88
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET M. Bećirević-Laćan i M. Jug OBLIKOVANJE LIJEKOVA PRAKTIKUM Zagreb, 2007.

OBLIKOVANJE LIJEKOVA PRAKTIKUM Zagreb

Embed Size (px)

DESCRIPTION

OBLIKOVANJE LIJEKOVAPRAKTIKUMZagreb

Citation preview

Page 1: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET

M. Bećirević-Laćan i M. Jug

OBLIKOVANJE LIJEKOVA

PRAKTIKUM

Zagreb, 2007.

Page 2: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SADRŽAJ

TEKUĆI LJEKOVITI OBLICI 1

Otopine – Solutiones medicinales 1

ACIDI BORICI SOLUTIO 3

ALUMINII SUBACETATIS SOLUTIO 4

ANISI AETHEROLEI SOLUTIO AETHANOLICA 6

CALCII HYDROXYDI SOLUTIO 7

CHAMPORAE SOLUTIO AETHANOLICA 8

FOENICULI AQUA 9

IODI SOLUTIO AETHANOLICA 10

KALII HYDROXYDI SOLUTIO 12

SAPONIS SOLUTIO AETHANOLICA 13

Emulzije – Emulsiones 14

ISPITIVANJE TIPA EMULZIJE 17

EPHEDRINI CHLORIDI EMULSIO 18

RICINI OLEUM EMULSIO 19

Suspenzije - Suspensiones 20

ODREĐIVANJE SUSPENZIJSKOG KVOCIJENTA 21

BARII SULFATIS SUSPENSIO 22

MAGNESII HYDROXYDI SUSPENSIO 23

Sirupi (Sirupus – sirupi) 24

ISPITIVANJE ONEČIŠĆENJA U SIRUPIMA 24

CITRI SIUPUS 26

SIRUPUS SIMPLEX 27

THYMI SIRUPUS COMPOSITUS 28

Mazila i losioni (Linimenta et lotiones) 29

CALCII HYDROXYDI LINIMENTUM 30

CAPSICI LINIMENTUM COMPOSITUS 31

Page 3: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

LJEKOVITI PRIPRAVCI DROGA 32

Čajevi – Species 32

ALTHAEAE SPECIES 33

SPECIES LAXANTES 34

Tinkture – Tincturae 35

CAPSICI TINCTURA 36

THYMI TINCTURA 37

VALERIANAE TINCTURA 38

Ekstrakti – tekući i suhi – Extracta fluida et sicca 39

Određivanje sadržaja etanola 40

Određivanje suhog ostatka 40

CHAMOMILLAE EXTRACTUM FLUIDUM 41

FRANGULAE EXTRACTUM SICCUM 42

GLYCYRRHIZAE EXTRACTUM FLUIDUM 43

POLUČVRSTI LJEKOVITI OBLICI 44

Ljekovite masti - Unguenta 44

CARBOPOLI GELUM 45

EXCIPIENS AD OCULENTA - OCULENTUM SIMPLEX 46

EXCIPIENS AD UNGUENTA - UNGUENTUM SIMPLEX 47

EXCIPIENS AD UNGUENTA ANTIBIOTICA - OCULENTUM SIMPLEX AD

ANTIBIOTICA

48

EXCIPIENS EMULSIFICANS 49

EXCIPIENS EMULSIFICANS AQUOSUM 49

EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM 50

EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM AQUOSUM 50

EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM 51

EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM AQUOSUM 51

EXCIPIENS LANALCOLI 52

GLYCEROLI UNGUENTUM 53

UNGUENTUM CONTRA COMBUSTIONES 54

Paste - Pastae 55

ZINCI OXYDI PASTA 56

Page 4: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ČVRSTI LJEKOVITI OBLICI 57

Medicinski sapuni – Sapones medicinale 57

NATRII STEARAS 58

SAPO KALINUS 59

TRIAETHANOLAMINIS STEARAS 60

Ljekoviti čepići – Supozitoriji - Suppositoria 61

ISPITIVANJE SUPOZITORIJA 62

CHLORALHYDRATI SUPPOSITORIA 63

CHLORAMPHENICOLI SUPPOSITORIA 64

GLYCEROLI SUPPOSITORIA 65

SUPPOSITORIA ANALGETICA 66

SUPPOSITORIA ANTIHAEMORHOIDALIA 67

ODREĐIVANJE BAŽDARNE VRIJEDNOSTI KALUPA 68

ODREĐIVANJE FAKTORA ISTISKIVANJA 68

Vagitoriji, globule – Vagitoria 69

NATRII BORATIS VAGITORIA 70

Ljekoviti štapići – Bacilli medicati 71

ACIDI TANNICI BACILLI 72

Granulati - Granulata 73

GRANULATUM SIMPLEX 75

Tablete - Tablettae 76

ISPITIVANJA TABLETA 78

ACIDI ACETYLSALICYLICI TABLETTAE 81

NATRII CHLORIDI TABLETTAE 82

SULFADIAZINI TABLETTAE 83

TABLETTAE ANTACIDA 84

Page 5: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

TEKUĆI LJEKOVITI OBLICI

Tekući ljekoviti oblici su pripravci različitih viskoznosti i različitih namjena. Sadrže jednu

ili više ljekovitih supstancija i različitih pomoćnih tvari u prikladnom nosaču (otapalu ili

disperzijskom sredstvu). Primjena im je unutarnja i vanjska. Tekući ljekoviti oblici u

tehnološkom smislu mogu biti otopine (Solutiones medicinales), emulzije (Emulsiones) ili

suspenzije (Suspensiones).

Otopine – Solutiones medicinales

Otopine su ljekoviti oblici dobiveni otapanjem lijeka (krutine, tekućine ili plina) u

prikladnom otapalu. Za izradu otopina koriste se različita hidrofilna i lipofilna otapala. Najčešće

se koristi voda i to: pročišćena voda (Aqua purificata) i voda za injekcije (Aqua pro injectione).

Upotrebljavaju se i nevodena otapala koja se miješaju s vodom npr. etanol, propilenglikol,

polietilenglikoli niskih molekularnih masa, glicerol, te otapala koja se ne miješaju s vodom i to

različita biljna ili polusintetska ulja te neki esteri.

Preduvjet za pripremu stabilne otopine je dostatna topljivost supstancije u određenom

otapalu. Kako su lijekovi vrlo često teško topljivi potrebno je utjecati na njihovu topljivost.

Povećanje topljivosti postiže se različitim postupcima. Kemijski zahvati (hidrofiliranje,

kompleksiranje, stvaranje topljivih soli, promjene u molekuli) kao i tehnološki postupci

(usitnjavanje, mikroniziranje) te dodatak površinski aktivnih tvari, solubilizatora, (micelarna

solubilizacija) omogućit će dostatnu topljivost lijekova. Odabir prikladnog otapala može također

imati utjecaj na topljivost lijeka naročito kod otopina za vanjsku primjenu u odnosu na

pripravke za unutarnju primjenu (npr. parenteralni pripravci) kod kojih je izbor otapala

ograničen.

Različite pomoćne tvari mogu utjecati na kemijsku i mikrobiološku stabilnost, te na

fiziološku podnošljivost otopina. To su u prvom redu različiti pufer sustavi, izbor kojih zavisi o

pH-vrijednosti sustava te o traženom puferskom kapacitetu.

Otopine se konzerviraju, naročito one koje sadrže vodu. Lipofilni sustavi su manje

podložni kontaminaciji. Za konzerviranje se rabe najčešće esteri parahidroksibenzojeve kiseline,

ostali fenoli i njihovi derivati, alifatski i aromatski alkoholi, organski spojevi žive (merfen,

tiomersal) te kvarterni amonijski spojevi (benzalkonij klorid, cetrimonij-bromid).

1

Page 6: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Antioksidansi sprečavaju oksidaciju ljekovite supstancije i pomoćnih tvari, te se dodaju u

vodene sustave (anorganski i organski spojevi sa sumporom, askorbinska kiselina) i nevodene

sustave (tokoferol, butilhidroksianisol, BHA, butilhidroksitoluol, BHT, esteri galne kiseline).

Umjetna sladila (saharin, aspartam) te arome (prirodne i umjetne) korigiraju okus i

miris pripravka, naročito onih za oralnu primjenu. Bojenje pripravaka teži psihološkom učinku

na bolesnika (pedijatrija).

Otopine se izrađuju izravnim otapanjem ljekovitih supstancija i pomoćnih tvari u nekom

otapalu uz ili bez zagrijavanja. Kako su otopine bistri pripravci najčešće se filtriraju.

Otopine koje nastaju kemijskom reakcijom otopljenih komponenata nazivaju se

likvorima (Liquor Burowi).

2

Page 7: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ACIDI BORICI SOLUTIO

Otopina boratne kiseline

Sadržava 3 % boratne kiseline (H3BO3).

Izrada:

Acidum boricum 3 g

Aqua purificata 97 g

Boratna se kiselina otopi u 95 g ključale vode. Otopina se još 5 minuta ostavi ključati, a

zatim filtrira u zagrijanu staklenu bocu i dopuni prokuhanom vodom do 100 ml.

Objašnjenje postupka: Boratna je kiselina umjereno topljiva u vodi i etanolu, ali lako

topljiva u ključaloj vodi i glicerolu.

Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, gotovo bez mirisa i okusa. Reagira slabo kiselo.

Doze: srednja koncentracija 3 %.

Uporaba: Otopina boratne kiseline upotrebljava se kao blagi antiseptik u obliku obloga,

zatim za ispiranje usta, oči, irigacije itd. Namijenjena za ispiranje očiju izrađuje se, ispituje i

čuva prema propisu za izradu, ispitivanje i čuvanje kapi za oči.

Postoje mišljenja da je boratna kiselina apsorptivno toksična tako da su kod djece

moguća trovanja.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu.

Sinonimi: Aqua borica

Kratica: Acid. boric. sol.

Napomena: Kako je djelovanje boratne kiseline na gljivice i plijesni neznatno,

pripravak se mora izrađivati u količinama koje će se utrošiti za 14 dana.

3

Page 8: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ALUMINII SUBACETATIS SOLUTIO

Otopina aluminij-subacetata

Izrada:

Aluminii sulfas 16 g

Calcii carbonas 7 g

Acidum aceticum dilutum 19,7 g

Aqua purificata q.s. ad 100 ml

Aluminij-sulfat otopi se u 60 ml vode i filtrira. Filtratu se postepeno i oprezno dodaje

kalcij-karbonat neprekidno miješajući, a zatim polako razrijeđena octena kiselina. Smjesa se

dobro promiješa, te nakon 2 h filtrira, a talog na filtru ispire vodom do ukupno 100 ml filtrata.

Smije se stabilizirati s najviše 0,9 % boratne kiseline.

Objašnjenje postupka: Otopina aluminij-subacetata ne može se dobiti jednostavnim

otapanjem aluminij-acetata, već kemijskim reakcijama preko bazičnog aluminij-karbonata:

Al2(SO4)3 + 3CaCO3 + 2H2O → Al2(OH)4CO3 + 3CaSO4 + 2CO2

Al2(OH)4CO3 + 4CH3COOH → 2Al(CH3COO)2OH + 3H2O + CO2.

Kalcij-karbonat i octenu kiselinu treba dodavati malo pomalo, jer oslobođeni karbon-

dioksid uzrokuje burno pjenjenje smjese.

Uspjeh izrade ovisi osim o točnim količinama ishodnih supstancija i o njihovoj

ispravnosti: Aluminij-sulfat mora sadržavati 18 molekula kristalne vode, octena kiselina 29-31

% C2H4O2, a kalcij-karbonat ne smije biti onečišćen spojevima magnezija i željeza. Uz niži

sadržaj octene kiseline mogu nastati višebazični acetati, a s magnezijem i željezom stvaraju se

netopljivi kompleksni subacetati. U jednom i drugom slučaju otopina postaje mutna.

Pripravak je prilično nestabilan, naročito pri povišenim temperaturama, jer vrlo lako

hidrolizira zamjenjujući acetatne skupine hidroksilnim; pri tome nastaju višebazični acetati

[Al(CH3COO) (OH)2], a ponekad potpuno bazični gel-preparat [Al(OH)3].

Osobine: Bistra, bezbojna ili gotovo bezbojna tekućina, karakteristična mirisa na

octenu kiselinu i okusa koji steže.

Mora sadržavati od 2,3 do 2,6 tež./vol.% Al2O3 (Mr 101,9) što odgovara od 7,3 do 8,3

tež./vol.% aluminij-subacetata [(CH3COO)2(OH)Al].

4

Page 9: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Doze: srednja pojedinačna doza 15 g (za klizmu)

srednja koncentracija 7 % (za obloge)

Upotreba: Otopina aluminij-subacetata upotrebljava se kao adstringens i antiseptik.

Adstringentno se djelovanje pripisuje aluminiju, a octena kiselina djeluje antiseptično. Najčešće

se primjenjuje kao oblog na nateklo ali ne i oštećeno tkivo te u obliku klizme protiv oksiura.

Dugotrajnija se terapija ne preporuča, a ni koncentriranije otopine, jer aluminij koagulira

bjelančevine, što može rezultirati nekrozom tkiva.

Inkompatibilnost: alkalije, topljive soli olova, topljivi fosfati i tanin.

Čuvanje: u manjim punim bocama, na hladnom mjestu.

Sinonimi: Aluminium aceticum basicum solutum; Liquor Burowi.

Kratica: Alum. subacet. sol.

Napomena: Srednja koncentracija od 7 % (doze) označava razrijeđenje oficinalnog

pripravka a ne sadržaj djelatne supstancije. Za obloge treba zato uzeti 7 g otopine aluminij-

subacetata i 93 g vode.

5

Page 10: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ANISI AETHEROLEI SOLUTIO AETHANOLICA

Etanolna otopina ulja anisa

Izrada:

Anisi aetheroleum 3,3 g

Aethanolum concentratum ad 100 g

Eterično ulje anisa otopi se u koncentriranom etanolu.

Objašnjenje postupka: Medicinski alkoholi (otopine eterskih ulja u etanolu) su, zbog

visokog sadržaja etanola, stabilniji pripravci od aromatskih voda.

Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, mirisa na anisovo ulje.

Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.

Upotreba: Etanolna otopina ulja anisa upotrebljava se kao karminativ, tj. sredstvo

protiv nadutosti ( meteorizma), te kao ekspektorans. Djeluje i blago antiseptički.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu.

Sinonimi: Spiritus Anisi

Kratica: Anisi aetherol. sol. aethanol.

6

Page 11: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CALCII HYDROXYDI SOLUTIO

Otopina kalcij-hidroksida

Sadržava 0,16 % kalcij-hidroksida [Ca(OH)2].

Izrada:

Calcii oxydum 1 g

Aqua purificata q.s.

Kalcij-oksidu se u tarioniku postepeno primiješa 5 g vode; dobivena se kašasta masa

ispiranjem sa 100 g vode prelije u bocu. Nakon 4-5 h bistra se tekućina iznad taloga odlije, a

talogu doda novih 100 g vode i mućka nekoliko minuta.

Objašnjenje postupka: Kalcij-oksid, živo vapno, dobiva se zagrijavanjem vapnenca

na 900-1000 oC. Pomiješa li se s vodom nastaje, uz razvijanje velike količine topline, gašeno

vapno:

CaO + H2O → Ca(OH)2 + 63 kJ.

Kako je vapnenac gotovo uvijek onečišćen aluminijem i kalijem iz gline, pri gašenju

nastaje i kalij-hidroksid. On se u vodi lakše otapa od kalcij-hidroksida i prelazi u prvu vodenu

otopinu. Kako je prisutnost kalij-hidroksida kao jake baze nepoželjna, ta se otopina odbacuje.

Otopina kalcij-hidroksida prima iz zraka karbon-dioksid pri čemu se gubi dio kalcij-

hidroksida, koji prelazi u karbonat. Da se osigura traženi sadržaj kalcij-hidroksida, otopina se

čuva s neotopljenim ostatkom. Prije upotrebe bistra se tekućina odlije i ako je potrebno filtrira.

Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, bez mirisa, alkalna okusa. Veže karbon-dioksid i

muti se.

Doze: srednja pojedinačna doza 30 g

srednja koncentracija: nerazrijeđeno (za ispiranje sluznica).

Uporaba: Otopina kalcij-hidroksida s uljem lana primjenjuje se eksterno u obliku

emulzija V-U kod opeklina kao odličan adstringens. Rijeđe se upotrebljava interno kao antacid

kod čireva želuca i crijeva.

Čuvanje: u punoj, dobro zatvorenoj boci s gumenim čepom, na hladnom mjestu.

Sinonimi: Aqua Calcis, Vapnena voda, Krečna voda.

Kratica: Calc. hydroxyd. sol.

