Opcije i Swap

PUT OPCIJA Put opcije ili prodajne opcije predstavljaju pravo prodaje vezane imovine po

zajamčenoj izvršnoj cijeni kroz cjelokupno vrijeme njenog važenja (američke) tj. na dan dospjeća (evropske).

Vlasnik opcije će iskoristiti svoje pravo prodaje ukoliko cijena vezane imovine padne ispod izvršne cijene u put opciji.

Pravo prodaje vezane imovine stječe kupac put opcije u zamjenu za premiju koju plaća prodavcu.

Nije viječ o obligaciji jer će vlasnik iskoristiti svoje pravoprodaje u slučaju ako cijena vezane imovine padne ispod izvršne cijene u put opciji.

Uslučaju pada tržišne cijene vezane imovine ispod izvršne cijene put opcija se neće iskoristiti, njen će kupac pretrpjeti gubitak u visini plaćene premije.

KUPCI PUT OPCIJA

Sl. 7

OČEKUJU DA ĆE CIJENA PADATI

TOKOVI ZARADA (GUBITAKA) KUPACA PUT OPCIJA

Kupac put opcije će iskoristiti svoje pravo prodaje u slučaju ako cijena vezane imovine padne ispod izvršne cijene u put opciji.Na taj način kupac opcije ostvariti određeni kapitalni dobitak od prodaje vezane imovine po cijeni višoj od tekuće tržišne cijene.

Kupovinom put opcije se angažuje mali kapital, a plaćena premija ograničava veličinu mogućeg gubitka.

Kupac put opcije pretrpjet će gubitak u visini premije koju je platio prodavcu kada dođe do pada tržišne cijene vezane imovine ispod izvršne cijene.

Tokovi zarada (gubitaka)

Premija

CijenaVezaneImovine

POZICIJA KUPCA PUT OPCIJE

Da je prodao na kratko baznu aktivu umjesto što je kupio opciju, potencijalni gubitak usljed rasta bazne aktive bi bio mnogo veći.

TOKOVI ZARADA (GUBITAKA) SASTAVLJAČA PUT OPCIJE

Ispisivanjem put opcija prodavac profitira od prikupljenih opcionih premija.

Prodavac očekuje rast cijene bazne aktive ili njen ostanak na nivou strajk cijena.

Kada cijena bazne aktive padne, gubitak prodavca je potencijalno ograničen na strajk cijenu.


Premija

aCijenaVezaneImovine

PUT OPCIJE

Dobitak prodavca put opcije je gubitak kupca put opcije.

Dobitak kupca put opcije je gubitak prodavca put opcije.

VREDNOVANJE PUT OPCIJA

Minimalna cijena put opcije određuje se odnosom izvršne cijene i tekuće cijene vezane imovine za koju je opcije izdana.

C- vrijednost opcijeS- tržižna cijenaX – cijena realizacije opcije-izvršna cijena

minCp= max(X-S;0)

VREDNOVANJE PUT OPCIJA

Tekuća cijena put opcije formira se između donje i

gornje granice cijene.


Gornja granica

CijenaVezaneimovine

Premija

Donja granica

POZICIJE OPCIJA

Postoje četiri pozicije u trgovini opcijama, od kojih zavisi i ishod (dobitak ili gubitak) prema kretanju tržišta:

Prodavac prodajne opcije (Short put) Kupac prodajne opcije (Long put) Prodavac kupovne opcije (Short call) Kupac kupovne opcije (Long call)

POZICIJE OPCIJA

Primjer 1 Short put pozicija- Prodavac prodajne opcije zarađuje kada tržište raste:

Prodavac prodaje prodajnu opciju kada je tržišna cijena kompanije A 490€. Kupac može da kupi akciju kompanije A po cijeni 500€ tokom cijelog trajanja opcije i za to plaća premiju od 10€.

Ukoliko tržište pada, kupac će realizovati opciju i kupiti akciju po 500€. Zatim će prodati akciju po njenoj tržišnoj cijeni. Imajući u vidu da cijena akcije može pasti na vrijednost 0, prodavac ima rastući gubitak, sve više i više kako opcija ide in the money.

Sa druge strane, ako tržište raste, ugovor se neće realizovati zato što je out the money. Kupac će tako zaraditi samo premiju i to je njegov jedini dobitak.

