Click here to load reader

OBRANA SOCIOLOGIJE ILI ZANAT SOCIOLOGA

  • View
    232

  • Download
    9

Embed Size (px)

Text of OBRANA SOCIOLOGIJE ILI ZANAT SOCIOLOGA

  • Katunari, V.: Obrana soc. ili zanat sociologa, rec. Rev. za soc., Vol. XII (1982), No. 14, str. 125--128

    Recenzija UDK 301

    OBRANA SOCIOLOGIJE ILI ZANAT SOCIOLOGA

    Vjeran KatunariFilozofski fakultet, Zagreb

    Pledoajei za znanost oduvijek su predstavljali znaajnu stvar za kulture evropskih naroda. Oni su pokazivali kako da se duhovna spoznaja odnosi prema svijetu injenica, prema prirodnoj i historijskoj sudbini. Zato su pledoajei i dokumenti o krizama pozitivizma, tj. pokuaja da se znanstvena metoda osamostali i arbitira nad kulsturom iz koje je proizala.

    U takvim istupanjima modema znanost dobiva dodatni smisao i postaje metaforom izlaza. Znanost je nacrt jednog novog racionalnog prostora u kulturi u kojii b: trebalo zakoraiti iz atmosfere katastrofe u kojoj se naao intelektualac. O tome govore dva najslavnija pledoajea za znanost u naem stoljeu: Werberovo predavanje Znanost kao poziv iz 1918.1 i esej M. Bloc- ha Obrana historije ili zanat historiara2 koji je autor napisao neposredno pred smrt 1940. godine u nacistikom zatvoru. Za Webera znanost je asketska racionalnost, sposobnost da se prihvati unutranja mo kao vanjska nemo, to je pesimizam bez presedana u socijalnoj filozofiji. Bloch je, iako se naao u najgoroj moguoj historiji bez znanosti, pokuao osujetiti raspad povijesne misli na filozofiju povijesti i pozitivistiku historiografiju i povratiti vezu izmeu prolosti i sadanjosti, intimnog i monumentalnog, dijelova i cjeline i to na jedan staloen nain, kao da nije napustio svoj kabinet, bez trunke onog patosa kojim je Weber bio zgromio svoje studente. Ali, zato je krajnji rezultat obrnut: tamo se strasno odbija vrijednosno suenje, ovdje se ono hladno i gotovo neprimjetno usvaja.

    Bez obzira to je Weber preteno sociolog a Bloch historiar, njihov nain obrane akademske znanosti podjednako je blizak sociolozima i historiarima. Od prvenstvenog znaaja je to kako gledaju na svrhu svog znanja, to je ono kao interaikoija i ekspresija, kao dio drutva i dio kulture. Zanat ili poziv oznaavaju stanje u kojem se nalazi intelektualac naeg doba koji barata istraivakim oruima a nee da postane tehniar ili birokrata, jedan u armilji kolovanih zato da svoju analitiku inteligenciju prodaju u zamjenu za miran privatni ivot. Onalj tko se bavi. drutvenom ili povijesnom znanou je sinonim intelektualaca koji je svoje iskustvo razvio kroz metode pozitivnih znanosti i nalazi se pred problemom kalko da to iskustvo doe u smisaonu, ne injeninu, vezu s njegovom drutvenom ulogom (pa i statusom). Tada prolazi kroz ljestvicu vrijednosti i riskira da bude napadnut od njenih oficijalnih uvara. Pravi zanatlija samo ispunjava narudbe svog naruioca. Ovaj zanatlija razlikuje se tako rei

    1) M. Weber, Nauka kao poziv: M. uri, Sociologija Maxa Webera, Matica Hrvatske, Zagreb 1964, str. 177186

    2) M. Bloh, Odbrana istorije ili zanat istoriara, Trei program Radio-Beograda, prolee 1970, str. 331460.

