajućem vremenu ili prostoru u kojemu je edukacija dostupna. No,
postavlja se pitanje jesu li programi edukacije ponuđeni gospodarstvima primjereni za
vlasnike gospodarstava, tko ih financira, te na koji način su vlasnici gospodarstava
informirani o njima. Dolazi se do pretpostavke da u Istri ne postoji sustavno planiranje i
organiziranje programa edukacije obiteljskih gospdarstava. Tome doprinosi stav većine
anketiranih gospodarstava da oni i sami predlažu mjere i programe edukacije
organizirane od strane lokalne zajednice i županije.
Kada se promatra spremnost na razvoj dolazi se do istih zaključaka, kao i kod
spremnosti na udruživanje. Vlasnici gospodarstva jednostvano nisu informirani
dovoljno o predpristupnim programima, konkretno IPARD8 programu, ali postoje
naznake da razmišljaju u smjeru razvoja, kao npr. spremni su za dodatna ulaganja u
sobe i apartmane, uređenja stajališta za kampere kao i mnoge druge dodatne sadržaje.
Ako već ne postoji ekološka poljoprivreda na gospodarstvu većina ispitanika razmišlja o
tome da je uvede na gospodarstvo. Također ispitanici smatraju potrebnu edukaciju o
IPARD programu što također potvrđuje nedovoljno zalaganje od strane lokalnih uprava
koji bi trebali imati glavnu ulogu u informiranju gospodarstava o svim njihovim
mogućnostima trenutno raspoloživim na tržištu.
Većina se nije prijavila za bespovratna sredstva IPARD programa vjerovatno zbog slabe
informiranosti i uopće neznanja da potstoji i ta opcija. Svakome od njih su u narednih
pet godina potrebna dodatna ulaganja, što dovodi do kontradikcije, jer imaju želju za
dodatnim ulaganjima, a nisu se niti prijavili niti koristili predpristupne programe.
8 Instrument predpristupne pomoći za ruralni razvoj
49
Ispitanici koji su se odlučili za IPARD program koristili su Mjeru 302. - Bespovratna
sredstva za ruralni turizam.
Glavna ograničenja u poslovanju odnose se na sustav poticaja koji nije dovoljno
transparentan i o kojemu ispitanici nemaju uvida, niti nalaze odgovarajuće posrednike
koji bi im pomogli u povećanju dostupnosti njima potrebitih informacija (graf 4.) Kao
glavni razlog navodi se neinformiranost i loš protok informacija.
Graf 4. Glavna ograničenja u poslovanju obiteljskih gospodarstava u razvoju ruralnog
turizma
Izvor: Istraživanje znanstvenog projekta „Agroturizam“, Institut za poljoprivredu i
turizam Poreč, 2009.
Veći angažman očekuju u organiziranju izleta te obilježavanju zanimljivih turističkih
lokacija i njihovih gospodarstava s tabelarnim oznakama uz prometnice. U ocjeni
suradnje s lokalnim turističkim zajednicama 14% vlasnika bila je zadovoljno, 21 %
nezadovoljno, a ostali su bili osrednje zadovoljni suradnjom. U godini koja je prethodila
istraživanju većina je vlasnika surađivala sa dvije turističke agencije radi promocije i
prijama gostiju. Iz navedenog se može zaključiti da su gospodarstva spremna na razvoj,
ali da je problem u nedovoljnoj komunikaciji između institucija i gospodarstava, zato
je potrebno ili udruživanje obiteljskih gospodarstava u svrhu boljje pregovaračke
pozicije prema institucijama ili umrežavanje svih sudionika u ruralnom turizmu.
93
75
66
66
46
0 20 40 60 80 100
Nedovoljan/ složen sustav mjera i poticaja
Informiranost o programima poticaja
Zapošljavanje neobiteljske radne snage
Previsok PDV
Visoke kamate na kredite
50
3.3.3. Prepoznatljivost obiteljskih gospodarstava na tržištu
Prema provedenom istraživanju, po pitanju prepoznatljivosti, može se zaključiti da su
gospodarstva zadovoljna trenutnom pozicijom na tržištu. Svjesni su svojih
konkurentskih prednosti, tj. onoga što ih razlikuje od drugih sličnih gospodarstava. S
druge strane nijedan njihov proizvod nije autohton niti zaštićen, što negativno utječe na
prepoznatljivost. Jedan dio je uveo ekološku poljoprivredu na svoja gospodarstva, što ih
izdvaja u odnosu na druge. Na pitanje o uvođenja nagrada za kvalitetu usluge u svrhu
prepoznatljivosti imaju negativan stav. Potrebno je napomenuti da je jedno
gospodarstvo istaknulo da bi trebalo izmjeniti zakone i propise, i u pravnom smislu
utvrditi pojam agroturizam jer po pravnom pitanju oni su još uvijek registrirani kao
izletište, a sve klasifikacije koje su u prijašnjim poglavljima navdene služe u svrhu
marketinške prepoznatljivosti. Znači trebalo bi na razini državne vlasti uvesti pravilnik
koji regulira standarde i kategorizaciju kako ruralnog turizma tako i agroturizma, tako
da se i u pravnom smislu razlikuju od drugih i da se točno zna koja se vrsta usluge nudi
i koji oblici ponude, a koji ne i da se stvori toliko potrebna diverzifikacija.
Najveća popunjenost kapaciteta obiteljskih gospodarstava je u predsezoni i postsezoni
što dovodi do produljenja sezone i uklapanja ruralnog turizma s masovnim turizmom.
To je vrlo pozitivno za turizam Hrvatske i Hrvatsku kao turističku destinaciju, jer se
time rješava jedan od glavnih problema hrvatskog turizma, a to je slaba popunjenost
predsezonu i postsezonu.
Što se tiče udruživanja u svrhu pozicioniranja zajedničke ponude na tržište radi bolje
prpoznatljivosti, neki su čak entuzijastični po tom pitanju, jer smatraju da jedino tako
mogu postići „da se njihov glas čuje“. Svjesni su da su im udruživanjem mogućnosti za
bolju promociju, pregovaračku poziciju prema intitucijama, stvaranju novih turistčkih
sadržaja, kao i jačanju tržišnog položaja veće, dok manji dio uopće se nema namjeru
udruživati ni u koju svrhu. Po njihovom mišljenju udruživanje bi trebali inicirati sama
gospodarstva uz potporu lokalne uprave.
51
Zaključno obiteljska gospodarstva prepoznala su turizam kao priliku za gospodarski
razvitak, ali napor i želja za napretkom još uvijek ne prati potrebna razina upravljačkog
i marketinškog znanja, protok informacija, umreženost proizvođača i pružatelja usluga,
kao niti zajednički nastup na tržištu. Naime, sudionici turističke ponude koji
pojedinačno nastupaju na tržištu, slabo koriste informacijske tehnologije za oglašavanje
i informiranje, uslijed čega turistički proizvodi i usluge ne dopiru do potencijalnih
korisnika – turista. Postojeći resursi nisu integrirani u cjelovitu ponudu regije niti
prezentirani korisniku tako da stvaraju prepoznatljivost i turistički identitet ovog
područja koje na malom prostoru nudi iznimne prirodne i tradicijske vrednote.