7

Page 12: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CHAMPORAE SOLUTIO AETHANOLICA

Etanolna otopina kamfora

Sadržava 10% kamfora (C10H16O).

Izrada:

Camphora 10 g

Aethanolum concentratum 70 g

Aqua purificata 20 g

Kamfor se otopi u koncentriranom etanolu, doda voda, dobro promućka i filtrira.

Objašnjenje postupka: Kamfor se vrlo lako otapa u etanolu a teško u vodi. Zato se

najprije otapa u koncentriranom etanolu, a zatim doda voda.

Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, mirisa na kamfor, na koži izaziva osjećaj hladnoće.

Upotreba: Etanolna otopina kamfora primjenjuje se eksterno kao iritans. Kod

reumatskih i neuralgičnih oboljenje utrljava se u kožu gdje izaziva jak lokalni nadražaj i

uzrokuje hiperemiju.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu.

Sinonimi: Spiritus camphoratus, Solutio camphorae spirituosa.

Kratica: Camph. sol. aethanol.

8

Page 13: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

FOENICULI AQUA

Voda komorača

Izrada:

Foeniculi aetheroleum 0,5 g

Polysorbatum 80 5,0 g

Aethanolum 90% 4,5 g

Aqua purificata 90 g

Ulje komorača pomiješa se s polisorbatom 80 i tada doda etanol. Nastala mješavina

razrijedi se vodom.

Objašnjenje postupka: Polisorbat 80 (Tween 80, polioksietilen-sorbitan-monooleat)

primjenjuje se pri izradi aromatskih voda kao solubilizator, jer pospješuje topljivost eteričnih

ulja u vodi.

Kako se eterično ulje dodaje u količini manjoj od 1 g treba je preračunati u kapi (1 g =

44 kapi).

Osobine: Bistra ili samo slabo opalizirajuća, bezbojna ili blijedo-žućkasta tekućina,

svojstvena mirisa, slatka a zatim nagorka okusa.

Doze: srednja pojedinačna doza 10 g.

Upotreba: Voda komorača upotrebljava se protiv nadutosti (karminativ); odstranjuje

nakupljene plinove, odnosno izaziva flatulenciju. Osim toga podražuje crijevo na sekreciju i

apsorpciju pa time poboljšava probavu.

Čuvanje: u potpuno punoj boci, zatvorenoj ubrušenim čepom, na hladnom mjestu,

zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Foenicul. Aq.

Napomena: Rok trajanja je 3 mjeseca.

9

Page 14: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

IODI SOLUTIO AETHANOLICA

Etanolna otopina joda

Sadržava 5 % joda (I) i 4 % kalij-jodida (KI).

Izrada:

Iodum 5 g

Kalii iodidum 4 g

Aqua purificata 10 g

Aethanolum concentratum 81 g

Kalij-jodid otopi se u 4 g vode i doda jod. Kada se jod otopi, otopina se pomiješa sa 6 g

vode i koncentriranim etanolom.

Objašnjenje postupka: Kalij-jodid pospješuje topljivost joda, a utječe i na njegovu

stabilnost. Jod, naime, reagira s vodom iz etanola stvarajući jodidnu i hipojodidnu kiselinu;

jodidna kiselina reagira dalje s etanolom, pri čemu nastaje etil jodid, dok hipojodidna kiselina

djelomično prevodi etanol oksidacijom u acetaldehid:

J2 + HOH → HJ + HOJ,

HJ + C2H5OH → C2H5J + H2O,

HOJ + C2H5OH → CH3CHO + H2O + HJ.

Kalij-jodid spriječava stvaranje jodidne i hipojodidne kiseline, jer pomiče reakcijsku

ravnotežu u lijevo.

Osobine: Tamnocrvenosmeđa tekućina, mirisa na jod i etanol. Miješa se s vodom i

etanolom.

Doze: srednja pojedinačna doza 0,04 g

srednja koncentracija: nerazrijeđeno (za mazanje kože)

0,3 % (za ispiranje usta)

najveća pojedinačna doza 0,3 g

najveća dnevna doza 0,9 g.

Uporaba: Etanolna otopina joda jedan je od najraširenijih antiseptika za kožu. Na njoj

proizvodi baktericidni i bakteriostatski učinak, reagirajući s protoplazmom bakterija.

Istovremeno ispoljuje oksidativne osobine, a uz to suši površinske slojeve tkiva. Ova se otopina

koristi i kao resorbens, jer kod različitih upalnih procesa pobuđuje apsorpciju tekućine.

Inkompatibilnost: alkaloidi, tanin, soli teških metala, eterična ulja, amonijak, spojevi

arsena.

Čuvanje: u staklenoj boci s ubrušenim čepom, zaštićeno od svjetlosti.

10

Page 15: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Sinonimi: Spiritus Iodi, Tinctura Iodi.

Kratica: Iodi sol. aethanol.

11

Page 16: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

KALII HYDROXYDI SOLUTIO

Otopina kalij-hidroksida

Mora sadržavati od 29,0 do 31,0 % kalij-hidroksida (KOH)

Izrada:

Kalii hydroxydum 35 g

Aqua purificata 65 g

Kalij-hidroksid otopi se u prokuhanoj i ohlađenoj vodi uz miješanje.

Objašnjenje postupka: Kalij-hidroksid mora se što brže otopiti, i to u prokuhanoj

vodi, kako bi se spriječilo stvaranje karbonata, vezanjem karbon-dioksida iz zraka i vode.

Kako kalij-hidroksid sadrži ponekad svega 85 % KOH, količina koju treba otopiti,

izračunata je na osnovu te vrijednosti. Međutim uvijek treba i provjeriti sadržaj kalij-hidroksida

u otopini. U tu se svrhu može odrediti relativna gustoća 20 oC/20 oC. Ona za 30 %-tnu otopinu

kalij-hidroksida iznosi 1,2900 (29 %-1,2794; 31 %-1,3006). Ako je sadržaj kalij-hidroksida veći,

otopinu treba razrijediti prema formuli:

B A d dd d

= ⋅−−2

2 1b g ,

B = odvaga razrjeđivača (g) (voda)

A = odvaga otopine (g) koja se razrjeđuje

d = rel. gust. otopine koja se razrjeđuje (poznata)

d2 = rel. gust. razrijeđene otopine (željena).

Kada je sadržaj manji otopini treba dodati još kalij-hidroksida. Ukoliko se pri tome

dobije otopina s koncentracijom većom od 30 % treba je razrijediti.

Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, bez mirisa. Reagira jako alkalno.

Uporaba: Otopina kalij-hidroksida je snažni kaustik; otapa bjelančevine i izaziva

nekrozu tkiva. Služi za izradu etanolne otopine sapuna i kalijevog sapuna. Vrlo razrijeđene

otopine upotrebljavaju se za omekšavanje keratina (nokti).

Čuvanje: u boci dobro zatvorenoj gumenim čepom.

Sinonimi: Kalium hydroxydatum solutum, Liquor Kalii kaustici.

Kratica: Kal. hydroxyd. sol.

12

Page 17: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SAPONIS SOLUTIO AETHANOLICA

Etanolna otopina sapuna

Izrada:

Olivae oleum 10 g

Kalii hydroxydi solutio 30 % 6 g

Aethanolum concentratum 45 g

Aqua purificata 39 g

Ulje masline, otopina kalij-hidroksida i 11 g koncentriranog etanola pomiješaju se i

smjesa ostavi stajati u zatvorenoj boci češće mućkajući dok se 0,5 ml smjese ne miješa bistro

sa 1 ml vode. Tada se smjesa ostavi stajati 12 h, doda ostatak koncentriranog etanola i voda,

dobro promućka i filtrira.

Objašnjenje postupka: Etanolna se otopina sapuna dobiva hladnim osapunjenjem

ulja masline s otopinom kalij-hidroksida. Prema propisu ulja ima u malom višku, što isključuje

lužnatost pripravka. Neosapunjivo ulje otapa se u etanolu.

Snažnim je mućkanjem ulje nakon 3 h toliko osapunjeno da se koncentrirana otopina

bistro miješa s vodom u omjeru 1:2. Saponifikacija nakon tog vremena nije završena, potrebno

je još 12 h. Kada bi se koncentrirana otopina odmah razrijedila s preostalom količinom

koncentriranog etanola i vodom, za potpunu bi saponifikaciju trebalo 48 h.

Osobine: Bistra, svijetložuta tekućina. Pri mućkanju s vodom jako se pjeni. Reagira

alkalno.

Doze: srednja koncentracija: nerazrijeđeno (za utrljavanje i umivanje).

Uporaba: Etanolna otopina sapuna sastavni je dio antireumatičnih mazila, a

upotrebljava se i za dezinfekciju ruku.

Kratica: Sapon. sol. aethanol.

13

Page 18: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Emulzije – Emulsiones

Emulzije su tekući ljekoviti oblici, disperzijski sustavi dviju tekućina koje se međusobno

ne miješaju (voda i ulje). Tekućine su hidrofilne, voda i otapala koja se s vodom miješaju (V) te

lipofilne, ulja, masti, organska otapala (U). Emulzije su uglavnom jednostavni sustavi i to tipa

U/V ili V/U, te dvostruki emulzijski sustavi koji mogu biti V/U/V ili U/V/U tipa. Uglavnom su

mliječnog izgleda što je posljedica razlike indeksa loma svjetlosti tekućina u sustavu.

Da bi se izradila stabilna emulzija pri oblikovanju se moraju koristiti emulgatori.

Emulgatori su površinski aktivne tvari čija je molekula ambifilne strukture, tj. sastoji se od

hidrofilnih i lipofilnih skupina. Emulgatori kao i druge površinski aktivne tvari obilježene su

omjerom hidrofilnih i lipofilnih skupina u molekuli, odnosno HLB-vrijednošću (hydrophile

lipophile balance). To je bezdimenzionalna vrijednost (za neionogene tenzide do 20) i za

emulgatore tipa V/U vrijednosti HLB se kreću 3-8 a onih tipa U/V 10-18. Praktična primjena

HLB-vrijednosti emulgatora je odabir prikladnog emulgatora za izradu stabilne emulzije

optimalne disperznosti. Emulgatori mogu biti pravi i pseudoemulgatori. Pravi emulgatori

(tenzidi ambifilne strukture) adsorbiraju se na granici faza i orijentiraju se svojim hidrofilnim ili

lipofilnim skupinama prema vodi ili ulju, te snizuju napetost površine sustava. Zavisno o naboju

u molekuli mogu se podijeliti na anionske, kationske te neionogene emulgatore. Pravim

emulgatorima stvaraju se emulzije tipa U/V i V/U.

Pseudoemulgatori su hidrofilni koloidi (metilceluloza, polivinilpirolidon, arapska guma)

čiji dodatak u sustav mijenja viskoznost vanjske (vodene) faze. Prisustvo pseudoemulgatora u

emulziji smanjuje udio pravog emulgatora. Oko dispergiranih čestica stvaraju multimolekularni

sloj i stabiliziraju emulziju. Pseudoemulgatori stvaraju emulzije tipa U/V.

Emulzije se izrađuju engleskom ili kontinentalnom metodom. Prema engleskoj metodi

emulgator se otapa u fazi u kojoj je topljiv (uvijek vanjska faza), te se u otopinu postupno

primiješa unutarnja faza. Kontinentalnom metodom emulgator se suspendira rastrljavanjem s

unutarnjom fazom. Primješavanjem dijela vanjske faze nastaje primarna emulzija, kojoj se

dodaje ostatak vanjske faze. Ovom metodom izrađuju se najčešće emulzije U/V tipa

korištenjem pseudoemulgatora. Stabilnost emulzija očituje se odvajanjem faza. Reverzibilno

odvajanje faza naziva se flokulacijom, a ireverzibilno odvajanje koalescencijom.

14

Page 19: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Tablica 1. Podjela emulgatora.

SKUPINA EMULGATORA PRIMJER SHEMATSKI PRIKAZ SVOJSTVA

1. anionaktivni emulgatori

1. alkalijski sapuni natrijev palmitat

U-V emulgator, lužnati pH, samo za vanjsku primjenu

2. metalni sapuni kalcijev stearat

V-U emulgator, samo za vanjsku primjenu (npr. mazilo kalcijevog hidroksida)

3. aminski sapuni trietanolamin stearat

U-V emulgator, pH neutralni, inkompatibilni s kiselinama i elektrolitima, samo za vanjsku primjenu

4. alkilsulfati natrijev laurilsulfat (Texapon Z)

5. alkilsulfonati natrijev cetilsulfonat (Igepon T)

U-V emulgatori, pH neutralni, često u sastavu kompleksnih emulgatora (kombinacija s neionskim emulgatorom)

2. kationaktivni emulgatori

1. kvaterne amonijeve soli benzalkonijev klorid

djeluju i kao dezinficijensi i konzervansi, inkompatibilni s anionaktivnim emulgatorima

3. amfotermni emulgatori

1. fosfatidi lecitin

U-V i V-U emulgator, moguća parenteralna primjena

15

Page 20: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SKUPINA EMULGATORA PRIMJER SHEMATSKI PRIKAZ SVOJSTVA

4. neionski emulgatori

cetilni alkohol

1. viši masni alkoholi kolesterol (cera lanae)

V-U emulgator, neutralni, kemijski indiferentni

2. parcijalni esteri masnih kiselina i viševalentnih alkohola

glicerolmonostearat (Tegin O)

V-U emulgator

3. Parcijalni esteri masnih kiselina i sorbitana

sorbitan monopalmitat (Span 40)

V-U emulgator

4. Parcijalni esteri masnih kiselina i polioksietilensorbitana

polioksietilen sorbitanmonooleat (Tween 80)

U-V emulgator

5. esteri masnih kiselina i polioksietilena

polioksietilenmonostearat (Myrj 45)

U-V emulgator

6. eteri masnih alkohola i polioksietilena

polioksietilen stearil eter (Brij 72)

U-V ili V-U emulgator, zavisno o HLB vrijednosti

16

Page 21: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ISPITIVANJE TIPA EMULZIJE

Poznavanje tipa emulzije od velike je praktičke važnosti pri razrjeđivanju emulzija, jer se

one mogu, a da pri tome ostanu stabilne, razrjeđivati samo s vanjskom fazom.

O tipu emulzije može se zaključiti na ove načine:

i) prema ponašanju kapi emulzije u vodi: rasprši li se kapljica, znači da je voda

vanjska faza, emulzija je tipa U-V. Ostane li kapljica kompaktna, ulje je vanjska faza, emulzija

je tipa V-U;

ii) prema ponašanju kapi emulzije na filter-papiru: stvara li kapljica veliku mrlju sa

širokim mokrim rubom, emulzija je tipa U-V. Ako je mrlja na filter-papiru malena s vrlo uskim

mokrim rubom, emulzija je tipa V-U;

iii) bojenjem emulzije bojama topljivim u ulju (Sudan III) ili bojama topljivim u vodi

(metilensko modrilo): 1 g emulzije pomiješa se sa 1 kapi 1 %-tne otopine boje. U jednoj kapi

tako dobivene smjese promatra se mikroskopom obojenje dispergiranih kuglica i podloge.

Emulzija tipa U-V s otopinom Sudan III pokazivat će crveno obojene kuglice u bezbojnoj

sredini, dok će pri emulziji tipa V-U biti bezbojne kuglice u crveno obojenoj sredini. Uporabom

otopine metilenskog modrila modro obojene kuglice u bezbojnoj sredini ukazivat će na tip

emulzije V-U, a bezbojne kuglice u modro obojenoj sredini na tip emulzije U-V;

iv) mjerenjem električne vodljivosti konduktometrom na originalnim uzorcima emulzija

ili uz dodatak elektrolita, koji povećavaju vodljivost. Emulzije kojih je vodljivost 10-3 do 10-4 S

pripadaju tipu U-V, a one vodljivosti preko 10-6 S pokazuju osobine tipa V-U. Elektrovodljivost

emulzija tipa U-V je znatno veća od emulzija tipa V-U, jer je uljna faza električni izolator;

v) reakcijom na filter-papiru impregniranom 20 %-tnom otopinom kobalt(II)-klorida.

Filter-papir (Schleicher i Schüll br. 595) Ø 4,5 cm uroni se 2 min u 20 %-tnu otopinu kobalt(II)-

klorida i nakon toga suši 1 h u sušioniku na 70 oC. Modro obojeni papir mora se čuvati u

eksikatoru, zaštićen od svjetlosti.

Na indikaktor-papir stavi se 1-2 kapi emulzije: pri emulziji tipa U-V na mjestu kontakta

pojavljuje se odmah svjetlo ružičasta boja koja se širi u okolinu. Kod emulzija tipa V-U nastaje

modro obojenje tamnije od boje indikator-papira.

