SVEUILITE U RIJECIUITELJSKI FAKULTET U RIJECI

ORGANIZACIJA PROSTORA I MATERIJALA ZA ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI U RANOJ DOBISeminarski rad iz kolegija Istraivako-spoznajni integrirani kurikulum I

MATEJA UTIRANI I PREDKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE/ 4. SEMESTAR

Nositeljica kolegija: doc.dr.sc. Lidija VujiiAsistentica: Danijela Blanua Troelj, prof.

Rijeka, travanj, 2013.SADRAJ

1. Uvod12. Poticajno okruenje...23. Materijali za istraivake aktivnosti u ranoj dobi..34. Organizacija unutarnjeg prostora64.1. Podjela po centrima..75. Organizacija vanjskog prostora86. Zakljuak107. Literatura...........11

1. 2. UVOD

Rana dob period je od prve do tree godine djetetova ivota koje ono provodi u jaslicama. Boravak u jaslicama izazov je za dijete, za njegovu obitelj i odgajatelja. Kako bi taj boravak bio nastavak sretnih trenutaka u ivotu djeteta i njegovih roditelja potrebno je znati dijete prihvatiti na prirodan nain te znati to je tom djetetu potrebno (Szanton, 2000). Sukladno tome potrebno je prilagoditi mu prostor i materijale, odnosno da mu prostor i materijali omoguuju razliite istraivake aktivnosti, da bude znatieljno, te da se razvija, kako intelektualno, tako i motoriki, govorno, emocionalno, socijalno, glazbeno te likovno (Starc i sur, 2004). Upravo iz tog razloga autorica Dowling navodi kako je okruenje, odnosno, arhitektura prostora, oprema i materijali, tako zvani, trei odgajatelj i tvrdi da e djeca uiti dobro ako se osjeaju sigurno i samosvjesno, te ako su sa svojim okruenjem u harmoniji (Dowling, 2006, prema Ljubeti, 2009). Naalost, ni dan danas u veini ustanova za rani odgoj okruenje nije trei odgajatelj jer: zato su vrata odgojne skupine konstantno zatvorena? Je li prirodno da djeca u njima borave zatvorena osam do deset sati dnevno? Zato je namjetaj i pribor za jelo isti u gotovo svim grupama u naoj zemlji? Zato djeci ne pruimo udobnost slinu obiteljskom okruenju, s naslonjaima na kojima mogu sjediti i leati prema njihovim potrebama? Zato se sobe konstantno pospremaju te se inzistira na redu, istoi i urednosti po mjerilima odraslih? Zato mislimo da su sva djeca u isto vrijeme gladan i zato ne mogu izai na dvorite kad im to odgovara? Zato hodnici nisu ureeni kao prostori za igru iako postoje konstantne pritube na nedostatak prostora? Odgovor je jednostavan - zbog lake kontrole, a njome se vri pritisak na djecu i stvaraju se poslunici, a ne slobodni i odgovorni ljudi. Organizacija okoline u kojoj dijete ivi alje mu jasnu poruku to odrasli misle o njemu, o njegovim mogunostima, a dijete tu poruku nevjerojatno dobro razumije (ur. Miljak, Vuji, 2002). Sva ova pitanja dokaz su kako je dolo vrijeme promjena, te da ustanove za rani i predkolski odgoj trebamo gledati kao djeje kue u skladu s njihovom prirodom, a ne prirodom odraslih (Ljubeti, 2009). U nastavku seminara biti e objanjeno na koji nain organizirati vanjski i unutarnji prostor te materijale kako bi odgovarali djetetu rane dobi te ga poticali na istraivake aktivnosti.3. POTICAJNO OKRUENJE