Primjer 2 Long put pozicija – Kupac prodajne opcije dobija kada tržište pada:

Kupac kupuje prodajnu opciju kompanije A, kada je tržišna cijena akcije kompanije A 490€. Kupac ima pravo da proda akciju kompanije A po cijeni od 500€ tokom trajanja opcije i za to plaća premiju od 10€.

Ako tržište pada, kupac može da iskoristi opciju i proda akciju po 500€, a zatim da kupi akciju po njenoj tržišnoj (nižoj) cijeni. S obzirom da cijena akcije može da padne na 0, kupac ima rastući dobitak pošto je opcija u tom slučaju in the money.

Sa druge strane, ako tržište raste preko 500€, bilo bi besmisleno da se realizuje opcija koja je out the money. Kupac gasi opciju i gubi samo premiju koju je platio za nju. To je i maksimalni mogući gubitak.

Primjer 2 Long put pozicija – Kupac prodajne opcije dobija kada tržište pada:

Ako je na dospijeću opcije situacija: St>500€ rezultata za kupca je: K=-c=-10€; St=500€ rezultata za kupca je: K=-c=-10€; 490€<St<500€, npr. 496€ rezultata za kupca je: K=-c+(St-X)=-10+(500-496)=-6€; St=490€ rezultata za kupca je: K=-c+(St-X)=-

10+(500-490)=0€; St<490€, npr. 486€ rezultata za kupca je: K=-c+(St-X)=-10+(500-486)=4€;

Primjer 3 Short call pozicija – Prodavac kupovne opcije zarađuje kada tržište pada:

Prodavac prodaje kupovnu opciju kompanije A kada je tržišna cijena akcije 510€. Kupac može da kupi akciju po cijeni 50€ u toku trajanja ugovora i naplaćuje premiju za prodatu opciju 10€.

Ako tržište raste, kupac će sigurno željeti da iskoristi svoje pravo i kupi akciju po nižoj cijeni od tržišne. Tada prodavac opcije mora da kupi akciju po tržišnoj cije da bi je prodao po 500€. S obzirom da cijene akcija mogu neograničeno rasti, time je i potencijalni gubitak neograničen, sve više što opcija ide in the money.

Sa druge strane, ako tržište padne ispod 500€, bilo bi besmisleno koristiti opciju, s obzirom da je out the money. Ugovor će se ugasiti, a prodavac će zadržati premiju. To je, u ovom slučaju, njegov maksimalni dobitak.

Primjer 4 Long call pozicija – Kupac kupovne opcije zarađuje kada tržište raste:

Kupac želi da se osigura od rizika cijena aktive koju želi da kupi u budućnosti uz zadržavanje mogućnosti njene kupovine po nižoj cijeni u slučaju pada cijene aktive.

Kupac kupuje kupovnu opciju kada je tržišna cijena akcije 510€. Kupac ima pravo da kupi akciju kompanije A po cijeni od 500€ tokom cijelog trajanja opcije i za to plaća premiju 10€.

Ako tržište raste kupac može da kupi akciju po cijeni od 500€ bez obzira što je ona niža od tržišne. Zatim može tu istu akciju da proda po tržišnoj (višoj) cijeni i zaradi na razlici. Imajući u vidu da je rast cijena akcije neograničen, neograničen je i potencijalni dobitak sve dok je kupovna akcija in the money.

Obrnut je slučaj ako cijena akcije krene da pada ispod strajk cijene, opcija je tada out the money. U tom slučaju holder pušta da se opcija ugasi i gubi premiju.

Primjer 4 Long call pozicija – Kupac kupovne opcije zarađuje kada tržište raste:

Ako je na dospijeću opcije situacija: St<500€ rezultata za kupca je: K=-c=-10€; St=500€ rezultata za kupca je: K=-c=-10€; 500€<St<510€, npr. 506€ rezultata za kupca je: K=-c+(St-X)=-10+(506-500)=-4€; St=510€ rezultata za kupca je: K=-c+(St-X)=-

10+(510-500)=0€; St>510€, npr. 514€ rezultata za kupca je: K=-c+(St-X)=-10+(514-500)=4€;

BLACK-SCHOLES MODEL

So-tekuća tržišna cijena akcije, Co-tekuća tržišna vrijednost call opcije, X-cijena izvršenja kupovne opcije, R-nerizična kamatna stopa, σ-standardna devijacija kontinuelne godišnje stope

prinosa na akciju, δ-godišnji dividendni prinos na akciju, e-osnova prirodnog logaritma=2,71828, T-vrijeme u godinama preostalo do dospijeća opcije, N (d1) i N (d2)-vjerovatnoće da će slućajna promjenjiva

(stopa prinosa na akciju) koja je normalno raspoređena (prema standardizovanom normalnom rasporedu) imati vrijednosti manje od d1 i d2.