52
4. RAZVOJNE MOGUĆNOSTI NA RURALNOM TURISTIČKOM
TRŽIŠTU
4.1. Snage, slabosti, mogućnosti i opasnosti ruralnog turizma
SWOT9 analiza je kvalitativna analitička metoda koja se često koristi u analizi položaja
pojedinačnog proizvoda, poduzeća ili turističke destinacije. Može se koristiti u procjeni
podobnosti prostornih i tržišnih preduvjeta za turistički razvoj nekog prostora ili
podobnosti i stanja postojeće ponude u odnosu na tržište potražnje. SWOT analiza je,
dakle, kritički osvrt na postojeću situaciju destinacije, a predstavlja i prvi korak pri
definiranju postojeće i poželjne pozicije na tržištu. Uz pomoć evidentiranja snaga,
slabosti, prilika i prijetnji, marketinški stručnjaci mogu poduzeti akcije kojima se
slabosti pretvaraju u jakosti, a vanjske prijetnje u mogućnosti.(Velenik, 2006.)
SWOT analiza je zbog jednostavnosti i korisnosti široko prihvaćena analitička metoda
te se može koristiti i kao standardni postupak pomoću kojeg se ocjenjuje važnost
unutrašnjih snaga i slabosti te vanjskih okolnosti za razvoj ruralnog turizma, tj. prilika i
prijetnji pod kojima djeluju nosioci ruralne turističke ponude Istre, što je prikazano u
Tablici 14.
9 SWOT – Strengths, Weaknesses, Opportunities, Threats
53
Tablica 14. SWOT analiza ruralnog turizma
Snaga (+) Slabosti (-)
- Ekološki čisto područje
- Bogato prirodno nasljeđe i
kulturno – povijesna baština
- Prednosti ekološki zaštićenih
područja
- Ekološki prihvatljiva
poljoprivredna proizvodnja
- Autohtoni i tradicionalni proizvodi
- Uzgoj domaćih životinja
- Interes lokalnog stanovništva za
razvoj ruralnog turizma
(agroturizma)
- Blizina turističkih destinacija
- Dobar geografski položaj s
obzirom na blizinu zračnih luka,
morski pristup, izgrađenost cesta
- Još uvijek nedovoljno riješena
infrastruktura
- Na nekim mjestima loše održavano
kulturno – povijesno nasljeđe
- Nedostatak stručnog kadra
- Nedostatak adekvatnog ruralnog
(su) financiranja
- Neadekvatni propisi i zakonske
regulative
- Nedovoljna koordinacija i
povezanost na nacionalnoj razini
- Nedostatak suradnje između
javnog, privatnog i nevladinog
sektora
- Odsutnost konkretnih razvojnih
ciljeva vezanih uz razvoj ruralnog
turizma
54
Izvor: obrada autora prema Regionalni operativni program Istarske županije
Mogućnosti (++) Opasnosti (--)
- Razvoj proizvodnje autohtonih i
ekoloških proizvoda
- Produženje perioda sezone tj.
popunjavanja turističkih kapaciteta
- Smanjenje troškova proizvođača,
direktna prodaja
- Kvalitetniji marketing, propaganda
- Razvoj ruralnih turističkih
destinacija te stvaranje brenda
ruralnog turističkog proizvoda
- Integralni pristup
- Diverzifikacija turističkog
proizvoda i razvoj poduzetništva
na selu
- Razvoj malih i obiteljskih
smještajnih kapaciteta
- Očuvanost kulturnog i prirodnog
krajolika kao velikog potencijala
za razvoj ruralnog turizma
- Poboljšanje povezanosti i
organiziranosti sudionika u ponudi
ruralnog turizma
- Povećana devastacija okoliša
- Prejak razvoj masovnog turizma u
nekim područjima
- Prespora izgradnja ruralne
infrastrukture i loše riješene
komunalne aktivnosti
- Problematika oko pravne
legislative
- Neadekvatne zakonske
odrednice/suprotno razvoju
- Nedovoljan interes banaka za
kreditiranje obiteljskih
gospodarstava
- Strah poljoprivrednika od
kreditiranja
- Nedovoljno prepoznatljiva ponuda
ruralnog turizma u cjelokupnoj
turističkoj ponudi
- Nepostojanje zakonske
standardizacije, klasifikacije i
označavanja obiteljskih
gospodarstava
- Pasivnost i čekanje na „vanjske“
investicije / investitore
- Neorganiziranost i nedovoljna
suradnja sudionika ruralnog
turizma na svim razinama
55
4.2. Fondovi Europske unije kao izvor financiranja
Bespovratna sredstva fondova Europske unije jedan su od mehanizama koji
potencijalnim prijaviteljima daju mogućnost financiranja svojih projektnih ideja. U
Hrvatskoj je trenutačno aktivan pretpristupni program IPA (engl. Instrument for Pre-
Accession Assistance) i nekolicina programa Unije u kojima se bespovratna sredstva
putem natječaja dodjeljuju najboljim projektnim prijedlozima.
Godišnje se ugovori više od 300 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, stoga je
važno već sada stvarati unutarnje kapacitete, i to za izradu projektnih ideja,
ispunjavanje detaljnih projektnih prijava, uspješnu provedbu projekata i sufinanciranje,
te stvarati partnerske i informacijske mreže. (EU fondovi, 2009.)
4.2.1. Instrument predpristupne pomoći (Instrument for Preaccession Assistance
- IPA)
Instrument pretpristupne pomoći, eng. Instrument for Preaccession Assistance (IPA) je
za sada još uvijek aktualni (do 2013.) pretpristupni program u Hrvatskoj koji financira
domaće potrebe razvoja. Europska ga je komisija osmislila kao cjeloviti program s
nekoliko komponenti koji je zamijenio sve dotadašnje parcijalne pretpristupne
programe.
Riječ je o programu kojemu je cilj pospješiti aktivnosti i napore koje država kandidat
čini u pretpristupnom razdoblju radi članstva u Uniji.
IPA ima 5 komponenti:
I. Pomoć u tranziciji i razvoj institucija
II. Prekogranična suradnja
III. Regionalni razvoj
IV. Razvoj ljudskih potencijala
V. Ruralni razvoj. – IPARD program
IPARD10
program je pretpristupni program Europske unije za razdoblje 2007. – 2013.
godine. Sastavni je dio IPA-e, čiji su osnovni ciljevi pomoć državama kandidatima i
10
Instrument predpristupne pomoći za ruralni razvoj
56
državama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklađivanju i provedbi pravne
stečevine EU te priprema za korištenje budućih EU fondova.