Prostor u kojem djeca borave prema Miljak (1996) moemo podijeliti na mikro razinu, odnosno, centre za igru na razini odgojne skupine i na makro razinu koja obuhvaa itav djeji vrti. Ukoliko se u jaslikom prostoru dijete osjea dobrodolo, zadovoljno i samostalno poticat e se prirodna potreba za znatieljom, istraivanjem i komunikacijom (Saskatchewan Ministry of Education, 2009). Vanjsko i unutarnje okruenje potaknut e djecu na uenje ukoliko je ono sigurno, stimulativno, bogato opremljeno, no ukoliko ono nije takvo, odvratit e djecu od uenja (Mlinarevi, 2004). Paljivo strukturiran prostor e u sebi sadravati razliite materijale koje e djeca automatski prihvaati, pa tako i zapoeti s istraivanjem, otkrivanjem te rjeavanjem problema. Takvo okruenje poziva dijete na uenje, poveava njegovu elju za uenjem te razvija pozitivan stav prema istom (Saskatchewan Ministry of Education, 2009). Brojni drugi autori takoer smatraju kako prostor u kojem boravi dijete mora biti oblikovan na nain da omoguuje i potie uenje injenjem, odnosno samostalno istraivanje (Espinosa, 2002, Miljak, 2001, Slunjski, 2006, prema Ljubeti, 2009). Zato prostor bogato opremljen raznovrsnim materijalnim poticajima, rasporedom u razliitim centrima aktivnosti koji omoguuju razliite vrste aktivnosti i iskustva, organiziran tako da omoguuje slobodno kretanje, komunikaciju i interakcije djece meusobno i s odraslima, te strukturiran tako da osigurava djeci dostupnost, slobodu i mogunost izbora materijalnih poticaja, optimalno zadovoljava djetetove aktualne potrebe i interese te omoguuje uenje injenjem i istraivanjem (Ljubeti, 2009). Kreiranje okruenja koje potie na istraivake aktivnosti puno je vie od rasporeda sobe dnevnog boravka. Ono ukljuuje vanjski i unutarnji prostor te njihove resurse. Okruenje osjetljivo na potrebe djeteta rane dobi prua mu bogata iskustva gdje djeca mogu ojaati svoje interese i panju. Tek kada odgajatelji prepoznaju snagu i nae ravnoteu u kombiniranja unutarnjeg i vanjskog prostora shvatit e kolika im je to pomo, odnosno, trei odgajatelj (Sanoff, 1995). Iz organizacije ne smijemo izostaviti materijale koji potiu istraivake aktivnosti u ranoj dobi. Materijali koji najee i najvie pobuuju djeji interes upravo su oni svakodnevni, lako dostupni i jeftini koji omoguuju djetetu da razvije i ostvari svoje zamisli i provjeri teorije. Stoga Dowling kae kako je djeci vano nabaviti takve stvari koje im omoguuju pristup razliitim materijalima, ali jednako tako i dostatnu koliinu tih materijala, kako bi mogla doivjeti zadovoljstvo radei, istraujui i razvijajui svoje sposobnosti (Dowling, 2006, prema Ljubeti, 2009).