17

Page 22: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EPHEDRINI CHLORIDI EMULSIO

Emulzija efedrin-klorida

Izrada:

Ephedrini chloridum 3 g

Ricini oleum 15 g

Excipients emulsificans anionicum 12 g

Aqua purificata ad 100 g

Anionska emulgirajuća podloga rastali se u pateni zagrijavanjem na vodenoj kupelji pri

70ºC i koristeći pistil pomiješa s vodom (18 g) zagrijanom na istu temperaturu. Smjesa se uz

miješanje ohladi pa joj se u malim obrocima primiješa ulje ricinusa. Efedrin klorid se otopi u

preostaloj količini vode (52 g) i otopina se primješava u malim obrocima prethodno priređenoj

mješavini podloge i ulja ricinusa.

Objašnjenje postupka: Anionska emulgirajuća podloga je mast-emulzija tipa U-V

ambifilnih osobina, pa se može razrjeđivati i vodom i uljima. Ona sadrži kompleksan emulgator

koji se sastoji od lipofilnih (cetanol te kolesterol i lanolinski alkoholi u bezvodnom lanolinu) i

izrazito hidrofilnog emulgatora natrijevog laurilsulfata (HLB=20). Iz nje se često neposredno

prije upotrebe izrađuje anionska emulgirajuća podloga s vodom.

Ulje ruže korigens je mirisa. Kako se dodaje u količini manjoj od 1 g treba je preračunati

u kapi (1 g = 50 kapi).

Osobine: Gotovo bijela emulzija tipa U-V, nagorka okusa.

Doze: srednja koncentracija 3 %.

Uporaba: Emulzija efedrin-klorida aplicira se u obliku kapi za nos protiv hunjavice,

peludne kihavice i sl., jer je efedrin-klorid ekscitator disanja. Za razliku od vodenih otopina,

emulzija dobro i dugotrajno prianja na sluznicu.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti. Izdaje se s napomenom

"Prije uporabe promućkati".

Kratica: Ephedr. chlorid. emuls.

18

Page 23: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

RICINI OLEUM EMULSIO

Emulzija ulja ricinusa

Izrada:

Ricini oleum 40 g

Gummi arabicum desenzymatum 10 g

Sirupus simplex 10 g

Vanillae tinctura 0,5 g

Aqua purificata 39,5 g

Ulje ricinusa i dezencimirana arapska guma se u suhom tarioniku dobro rastrljaju,

odjednom naglo doda 25 g vode i duže vrijeme snažno miješa. Primarna se emulzija, uz

neprekidno miješanje, postepeno razrjeđuje s ostatkom vode i na kraju dodaju obični sirup i

tinktura vanilije.

Objašnjenje postupka: Pri izradi primarne, koncentrirane emulzije vrijedi pravilo:

odjednom se dodaje toliko vode koliko iznosi polovina količine ulja i gume zajedno. Kako se

ovdje uzima 40 g ulja i 10 g dezencimirane arapske gume (50 g ukupno), dodaje se 25 g vode.

Tarionik i pistil moraju biti potpuno suhi, a prvi dio vode treba dodati odjednom, da bi se

izbjeglo bubrenje arapske gume i time omogućilo stvaranje dobre primarne emulzije.

Arapska guma je smjesa soli arabinske kiseline, a sadrži i oksidativne fermente

(oksidazu i peroksidazu) koji pospješuju oksidacijske procese i time uzrokuju mnoge

inkompatibilnosti. Ti se fermenti inaktiviraju zagrijavanjem otopine arapske gume u vodi (1:2)

na 80 oC/60 minuta ili 100 oC/30 minuta ili 120 oC/20 minuta u autoklavu. Tako dezencimirana

arapska guma osuši se pod sniženim tlakom pri temperaturi od 60 oC i usitni.

Tinktura vanilije korigens je okusa i mirisa, a obični sirup korigens okusa. Kako se

tinktura vanilije dodaje u količini manjoj od 1 g, treba je preračunati u kapi (1 g = 55 kapi).

Osobine: Bijela ili gotovo bijela emulzija tipa U-V, slabog mirisa i okusa na vaniliju.

Doze: srednja pojedinačna doza 50 g.

Uporaba: emulzija ulja ricinusa upotrebljava se kao laksans: efikasno pospješuje

ispražnjenje sadržaja crijeva. Dispergirano se ulje u crijevu brzo saponificira i stoga brže

djeluje, lakše se podnosi i boljeg je okusa nego samo ulje ricinusa.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti. Izdaje se s napomenom

"Prije uporabe promućkati".

Kratica: Ricini ol. emuls.

19

Page 24: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Suspenzije - Suspensiones

Suspenzije su grubo disperzni sustavi, a čine ih čvrste supstancije koje su u tekućem

disperznom sredstvu (nosaču) netopljive. Tekuću fazu čini najčešće voda, a ponekad to mogu

biti i biljna ili polusintetska ulja. Udio čvrste faze u suspenziji je različit i može iznositi 0,5-40%,

što zavisi o primjeni suspenzije.

Vodene suspenzije anorganskih supstancija koje se mogu izraditi i kemijskim reakcijama

nazivaju se magme. Čestice disperzne faze nastale kemijskom reakcijom (taloženjem) su vrlo

malog promjera pa su ovi sustavi stabilni i bez dodatka pomoćnih tvari.

Dermatološke suspenzije sadrže veći udio disperzne faze. To su miksture s talogom

(mixture agitandae) a nazivaju se i tekućim puderima. To su najčešće disperzije cink-oksida i

talka u smjesi s etanolom, glicerolom i vodom a mogu sadržavati i druge lijekove.

Suspenzije su nestabilni sustavi. Stabiliziraju se smanjivanjem veličine čestica unutarnje

faze, povećanjem viskoznosti vanjske faze, te izborom sustava s malom razlikom gustoća

između čvrste i tekuće faze.

Viskoznost tekuće (vodene) faze najčešće se povećava dodatkom hidrofilnih koloida. To

su makromolekule koje s vodom bubre, te mijenjaju viskoznost vodene faze. Suspenzije se

stabiliziraju također dodatkom sredstava za močenje, tj. tenzida koji smanjuju napetost

površine između čvrstih čestica i tekuće faze. Peptizacija tj. dodatkom slabih elektrolita u

sustav koji će adsorpcijom iona na površini čvrstih čestica stabilizirati sustav, također je metoda

stabilizacije suspenzija.

Suspenzije se izrađuju tako da se prikladno usitnjena čvrsta faza razriba najprije s

manjom količinom disperznog sredstva, a tada se postepeno dodaje ostatak tekuće faze.

Također ako se disperzno sredstvo sastoji od više tekućina, tada se čvrsta faza razriba sa za

sustav najprikladnijom tekućinom.

Ispitivanje suspenzija – za vrednovanje stabilnosti suspenzije ispituju se različite

karakteristike sedimentacije npr. suspenzijski kvocijent.

20

Page 25: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ODREĐIVANJE SUSPENZIJSKOG KVOCIJENTA

Određivanje suspenzijskog (sedimentacijskog) kvocijenta najjednostavnija je metoda

ustanovljavanja brzine sedimentacije, odnosno stabilnosti suspenzija. Suspenzijski kvocijent

(SQt) predstavlja odnos visine volumena taloga u ml (Sv) i visine ukupnog volumena suspenzije

u ml (gv) u vremenu t:

S SgQtvv

=

Postupak: Suspenzija se dobro promućka i ulije u graduirani cilindar od 25 ml,

promjera 15 mm. Poslije 1, 3, 6, 12 i 24 sata ili drugog normiranog vremenskog intervala očita

se visina taloga i izračuna suspenzijski kvocijent. Za pripravke koji se čuvaju kraće vrijeme

dovoljno je uzeti vremenski interval od jednog sata. U tom se slučaju stabilnom smatra

suspenzija čiji suspenzijski kvocijent iznosi od 0,90 do 1,00.

21

Page 26: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

BARII SULFATIS SUSPENSIO

Suspenzija barij-sulfata

Izrada:

Barii sulfas (0,15) 50 g

Tragacantha 0,6 g

Natrii benzoas 0,04 g

Saccharin-natrium 0,02 g

Vanillinum 0,02 g

Anisi aetheroleum 0,02 g

Aethanolum 90 % 4,5 g

Aqua purificata 44,8 g

Tragant se prelije sa 2,5 g etanola, doda voda i ostavi bubriti 2 h. U dobivenoj se sluzi

otopi natrij-benzoat i saharin-natrij. Barij-sulfat se u tarioniku najprije rastrlja s malom

količinom, a nakon toga razrijedi s preostalom količinom, prethodno pripremljene sluzi

traganta. Vanilin i ulje anisa otope se u 2 g etanola i otopina primiješa suspenziji.

Objašnjenje postupka: Stabilnost ove suspenzije tj. sprječavanje sedimentacije barij-

sulfata, postiže se dijelom usitnjenošću samih čestica, a dijelom dodatkom traganta, koji kao

hidrofilni koloid povisuje viskoznost nosača.

Saharin-natrij, vanilin i ulje anisa korigensi su okusa; olakšavaju uzimanje veće količine

ove oralne suspenzije. Natrij benzoat je konzervans. Kako se etersko ulje dodaje u količini

manjoj od 1 g, treba je preračunati u kapi (1 g = 42 kapi).

Osobine: Bijela suspenzija, mirisa na vanilin i ulje anisa, slatka okusa.

Doze: srednja pojedinačna doza 300 g.

Uporaba: Barij-sulfat na temelju svoje nepropusnosti za X-zrake i netopljivosti u

sadržaju gastrointestinalnog trakta služi kao kontrasno sredstvo u rentgenologiji probavnog

trakta. U obliku suspenzije dobro pokriva sluznicu i daje oštru sliku.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci. Izdaje se s napomenom "Prije uporabe promućkati".

Sinonimi: Cremor barii sulfatis.

Kratica: Barii sulfat. susp.

22

Page 27: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

MAGNESII HYDROXYDI SUSPENSIO

Suspenzija magnezij-hidroksida

Mora sadržavati 8,25 % magnezij-hidroksida (Mg(OH)2).

Izrada:

Magnesii sulfat 4,75 g

Natrii hydroxydum 1,5 g

Magnesii oxydum 5,25 g

Aqua purificata q.s.

Natrij-hidroksid otopi se u 15 ml vode, doda magnezij-oksid i miješanjem stvori

jednolična kaša, a zatim doda voda do ukupnog volumena od 250 ml. Ova se suspenzija, uz

neprekidno miješanje, u tankom mlazu ulijeva u otopinu magnezij-sulfata u 250 ml vode.

Nastali se talog nakon dekantiranja filtrira i ispire vodom tako dugo dok filtrat ne daje više jaču

reakciju na sulfate. Isprani se talog razmulji s toliko vode da sadržaj iznosi 100 g.

Objašnjenje postupka: Magnezij-hidroksid stvara se pretežno hidratacijom magnezij-

oksida, a manjim dijelom reakcijom magnezij-sulfata s natrij-hidroksidom.

Ispiranje taloga magnezij-hidroksida, uz kontrolu reakcije na sulfate, potrebno je zbog

toga da se što je moguće više ukloni natrij-sulfat, koji je purgativnog djelovanja. Umjesto

ispiranja taloga na filtru, praktičnije je ispiranje uz dekantiranje tekućine iznad taloga.

Velika usitnjenost čestica magnezij-hidroksida, koja je ovdje postignuta taloženjem, nije

dovoljna da suspenziju održi stabilnom. Zato ova suspenzija, koja se naziva i magmom jer se

priređuje iz svježe istaloženog taloga, nije stabilna i treba je prije uporabe promućkati.

Osobine: Bijela suspenzija, bez mirisa i okusa.

Doze: srednja pojedinačna doza 5 g.

Uporaba: Magnezij-hidroksid potisnuo je svojevremeno iz uporabe natrij-

hidrogenkarbonat, jer ne utječe na acidobaznu ravnotežu u organizmu. No ni on nije kao

antacid najpodesniji jer djeluje iznad optimalnog područja (pH = 3-5). Suspenzija je ovdje kao

oblik lijeka najprikladnija jer je magnezij-hidroksid voluminozan prašak.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci. Izdaje se s napomenom "Prije uporabe promućkati".

Sinonimi: Magma Magnesiae.

Kratica: Magn. hydroxyd. susp.

23

Page 28: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Sirupi (Sirupus – sirupi)

Sirupi su viskozne slatkaste tekućine oblika otopina ili suspenzije. Mogu biti i u obliku

suhih koncentrata koji se ex tempore razrjeđuju propisanim otapalom, najčešće pročišćenom

vodom.

Komponente sirupa su saharoza ili njene supstitucije (glicerol, sorbitol, hidrofilni koloidi)

otopljene ili dispergirane u vodi. Sadrže i korigense okusa, boje, konzervanse (ako je sadržaj

saharoze nizak).

Običan sirup (sirupus simplex) je 64% otopina saharoze u vodi, stabilna otopina

rezistentna na kristalizaciju i rast mikroorganizama.

Sirupi se izrađuju otapanjem (dispergiranjem) lijeka i pomoćnih tvari uz zagrijavanje ili

bez, otapanjem ili suspendiranjem lijekova u običnom sirupu, te rjeđe perkolacijom, najčešće

biljnih ekstrakata kroz stupac šećera.

Sirupi mogu sadržavati iscrpine iz droga te se tada mogu koristiti kao korigensi (Citri

sirupus) ili lijekovi (Thymi sirupus). Mogu sadržavati ljekovite supstancije te kombinacije

ljekovitih supstancije i iscrpine ljekovitih droga.

Sirupi se ispituju na nazočnost umjetnih sladila, konzervansa, škrobnog sirupa.

ISPITIVANJE ONEČIŠĆENJA U SIRUPIMA

Umjetna sladila

Alkaliziranjem ili zakiseljavanjem razrijeđenog sirupa sladila se prevode u oblik

pogodan za ekstrakciju organskim otapalom. Odijeljivanje vodeno-kiselog sloja mora biti što

potpunije, a etersko-petroleterski sloj preporuča se izlijevati kroz gornji otvor lijevka. Zaostane

li u etersko-petroleterskom sloju vodeno-kisela otopina saharoze, pri otparavanju ona

karamelizira, a ostatak je donekle slatkast, što može dovesti do pogrešnog zaključka o

prisutnosti saharina.

Postupak: 20 ml sirupa pomiješa se s 10 ml vode, alkalizira razrijeđenom

otopinom natrij-karbonata (r.o.) i izmućka u lijevku za odjeljivanje 2 puta sa po 10 ml etera.

Odvojeni eterski slojevi otpare se u vodi pri 40oC do suha; ostatak ne smije biti slatka okusa

(dulcin).

Zatim se vodeni sloj iz prethodne ekstrakcije zakiseli razrijeđenom sulfatnom

kiselinom (r.o.), te izmućka u lijevku za odjeljivanje 2 puta sa po 10 ml etera. Odvojeni slojevi

otpare se u vodi pri 40oC do suha. Slatki okus ostatka ukazuje na prisustvo saharina ili natrij-

ciklamata.

24

Page 29: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Konzervansi

Postupak: Ostatak pri ispitivanju na umjetna sladila prelije se sa 2 ml razrijeđenog

etanola (r.o.) i doda 1 ml Millonovog reagensa (r.o.). Kad se smjesa zagrije do vrenja, oboji se

crveno, ukoliko su prisutni esteri p-hidroksibenzojeve kiseline.

Škrobni sirup

Postupak: 5 ml sirupa pomiješa se sa 5 ml vode i ako je potrebno obezboji

aktivnim ugljenom te filtrira. Kada se 1 ml filtrata zakiseli sa 2 kapi koncentrirane kloridne

kiseline (r.o.) i doda 10 ml koncentriranog etanola, te snažno promućka, ne smije se zamutiti.

25

Page 30: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CITRI SIUPUS

Sirup limuna

Izrada:

Citri tinctura 3 g

Acidum citricum 2 g

Sirupus simplex 95 g

Limunska kiselina se otopi u tinkturi limuna i pomiješa s običnim sirupom, te ako je

potrebno filtrira.

Osobine: Sirup blijedožute boje, gotovo bistar, mirisa i okusa limuna. Miješa se bistro s

vodom.

Doze: srednja pojedinačna doza 15 g.

Uporaba: Sirup limuna primjenjuje se kao korigens i stomahik. Pogoduje probavi jer

podražuje lučenje želučanog soka.

Čuvanje: u punoj, dobro zatvorenoj, steriliziranoj boci.

Kratica: Citri sir.

Napomena: Izrađuje se prema potrebi.

26

Page 31: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SIRUPUS SIMPLEX

Obični sirup

Izrada:

Saccharosum 64 g

Aqua purificata 36 g

Saharoza se uz umjereno grijanje otopi u vodi, zagrije do ključanja i kuha 2 minute.