Unutar IPARD programa predviđeno je korištenje sedam mjera, u okviru tri prioriteta i
to:
Poboljšanje tržišne učinkovitosti i provedbe standarda Zajednice
Pripremne radnje za provedbu poljoprivredno - okolišnih mjera i lokalnih
strategija ruralnog razvoja
Razvoj ruralne ekonomije
IPARD program se provodi na cijelom području Republike Hrvatske, osim ukoliko
propisani kriteriji pojedinih mjera ne ograničavaju njegovu primjenu.
IPARD programom moguće je stvarati obveze do dana provedbe novog Programa
ruralnog razvoja koji Republika Hrvatska može koristiti kada postane punopravna
članica EU.
Dvije su mjere IPARDA koje su vezane uz ruralni razvoj: Mjera 301 i 302.
1.) Mjera 301 - Poboljšanje i razvoj ruralne infrastrukture“ omogućuje ulaganja
u sljedećim sektorima:
A) Ulaganja u sektor sustava kanalizacije i pročišćavanja otpadnih voda
Ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju sustava kanalizacije i/ili sustava za
pročišćavanje otpadnih voda i ostala ulaganja sukladno prilozima Pravilnika o provedbi
Mjere 301. (Lista prihvatljivih izdataka).
B) Ulaganje u sektor lokalnih nerazvrstanih cesta
Ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju javnih lokalnih nerazvrstanih cesta i ostala
ulaganja sukladno prilozima Pravilnika o provedbi Mjere 301. (Lista prihvatljivih
izdataka).
57
C) Ulaganja u sektor toplana
Ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju toplinskih sustava koji koriste organski otpad
iz poljoprivrede i šumarstva (biomasu) i ostala ulaganja sukladno prilozima Pravilnika o
provedbi Mjere 301.
D) Ulaganja u sektor protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta
Ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju protupožarnih prosjeka s elementima šumskih
cesta i ostala ulaganja sukladno prilozima Pravilnika o provedbi Mjere 301. (Program
kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 301. , 2009.).
2.) Mjera 302 - Bespovratna sredstva za ruralni turizam:
Mjera 302 uključuje divrzifikaciju i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti. Ova mjera
treba doprinijeti provedbi Zajedničke poljoprivredne politike i drugih srodnih politika
unutar opsega ulaganja u ruralna područja a posebno povećanje prihoda korisnika iz
ruralnog područja kroz razvoj i diversifikaciju ruralnih aktivnosti na farmi i/ili izvan
nje, očuvanju postojećih radnih mjesta, povećanju opsega usluga za stanovnike
ruralnog područja i poboljšanju kvalitete usluga koje se pružanju i poboljšanju
socijalne strukture u ruralnim područjima.
Ciljevi ove mjere IPARD programa su: (Pravilnik o provedbi mjere 302., 2010.)
Povećanje prihoda korisnika iz ruralnog stanovništva kroz razvoj i
diverzifikaciju ruralnih aktivnosti na farmi i /ili izvan nje
Stvaranje novih mogućnosti zapošljavanja kroz razvoj i diverzifikaciju ruralnih
aktivnosti na farmi i/ili izvan nje
Očuvanje postojećih radnih mjesta
Povećanje opsega usluga za stanovnike ruralnog područja i poboljšanje kvalitete
usluga koje se pružaju
Poboljšanje socijalne strukture u ruralnim područjima
58
Ovim programom mogu se sufinancirati ulaganja u:
1. Ruralni turizam
2. Tradicijske obrte
3. Izravnu prodaju
4. Slatkovodno ribarstvo
5. Proizvodnju gljiva
6. Obnovljive izvore energije
7. Usluge
8. Preradu na poljoprivrednim gospodarstvima
U nastavku su detaljnije objašnjena ulaganja koja su važna za obiteljska gospodarstva.
1. Dozvoljena ulaganja u sektoru ruralnog turizma su:
a) Ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i opremanje objekata za pružanje
turističkih i/ili ugostiteljskih usluga uključujući objekte za uzgoj životinja kao
dio turističke ponude, objekte za rekreaciju, turističke kampove, objekte na
otvorenom što uključuje jahanje, sportski ribolov, biciklizam, tematske puteve.
b) Ulaganje u rekonstrukciju i/ili opremanje objekata tradicijske arhitekture
c) Ostala ulaganja kako je navedeno u pravilniku
Specifični kriteriji prihvatljivosti za sektor ruralnog turizma su:
a) Korisnik mora biti registriran u sklau s propisima koji uređuju područja
ugostiteljstva i/ili pružanja usluga u turizmu za djelatnost koju obavlja
b) Ulaganja su prihvatljiva samo u područjima gdje su prihvaćeni Projekti
ukupnog razvoja (PUR) i/ili Regionalni operativni program (ROP) i/ili
Županijske razvojne strategije (ŽRS) koji navode ruralni turizam kao
prioritetni razvojni sektor, a sama ulaganja moraju biti u skladu s odredbama
navedenih dokumenata
59
c) Ulaganja su prihvatljiva samo u naseljim klasificiranim mjestima u skladu s
Pravilnikom o progla
d) Dozvoljeno je ulaganje u „brodice/čamce“ za sportski ribolov dužine od 2,5
do 5 metara snage 5kW
2. Dozvoljena ulaganja u sektoru tradicijskih obrta su:
Ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za uspostavljanje
tradicijskih obrta i ostala ulaganja kako je navedeno u pravilniku
3. Dozvoljena ulaganja u sektoru izravne prodaje
Ulaganja u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za izravnu prodaju
proizvoda na poljoprivrednom gospodarstvu (vlastitih proizvoda i proizvoda
udruge/zadruge proizvođača u kojima gospodarstvo pripada kao član).
4. Dozvoljena ulaganja u sektoru obnovljivih izvora energije:
Ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje elektrana i kogeneracijskih
postrojenja na bioplin na poljoprivrednom gospodastvu
Specifični kriteriji prihvatljivosti za sektor obnovljivih izvora energije su da korisnik
treba biti upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva. Navedena ulaganja uključuju
ulaganja u izgradnju ili rekonstrukciju objekata te u opremu. Bespovratna sredsva mogu
se tražiti i za opće troškove koji uključuju naknade arhitektima i inženjerima te ostale
savjetodavne usluge, studije izvedivosti, poslovne planove, patente i licence.
Visina prihvatljivih izdataka do koje se mogu tražiti bespovratna sredstva iznosi
150.000 €. Bespovratno je moguće dobiti do 50% prihvatljivih izdataka, što znači da je
moguće dobiti maksimalno do 75.000 € bespovratno. Iznimka su ulaganja u bioplinska
postrojenja gdje prihvatljivi izdaci iznose do 675.000 €. I kod bioplinskih postrojenja
bespovratna sredstva jemoguće dobiti za iznos do 50% prihvatljivih izdataka.
Potencijalni korisnici su fizičke i pravne osobe u rangu mikro poduzeća koji su u
sutavu PDV-a, 100% u privatnom ili do 25% u državnom odnosno u vlasništvu jedinica
lokalne i/ili regionalne samouprave ili Grada Zagreba. (Eu projekti, 2010.)