4. MATERIJALI ZA ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI U RANOJ DOBI

Razvoj mozga u velikoj mjeri ovisi o okruenju djeteta, stoga, odgajatelji u jaslikim skupinama imaju kao sredinji zadatak osiguranje najrazliitijih iskustava potrebnih za optimalan razvoj djeteta (Szanton, 2000). Materijalna organizacija odgojno-obrazovne ustanove organizacije koja ui, treba biti koncipirana tako da bogatom ponudom konkretnih i djetetu zanimljivih materijala potie aktivno konstruiranje znanja, tj. uenje injenjem i istraivanjem (Slunjski, 2006). Raznovrsnost, stalna dostupnost i nain ponude materijala mogu promovirati neovisnost i autonomiju istraivanja djeteta, a sadrajno bogatstvo materijala djeci razliitih interesa i razliitih razvojnih mogunosti omoguuje angairanje svih njihovih inteligencija te pobuuje mo percipiranja, studiranja i reprezentiranja prekrasnih, ureenih svjetova prirode i kulture koji ih okruuju (Petrovi-Soo, 2007, Gardner, 1997, prema Slunjski, 2006). Dojenad i djeca jaslike dobi neprestano istrauju predmete koji ih okruuju, a o njima ue dodirom, kuanjem, mirisanjem i sluanjem, odnosno, upoznaju svijet uz pomo svojih osjetila. Iz tog razloga potrebno im je pruiti mogunosti za istraivanje niza razliitih osjetilnih iskustava. Djeca testiraju znaajke predmeta i ue generalizirati odnose koje su otkrili izmeu predmeta i izmeu djelovanja (Szanton, 2000). Nije toliko bitno govoriti o nainima na koji e djeca materijale primijeniti, jer najbolje ideje uvijek potjeu od djeteta, a ponajvie tokom igre. Odgajatelji mogu pomoi djeci da razviju svoje vjetine istraivanja i rjeavanja problema na nain da ih izloe zanimljivim problemima (Petrovi-Soo, 2007). Bez obzira na arhitektonsko rjeenje predkolske ustanove i njene prostorne mogunosti materijal treba biti raznovrstan, poticati na manipulaciju i uvijek dostupan. Da bi aktivnost djeteta bila kontinuirana, a proces uenja prilagoen njegovom nainu razmiljanja i rjeavanja problema, ono treba imati mogunost samo odluivati kakav materijal mu treba, te ga moi sam uzeti. Dijete u niti jednom trenutku svoje aktivnosti ne bi trebalo ovisiti o odluci odraslog o tome kako i uz pomo ega e neto istraivati (Karkovi, n.g.). Takav stav potvruje i Miljak (2009) istiui slijedee: Djeci je potrebno pedagoki pripremljeno okruenje koje e biti ne samo primjereno nego tako ureeno da e maksimalno podravati i razvijati nove interese, sklonosti i sposobnosti. Za stimuliranje djejih iskustava nisu neophodne skupe igrake. Dijete ui o svom svijetu i kad se igra s obinim, svakodnevnim materijalima. Kartonski tuljci se tako mogu koristiti u razliite svrhe: kroz njih se moe gledati, puhati, mogu se bacati predmeti kroz njih itd. U svakom se domainstvu moe nai obilje obinog, neoblikovanog materijala koji se i te kako moe istraiti: alice, lice, cjediljke, ljevci, krpice, poklopci, tetrapak pakiranja od mlijeka i sokova, prazne kartonske kutije, tube, lonci, tave, razliite plastine posude, ambalaa za jaja i brojni drugi materijali s kojima se odrasli