BLACK-SCHOLES MODEL

2100 dNXedNeSC rTT

d2= d1 - σ

T

TrXSd

2//ln 2

01

SWAP ARANŽMANI

o Zamjene (swaps) jesu privatni aranžmani između dva društva o zamjeni novčanih tokova u budućnosti prema unaprijed utvrđenoj formuli.

o Osnovna zadatak swapova je zaštita od rizika

Swap aranžmani

Osnovna struktura swap aranžmana je relativno jednostavna.

Najjednostavniji swap posao naziva se generički ili vanila swap (plain vanilla).

U ovom aranžmanu dvije strane se obavezuju da će vršiti periodična plaćanja jedna drugoj na bazi neke podloge ili osnovnog iznosa koji se obično ne razmjenjuje.

Ovaj iznos se često naziva notionals (iznos osnovnog instrumenta na koji se ugovor primjenjuje,tzv.uslovna,pojmovna glavnica).

Strane u swap aranžmanu trguju prinosom na novčani tok, a ne pojmovnim iznosom.

Swap aranžmani

Svrha swapova jeste smanjenje troškova, eliminisanje rizika deviznog kursa i rizika kamatne stope, kao i upravljanje aktivom i pasivom kroz zamjenu, a ne trajnu prodaju ili kupovinu finansijske aktive ili otplatu neke obaveze

Ovim finansijskim instrumentom učesnici swap aranžmana se obezbeđuju od rizika promjene deviznog tečaja i kamatne stope. Iz toga i proizilazi osnovna podjela swap aranžmana na :

- kamatni swap - valutni swap - ostale swap aranžmane

Kamatni swap

Kamatni swap je aranžman između dva učesnika kojim se oni obavezuju da u toku trajanja ugovora plaćaju jedan drugome određeni iznos, koji odgovara dogovorenim kamatnim stopama. U kamatnom swapu nema zamijene glavnice, ali se kamatne stope koje se ugovaraju računaju prema pretpostavljenoj glavnici istog iznosa (tzv. uslovna glavnica), kako bi se obezbijedila jednakost obaveza ugovornih strana.

Kamatni swap

Dizajniran je za smanjivanje izloženosti riziku promjene kamatnih stopa.

Tipičan ugovor o kamatnoj zamjeni uključuje razmjenu novčanih tokova od kamata.

Kamatni swap

Tu se jedna osoba obavezuje da će drugoj osobi platiti novčane tokove jednake kamatama po unaprijed određenoj fiksnoj kamatnoj stopi na dogovorenoj glavnici kroz određeni broj godina (swap kupac).

Nasuprot tome, druga osoba obavezuje se prvoj platiti novčane tokove jednake kamatama po fluktuirajućoj kamatnoj stopi na istu dogovorenu glavnicu kroz isti broj godina (swap prodavatelj).

Kamatni swap

Praksa je stvorila nekoliko vrsta ugovora o kamatnom swapu od kojih su dvije osnovne:

- Kuponski kamatni swap (tzv. plain vanilla interest rate swap, coupon swap)

- Bazni kamatni swap (basis swap)

Kuponski kamatni swap

Kuponski kamatni swap je oblik swapa u kojem se razmjenjuju

kamatne obaveze izračunate po fiksnoj stopi za obveze obračunate po promjenjivoj stopi.

Bazni kamatni swap

Bazni kamatni swap predstavlja razmjenu plaćanja kamata obračunatih

na temelju promjenjivih stopa.

Kamatni swap se u ovom slučaju aranžira na način da se jedna promjenjiva kamatna stopa, primjerice LIBOR, zamjenjuje drugom, također promjenjivom stopom primjerice US Prime Rate17.

Pretpostavlja se da zbog razlike na američkom i evropskom financijskom tržištu nema potpunog sklada u promjenama kamatnih stopa, pa će se sudionici sklapanjem swap aranžmana nastojati zaštiti od mogućih rizika.