Zatim se s površine odstrani pjena i dopuni ključalom vodom do 100 g. Po potrebi se još vruć

sirup procijedi ili filtrira, puni u sterilizirane boce, dobro začepi i kada se potpuno ohladi dobro

promućka.

Objašnjenje postupka: Zagrijavanjem se ubrzava otapanje šećera, a kuhanjem

pospješuje izlučivanje koaguliranih bjelančevinastih tvari zaostalih pri proizvodnji šećera, koje

se izlučuju u obliku pjene. Vrijeme kuhanja ograničeno je da bi se spriječila inverzija saharoze.

Ohlađeni sirup se promućka da kondenzirana voda s gornjeg dijela boce ne zaostane na

površini i postane pogodna za eventualni razvitak bakterija, plijesni ili gljivica.

Osobine: Bistra, bezbojna ili slabo žuta, gusta tekućina, bez mirisa, slatka okusa,

neutralne reakcije na lakmus. Miješa se bistro s vodom.

Uporaba: Obični se sirup upotrebljava kao osnovni sirup za izradu ljekovitih sirupa.

Kako je najjednostavniji korigens okusa često se primjenjuje i pri izradi drugih ljekovitih oblika.

Čuvanje: u punoj, dobro zatvorenoj, steriliziranoj boci.

Sinonimi: Sirupus Sacchari, Sirupus.

Kratica: Sir. simpl.

27

Page 32: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

THYMI SIRUPUS COMPOSITUS

Sirup timijana s natrij-bromidom

Izrada:

Thymi tinctura 15 g

Natrii bromidum 3 g

Aqua purificata 3 g

Pulvis conservans 0,1 g

Sirupus simplex 79 g

Natrij-bromid otopi se u vodi, a zatim otopina pomiješa s običnim sirupom i tinkturom

timijana, u kojoj je otopljen prašak za konzerviranje.

Osobine: Bistar sirup, svijetlosmeđe boje, mirisa i okusa na timijan.

Doze: srednja pojedinačna doza 15 g.

Uporaba: Sirup timijana s natrij-bromidom upotrebljava se kao ekspektorans i sedativ.

Olakšava iskašljavanje i umanjuje podražaj na kašalj. Primarno djeluje sekretomotorički, jer

podražuje centar disanja, a tek sekundarno i sekretolički, pojačavajući nedovoljnu sekreciju

bronhijalne sluznice.

Čuvanje: u punoj boci, zaštićeno od svjetlosti, na temperaturi ne ispod 10 oC.

Sinonimi: Sirupus Thymi bromatus.

Kratica: Thymi sir. comp.

28

Page 33: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Mazila i losioni (Linimenta et lotiones)

Mazila i losioni su najčešće tekući pripravci, oblika otopina, suspenzija ili emulzija.

Primjenjuju se isključivo izvana, i to losioni za premazivanje bolesne, a linimenti za utrljavanje

u neozlijeđenu kožu. Sadrže najčešće adstringense, antiseptike, anestetike, rubefacijense i sl.

29

Page 34: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CALCII HYDROXYDI LINIMENTUM

Mazilo kalcijevog hidroksida

Izrada:

Calcii hydroxydi solutio 50 g

Lini oleum 50 g

Bistra otopina kalcijevog hidroksida i ulje lana pomiješaju se u medicinskoj boci snažnim

mućkanjem.

Objašnjenje postupka: Reakcijom kalcijevog hidroksida iz vapnene vode i slobodnih

masnih kiselina ulja lana nastaje kalcijev sapun, anionaktivni emulgator, prikladan za izradu

emulzijskih sustava namijenjenih za vanjsku uporabu. Kod onih ulja koja ne sadrže slobodne

masne kiseline treba dodati ekvivalentnu količinu oleinske kiseline.

Osobine: Žućkastobijela emulzija tipa V-U, mirisa na ulje lana, slabo alkalne reakcije.

Uporaba: Mazilo kalcijevog hidroksida upotrebljava se kao pokrovno sredstvo i

adstringens kod opeklina, jer kalcijevi ioni zgušćuju stanične membrane i smanjuju

permeabilnost, a ulje olakšava razmazivanje.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti. Izdaje se s napomenom

"Prije uporabe promućkati".

Sinonimi: Linimentum Calcis, Linimentum ad combustiones.

Kratica: Calc. hydroxyd. linim.

Napomena: Mazilo kalcij-hidroksida po svojoj je primjeni losion, jer se na kožu samo

namazuje a ne utrljava.

30

Page 35: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CAPSICI LINIMENTUM COMPOSITUS

Složeno mazilo paprike

Izrada:

Capsici tinctura 60 g

Saponis solutio aethanolica 15 g

Camphorae solutio aethanolica 15 g

Rosmarini aetheroleum 1 g

Lavandulae aetheroleum 1 g

Ammonii hydroxydi solutio 10 % 8 g

Tinktura paprike pomiješa se s etanolnim otopinama sapuna i kamfora, uljima

ružmarina i lavande i otopinom amonij-hidroksida. Poslije stajanja od nekoliko dana smjesa se

filtrira.

Osobine: Bistra, crvenosmeđa tekućina, mirisa na eterska ulja i amonijak. Bistro se

miješa u svakom omjeru s vodom i etanolom.

Uporaba: Složeno mazilo paprike utrljano u kožu dobar je antireumatik. Iritativne

osobine pripisuju se tinkturi paprike koja je rubefacijens i ne oštećuje kožu. Hiperemiju

izazivaju i kamfor te eterska ulja. Etanolna otopina sapuna omekšava kožu, a vodena otopina

amonij-hidroksida neutralizira kiselinu na koži.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Linimentum capsici compositum, Tinctura Capsici composita.

Kratica: Capsici linim. comp.

31

Page 36: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

LJEKOVITI PRIPRAVCI DROGA

Čajevi – Species

Čajevi su jednolične smjese biljnih droga različitog stupnja usitnjenosti a mogu

sadržavati i biljne praške te čvrste ljekovite supstancije. Primjenjuju se interno u obliku

napitaka, ili eksterno kao oblozi te za grgljanje ili inhalacije.

Stupanj usitnjenosti je veličina koja označava broj sita, odnosno dužinu stranice

kvadrata otvora sita kroz koji droga prolazi (mm). Za lišće, cvjetove, stabljike koristi se sito 6

(grubo sječeno), za koru, podanke, korijen sito 3 (polusitno sječeno) a za plodove i sjemenke

sito 2 (sitno sječeno).

Izrada čajeva uključuje vaganje prema količinskom udjelu tj. od najmanje do najveće

mase propisanih droga. Preporučuje se najprije vagati čvršće dijelove droga (korijen, sjemenke,

podanak) a zatim one nježnije strukture (listove, cvjetove).

Ako je u čaju propisan dodatak biljnog praška, čaj se izrađuje na način da se čajna

smjesa navlaži s nešto vode ili etanola, doda biljni prašak i sve se dobro promiješa

(homogenizira) i osuši. Ako je u sastavu čaja propisan dodatak lijekova, oni se otope u

prikladnom otapalu (voda, etanol), te se prethodno pripremljena čajna smjesa navlaži ovom

otopinom, dobro promiješa i osuši.

32

Page 37: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ALTHAEAE SPECIES

Sljezov čaj

Izrada:

Althaeae folium (6) 50 g

Althaeae radix (3) 25 g

Anisi fructus (2) 5 g

Malvae flos (6) 10 g

Thymi folium (6) 10 g

Plod anisa najprije se u tarioniku prognječi pistilom, a zatim primiješaju usitnjene i

prosijane droge redoslijedom od najmanje do najveće količine.

Objašnjenje postupka: Ovaj čaj je smjesa usitnjenih biljnih dijelova bez dodataka

anorganskih ili organskih soli, te biljnih prašaka. Ako stupanj usitnjenosti nije drugačije

propisan, uzima se za lišće, cvjetove i zeleni sito 6, za kore, drvo, korijenje i podanke sito 3, a

za plodove i sjemenke sito 2.

Doze: srednja pojedinačna doza 3 g.

Uporaba: Sljezov čaj sadrži droge sa sluzima koje su osobito podesne za stišavanje

kašlja kod djece. Sluzi oblažu sluznicu ždrijela (demulcens) umanjujući podražaj koji izaziva

refleks kašlja.

Čuvanje: u posudama koje zaštićuju od vlage, svjetla i gubitka hlapljivih supstancija

sadržanih u čaju.

Kratica: Alth. spec.

33

Page 38: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SPECIES LAXANTES

Čaj za čišćenje

Izrada:

Sennae folium (6) 20 g

Sambuci flos (6) 20 g

Frangulae cortes (3) 35 g

Foeniculi fructus (2) 15 g

Kalii natrii tartaras 10 g

Aqua purificata 10 g

Senino se lišće najprije jednolično nakvasi ključalom vodenom otopinom kalij-natrij-

tartarata, a tada osuši pri 40-50 oC. Plod komorača se prognječi u tarioniku pistilom, a ostale

droge izvažu prema veličini količina. Na kraju se ostalim drogama primiješa osušeno senino

lišće.

Objašnjenje postupka: Ovaj je čaj smjesa usitnjenih biljnih dijelova koji sadrži i krute

ljekovite supstancije koje se primiješavaju otopljene kako bi bile što jednoličnije razdijeljene u

pripravku.

Doze: srednja pojedinačna doza 3 g.

Uporaba: Čaj za čišćenje je kombinirani laksans. Antraglikozidne droge (kora krkovine,

list sene) pojačavaju peristaltiku debelog crijeva. Kalij-natrij-tartarat osmozom privlači vodu,

odnosno sprječava njenu apsorpciju u debelom crijevu.

Čuvanje: u posudama koje zaštićuju od vlage, svjetla i gubitka hlapljivih supstancija

sadržanih u čaju.

Sinonimi: Species laxantes St. Germain

Kratica: Spec. lax.

34

Page 39: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Tinkture – Tincturae

Tinkture su vodenoetanolne iscrpine iz droga ili otopine ekstrakta droga. Izrađuju se

najčešće postupkom maceracije. Kao otapala koristi se najčešće smjesa etanola i vode.

Izrađuju se u omjeru 1:5 (droge slabog djelovanja) i 1:10 (droge jakog djelovanja).

Maceracija je jednokratna ekstrakcija usitnjenje droge otapalom pri sobnoj temperaturi.

Droga se ekstrahira 5 dana uz miješanje, iscrpina se zatim odvoji tiještenjem, ostavi dva dana

na hladnom te filtrira. Vrijeme maceracije se može znatno skratiti postupkom turboekstrakcije i

ultrazvučne ekstrakcije. Turboekstrakcija je postupak iscrpljivanja droga vrtloženjem droge i

otapala u prikladnim uređajima s visoko turažnim mješalicama. Postupak vrtloženje traje oko

10 minuta. Ultrazvučna ekstrakcija koristi ultrazvuk tj. zvučne titraje visoke frekvencije, koji

skraćuju vrijeme iscrpljivanja droga.

35

Page 40: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CAPSICI TINCTURA

Tinktura paprike

Izrada:

Capsici fructus (0,30) 10 g

Aethanolum dilutum 100 g

Usitnjena se droga prelije razrijeđenim etanolom i maceracijom pripremi tinktura.

Osobine: Bistra, crvenkastosmeđa tekućina, naročita mirisa, veoma oštra okusa. S

vodom daje mutne smjese.

Suhi ostatak: najmanje 2,0 %.

Sadržaj etanola: najmanje 63 %.

Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g

srednja koncentracija: 50 % (za utrljavanje).

Uporaba: Tinktura paprike dobar je iritans, odnosno rubeficijens. Na koži izaziva

crvenilo i osjećaj topline. Upotrebljava se za izradu složenog mazila paprike.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Caps. tinct.

36

Page 41: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

THYMI TINCTURA

Tinktura timijana

Izrada:

Thymi folium (2) 20 g

Glycerolum 10 g

Aethanolum concentratum 32 g

Aqua purificata 58 g

Usitnjena se droga prelije smjesom glicerola, koncentriranog etanola i vode, te

maceracijom pripremi tinktura.

Osobine: Bistra, tamnosmeđa tekućina, aromatična mirisa i okusa na timijan. Miješa se

bistro s vodom ili s jednakim volumenom razrijeđenog etanola. Kad se pomiješa s

koncentriranim etanolom, zamuti se.

Suhi ostatak: najmanje 9,0 %.

Sadržaj etanola: najmanje 28 %.

Doze: srednja pojedinačna doza 2 g.

Uporaba: Tinktura timijana dobar je ekspektorans. Koristi se za izradu sirupa timijana s

natrij-bromidom.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Thymi tinct.

37

Page 42: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

VALERIANAE TINCTURA

Tinktura odoljena

Izrada:

Valerianae radix (2) 20 g

Aethanolum dilutum 100 g

Usitnjena se droga prelije razrijeđenim etanolom i maceracijom pripremi tinktura.

Osobine: Bistra, smeđa ili crvenkastosmeđa tekućina, svojstvena mirisa i okusa na

odoljen. Miješa se s razrijeđenim etanolom i s jednakim volumenom koncentriranog etanola u

bistru tekućinu. Kad se pomiješa s jednakim volumenom vode jako se zamuti.

Suhi ostatak: najmanje 3,0 %.

Sadržaj etanola: najmanje 63 %.

Doze: srednja pojedinačna doza 2 g.

Uporaba: Preparati odoljena primjenjuju se kao blagi sedativi, osobito za probavni

trakt i pri srčanoj neurozi.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Valer. tinct.

38

Page 43: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Ekstrakti – tekući i suhi – Extracta fluida et sicca

Ekstrakti su tekući ili čvrsti pripravci dobiveni ekstrakcijom droga, najčešće postupkom

perkolacije. Perkolacija je postupak ekstrakcije stupca droge kontinuiranim protjecanjem

propisanim ekstrakcijskim sredstvom pri sobnoj temperaturi u perkolatoru. Prethodno

navlažena droga puni se jednakomjerno u perkolator. Na stupac droge dolijeva se ekstrakcijsko

sredstvo, te se droga macerira 12 sati. Otvaranjem pipca ispušta se iscrpina određenom

brzinom a zavisno o vrsti pripravka perkolira se u više frakcija. Otapalo iz dobivenog produkta

se djelomično ili potpuno upari.

Slika 1. Shematski prikaz perkolatora.

Tekući ekstrakti izrađuju se u omjeru 1:1 tj. količina ekstrakta odgovara količini droge.

Omjer može biti i 1:2 i to u slučaju droge s eteričnim uljima i termolabilnim supstancijama.

Droga se perkolira u dvije frakcije. Od prve se odvoji 85% perkolata a preostali dio sjedini s

drugim perkolatom koji se uparava na 15%.

Suhi ekstrakti su različiti grudičasti higroskopni prašci a dobivaju se potpunim

otklanjanjem otapala (vakumizacija, sušenje raspršivanjem, liofilizacija). Droga se perkolira u 3-

5 frakcija. Prvo se uparuje posljednji perkolat tj. onaj najsiromašniji djelatnim tvarima.

Tinkturama i ekstraktima se osim stupnja čistoće ispituju različite konstante kao npr.

relativna gustoća, sadržaj etanola, suhi ostatak, gubitak sušenjem, sadržaj djelatnih tvari.

39

Page 44: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Određivanje sadržaja etanola

Sadržaj etanola u smjesama, koje osim vode sadrže i neke druge nehlapljive primjese,

može se odrediti nakon destilacije smjese.

Postupak: 25 ml pripravka pomiješa se u tikvici za destilaciju od 250 ml sa 75 ml vode,

doda nekoliko staklenih kuglica i oprezno se preko Liebigovog hladila u odmjernu tikvicu od 100

ml predestilira oko 75 ml. Ako se smjesa zagrijavanjem pjeni, destilira se uz dodatak 1-2 kapi

silikonskog ulja. Destilat se ohladi na 20 oC, dopuni vodom (20 oC) do oznake i bistrom destilatu

odredi relativna gustoća. Ako je destilat zamućen, promućka se sa 10 g talka, a zatim filtrira ili

centrifugira.

Izvagani piknometar (p) napuni se nešto iznad oznake destilatom i ostavi 30 min u

posudi s vodom pri temperaturi 20 oC. Zatim se volumen tekućine izravna do znake, piknometar

obriše i važe (p2). Nakon vaganja piknometar se isprazni, ispere i napuni vodom te na isti način

odredi masa piknometra s vodom (p1).

Relativna gustoća izračuna se pomoću formule:

Relativna gustoća = p pp p

2

1

−−

Iz određene relativne gustoće očita se pomoću tabelarnog odnosa odgovarajući volumni

postotak. Množenjem te vrijednosti sa 4 (jer je u postupak bilo uzeto samo 25 ml pripravka)

dobiva se % etanola.