slue svakodnevno. alice, cjediljke i kuhae su materijali koji se mogu upotrebljavati kod igara s pijeskom ili vodom. Plastine posude raznih veliina mogu se koristiti za aktivnosti razvrstavanja ili umetanja jedne u drugu. Dno kartonske ambalae za jaja moe se obojiti razliitim bojama, pa djeca mog na taj nain boje usporeivati. epovi plastinih boca mogu se razvrstati prema boji, a kartonske kutije se mogu koristiti na nebrojno mnogo naina, od kuica za osamu do provlailica itd. Igra s pijeskom za djecu je neiscrpan izvor istraivanja, ona oboavaju pod svojim nogama i rukama osjetiti kakljanje pijeska. Ukoliko im se daju lice i alice uvjebavat e vjetine kopanja, grabljanja, prosipanja, podizanja itd. Voda je takoer jedan nepresuan izvor ideja. U igri s vodom djeca istrauju i ue odnose mokro suho, toplo hladno, vee manje kod pretakanja iz jedne posude u drugu. Kombinacija ova dva elementa, tj. vode i pijeska, odlian je primjer djetetova samostalnog istraivanja u kojem mu odgajatelj nije potreban. Pribor za likovni odgoj je, takoer, izvrstan poticaj na istraivake aktivnosti, ukoliko djetetu ponudimo drvene bojice, boje za slikanje prstima, velike kistove i velike komade papira dovoljno je samo promatrati kako nastaje umjetniko djelo, bez voenja odgajatelja i davanja uputa. Takvom igrom pruaju im se nova osjetilna iskustva, istrauju kako nastaju boje, to ako se one pomijeaju, a takoer dobivaju priliku. za kreativno izraavanje (Szanton, 2000). Pod materijale u odgojnoj skupini spadaju i kupovne igrake koje su takoer potrebne i dobre za dijete, meutim, treba biti veoma oprezan prilikom kupnje i obratiti pozornost na sljedee: da je igraka postojana, da aktivira to je mogue vie djetetovih osjetila, da uz pomo te igrake dijete djeluje, a ne samo promatra, da igraka ima zanimljiva uzrono-posljedina rjeenja, da je prirodnog karaktera, odnosno, od prirodnih materijala ukoliko je to mogue (npr. drvene kocke za slaganje ili zvono, a ne elektronika zujalica) i da se moe primijeniti na irok raspon razvojnih vjetina (Szanton, 2000).Dakle, ponueni materijal za ranu dob, trebao bi se sastojati od kombinacije kupovnih igraaka i pedagoki neoblikovanog materija (Karkovi, n.g.).Bogatstvo materijala i njihova promiljenost trebala bi djeci omoguiti izbore i poticati ih na istraivanje, rjeavanje problema i otkrivanje u procesu uenja jer ukoliko je opremljenost razliitim materijalima siromana, dolazi do izravnog pouavanja djece gotovim injenicama to nikako nije dobro (Gandini 1998, prema Slunjski, 2006). Dijete rane dobi najefikasnije ui konkretno, injenjem, kroz neposredno vlastito iskustvo, u okruenju bogatom raznovrsnim poticajima (Bredekamp, 1996, Katz, Chard, 1997, prema Slunjski, 2006). Iz tog razloga prostor ustanove za rani i predkolski odgoj treba biti rasporeen po centrima aktivnosti, koji omoguuju razliite vrste aktivnosti i iskustva, s obzirom na razliitost interesa, potreba i razvojnih mogunosti djece, a o njima e biti vie rijei u sklopu mikro razine odgojne skupine (Slunjski, 2008).