60
Prepoznatljivost obiteljskih gospodratsva pa tako i (ponude) ruralnog turizma postiže se
kako je u prethodnim poglavljima navedeno kroz tradicijsku gradnju, obnovljive
izvore, ekološke proizvode. U tu svrhu je vrlo važan IPARD program kao izvor
financiranja i omogućavanja gospodarstvima da ostvare potencijale i obogate ponudu, a
samim time i bolju prepoznatljivost na tržištu. Nadalje ulaskom u EU gospodarstva su
dobila i mogućnost dobivanja sredstava iz strukturnih fondova EU od kojih je za ruralni
razvoj zadužen Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj.
4.2.2. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (Agricultural Fund for
Rural Development – EAFRD)
Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj ima za cilj jačanje europske politike
ruralnog razvoja i pojednostavljivanje njezine provedbe s proračunom od 96,4 milijardi
eura. Ranije se ruralni razvoj financirao iz Europskog fonda za usmjeravanje i garancije
u poljoprivredi koji je do 2006. godine bio dio strukturnih fondova EU. ( Portal o EU
fondovima, 2013.)
EPFRR ima tri prioritetna cilja:
jačanje konkurentnosti sektora poljoprivrede i šumarstva
poboljšanje okoliša i krajolika
poboljšanje kvalitete života u ruralnim područjima i postizanje raznolikosti
ruralnoga gospodarstva
Aktivnosti možemo grupirati u tri prioritetne osi: KONKURENTNOST, ZAŠTITA
OKOLIŠA I UPRAVLJANJE ZEMLJIŠTEM te GOSPODARSKA RAZNOLIKOST I
KVALITETA ŽIVOTA. Prva i treća os su od koristi za obiteljska gospodarstva. I to
kod konkurenrnosti konkretno financiranje poboljšanja ekološke učinkovitosti,
poboljšanjne i razvoj infrastrukture, razvoj poslovnih vještina, pružanje savjetodavnih
usluga i organizacija strukovnog usavršavanja u ruralnim područjima, dok se
financiranje kod osi gospodarske raznolikosti odnosi na kretanje i razvoj seoskog i eko-
turizma te poslovi koji su s njima u vezi, ponuda novih usluga koje se temelje na
postojećim izvorima, edukacija i stjecanje vještina, informiranje te poduzetništvo.
61
1. Prva os – KONKURENTNOST (restrukturiranje i moderniziracija poljoprivrednog
sektora) financira sljedeće aktivnosti:
otvaranje novih trgovina za poljoprivredne i šumarske proizvode
poboljšanje ekološke učinkovitosti na farmama i u šumarstvu
modernizacija poljoprivrednih gospodarstava
povećanje gospodarske vrijednosti šuma
prerada i tržišni plasman poljoprivrednih i šumarskih proizvoda
prilagodba standardima EU
poboljšanje i razvoj infrastrukture
razvoj poslovnih vještina, pružanje savjetodavnih usluga i organizacija
strukovnog usavršavanja u ruralnim područjima
potpora novim, mladim poljoprivrednicama, prijevremeni odlazak
poljoprivrednika u mirovinu
2. Druga os – ZAŠTITA OKOLIŠA I UPRAVLJANJE ZEMLJIŠTEM (bio-
raznolikost, očuvanje i razvoj ekoloških poljoprivrednih i šumarskih sustava i
tradicionalnih poljoprivrednih krajolika, očuvanje voda te mjere usmjerene na
smanjenje efekta klimatskih promjena)
održiva uporaba poljoprivrednih površina, skrb za životinje, neproizvodne
investicije, posebne investicije u ekološke mreže poput NATURA 2000
održiva uporaba šumskih površina, npr. pošumljavanje, obnavljanje šumskih
potencijala i prevencija, neproizvodne investicije
3. Treća os – GOSPODARSKA RAZNOLIKOST I KVALITETA ŽIVOTA
Financira sljedeće aktivnosti:
pokretanje i razvoj seoskog i eko-turizma te poslovi koji su s njima u vezi,
oživljavanje i komercijalizacija lokalnih obrta
ponuda novih usluga koje se temelje na postojećim izvorima
edukacija i stjecanje vještina, informiranje te poduzetništvo
62
Korisnici Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj mogu biti: poljoprivredni
gospodarski subjekti, poljoprivredne organizacije, udruge i sindikati, udruge za zaštitu
okoliša, organizacije koje pružaju usluge u kulturi zajednice, uključujući medije, udruge
žena, poljoprivrednici, šumari i mladi. (Portal o EU fondovima, 2013.)
4.3. Implementacija inozemnih iskustava
Prilikom pokretanja svakog posla pa tako i ruralnog turizma, mudro je proučiti i
istražiti već postojeća iskustva drugih, naročito onih koji su s konkretnim poslom, u
ovom slučaju ruralnim turizmom, krenuli puno ranije i došli već na zavidnu razinu
razvoja proizvoda i usluga turističke ponude u ruralnim područjima. Proučavanje
iskustava ne znači slijepo kopiranje metoda poslovanja, već prikupljanje korisnih
saznanja o svim elementima organizacije, iskustva s tržišta, konkretnoj ponudi, kao i
dobre i loše strane poslovanja ruralnog turizma u konkretnoj zemlji i/ili regiji,
odnosno na konkretnom obiteljskom gospodarstvu. Takva iskustva, temeljena na
poslovanju, uvelike mogu pomoći ne samo pri organizaciji i osmišljavanju turističkih
usluga i iskorištavanju resursa već i kreiranju ruralnog turizma kao zasebnog,
prepoznatljivog turističkog proizvoda. Nadalje, iskustva drugih mogu nam pomoći pri
određivanju ciljeva i strategija, ili drugim riječima: gdje se u budućnosti želimo vidjeti,
što se u Hrvatskoj može učiniti, te što sve u vezi s tim je potrebno poduzeti .
4.3.1. Raznovrsna ponuda
Kada je riječ o razvoju ruralnog turizma u Europi, tijekom proteklih pedeset godina u
ponudi turističkih usluga došlo je do razvoja značajne raznovrsnosti i inovativnosti u
ponudi ruralnog turizma koja bi se mogla primijeniti i u Hrvatskoj. To se posebno
odnosi na grupiranje gospodarstava prema tematskoj ponudi, odnosno sadržajima koji
se nude. Tako, primjerice, Francuska u svojoj ponudi ruralnog turizma nudi seoske
kuće, ruralni B&B (noćenje s doručkom), seljačka domaćinstva za grupe (izletišta), za
djecu, kampove, a svi oni podijeljeni su u tematske cjeline kao što su: ponuda na farmi,
zimski sportovi, domaćinstva u parkovima prirode, ona „sa šarmom“, s uređenim
parkovima, s ponudom lončarstva, jahanja, seoski kampovi uz rijeke, itd. Austrija je,
pak, išla korak dalje i još detaljnije strukturirala svoju ponudu: farme s organskom
63
proizvodnjom, wellnessom, prilagođene djeci, biciklistima, osobama s poteškoćama u
kretanju, s ponudom jahanja, s proizvodnjom vina, ponudom ljekovitog bilja, farme s
ponudom organizacije seminara, i drugo. Zanimljivo je da austrijska turistička seoska
obiteljska gospodarstva imaju dvije sezone: ljetnu i zimsku. Prosječna popunjenost
gospodarstva je 108 dana godišnje: 64 dana u ljetnoj sezoni, a 44 dana u zimskoj sezoni.