    125

  • Katunari, V.: Obrana soc. ili zanat sociologa, rec. Rev. za soc., Vol. XII (1982), No. 14, str. 125128

    stoga to on svom naruiocu jo dobacuje: Ono to ste naruili loe vam pristaje!

    Uza sve to ne bii se moglo rei da sociologija danias u (veberlijanskom) obliku vrijednosne askeze bolje prolazi od vrijednosno-kritilke sociologije. Javnost i birokracija cimi se vjeruju da je onaj prvi oblik sociologije samo kamuflaa ovog drugog. Dokaz je lako dobiti: pokuajte sociologa svesti na anketara ili inovnika, on e brzo postati nezadovoljan.

    * * *

    U svakoj nacionalnoj kulturi konstituiranje drutvene ili povijesne znanost: predstavlja epizodu ideolokog raskola. Njegovo nadilaenje znaci kulturni napredak. U jugoslavenskom okviru je knjiga Rud'ija Supeka Sociologija i socijalizam3 predstavljala pledoaje za sociologiju kao posebnu znanost te pokuaj da se tim putom razlue anali tike i kritike komponente od dogmatskih komponenti u marksistikoj tradiciji. Kao jedini nain provjeravanja osnovnih vrijednosti socijalistikog samoupravljanja u drutvenoj javnosti, sociologija je trebala rasvijetliti jaz izmeu ideologizi- raoih vrijednosti i realne strukture moi u radnim organizacijama i drutvenom sistemu. Prva generacija sociologa ispunila je znaajan dio tog poziva, uspjeno pokazavi da izobldavanje moi ima dva glavna izvora u otuenju rada i birokratizacijri drutva. Od tada nastaje razdoblje koje bi se moglo opisati kao kriza adekvatnih odgovora na socioloki izazov ili kao dilema politike modernizacije: kako izai iz klasinog okvira vlasti: Naravno da je od naina rjeavanja te dileme u dobroj mjeri ovisilo na koji nain sociologija moe napustiti faktografski, odnosno ideoloki okvir.

    U svojoj najnovjoj knjizi Zanat sociologa Supek je temeljitije preradio smisao sociolokog poziva. Sada su antiideoloke premise, kao i premise odbacivanja marksistikog dogmatizma i pozitivizma, mnogo sloenije nego poetkom ezdesetih godina. Ono to je prije odbaeno radi istoe istraivakog pristupa samoupravljanju, sada biva obuhvaeno kao dio drutvenog totaliteta i definirano s najvie toke dijalektike sinteze. Ali to je vie tenja k cjelovitosti nego cjelina, beskonano spajanje nespojivog ali ipak s uinkom pribliavanja i razumijevanja osnovnog, zajednikog konteksta. Supek sociologa koji stremi dijalektikim sintezama opisuje kao fantastinog arhitektu:

    Siociiolog se ponaa kao dobar arhitekt, koji pri svakom detalju misli na gotovu zgradu, ali ima neusporedivo tei zadatak od njega jer se njegova zgirada neprestano giba, mijenjajui u tom gibanju plan izgradnje, a kad se primie konanoj izgradnji, izgleda kao da je neizvediva4.

    Knjiga sadri radove niza autora iz razliitih podruja strukturalne analize: konstrukcija injenice, konstrukcija teorije, teorijske razine, interakcija, drutveno ponaanje u proizvodnim organizacijama, te drutvene vrednote.

    Spomenute teme objedinjuju Supekovi radovi, opsena uvodna studija i njegovi prilozi u svakoj od tema. Dok ti prilozi jo jednom dokazuju autorovu plodnost i svestranost, uvodna studija predstavlja kondenzaciju

    3) R. Supek, Sociologija i socijalizam. Znanje, Zagreb, 1966.4) R. Supek, Zanat sociologa, kolska knjiga, Zagreb 1983, str. 80

    126

  • Katunari, V.: Obrana soc. ili zanat sociologa, rec. Rev. za soc., Vol. XII (1982), No. 14, str. 125128

    teorijskih ideja Supeka koje smo susretali u ranijim djelima, a tiu se strukture dijalektikog miljenja u sociologiji. Ovdje je napravljen koralk dallje u njihovom pojanjavanju.