5. ORGANIZACIJA UNUTARNJEG PROSTORA

Prostor je ogledalo kulture i slike koju odrasli imaju o djetetu, koji svjedoi o tome to odrasli misle o djeci, o njihovu uenju, o tome to ona mogu, to im je potrebno i za njih vano te koja je uloga odraslog u djejem uenju, odgoju i razvoju (Petrovi-Soo, 2007). Dijete u odgojnoj ustanovi prosjeno provodi gotovo osam do deset sati dnevno i nuno je imati u vidu da prostorni kontekst utjee na misli, osjeaje i djelovanja djeteta. Iz tog razloga bitna je zadaa odgajatelja osigurati djetetu bogato i raznovrsno okruenje koje e mu omoguiti stjecanja razliitih iskustava i konstruiranja znanja. Prostorno okruenje treba biti prilagoeno djetetu i zadovoljavati njegove potrebe jer takvo okruenje odgovara aktivnoj prirodi uenja djeteta (Malaguzzi, 1998). Soba skupine sredinja je i osnovna prostorija, a pri ureenju iste treba voditi mnogo rauna: o osiguravanju uvjeta za razvijanje razliitih aktivnosti djece, o to manjim mogunostima ozljeivanja, zaprekama i zabranama, osigurati dovoljno fleksibilnog prostora s bezopasnim namjetajem, omoguiti slobodu kretanja jer je rana dob razdoblje velike potrebe za kretanjem, osigurati topao pod jer na njemu djeca provode mnogo vremena, postii da soba moe zajedno s natkrivenom terasom initi jedinstven prostor (Auf-Frani, 2003). Promjene prostornog rasporeda su poeljne i osvjeavajue. Preporuljivo provoditi iz funkcionalnih razloga, te zbog privlanosti neeg novog, a to je izvrstan poticaj na znatielju i istraivanje. Standardne sobe dnevnog boravka najee su skuene, a rjeenje nedostatka prostora moe se pronai u koritenju ostalih dijelova zgrade hodnika, holova, garderobi, dvorane itd (Irovi, 1995). Djeca rane dobi imaju vrlo malo prethodnog iskustva, a da bi to iskustvo obogatili prostor je potrebno pretvoriti u laboratorij u kojem e djeca eksperimentirati i doivljavati razliita iskustva. Tako e postati istraivai, umjetnici, prijatelji, znanstvenici Ukoliko je soba jaslike odgojne skupine kvalitetno strukturirana ona poticati djetetovu kreativnost i elju za otkrivanjem, eksperimentiranjem i rjeavanjem problema (Szanton, 2000).5.1. Podjela po centrimaPodjela prostora po centrima neophodna je za djecu jaslike dobi. Njihovi interesi za pojedine aktivnosti razmjerno su kratki s obzirom na djecu predkolske dobi, stoga, ukoliko im je omoguen irok spektar aktivnosti koje se mogu odvijati u istom vremenu i prostoru konstantno e biti zaokupljeni istraivanjem novih centara i materijala u njima. Dakle, djeca tada mogu nesmetano eksperimentirat te im je omogueno i dinamino kretanje - s promjenom interesa prelaze iz centra u centar. Opremljenost i atraktivnost pojedinih centara ovisi o kreativnim rjeenjima odgajatelja, a da bi centri bili dobro strukturirani potrebno je oslukivati djeje ideje i elje. Ukoliko djeca sudjeluju, uz pomo roditelja, u koncipiranju i opremanju interesnih centara rezultati nee izostati (Irovi, 1995).Podjela po centrima ima zadatak da prostori odgojno obrazovnih ustanova to vie slie na veliku briljivu zajednicu, poput obiteljske kue u kojoj se ivi. Sukladno tim namjerama valja nastojati i da oprema takvih prostora bude to slinija realnom ivotu. Tako bi u dnevnom boravku trebao biti smjeten dvosjed s televizorom (najbolje improviziranim), u sobi za presvlaenje veliko ogledalo, u praonici rublja i stol za glaanje, a u centru itanja i pisanja mnotvo materijala za pisanje, itanje, izrezivanje i sl. to vie razliitih centara postoji to e djeca biti zadovoljnija, samostalno e uiti inei i istraujui, a odgajatelj e biti suvian, odnosno, promatra jer e djeca biti konstantno zainteresirana za doivljavanje novih iskustava kroz razliite centre (Miljak, 2009). Kod planiranja lokacija pojedinih interesnih centara potrebno je voditi rauna o sljedeem (Irovi, 1995): 1) Kuti za umjetnike aktivnosti smjestiti blizu umivaonika, ukoliko on postoji u sobi, ili blizu sanitarnog vora zbog vode potrebne za slikanje te zbog ispiranja likovnog pribora.2) Bune centre odvojiti od tihih. Tako je, npr. poeljno centar slikovnica i tihi centar udaljiti od centra graenja i dramskog centra.3) Centre rasporediti na nain da svojim smjetajem ujedno i reguliraju kretanje djece prostorom. Ne bi bilo dobro kad bi, npr. glavni pravac kretanja kroz sobu prolazio upravo kroz centar graenja.4) Utvrditi lokacije izvora svjetlosti i promisliti za koje je aktivnosti ona neophodna. Tako, npr. stolno-manipulativni centar smjestiti blizu izvora svjetlosti jer ukljuuje manipulaciju sitnim predmetima.5) Centre aktivnosti organizirati kao jasno definirane i odijeljene cjeline. 6) Organizirati prostoriju na nain da je svaki njegov dio dostupan odgajateljevu pogledu.7) Smjestiti spojive kutie jedan uz drugoga, npr. centar slikovnica blizu mekog/tihog centra.Odgajatelj bi trebao stvarati pedagoko poticajno okruenje zajedniki, isprobavajui i raspravljajui s djecom i kolegama odgajateljima u kontekstu konkretnog vrtia i odgojne skupine kako bi se odgojna praksa kontinuirano unapreivala, jer svaki vrti, pa tako i skupina imaju svoje karakteristine potrebe (Krakovi, n.g., Slunjski, 2008).