(Statistics Austria, 2011.)
Italija se nije opredijelila za razvoj tematskih obiteljskih gospodarstava već je, sukladno
zakonskoj regulativi, na gospodarstvima jačala dodatne sadržaje. Tako se na talijanskim
obiteljskim gospodarstvima nude radionice tradicijske kuhinje, slikarske radionice,
učenje talijanskog jezika, proizvodnja kozmetike od maslinovog ulja i ljekovitog bilja,
škole kušanja vina, radionice za djecu, druženje sa životinjama, i ostalo.
O uspjehu ovakve vrste ponude govore podaci da trenutno u Europi u ponudi ruralnog
turizma ima 100.000 smještajnih jedinica s 1,3 milijuna kreveta, što daje prihod od oko
12 milijardi eura godišnje, dok udjel ruralog turizma u ukupnom iznosi između 15 i
20% u odnosu na udio ruralnog turizma u ukupnom turizmu Hrvatske iznosi 5% (Ružić,
2011.).
Prema udjelu domaćinstava koja se bave ruralnim turizmom u ukupnom broju
gospodarstava a koja se bave poljoprivredom, prednjači Austrija s čak 8%, slijedi
Francuska s 6%, pa Irska i Njemačka s oko 3%, dok je u Italiji to tek 0,3% (Eurostat,
Tourism trends 2011. )
Za usporedbu, u Hrvatskoj se samo 0,1% poljoprivrednih gospodarstava bavi ruralnim
turizmom, što govori koliko Hrvatska u području ruralnog turizma zaostaje za Europom
i kako pod hitno treba krenuti razvijati ruralni turizam ukoliko želi konkurirati zamljama
EU, koje su daleko ispred Hrvatske.
4.3.2. Umrežavanje i udruživanje i integrirana turistička ponuda
Osobitost ruralnog turizma u Europi je izvrsna međusobna umreženost putem
nacionalnih i regionalnih udruženja. Takvim udruživanjem postigla se bolja
prepoznatljivost na tržištu, bolji tržišni udjel, kvalitetniji, svrsishodniji i jeftiniji
marketing, a omogućen je stalan rad na obogaćivanju postojećih sadržaja i razvoju
64
novih proizvoda i usluga povezivanjem postojećih elemenata ponude, kao i boljom
pregovaračkom pozicijom prema državnim institucijama.
Potrebno je umrežiti proizvođače, ustanove i društava koje djeluju u području turizma,
obiteljska poljoprivredna i turistička gospodarstva, proizvođače ekoloških proizvoda i
proizvoda sa zaštićenim geografskim porijeklom, udruge i pojedince koji potiču
očuvanje tradicijskih objekata, članove sportskih i kulturnih društava. Naime, osim
turizma na obiteljskim gospodarstvima, u ruralnom prostoru nailazimo na lovni turizam,
ribolovni turizam, odmorišni turizam, sportsko-rekreacijski, zdravstveni, kulturni,
gastronomski, eno-gastronomski, eko-turizam, avanturistički, edukacijski, vjerski,
turizam zaštićenih dijelova prirode, nostalgični turizam, zavičajni turizam.
Umrežavanje svih sudionika koji stvaraju turističku ponudu će omogućiti kreiranje
raznovrsne ponude prilagođene individualnim potrebama svakog posjetitelja. Nadalje
dati će nove prilike za gospodarski rast i samozapošljavanje u ruralnom području.
Ruralni turizam je orijentiran na pojedinca, posjetitelja koji uživa u prirodi, traži ljepote
krajolika i tradicijsku kulturu. Takav turizam ne može biti masovan jer gubi svoju
osnovnu kvalitetu, pa je teško osigurati visoku popunjenost kapaciteta. Ali, da bi se
doprlo do kupca potrebna je promocija, suradnja, sustav turističkih usluga i raznolike
ponude. Jer, u ruralnom turizmu najčešće se radi o manjim smještajnim kapacitetima
koji nisu zanimljivi velikim agencijama, a gospodarstva i samostalno nemaju znanja
niti sredstava da bi izgradili potrebne mehanizme promocije i rezervacija.
Rezultat umrežavanja i integrirane turističke ponude lokalnom stanovništvu osigurava
dodatne prihode uz osnovnu poljoprivrednu proizvodnju. Seljaku vraća dostojanstvo i
samopouzdanje, koje je izgubio u posljednjih pedesetak godina u različitim akcijama
sveopće „urbanizacije“ i „mehanizacije“ ruralnog prostora. Bez obzira na prirodnu i
kulturološku atraktivnost hrvatskog ruralnog prostora, ruralni turizam, osobito onaj na
obiteljskim gospodarstvima, razvija se. Razvoj ugostiteljske infrastrukture, od restorana
do kušaonice vina, turističkih atrakcija, osmišljenih vinskih ceste, biciklističkih staza,
hodočasničkih putova, turističkih agencija. Ukratko, rezultat su osmišljene i
organizirane ruralne turističke destinacije.
65
4.3.3. Standardizacija, certifikacija i stalno nastojanje na podizanju kvalitete
Današnji ruralni turizam Istre, sa svojom prepoznatljivom diverzificiranom
kategorizacijom gospodarstava sve više ima potrebu i mora biti u stanju što detaljnije i
svrsishodnije informirati gosta-turista o svim turističkim osnovnim i specifičnim
uslugama na domaćinstvima, odnosno informirati gosta o tome što može očekivati,
odluči li se za odmor na obiteljskom gospodarstvu. Velika slabost, ali i propust jest
nepostojanje službene zakonske posebne, ne samo klasifikacije, već i standardizacije
obiteljskih gospodarstava.
Desetljeća razvoja ruralnog turizma u zemljama Europske unije obilježena su i stalnim
nastojanjem oko podizanja i standardiziranja kvalitete usluga i proizvoda na turističkim
obiteljskim gospodarstvima, i to uvođenjem jasnih kriterija za kvalitetu usluga i
proizvoda. Pristupi i iskustva se, kako smo vidjeli u prethodnim poglavljima, donekle
razlikuju od zemlje do zemlje, no cilj je svima isti: ponuditi gostima maksimalnu
kvalitetu uz istodobno iskorištavanje svih raspoloživih resursa na turističkim seoskim
obiteljskim gospodarstvima. Cilj je imati zadovoljnog vlasnika gospodarstvakao
pružatelja turističkih usluga i zadovoljnog gosta kao korisnika turističkih usluga na
obiteljskim gospodarstvima.
U prvom redu, održavanje, podizanje i uvođenje nove kvalitete provodi se definiranjem
standarda kvalitete (standardizacija) te posebnim označavanjem takve kvalitete ruralnog
turizma radi stvaranja i prepoznavanja ruralnog turizma kao turističkog proizvoda.