Kamatni swap

Značaj kamtnih swap aranžamana možemo objasniti njihovom primjenom u sljedećim situacijama:

- da se iskoriste komparativne prednosti uključenih strana

- otklanjanje rizika promjene kamatnih stopa u slučaju neusklađenosti aktive i pasive (kompanija se zaduži po jednoj kamatnoj stopi, a investira po drugoj) i usljed neslaganja roka plaćanja.

Kamatni swap – primjer 1 Posmatraćemo dvije kompanije A i B od kojih

kompanija A preferira fluktuirajuću kamatnu stopu, a B fiksnu kamatu stopu.

Kamatne stope Fiksna kamatna stopa

Fluktuirajuća kamatna stopa

Kompanija A 7 % LIBOR*

Kompanija B 10 % LIBOR + 1

Kamatni swap – primjer 1

* LIBOR je međubankovna kamatna stopa koja se obračunava na međusobne kredite banaka prvorazrednog kreditnog rejtinga, na tržištu kapitala u Londonu. Visina LIBOR-a utvrđuje se svakodnevno. Zbog toga je LIBOR često i referentna kamatna stopa koja opredjeljuje fluktuirajuće kamatne stope na tržištu kredita.

o Kao što se vidi iz tabele, kompanija A usljed boljeg kreditnog rejtinga je u mogućnosti da pozajmljuje jeftinije i po fiksnoj i po fluktuirajućoj kamatnoj stopi od kompanije B koja ima niži kreditni rejting.


Međutim, ove kompanije će sklapanjem swap aranžmana iskoristiti svoje komparative prednosti na sljedeći način:

Kompanija A ima veću komparativnu prednost u zaduživanju po fiksnoj kamatnoj stopi pa nabavlja sredstva po fiksnoj stopi od 7% ali pristaje da plaća LIBOR kompaniji B.

Kompanija B posuđuje sredstva po fluktuirajućoj kamatnoj stopi LIBOR+1ali pristaje da plaća po fiksnoj kamatnoj stopi od 8%.


Tako: Kompanija A plaća 7% ali prima fiksnu kamatu od 8%.

Plaća LIBOR kompaniji B ali ustvari plaća LIBOR-1, što je povoljnije u odnosu da se prvobitno zadužila po fluktuirajućoj kamati LIBOR.

Kompanija A : LIBOR + 7 – 8 = LIBOR - 1 Kompanija B plaća LIBOR+1ali prima samo LIBOR od

kompanije A.Plaća 8% kompaniji A, što ustvari iznosi 9% zbog predhodno konstatovanog gubitka od 1%. Međutim, to je opet povoljnije nego da se prvobitno zadužila po fiksnoj kamatnoj stopi od 10%.

Kompanija B : (LIBOR+1)+8% - LIBOR = 9% Zahvaljujući swap aranžamanu obje kompanije su

uštedile 1% prilikom zaduživanja.


U drugom primjeru ćemo predpostaviti dvije banke.

Jedna je sve svoje obaveze formirala po fiksnoj kamatnoj stopi, a tako prikupljen novac plasirala po fluktuirajućoj.

Nasuprot tome, druga je banka sve svoje obaveze formirala po fluktuirajućoj kamatnoj stopi, a tako prikupljen novac plasirala po fiksnoj kamatnoj stopi.


Obje su banke izložene kamatnom riziku jer će se prilikom promjene kamatnih stopa razlikovati visine novčanih priljeva i odljeva.

Zbog toga je logično da ove banke skolope ugovor o zamjeni novčanih tokova od primljenih kamata.

Na taj će način prva banka primati kamate po fiksnoj kamatnoj stopi koja opredjeljuje i njene novčane odljeve za servisiranje obaveza, a druga po fluktuirajućoj.

Tako je ugovor o kamatnoj zamjeni eliminisao izloženost banaka kamatnom riziku

Kamatni swap

o Kao i svaki swap tako je i kamatni swap privatni aranžman između dvije osobe.

o Problem kod ugovaranja kamatnog swapa između dva subjekta leži u teškoći pronalaženja partnera čija je kreditna odnosno debitna pozicija suprotnog kretanja u pogledu promjene kamatnih stopa i u riziku takvog aranžmana.

o Postojanje ovih problema bi ograničilo značaj zamjena. Tržište swap aranžmana povećavaju finansijske institucije koje posreduju u zamjenama.

o Osim što se zbog koncentracije ponude i potražnje za zamjenama u finansijskim institucijama mogu postići učinci potpunije zaštite riziku izloženih pozicija, uloga je finansijskog posredovanja u smanjenju veličine kreditnog rizika.