6. ORGANIZACIJA VANJSKOG PROSTORA

Veina djece voli biti na otvorenom. Iako je vanjsko okruenje manje ograniavajue, a aktivnosti spontanije, vanjski prostor, ukoliko je paljivo isplaniran, moe imati veliku obrazovnu vrijednost jer vanjski se prostor neprestano mijenja, prua djeci mnogobrojne prilike za spoznajno, drutveno, emocionalno, jezino i tjelesno uenje. Svjetlost, zvukovi, mirisi, temperatura, vjetar, kia, hladnoa i vlaga nude djeci mogunosti za istraivanje i uenje. Kao i unutarnji prostor, vanjsko igralite zahtijeva dovoljan prostor za kretanje, prostor za odvojenu igru, sunana mjesta, mjesta u hladu, tiha mjesta i ona bunija, meke povrine i mnotvo prirodnih materijala za igru i rad na otvorenom (Szanton, 2000). Idealno bi bilo kada bi izmeu igralita i sobe odgojne skupine postojala natkrivena terasa na kojoj bi djeca mogla ak i spavati ukoliko vrijeme to dozvoljava, ili pak provoditi aktivnosti na svjeem zraku unato kii (Auf-Frani, 2003). Svako jasliko igralite trebalo bi biti od preteno travnate povrine s niskim zelenim nasadima i grmljem, te imati pjeanik sa suhim pijeskom, niske sprave razliitih oblika, drvene gredice i raznovrsne pomone rekvizite za igre na otvorenom. Ukoliko teren nije prirodno brdovit, bilo bi ga poeljno modelirati tako da djeci omoguuje penjanje, kotrljanje, sanjkanje itd. (Auf-Frani, 2003) no svjedoci smo neeg sasvim suprotnog. Veini djece predkolskog uzrasta, a pogotovo onoj rane dobi uskraena je mogunost istraivanja u vanjskom prostoru te se sve svodi na poticanje razvoja grube motorike. Moe se rei da se time kre djeja prava jer dijete nema mogunost istraiti i iskusiti prirodu koja ukljuuje biljke, ivotinje, kukce, vodu, pijesak, a ne samo sunce i svje zrak (White, 1998).Bogatstvo vanjskog prostora upravo je u tome to djeca tada ue neposredno, istraivanjem, iskuavanjem prirode, prouavanjem, bez ikakvih intervencija odgajatelja (Sanoff, 1995). U takvom okruenju odvija se slobodna i spontana igra, a djeca od nje imaju najvie koristi jer vjetine koje naue kroz takvu igru postaju cjeloivotne (Preece, 2011). Slobodna igra, za razliku od strukturirane omoguuje djetetu da se igra na nain koji je samo odabralo i da istrauje u skladu sa svojim prirodnim tendencijama. (Duerr Evaluation Resources, 2011). Osjetilni pojmovi, uzrono-posljedina veza, boje, oblici i slino samo su mali dio onoga to dijete neformalno naui samostalno, u vanjskom okruenju (Szanton, 2000). No, zahvaljujui poveanoj urbanizaciji niti vanjski prostori za igru vie ne pruaju dovoljno mogunosti za istraivanje te djeci postaju sve manje interesantni. Sve je puno umjetnih, jednolinih sprava, koje su zamijenile biljke i reljef, odnosno, izvorne, prirodne igrake, koje su neiscrpan izvor za istraivanje (Day, 2007).Naalost, djeca ne mogu dizajnirati vlastito igralite, no kad bi mogli, njihove kreacije bile bi potpuno drugaije od onoga to odrasli stvaraju za njih. Ne samo da bi prostor bio u potpunosti naturaliziran s biljkama, stablima, cvijeem, vodom, zemljom, pijeskom, blatom, ivotinjama i insektima, nego bi pruao i sve mogue zamislive prilike za igru i samostalno istraivanje. Kada bi djeca dizajnirala vlastito igralite ono bi bilo razvojno najprikladnije za njih i zasigurno bi se htjela u njemu igrati itavog dana (White, 1998).

7. ZAKLJUAK

Organizacija unutarnjih i vanjskih prostora te materijala u veini jaslikih skupina, naalost, jasno iskazuje ogromno nepovjerenje prema djeci, u njih i u njihove mogunosti, no ne shvaamo koliko su djeca svjesna naina na koji ih se poima. Reorganizacijom postojeih prostora i materijala moglo bi se uini nemjerljivo mnogo za poticanje istraivakih aktivnosti u ranoj dobi, no tu je kljuan imbenik odgajatelj i njegovo htjenje za napretkom. Odgajatelji su ti koji e od prostora nainiti svog suradnika, koji e sterilne sobe, prazne hodnike i druge prostore transformirati u razliite centre, radionice, igraonice, ateljee, presvlaionice, mataonice u kojima e dijete uvijek imati neto zanimljivo za initi, neto novo za istraiti i otkriti ili e se pak moi osamiti ukoliko za tim ima potrebu (ur. Miljak, Vuji 2002, Slunjski, 2008). Potrebno je stvaranje novih vrijednosti kao to su vrtii otvorenih vrata u kojima se djeca slobodno i smisleno kreu iz prostorije u prostoriju, gdje djeca slobodno komuniciraju s vrnjacima i odraslima, svrhovito rabe i istrauju dostupne materijale, fokusirana su na aktivnosti, a ne na odgajatelja, nemaju potrebu svakih nekoliko sekundi traiti pomo od odgajatelja, prilei e i odmoriti se bez obzira na goste, uzet e kist i tempere te zapoeti sliku, iako se blii vrijeme dnevnog odmora to je dokaz da imamo zajednicu koja ui, koja je strukturirana i organizirana po mjeri djeteta, koja ga potie na samostalne i spontane istraivake aktivnosti (Ljubeti, 2009). Ne smijemo nikada zaboraviti da dijete moe samo uiniti mnogo toga ukoliko ga odrasli u tome ne sputavaju jer upravo su jaslice istinski poetak uenja inei i istraujui