Detaljna i turističkom proizvodu ruralnog turizma prilagođena, standardizacija služi s
jedne strane kao instrument za daljnje unaprjeđenje kvalitete ponude, jer daje jasne
smjernice vlasnicima obiteljskih gospodarstava o načinima na koji mogu obogatiti i
podići kvalitetu svoje ponude u skladu s očekivanjima i željama potencijalnih gostiju na
svjetskim tržištima, a s druge kao značajan element u marketingu ponuđene usluge i
proizvoda, jer potencijalnog gosta detaljno informira o kvaliteti koja se nudi, te jamči
da usluge i proizvodi koji se promoviraju odgovara stanju u stvarnosti. Osim toga, njeno
uvođenje doprinosi i uvažavanju i prepoznavanju osobitosti i specifičnosti ruralnog
turizma unutar ukupne turističke ponude, uvažavanju i prepoznavanju raznolikosti
66
ponude, teritorijalnom marketingu, odnosno podizanju tržišne prepoznatljivosti kako
obiteljskih gospodarstava tako i cijele destinacije.
Standardima kvalitete objektivno se utvrđuje kvaliteta turističke ponude, i to po
osnovnim grupama kriterija kojima se „mjeri“ atraktivnost položaja gospodarstva,
njegovo unutarnje opremanje i uređenje, vanjsko uređenje objekta i neposrednog
okoliša, ponuda smještaja i/ili prehrane gostiju, osposobljenost vlasnika gospodarstva i
njegovih članova obitelji u određenim vještinama od značaja za kvalitetnu organizaciju i
poslovanje gospodarstva, aktivnosti organiziranih za gosta, dodatnu opremu i komfor
boravka. (Gržinić, 2009.)
4.4. Edukacija kadrova
Za razvoj ruralnog turizma u ruralnoj turističkoj destinaciji, osobito je važno turističko i
ugostiteljsko obrazovanje triju kategorija stanovništva koji izravno ili neizravno utječu
na stvaranje ponude ruralnog turizma (Hendija i Kušen, 2005.):
1. djelatnici, koji pružaju usluge smještaja te usluge jela i pića
2. djelatnici, koji pružaju turističke usluge u koje valja ubrojiti i djelatnike u
turističkim zajednicama
3. lokalno stanovništvo.
U prvu skupinu spadaju profesionalni ugostiteljski radnici, članovi obiteljskih
gospodarstava i iznajmljivači soba, stanova i kuća. Hrvatska ima davno utemeljen
sustav obrazovanja profesionalnih ugostiteljskih radnika pa se ovdje ne nailazi na veće
probleme. Ozbiljna primjedba je izostanak turističkog obrazovanja članova obiteljskih
gospodarstava, poglavito u smislu izostanka tradicijskih tečajeva gospodarstva, čime
Hrvatska dolazi u podređenu situaciju osobito kod uspoređivanja sa susjednom
Slovenijom. Po prirodi stvari, turistička obrazovanost iznajmljivača soba, dijeli prosjek
s turističkom obrazovanošću cjelokupnog lokalnog stanovništva neke turističke
destinacije. Turistička obrazovanost lokalnog stanovništva znatno se razlikuje između
hrvatskih regija – u pravilu, turističke destinacije s većom turističkom tradicijom
67
svetišta, imaju bolju turističku educiranost lokalnog stanovništva od stanovništva
ostalog ruralnog prostora, osobito nerazvijenih dijelova zemlje.
Ministarstvo turizma RH je 1999. godine izdalo “Vodič za poduzetnike u turizmu” koji
sadrži mnoge informacije glede potrebne edukacije turističkih kadrova za ruralni
turizam ali i konkretne naputke za osnivanje turističkog seljačkog gospodarstva.
Hrvatska gospodarska komora također nastoji pomoći kandidatima za registraciju
turističkih seljačkih gospodarstava, na način da za ove kandidate organizira različite
oblike edukacije poduzetničkog usmjerenja, kako bi im se olakšalo u pripremnim
radovima. Osim predavanja i tečajeva općeg tipa, Hrvatska gospodarska komora sve
češće organizira predavanja s detaljnim programima i operativnim znanjima11
Također je potrebno potaknuti procese u obrazovnim institucijama (strukovne škole i
visoko obrazovne institucije) glede očuvanja i revitalizacije tradicijske graditeljske
baštine i primjerene izgradnje novih struktura na ruralnim područjima. Veliki pomak
učinjen je otvaranjem novog četverogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja turističkog
smjera, agroturističkog tehničara, kao novo zanimanje budućnosti gdje agronomija,
ugostiteljstvo i turizam objedinjeni čine cjelinu kojom se nastoji postići konkurentnost i
opstojnost poljoprivrede i ruralnog prostora.
11
Prema anketi HGK izvršene 2007 godine tek je 50% anketiranih turističkih seljačkih obiteljskih
gospodarstava sudjelovalo na nekom obliku edukacije ili seminara koji su organizirani kako bi se
poljoprivrednike- poduzetnike upoznalo sa zakonskim propisima, porezima, poticajima, pravima i drugim
obvezama te razvojnim i ostalim mogućnostima poboljšanja kvalitete pružanja usluga.
68
5. ZAKLJUČAK
Broj turista koji traže mir, prirodu, slobodu i lijepe doživljaje svakim danom raste. U
potrazi za intimnošću i autentičnim ambijentom traže manje poznate sredine i
kontaktom s domaćim stanovništvom. Sukladno tome može se reći da je moderna
agroturistička i ruralno-turistička ponuda Istre u funkciji prezentacije izvornih
vrijednosti, očuvanja života na selu, očuvanja toliko potrebne poljoprivredne
proizvodnje, ali i ambijentalnog graditeljstva te ostalog tradicijskog nasljeđa.
Koncept turizma “sunce i more” sve više mijenja te da ga treba obogaćivati i
nadopunjavati ostalim sadržajima ponude. Naime, kulturno povijesni, prirodni i
tradicijski resursi, kao elementi izvorne i ambijentalne turističke ponude, ne smiju biti
prepušteni stihiji ili trenutnoj volji potrošača, odnosno turističkih djelatnika, već oni
zahtijevaju ozbiljan, organiziran i dugoročni razvojni pristup, financijska sredstva i
adekvatnu promociju
Važnu ulogu u razvoju ruralnog turizma kao nosioci ponude imaju obiteljska
gospodarstva. Obiteljska gospodarstva svojom ponudom konkretno autohtonih
proizvoda, tradicinalnih jela, ekološkom poljoprivredom, kao i tradicionalnim izgledom
postaju izvor prepoznatljivosti ruralnog turizma. Razvijajući turističku ponudu
obiteljskih gospodarstava koja se temelji na izvornim vrijednostima i specifičnostima
pojedinih lokaliteta, stvaraju se jedinstveni i prepoznatljivi turistički proizvodi.