    Dijalektika u sociologiji je, po Supeku, posredujua razina izmeu ope teorije i istraivanja, preciznije izmeu klasinih teorijsko-metodo 1 okih dihotomija i multivarijantne socioloke empirije. To donekle podsjea na Gurvitchev dijalektiki hiiperempiriz&m i polideterminizam. No za Supeka, kao marksistikog teoretiara, strukturalna analiza je pored obrasca istraivanja takoer suvremena devijacija iz antropolokog ishodita. U tom smislu, sociologija je jedna od suvremenih znanstvenih disciplina koja transformirajui drutvenu spoznaju, izraava promjene klasinih fenomena graanskog drutva (individuum klasa drava svjetonazor), njihovih realnih i misaonih p rotivr j enoisitii u rasponu od kozmikog do svakodnevne svijesti.

    Umjesto meusobnog iskljuivanja gledita nominalizma i realizma, strukture i povijesti, antropologije i ontologije, radi shvaanja drutvenog determinizma potrebno je uvoditi podruja u kojima se ta gledita ukrtavaju, odnosno imaju svoje domene vaenja. To. ne znai i da je sva tradicionalno suprotna gledita mogue ukinuti na takav nain, sloenim tipologijama. Supek zamjera Gurvitchu to je postupio na takav nain i gledite o suprotnosti pojedinca i drutva proglasio lanim problemom sociologije 19. stoljea. Zbog toga to je ta osnovna proturjenost zamijenjena neutralnom slojevitou drutvenog fenomena, Gurvitcheva koncepcija dobij a pseudo dijalektiki karakter, to valja pripisati institucionaliziranom nainu miljenja5.

    Sinkronu i dijakronu dimenziju drutvenog determinizma Supek sagledava iz iskustava vlastitih istraivanja. On zakljuuje, da zbivanja u drutvu nisu samo plod utjecaja morfolokih inilaca, socijalnog porijekla ljudi, privrede i tipa organizacije to se najee uzima u obzir ve i utjecaja socijalizacije, profesionalnih te ideolokih orijentacija pa i samih (trenutanih) situacija u kojima se ljudi nalaze. Shvatljivost individualne slobode u drutvu zavisi dijelom i od spremnosti istraivaa da u krupnim pojavama prepozna impulse svakodnevnice. Drugi vid modifikacije determinizma je vrijeme, ali je tome u studiji dato premalo prostora (uostalom i zato to se ona uglavnom bavi strukturalnom analizom u sociologiji), pa je zaisada bolje itaoca uputiti na Gurviitcheve rasprave o formulama pluralistikog determinizma u historiji6. No valja napomenuti, da je takva analiza za Supeka, za razliku od Gurvitcha, prijelaz k eksplikaciji smisla dinamike struktura a taj se moe definirati onako kako je to ve uinio Hegetl: smisao povijesti je u irenju podruja individualne slobode. Supek se zasada samo ograniio na primjedbu (Gurvitchu) da se problematika individualne slobode i njen uspon nigdje tako jasno ne vidi kao u graanskoj kulturi, posebno u njenim umjetnikim i filozofskim djelima7.

    Spomenuta primjedba, meutim, proizlazi iz niza meta sociolokih razmatranja autora i teko je odrediti granicu izmeu njih i sociolokih raz

    5) Zanat sociologa, str. 22236) Usp. G. Gurvitch, Sociologija, I, Naprijed, Zagreb, 1966, str. 2512687) Zanat sociologa, str. 23

    127

  • Katunari, V.: Obrana soc. ili zanat sociologa, rec. Rev. za soc., Vol. XII (1982), No. 14, str. 125128

    matranja. Tako se katkada stjee dajam da se zanatski okvir sociologa zagubio u duhovnom habitusu pisca. S druge st'raine pak tlime se postavljaju znaajni intelektualni zahtjevi pred sociologa, to je jedini nain suprotstavljanja tenjii ne malog broja sociologa da zapadnu u istraivaku rutinu i ideoloko miljenje.