Određivanje suhog ostatka

Suhi ostatak označuje količinu sastojaka koji ne isparavaju pod propisanim uvjetima.

Mjerenje tinkture i suhog ostatka treba provesti što brže kako bi se izbjegle pogreške pri

određivanju zbog hlapljivosti pripravka i higroskopnosti suhog ostatka.

Postupak: 10 g pripravka odvagne se na preciznoj vagi u prethodno osušenu i

odvagnutu porculansku zdjelicu i zagrijavanjem na vodenoj pari ispari do suha. Ostatak se

zatim suši u sušioniku najprije 2 h na 103-105 oC, a zatim do stalne mase, ohladi u eksikatoru i

važe. Ostatak je praktički dovoljno sušiti pri 103-105 oC 4 h. Razlika u masi izrazi se u

postocima.

40

Page 45: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CHAMOMILLAE EXTRACTUM FLUIDUM

Tekući ekstrakt kamilice

Izrada:

Chamomillae flos 50 g

Ammonii hydrohydi solutio 10% q.s.

Aethanolum concentratum q.s.

Aqua purificata q.s.

Oprezno zdrobljene cvjetne glavice, bez prethodnog kvašenja, preliju se sa 180 ml

smjese iz 3 dijela otopine amonij-hidroksida, 67 dijelova koncentriranog etanola i 30 dijelova

vode, te perkoliraju u dvije frakcije po 100 g. Od prvog se perkolata izdvoji 60 g, a preostali se

dio sjedini s drugim perkolatom. Sjedinjeni se perkolati upare pri sniženom tlaku do ukupno 40

g, te primiješa izdvojenih 60 g prvog perkolata. Ekstrakt se ostavi stajati 3 dana na hladnom

mjestu, zaštićeno od svjetlosti, a zatim filtrira.

Objašnjenje postupka: Tekući se ekstrakt kamilice priprema različito od općeg

propisa, 2 dijela tekućeg ekstrakta sadržava djelatnih tvari jednog dijela droge (1:2). Ekstrahira

se alkaliziranim menstruumom, tj. pri pH-vrijednosti oko 10. Time se osigurava povoljnija

ekstrakcija eterskih ulja i povećava stabilnost pripravka. Umjesto amonijaka menstruum se

može alkalizirati trietanolaminom.

Osobine: Zelenkastosmeđa do tamnosmeđa tekućina svojstvena mirisa, aromatična i

nagorka okusa.

Sadržaj etanola: najmanje 58%; destilira se uz dodatak 10 g talka i centrifugira.

Mora sadržavati najmanje 0,15% eterskog ulja plave ili plavozelenene boje.

Doze: srednja koncentracija 1% (50 kapi u čašu vode) za grgljanje ili ispiranje.

Upotreba: Tekući ekstrakt kamilice djeluje kao antiflogistik, te se upotrebljava

pretežno lokalno kod upala kože i sluznica. Eterska ulja mogu međutim i podražiti osjetljivu i

egzematoznu kožu.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti. Ako se

stajanjem izluči talog, ekstrakt se filtrira i smatra tako dugo ispravnim dok odgovara propisima.

Kratica: Chamom. extr. fluid.

41

Page 46: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

FRANGULAE EXTRACTUM SICCUM

Suhi ekstrakt krkovine

Izrada:

Frangulae cortex (0,75) 100 g

Aethanolum dilutum q.s.

Droga se jednolično nakvasi sa 50 g razrijeđenog etanola te perkolira odgovarajućom

količinom otapala do ukupno 300 g perkolata. Zaostala se tekućina u drogi istiješti, sjedini s

perkolatom, ostavi 2 dana na hladnom mjestu i, ako je potrebno, filtrira. Zatim se iscrpina upari

pri sniženom tlaku do suha i suši u vakuumu iznad silikagela na temperaturi ne višoj od 50oC.

Objašnjenje postupka: Perkolira li se droga u tri frakcije po 100 g, istještena se

tekućina sjedini s trećim perkolatom i taj prvi uparuje jer je najsiromašniji djelatnim tvarima

koje su termolabilne (antraglikozidi). U ekstraktnim se tekućinama, prije uparavanja, stajanjem

na hladnom mjestu, sedimentiraju balastne tvari.

Osobine: Tamnosmeđi, rastresiti, laki komadi ili smeđi prašak, higroskopan, slaba,

svojstvena mirisa, opora i gorka okusa. Otapa se u vodi i etanolu uz slabo zamućenje.

Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.

Upotreba: Kao vegetabilni laksansi, pripravci krkovine uspješno se primjenjuju za

uklanjanje opstipacija jer lokalnim podražajem pojačavaju peristaltiku.

Inkompatibilnost: alkalne supstancije.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi iznad sredstva za sušenje.

Kratica: Frang. extr. sicc.

Napomena: kada je propisan tekući ekstrakt krkovine, mora se izdati 20%-tna otopina

suhog ekstrakta krkovine u jednakim dijelovima vode i razrijeđenog etanola.

42

Page 47: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

GLYCYRRHIZAE EXTRACTUM FLUIDUM

Tekući ekstrakt sladića

Izrada:

Glycyrrhizae radix (0,75) 100 g

Ammonii hydroxydi solutio 10% 9 g

Aethanolum concentratum 150 g

Aqua purificata 150 g

Droga se nakvasi sa 100 g smjese otopine amonijaka, koncentriranog etanola i vode, a

zatim istom smjesom perkolira u dvije frakcije po 100 g. Od prvog se perkolata izdvoji 70 g, a

preostali se dio sjedini s drugim perkolatom. Sjedinjeni se perkolati upare zagrijavanjem na

vodenoj pari do ukupno 30 g i primiješa izdvojenih 70 g prvog perkolata.

Objašnjenje postupka: Dodatkom otopine amonijaka kiseli saponini, uglavnom

glicirizinska kiselina, prelaze u lako topljive amonijeve soli.

Zbog jakog pjenjenja pri ugušćivanju, ekstraktna se tekućina uparuje zagrijavanjem na

vodenoj pari uz miješanje. To omogućuje činjenica što su aktivne tvari prilično termostabilne.

Osobine: Bistra, tamnosmeđa tekućina, svojstvena mirisa i vrlo slatka okusa. Kad se

pomiješa s vodom ili etanolom, zamuti se.

Suhi ostatak: najmanje 25,0%.

Sadržaj etanola: najmanje 28%; destilira se uz dodatak 1-2 kapi silikonskog ulja

da se spriječi pjenjenje.

Doze: srednja pojedinačna doza 1,5 g.

Upotreba: Tekući ekstrakt sladića blagi je ekspektorans; dodaje se miksturama protiv

kašlja. Primjenjuje se i kao korigens.

Inkompatibilnost: etanol, tinkture, mineralne kiseline, topljive soli kalcija.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Stajanjem, odnosno čuvanjem može se izlučiti talog. Ekstrakt se odvoji filtriranjem kod taloga i

smatra se tako dugo ispravnim dok odgovara propisima za taj ekstrakt.

Kratica: Glycyrrh. extr. fluid.

43

Page 48: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

POLUČVRSTI LJEKOVITI OBLICI

Ljekovite masti - Unguenta

Ljekovite masti su polučvrsti pripravci, gelovi plastičnih svojstava za liječenje i njegu

kože i sluznica. Ljekovite supstancije su u podlozi otopljene (masti otopine) suspendirane

(masti supenzije) i emulgirane (masti emulzije).

Podloge su uglavnom složeni sustavi različitih karakteristika i različitog sastava,

prirodnog, polusintetskog i sintetskog porijekla. Zavisno o kemijskim svojstvima mogu biti

gelovi ugljikovodika (vazelin, parafin i njihove smjese), lipogelovi (prirodne i polusintetske

masnoće, hidrirana biljna ulja i voskovi), emulzijski gelovi (V/U tipa i U/V tipa a sadrže

odgovarajuće emulgatore prirodne i sintetske te ugljikovodike ili lipogelove).

V/U emulzijski gelovi su apsorpcijske baze a sadrže netopljive emulgatore kao npr.

kolesterol, lanalkol, višemasne alkohole, sorbitanske estere masnih kiselina. Prirodna

apsorpcijska baza je lanolin (Cera lanae).

U/V emulzijski gelovi su isperive podloge sadrže topljive emulgatore najčešće

neionogene npr. polisorbate ili anionaktivne (natrij-laurilsulfat, sapuni K i Na) te kationaktivne

(benzalkonij-klorid, cetrimonij-bromid). Emulzijski sustavi se najčešće izrađuju bez vode, a

onda se voda dodaje neposredno prije uporabe.

Hidrogelovi su gelovi hidrofilnih karakteristika, hidrofilni koloidi (derivati celuloze,

alginati, poliakrilna kiselina, škrob, PVP, gelatina, bentonit, aerosil) s velikim udjelom vode (oko

80%). Na koži stvaraju proziran elastičan gel koji se ispire s vodom.

Gelovi polietilenglikola, (Makrogoli, Carbowaxi) su polimerizacijski produkti etilenoksida

različitih molekularnih masa a time i različitih konzistencija. Kao podloge kombiniraju se oni

nižih molekularnih masa 400-600 (tekućine), viših oko 1000 (gelovi), te 4000-6000 (čvrste

supstancije). Otapaju se u vodi te se s njom i ispiru.

Silikonski gelovi su silikonska ulja hidrofobnih karakteristika koji se učvršćuju dodatkom

npr. aerosila ili kalcij stearata.

Izrada masti – razlikuje tehnološki oblik masti, pa se stoga masti otopine izrađuju

otapanjem lijeka u rastaljenoj podlozi uz miješanje do ohlađenja. Masti suspenzije izrađuju se

na način da se ljekovita supstancija rastrlja s malim dijelom (2 puta količina) rastaljene podloge

(ili srodne tekuće pomoćne tvari, npr. tekući parafin), a zatim se pomalo dodaje nerastaljena

podloga uz miješanje do homogenosti pripravka. Masti emulzije izrađuju se na način da se

rastaljenoj podlozi i emulgatoru dodaje na istu temperaturu zagrijana vodena otopina lijeka, a

smjesa se miješa do ohlađenja.

44

Page 49: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CARBOPOLI GELUM

Gel karbopola

Izrada:

Carbopolum 940 0,2 g

Glycerolum 15 g

Tiaethanolaminum 1,2 g

Formaldehydi sol. 0,8 g

Aqua purificata ad 100 g

Karbopol 940 se u tarioniku rastrlja s glicerolom. U dobivenu smjesu se u tankom

mlazu, uz neprekidno miješenje dodaje voda, zatim otopina formaldehida te na kraju

trietanolamin. Gel se počinje stvarati vrlo brzo ali se nastavlja još neko vrijeme polagano

miješati da bi se istisnuo zrak.

Objašnjenje postupka: Karbopol 940 je polimer akrilne kiseline ( ) koji

dispergiran u vodi daje kisele otopine niske viskoznosti. Neutraliziranjem otopine tj. dodatkom

trietanolamina, stvara se proziran i stabilan gel.

COOH

n

Otopina formaldehida propisana je u količini manjoj od 1g pa je treba preračunati u kapi

(1 g= 32 kapi).

Osobine: Prozirna, želatinozna masa, mirisa na formaldehid.

Upotreba: Gel zbog sadržaja formaldehida djeluje dezinficirajuće. Koristi se i kao

kontakt-gel pri ultrazvučnoj dijagnostici.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

45

Page 50: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS AD OCULENTA

OCULENTUM SIMPLEX

Podloga za masti za oči

Izrada:

Cera lanae 10 g

Vaselinum album 80 g

Paraffinum liquidum 10 g

Sastojci se u pateni rastale uz umjereno zagrijavanje i jednolično izmiješaju pistilom.

Podloga se sterilizira suhim vrućim zrakom 2 sata pri 160ºC ili 3 sata pri 140ºC.

Osobine: Bijela do žućkasta mast, gotovo bez mirisa.

Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti za oči. Sadrži li očna

mast antibiotike, mora se upotrijebiti podloga za ljekovite masti s antibioticima.

Čuvanje: u hermetički zatvorenoj, sterilnoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od

svjetlosti.

Sinonimi: Unguentum ad oculos, Unguentum simplex ad oculos

Kratica: Excip. oculent.

46

Page 51: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS AD UNGUENTA

UNGUENTUM SIMPLEX

Podloga za ljekovite masti

Izrada:

Cera alba 5 g

Cetostearolum 5 g

Cera lanae 5 g

Vaselinum album 85 g

Sastojci se u pateni rastale zagrijavanjem na vodenoj pari i smjesa se uz miješanje

pistilom ohladi.

Osobine: Bijela do žućkasta mast, gotovo bez mirisa.

Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti s površinskim

djelovanjem.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Excip. ung.

47

Page 52: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS AD UNGUENTA ANTIBIOTICA

OCULENTUM SIMPLEX AD ANTIBIOTICA

Podloga za ljekovite masti s antibioticima

Izrada:

Vaselinum album 90 g

Paraffinum liquidum 10 g

Bijeli vazelin se pomiješa u pateni s tekućim parafinom i rastali zagrijevanjem na

vodenoj kupelji. Talina se filtrira i sterilizira suhim vrućim zrakom 2 sata na 160ºC ili 3 sata na

140ºC.

Osobine: Bijela do žućkasta mast, bez mirisa.

Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti s antibioticima.

Čuvanje: u hermetički zatvorenoj, sterilnoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od

svjetlosti.

Sinonimi: Excipiens ad antibiotica

Kratica: Excip. ung. antibiot.

48

Page 53: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS EMULSIFICANS

Emulgirajuća podloga za ljekovite masti

Izrada:

Cera emulsificans 30 g

Paraffinum liquidum 20 g

Vaselinum album 50 g

Sastojci se rastale u pateni zagrijavanjem na vodenoj pari, a zatim se smjesa uz

miješanje pistilom ohladi.

Objašnjenje postupka: Emulgirajući vosak (cera emulsificans; Lanette N ili SX) je

kompleksni emulgator, a sastoji se iz neionogenog emulgatora cetostearola i anionaktivnog

emulgatora natrijevog laurilsulfata te vode u omjeru 90:10:4.

Osobine: Bijela mast, karakteristična mirisa.

Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa U-V

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Unguentum emulsificans

Kratica: Excip. emulsificans.

EXCIPIENS EMULSIFICANS AQUOSUM

Emulgirajuća podloga s vodom

Izrada:

Excipiens emulsificans 30 g

Aqua purificata 69.9 g

Pulvis conservans 50 g

Emulgirajuća podloga se rastali zagrijavanjem na vodenoj pari i pomiješa s vodom

zagrijanom na istu temperaturu, u kojoj je otopljen prašak za konzerviranje. Smjesa se zatim

uz miješanje pistilom ohladi.

Sinonimi: Unguentum emulsificans aquosum, Unguentum emulsificans hydrosum

Kratica: Excip. emulsificans. aq.

49

Page 54: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM

Anionska emulgirajuća podloga

Izrada:

Natrii laurylis sulfas 3 g

Cera alba 3 g

Cera lanae 10 g

Paraffinum liquidum 20 g

Cetanolum 30 g

Vaselinum album 34 g

Sastojci se u pateni rastale na vodenoj kupelji pri 75 oC; talina se neprekidno miješa

pistilom do ohlađenja.

Osobine: Bijela mast, gotovo bez mirisa.

Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa U-V.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Unguentum emulsificans anionicum.

Kratica: Excip. emulsificans anion.

EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM AQUOSUM

Anionska emulgirajuća podloga s vodom

Izrada:

Excip. emulsificans anion. 40 g

Aqua purificata 60 g

Methylis hydroxybenzoas 0.1 g

Anionska emulgirajuća podloga se rastali zagrijavanjem na vodenoj pari pri 70ºC i

pomiješa s vodom zagrijanom na istu temperaturu, u kojoj je otopljen metilhidroksibenzoat.

Smjesa se zatim uz miješanje pistilom ohladi.

Sinonimi: Unguentum hydrophylicum anionicum

Kratica: Excip. emulsificans anion. aq.

50

Page 55: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM

Neionska emulgirajuća podloga

Izrada:

Cera alba 3 g

Cera lanae 10 g

Polysorbatum 60 12 g

Vaselinum album 20 g

Paraffinum liquidum 25 g

Cetanolum 30 g

Masni se sastojci u pateni rastale na vodenoj kupelji zagrijanoj na 75oC, talini se doda

polisorbat 60 i zatim smjesa miješa pistilom do ohlađenja.

Osobine: Bijela mast, gotovo bez mirisa.

Upotreba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa U-V.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Unguentum emulsificans nonionicum.

Kratica: Excip. Emulsificans nonion.

EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM AQUOSUM

Neionska emulgirajuća podloga s vodom

Izrada:

Excip. emulsificans nonion 40 g

Aqua purificata 60 g

Methylis hydroxybenzoas 0,2 g

Neionska emulgirajuća podloga rastali se na vodenoj kupelji zagrijanoj na 70oC i

pomiješa s vodom zagrijanom na 70oC u kojoj je otopljen metilhidroksibenzoat; smjesa se uz

miješanje ohladi.

Sinonimi: Unguentum hydrophilicum nonionicum.

Kratica: Excip. emulsificans nonion. aqu.

51

Page 56: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

EXCIPIENS LANALCOLI

Lanalkolna podloga

Izrada:

Lanalcolum 6 g

Vaselinum album 10 g

Paraffinum solidum 24 g

Paraffinum liquidum 60 g

Sastojci se u pateni rastale zagrijavanjem na vodenoj pari i smjesa uz miješanje ohladi.

Osobine: Svjetložuta do žuta mast, slaba svojstvena mirisa.

Upotreba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa V-U s

dubinskim djelovanjem.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Unguentum Lanalcoli, Unguentum alcholes lanae.

Kratica: Excip. Lanalcolli.

52

Page 57: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

GLYCEROLI UNGUENTUM

Mast glicerola

Izrada:

Amylum tritici (0,15) 7 g

Aqua purificata 14 g

Pulvis conservans 0,1 g

Glycerolum 79 g

Pšenični se škrob rastrlja u tariranoj pateni s vodom u jednoličnu suspenziju i ostavi

bubriti 10 minuta. Nakon toga se doda glicerol koji je zagrijan na 90 oC i u kojem je otopljen

prašak za konzerviranje. Smjesa se pažljivo grije uz stalno miješanje na 130 oC dok ne postane

providna; razlika do propisane mase nadoknadi se vrućom vodom.

Objašnjenje postupka: Postupkom bubrenja škroba s hladnom vodom pucaju

membrane pojedinih zrna i tako oslobađa njihov sadržaj. Škrob se vrlo teško otapa pri

temperaturi ispod 100 oC pa se mast zato ne izrađuje na vodenoj kupelji već direktno

zagrijavanjem blagim plamenom preko azbestne mrežice. Mast glicerola kao prirodni hidrogel

lako se kvari, hranjiva je podloga za mikroorganizme, stoga se mora konzervirati.

Osobine: Bjeličasta, prozirna, jednolična, želatinozna masa, bez mirisa.

Uporaba: Mast glicerola služi uglavnom za zaštitu zdrave kože, a i kao nemasna

podloga s kojom se dobro miješaju lijekovi topljivi u vodi.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Glycerolum amylatum, Unguentum Glyceroli.

Kratica: Glycer. ung.

53

Page 58: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

UNGUENTUM CONTRA COMBUSTIONES

Mast protiv opeklina

Izrada:

Balsamum peruvianum 0,2 g

Acidum boricum 0,9 g

Aethylis aminobenzoas 0,9 g

Bismuti subgallas 5 g

Aluminii subacetatis solutio 5 g

Zinci oxydum 5 g

Paraffinum liquidum 5 g

Cera lanae 5 g

Vaselinum flavum 73 g

Boratna kiselina, etilaminobenzoat, bizmut-subgalat i cink-oksid dobro se u pateni

izmiješaju i rastrljaju tekućim parafinom. Posebno se otopina aluminij-subacetata izmiješa s

bezvodnim lanolinom i žutim vazelinom. Dobivena se masna podloga, najprije u malim, a

kasnije u sve većim količinama, dodaje smjesi prašaka rastrljanoj parafinskim uljem. Na kraju

se primiješa peruanski balzam.

Objašnjenje postupka: Praškaste se komponente najprije rastrljaju tekućim

parafinom kako bi se dobila jednolična suspenzija. Time se izbjegava taljenje dijela masne

podloge. Bezvodni se lanolin, koji sadrži kolesterol, dodaje da emulgira otopinu aluminij-

subacetata, kako bi u gotovom pripravku bila jednolično dispergirana.

Osobine: Mast-suspenzija žute boje, mirisa na peruanski balzam.

Uporaba: Mast protiv opeklina sadrži antiseptike, adstringense i lokalni anestetik koji

uzrokuje prolaznu neosjetljivost zbog reverzibilne kljenuti perifernih senzibilnih živaca.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Ung. contra combust.

54

Page 59: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Paste - Pastae

Paste su oblik masti suspenzije s velikim udjelom dispergiranih čvrstih čestica. Sadrže

30-70% čvrste faze, a podlogu čine najčešće gelovi ugljikovodika (vazelin, parafin). Od čvrstih

supstancija koriste se najčešće cink-oksid i talk. Djeluju površinski i velikih su adsorptivnih

osobina.

Izrađuju se dispergiranjem krute faze u rastaljenoj podlozi (zbog žilave konzistencije

paste).

55

Page 60: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ZINCI OXYDI PASTA

Cinkova pasta

Izrada:

Zinci oxydum (0,15) 25 g

Talcum (0,15) 25 g

Vaselinum album 50 g

Cink-oksid i talk pomiješaju se i prosiju (sito 0,15). Zatim se smjesa rastrlja s

rastaljenim vazelinom u ugrijanom tarioniku u jednoličnu pastu.

Objašnjenje postupka: Tarionik mora biti zagrijan da bi vazelin što dulje ostao

rastaljen i tako se olakšala prerada velike količine praškastih komponenata u homogenu pastu.

Tarionik se može ugrijati ako se obrnuto drži neko vrijeme nad vodenom kupelji.

Osobine: Pasta bijele boje.

Upotreba: Cink-oksid u dodiru sa sekretima kože stvara minimalne količine cinkata,

koje djeluju adstringentno i stežu patološki nabubrenu međustaničnu supstanciju. Talk uvjetuje

adsorptivni učinak pripravka.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Pasta Zinci.

Kratica: Zinci oxydi pasta.

56

Page 61: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ČVRSTI LJEKOVITI OBLICI

Medicinski sapuni – Sapones medicinales

Sapuni su alkalijske, zemnoalkalijske i metalne soli viših masnih kiselina dužine lanaca

10-18 C-atoma. Prema stupnju zasićenosti masnih kiselina sapuni mogu biti mekani koji kao

anion sadrže nezasićene masne kiseline (oleinska, linolenska) ili tvrdi sapuni sa zasićenim

masnim kiselinama kao anionom (stearinska, palmitinska). Prema kationskoj komponenti

sapuni se razlikuju topljivošću u vodi i etanolu, pa su oni koji kao kation sadrže alkalijske ione

(kalij, natrij, amonij) topljivi, a oni sa zemnoalkalijskim ili metalnim ionima kao kationom (kalcij,

cink, magnezij, olovo) su u vodi i etanolu netopljivi sapuni.

Sapuni se u farmaciji koriste kao ljekovite tvari (natrij-stearat), kao emulgatori u

pripravcima za vanjsku primjenu, sastavni su dijelovi podloga za izradu ljekovitih masti, mogu

biti nosači lijekova, pomoćne tvari pri izradi tableta te kao sredstva za pranje.

Izrađuju se postupkom saponifikacije ili neutralizacije. Saponifikacija uključuje reakciju

masnoća s otopinama hidroksida, pri čemu se tijekom postupka stvara nusprodukt glicerol.

Saponifikacija se može odvijati uz zagrijavanje ili hladnim postupkom. Postupak neutralizacije

uključuje reakciju slobodnih masnih kiselina s otopinama karbonata u stehiometrijski

izračunatim količinama.

Tvrdi sapuni nastali postupcima saponifikacije ili neutralizacije se isoljuju dodatkom

anorganskih soli (npr. zasićena otopina natrij-klorida uz dodadak natrij-karbonata). Sapuni nisu

topljivi u zasićenim otopinama anorganskih soli. Ovim se postupcima iz sapunske mase uklanja

voda i glicerol.

Kako medicinski sapuni moraju biti neutralni ispituje im se sadržaj slobodnih masnih

kiselina i alkalija.

57

Page 62: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

NATRII STEARAS

Natrijev stearat

Izrada:

Natrii carbonas cryst. 28 g

Acidum stearicum 50 g

Aethanolum 90 vol% 5 g

Natrii chloridum 12,5 g

Natrii carbonas 1,5 g

Aqua purificata q.s.

Kristalinični natrijev karbonat otopi se u pateni u 150 g vode i otopina dobro zagrije na

vodenoj kupelji. Toj se otopini pomalo dodaje prethodno rastaljena stearinska kiselina i smjesa,

uz povremeno miješanje, grije 15-20 minuta. Zatim se doda etanol i dalje grije dok se ne

dobije, u vrućoj vodi potpuno topljiva sapunska masa. Tada se doda filtrirana otopina

natrijevog klorida i natrijevog karbonata u 240 g vode, grije i miješa 5 minuta. Nakon

ohlađenja sapun se odvoji od matičnice, ispere više puta malom količinom vode, iscijedi, osuši

pri 50-60 oC, pulverizira i prosije (sito 0,30).

Objašnjenje postupka: Natrijev stearat nastaje procesom neutralizacije, pri kojem se

oslobađa karbon-dioksid i stvara sapun što uzrokuje burno pjenjenje reakcijske smjese:

2C17H35COOH + Na2CO3 → 2C17H35COONa + H2O + CO2.

Natrijev stearat je zapravo smjesa promjenljivih količina natrijevog stearata i natrijevog

palmitata, jer stearinska kiselina sadrži uvijek i druge masne kiseline, naročito palmitinsku i to u

nedefiniranoj količini, ovisno o ishodnom materijalu (loj, masti, hidrirana ulja) i načinima

pročišćavanja.

Nakon završene saponifikacije provodi se isoljavanje. Princip isoljavanja je u tome da

alkalijske soli viših masnih kiselina nisu topljive u zasićenim otopinama anorganskih soli. Za

isoljavanje se najčešće upotrebljava koncentrirana otopina natrijevog klorida, kojoj se dodaje

natrijev karbonat. Natrijev karbonat se dodaje da se iz otopine natrijevog klorida uklone

eventualno prisutne soli kalcija i magnezija te tako spriječi stvaranje netopljivih sapuna.

Osobine: Bijel, sitan, lagan prašak, slaba mirisa na stearin. Topljiv u vodi i

koncentriranom etanolu.

Upotreba: Natrij-stearat sastavni je dio supozitorija glicerola i opodeldoka, te niza

isperivih masti.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Natr. stear.

58

Page 63: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SAPO KALINUS

Kalijev sapun

Izrada:

Lini oleum 50 g

Kalii hydroxydi solutio 30 % 34,5 g

Aethanolum concentratum 10 g

Aqua purificata q.s.

Otopina kalij-hidroksida u tariranoj se pateni zagrije na vodenoj kupelji od 70 oC i

postepeno uz miješanje doda ulje lana prethodno zagrijano na vodenoj kupelji od 70 oC. Zatim

se smjesa grije 30 minuta na istoj temperaturi, doda koncentrirani etanol, dobro promiješa i

nastavi grijati. Kad se smjesa počne pjeniti i postane gušća, doda se 15 g tople vode i nastavi

grijati dok se ne dobije homogena masa koje se 1 dio otapa u 10 dijelova vode. Nakon toga

doda se toliko tople vode da se dobije 100 g sapuna.

Objašnjenje postupka: Otopina kalij-hidroksida i ulje lana moraju se prije nego što

se pomiješaju zagrijati kako bi se dobila jednolika smjesa i izbjeglo stvaranje sitnozrnate mase.

Ukoliko ipak do toga dođe, formirane se čestice mogu ukloniti miješanjem uz dodatak tople

vode. Zagrijavanje lužine i ulja, kao i dodatak etanola ubrzavaju saponifikaciju.

Osobine: Žutosmeđa, poluprovidna, mekana masa, slaba mirisa na sapun. Otapa se u

vodi i etanolu, a otopina se mućkanjem jako pjeni.

Uporaba: Kalijev sapun upotrebljava se zbog keratolitičkog učinka kao sastojak

podloga u mastima protiv svraba (alkalna mast sa sumporom). Zbog slabe alkalne hidrolize,

kalijev sapun u vodenim otopnama djeluje i kao blagi dezinficijens pa se stoga primjenjuje u

pripravcima s dezinficirajućim sredstvima (sapunska otopina formaldehida).

Kratica: Sapo kalin.

Napomena: Kalijev sapun je zbog prisustva višestruko nezasićenih masnih kiselina,

veće količine vode i glicerola koji nastaje pri saponifikaciji zapravo polučvrsti ljekoviti oblik.

59

Page 64: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

TRIAETHANOLAMINIS STEARAS

Trietanolaminstearat

Izrada:

Acidum stearicum 66 g

Triaethanolaminum 30 g

Stearinska se kiselina rastali u pateni na vodenoj kupelji i u talinu, uz neprekidno

miješanje, u tankom mlazu ulijeva trietanolamin. Smjesa se grije i miješa 10 minuta, skine s

kupelji i kad postane polukruta izlije na voštani papir. Potpuno skrutnuta masa se izriba.

Objašnjenje postupka: Ovaj sapun nastaje reakcijom stearinske kiseline i izrazito

bazičnog trietanolamina:

C17H35COOH + N(CH2CH2OH)3 → C17H35COONH(CH2CH2OH)3.

Trietanolaminstearat je zapravo smjesa alkanolstearata, jer se uz trietanolamin nalazi

uvijek i nešto dietanolamina i monoetanolamina.

Osobine: Bijeli ili žućkasti komadići, slaba mirisa na stearin. Manje je alkaličan od

alkalijskih sapuna.

Uporaba: Trietanolaminstearat se primjenjuje kao emulgator za izradu emulzija tipa U-

V u koncentraciji 1-4 % i to naročito u kozmetičkim pripravcima.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Triaethanolamin. stear.

60

Page 65: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Ljekoviti čepići – Supozitoriji - Suppositoria

Supozitoriji su čvrsti dozirni pripravci najčešće konusnog oblika, mase 1-2 g koji se

primjenjuju rektalno. Pri tjelesnoj temperaturi se tale ili otapaju zavisno o podlozi kojom su

oblikovani.

Podloge za izradu supozitorija su lipofilne ili hidrofilne. Prirodna lipofilna podloga je

kakaovo ulje (Cacao oleum). Nema definiranu točku taljenja (polimorfija), a zagrijavanjem

iznad točke taljenja kakaovo ulje prelazi u oblik koji se teško skrućuje. Često mu se dodaju

supstancije koje povisuju točku taljenja i to: cetaceum, pčelinji vosak, viši masni alkoholi.

Polusintetske lipofilne podloge (npr. Witepsol, Estarinum, Suppocire) su trigliceridi viših masnih

kiselina lanca 12-18 C-atoma. Imaju neke prednosti pred kakaovim uljem kao npr. imaju

definiranu točku taljenja, te su kemijski stabilniji. Kao hidrofilne podloge za izradu supozitorija

danas se najčešće koriste polietilenglikoli. Podloge se sastoje od različitih udjela polietilenglikola

nižih molekularnih masa (400-600), te viših molekularnih masa (4000-6000). Prirodna hidrofilna

podloga koja se danas zbog različitih razloga (nestabilnost, nepodnošljivost, komplicirana

tehnologija) ne koristi je glicerol želatinski gel a sastoji se iz 10 dijelova glicerola, 2 dijela

želatine i 4 dijela vode.

Supozitoriji se izrađuju metodom lijevanja i tiještenja, te kombiniranim postupkom.

Metoda lijevanja uključuje taljenje podloge u kojoj se ljekovite supstancije i pomoćne tvari

dispergiraju (otapaju, suspendiraju, emulgiraju) te se talina ulijeva u kalupe, koji hlađenjem

daju oblik čepića. Metoda tiještenja uključuje homogeniziranje smjese podloge, lijekova i

pomoćnih tvari, te tiještenje sabijanjem supozitorijske mase u za to prihvatljivim uređajima.

Kombinirani postupak uključuje lijevanje i tiještenje.

Supozitoriji se propisuju masenim a doziraju volumnim jedinicima pa je potrebno

izračunati količinu osnovne podloge koju potiskuje ljekovita supstancija. Parametri koji

definiraju doziranje lijekova u supozitorije je faktor istiskivanja i baždarna vrijednost kalupa.

Baždarna vrijednost kalupa, K, je prosječna masa osnovne podloge jednog otvora kalupa.

Faktor istiskivanja, f, označava grame podloge koju istiskuje 1 g ljekovite supstancije. Stoga je

masa osnovne podloge, M, potrebna za izradu N supozitorija određena jednadžbom:

M = N (K – f a),

gdje a predstavlja grame lijeka u jednom supozitoriju.