Kamatne zamjene bez posredovanja

Posredovane kamatne zamjene

Valutni swap

Valutni swap je aranžman kojim dvije strane zamjenjuju skup isplata u jednoj valuti za skup isplata u drugoj valuti.

Ovim finansijskim instrumentom se zamijenjuju gotovinski tokovi dviju obveznica, izraženih (denominiranih) u različitim valutama, otplate kredita uzetih u različitim valutama i sl.

Tipičan ugovor o valutnoj zamjeni uključuje razmjenu novčanih tokova od glavnice i fiksnih kamata u jednoj valuti za glavnicu i fiksne kamate na približno ekvivalentni dug u drugoj valuti.

Valutni swap

Ugovor o valutnom swapu možemo podijeliti na tri različite vrste prema vrsti kamatne stope prema kojoj se određuje kamata, koju se strane obvezuju plaćati:

- klasični valutni swap, ako su obje ugovorene stope fiksne

- cross currency floating to fixed rate swap, ako je jedna ugovorena stopa fiksna, a druga promjenjiva i

- cross currency floating to floating rate swap, ako su obje ugovorene stope promjenjive.

Valutni swap

Kao i kod kamatnog swapa i u slučaju valutnog swapa možemo kao osnovne razloge sastavljanja swapa navesti eliminacija odnosno redukcija valutnog rizika odnosno smanjenje izloženosti riziku promjene valutnih tečajeva usljed neuskalđenosti aktive i pasive i korištenja tzv. komparativne prednosti - u smislu nižeg troška zaduživanja čime je jednom od subjekata omogućena strateška prednost naspram drugog.

Valutni swap

Primjerice, ukoliko neko trgovačko društvo želi investirati u američkim dolarima, a većina njegove financijske imovine denominirana je u eurima, valutnim swapom može se učinkovito zaštiti od rizika promjena u tečajnoj vrijednosti razmjene eura i američkog dolara (tzv. hedging).

Valutni swap – primjer

Valutne se zamjene mogu dogovarati i radi korištenja konkurentnih prednosti na tržištu dugova u različitim valutama.

Tako sastavljene valutne zamjene mogu se ilustrovati primjerom dvije kompanije čije su kreditne mogućnosti na različitim tržištima prikazane u tabeli

dolari funte

A: američka kompanija

8 % 11,60 %

B: britanska kompanija

10 % 12 %

Valutni swap - primjer

Ova tabela pokazuje da kompanija A ima bolji kreditni položaj od kompanije B jer na oba tržišta može posuđivati jeftinije.

Međutim, kompanija A ima konkurentsku prednost na tržištu dolara jer može posuditi dolare uz dva postotna boda nižu stopu od kompanije B dok bi na tržištu funti taj raspon bio samo 0,4.

Naravno da je obrnuta situacija sa kompanije B koja bolje stoji na tržištu funti nego na tržištu dolara.

Razlog tome može biti što obje kompanije bolje stoje na nacionalnim tržištima jer investitori imaju bolje informacije o njihovim kreditnim sposobnostima.


Ako kompanija A želi posuditi funte, a kompanija B dolare one moraju ući na tržišta gdje imaju konkurentske nedostatke.

Taj problem mogu rješiti valutnim swapom tako da svaka kompanija posuđuje na tržištu na kojem ima konkurentske prednosti.

Rezultat takve zamjene biće razlika između boljeg položaja američke kompanije na domaćem tržištu, dakle 1,60%godišnje ( 2,00% - 0,40% ).

Valutni swap moguće je sastaviti na različite načine. Jedan od mogućih je prikazan na slici



Prikazani valutni swap rezultirao je sa zamjenom dolarske kamatne stope od 8% u kamatnu stopu u funtama od 11%.

Na taj način kompanija A zarađuje raspon od 0,6% prema kamatnoj stopi koju bi platila na tržištu funti.

Tvrtka B zarađuje raspon od 0,6% prema kamatnoj stopi koju bi platila na tržištu dolara.