Projektima kojima se podiže kvaliteta smještajnih kapaciteta, proizvoda i usluga razvija
se kvalitetan turizam, koji u kombinaciji sa specifičnim turističkim proizvodima stvara
prepoznatljiv imidž kojim bi se ruralni turizam Istre, razlikovao od konkurenata.
Stvaranje prepoznatljivosti je od izuzetnog je značaja budući da je turizam, u današnjim
uvjetima rastuće konkurencije.
Razvoj ruralnog turizma ima vrlo važnu funkciju u razvoju ruralnih područja. Lokalnom
stanovništvu osigurava dodatne prihode uz osnovnu poljoprivrednu proizvodnju.
Seljaku vraća dostojanstvo i samopouzdanje, koje je izgubio u posljednjih pedesetak
godina u različitim akcijama sveopće „urbanizacije“ i „mehanizacije“ ruralnog prostora.
Važnost ruralnog turizma, prije svega, ogleda se u vrlo važnoj interakciji poljoprivredne
proizvodnje, proizvodnje tradicionalnih proizvoda, prezentiranja tradicije, tradicijske
69
gastronomije i turističkih usluga, jednom riječju korištenju već postojećih resursa u
turističke svrhe. Svjetski pravci razvoja pokazuju izuzetan porast ruralnog turizma, kao i
trendovi ekološke prehrane koji idu u prilog takvoj privredi. Obiteljska su gospodarstva
prisiljena promišljati svoj razvoj i opstanak u tim okvirima, zato je za bolje
funkcioniranje obiteljskih gospodarstava potrebno njihovo umrežavanje što potiče veću
zastupljenost na tržištu, lakšeg dolaska do tržišta, upoznavanje potrošača s novim
proizvodima i trendovima., ali u isto vrijeme pridonosi boljoj prepoznatljivosti
obiteljskog gospodarstva i razvoju cjelokupnog turizma.
Od svih mjera koje treba poduzeti za daljnji razvoj turizma u Istarskoj županiji,
najvažnije je uspostavljanje bolje suradnje između lokalnih turističkih zajednica i
obiteljskih gospodarstava kroz umrežavanje, kako bi se uz financijsku i stručnu pomoć
Istarske županije krenulo u osmišljavanje i realizaciju budućih projekata za unapređenje
turizma na tom području. Pomoć i suradnja Turističke zajednice Istarske župenije
posebno je potrebna pri daljnjem kandidiranju projekata za financiranje fondovima EU.
U stvaranju i razvoju prepoznatljivog ruralnog turizma, za što Istra ima sve
pretpostavke, potrebno je sustavnim, organiziranim i aktivnim pristupom razviti nove i
poboljšati postojeće turističke usluge na ruralnom području. Primjenom odgovarajućih
aktivnosti definiranja i repozicioniranja ruralnog turizma u Istri kroz potrebne zakonske
promjene, edukacijom turističkih djelatnika, prilagodbom i implementacijom inozemnih
iskustava (Italije, Austrije) i planiranjem održivog ruralnog razvoja, moguće je
organizirati i predstaviti ruralnu Istru kao destinaciju uzbudljivog mjesta aktivnog
odmora, opuštanja, promatranja prirode, uživanja u doživljavanju kulturno-povijesne
baštine, odnosno kao modernu i atraktivnu turističku destinaciju.
70
LITERATURA
KNJIGE
BARTOLUCI M., i suradnici, 2004., Managament u sportu i turizmu,
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu.
BRČIĆ-STIPČEVIĆ, V., PETLJAK, K., RENKO, S.,2009,. Ekoagroturizam
– pokretač održivog razvoja turizma., Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek
DEMONJA, D., RUŽIĆ P., 2010., Ruralni turizam u Hrtvatskoj, s
primjerima dobre prakse i europskim iskustvima, Izdavačka kuća Merdijani,
Samobor
HAJDAŠ DONČIĆ, S.,ŠTEFANEC, P., 2006., Agro turizam, Matis, Zagreb
KOCKOVIĆ T., 2005. ,Istarska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski
zavod Miroslav Krleža KUŠEN, E., 2002., Turistička atrakcijska osnova.
Institut za turizam, Zagreb
PANČIĆ KOMBOL, T., 2000., Selektivni turizam: uvod u menadžment
prirodnih i kulturnih resursa, TMPC Sagena d.o.o., Matulji
RUŽIĆ, P., 2009., Ruralni turizam, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč,
Pula
RUŽIĆ, P., 2011., Ruralni turizam Istre: Pretpostavke i činitelji razvoja,
stanje i perspektive, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula
ČLANCI, STUDIJE, KONFERENCIJE I PRIOPĆENJA
BAN, B, 2012., „Seoskom turizmu milijun eura veća zarada“, Glas Istre
GRŽINIĆ, J. ,2009, „Standardi kvalitete seoskih domaćinstava u
Istri“,Mostariensia , str. 161-173
71
Gastronomija – vina i rakije, 2009., Ruralis., pregledano: 15.08.2012.,
online: http://www.ruralis.hr/hr/gastronomija_vino.html
HENDIJA, Z., KUŠEN, E., 2005., Konkurentska sposobnost hrvatskog
turizma, Hrvatska gospodarska komora, Institut za turizam, Zagreb
HUGES, HOWARD L. ,1996., „Redefining Cultural Tourism“. Annals of
Tourism Research ,Vol 23 (3), str. 707-709
JELINIĆ, D. A., 2007., „Agroturizam u europskom kontekstu“, Stud. ethnol.
Croat., vol. 19, str. 269-291
KOCKOVIĆ, T.: Tradicijska prehrana, Istarska enciklopedija, 2008.,
pregledano: 20.08.2013. dostupno na:
http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2757
KUŠEN, E., 1995., „Turizam na seljačkom gospodarstvu“, Turizam, Vol.
43.,br. 7.-8. ,str. 127. – 133.
LUKIĆ A., 2000., Turizam na seljačkim gospodarstvima u Hrvatskoj,
Izvorni znanstveni članak, Zagreb
MALETIĆ, E., 2010., Hrvatski autohtoni sortiment vinove loze i značaj
njegova očuvanja, Agronomski fakultet, Zagreb
MIŠĆIN, L., MAĐER, B., 2008., Aktualno stanje turizma na ruralnom
prostoru Hrvatske 2008., Sektor za turizam HGK, Zagreb
SEALE RONALD, G. ,1996 .,: „A Perspective from Canada on Heritage and
Tourism“, . Annals of Tourism Research, Vol 23 (2), str. 484-488
VELEBNIK, R., 2006., Promocija i kanali prodaje u Istarskom ruralnom
turizmu, Magistarski rad, Opatija
STRATEGIJE, PRAVILNICI, ELEKTRONIČKI I OSTALI IZVORI
LUKIĆ, A., 2005., „ Na selo, na selo…Razvoj ruralnog turizma u Europi“
pogledano 19.07.2012., online: http://www.geografija.hr/clanci/650/na-
selo-na-selo-razvoj-ruralnog-turizma-u-europi
72
Strategija ruralnog razvoja Istarske županije, 2008., Agencija za ruralni
razvoj, pregledano 11.02.2012., online:
http://www.azrri.hr/fileadmin/fotke-
text/Strategija_ruralnog_razvoja_I%C5%BD/Strateski_program_ruralnog_r
azvoja_Istarske_%C5%BEupanije_2008.-2013..pdf
Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu,
Narodne novine, Zagreb, broj: 5/08.