8. LITERATURA

Auf-Frani, H. (2003). Djeje jaslice i vrtii. Zagreb: Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Day, C. (2007). Environment and Children. Burlington: Elsevier Ltd. Duerr Evaluation Resources (2011). The Benefits of Playgrounds for Children Aged 0-5. Preuzeto 1.4.2013. s: www.first5shasta.org/pdfs/playgrounds0102.pdf Irovi, S. (1995). Strukturiranje prostora, vremena, aktivnosti. U: Zbornik rada, 4. dani predkolskog odgoja akovec. Krakovi, P. (n.g.). Pedagoki poticajan prostor kao temelj integriranog pristupa uenju u predkolskoj ustanovi. Zagreb: DV Grigor Vitez. Ljubeti, M. (2009). Vrti po mjeri djeteta. Zagreb: kolske novine. Dowling, M. (2006). The Learning Environment creating a learning environment indoors and outdoors. U: T. Bruce (ur.), Early Childhooc A Guide for Students. London, SAGE Publications Ltd. Espinosa, M.L. (2002). High-Quality Preschool Why We Need It and What It Looks Like. nieer.org Miljak, A. (2001). Odgojna praksa i okruenje u djejim vrtiima. Napredak, 142 (1), 7-15. Malaguzzi, L. (1998). History, Ideas, and Basic Philosophy An Interview with Lella Gandini. In: Edwards, C. P. Miljak, A. (1996). Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja. Velika Gorica, Zagreb: Persona. Miljak, A. (2009). ivljenje djece u vrtiu. Zagreb: SM naklada. Miljak, A., Vujii, L. (2002). Vrti kao djeja kua. Rovinj: DV Neven. Mlinarevi, V. (2004). Vrtiko okruenje usmjereno na dijete. ivot i kola, br. 11 (1/2004). Preuzeto 1.4.2013. s: http://bib.irb.hr/datoteka/183458.Vrtino_okruzenje_usmjereno_na_dijete.pdf Petrovi-Soo B. (2007). Kontekst ustanove za rani odgoj i obrazovanje-holistiki pristup. Zagreb: Mali profesor. Preece, B., McNeill, M. (2011). Sommers Preschool: Designing an outdoor play area. Monash: Monash University. Sanoff, H. (1995). Creating Environments for Young Children. Realeigh: North Carolina State University. Saskatchewan Ministry of Education (2009). Creating Early Learning Environments. Early Learning and Child Care Branch. Preuzeto 1.4.2013. s: http://www.education.gov.sk.ca/default.aspx?dn=4de38060-953f-4922-9b9b-1d3bec94400d Slunjski, E. (2006), Stvaranje predkolskog kurikuluma u vrtiu organizaciji koja ui. Zagreb, akovec: Mali profesor, Visoka uiteljska kola u akovcu. Bradekamp, S. (1996). Kako djecu odgajati. Zagreb: Educa. Gandini, L. (1998). Educational and Caring Spaces. U: Edwards, C.P., Gandini, L., Forman, G. (ed.). The Hundred Languages of Children The Reggio Emilia Approach, Advanced Reflections. London: Ablex Publishing Corporation, 161 - 178. Gardner, H. (1997). Extraordinary Minds. New York: A Division of HarperCollins Publishers. Katz, L.G., Chard, S.C. (1997). Engaging Children's Minds: The Project Approach. Norwood, New Jersey: Ablex Publishing Corporation. Slunjski E. (2008). Djeji vrti, zajednica koja ui. Zagreb: Naklada Ljevak. Starc. B. i sur. (2004). Osobine i psiholoki uvjeti razvoja djeteta predkolske dobi. Zagreb: Golden Marketing - Tehnicka knjiga. Szanton, E.S. (2000). Kurikulum za jaslice : razvojno-primjereni program za djecu od roenja do 3 godine : prirunik br. 2. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ivljenja djece i obitelji. White, R., Stoecklin, V. (1998). Children's Outdoor Play & Learning Environments: Returning to nature. Early Childhood News Magazine. Preuzeto 30.3.2013. s: http://www.whitehutchinson.com/children/articles/outdoor.shtml 10