Metoda dvostrukog lijevanja je metoda izrade supozitorija koja omogućuje

eksperimentalno određivanje količine osnovne podloge. Ljekovite supstancije i pomoćne tvari

potrebne za izradu propisanog broja čepića se rastale s približno polovinom količine osnovne

podloge te se masa izlije u kalupe. Preostali broj otvora, do traženog broja se nadopuni

61

Page 66: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

rastaljenom osnovnom podlogom. Nakon hlađenja supozitoriji se vade iz kalupa, te ponovno

tale i lijevaju u kalupe. Drugo lijevanje je potrebno za homogenizaciju pripravka.

ISPITIVANJE SUPOZITORIJA

Taljenje

Taljenje supozitorija ispituje se Dehydagovim i njemu sličnim aparatima. To su vodeni

termostati s učvršćenim cijevima za ispitivanje, tj. epruvetama koje su u gornjem dijelu

proširene da se pomoću čepa može učvrstiti termometar, a na 3 cm od dna sušene i time

podijeljene na dva dijela. U gornji se dio ulaže ispitivani uzorak a u donji dio istječe rastaljena

masa. Ako ne dođe do potpunog taljenje u obzir se uzima samo omekšanje na površini.

Ispitivanje je prilično nereproducibilno pa se preporuča izvoditi s većim brojem čepića, a

podatke obraditi statistički.

Postupak: Temperatura vode u termostatu podesi se na 38oC. Kada se u cijevi za

ispitivanje postigne temperatura od 37oC, ubaci se u nju čepić i zapornom urom odrede tri

momenta:

1) omekšanje na površini (stvaranje prstena),

2) početak taljenja (pojava prve kapi) i

3) potpuno taljenje (kraj istjecanja).

Variranje mase

Ako nije drugačije propisano, pojedinačno se vagne 10 čepića i izračuna prosječna masa

1 čepića. 9 čepića smije odstupati najviše ± 5%, a 1 čepić smije odstupati najviše ± 10% od

prosječne mase.

Raspadljivost

Ako nije drugačije propisano 3 čepića preliju se u čaši od 150 ml sa 50 ml vode ugrijane

do 37 ± 2oC i ostave 30 minuta pri istoj temperaturi uz češće pokretanje čaše. Podloga se mora

rastaliti ili otopiti, a u vodi netopljive supstancije moraju se izdvojiti iz podloge.

62

Page 67: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CHLORALHYDRATI SUPPOSITORIA

Čepići kloralhidrata

Izrada:

k o l i č i n a

1

kom

11

kom (10)

g g

Chloralhydratum 0,6 6,6

Cacao oleum q.s. 13,63

Cetaceum q.s. 13,63

Kloralhidrat se najprije u tarioniku dobro usitni. 80 % od ukupno potrebnog kakaovog

ulja (10,90 g) rastali se u pateni na vodenoj kupelji i u njemu otopi kloralhidrat. Posebno se

rastali cetaceum i njemu doda otopina kloralhidrata u kakaovom ulju. Na kraju se primiješa

preostalih 20 % nerastaljenog kakaovog ulja (2,73 g) i masa brzo izlije u kalup.

Objašnjenje postupka: Kako više od 10 % kloralhidrata osjetno snizuje talište

kakaovog ulja, čepići ne bi imali potrebnu čvrstoću. Za povišenje tališta uzima se 50 %

cetaceuma. Povišenje tališta osnovne mase međutim znatno usporava oslobađanje

kloralhidrata iz čepića.

Potrebna količina podloge za izradu 10 čepića, tj. 11 čepića uračunavši gubitke,

izračunata je uz baždarnu vrijednost kalupa K = 2,88 te faktore istiskivanja kloralhidrata f1 =

0,67 i cetaceuma f2 = 1 (isti kao za kakaovo ulje, pa se ne uzima u obzir). Količina ljekovite

supstancije uzima se također za 11 čepića.

Od ukupne količine kakaovog ulja odvoji se manji dio (20 %) i pred izljevanje dodaje

talini da se potakne kristalizacija stabilne modifikacije.

Doze: srednja pojedinačna doza 1-2 čepića.

Uporaba: Kloralhidrat je hipnotik i spazmolitik. Daje se kod grčevitih stanja (tetanusa,

epilepsije, otrovanja strihninom) obično rektalno zbog lošeg okusa i lokalnog podražaja sluznice

želuca.

Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.

Kratica: Chloralhydrat. supp.

63

Page 68: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

CHLORAMPHENICOLI SUPPOSITORIA

Čepići kloramfenikola

Izrada:

k o l i č i n a

1

kom

11

kom (10)

g g

Chloramphenicolum 0,125 1,375

Cacao oleum q.s. 10,84

Kloramfenikol se u tarioniku jednolično pomiješa sa svježe istruganom podlogom,

smjesa izgnječi, prenese u stroj za tiještenje i izrade čepići.

Objašnjenje postupka: Prema baždarnoj vrijednosti kalupa u stroju za tiještenje K =

1,07 i faktoru istiskivanja kloramfenikola f = 0,68 izračuna se potrebna količina kakaovog ulja.

Pri tome treba uzeti u obzir da nešto mase zaostaje u stroju te potrebnu količinu kakaovog ulja

treba izračunati za jedan čepić više. Također se i ljekovite supstancije uzima za 11 čepića.

Doze: srednja pojedinačna doza 1-2 čepića.

Uporaba: Kloramfenikol je antibiotik širokog spektra s bakteriostatskim i baktericidnim

djelovanjem, zavisno od koncentracije. Djeluje na gramnegativne, ali i na neke grampozitivne

bakterije, spirohete, rikecije i velike viruse. Zasad je najbolje i gotovo jedino uspješno

terapijsko sredstvo za liječenje trbušnog tifusa i paratifusa, te različitih septičkih stanja

prouzrokovanih drugim salmonelama.

Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.

Kratica: Chloramphenicoli supp.

64

Page 69: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

GLYCEROLI SUPPOSITORIA

Čepići glicerola

Izrada:

Natrii stearas 5 g

Glycerolum 95 g

Glicerol se u čaši pomoću parafinske kupelji zagrije na 115-120°C, doda se natrijev

stearat i pri istoj temperaturi lagano miješa dok se potpuno ne otopi. Bistra otopina se lijeva u

kalup, prethodno namazan parafinskim uljem i grijan 1 h u termostatu na 40-50°C. Nakon što

se kalup potpuno ohladi, čepići se izvade i odmah omotaju aluminijskom folijom.

Objašnjenje postupka: Otapanjem natrijevog sterata u glicerolu i ohlađivanjem

nastaje gel čvrste konzistencije, topljiv u vodi.

Uporaba parafinske kupelji potrebna je da se višom temperaturom ubrza postupak

nastajanja gela, a uz to da se isključi mogućnost navlačenja vodene pare zbog higroskopnosti

materijala.

Kalup treba zagrijavati zbog toga da se masa u njemu ohlađuje što polaganije, pri čemu

se bolje orjentiraju sapunski agregati molekula (micele), što pogoduje stvaranju prozirnijeg i

čvršćeg gela.

Doze: po potrebi 1-2 čepića

Upotreba: Čepići glicerola primjenjuju se kao blagi laksans. Glicerol osmotski veže

vodu iz sluznice crijeva pri čemu dolazi do njenog pojačanog lučenja. To podražuje peristaltiku

crijeva i uzrokuje njihovo pražnjenje.

Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom i suhom mjestu.

Kratica: Glycer. supp.

65

Page 70: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SUPPOSITORIA ANALGETICA

Analgetski čepići

Izrada:

k o l i č i n a

1

kom

11

kom (10)

g g

Barbiton-natrium 0,15 1,65

Propyphenazon 0,3 3,3

Cacao oleum q.s. 17,9

Barbiton-natrij i propifenazon dobro se rastrljaju u tarioniku. Kakaovo se ulje u pateni

rastali na vodenoj kupelji pri 35 oC do guste konzistencije. Rastaljenoj se podlozi dodaju

praškaste supstancije, i smjesa uz neprekidno miješanje izlije u kalup, prethodno namazan

parafinskim uljem.

Objašnjenje postupka: Potrebna količina ljekovitih supstancija i podloge za baždarnu

vrijednost kalup K = 1,96 te faktore istiskivanja barbiton-natrija f1 = 0,66 i propifenazona f2 =

0,78 izračuna se za 1 čepić više.

Pri izradi je neophodno neprekidno kontrolirati temperaturu, jer kakaovo ulje na

temperaturi višoj od 36 oC gubi sposobnost skrućivanja.

Doze: srednja pojedinačna doza 1 čepić.

Uporaba: Barbiton-natrij je hipnotik a propifenazon analgetik i antipiretik. Često se

zajedno primjenjuju kao dobro sredstvo protiv bolova.

Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.

Kratica: Supp. analget.

Napomena: Propifenazon se često nalazi u preparatima koji su ranije sadržavali

aminofenazon jer se smatra da aminofenazon s nitritima stvara kancerogenu supstanciju

dimetilnitrozoamin.

66

Page 71: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

SUPPOSITORIA ANTIHAEMORHOIDALIA

Antihemoroidalni čepići

Izrada:

k o l i č i n a

1 kom 11 kom (10) g g

Bismuti subgallas 0,2 2,2

Resorcinolum 0,06 0,66

Aethylis aminobenzoas 0,3 3,3

Zinci oxydum 0,1 1,1

Balsamum peruvianum 0,05 0,55

Witepsolum q.s. q.s.

Rezorcinol i etilaminobenzoat najprije se dobro rastrljaju u tarioniku, a zatim se

primiješaju bizmut-subgalat i cink-oksid. Praškaste se supstancije prenesu u patenu, doda

peruanski balzam i manja količina Witepsola. Smjesa se uz miješanje rastali na vodenoj kupelji,

miješa na sobnoj temperaturi do konzistencije prikladne za lijevanje i izlije u kalup. Nakon toga,

nastavlja se s taljenjem manjih količina podloge koja se izlije prvo u otvor koji još nije potpuno

ispunjen, a onda redom dalje. Postupak se ponavlja dok se ne ispuni propisani broj otvora u

kalupu. Gotovi se čepići usitne i u čistoj pateni, uz neprekidno miješanje, ponovno rastale do

guste konzistencije te izliju u isti kalup.

Objašnjenje postupka: Metodom dvostrukog lijevanja određuje se potrebna količina

osnovne mase pri izradi čepića koji sadrže više lijekova nepoznatog faktora istiskivanja. Pri

prvom lijevanju dolazi do istiskivanja podloge s upotrebljenim lijekovima. Ponovno taljenje i

drugo lijevanje potrebno je zbog nejednolične razdiobe lijekova pri prvom lijevanju.

Zbog dvostrukog lijevanja dolazi do gubitaka pa se pri izradi mora uzeti supstancija za

jedan čepić više.

Doze: srednja pojedinačna doza 1 čepić.

Uporaba: Antihemoroidalni čepići sadrže pored adstringensa blagi antiseptik i lokalni

anestetik te peruanski balzam koji potpomaže epitelizaciju. Primjenjuju se za liječenje

hemoroida.

Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.

Kratica: Supp. antihaemorh.

67

Page 72: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ODREĐIVANJE BAŽDARNE VRIJEDNOSTI KALUPA

Poznavanje baždarne vrijednosti kalupa potrebno je za proračun količine osnovne mase

pri izradi supozitorija. Određuje se eksperimentalno za svaki kalup i svaku masu.

Postupak: Od 15 g podloge izrade se supozitoriji i vagnu. Baždarna vrijednost kalupa

(K ) izračuna se tako da se ukupna masa supozitorija (G ) podijeli s brojem izrađenih

supozitorija (N ):

NGK =

ODREĐIVANJE FAKTORA ISTISKIVANJA

Faktor istiskivanja (f ), jedan od parametara za izračunavanje količine osnovne podloge

pri izradi čepića, često je dostupan kao tabelarni podatak, ali može se odrediti i

eksperimentalno.

Postupak: Od 12 g podloge izrade se čepići i 4 čepića se vagnu (R ). Tada se izrade

čepići iz smjese koja se sastoji iz jednog dijela lijeka (3 g) i tri dijela podloge (9 g) te se 4

čepića vagnu (S ). Faktor istiskivanja (f ) izračuna se pomoću izraza:

xyRf −

=

x = količina lijeka u čepićima (g). Kako u 4 dijela smjese ima 1 dio lijeka, 4sx =

y = količina podloge (g). To je razlika između ukupne mase čepića i mase lijeka u

njima: xSy −=

68

Page 73: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Vagitoriji, globule – Vagitoria

Vagitoriji su čvrsti dozirani ljekoviti pripravci namijenjeni za vaginalnu primjenu,

najčešće kuglastog oblika, mase 2-6 g. Primjenjuju se uglavnom za lokalno liječenje s

lijekovima antiflogisticima, antisepticima, fungistaticima, antibioticima te se koriste kao i

kontraceptivi.

Za oblikovanje vagitorija prikladnije je korištenje hidrofilnih podloga i to one smjese

polietilenglikola. Izrada, doziranje i ispitivanje vagitorija identično je kao i kod supozitorija.

69

Page 74: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

NATRII BORATIS VAGITORIA

Vagitoriji natrij-tetraborata

Izrada:

Natrii boras 20 g

Lactosum 1 g

Gelatina alba 10 g

Glycerolum 50 g

Pulvis conservans 0,02 g

Aqua purificata 20 g

Želatina se u pateni jednoliko nakvasi vodenom otopinom laktoze, izbubruje 15 minuta i

otopi zagrijavanjem na vodenoj kupelji. Posebno se otopi natrij-tetraborat zagrijavanjem u

glicerolu i doda prašak za konzerviranje. Ova otopina se polagano primiješa u otopinu želatine,

još neko vrijeme zagrijava bez miješanja i masa odmah izlije u kalup. Vagitoriji ostaju u kalupu

jedan sat.

Objašnjenje postupka: Sjedinjavanje otopine želatine sa otopinom natrij-tetraborata

u glicerolu mora biti oprezno da se ne umiješaju veće količine zraka. Ukoliko do toga ipak dođe,

zrak se može istjerati naknadnim zagrijavanjem bez miješanja.

Doze: srednja pojedinačna doza 1 vagitorij.

Uporaba: Vagitoriji natrij-tetraborata primjenjuju se u ginekologiji kao antiseptik i

antimikotik.

Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.

Kratica: Natr. tetrabor. vag.

70

Page 75: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Ljekoviti štapići – Bacilli medicati

Ljekoviti štapići su valjkasti štapići obično na jednom kraju zašiljeni, dužine oko 5 cm i

promjera oko 3 mm, mase oko 0,35 g. Primjenjuju se unošenjem u različite tjelesne šupljine

(nos, uretra). Izrađuju se lijevanjem i tiještenjem iz hidrofilnih i lipofilnih podloga te

komprimiranjem prašaka.

71

Page 76: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ACIDI TANNICI BACILLI

Štapići s taninom

Izrada:

Acidum tannicum 1 g

Cacao oleum 5 g

Tanin se u pateni rastrlja sa 2-3 kapi ulja masline, doda kakaovo ulje i dobro prognječi.

Smjesa se prenese u stroj za tiještenje i istisne dugačak štap (magdaleon) koji se podijeli u

jednake dijelove dužine 5 cm. Na jednom kraju štapića oblikuje se vršak.

Upotreba: Tanin kao adstringens suzuje krvne žilice i steže međustaničnu kolagenu

supstanciju kod parenhimatoznih krvarenja.

Čuvanje: na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Acid. tannic. bacil.

72

Page 77: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Granulati - Granulata

Granulati su aglomerati prašaka, aglomerirane čestice lijeka i različitih pomoćnih tvari

dobivenih postupcima granulacije. Granulacija prašaka je postupak koji se provodi da bi se

isključila nepovoljna svojstva čestica, te da se dobiju granulati definiranih nasipnih, kliznih i

plastičnih svojstava. Granuliranjem se poboljšavaju svojstva tečenja te kompresibilnost smjese

a to su svojstva važna za postupak tabletiranja. Granulati mogu biti zasebni ljekoviti oblik (npr.

šumeći granulat za pripremu multivitaminskog napitka), mogu se puniti u tvrde želatinske

kapsule (Slika 2.) ili čine fazu u tehnološkom procesu izrade tableta.

Slika 2. Tvrde želatinske kapsule različitih veličina.

Postupak granuliranja se sastoji od miješanja prašaka (lijek, konstituens) te dodatka

otopine (disperzije) veziva smjesi prašaka kojim se ona ovlažuje. Slijedi gnječenje mase,

protiskivanje kroz granulatore ili sita određene veličine otvora, sušenje granulata te ponovljena

granulacija – regranulacija. Danas se granulacija odvija najčešće u vrtložnom sloju, gdje se na

uzvrtložene čestice lijeka i pomoćnih tvari u struji toplog zraka dovodi otopina veziva. Vlaženje

mase uzrokuje aglomeraciju prašaka do određene veličine čestice. Dobiveni produkt se

istovremeno suši u vrtložnom sloju.