Finansijska institucija preko koje je formiran aranžman o valutnoj zamjeni zarađuje 1,4%na novčanim tokovima u dolarima a gubi 1% na novčanim tokovima u funtama. Na taj način finansijska kompanija zarađuje godišnje 0,4%, pa je ukupni iznos zarada iz valutnog swapa 1,4%.

Kamatni rizici povezani sa swapom

Rast swap tržišta jedan je od glavnih razloga donošenja obaveze držanja kapitala na temelju rizika koju je donio BIS ( Bank for International Settlements) u januaru 1993.godine.

Obaveza je donesena zbog straha da bi kod dugoročnih OTC ugovora strana koja gubi ili nema novca mogla biti potaknuta na neplaćanje takvih ugovora radi sprečavanja tekućih ili budućih gubitaka.

Postavlja se pitanje koliki je rizik od neplaćanja kod swapa i kakav je u odnosu na kreditni rizik?

Kamatni rizici povezani sa swapom

Kreditni rizik swapa i kreditni rizik kredita razlikuju se po tri osnove :

Saldiranje i swap – izloženost riziku neplaćanja dobitne strane ograničena je samo na neto isplatu (neto razlika između dvaju plaćanja) umjesto na ukupnu fiksnu ili promjenjljivu isplatu.

Isplatni tokovi su kamate a ne glavnica – za razliku od valutnog swapa, kamatni swap ne uključuje razmjenu glavnice.

Standby garancije – od strane sa rizikom lošeg kreditnog rejtinga može se tražiti standby garancija od treće visokokvalitetne finansijske institucije.

Swap u odnosu na forward, futures i opcije

Pored sličnosti koja proizilazi iz zajedničke odrednice kao finansijskih derivata, između ovih finansijskih instrumenat postoje i značajne razlike.

Futures i mnogi opcijski ugovori su standardizovani, sa fiksnim iznosom glavnice. Swap i forward ugovori su ugovori OTC tržišta, privatni su aranžmani, što omogućava fleksibilnost iznosa glavnice.

Futures se svakodnevno usklađuju sa tržištem, dok forwards ugovori i swap zahtjevaju samo isplate određene datim ugovorom.

Swap se može izdati i na razdoblje do 20 godina, dok futures i opcije imaju vijek 2-3 godine.

Swap i forward podložni su riziku neplaćanja dok većina futures i opcijskih ugovora nije jer su zagarantovani burzom na kojoj se njima trguje.

IZVEDENICE KAO INSTRUMENT UPRAVLJANJA FINANSIJSKIM RIZICIMA: PRIMJER HRVATSKIH I SLOVENSKIH NEFINANSIJSKIH PODUZEĆA

U nedostatku primjera iz BiH zbog nerazvijenosti domaćeg tržišta kapitala, za potrebe ovog rada navešćemo primjere iz okruženja, tačnije iz Hrvatske i Slovenije.

Rezultati ovog istraživanja, rađenog 2007.godine, dobiveni su na temelju pismenih anketa u kojima je sudjelovalo 49 hrvatskih i 41 slovensko veliko nefinancijsko preduzeće.

Rezultati ankete pokazuju da 65,9% analiziranih slovenskih preduzeća primjenjuje izvedenice kao instrumente upravljanja rizicima, dok se u Hrvatskoj samo 43% ispitanika izjasnilo kao korisnici izvedenica.


Od instrumenata upravljanja rizicima kojima se preduzeća služe u upravljanju valutnim rizikom najčešće se koriste unaprijednice (forwards), nakon kojih slijede devizne zamjene (swap) kao drugi najvažniji izvedeni instrument.

Korištenje deviznih terminskih ugovora i složenih izvedenica u slovenskim je preduzećima veće nego u poduzećima u Hrvatskoj.

Ostale izvedenice, npr. uvrštene i neuvrštene (OTC) opcije, nisu osobito važni instrumenti upravljanja valutnim rizikom ni u hrvatskim ni u slovenskim preduzećima.

Korištenje instrumenata upravljanja valutnim rizikom u hrvatskim i slovenskim poduzećima


Vezano za rizik kamatne stope u slovenskim, kao i u hrvatskim poduzećima, najznačajniji izvedeni instrumenti u strategiji upravljanja rizicima ponovno su terminski ugovori i zamjene ( swap ).

Suprotno rezultatima analize za Hrvatsku, složene su izvedenice važan instrument upravljanja rizikom kamatne stope među slovenskim ispitanicima.