    Zanalt jedne antipozitivistike sociologije zahtijeva pozamanu i zapravo novu metasocioloku nadgradnju. Glavni teorijski izvor sociologije Supek viidi u Marxovu shvaanju reifikacije, dok je zadatak sociologa Supek to pokazuje na primjeru istraivanja organizacije istraiti empirijske oblike reifiikacije, tj. strukturalne inioce ograniavanja individualne slobode u drutvu. Napokon i sama strukturalna analiza je oblik reifiikacije, kao nuan metodoloki korellat socijalnoj reifdkaciji ovjeka. No kako odatle dalje? To je pitanje do kojeg su na slian nain doli teoretiari s takoer razvijenom metasociolokom orijentacijom, poput Adorna,8 Hebermasa9 i Bour- dieua10. U usporedbi s njima, Supek ini odreeni pomak po tome to pored uobiajene problematike radine organizacije prouava mogunosti u- topdjske organizacije. A ova se moe shvatiti i kao oporuka Marxove sociologije, naime kao tenja k polivalentnoj ljudskoj zajednici, nunom ali netlaeem udruivanju11. (Nekad daleka, ova tema dolazi u iu marksistikih diskusija, a kimjiiga Gorza Zbogom proletarijatu predstavlja ve ozbiljan zaokret: perspektiva mijenjanja zanimanja i radnih mjesta, dalkle monotoniji jednog te istog zanimanja, mnogo vie znai radniku od svih par- tioipativinih modeliranja postojeih organizacija rada. to se Supeka tie, on je o tome vie pisao u svojim prijanjim djelima,^ a ovdje ta tema slui demonstriranju prijelaza iz strukturalne analize u dijalektiku negaaiju, tj. iz sinkronih i dijakronih dimenzija na nivo povijesnog telosa.)

    Pri kraju uvodne studije, Supek rezimira poziv sociologije kroz devet smjernica o strukturalnoj analizi i kroz osvrt o etosu sociologa. To su i smjerovi konkretizacije u kojima se, da parafraziramo autora, dimenzije sociolokog znanja i htijenja pretvaraju u sociologa od krvi i mesa. To je i konano obrtanjje dijalektilke; ona sada sociologa vraa iz sfere profesionalnog bavljenja u drutvenu situaciju, ali i jo blii k neunitivom ljudskom iskuenju da ponovo prokorai granice. Sociolog je osuen da bude borac i istraiva u opasnim ti nelagodnim pothvatima. Pored svih neprilika kojima su ga izloili uvari reda i pOretka, on bi morao ii prema svojim ciljevima romantiki zanesen mislei pri tome da mu se smjeka ono to mu prijeti'13.

    Sagledamo li itav kontekst, vidi se da takav moto nema lanog pato- sa ova je sociologija jo pupano vezana za sudbinu svoje kulltuire i elementarnih demokratskih tradicija. Ili e biti vie uzdignluta ild e biti odbaena kao nain racionalnog i benevolentnog rjeavanja drutvenih problema ili kao jedna od posljednjih smetnji irenju represivnih institucija.

    8) T. W. Adorno, Soziologische Schriften, Bd. 6, 8. Suhrkamp, 1972.9) J. Habermas, Zur Rekonstruktion des historischen Materialismus, Suhrkamp, 1976.10) P. Bourdieu, Un art moyen, Minuit, Paris, 1965.1) Zanat sociologa, str. 6412) Vidi: Sociologija i socijalizam, str. 270289; R. Supek, Participacija, radnika kontrola i

    samoupravljanje, Naprijed, Zagreb 1974, str. 164 i dalje.13) Zanat sociologa, str. 81

    128