Zaključci 1. hrvatskog kongresa o ruralnom turizmu, 2007., Hrvatski farmer
d.d, pregledano 12.02.2012., online: http://www.hrvatski-
farmer.hr/CMS/0085/Content.aspx?EID=7381
Regionalni operativni program Istarske županije, 2006., Istarska razvojna
agencija, Pula
Ruralni turizam u Istri – dokaz da turizam može i na drugi način, 2004.,
online: http://www.geografija.hr/clanci/347/ruralni-turizam-u-istri-dokaz-
da-hrvatski-turizam-moze-i-na-drugi-nacin, (12.02.2012.)
ČOBANKOVIĆ, P. 2004.“ Izlaganje u ime Ministarstva poljoprivrede,
šumarstva i vodnoga gospodarstva na sajmu "Eko–Etno", Zagrebački
velesajam, 14. 9. 2012.
Zakon o pružanju usluga u turizmu, 2010. Narodne novine, čl 45, online:
http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_88_2466.html
Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu, 2006.,
Narodne novine 22/96., čl.2, Zagreb
Forum ruralnog razvoja Istre – razvoj ruralnog turizma u uvjetima krize,
2009.,pregledano:14.09.2012.,online:http://www.ruralis.hr/hr/novosti.php?
vijest=4
Avanturistički pustolovni turizam, pregledano: 14.09.2012., online:
http://www.opcina-starigrad.hr/HTML/Pustolovni%20turizam.html
Zdravstveni turizam, Hrvatska na dlanu, 2011., pregledano :16.09.2012,
online: http://onecroatia.info/4seasons/zdravstveni-
turizam/#.UFBwt43iZiM
Vjerski turizam, Hrvatska na dlanu, 2011., pregledano 16.09.2012., online:
http://onecroatia.info/4seasons/vjerski-turizam/#.UFCFz43iZiM
73
Strateški program ruralnog razvoja 2008-2013.,2008., Agencija za ruralni
razvoj Istre, pregledano 12.02.2013., online: http://www.istra-
istria.hr/uploads/media/Ruralni_razvoj_2008-2013sazetak.pdf
Istarska hrana, vino & kultura, Turistička zajednica Istarske županije,
2009., pregledano. 20.08.2013., online: http://www.istria-
gourmet.com/.app/download.php?file=Gastro_Eno_kultura_final_HR.pdf
Turistička zajednica Istarske županije, 2013., pregledano:12.02.2013.,
online:http://www.istra.hr/hr/dozivjeti_istru/ljudi_i_obicaji/graditeljska_ba
stina/2636-ch-0?&l_over=1
Istraživanje tendencija u potrošnji hrane i pića turista u Istri 2002., Institut
za poljoprivredu i turizam Poreč, Zavod za turizam
Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 2012., pregledano: 15.08.2013.,
online:http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/oznake/
Ruralis - konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre. ,2011.,
pregledano: 15.08.2012., online:
http://www.ruralis.hr/hr/standardi_klasifikacija.html:
Europska komisija – odjel za agrikulturu i ruralni ravoj, 2013., pregledano
15.08.2013.,online:
http://ec.europa.eu/agriculture/quality/door/list.html?recordPerPage=10&re
cordEnd=10&sort.milestone=desc.&recordStart=0&filter.dossierNumber=
&filter.comboName=&filterMin.milestone__mask=&filterMin.milestone=
&filterMax.milestone__mask=&filterMax.milestone=&filter.country=HR&
filter.category=&filter.type=&filter.status=APPLIED)
EU fondovi, 2009., pregledano: 20.08.2013., online:
http://www.pakostane.hr/resources/pdf/EUFondovi.pdf
Program kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 301. ,IPARD –
razvoj ruralne infrastrukture, 2009., HBOR, pregledano 20.08.2013.,
online:http://www.mps.hr/userdocsimages/ipard/hbor_ipard_mjera_301.pdf
74
Pravilnik o provedbi Mjere 302., 2010., Ministarstvo poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja, pregledano 22.08.2013., online: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_11_127_3313.html
Summeries of EU legislation - European Agricultural Fund for Rural
Development (EAFRD), 2013., pregledano: 22.08.2013., online:
http://europa.eu/legislation_summaries/agriculture/general_framework/l6003
2_en.htm
Key data tourism - Austrian Economic Atlas , 2011., Statistics Austria,
pregledano: 24.08.2013., online:
https://www.statistik.at/web_en/statistics/tourism/index.html
Tourism trends, 2011., Eurostat, pregledano: 24.08.2013. online:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Tourism_tre
nds)
Državni zavod za statistiku,2012., pregledano: 12.04.2013., online:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-03-02_08_2012.htm
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Broj registriranih TSOG po godinama za razdoblje do 2010.
10
2. Broj dolazaka (posjetitelja) i noćenja turista u tisućama na
ruralnom prostoru u Hrvatskoj 2008. godine
12
3. Objekti i kapaciteti ponude u ruralnom turizmu Istre 2009.
godine
15
4. Broj domaćinstava i broj postelja u ruralnim područjima
Istarske županije krajem 2008. g.
17
75
5. Tipovi turizma 20
6. Ostvareni posjeti (dolasci) u ruralnom turizmu Istre 2009.-
2011. Godine
27
7. Ostvarena noćenja turista na ruralnom području Istre za
razdoblje 2009. – 2011
28
8. Zainteresiranost turista Istre za sportsko-rekreacijske sadržaje 30
9. Ocjena atraktivnosti agroturističkog i ostalih objekta ruralnog
turizma Istre
31
10. Ocjena elemenata ponude u ruralnom turizmu 32
11. Preferirane turističke aktivnosti (ponuda) na ruralnom
prostoru Istre
33
12. Poznavanje tipičnih istarskih jela (n =407) 40
13. Poznavanje tipičnih istarskih vina od strane turista Istre (n =
407)
41
14. SWOT analiza ruralnog turizma 54
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1. Broj registriranih TSOG, po županijama u 2007.godini.
11
2. Distribucija ekoloških gospodarstava na kojima se provode
dodatne djelatnosti (maknuti il ne)
43
3. Ponuda obiteljskih gospodarstava 48
4. Glavna ograničenja u poslovanju obiteljskih gospodarstava u
razvoju ruralnog turizma
50
76
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom OBITELJSKO GOSPODARSTVO
U FUNKCIJI RAZVOJA ISTARSKOG RURALNOG TURIZMA izradila samostalno
pod voditeljstvom prof. dr. sc. Ivana Mencera, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi
je i asistent Lara Jelenc. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog
rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje,
stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u
diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s korištenim
bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim
stranicama Fakulteta.
Studentica
Tamara Mergl Kuzminski