Pomoćne tvari za izradu granulata su sredstva za dopunjavanje (punila, konstituensi)

koji povećavaju masu lijekova doziranih u malim količinama. Koriste se fiziološki i kemijski

nedjelatne tvari kao npr. različiti šećeri (laktoza, saharoza), šećerni alkoholi (sorbitol, manitol),

škrobovi (kukuruzni, rižin, pšenični) te modifikacija škroba (parcijalno hidroliziran škrob,

karboksimetil škrob), celuloze (mikrokristalinična), te derivati celuloze (eteri i esteri), neke

anorganske supstancije (dikalcij fosfat dihidrat, natrij-klorid).

Vezivna sredstva čine sama otapala ili otopine (disperzije) makromolekularnih

supstancija i to monosaharida ili polisaharida (škrob, gume, sluzi, derivati celuloze). Vezivna

sredstva omogućuju povezivanje prašaka u aglomerate, granulate (granule).

73

Page 78: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Sredstva za raspadanje omogućuju raspadanje tableta (granulata) u dodiru s

tekućinom. Ona se opiru djelovanju veziva. Koriste se supstancije koje bubre odnosno djeluju

kapilarno (škrob, alginska kiselina, bentonit ili različiti enzimi npr. amilaze, invertaze). Sredstvo

za raspadanje može se u sustav dovesti u fazi granuliranja ili nakon tj. prije komprimiranja u

tabletu.

Bojila se dodaju otopljena (dispergirana) u otopini veziva ili se suhe miješaju u

konstituense. Korigensi okusa i mirisa dodaju se na gotove granulate, jer bi se u protivnom

razgradili u postupku sušenja granulata.

74

Page 79: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

GRANULATUM SIMPLEX

Granulat za tabletiranje

Izrada:

Lactosum 28,5 g

Maydis amylum 70 g

Gelatina alba 1 g

Glycerolum 0,5 g

Aqua purificata 25 g

Laktoza i kukuruzni škrob se u tarioniku izmiješaju u homogenu smjesu. Želatina se

otopi u toploj vodi, a koloidnoj otopini primiješa glicerol. Smjesa prašaka se jednakomjerno

nakvasi pripremljenom otopinom. Ako masa nije dovoljno vlažna, kvasi se dodatno s

potrebnom količinom vode. Smjesa se prognječi i još vlažna granulira kroz sito Ø 1 mm i suši u

tankom sloju pri temperaturi od 60 oC. Osušeni se granulat regranulira kroz sito Ø 0,75 mm a

potom se po potrebi od granulata odsiju sitne čestice kroz sito Ø 0,30 mm.

Objašnjenje postupka: Pripravak se izrađuje vlažnom granulacijom. Granulat za

tabletiranje ne sadrži djelatne tvari, ali pomiješan s ljekovitom supstancijom i sredstvom za

kliženje upotrebljava se za izradu tableta. Dodatak glicerola u vezivo osigurava zbog

higroskopnosti potrebnu vlažnost granulata. Budući da je propisan u količini manjoj od 1g,

glicerol se dodaje u kapima (1g=26 kapi).

Uporaba: Granulat za tabletiranje služi za izradu tableta naročito onih kod kojih udio

djelatne tvari nije velik.

Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

75

Page 80: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Tablete - Tablettae

Tablete su čvrsti dozirni ljekoviti pripravci, dobiveni najčešće komprimiranjem lijeka i

različitih pomoćnih tvari. Tablete, odnosno granulati za tabletiranje mogu se izrađivati suhim

postupcima (direktno komprimiranje, suha granulacija) i vlažnim postupcima (vlažna

granulacija). Postupak izrade granulata metodom vlažne granulacije opisan je u prethodnom

poglavlju, a shematski je prikazan u Slici 3. Pomoćne tvari koje se dodaju neposredno prije

komprimiranja granulata u tablete su sredstva za kliženje. To su hidrofobne supstancije koje

reguliraju tečenje granulata, smanjuju trenje između granulata i dijelova tabletnog stroja

(lubrikanti) te sprečavaju lijepljenje granulata na alat tabletnog stroja (glidanti). Najčešće se

koriste hidrofobne supstancije kao npr. magnezij-stearat, stearinska kiselina, talk, silicij-dioksid,

hidrirana biljna ulja, te hidrofilne supstancije natrij-benzoat, natrij-acetat, natrij-klorid.

Slika 3. Shematski prikaz izrade tableta metodom vlažne granulacije.

Postupak izrade tableta može se vršiti direktnim komprimiranjem lijekova i pomoćnih

tvari bez postupka granulacije (Slika 4.). Pomoćne tvari koje omogućuju direktno

komprimiranje moraju biti dobrih svojstava tečenja te dobre kompresibilnosti. Nekada se za

direktno komprimiranje koristio jednostavni granulat (granulatum simplex) no danas je na

tržištu dostupan veliki broj punila i sredstava za raspadanje koji omogućuju oblikovanje tableta

direktnim komprimiranjem dobrih karakteristika. To su mikrokristalinična celuloza (Avicel),

76

Page 81: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

raspršivanjem osušena laktoza (spray dried lactose), dikalcij-fosfat dihidrat (Emcompress),

natrij-karboksimetil škrob (Primojel) i drugi.

Slika 4. Shematski prikaz izrade tableta metodom direktnog komprimiranja.

Briketiranje je postupak suhe granulacije koji uključuje komprimiranje lijeka i pomoćnih

tvari u velike tablete (brikete) pod visokim tlakom (Slika 5.). Usitnjavanjem briketa dobije se

produkt sličan granulatu ali čvršći i manje porozan. Ovaj granulat se ponovno komprimira u

tablete odgovarajuće veličine (promjera).

Slika 5. Shematski prikaz izrade tableta metodom suhe granulacije (briketiranje).

77

Page 82: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Tablete se najčešće izrađuju komprimiranjem, tabletiranjem granulata tlakom. Proces

tabletiranja omogućuju tabletni strojevi, tabletirke, koji mogu biti različitih izvedbi. Suvremeni

industrijski strojevi za tabletiranje su rotacijski tabletni strojevi, dok laboratorijske uvjete

zadovoljavaju strojevi na ekscentar.

ISPITIVANJA TABLETA

Variranje mase

Pojedinačno se vagne 20 tableta i izračuna prosječna masa 1 tablete. Pojedinačne mase

tableta moraju biti u odnosu na prosječnu masu u granicama ± 10 %, ± 7,5 % i ± 5 % ovisno o

masi pojedinih vrsta tableta a najviše dvije od 20 ispitivanih tableta smiju odstupati u masi za ±

15 %, ± 12,5 % i ± 10 % ovisno o masi pojedinih vrsta tableta.

Ujednačenost sadržaja djelatne komponente

Ispituje se kod tableta ako je deklarirani sadržaj djelatne komponente u pojedinoj

tableti 10 mg ili manji, te kada je to ispitivanje propisano. Odredi se sadržaj djelatne

komponente za 10 tableta pojedinačno prema propisu u pojedinoj monografiji te izračuna

prosječni sadržaj jedne tablete. Rezultati dobiveni za pojedinu tabletu smiju odstupati najviše ±

15 % od prosječnog sadržaja djelatne komponente u tableti. Ukoliko najviše jedan rezultat

odstupa više od ± 25 % od prosječnog sadržaja tada se ispituje još 20 tableta. Svaki od

dobivenih 20 rezultata mora biti u granicama ± 15 % od prosječnog sadržaja djelatne

komponente u tableti.

Raspadljivost

Vrijeme raspadljivosti odnosno topljivosti oblikovanih ljekovitih pripravaka je vrijeme u

kojem se pripravak mora raspasti, odnosno otopiti. "Mora se raspasti" znači da se pripravak

mora raspasti u mnoštvo sitnih djelića koji prolaze kroz žičano sito aparata za ispitivanje

raspadljivosti. Dozvoljeno je da na situ zaostane samo ostatak koji toliko omekša da prođe kroz

sito blagim pritiskom staklenim štapićem. "Mora se otopiti" znači da se pripravak mora otopiti ili

gotovo otopiti.

Raspadljivost se ispituje u vodi, želučanom odnosno crijevnom soku. U vodi se ispituje,

ako nije drugačije propisano, tako da se 6 tableta stavi u staklene cijevi, tablete pokriju

78

Page 83: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

diskovima i stalak s cijevima uroni u vodu zagrijanu do 37 ± 2 oC te uključi uređaj za pokretanje

(aparat za ispitivanje raspadljivosti i topljivosti oblikovanih ljekovitih pripravaka).

Ispitivane se tablete moraju raspasti u roku 15 minuta. Ukoliko se samo jedan pripravak

ne raspadne ispitivanje se ponovi. U ponovljenom ispitivanju moraju se svi pripravci raspasti.

Ispitivanje topljivosti

Ispituju se pojedinačno 6 tableta. Svaka se tableta u tikvici prelije sa 100 ml vode i

tikvica pokreće horizontalno kružno. Ispitivane tablete moraju se otopiti u roku od 10 minuta,

ako nije drugačije propisano. Ukoliko se samo jedna tableta ne otopi ispitivanje se ponovi. U

ponovljenom ispitivanju moraju se otopiti sve tablete.

Ispitivanje čvrstoće

Tableta se uspravno učvrsti u zato predviđeni dio uređaja za ispitivanje (Tabletten-

Bruchfestigkeits-Tester, Erweka). Motoričkom se silom pokrene uteg koji preko jednog klipa

prenosi tlak na tabletu. Pri lomu tablete motor se automatski isključi što omogućuje očitanje

numeričke vrijednosti na skali, čije se mjerno područje kreće od 0-15 kg. Obično se ispita

čvrstoća nekoliko tableta i rezultat izrazi kao srednja vrijednost. Ovako izražena čvrstoća

tableta je aproksimativna, jer definira samo pritisak a ne svodi pritisak na jedinicu površine.

Slika 6. Shematski prikaz uređaja za ispitivanje čvrstoće tableta.

79

Page 84: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

Ispitivanje rastrošljivosti

Tablete se pomoću fine četkice otpraše i s miligramskom točnošću odvaže toliko tableta

da je odvaga u granicama od 4,5-5,5 g. Odvagnute tablete se smjeste u uređaj za ispitivanje i

kroz 7 minuta podvrgnu rotaciji od 70 okretaja u minuti. Nakon toga tablete se otpraše i vagnu.

Razlika u masi izražava se u postocima. Jednakomjerno dozirane tablete dovoljne mehaničke

čvrstoće i dobrih međusobnih odnosa dodanih ekscipijenasa rastroše se do 2,5 %. Uređaji za

ispitivanje rastrošljivosti tableta nisu normirani. U načelu u svim aparatima se tablete podvrgnu

rotaciji pri čemu dolazi do udara i trenja tableta o stijene posude, odnosno trenja tablete o

tabletu.

Slika 7. Shematski prikaz uređaja za ispitivanje rastrošljivosti tableta.

80

Page 85: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

ACIDI ACETYLSALICYLICI TABLETTAE

Tablete acetilsalicilne kiseline

1 tableta sadrži 500 mg acetilsalicilne kiseline (C9H8O4)

Izrada:

Acidum acetylsalicylicum 50 g

Maydis amylum siccatum 5 g

Talcum 2 g

Acetilsalicilna kiselina pomiješa se s prosijanom mješavinom škroba i talka, te

komprimira u tablete pojedinačne mase 0,57 g. Ako se tabletiranjem ne dobiju tablete

zadovoljavajućih tehnoloških parametara tablete se smrve i protisnu kroz sito ∅ 0,75 g.

Dobiveni granulat se ponovo tabletira na zadanu masu od 0,57 g.

Objašnjenje postupka: Tablete acetilsalicilne kiseline izrađuju se direktno

komprimiranjem, uz dodatak sredstava za bubrenje i kliženje. Granulat se ne smije ovlaživati

jer se acetilsalicilna kiselina hidrolitički razgrađuje. Tablete se mogu izrađivati i suhom

granulacijom (briketiranjem). Usitnjavanjem i sijanjem briketi se prevode u granulat koji se

ponovno komprimira.

Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.

Upotreba: Antireumatik, antipiretik, analgetik.

Čuvanje: na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Kratica: Acidi acetylsalic. tabl.

81

Page 86: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

NATRII CHLORIDI TABLETTAE

Tablete natrijevog klorida

1 tableta sadrži 900 mg natrijevog klorida (NaCl)

Izrada:

Natrii chloridum siccatum (0,75) 90 g

Osušeni natrijev klorid se prosije kroz sito ∅ 0,75 i tako prosijan tabletira na masu

tablete od 0,9 g.

Objašnjenje postupka: Tablete natrijevog klorida mogu se komprimirati bez ikakvih

dodataka. To je supstancija koja se može plastično deformirati, pri komprimiranju neregularno

poredani kristali sačinjavaju kompaktno ujednačene tablete.

Doze: srednja pojedinačna doza iznosi 5g

Upotreba: Tablete natrijevog klorida koriste se za pripremu izotonične otopine

Čuvanje: na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti

Kratica: Natr. chloridi tabl.

82

Page 87: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

+ SULFADIAZINI TABLETTAE

Tablete sulfadiazina

1 tableta sadrži 500 mg sulfadiazina (C10H10N4O2S).

Izrada:

Sulfadiazinum 50 g

Methylcellulosum 0,5 g

Aqua purificata 15 g

Maydis amylum siccatum 5,3 g

Talcum 1,9 g

Magnesii stearas 0,3 g

Sulfadiazin se prognječi koloidnom otopinom metilceluloze u vodi (Tylosa SL 100). Ako

masa nije dovoljno vlažna prokvašuje se još vodom. Prognječena se masa granulira kroz sito ∅

1,2 mm. Granulat se suši u tankom sloju pri 70oC. Osušeni granulat regranulira se kroz sito ∅ 1

mm. Smjesa škroba, talka i magnezij-stearata pridoda se granulatu, te se komprimiranjem

izrade tablete mase 0,58 g.

Objašnjenje postupka: Granulat sulfadiazina izrađuje se vlažnom granulacijom;

vezivo je koloidna otopina metilceluloze. Metilceluloza se otapa u vodi uz miješanje

brzohodnom mješalicom. Sredstvo za bubrenje je škrob koji omogućuje penetraciju vode u

tabletu, a sredstva za kliženje talk i magnezijev stearat koji spriječavaju prianjanje granulata na

dijelove stroja za tabletiranje i potpomažu tečenje granulata.

Doze: srednja pojedinačna doza 1 g

najveća pojedinačna doza 2 g

najveća dnevna doza 7 g.

Upotreba: tablete sulfadiazina koriste se za suzbijanje različitih infekcija. Sulfadiazin

djeluje bakteriostatski, a antimikrobni spektar mu je širok.

Čuvanje: na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Sulfapyrimidini tablettae

Kratica: Sulfadiazini tabl.

83

Page 88: OBLIKOVANJE LIJEKOVA  PRAKTIKUM  Zagreb

TABLETTAE ANTACIDA

Antacidne tablete

1 tableta sadrži 250 mg aluminijevog i 250 mg magnezijevog oksida.

Izrada:

Aluminii oxydum 25 g

Magnesii oxydum 25 g

Polyaethylenglycolum 4000 0,5 g

Aethanolum concentratum 10 g

Amylum maydis siccatum 5,25 g

Talcum 1,95 g

Magnesii stearas 0,3 g

Aluminij-i magnezij-oksid se homogeno pomiješaju u tarioniku i jednolično prognječe s

otopinom PEG-4000 u koncentriranom etanolu. Ako masa nije dovoljno vlažna dodatno se

prokvašuje koncentriranim etanolom. Prognječena se masa granulira kroz sito Ø 1,2 mm,

granulat osuši u tankom sloju pri sobnoj temperaturi i regranulira kroz sito Ø 1 mm. Granulatu

se doda prethodno pripremljena smjesa škroba, talka i magnezij-stearata, te ga se komprimira

u tablete mase 0,58 g.

Objašnjenje postupka: Granulat se izrađuje vlažnim postupkom; vezivo je otopina

PEG-4000 u koncentriranom etanolu koja najmanje koči puferizaciju želučanog soka. Pomoćne

tvari omogućuju penetraciju vode u tabletu i sprječavaju prianjanje granulata, potpomažući

tečenje granulata iz lijevka u matricu tabletnog stroja.

Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.

Uporaba: Antacidne tablete korigiraju hiperaciditet želuca. Zbog svoje netopljivosti u

vodi ne djeluju sistemski već samo na pH-vrijednost tekućina probavnog trakta.

Čuvanje: na suhom mjestu zaštićeno od svjetlosti.

Sinonimi: Aluminii et magnesii oxydi tablettae

84