U usporedbi s ostalim instrumentima, složene su zamjene čak važnije i od kamatnih terminskih transakcija.

Korištenje instrumenata upravljanja rizikom kamatne stope u hrvatskim i slovenskim preduzećima

0 5 10 15 20

kamatne terminske transakcije

kamatni terminski ugovori

zamjena kamatnih stopa

uvrštena opcija na kamatne stope

neuvrštena(OTC)opcija na kamatne stope

složene izvedenice(npr.kapica,dno, okovratnik,koridor ili swaption

postotak korištenja u poduzeću

Slovenija

Hrvatska


Na osnovi rezultata istraživanja može se zaključiti da su unaprijednice (forwards) i zamjene (swaps) neusporedivo najvažniji instrumenti u objema zemljama.

Ročnice (futures) su kao predstavnici standardiziranih izvedenica, zajedno sa složenim izvedenim instrumentima, važnije za slovenska nego za hrvatska poduzeća, dok uvrštene i neuvrštene (OTC) opcije nisu važni instrumenti upravljanja financijskim rizicima ni u jednoj od zemalja.

Najvažniji razlozi zbog kojih se poduzeća ne koriste izvedenicama kao instrumentima upravljanja rizicima

0 10 20 30 40 50 60 70 80

nedovoljna izloženost financijskim rizicima

nedovoljno poznavanje instrumenata upravljanja rizicima

neučinkovitost instrumenata upravljanja financijskim rizicima

previsoka cijena instrumenata upravljanja financijskim rizicima

zabrinutost zbog javne percepcija korištenja izvedenica

troškovi programa upravljanja rizicima premašuju njegove koristi

nedovoljna ponuda instrumenata finansijskih institucija

postotak menadžera

Slovenija

Hrvatska

Zaključak

Najdinamičniji dio finansijskih tržišta danas odnosi se na trgovanje izvedenim vrijednosnim papirima i drugim izvedenim finansijskim instrumenttima, a najdinamičniji dio tržišta izvedenica odnosi se na opcije.

Po obimu transakcija na tržištima izvedenica pri samom vrhu se nalaze swap aranžmani.

Finansijski derivati čine finansijska tržišta efikasnijim tako što šire lepezu finansijskih instrumenata i smanjuju transakcione troškove.

Zaključak

Svrha swapova jeste smanjenje troškova, eliminisanje rizika deviznog tečaja i rizika kamatne stope, kao i upravljanje aktivom i pasivom kroz zamjenu, a ne trajnu prodaju ili kupovinu finansijske aktive ili otplatu neke obaveze.

Zaključak

U opcionim sporazumom se kupcu opcije daje pravo da kupi ili proda određenu aktivu po fiksnoj (unapred ugovorenoj cijeni) u okviru određenog perioda vremena.

Prodavac opcije, odnosno njen emitent ima obavezu, po istom sporazumu, da uradi ono što vlasnik od njega traži, dakle da proda ili kupi određenu aktivu, u određenom periodu vremena i po ugovorenoj cijeni.

Kupac opcije ima tri mogućnosti: da iskoristi opciju, da opciju proda na sekundarnom tržištu, da ne iskoristi opciju (da pusti da istekne).

Odluka zavisi od interesa vlasnika, a on je najviše određen odnosom cijena tekuće tržišne cene aktive i ugovorene cijene.

Zaključak

Ako nam iz rada još uvijek nije jasna manipulacija sa opcijama, zamislimo na trenutak da smo vlasnik akcija "Coca Cola".

Iako imamo povjerenja u tu kompaniju na dugi rok, ipak smo zabrinuti zbog nekih trenutnih padova u industriji gaziranih pića.

Da bismo se zaštitili od pada vrijednosti akcija "Coca Cole, možemo kupiti prodajnu opciju te kompanije, što nam daje za pravo da akcije prodamo po ugovorenoj cijeni.

Prodajna opcija je poput osiguravajuće polise, dok je call opcija sigurnosni depozit.

Zaključak

Sve ovo pokazuje da je značaj ovih finansijskih inovacija u stalnom porastu i to na svjetskom nivou, pogotovo u uslovima stalne turbulencije, kad je zaštita od rizika na listi prioritetnih zadataka svi učesnika finansijskih tržišta.

HVALA NA PAŽNJI !HVALA NA PAŽNJI !

Documents

Opcije i Swap